CARTE BLANCHE. LJUBAV NA POSLJEDNJI POGLED/NOVAC JE VJEČAN, A LJUDSKI ŽIVOT JE PROLAZAN

CARTE BLANCHE

LJUBAV NA

POSLJEDNJI POGLED/ NOVAC JE VJEČAN, A LJUDSKI ŽIVOT

JE PROLAZAN

Izložba dosadašnjih laureata kontrapunkt nagrade

Vladimir Dodig Trokut, Iva

Vraneković – umjetnici umjetniku, koju dodjeljuje Anonimni Filantrop®

Galerija Bačva, Dom HDLU

26.1. - 19.2.2023.

Na pažnju premijera Republike Hrvatske, gospodina Andreja Plenkovića, ministrice kulture i medija gospođe Nine Obuljen Koržinek te ministra financija, gospodina Marka Primorca

Izložba ima javnu misiju da potakne proces reguliranja filantropije u segmentu vizualne umjetnosti u Republici Hrvatskoj te da svojim sadržajem zamoli i senzibilizira

izvršnu vlast da promptno reagira na tematiku, koja je od prijelomnog nacionalnog kulturnog značaja za Republiku Hrvatsku

SADRŽAJ Pozdravna riječ: Suprotno od financija, kultura jedina obogaćuje svijet...

Anonimni Filantrop®

Između Revolucije, umjetničkih manifestacija i emisije o kulturi, odlučili smo se za umjetničku manifestaciju i emisiju o kulturi.

Socijalna skulptura, filantropija u Republici Hrvatskoj zašto je najizoliranija i marginalizirana djelatnost osviještenih individualaca / Social sculpture, Philanthropy in the Republic of Croatia

Why it is the most isolated and marginalized activity of conscious individuals / La sculpture sociale, la philanthropie en République de Croatie

Pourquoi c’est l’activité la plus isolée et marginalisée des individus conscients

Anonimi Filantrop®

Lidia Venieri

Uvodna riječ/Foreword

Tomislav Buntak

Suprotno od financija, kultura jedina obogaćuje svijet...

Preko ove izložbe i laureata kontrapunkt nagrade Iva Vraneković Vladimir Dodig Trokut - umjetnici umjetniku, vrlo je jasno i konkretno vidljivo da su nove zakonske odredbe itekako potrebne za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj filantropije među osviještenim individualacima u Republici Hrvatskoj. Nažalost, i nakon 7 godina, još se uvijek nalazimo na sablažnjujuće skromnim počecima misije koju si je zadala Kontrapunkt nagrada. Ta je misija prijekopotrebna, kako za umjetnike, tako i za održiv kulturni sustav u Republici Hrvatskoj te poštivanje vladavine prava.

Za aktualnu situaciju zakonodavac kao obrazloženje navodi da se donacije privatnih osoba za nagrade tretiraju kao drugi dohodak, što onda uključuje i plaćanje poreza te doprinosa za javno zdravstvo i mirovinski sustav.

Argument zakonodavca zaobilazi činjenično stanje i istinu, jer ne radi se o nikakvom zapošljavanju umjetnika, a još manje da mu je filantrop poslodavac, što je i lako dokazivo. Dakle, s pravnog i moralnog stajališta, to je suprotno od pravnog i moralnog, te je kao takvo nemoguće i zabranjeno tolerirati, a još

manje upotrebljavati u vladavini prava i pravnoj državi.

Molimo zbog toga izvršnu vlast da problematiku filantropije riješi prije i izvan paketa novog Zakona o umjetnicima.

U ovom trenutku nije ispravno hvaliti filantropiju već izvrsnu vlast da je učinila sve što je moguće za taj akutan problem.

Bilo bi to korisno i lijepo, kako za umjetnika tako i za održiv kulturni sustav, jer bi to, između ostaloga, doprinijelo pozitivnijem ozračju za umjetničko stvaralaštvo.

Umjetnici stvaraju umjetnost kako bi učinili svijet ljepšim i boljim mjestom za čovjeka, dajući na taj način i smisao kulturi kao takvoj.

To su fokus, misija i javni apel ove izložbe, koja laureate Kontrapunkt nagrade stavlja u ulogu protagonista, dajući konkretnu argumentaciju za bolje uvjete filantropije u Republici Hrvatskoj.

Jer, suprotno od financija, kultura jedina obogaćuje svijet...

U ime žirija Kontrapunkt nagrade i moje osobno ime

Hvala

Anonimni Filantrop®

Između Revolucije, umjetničkih manifestacija i emisije o kulturi, odlučili smo se za umjetničku manifestaciju i emisiju o kulturi. Kad bi svijet bio savršen ne bi trebalo Ministarstvo kulture.

Kultura kao nacionalna ekonomija čiji sadržaj je umjetnost.

Neiskorišteni i nekanalizirani ekonomski potencijal kulture u Hrvatskoj prema svojim građanima i prema svijetu.

Od strategije do rezultata u svakodnevici u segmentu vizualne umjetnosti, s time da je u ovom slučaju strategija drugi izraz za ubrzano, vrlo konkretno djelovanje usmjereno na rezultate.

Sve se mora napraviti istovremeno, jer sve je povezano u ekonomiji. Uvijek radimo samo na pojedinim elementima, no da bi sustav funkcionirao treba djelovati sveobuhvatno u istom trenutku, kao što je slučaj u bilo kojem drugom sustavu našega svijeta. Sad će neki realist reći: „Pa kako izgleda zdravstveni sustav, a ti bi sad o kulturnom sustavu...“

E pa, kao što je zdravstveni sustav u mnogim svojim dijelovima nemogući i suprotan od zdravstvenog, kulturni sustav je kulturan, ali je u nekim sudbonosnim i bitnim detaljima, koji život znače, potpuno bolestan. Kada se, na primjer, proglašava i stvara neka nova gospodarska zona, onda političari, s ciljem da privuku investitore, jasno kažu da će ih osloboditi raznih nameta poreza, a kako bi nam njihova ponuda bila nacionalno i internacionalno konkurentna i perspektivna.

Upravo ti detalji, s makropozitivnim posljedicama, prvenstveno su odraz nacionalne svijesti, ponosne na kulturni pluralizam kao bogatstvo jednog naroda, profesionalizam te entuzijazam ljudi koji čine bilo koji sustav u državi, u našem slučaju ministarstvo kulture.

Detalji s makro pozitivnim posljedicama su:

1.

Humanističko i financijsko uređenje nagrada te fiskalna politika kako bi kultura dobila pozitivniju perspektivu. (U fazi rješavanja)

2.

Iniciranje, kroz konkretne i promišljene mjere, sustava profesionalnih umjetničkih galerija koje promoviraju umjetnike.

Cilj je posebnim zakonom tretirati profesionalne galerije koje promoviraju umjetnike – poput otvaranja ranije navedenih gospodarskih zona...

Stvaranja udruga profesionalnih umjetničkih galerija u Hrvatskoj s ciljem umrežavanja sa sličnim udrugama i galerijama na europskom prostoru.

Naime, postoji jako malo profesionalnih galerija te one nisu umrežene u neku udrugu. Nažalost poprilično su i izolirane od realnog sektora te, kako društveno kulturne, tako i poslovno-ekonomske misije.

Što se tiče likovne naobrazbe stojimo jako dobro, od Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn do raznih likovnih akademija.

Zbog pozitivne konkurencije, možda realizirati i privatne akademije sa sebi svojstvenim karakteristikama konkurentnosti i javnodruštvenim statusom, ali to u ovom trenutku nije u primarnom fokusu.

3.

Treba rezolutna politička volja za otvaranjem pravih centara za kulturu Republike Hrvatske.

Prva faza npr. Paris, Berlin, Rim.

S godišnjim programima i u okviru toga trebao bi postojati i prostor za galeriju. Kulturne centre, uz državni proračun, trebali bi podržati i ekonomski subjekti u Hrvatskoj uz pomoć posebne regulacije poreznih olakšica (tj. svesti porez na simboličan minimum, ili ga potpuno ukinuti) jer se radi o iznimno važnom interesu i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske.

To je kompletan paket, koji bi za početak potpuno promijenio ulogu i mogućnost realizacije kulturnog potencijala te razne izolacione faktore, koji sada djeluju u kulturi, zamijenio faktorima povezivanja. Tako su npr. likovne nagrade pozitivne, ali bi bile još pozitivnije da postoji mreža profesionalnih galerija koje bi s tim potencijalima dalje radile, što im je i u opisu posla. U trenutnoj situaciji nagrade gube svoju puninu i daljnji cilj... Dakle, ključ je u postojanju svih navedenih elemenata koji čine cjelinu. Fragmentarno postojanje samo pojedinih navedenih elemenata efektivno je samo deklarativno i na duge staze isprazno, čak i pogubno, najviše za same umjetnike. Tu prazninu u kulturnom sustavu ne može popuniti takozvani star system, on uglavnom stvara veliki privid i dugoročno je štetan jer umrtvljuje prave inicijative tj. zamjenjuje ih. Ovo je sve fokusirano na segment vizualnih umjetnosti u kulturnom sustavu Republike Hrvatske, ali se radi o univerzalnom principu cjelokupnog sustava.

SOCIJALNA SKULPTURA, FILANTROPIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ ZAŠTO JE NAJIZOLIRANIJA I

MARGINALIZIRANA DJELATNOST

OSVIJEŠTENIH INDIVIDUALACA

PREDGOVOR

„Tko ne želi misliti, leti van”

Joseph Beuys

Od parafraziranja Beuysove izreke „Tko želi misliti i djelovati leti van“ do socijalne skulpture bez postamenta u sistemu kulture, prema mogućem čudu u sistemu kulture...

...jer mi još nekako vjerujemo da bi ljudska pamet i izložbe mogle promijeniti svijet, te Vi čitate ovaj tekst i gledate izložbu:

France Prešern

Ova izložba realizira plastični prošireni pojam socijalne skulpture, poetično i oštroumno transformirana u manifestaciju, koja eksplicitno zrcali umjetnički aktivizam kao riječ izgovorena šutnjom pogleda, kao neizbrušeni dijamant na baršunastom pladnju angažirane umjetnosti. Misija izložbe nalikuje na skup metafora ljubavi, koja su nastanjena u nebu naših pogleda, u snovima u kojima vi još nemate snove... u stvarnostima u kojima mi još nemamo stvarnost, a vi ju imate. Ideja o izložbi nastala je nakon razgovora s jednim jako dobrim poznavateljem likovne scene u Hrvata i globalno, čiji je i sam bio istaknuti protagonist. Taj razgovor završio je ironičnim tonom i rečenicom: Ha čuj, kad već trošiš lovu na lude ideje, plati i šuti, kao što mi umjetnici slikamo, trpimo i šutimo... Ja sam mu odgovorio: Neukusno je i nekulturno da, na novac koji se daje za umjetnike, država naplaćuje kaznu, te sebi ne uzima samo simbolični iznos već prilično veliki. Takvo stanje već i samu pomisao na filantropiju čini vrlo odbojnom, a konkretnu praksu konkretno opstruira. Pritom, ona to radi po zakonu, te taj zakon treba promijeniti u korist umjetnika komu je ta pomoć humanitarno i intelektualno namijenjena. Ugovor o donaciji u Republici Hrvatskoj je takav je da se već iz aviona vidi da, kad bi imao i najboljeg pilota, sa svojim ćeš namjerama krivo aterirati, slikovito rečeno, u kameno

doba indiferentnosti. A on mi je na to rekao: To ti je još teže promijeniti nego da plaćaš taj porez... S time otvaraš Pandorinu kutiju. Sistem voli braniti svoju komociju. Investirati će radije u deklarativne i manifestativne promjene, a da se ga ostavi na miru s realnim promjenama. Sistem uvijek ima isprobane metode kako pojedinca ušutkati, uplašiti i likvidirati sa kulturne scene ako je potrebno. Razgovarao sam sa Vladimirom Dodikom Trokutom, onda kada je živ hodao Zemljom po kojoj mi i dalje hodamo… Razgovarao sam i s njim kako Slovenija ima kulturu kao državni praznik France Prešern, te kako bi bilo sjajno da i Hrvatska uvede tako nešto pa da praznici nisu samo političko-povijesne i vjerske naravi. Kako kapitalizirati činjenicu da je Vladimir Dodik Trokut rođen u Kranju, dakle da je Hrvat i Slovenac, te pošto ga hrvatske institucije kulture toliko omalovažavaju, (još nakon njegove smrti čekamo retrospektivnu izložbu ) da ga slovenske institucije rehabilitiraju...

Novac

Dva najjača pola koja dovode u interakciju dimenzije prostora i vremena koje nazivamo ljudski život svakako su Ljubav i Novac. S time da Homo sapiens nije izmislio Ljubav niti odlučio da ona postoji, ali je osjeća, doživljava i interpretira... preko života, njene poezije i stvarnosti, te preko umjetnosti...

Što se pak tiče Novca, tu je situacija dijametralno suprotna. Čovjek je Novac izmislio i odlučio da Novac postoji. To je njegovo djelo ili nedjelo. U čitavom sistemu Prirode, Novac ne postoji. Priroda na ovom svijetu ima drugu logiku, zar se sramimo reći Genijalnost? U prirodi ili točnije rečeno u nametnutoj prirodi čovjeka je da zarađuje i troši novac. Geniju prirode ne treba novca da bi realizirao čudo samog života i čitave spektre ciklusa koji iz tog čuda proizlaze. Možemo se i ne tako teško složiti s formulom da čovjek živi za Ljubav, ali živi od Novca.

Kao što je prirodi potrebno sunce da bi živjela,

čovjeku je potreban novac da bi platio troškove svoga postojanja i realizirao hipertercijarne sadržaje tog postojanja, polove Esencije i Egzistencije.

Esencija jednako Ljubav, Egzistencija jednako Novac. Dobrodošao, Čovječe, na Planetu

Zemlju nastanjenu Ljudima.

Što je u Hrvatskoj filantropija? Romantična utopija ili moguća stvarnost današnjice za bolje sutra umjetnicima i održivog sistema kulture.

Koliko je fascinantna

Koliko je fascinantna ta narativna supstanca raznih izričaja umjetničkih poetika te spektar nijansi individualnih kreativnih ekspresija što iz njih bujaju. Ta imanentna materija nalik je na vulkansku magmu, što tako revno likovni teoretičari i kritičari svojim riječima i intelektualnim konstruktima žele uokviriti, kontrolirati, interpretirati, selekcionirati, sistematizirati, afirmirati ili pak spriječiti da cirkulira utabanim ili još neutabanim kanalima civilizacije. Za to su studirali, davali ispite, diplomirali, magistrirali ili doktorirali... kako jedna mudra izreka kaže: ukrali tuzi malo radosti i smrti malo vječnosti... Uvijek je lijepo kada kritika uspije staviti umjetnika u svjetlost javnosti.

Nomenklatura svih civilizacija u svim segmentima umjetnosti u ljudskoj povijesti postojanja na planeti Zemlji daje etikete: avangardno, neoavangardno, senzacionalno, novo ili novije od samog novog i obrnuto. U svijetu gdje umobolnice bivaju spremišta za suvišne, a kultura ekskluzivno prihvatilište za suprotno od suvišnih. Fantazije uma dobivaju trijumfalne pohvale i stručni tretman u estradizaciji kulturnih ustanova. One moraju suvremenom Homo sapiensu, koji je i dalje okovan nemilosrdnim lancima zarađivanja novca i plaćanja životnih i inih troškova, omogućiti konzumaciju slobode i kreativnosti koju žive umjetnici. Ti Homo sapiensi ili tzv. obični ljudi takvu vrstu slobode nemaju, jer

moraju eksplicitno raditi poslove koji se najviše traže te nude tzv. mjesečne plaće, zdravstveno te, na kraju priče ljudskog postojanja, mirovinu u sve nemirnijem svijetu...

U takvom svijetu, koji je pun deklarativnih angažmana socijalno-umjetničkih performansa i prepun ponuda jednog boljeg svijeta i socijalne pravde preko umjetnosti i svih mogućih aktivizama koji proizlaze iz tog apostolata, propitivanja svega, samo ne fenomena zašto uopće postoji pitanje...

napokon je dobila potencijalno pravo građanstva. U mnoštvu izložbi i ova koja je više drska nego uhodano ljubazna, do neba i preko neba kozmopolitska i altruistična na granici zabranjenog da pomiče granice na način da te granice grli s ljubavlju, traži pošteno jer i pošteno daje.

Drska, jer tako reći u istoj rečenici ne stavlja imenicu nego glagol, ljubav, novac, politiku, istinu, laž, biti i praviti se, u svojemu naturalističkom elementu... te ne brine da poremeti javni red i mir u kulturi. Poštena, jer ne pretendira biti suvišno pametna, avangardna ili fenomenalna, želi biti upravo ono što je prethodilo pameti, avangardi ili fenomenalnosti pri čemu pokušaj više govori nego rezultat. Shvatite to kako vam drago...

ilegalno moguće ili legalno nemoguće...

Želi biti izvan svih tih amplituda i nabijenih psihograma megalomanije...

Nalik na Big Bang

Zapravo, dosta je logično da ga upravo HDLU s jednim svojim članom koji je sve inicirao i započeo taj pilot projekt (prije nešto više od sedam godina u koje komprimirano stane 100 godina samoće istoimenog romana),

želi zajedno s njim otrgnuti od društvene

izolacije. Jer paradoksalno, koliko je društveno potreban i koristan, toliko je i izoliran. Anonimni Filantrop® bavi sa ovom tematikom slikovito i „skromno“ rečeno nalik na Big Bang. S malim početkom, ekspandira i transformira tu frapantnu prazninu u sistemu kulture.

U tom kontekstu njega se svakako može identificirati i kao globalnim članom društva Homo Sapiensa planete Zemlje. Mada na profesionalnom, intelektualnom, profesorskom i umjetničkom planu skoro uopće nije prisutan u Hrvatskoj, te u ostalim prostorima svijeta djeluje ne s jednim, već više pseudo imena, suprotstavljajući se tako arhaičnom konceptu, stvarati ime.

Od New Yorka, Quebeca do Pariza, Kijeva, Moskve i dalje u Svemir...

Znamo se još iz pariških dana s Nacionalne akademije likovne umjetnosti i niti u najvećoj umjetničkoj mašti nisam mogao zamisliti da se on bavi ne samo filantropijom već i poteškoćama filantropije, što su razvijene demokracije već odavno riješile na dobrobit umjetnika i ugleda države. Živimo u dva različita grada; on, nakon mnogih gradova, aktualno u Quebecu, a ja stalno u New Yorku, on rođen u Parizu, a ja u Ateni. A sada on uz to što je aktivni umjetnik isto tako je aktivan i u funkciji Anonimnog Filantropa® koji kao angažirani konceptualni umjetnik postavlja Beuysevu paradigmu socijalne skulpture u javni prostor društva i kulture Republike Hrvatske, da konvergira u konkretni rezultat na korist umjetnika i kulture u Hrvatskoj. U ovom slučaju paradigma socijalne skulpture, preko inicijatora, fokusa i misije izložbe, konačno dobiva svoju nadogradnju i najkonkretniji primjer u funkcionalnoj stvarnosti. U njoj se jedino nešto realno mijenja ili ne. Gdje se skidaju maske i paralelno lijepe riječi zamjenjuju konkretnim djelima, a pusta obećanja politikom gotovog čina. Sve drugo su teorije bez konkretne aplikacije u svakodnevnici.

Zahvala

Iz dubine srca i jedne vrlo singularne vrste raskošne intelektualne skromnosti, zahvaljujemo se laureatima ove nagrade.

Oni su toj nagradi omogućili da i preko njihovog primjera rastu spoznaje o potrebi filantropije na hrvatskoj kulturnoj sceni, kao što je to ustaljeni običaj u ostatku Europe. Kako preko ekonomskih korporacija u vidu sponzorstava i donacija, tako i preko vrlo delikatno osviještenih pojedinaca, koji imaju intelektualni i financijski kapacitet za to.

Poželjno je da se tako što regulira i stimulira adekvatnim zakonom. Da se time pruži poticaj širenju svijesti i prakse filantropije.

Važno je pritom distingvirati pojam i stvarnost filantropije osviještenih individualaca, koji imaju intelektualni i financijski kapacitet za to. Jer oni reklamiraju filantropiju kao takvu i na samom su izvoru boljeg svijeta za koji se paradoksalno svi političari javno kunu da je to njihovo poslanje i oni su nam kao velika konkurencija ili je pak obrnuto... Za razliku od raznih sponzorstva ekonomskih subjekata, koji financiranjem umjetnosti investiraju i reklamiraju se, iako je reklamiranje u ovom slučaju u drugom planu. To je jedan od najbitnijih izazova za Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. U pitanju je u konkretnom slučaju gola opstojnost likovne kulture i tako reći ogoljelo i golo do kosti dostojanstvo likovnog umjetnika u hladnoći i indiferentnosti funkcionalne stvarnosti ovog svijeta. Radi se o devastaciji raznolikog kulturnog ekosistema, jednako kao i ekosistema našeg planeta, bez kojeg ne možemo živjeti.

U očekivanju Godota

Po važećem zakonu, ova eksperimentalna kontrapunkt nagrada, koja se dodjeljuje već više od sedam godina zaredom, da bi postojala u funkcionalnoj stvarnosti, nametnuta zakonom jačeg, plaća državi globu na filantropiju tj. susreće se sukcesivno s konkretnom i efikasnom mjerom destimulacije takve aktivnosti u području kulture u Republici Hrvatskoj.

Mjera je proporcionalno razorna koliko je filantropija i njen daljini razvoj našoj sadašnjosti

i budućnosti kulture itekako potrebna. Umjesto win-win strategije, ona se i dalje nalazi u situaciji očekivanja Godota i lomljenja leda.

Kako kaže Albert Einstein: „Intelektualci rješavaju probleme, a genijalci ih sprječavaju da uopće nastaju“. Po toj formuli inicijativni i nepatvoreni impuls genijalnosti vizije i misije nagrade je poprilično umrtvljen, zaustavljen kao zamrznuti kadar jedne nikada do kraja ispričane priče. Kao da preostaje samo njezina intelektualna ustrajnost, prkos i građanski neposluh ili jedna vrsta patetičnog aktivizma koji traje dok traje.

Da parafraziram i proširim izreku Voltairea: Delikatno je biti u pravu u pitanjima gdje su vlasti i autoriteti u krivu.

Jer vlast ima moć da indiferentnošću stavlja viziju u tamnicu marginalizacije koja snagu entuzijazma transformira u ne energiju.

Bilo kako bilo ili ne bilo, razlike legaliteta i moraliteta moraju ostati beskompromisne jer čine taj ekosistem koji ne uzima, već daje život svemu i svima na ovoj planeti, našeg staništa, našeg boravka i našeg doma u svemiru bio on legalni, ilegalni ili beskrajni azilant. „Sreća je ptica lutalica, ne voli kaveze, a ljude vole zatvarati u kaveze“. Sve što je dobro nije lako napraviti, a sve loše se s lakoćom radi. Tu Zemlju, na kojoj se rađamo i po kojoj hodamo i to Nebo što gledamo, spojit ćemo u jedinstvene kapi ljudskoga truda što će nas krijepiti te osvjetljavati staze kojima još nismo hodali, a iza nas ostavljati puteve kojima su drugi krenuli; djelima pričati o umjetnosti i umijeću kulture ljudskoga roda, kojemu pripadamo po rođenju, prebivalištu, patetičnosti poezije, te učiniti vidljivima kako fatalnosti tako i njene nevidljive bezgraničnosti…’’

Nepopravljivi idealisti sa svojim neizgovorenim riječima i dalje vjeruju da je suprotno moguće od izgovorene maksime: Novac je vječan… a ljudski život je prolazan.

Ako ti je dom svemir i umjetnost, jasno je da si beskućnik među ljudima... i tražitelj kulturnog azila za svoje svjetove...

Dodatak

Ova izložba je prvi dio izložbene trilogije koja se planira održati u različitim izložbenim institucijama i zemljama. Prva izložba posvećena je akutnom javnom problemu izgradnje pozitivne perspektive filanrtropije u Republici Hrvatskoj, tj. konkretna nadogradnja paradigme Socijalna skulptura / Filantropija u Republici Hrvatskoj.

Druge izložbe realiziraju i

argumentiraju sljedeće: Ususret novim paradigmama povijesti umjetnosti, kao što su konkretno: Umjetnički azil / Kulturni azilant Kultur Komandos

Kultur Determinator i Kultur Terminator

Anonimni Filantrop®, Québec,24. 12. 2022.

Lidia Venieri, New York

Social sculpture, Philanthropy in the Republic of Croatia

Why it is the most isolated and marginalized activity of conscious individuals

FOREWORD

“Who does not want to think, flies out”

Joseph Beuys

From paraphrasing Beuys’ saying “Who wants to think and act flies out” to a social sculpture without a pedestal in the cultural system, towards a possible miracle in the cultural system...

...because we still somehow believe that human intelligence and exhibitions could change the world, you are reading this text and seeing the exhibition:

France Prešern

This exhibition realizes the plastic extended concept of social sculpture, poetically and shrewdly transformed into a manifestation, which explicitly mirrors artistic activism as a word spoken through the silence of the gaze, like an unpolished diamond on a velvet tray of engaged art. The mission of the exhibition resembles a mass of metaphors of love, which reside in the sky of our gazes, in dreams where you do not yet have dreams...in realities where we do not yet have a reality, and you have it. The idea for the exhibition was conceived after a conversation with a very good connoisseur of the art scene in Croatia and globally, of which he was a prominent protagonist. That conversation ended with an ironic tone and the sentence: Listen, when you’re already spending money on crazy ideas, pay and keep quiet, just as we artists paint, suffer and keep quiet… I answered: It is a lack of good taste and culture when, on the money given for artists, the state charges a fine, and takes not only a symbolic amount, but a rather large one. Such a situation makes the thought of philanthropy very repulsive, and obstructs its concrete implementation. At the same time, the state is doing it in accordance with the law, and that law should be changed in favor of the artist for whom this humanitarian and intellectual assistance is intended. The donation agreement in the Republic of Croatia is such that you can see from the plane, that even if it had the best pilot, you will land wrongly with your intentions, figuratively speaking, you will land in the stone age of

indifference. And he said to me: It is even more difficult for you to change that than to pay that tax... With that, you’re opening a Pandora’s box. The system likes to defend its comfort. It would rather invest in declarative and manifestation changes, so it could be spared the real changes. The system has always tried and tested methods to silence, frighten and liquidate an individual from the cultural scene if necessary. I was talking to Vladimir Dodik Trokut, when he was still walking the Earth that we still walk on… I also talked with him about the fact that Slovenia made culture one of its national holidays, that of France Prešern, and how it would be great if Croatia also introduced something like that, so that the holidays are not only of a political, historical and religious nature. How to capitalize on the fact that Vladimir Dodik Trokut was born in Kranj, that he is a Croat and a Slovene, and since the Croatian cultural institutions disparage him so much, (there has been no retrospective exhibition after his death) while the Slovenian institutions have rehabilitated him...

Money

The two strongest poles that bring into interaction the dimensions of space and time that we call human life are certainly Love and Money. However, we need to bear in mind that Homo Sapiens did not invent Love or decide that it exists, but he feels, experiences and interprets it.... through life, its poetry and reality, and through art...

As for Money, the situation is diametrically opposite. The Man invented Money and decided that Money should exist. It is his deed or misdeed. Money does not exist in the entire system of Nature. Nature in this world has a different logic, or, are we ashamed to say, Genius? It is in the nature or, more precisely, in the imposed nature of man to earn and spend money. The Genius of Nature does not need money to realize the miracle of life and the

entire spectrum of cycles that arise from that miracle. It is not so difficult to agree with the formula that the man lives for Love, but lives off Money.

Just as nature needs the sun to live, the man needs money to pay the costs of his existence and to materialize the hyper tertiary contents of that existence, the poles of Essence and Existence.

Essence equals Love, Existence equals Money. Welcome, Man, to the Planet Earth inhabited by Humans. What is philanthropy in Croatia? A romantic utopia or a possible reality of today for a better tomorrow for artists and for the sustainable system of culture.

How fascinating

How fascinating is the narrative substance of various expressions of artistic poetics and the spectrum of nuances of individual creative expressions that emerge from them. This immanent matter is similar to volcanic magma, which art theorists and critics, with their words and intellectual constructs, so zealously want to frame, control, interpret, select, systematize, affirm or otherwise prevent from circulating through the well-trodden or still untrodden channels of civilization. For this, they studied, took exams, graduated, obtained master’s or doctoral degrees... as a wise saying goes: stole a little joy from sadness and a little eternity from death... It’s always nice when criticism manages to put an artist in the public light. The nomenclature of all civilizations, in all segments of art in the human history of existence on planet Earth, gives labels: avantgarde, neo-avant-garde, sensational, new or newer than new and vice versa. In a world where mental hospitals are repositories for the redundant, and culture is an exclusive refuge for the opposite of the redundant, fantasies of the mind receive triumphant praise and professional treatment in the show business of cultural institutions. They must enable

contemporary Homo Sapiens, who are still chained by merciless chains of earning money and paying their living and other expenses, to consume the freedom and creativity that artists live. These Homo Sapiens or the socalled ordinary people do not have that kind of freedom, because they have to do the jobs that are most in demand and offer the socalled monthly salaries, health insurance and - at the end of the story of human existence –retirement in an increasingly tiring world... In such a world, which is full of declarative engagements of social-artistic performances and full of offers of a better world and social justice through art and all possible activism arising from that apostolate, questioning everything, except the phenomenon which raises the question... finally it got the potential right of citizenship. Among many exhibitions and in this one, which is more impudent than polite, up to the sky and beyond the sky, cosmopolitan and altruistic on the verge of the forbidden to push the boundaries in a way that it embraces those boundaries with love, asks fairly because it also gives fairly. Impudent, because almost in the same sentence, it does not put a noun but a verb, love, money, politics, truth, lie, being and pretending in its naturalistic element... and does not worry about disturbing public order and peace in culture.

Fair, because it doesn’t pretend to be overly clever, avant-garde or phenomenal, it wants to be exactly what preceded cleverness, avantgarde or phenomenality, where the attempt speaks more than the result. Understand this as you please... illegally possible or legally impossible... It wants to be outside of all those amplitudes and charged psychograms of megalomania...

than seven years ago, in which fit compressed 100 years of solitude of the novel of the same name), wants to tear one away from social isolation. Because, paradoxically, the extent to which one is socially needed and useful is the same as one’s isolation. The Anonymous Philanthropist® deals with this topic in a graphic and “modest” way similar to the Big Bang. With a small beginning, it expands and transforms that glaring gap in the culture system. In this context, he can certainly be identified as a global member of the Homo Sapiens society of the planet Earth. Although on a professional, intellectual, teaching and artistic level, he is almost not present in Croatia, and in other parts of the world he works with not one, but several pseudonyms, thus opposing the archaic concept of creating a name.

From New York, Quebec to Paris, Kyiv, Moscow and further into Space...

Just like Big Bang

In fact, it is quite logical that the HDLU, with one of its members who initiated everything and started that pilot project, (a little more

We have known each other since the days of the National Academy of Fine Arts in Paris, and even in the wildest artistic imagination I could not imagine that he deals not only with philanthropy but also with the difficulties of philanthropy, which developed democracies have long since solved for the benefit of artists and the reputation of the state. We live in two different cities, he is currently in Quebec after many cities, and I am permanently in New York, he was born in Paris and I was born in Athens. And now, in addition to being an active artist, he is also active in the function of the Anonymous Philanthropist® who, as an engaged conceptual artist, places Beuys’s paradigm of social sculpture in the public space of Croatian society and culture, to converge into a concrete result for the benefit of Croatian artists and culture. We live in two different cities, he is currently in Quebec after many cities, and I am permanently in New York, he was born in Paris and I was born

in Athens. And now, in addition to being an active artist, he is also active in the function of the Anonymous Philanthropist® who, as an engaged conceptual artist, places Beuys’s paradigm of social sculpture in the public space of Croatian society and culture, to converge into a concrete result for the benefit of Croatian artists and culture. In this case, the paradigm of social sculpture, through the initiator, the focus and the mission of the exhibition, has finally got its upgrade and the most concrete example in the functional reality. This is where things really change or not. Where the masks are removed and, in parallel, beautiful words are replaced by concrete actions and empty promises, by the politics of the fait accompli. Everything else is theory without concrete application in everyday life.

Acknowledgment

From the bottom of our hearts and a very singular type of lavish intellectual modesty, we thank the laureates of this award. They have, by their example, made it possible for awareness to grow about the need for philanthropy on the Croatian cultural scene, as it is an established custom in the rest of Europe, through economic corporations in the form of sponsorships and donations, as well as through very delicately aware individuals, who have the intellectual and financial capacity for it. It is desirable that philanthropy be regulated and stimulated by an adequate law thus providing an incentive to spread the awareness and practice of it. It is important to distinguish between the concept of philanthropy and the reality of conscious individuals who have the intellectual and financial capacity for it. Because they advertise philanthropy as such and are at the very source of a better world, which, paradoxically, all politicians publicly swear is their mission, and they are like our great competition, or the other way around... Unlike various sponsorships

of economic entities that invest and advertise themselves by funding art, although advertising in this case is secondary. This is one of the most important challenges for the Ministry of Culture of the Republic of Croatia, because it is about the bare existence of art and, so to speak, the naked and bare-to-thebone dignity of the fine artist in the coldness and indifference of the functional reality of this world. It is about the devastation of a diverse cultural eco-system, as well as the eco-system of our planet, without which we cannot live.

Waiting for Godot

According to the current law, this experimental counterpoint prize, which has been awarded for more than 7 years in a row, in order to exist in a functional reality, imposed by the law of the stronger, is fined for philanthropy by the state, i.e. it successively faces a concrete and effective measure of disincentive of such activity in the field of culture in Croatia. The measure is proportionally devastating, to the extent that philanthropy and its further development are very necessary for our present and future culture. Instead of a winwin strategy, it is still in a situation of waiting for Godot and breaking the ice.

As Albert Einstein says: “Intellectuals solve problems, and geniuses prevent them from ever arising.” According to this formula, the initiative and unadulterated impulse of the genius of the vision and mission of the prize is quite numb, stopped like a frozen frame of a story that has never been told to the end. As if all that remains is its intellectual perseverance, defiance and civil disobedience or a kind of pathetic activism that lasts as long as it lasts.

To paraphrase and expand on the saying of Voltaire;

It is delicate to be right in matters where governments and authorities are wrong. For authorities have the power to put the vision into the dungeon of marginalization, which transforms the power of enthusiasm into un-

energy.

Be that as it may or not, the differences of legality and morality must remain uncompromising because they make up that ecosystem that does not take, but gives life to everything and everyone on this planet, our habitat, our residence and our home in the universe, be they legal, illegal or endless asylum seekers.

“Happiness is a wandering bird, it doesn’t like cages, but they like to lock people in cages”. All that is good is not easy to do, and all that is bad is done with ease. That Earth, on which we are born and on which we walk and that Sky we look at, we will combine into unique drops of human effort that will strengthen us and illuminate the paths we have not yet walked, and leave behind us the paths that others have taken; through our works we will talk about the art and savoir-faire of the culture of the human race, to which we belong by birth, residence, the pathos of poetry, and to make visible both fatality and its invisible boundlessness...’’

Incorrigible idealists with their unspoken words still believe that the opposite is possible from the spoken maxim: Money is eternal... and human life is fleeting.

Anonymous Philanthropist®, Québec, December 24, 2022

Lidia Venieri, New York

If space and art are your home, it’s clear that you’re homeless among people... and a seeker of cultural asylum for your worlds...

La sculpture sociale, la philanthropie en République de Croatie

Pourquoi c’est l’activité la plus isolée et marginalisée des individus conscients

AVANT-PROPOS

«Celui qui ne veut pas penser, qu’il se barre»

Joseph Beuys

De la paraphrase de la maxime de Beuys «Celui qui veut penser et agir, qu’il se barre» à une sculpture sociale sans piédestal dans le système culturel, vers un miracle possible dans le système culturel...

... parce que nous croyons encore, d’une manière ou d’une autre, que l’intelligence humaine et les expositions pourraient changer le monde, vous lisez ce texte et découvrez l’exposition : France Prešern

Cette exposition réalise le concept plastique étendu de la sculpture sociale, poétiquement et astucieusement transformé en une manifestation, qui reflète explicitement l’activisme artistique comme un mot prononcé à travers le silence du regard, comme un diamant non poli sur un plateau de velours de l’art engagé. La mission de l’exposition s’apparente à un amas de métaphores de l’amour, qui résident dans le ciel de nos regards, dans des rêves où l’on n’a pas encore de rêves... dans des réalités où nous n’avons pas encore de réalité, et vous l’avez. L’idée de l’exposition a été conçue à la suite d’une conversation avec un très bon connaisseur de la scène artistique en Croatie et dans le monde, dont il était un protagoniste de premier plan. Cette conversation s’est terminée par un ton ironique et la phrase suivante : Écoute, quand tu dépenses déjà de l’argent pour des idées folles, paye et tais-toi, comme nous, les artistes, on peint, on souffre et on se tait … J’ai répondu : C’est un manque de bon goût et de culture quand, sur l’argent donné pour les artistes, l’État fait payer une amende, et prend non seulement une somme symbolique, mais une somme assez importante. Une telle situation rend la notion de philanthropie très repoussante, et entrave sa mise en œuvre concrète. En même temps, l’État le fait conformément à la loi, et cette loi devrait être modifiée en faveur de l’artiste à qui cette aide humanitaire et intellectuelle est destinée. L’accord de don en République de Croatie est tel que vous pouvez voir de l’avion, que même s’il avait le meilleur pilote, vous atterrirez mal avec vos intentions, au sens figuré, vous atterrirez à l’âge de pierre de l’indifférence. Et il m’a dit : Il est encore plus difficile pour toi de changer cela que de payer cette taxe... Avec ça, tu ouvres une boîte de Pandore. Le système aime défendre son confort. Il préfère investir dans des changements déclaratifs et de manifestation, afin de pouvoir s’épargner les vrais changements. Le système a toujours testé des méthodes pour faire taire, effrayer

et liquider un individu de la scène culturelle si nécessaire. Je parlais à Vladimir Dodik Trokut, lorsqu’il marchait encore sur la Terre que nous parcourrons toujours… J’ai également parlé avec lui du fait que la Slovénie a fait de la culture l’un de ses jours fériés nationaux, celui de France Prešern, et de la merveilleuse possibilité que la Croatie introduise également quelque chose de ce genre, afin que les jours fériés ne soient pas seulement de nature politique, historique et religieuse. Comment capitaliser sur le fait que Vladimir Dodik Trokut est né à Kranj, qu’il est croate et slovène, et que les institutions culturelles croates le dénigrent tant (il n’y a pas eu d’exposition rétrospective après sa mort) alors que les institutions slovènes l’ont réhabilité…

Argent

Les deux pôles les plus forts qui mettent en interaction les dimensions de l’espace et du temps que nous appelons la vie humaine sont certainement l’Amour et l’Argent. Cependant, nous devons garder à l’esprit que l’Homo Sapiens n’a pas inventé l’Amour ou décidé qu’il existe, mais il le ressent, l’expérimente et l’interprète.... à travers sa vie, sa poésie et sa réalité, et à travers l’art... Quant à l’Argent, la situation est diamétralement opposée. L’Homme a inventé l’Argent et a décidé que l’Argent devait exister. C’est son fait ou son méfait. L’argent n’existe pas dans l’ensemble du système de la nature. Dans ce monde, la nature a une autre logique, ou, avons-nous honte de le dire, le Génie ? Il est dans la nature ou, plus précisément, dans la nature imposée de l’homme de gagner et de dépenser de l’argent. Le Génie de la Nature n’a pas besoin d’argent pour réaliser le miracle de la vie et tout le spectre des cycles qui découlent de ce miracle. Il n’est pas si difficile d’adhérer à la formule selon laquelle l’homme vit pour l’Amour, mais vit de l’Argent.

Tout comme la nature a besoin du soleil pour vivre, l’homme a besoin d’argent pour

payer les coûts de son existence et pour matérialiser les contenus hyper tertiaires de cette existence, les pôles de l’Essence et de l’Existence.

Essence égale Amour, Existence égale Argent. Bienvenue, Homme, sur la Planète Terre habitée par les Humains.

Qu’est-ce que la philanthropie en Croatie ?

Une utopie romantique ou une réalité possible d’aujourd’hui pour un meilleur lendemain pour les artistes et pour le système durable de la culture.

Comme c’est fascinant

La substance narrative des diverses expressions de la poétique artistique et le spectre des nuances des expressions créatives individuelles qui en découlent sont fascinants. Cette matière immanente est semblable à un magma volcanique que les théoriciens et les critiques d’art, avec leurs mots et leurs constructions intellectuelles, veulent si ardemment encadrer, contrôler, interpréter, sélectionner, systématiser, affirmer ou empêcher de toute manière possible de circuler dans les canaux de la civilisation, qu’ils soient bien ou pas encore parcourus. Pour cela, ils ont étudié, passé des examens, obtenu des diplômes, des maîtrises ou des doctorats... comme le dit un sage dicton : ils ont volé un peu de joie à la tristesse et un peu d’éternité à la mort... C’est toujours agréable quand la critique parvient à mettre un artiste sous le feu des projecteurs.

La nomenclature de toutes les civilisations, dans tous les segments de l’art dans l’histoire de l’existence humaine sur la planète Terre, donne des étiquettes : avant-garde, néoavant-garde, sensationnel, nouveau ou plus récent que nouveau et vice versa. Dans un monde où les hôpitaux psychiatriques sont des lieux d’accueil pour les superflus et où la culture est un refuge exclusif pour le contraire des superflus, les fantasmes de l’esprit reçoivent un éloge triomphant et un traitement

professionnel dans le show business des institutions culturelles. Ils doivent permettre aux Homo Sapiens contemporains, qui sont encore bloqués par les chaînes impitoyables de la nécessité de gagner de l’argent et de payer leurs frais de subsistance et autres, de consommer la liberté et la créativité que vivent les artistes. Ces Homo Sapiens ou les gens dits ordinaires n’ont pas cette liberté, parce qu’ils doivent exercer les métiers les plus demandés et qui offrent ce qu’on appelle des salaires mensuels, une assurance maladie et - à la fin de l’histoire de l’existence humaine - la retraite dans un monde de plus en plus envahissant...... Dans un tel monde, qui est plein d’engagements déclaratifs de performances socio-artistiques et plein d’offres d’un monde meilleur et de justice sociale à travers l’art et tout l’activisme possible découlant de cet apostolat, tout remettre en question, sauf le phénomène qui soulève la question... finalement il a obtenu le droit potentiel de citoyenneté. Parmi de nombreuses expositions et dans celle-ci, qui est plus impudente que polie, jusqu’au ciel et au-delà du ciel, cosmopolite et altruiste à la limite de l’interdit pour repousser les limites d’une manière qui embrasse ces limites avec amour, qui demande équitablement parce qu’elle donne aussi équitablement.

Impudente, parce que presque dans la même phrase, elle ne met pas un nom mais un verbe, l’amour, l’argent, la politique, la vérité, le mensonge, être et faire semblant, dans son élément naturaliste... et ne se soucie pas de troubler l’ordre public et la paix dans la culture....

Honnête, parce qu’elle ne prétend pas être trop intelligente, avant-gardiste ou phénoménale, elle veut être exactement ce qui a précédé l’intelligence, l’avant-gardisme ou la phénoménalité, où la tentative parle plus que le résultat, comprenez cela comme vous voulez...

...... illégalement possible ou légalement impossible... Elle veut être en dehors de toutes ces amplitudes et psychogrammes chargés de mégalomanie......

Tout comme Big Bang

En fait, il est tout à fait logique que la HDLU, avec l’un de ses membres qui a tout initié et lancé ce projet pilote, (il y a un peu plus de sept ans, dans lesquels tient la compression de 100 ans de solitude du roman du même nom), veuille arracher une personne à l’isolement social, car, paradoxalement, la mesure dans laquelle on est socialement

nécessaire et utile est la même que celle de son isolement. Le philanthrope anonyme© aborde ce sujet de manière graphique et «modeste», à l’instar du Big Bang. Avec un petit début, il s’étend et transforme cette lacune flagrante du système culturel. Dans ce contexte, il peut certainement être identifié comme un membre global de la société des Homo Sapiens de la planète Terre. Bien que sur le plan professionnel, intellectuel, pédagogique et artistique, il ne soit presque pas présent en Croatie, tandis que dans d’autres parties du monde, il travaille avec non pas un, mais plusieurs pseudonymes, s’opposant ainsi au concept archaïque de création d’un nom.

De New York, Québec à Paris, Kiev, Moscou et plus loin dans l’espace...

Nous nous connaissons depuis l’époque de l’Académie des Beaux-Arts de Paris, et même dans l’imagination artistique la plus folle, je ne pouvais pas imaginer qu’il s’occupe non seulement de philanthropie mais aussi des difficultés de la philanthropie, que les démocraties développées ont depuis longtemps résolues au profit des artistes et de la réputation de l’État. Nous vivons dans

deux villes différentes, il est actuellement au Québec après de nombreuses villes, et je suis en permanence à New York, il est né à Paris et je suis né à Athènes. Et aujourd’hui, en plus d’être un artiste actif, il exerce également la fonction de philanthrope anonyme© qui, en tant qu’artiste conceptuel engagé, place le paradigme de la sculpture sociale de Beuys dans l’espace public de la société et de la culture croates, pour converger vers un résultat concret au profit des artistes et de la culture croates.

Dans ce cas, le paradigme de la sculpture sociale, à travers l’initiateur, le point de convergence et la mission de l’exposition, a enfin obtenu sa mise à niveau et l’exemple le plus concret dans la réalité fonctionnelle. C’est là que les choses changent vraiment ou pas. Où les masques tombent et, en parallèle, les belles paroles sont remplacées par des actions concrètes et les promesses vides par la politique du fait accompli. Tout le reste n’est que théorie sans application concrète dans la vie quotidienne.

Remerciements

Du plus profond de nos cœurs et dans un type très singulier de modestie intellectuelle somptueuse, nous remercions les lauréats

de ce prix. Ils ont, par leur exemple, permis de faire prendre conscience de la nécessité de la philanthropie sur la scène culturelle croate, comme c’est une coutume établie dans le reste de l’Europe, par le biais de sociétés économiques sous forme de parrainages et de dons, ainsi que par le biais d’individus très délicatement conscients, qui en ont la capacité intellectuelle et financière. Il est souhaitable que la philanthropie soit réglementée et stimulée par une loi adéquate, ce qui inciterait à la faire connaître et à la pratiquer. Il est important de faire la distinction entre le concept de philanthropie et la réalité des individus conscients qui en ont la capacité intellectuelle et financière. Parce qu’ils font de la publicité pour la philanthropie et qu’ils sont à la source même d’un monde meilleur, ce que, paradoxalement, tous les politiciens jurent publiquement être leur mission, et qu’ils sont comme notre grande concurrence, ou l’inverse... Contrairement à divers parrainages d’entités économiques qui investissent et se font de la publicité en finançant l’art, bien que la publicité dans ce cas soit secondaire. C’est l’un des défis les plus importants pour le ministère de la Culture de la République de Croatie, car il s’agit de l’existence même de l’art et, pour ainsi dire, de la dignité dénudée et à vif de l’artiste dans la froideur et l’indifférence

de la réalité fonctionnelle de ce monde. Il s’agit de la dévastation d’un écosystème culturel diversifié, ainsi que de l’écosystème de notre planète, sans lequel nous ne pouvons pas vivre.

En attendant Godot

Selon la loi actuelle, ce prix expérimental de contrepoint, qui a été décerné pendant plus de 7 années consécutives, pour exister dans une réalité fonctionnelle, imposée par la loi du plus fort, est condamné à une amende pour philanthropie par l’Etat, c’est-à-dire qu’il fait face successivement à une mesure concrète et efficace de désincitation de cette activité dans le domaine de la culture en Croatie. La mesure est proportionnellement dévastatrice, dans la mesure où la philanthropie et son développement sont très nécessaires à notre culture actuelle et future. Au lieu d’une stratégie gagnant-gagnant, elle se trouve toujours dans une situation d’attente de Godot et de brise-glace. Comme le dit Albert Einstein : «Les intellectuels résolvent les problèmes, et les génies les empêchent de se poser.» Selon cette formule, l’initiative et l’impulsion pure et simple du génie de la vision et de la mission

du prix sont tout à fait engourdies, arrêtées comme l’image figée d’une histoire qui n’a jamais été racontée jusqu’au bout. Comme s’il ne restait que sa persévérance intellectuelle, sa défiance et sa désobéissance civile ou une sorte de militantisme pathétique qui dure le temps qu’il dure.

Pour paraphraser et développer la maxime de Voltaire: il est délicat d’avoir raison dans des domaines où les gouvernements et les autorités ont tort.

Car les autorités ont le pouvoir de mettre la vision dans le cachot de la marginalisation, qui transforme la puissance de l’enthousiasme en non-énergie.

Quoi qu’il en soit, les différences de légalité et de moralité doivent rester intransigeantes car elles constituent cet écosystème qui ne prend pas, mais donne vie à tout et à tous sur cette planète, notre habitat, notre séjour et notre maison dans l’univers, qu’il s’agisse d’un demandeur d’asyle légal, illégal ou éternel.

«Le bonheur est un oiseau vagabond, il n’aime pas les cages, mais on aime enfermer les gens dans des cages». Tout ce qui est bon n’est pas facile à faire, et tout ce qui est mauvais est fait avec facilité. Cette Terre, sur laquelle nous sommes nés et sur laquelle nous

marchons et ce Ciel que nous regardons, nous les combinerons en gouttes uniques d’effort humain qui nous renforceront et éclaireront les chemins que nous n’avons pas encore parcourus, et laisseront derrière nous les chemins que d’autres ont pris ; à travers nos œuvres, nous parlerons de l’art et du savoirfaire de la culture de l’espèce humaine, à laquelle nous appartenons par la naissance, la résidence, le pathos de la poésie, et de rendre visible la fatalité et son invisible absence de limites...’’

Des idéalistes incorrigibles avec leurs non-dits croient encore que le contraire est possible de la maxime parlée : l’argent est éternel... et la vie humaine est éphémère.

Philanthrope anonyme©, Québec, 24 décembre 2022

Lidia Venieri, New York

Si l’espace et l’art sont votre maison, il est clair que vous êtes un sans-abri parmi les gens... et un demandeur d’asile culturel pour vos mondes...

Umjetnost je, posebno za sve koji se njome bave iz ljubavi i osobne potrebe, područje čarolije i novih svjetova. Magično i mistično u isto vrijeme.

U susretu s drugim područjima ljudske aktivnosti, u susretu sa strukturama funkcioniranja društva, umjetnost je označena kao temeljni izvor kreativnog mišljenja i djelovanja za svaku ljudsku djelatnost s potencijalom da razvija i stvara nove mogućnosti te pomiče granice ljudskog djelovanja u svakom području.

Svaka aktivnost koja može pomoći, poticati i ohrabriti umjetničku populaciju da razvija, oplemenjuje i širi svoju umjetničku djelatnost u okruženju u kojem živi i djeluje, omogućava dugoročnu promjenu nabolje. Stvaraju se bolji i plemenitiji svijet, društvo, obrazovanje te prostor održivosti.

Na ovoj izložbi susrećemo napor koji je usmjeren pronalaženju načina za poticanje kreativne snage umjetničkog izričaja - nagrade za odlične umjetnike i umjetnice te njihova djela.

Govori nam koliko pojedinac može učiniti pozitivnu promjenu i pomak. Sretan sam da sam imao prilike sudjelovati u pitanjima i ponekad dugim razgovorima neizvjesnog ishoda, pa sam možda dao i neki poticaj, no na kraju smo dobili rezultat koji nas sve čini sretnima i ispunjenima te sam zaista zahvalan na ostvarenome kao pojedinac, ali i kao sadašnji predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu.

Tomislav Buntak

Art, especially for all those who engage in it out of love and personal need, is a realm of magic and new worlds. Magical and mystical at the same time.

L’art, surtout pour tous ceux qui s’y adonnent par amour et par besoin personnel, est un royaume de magie et de nouveaux mondes. Magique et mystique à la fois.

In the encounter with other areas of human activity, in the encounter with the functioning of society, art is marked as a fundamental source of creative thinking and action for every human activity with the potential to develop and create new possibilities and push the boundaries of human activity in every area.

Any activity that can help, stimulate and encourage the artistic population to develop, ennoble and expand its artistic activity in the environment in which it lives and works, enables a long-term change for the better. A better and nobler world, society, education, and an area of sustainability are being created.

At this exhibition, we meet an effort aimed at finding ways to stimulate the creative power of artistic expression - awards for great artists and their works.

It tells us how much an individual can make a positive change and shift. I am happy that I had the opportunity to participate in questions and sometimes long conversations with uncertain outcomes, so I may have given some encouragement, but in the end, we got a result that makes us all happy and fulfilled, and I am really grateful for what has been achieved as an individual, but also as a current president of the Croatian Association of Fine Artists in Zagreb.

Tomislav Buntak

Dans la rencontre avec les autres domaines de l’activité humaine, dans la rencontre avec le fonctionnement de la société, l’art est marqué comme une source fondamentale de pensée et d’action créatives pour toute activité humaine, avec le potentiel de développer et de créer de nouvelles possibilités et de repousser les limites de l’activité humaine dans tous les domaines.

Toute activité qui peut aider, stimuler et encourager la population artistique à développer, ennoblir et étendre son activité artistique dans l’environnement dans lequel elle vit et travaille, permet un changement durable pour le mieux. Un monde, une société, une éducation et un espace de durabilité meilleurs et plus nobles sont en train d’être créés.

Lors de cette exposition, nous rencontrons un effort visant à trouver des moyens de stimuler le pouvoir créatif de l’expression artistiquedes récompenses pour les grands artistes et leurs œuvres.

Cela nous montre à quel point un individu peut apporter un changement et une évolution positifs. Je suis heureux d’avoir eu l’occasion de participer à des questions et à des conversations parfois longues dont l’issue était incertaine. J’ai donc peut-être donné quelques encouragements, mais au final, nous avons obtenu un résultat qui nous rend tous heureux et épanouis, et je suis vraiment reconnaissant de ce qui a été accompli en tant qu’individu, mais aussi en tant que président actuel de l’Association croate des beaux-arts à Zagreb.

Tomislav Buntak

GRGUR AKRAP

Proročki snovi / Prophetic Dreams

Poliptih / Polyptich

ulje i enkaustika na platnu / oil and encaustic on canvas

250 x 210 cm 2022.-2023.

Umjetnik je dobitnik Nagrade na 4. bijenalu slikarstva / The artist was awarded at the 4th Biennial of Painting

GRGUR AKRAP rođen je 1988. u Zagrebu. 2013. diplomirao je na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Damira Sokića. Živi i radi u Zagrebu.

GRGUR AKRAP was born in Zagreb in 1988. He graduated in Painting from the Academy of Fine Arts in Zagreb, Department of Art Education, in the class of Professor Damir Sokić, in 2013. He lives and works in Zagreb.

LORA ELEZOVIĆ

Lastavica / Swallow

grafit na papiru / graphite on paper

42 x 59,4 cm

2022.

Gnijezdo / Nest

grafit na papiru / graphite on paper

42 x 59,4 cm

2022.

Let / Flight

grafit na papiru / graphite on paper

42 x 59,4 cm

2022.

Umjetnica je dobitnica Nagrade na 36. salonu mladih – Paraziti / The artist was awarded at the 36th Youth Salon - Parasites

LORA ELEZOVIĆ rođena je 1995. u Torontu u Kanadi. 2020. diplomirala je likovnu kulturu, grafički odsjek na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu.

LORA ELEZOVIĆ was born in Toronto, Canada, in 1995. In 2020, she graduated in Fine Arts, Department of Graphic Arts, at the Academy of Fine Arts in Zagreb.

LUCIJA JELIĆ

Et in Arcadia ego pepeo, kovanice, poliuretanska pjena / ashes, coins, polyurethane foam 100 x 100 x 80 cm 2022. / 2023.

Umjetnica je dobitnica Nagrade na 36. salonu mladih – Paraziti / The artist was awarded at the 36th Youth Salon - Parasites

LUCIJA JELIĆ rođena je 1996. godine u Zadru. Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zadru u zvanju slikarskog dizajnera završava 2015. godine. Iste godine upisuje studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je i diplomirala 2022.

LUCIJA JELIĆ was born in 1996 in Zadar. She graduated from the School of Applied Arts and Design in Zadar with the title of Painting designer in 2015. In the same year, she enrolled in sculpture studies at the Academy of Fine Arts in Zagreb, where she graduated in 2022.

LUKA KUŠEVIĆ

Iz ciklusa „Itinerarij“ / From the “Itinerary” cycle ulje na platnu / oil on canvas 203 x 176 cm 2022. Umjetnik je dobitnik Nagrade na 6. bijenalu slikarstva / The artist was awarded at the 6th Biennial of Painting

LUKA KUŠEVIĆ rođen je 1993. u Zagrebu. Diplomirao je 2017. na Slikarskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Zoltana Novaka. Živi i radi u Zagrebu.

LUKA KUŠEVIĆ was born in Zagreb in 1993. He graduated in 2017 from the Painting Department of the Academy of Fine Arts in Zagreb in the class of Zoltan Novak. He lives and works in Zagreb.

MARIJA MATIĆ

Zatočeni / Detained keramika / ceramics

22 x 6 cm

2022.

Na pola prazna / Half Empty keramika / ceramics

9 x 11 cm

2022.

Janje moje / My Lamb keramika / ceramics

25 x 14 cm 2022.

Dvije duše u bunaru / Two Souls in The Well keramika / ceramics

17,5 x 10,3 cm 2022.

Umjetnica je dobitnica Nagrade na 34. salonu mladih – Panoptikon / The artist was awarded at the 34th Youth Salon - Panopticon

MARIJA MATIĆ rođena je 1994. U Zagrebu. 2014. upisuje Studij Likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje se školuje do jeseni 2017. Živi i radi u Zagrebu.

MARIJA MATIĆ was born in 1994 in Zagreb. In 2014, she enrolled in the Faculty of Fine Arts at the Academy of Fine Arts in Zagreb, where she studied until the fall of 2017. She lives and works in Zagreb.

MELITA MATOVIĆ FLIGLER

Nova Obitelj / New Family foto-instalacija / photo – installations promjenjive dimenzije / variable dimensions 2015./2016.

Umjetnica je dobitnica Nagrade na 33. salonu mladih – Troškovnik / The artist was awarded at the 33rd Youth Salon - Budget

MELITA MATOVIĆ FLIGLER rođena je 1985. godine u Zagrebu. Diplomirala je 2011. godine na Akademiji Likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek. 2014. upisuje MA Gender, Media and Culture na Goldsmithsu te živi i radi na relaciji Zagreb-London.

MELITA MATOVIĆ FLIGLER was born in Zagreb in 1985. In 2011 she graduated from the Academy of Fine Arts in Zagreb, Department of Art Education. In 2014 she enrolled in MA Gender, Media and Culture at Goldsmiths, and now lives and works between Zagreb and London.

MAK MELCHER

Bez naziva #2 / Untitled #2 grafit na natron papiru / graphite on natron paper 200 x 200 cm 2022.

Umjetnik je dobitnik Nagrade na 33. salonu mladih – Troškovnik / The artist was awarded at the 33rd Youth Salon – Budget

MAK MELCHER rođen je 1983. godine u Mostaru. 2003. godine upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer kiparstvo. 2008. godine diplomirao je u klasi prof. M. Vuce.

MAK MELCHER was born in 1983. in Mostar. In 2003, he enrolled at the Academy of Fine Arts in Zagreb, majoring in Sculpture. In 2008, he graduated in the class of prof. M. Vuco.

ANDREA MUSA

The World Keeps Moving, diptih / diptych akril na platnu / acrylic on canvas

38 x 27 cm

2018.

Umjetnica je dobitnica Nagrade na 4. bijenalu slikarstva / The artist was awarded at the 4th Biennial of Painting

ANDREA MUSA rođena je u Frankfurtu/M, Njemačka. Diplomirala je slikarstvo na baselskoj Assenza akademiji, Švicarska, te pravo na Pravnom fakultetu u Splitu. Živi i radi u Splitu.

ANDREA MUSA was born in Frankfurt/M, Germany. She graduated painting at the Assenza Academy in Basel, Switzerland and received her Master of Law at the University of Split, Croatia. She lives and works in Split, Croatia.

PAVLE PAVLOVIĆ

Presvetli

ulje na platnu / oil on canvas

225 x 170 cm

2021.

Umjetnik je dobitnik Nagrade na 33. salonu mladih – Troškovnik / The artist was awarded at the 33rd Youth Salon – Budget

PAVLE PAVLOVIĆ rođen je 1983. godine u Beogradu. Od 2004. -2008. studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo, klasa prof. Zlatka Kesera. Godine 2010. diplomirao je Slikarstvo pod mentorstvom prof. Zoltana Novaka. Živi i radi u Zagrebu i Samoboru.

PAVLE PAVLOVIĆ was born in 1983 in Belgrade. From 2004 - 2008. he studied at the Academy of Fine Arts in Zagreb, majoring in Painting, class of prof. Zlatko Keser. In 2010, he graduated in Painting under the mentorship of prof. Zoltan Novak. He lives and works in Zagreb and Samobor.

LEA POPINJAČ

Blue

akril i ulje na platnu / acrylic and oil on canvas 3 x (70 x 100 cm) 2020.

Umjetnica je dobitnica Nagrade na 5. bijenalu slikarstva / The artist was awarded at the 5th Biennial of Painting

LEA POPINJAČ rođena je 1981. u Zagrebu. Godine 2003. diplomirala je na zagrebačkom Tekstilno-tehnološkom fakultetu, a 2006. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, Nastavnički odsjek. Diplomirala je 2012. godine, u klasi prof. Zlatana Vrkljana. Živi i radi u Zagrebu.

LEA POPINJAČ was born in 1981 in Zagreb. In 2003, she graduated from the Faculty of Textile Technology in Zagreb, and in 2006 she enrolled at the Academy of Fine Arts in Zagreb, Teaching Department. She graduated in 2012, in the class of prof. Zlatan Vrkljan. She lives and works in Zagreb.

JURICA PUŠENJAK

Love

akril na platnu / acrylic on canvas 180 x 120 cm 2022.

Umjetnik je dobitnik Nagrade na 6. bijenalu slikarstva / The artist was awarded at the 6th Biennial of Painting

JURICA PUŠENJAK rođen je 1996. godine u Zagrebu. Godine 2015. upisuje slikarski odsjek na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 2020. godine u klasi Zoltana Novaka.

JURICA PUŠENJAK was born in 1996 in Zagreb. In 2015, he enrolled in the Painting Department at the Academy of Fine Arts in Zagreb, where he graduated in 2020 in the class of Prof. Zoltan Novak.

JOSIP RONČEVIĆ

Space bag

poliptih / polyptich akril, platno, drvo / acrylic, canvas, wood 162 x 114 cm, 114 x 81 cm, 81 x 60 cm, 41 x 29 cm, 22 x 16 cm 2022.

Umjetnik je dobitnik Nagrade na 35. salonu mladih – Millenial / The artist was awarded at the 35th Youth Salon – Millenial

JOSIP RONČEVIĆ rođen je 1991. godine u Zadru. U Zagrebu je 2015. diplomirao na Grafičkom fakultetu, a iste godine upisao slikarski odsjek na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirao 2020.

JOSIP RONČEVIĆ was born in 1991 in Zadar. He graduated from the Faculty of Graphics in Zagreb in 2015, and in the same year enrolled in the painting department at the Academy of Fine Arts in Zagreb, where he graduated in 2020.

SARA SALAMON I HRVOJE SPUDIĆ

Tihi objekti / Silent Objects zvučna instalacija / sound installation promjenjive dimenzije / variable dimensions 2018.

Umjetnici su dobitnici Nagrade na 35. salonu mladih – Millenial / The artists were awarded at the 35th Youth Salon - Millenial

SARA SALAMON rođena je 1991. U Rijeci. Diplomirala je na smjeru Medijskih umjetnosti i praksi na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Djeluje u poljima različitih umjetničkih praksi, kao vizualna umjetnica, snimateljica i montažerka.

SARA SALAMON was born in 1991 in Rijeka. She graduated in Media Arts and Practices at the Academy of Applied Arts in Rijeka. She works in the fields of various artistic practices, as a visual artist, cameraman and editor.

HRVOJE SPUDIĆ rođen je 1987. u Zagrebu. Diplomirao je 2015. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. U svojoj umjetničkoj praksi bavi se zvukom, slikom, svjetlom, mehaničkim kontrapcijama i tiskom ulazeći u njihove najmanje jedinice.

HRVOJE SPUDIĆ was born in 1987 in Zagreb. He graduated in 2015 from the Faculty of Architecture in Zagreb. His artistic practice includes sound, image, light, mechanical contraptions and print and enters their smallest particles.

ĐURO SEDER

Krist na križu / Christ on the Cross ulje na platnu / oil on canvas

160 x 130 cm

2017.

Umjetnik je dobitnik Nagrade na 6. bijenalu slikarstva / The artist was awarded at the 6th Biennial of Painting

ĐURO SEDER rođen je 1927. u Zagrebu. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1951. diplomirao je u klasi profesora Antuna Mezdjića. Specijalizirao je slikarstvo kod prof. Marina Tartaglie. Umro je u Zagrebu 2022. godine.

ĐURO SEDER was born in 1927 in Zagreb. He studied at the Academy of Fine Arts in Zagreb. In 1951 he graduated in the class of Professor Antun Mezdjić. He specialized in painting under the mentorship of Professor Marin Tartaglia.

ANDREJ TOMIĆ

Zgrada / Building

ulje na platnu / oil on canvas

130 x 90cm 2022.

Umjetnik je dobitnik Nagrade na 5. bijenalu slikarstva / The artist was awarded at the 5th Biennial of Painting

ANDREJ TOMIĆ rođen je 1992. godine u Osijeku. Studij Slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu upisuje 2011. godine. Studirao u klasi Zoltana Novaka, a diplomirao 2016. kod Zlatana Vrkljana.

ANDREJ TOMIĆ was born in Osijek in 1992. In 2011 he enrolled in the Painting programme at the Academy of Fine Arts in Zagreb, where he studied in the class of Prof. Zoltan Novak and graduated in 2016 in the class of Prof. Zlatan Vrkljan.

IMPRESUM / IMPRESSUM

Nakladnik / Publisher: Hrvatsko društvo

likovnih umjetnika / Croatian Association of Fine Artists, Trg žrtava fašizma 16, 10 000 Zagreb, hdlu@hdlu.hr, www.hdlu.hr

Za nakladnika / For the publisher: Tomislav

Buntak, predsjednik HDLU / president of HDLU

Ravnateljica / Director: Ivana Andabaka

Upravni odbor HDLU / Croatian Association of Artists Board: Tomislav Buntak (predsjednik / President), Josip Zanki (potpredsjednik / Vice president), Ida Blažičko (potpredsjednica / Vice president), Fedor Fischer, Vida Meić, Romana Nikolić, Alen Novoselec

Voditeljica galerije / Gallery coordinator: Nika Šimičić

Umjetnički savjet Galerije Bačva / Bačva Gallery Advisory Board: Mia Akrap, Branka Benčić, Tomislav Buntak, Ivan Fijolić, Vida Meić, Leila Topić, Josip Zanki

Umjetnici / Artists: Grgur Akrap, Lora Elezović, Lucija Jelić, Luka Kušević, Marija Matić, Melita Matović Fligler, Mak Melcher, Andrea Musa, Pavle Pavlović, Lea Popinjač, Jurica Pušenjak, Josip Rončević, Sara Salamon, Đuro Seder, Hrvoje Spudić, Andrej Tomić

Urednica kataloga / Catalogue Editor: Nika Šimičić

Grafičko oblikovanje kataloga /

Catalogue Design: Duje Medić

Fotografije likovnog postava i otvorenja

izložbe / Photographs of the exhibition set up and the exhibition opening: Juraj Vuglač

Fotografije radova / Photographs of artworks:

Šimun Bućan (str. 47), Damian Nenadić (str. 43), Jasenko Rasol (str. 37), Matija Smuk (str. 49), Neven Vrbanić (str. 45), Juraj Vuglač (str. 27, 30, 31, 33, 35, 36, 44, 45, 50, 51, 53, 55), umjetnici

Žiri Nagrade Vladimir Dodig Trokut, Iva Vraneković – umjetnici umjetniku / Jury of the Award Vladimir Dodig Trokut, Iva Vranekovićartists to the artist: Nikola Albaneže †, Vladimir Dodig Trokut †, Ivan Posavec, Tomislav Buntak te Anonimni Filantrop® (umjetnik) / Anonymous Philanthropist® (artist)

Tisak / Printed by: Sveučilišna tiskara d.o.o.

Naklada / Edition: 150

ISBN: 978-953-8098-63-5

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001161888. / The CIP record is available in the computer catalogue of the National and University Library in Zagreb under no 001161888.

Zagreb, 2023.

Predgovor / Preface: Tomislav Buntak, Anonimni Filantrop®

Prijevod / Translation: Anonimni Filantrop® (francuski / French), Esther Davies (engleski / English)

Lektura / Proofreading: Ivanka Raich

Organizator/Organizer:

Uz potporu / Supported by: