ŽIVOTOPISI
CURRICULUM VITAE
Katarina Fabijanić Rođena sam 1989. godine u Sisku. Nakon završene Gimnazije Sisak (opći smjer) upisujem preddiplomski Sveučilišni studij Grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala sam 2012. g. na diplomskom Sveučilišnom studiju Grafike u klasi prof. Roberta Šimraka. 2013. godine postajem članica HDLU-a. Trenutno živim i radim u Sisku.
Katarina Fabijanić I was born on 12th of March 1989. in Sisak, Croatia. After high school I have studied graphics on Academy of Fine arts in Zagreb where I graduated in 2012. I am a member of Croatian Association of Artists since 2013. Currently I am working and living in Sisak.
Katarina Fabijanić Damir Sobota Nives Vuglec Antolić
GSM: 091 120 3989 E-mail: keti.fabijanic@gmail.com
GSM: 091 120 3989 E-mail: keti.fabijanic@gmail.com Damir Sobota Rođen sam 1. kolovoza 1988. godine u Zagrebu. Nakon srednje škole (III.Gimnazija) prolazim na prijemnom ispitu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i upisujem preddiplomski Sveučilišni studij Grafike koji završavam 2011. godine. Iste godine upisujem diplomski Sveučilišni studij Grafike. Diplomirao sam na Akademiji likovnih umjetnosti u lipnju 2013.godine – grafički studij, mentor R. Šimrak. Član sam HDLU od 2013.godine.
Damir Sobota Born on August 1st 1988 in Zagreb. 2007 I pass at exem for Academy of fine arts in Zagreb and I went to Graphic department which I graduet in 2011. Same year I went to MA year of Graphic. I got my diploma on Academy of fine arts in july 2013.year-graphic department, mentor R. Šimrak. I am a member of HDLU since 2013. year.
Otvorenje izložbe održati će se 21. kolovoza 2014. u 19 sati | Opening of the exhibition on 21th of August 2014 at 7 pm Galerija Karas | 21. kolovoza - 28. kolovoza 2014. Karas Gallery | August 21 - August 28, 2014
GSM: 091 767 27 58 E-mail: sobota88@hotmail.com
GSM: 091 767 27 58 E-mail: sobota88@hotmail.com Nives Vuglec Antolić, rođena 24.07.1988. u Zagrebu. Živim u Krapinskim Toplicama gdje sam završila osnovnu školu. Nakon srednje grafičke škole u Zaboku, 2008. godine upisujem Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu - smjer grafika; gdje sam trenutno na diplomskoj godini grafičkog studija u klasi profesora Roberta Šimraka. GSM: 098/398599 E-mail: nivesica@hotmail.com
GMO
Nives Vuglec Antolić, born 24.07.1988. in Zagreb. I live in Krapinske Toplice, where I went to primary school. After graphic high school, 2008. I’m attending Academy of Fine Arts in Zagreb – graphic course. Now I am finishing graphic studies at the professor Robert Šimrak’s class. GSM: 098/398599 E-mail: nivesica@hotmail.com
Hrvatsko društvo likovnih umjetnika | Croatian Association of Artists Galerija Karas | Karas Gallery Praška 4, 10000 Zagreb, Croatia | www.hdlu.hr Radno vrijeme: utorak - petak 11 - 19 h, subota i nedjelja 10 - 14 h; zatvoreno ponedjeljkom i blagdanom. Working hours: Tuesday - Friday 11 am – 7 pm, Saturday and Sunday 10 am - 2 pm; closed on Mondays and holidays.
gravity, akril, 2014.
bimbo, akril, 2011.
IMPRESUM | Nakladnik / Publisher | Hrvatsko društvo likovnih umjetnika / Croatian Association of Artists, Trg žrtava fašizma 16, 10 000 Zagreb, hdlu@hdlu.hr, www.hdlu.hr | Za nakladnika / For the publisher Josip Zanki | Upravni odbor HDLU / Executive board of HDLU Josip Zanki (predsjednik / president), Tomislav Buntak (zamjenik predsjednika vicepresident), Fedor Vučemilović (zamjenik predsjednika / vicepresident), Gordana Bakić, Ivan Fijolić, Koraljka Kovač Dugandžić, Anita Kuharić Smrekar | Umjetnički savjet Galerije Karas / Artistic board of Karas Gallery Branka Benčić, Martina Mezak, Sara Čičić, Ivana Vukšić | Ravnateljica / Director Ivana Andabaka | Stručna suradnica / Associate Mia Orsag | Predgovor / Preface Leila Topić | Grafičko oblikovanje kataloga / Catalogue Design Zdravko Horvat | Prijevod / Translation Elaine Ritchel | Tisak / Printed by Cerovski | Naklada / Copies 300 Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske / The exhibition is financially supported by the Ministry of Culture of the Republic Croatia.
Katarina Fabijanić, Krug 3, akril na mediapanu i drvetu, 75 x 75 cm, 2014.
Damir Sobota, Coloured shapes, akril na platnu, 60 x 240 cm, 2014.
Povezani duhom igre
Connected by the Spirit of Play
Ukoliko bismo pod zajednički nazivnik pokušali svesti radove Katarine Fabijanić, Damira Sobote i Nives Vuglec Antolić svakako bismo naveli geometrijsku apstrakciju kao svojevrsnu polazišnu točku odnosno katalizator u procesu pročišćavanja forme. Radovi troje mladih autora svjedoče o postojanju snažnog odnosa spram nasljeđa međunarodnog pokreta Novih tendencija to jest konkretističnog, sistemskog odnosno strukturalnog vokabulara. K tome, posve je razvidno kako se u radovima spomenutih autora problematizira i promišlja odnos između sposobnosti i mogućnosti medija (slike) te kako im njihova umjetnička aktivnost otvara prostor za dijalog ili točnije propitivanje aktivnosti gledanja i viđenja. Ponovimo, svi troje stvaraju unutar referentnih okvira geometrijske umjetnosti kako bi promatrača naveli da nadiđe norme svakodnevne vizualne reprezentacije. Upravo apstrahiranjem od stvarnosti, promatrač je uveden u neku vrstu privida ili iluzije u „sliku“. Potom ravna površina papira ili platna iščezava iz vidnog polja te se pred promatračem otvaraju svjetovi struktura kao novo vizualno iskustvo. U trenutku kada je promatračev pogled uhvaćen skopičkim poljem slike, on se predaje moći konstruktivnog principa.
If we tried to reduce the work of Katarina Fabijanić, Damir Sobota and Nives Vuglec Antolić to a common denominator, we would surely specify geometric abstraction as a kind of starting point or catalyst in the process of purifying form. The works of these three young authors evidence the existence of a strong relationship with the heritage of the international movement New Tendencies, that is, a concretistic, systemic or structural vocabulary. Additionally, it is quite apparent that the works of these authors problematise and reflect on the relationship between the capabilities and possibilities of the medium (painting), and that their artistic activity opens up a space for dialogue, or rather for questioning the activities of looking and seeing. Again, all three create within the frame of reference of geometric art, so that viewers may transcend the norms of everyday visual representation. Precisely by abstracting reality, the viewer is introduced to a kind of semblance or illusion, to the “painting”. Then, the flat surface of the paper or canvas fades from the visual field and, in front of the viewer, opens worlds of structure as a new visual experience. At the moment when the viewer’s gaze is caught in the scopic field of the painting, he surrenders to the strength of constructive principles.
Promatrajući radove Damira Sobote valja ustvrditi kako je nesumnjivo riječ o autoru što sustavno traga za novim oblicima odnosno geometrijskim strukturama oslanjajući se na tradiciju konstruktivizma, neoplasticizma, EXAT–a i Novih tendencija tražeći vlastitu izvornu kompoziciju. Čisto optička plastičnost koju stvaraju Sobotine „mreže“ proizlazi iz njegova vizualnog mišljenja i logike konstruktivnog principa te očite zaigranost koja je ipak disciplinirana u već prepoznatljivu gestu. U poretku cjevastih jedinica koje se slažu otkriva se Sobotina težnja ka daljnjim istraživanjima različitih svojstva kompozicija, konstruktivnih svojstva „mobilnosti“ te vibrantnih ritmova podržanih kromatskim svojstvima odabranih boja. Pri tom, zanimljiva je i Sobotina estetska primarnost odnosno čistoća razvidna u svim do sada izloženim serijama. Nives Vuglec Antolić zanimljiva je jer napušta tradicionalne granice likovnih disciplina te šutejevski odnosno ludički senzibilizirano širi crtež koji teži komunicirati s promatračem izvan vlastitih granica a što u konačnici otvara prostor izazovima igre proširujući percepcijske mogućnosti promatrača. K tome, Vuglec Antolić nesputano mijenja pravila poretka sljubljujući geometrijsku pravilnu i racionalnu strukturu s
Looking at the work of Damir Sobota, it should be stated that this is an author who systematically searches for new forms or geometric structures, looking to the traditions of constructivism, neoplasticism, EXAT and New Tendencies while seeking his own original composition. The purely optical plasticity created by Sobota’s “networks” is derived from his visual thinking and logic of constructive principles and an apparent playfulness which is, however, disciplined into an already recognisable gesture. The order of the congruous tubular units reveals Sobota’s urge to further explore different compositional properties, the constructive properties of “mobility” and the vibrant rhythms supported by the chromatic properties of the selected colour. At that, Sobota’s aesthetic primacy or purity, evident in all the series exhibited to date, is also interesting. Nives Vuglec Antolić is interesting because she abandons the traditional boundaries of the visual disciplines and expands drawing with a Šutejesque or ludic sensibility, striving to communicate with viewers outside their own limits, ultimately opening up space for a challenging game and expanding the perceptual possibilities of the viewer. Addition-
Nives Vuglec Antolić, Bez naziva, 200 x 200 cm, digitalni print na kapa ploči i plastične slamke, 2013.
metamorfozom matrice. Rezultat je razigrani dijalog racionalne strukture i gotovo organskog rukopisa. Katarina Fabijanić poigrava se paradigmatskom opozicijom slika/predmet te u odustajanju od čvrstih granica medija konstruira zanimljive kompozicije koji također asociraju na šutejevsku tradiciju prekoračivanja žanrova. Tim više što se kod Katarine Fabijanić raspoznaje težnja prema trodimenzionalnosti uvođenjem polusfera odnosno cjevastih oblika u odnose prema površini “slike” koja tako postaju vedro neuravnotežene kompozicije. Umjesto zaključka, premda svatko od spomenutih autora nesumnjivo razvija vlastiti rukopis unutar vizualnog promišljanja postoji, jasno, i poveznica. Naime, čini se da su svi troje povezani duhom igre, kreativne nesustavnosti, slobodom mijenjanja vlastitih konstelacija te lišeni nastojanja o stvaranju tehnicistički kodiranog jezika a što ih, u konačnici, razlikuje od pukih sljedbenika ili nastavljača oblikovanja utemeljenom na konstruiranju geometrijskih oblika ili struktura. Leila Topić
ally, Vuglec Antolić uninhibitedly changes the rules of order, blending geometrically regular and rational structure with the metamorphosis of a matrix. The result is a playful dialogue between rational structure and almost organic script. Katarina Fabijanić plays with the paradigmatic opposition of image/object and, in the abandonment of the fixed boundaries of the medium, constructs interesting compositions that also evoke the Šutejesque tradition of overstepping genres. Even more recognisable in the work of Katarina Fabijanić is the pursuit of three-dimensionality with the introduction of a hemisphere or a tubular form in relation to the surface of the “painting”, which as such becomes a happily unbalanced composition. Instead of a conclusion, although each of these authors is undoubtedly developing his or her own mark within visual thinking, there is, clearly, a connection. In fact, it seems that all three are connected by the spirit of play, of creative unsystematicism, by the freedom of changing their own constellations and fruitless efforts to create a technically coded language, and this, in the end, distinguishes them from the mere followers or continuers of creation based on constructing geometric forms or structures. Leila Topić