i ja ler Ga 22.10. – 13.11.2014. Galerija Prsten / Ring Gallery
Vojin Bakić, Ptica, brončani odljev, 22 x 30 x 24 cm
Branko Ružić, Mrtva priroda, 1945. g., ulje/platno, 33 x 45,5 cm
tekst / text
Željka Čorak Galerija Šimun rezultat je polustoljetnog kolekcionarskog rada fra Stjepana Pavića. Još kao student klasične filologije, kasnije kao dugogodišnji profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, počeo je stvarati zbirku moderne i suvremene hrvatske i bosanskohercegovačke umjetnosti koja danas spada u najznačajnije zbirke u Bosni i Hercegovini, a postala je referentno mjesto i u likovnom životu Hrvatske. Samo u posljednje vrijeme djela iz zbirke zastupljena su na izložbama Vanje Radauša, Naste Rojc, Vojina Bakića, Marka Rašice, suvremene hrvatske sakralne umjetnosti, a da je zbirka bila prisutnija u svijesti struke u njoj bi bilo, budući da sadrži gotovo osam stotina slika i skulptura od kraja devetnaestog stoljeća do danas, građe i za mnoge druge važne likovne događaje. U stalnom postavu, za koji je prema projektu arhitekta Ivana Prtenjaka sagrađena posebna zgrada koja je prepoznata kao veoma vrijedno djelo moderne hrvatske muzejske arhitekture, nalazi se oko dvjesto eksponata: od Medovića, Ivekovića, Mašića, Bukovca, Fumija, Tišova, Kraljevića, Vidovića, Varlaja, Uzelca, Trepšea, K.Hegedušića, Postružnika, Detonija, Šimunovića, Ksenije Kantoci, Dulčića, Radovanija, Ružića, Murtića, Stančića, Mujadžića, Vulasa, Sedera, Kesera, Boureka, Lončarića, Marije Ujević, Nives Kavurić-Kurtović, Kopača, Atača, Vuce do Bućana (a koliki su grijesi počinjeni preskakanjem u nabrajanju). Zbirka pokazuje raspone više od jednoga stoljeća, iznoseći posebnim afinitetom ona ostvarenja dvosmislenih vizija, na granici apstrakcije i evokacije, koja su tako snažno obilježila sredinu dvadesetog stoljeća. Uz djela hrvatske umjetnosti valja spomenuti i bilježenje manje poznatih početaka moderne bosanskohercegovačke umjetnosti bez obzira na na
Gallery Šimun is the result of a half-century of collecting by Fra Stjepan Pavić. While still a student of classical philology, and later as a longtime professor at the Franciscan classical grammar school in Visoko, he began to create a collection of modern and contemporary Croatian and Bosnian-Herzegovinian art, which is today among the most significant in Bosnia and Herzegovina, and even in the artistic life of Croatia, it has become a reference point. Only recently works from the collection have been represented in exhibitions of Vanja Radauš, Nasta Rojc, Vojin Bakić, Marko Rašic, contemporary Croatian sacral art – and if the collection was more present in the consciousness of the profession, it would have material for many other important visual art events, as it contains nearly eight hundred paintings and sculptures from the late nineteenth century to the present. In the permanent display – for which a special building, recognized as a very valuable work of modern Croatian museum architecture, was built according to the project by architect Ivan Prtenjak – there are about two hundred exhibits. From Medović, Iveković, Mašić, Bukovac, Fumi, Tišov, Kraljević, Vidović, Varlaj, Uzelac, Trepše, K. Hegedušić, Postružnik, Detoni, Šimunović, Ksenija Kantoci, Dulčić, Radovani, Ružić, Murtić, Stančić, Mujadžić, Vulas, Seder, Keser, Bourek, Lončarić, Marija Ujević, Nives Kavurić-Kurtović, Kopač, Atač, Vuco… to Bućan (and how many are the sins committed by skipping the enumeration), the collection displays a span of more than a century, with a special affinity for presenting those masterpieces of ambiguous vision, on the border between abstraction and evocation, which so strongly marked the middle of the twentieth century.
Ivo Dulčić, Boje na stolu, 1948. g., ulje/karton, 21,6 x 27,5 cm
Nasta Rojc, Profil starice, 1904. g., kreda,pastel/ ljepenka, 47 x 39,5 cm
cionalnu pripadnost, a i njezinih klasika prošloga vijeka. Nije uvijek riječ o djelima reprezentativnih tehnika i formata, nije uvijek riječ ni o reprezentativnim poglavljima pojedinih opusa; no ni toga nipošto ne nedostaje. Ali upravo se u skromnijim tehnikama, u malim formatima (treba, recimo, upozoriti na izvanredne crteže Omera Mujadžića ili Gabrijela Jurkića…), u najranijim ili kasnim radovima otvara mogućnost neslućenih otkrića i, ako ne promijenjenih, onda dopunjenih spoznaja i sudova. Zbirka sadrži i neke anegdotalne zanimljivosti, kao preživjele ostatke iz požara Radovanijeva ateliera, ili crtež iz bistričkog opusa Krste Hegedušića, zatim, manje cjeline kiparstva slikara ili slikarstva kipara; ili pak cijelu skupinu portreta značajnih likovnih umjetnika i književnika. U svom matičnom prostoru ona je strukturirana gotovo kao zbirka malih eseja. Iako ograničena prostorom i u skladu sa skromnim mogućnostima, ona je ipak work in progress pa se značajno prema sretnoj prilici nastoji zamijeniti značajnijim. Premda je zbirku skupio franjevac i premda se nalazi u krugu samostana (sv. Ante u Dubravama kraj Brčkog), ona je zamišljena i funkcionira kao javno dobro. Na taj je način u Bosanskoj Posavini nastala suvremena institucija koja se pridružuje velikom korpusu franjevačke baštine: Kraljevoj Sutjesci, Fojnici, Kreševu, Gorici - baštini koja do danas obilježava svoje tlo i jednako iskupljuje grijehe politike i povijesti kao u davnim stoljećima kroz koja je opstala. Stoga, ova zagrebačka izložba nije samo likovni događaj, već spomenik jednoga napora, cilja i smisla kojemu nema mnogo ravnih te koji se može ostvariti samo na jedan način – strogom težnjom za visokim vrijednostima.
Along with the Croatian works of art, it is necessary to also mention the recording of the lesser-known beginnings of Bosnian-Herzegovinian modern art, regardless of national determination, and of its classics of the last century. It is not always about the works of representative techniques and formats, nor is it always about the representative chapters of a specific oeuvre. Nor is this by any means lacking. But it is precisely in modest techniques, in smaller formats (it is necessary, say, to point out the extraordinary drawings of Omer Mujadžić or Gabriel Jurkić), in the earliest or latest work, that the possibility of unexpected discoveries is opened up, and if not of change, than of supplemented knowledge and judgments. The collection also holds some anecdotal interest, such as the surviving remains from the fire of the Radovani atelier, or drawings from the Bistrica opus of Krsta Hegedušić; then smaller works of sculpture by painters or painting by sculptors; or even an entire group of portraits of important visual artists and writers. In its home space it is structured almost like a collection of small essays. However, limited by space, and conforming to modest circumstances, it is still a work in progress, so it emphatically through happy circumstance seeks to exchange itself with something more significant. Although the collection was amassed by a Franciscan, and is located within a monastery (St. Anthony in Dubrave near Brčko), it is designed and functions as public domain. In this way, a modern institution was established in the Bosnian Posavina, one that joins a large body of Franciscan heritage – Kraljeva Sutjeska, Fojnica, Kreševo, Gorica – heritage that today marks its ground and equally redeems the sins of politics and history as in the distant centuries through which it has survived. This Zagreb exhibition is not just an art event, but a monument to an effort, goal and purpose that is beyond comparison. And that can only be accomplished this one way – with the strict pursuit of high values.
Omer Mujadžić, Portret djevojke, ulje/daska, 26,7 x 21 cm
Vanja Radauš, Slava Raškaj, 1961. g., obojeni brončani odljev, 52 x 27 x 16 cm
Milivoj Uzelac, U perivoju, akvarel,gvaš/papir, 23,5 x 32 cm
Kosta Angeli Radovani, Glava djevojke - Pralja (ulomak), terakota, pečena
Na granici / On the Border
O izložbi crteža šestero hrvatskih suvremenih umjetnika u Galeriji Šimun About the exhibition of drawings by six contemporary artists at Gallery Šimun
Dalibor Jelavić, The Space Theatre, iz serije, detalj, akvarel, 100 x 70 cm, 1999.
tekst / text
Sara Čičić Duvnjak U svibnju 2013. godine u Galeriji Šimun, koja djeluje u sklopu samostana sv. Ante, u Dubravama kraj Brčkog (Bosna i Hercegovina), održana je izložba crteža šestero hrvatskih suvremenih umjetnika. Radovi su bili izloženi u Galeriji za koju s punim pravom možemo reći da je istinska riznica likovnog stvaralaštva te koja okuplja moderne hrvatske umjetnike, od Bukovca do Bućana te kako se često navodi, bosanskohercegovačke, srpske i slovenske umjetnike koji su stvarali u Bosni ili jednim dijelom života bili vezani za nju. Zbirku izrazito visoke kvalitete osnovao je fra Stjepan Pavić, a u njoj se nalaze djela sakralne tematike, pejzaži, portreti i mrtve prirode. Pažljivo odabrana djela smještena unutar jednostavnog, praktičnog, prozračnog i oku ugodnog arhitektonskog ostvarenja arhitekta Ivana Prtenjaka, potvrđuju da ''klasika'' nikad ne umire te da tim djelima pristupamo uvijek s jednakom dozom oduševljenja.
In May 2013 at Gallery Šimun, which operates in the Monastery of Saint Anthony in Dubrave near Brčko (Bosnia and Hercegovina), an exhibition of drawings by six Croatian contemporary artists was held. The works were exhibited in the gallery, which we can confidently say is a true treasury of artistic creation that brings together modern Croatian artists from Bukovac to Bućan, as it is often said, Bosnian-Hercegovinian, Serbian, and Slovenian artists who created in Bosnia or during one part of life were connected with it. In this collection of exceptionally high quality, established by Fra Stjepan Pavić, are works of sacral themes, landscapes, portraits, and still lifes. The carefully selected works, housed in the simple, practical, spacious, and visually pleasing architecture of Ivan Prtenjak, confirm that “classic” never dies and that we always approach these works with the same amount of enthusiasm.
Šestero hrvatskih umjetnika različitih generacija svojim je umjetničkim ostvarenjima publici pružilo na uvid sažet, ali problematikom i stilom izražavanja raznolik pogled na suvremeni hrvatski crtež. Izloženi radovi Zdravka Horvata, Dalibora Jelavića, Maje Marković, Siniše Reberskog, Vanje Trobić i Dine Zrneca zajedno funkcioniraju kao smislena i dinamična cjelina unutar koje je vidljivo konstantno balansiranje između realnosti i fantastike, apstraktnog i konkretnog, nečeg toplog i snenog i pomalo hladnog i mehaničkog – na granici. Dinamika takvog graničnog balansiranja promatračevo oko neprestano
With their work, these six Croatian artists from different generations provide the public with insight into a concise, but diverse in terms of issues and styles of expression, view of contemporary Croatian drawing. The exhibited works of Zdravko Horvat, Dalibor Jelavić, Maja Marković, Siniša Reberski, Vanja Trobić, and Dino Zrnec function together as a meaningful and dynamic whole, within which is the visible, constant balancing between reality and fantasy, abstract and concrete, something warm and dreamy and a little cold and mechanical – on the border. The observer's eye constantly keeps the dynamics of such
drži aktivnim i navodi ga na daljnja promišljanja, istraživanja i traganja za konačnim odgovorima, bilo da je to namjera umjetnika da putem rada s publikom započne interakciju na intimnoj i subjektivnoj ili pak na objektivnoj i odmjerenoj razini. Nešto starijim radom Otkrivenje: Točka gledišta (2010.) Zdravko Horvat nas uvodi u proces istraživanja i osobnog preispitivanja, na što se sasvim logično naslanja segment iz nešto kasnije serije radova Origo – autoportret umjetnika (rad u nastajanju, 2012.-2013.), intimističkog i toplog pristupa. Promatrajući izloženi segment ove serije, shvaćamo da je riječ o vizualnom rješenju umjetnikovog istraživačkog procesa nastalog prizivanjem u sjećanje pojedinih trenutaka iz osobnog života kojim umjetnik istražuje vlastite korijene s ciljem spoznaje i konačnog formiranja vlastitog identiteta u sadašnjici. Ova složena i krhka narativno-vizualna ispovijest satkana od najranijih sjećanja metoda je kojom umjetnik rekonstruira obiteljsku prošlost s namjerom da na kraju jasno spozna samoga sebe. Apstraktno – ekspresivni umjetnički izričaj Dalibora Jelavića mijenja dinamiku svojim eksplozivnim karakterom simbola organskih i anorganskih značajki, postavljenih unutar prorijeđene ''rešetke'' crvenih, plavih, zelenih, narančastih i žutih linija povučenih istovremeno oštro i slobodno. Dispozicija elemenata na Jelavićevim crtežima iz serije The Space Theatre (1999.) vješto prkosi granicama zadanog formata s naglašenom tendencijom izlaska izvan dimenzija čime u prvi plan dolazi snaga geste, čist i jasan kolorit, karakterističan za Jelavićevo likovno stvaralaštvo. Formaliziranje ritma njegove stvaralačke energije manifestira se istovremeno unutar velikih i malih ''kazališnih'' prostora/svemira, ovisno s koje točke gledišta promatrač polazi. Radovi Maje Marković iz serije Oslanjanje (2012.) promatrača uvode u dimenziju jasnog i konkretnog likovnog oblikovanja čiji krajnji rezultat opet stoji na granici stvarnosti, a promatraču je pružena prilika da kroz svoja promišljanja pomiče tu imaginarnu granicu i nadogradi osnove koje umjetnica zadaje. Pitanje prostora otvara se kroz geometrijski precizne i proračunate modele konstrukcije i dekonstrukcije, modele predarhitekturalnog stanja, kako to sama umjetnica navodi. Osjetna napetost, kao rezultat balansiranja između apstraktnih i konkretnih elemenata, otvara mogućnost domišljanja rješenja kojima bi zadana arhitektonska forma bila krajnje konkretizirana u stanje i zdanje usklađeno sa životnim potrebama. Razlaganjem osnovnih elemenata kaligrafije i tipografije Siniša Reberski nas kontinuiranim ponavljanjem osnovnih poteza na suptilan način usmjerava na uvježbavanje vlastitih perceptivnih sposobnosti. Pomalo nostalgičan utisak radova koji u sjećanje priziva prvaško, osnovnoškolsko savladavanje osnove pisma i formiranja vlastitog rukopisa u vidu opetovanih ponavljanja ritmiziranih pokreta ruke i ''simboličkog'' oblikovanja i ispunjavanja među-
border balancing active and leads him into further reflection, researching, and searching for definitive answers, whether it is the intention of the artist, through his work, to begin interaction with the public on an intimate or subjective or rather on an objective and measured level. With the slightly older work Otkrivenje: Točka Gledišta/ Revelation: Point of View (2010), Zdravko Horvat takes us into the process of research and personal examination, on which entirely logically rests a segment from the somewhat later series of work Origo – a selfportrait of the artist (work in progress, 2012-2013) of an intimate and warm approach. Looking at the exhibited segment of this series, we realize that it concerns a visual solution to the artistic research process, created by invoking the memory of certain moments from personal life, with which the artist investigates his own roots with the goal of understanding and definitively forming his own identity in the present. This complex and fragile narrative-visual confession, composed of the earliest memories, is a method by which the artist reconstructs family history with the intention of, in the end, clearly knowing himself. The abstractly expressive artistic expression of Dalibor Jelavić changes the dynamic with his explosive character of symbols of organic and inorganic features, set within a sparse “grid” of red, blue, green, orange, and yellow reticent lines, simultaneously sharp and free. The layout of elements in Jelavić’s drawings from the series The Space Theatre (1999) deftly defy the limits of the specified format, with a pronounced tendency to go beyond the dimension, which primarily comes from the strength of the gesture, clean and clear coloring, characteristic for Jelavić’s artistic work. The formalizing of the rhythm of his creative energy is simultaneously manifested in large and small “theatre” spaces/ universes, depending from which point of view the observer proceeds. The works of Maja Marković from the series Oslanjanje/Reliance (2012) introduce viewers to a dimension of clear and concrete visual design, whose end result again stands on the border of reality, and the viewer is given the opportunity to, through his own thinking, move this imaginary border and build on the fundamentals that the artist sets forth. The question of space is opened up through geometric precision and calculated models of construction and deconstruction, models of a pre-architectural state, as the artist herself says. Palpable tension, as a result of balancing between abstract and concrete elements, opens up the possibility of conjecturing solutions with which the default architectural form would be extremely concretized in state and structure, in line with the necessities of life. With the dissolution/dissection of the fundamental elements of calligraphy and typography, Siniša Reberski, with a continuous repetition of basic movements, subtly directs us to the exercising/practicing of our own perceptual abilities. The somewhat nostalgic impression of the works evoke in memory the first grade’s, primary mastering of the basics of letters and form
Zdravko Horvat, Otkrivenje: Točka gledišta, grafit na papiru i gumica, 2010.
Siniša Reberski, Dokaligrafija, japanski tuš na papiru, 80 x 80 cm, 2011.
linijskog prostora; na solidne zadane osnove svatko od nas unio je nešto specifično i razvio vlastitu, jedinstvenu metodu korištenja simbola. Savladavajući ritam i njegovim vještim sažimanjem unutar određenih okvira, energija linije i grafizma maksimalno je akumulirana. U ritmiziranim potezima tako je mnogo asocijacija, osjećaja i razina na temelju kojih naš mozak, krajnje prirodno, zasniva percepciju o njima. Kristali vremena (2013.) Vanje Trobić; akvareli i kolaži na papiru koji su proizašli iz daljnje interpretacije tema i motiva slikarskog ciklusa Vizije donjeg svijeta – tjelesnosti i duhovnosti, prolaznosti i vječnosti, vode ka novim fantastičnim dimenzijama. Imaginarna djeca nove generacije postavljena unutar fantastičnih, pomalo apokaliptičnih scenografija, na granici su realnog i nadrealnog; kroz njih umjetnica pokušava ilustrirati pojedinca unutar današnje zajednice, rastrzanog između realnosti današnjeg multikulturalnog svijeta i potrage za davno prošlim vremenima. Na ''temeljima'' Zemlje; fotokopijama monografije grupe Zemlja, Dino Zrnec radi seriju eksperimentalnih crteža u čijem je središtu vizualno istraživanje pojedinih potencijalnih članova spomenute grupe i fotodokumentacije iz vlastite kolekcije koji stojeći izvan granica prvotnog konteksta postaju osnova za nadogradnju novim asocijacijama. Višestrukim premošćivanjem granica prošlosti i postavljanjem segmenata iste na osnove sadašnjosti umjetnik nastoji uravnotežiti memoriju i percepciju. Oduzimanjem aspekta stvarnosti pojedinim prizorima i objektima vješto stupa u interakciju s promatračem, nudeći mu opcije preispitivanja i donošenja vlastitih zaključaka. Dinamika, raznolikost i kontinuirano osciliranje na graničnim područjima promišljanja čini ovu izložbu interaktivnom i misaonom cjelinom koja od promatrača zahtijeva sve samo ne pasivno, bezidejno gledanje kroz djela.
ing one's own handwriting, as recurring repetitions of rhythmitized hand movements and of the “symbolic” designing and fulfilling of inter-line space; to the solid, established fundamentals, each of us brought something specific and developed our own, unique method of using symbols. By overcoming rhythm, and with his skillful compression within certain frames, the energy of the line and graphism is maximally accumulated. In the rhythmic strokes thus are many associations, feelings, and levels, on the grounds of which our brain bases its perception of them, utterly naturally. Kristali vremena/Time Crystals (2013) by Vanja Trobić, watercolor and collage on paper, results from further interpretations of the themes and motifs of the painting cycle Vizije donjeg svijeta/Visions of the Underworld – physicality and spirituality, transience and eternity lead to a new fantastic dimension. Imaginary children, of a new generation, are situated within fantastic, somewhat apocalyptic settings, on the border of the real and the unreal; through them, the artist tries to illustrate the individual within contemporary society, torn between the reality of today's multi-cultural world and the search for times long past. On the “foundations” of Zemlja, on photocopies of a monograph about the group Zemlja, Dino Zrnec does a series of experimental drawings, centered on the visual investigation of some potential members of the aforementioned group and photodocumentation from his own collection, which, standing outside the boundaries of the original context, becomes the foundation for building new associations. With the multiple bridging of the boundaries of the past and the aligning of the segments on the foundations of the present, the artist seeks to balance memory and perception. By subtracting aspects of reality with certain scenes and objects, he artfully interacts with the observer, offering him the option to reconsider and make his own conclusions. Its dynamic, diversity, and continuous oscillation on the border areas of reflection make this exhibition an interactive and thoughtful whole that requires from the viewer everything but passive, uninspired looking through the work.
Maja Marković, Oslanjanje 2, Oslanjanje 4, Oslanjanje 6, gvaš na papiru, svaki crtež 70 x 50 cm, 2012.
Hrvatsko društvo likovnih umjetnika / Croatian Association of Fine Artists Galerija Prsten / Ring Gallery Radno vrijeme galerija: srijeda – petak 11 do 19, subota i nedjelja 10 do 18, ponedjeljkom, utorkom i blagdanom zatvoreno. Working hours: Wednesday to Friday 11am – 7pm, Saturday and Sunday 10am – 6pm, Monday, Tuesday and holidays - closed Impressum Nakladnik / Publisher Hrvatsko društvo likovnih umjetnika / Croatian Association of Fine Artists, Trg žrtava fašizma 16, 10 000 Zagreb, hdlu@hdlu.hr, www.hdlu.hr Za nakladnika / For the publisher Josip Zanki, predsjednik /president Upravni odbor HDLU / Executive board of HDLU Josip Zanki (predsjednik / president), Tomislav Buntak (zamjenik predsjednika / vice president), Fedor Vučemilović (zamjenik predsjednika / vice president), Gordana Bakić, Ivan Fijolić, Koraljka Kovač Dugandžić, Anita Kuharić Smrekar Stručna suradnica / Associate Tea Hatadi Ravnateljica / Director Ivana Andabaka
Dino Zrnec, Bez naziva, print, olovka i ulje na papiru, A4, (iz serije), 2011.
Vanja Trobić, Kristali vremena 1 (iz serije), akvarel i kolaž na papiru, 32 x 25 cm, 2013.
Predgovor / Preface dr.sc. Željka Čorak, Sara Čičić Duvnjak Lektura / Proofreading Mirna Vidić Prijevod / Translation Elaine Ritchel Autorica koncepcije i selektorica/ Author of the Concept and Selector dr.sc. Željka Čorak Prostorna koncepcija i likovni postav / Spatial Concept and Exhibition design mr.sc. Mario Beusan Vizualni identitet Galerije Šimun / Visual Identity of Šimun Gallery Mihajlo Arsovski Grafičko oblikovanje i prijelom / Design Tea Hatadi Fotografije / Photographs Milan Drmić (Galerija Šimun / Šimun Gallery) Fotografije u vlasništvu autora / Phothography owned by author Tisak / Printed by Cerovski Print Boutique, Naklada / Copies 300
Izložba je ostvarena uz novčanu potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba te pod pokroviteljstvom gradonačelnika Grada Zagreba gospodina Milana Bandića i gradonačelnika Grada Brčkog dr. Ante Domića. / The exhibition has been kindly supported by City Office for Education, Culture and Sport Zagreb and sponsored by the mayor Milan Bandić of the City of Zagreb and the mayor Anto Domić of the City of Brčko