HRVATSKA & ZDRAVSTVENA PISMENOST

Zdravstvena pismenost dobiva sve veću političku pažnju zbog važnosti poboljšanja usklađenosti potreba pacijenata i dostupnih zdravstvenih usluga.

U svom Nacionalnom planu razvoja zdravstva 2021-2027. Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske ističe kako će u okviru podizanja zdravstvene pismenosti stanovništva razvijati partnerski odnos s građanima u osnaživanju razvoja svijesti, znanja i vještina o unaprjeđenju zdravlja i prevenciji bolesti. Na razini sustava zagovarat će se i podržavati šire društvene promjene u kontekstu očuvanja i unaprjeđenja zdravlja. Kroz programe promicanja zdravlja, zdravstveno informiranje građana te zdravstvenoobrazovne programe u predškolskoj i školskoj dobi utjecat će se na razvoj zdravstvene pismenosti.

Zdravstvena pismenost na razini Unije tek je u povojima, a ona bi trebala poboljšati naše živote i smanjiti nejednakosti”, istaknuto je na ovogodišnjoj tematskoj sjednici Saborskog odbora za zdravstvo i socijalnu politiku, na kojoj se zaključilo kako je dobra zdravstvena pismenost osnova za odgovorno ponašanje pacijenata, uspješne inicijative i programe prevencije, kao i uspješno liječenje i komunikaciju sa zdravstvenim djelatnicima. Nažalost, Hrvatska nema dostatnu razinu zdravstvene pismenosti, stoga je ova tema prepoznata kao jedna od važnih u reformskim mjerama.

Vraćamo se na Štamparove “postavke“, fokus je na preventivnim pregledima, promicanju zdravih navika i podizanju zdravstvene pismenosti.

Okret ka preventivi je nužnost i zato se mora razvijati zdravstvena pismenost od najranije dobi.”

Funkcionalna zdravstvena pismenost predstavlja temeljna znanja i vještine koje omogućuju učinkovito funkcioniranje i snalaženje u zdravstvenom okruženju. To znači da bi svatko od nas u svojstvu pacijenta trebao imati sposobnost čitanja i razumijevanja medicinske informacije te sposobnost korištenja zdravstvenih usluga u zdravstvenom sustavu (npr. pronaći ciljanu ambulantu u jednoj poliklinici).

Interaktivna zdravstvena pismenost predstavlja napredna znanja i vještine koje omogućuju sudjelovanje u određenim zdravstvenim aktivnostima, razumijevanje različitih oblika zdravstvenih informacija te njihovu primjenu u promjenjivom okruženju. U tom kontekstu važno je podsjetiti na prava i obveze koje ima svatko od nas kao potencijalni pacijent u zdravstvenom sustavu. Posebno je važno istaknuti pravo pacijenta na informirani pristanak i informirani izbor (pravo da sudjeluje u donošenju odluka o vlastitom zdravlju i liječenju u partnerskom odnosu sa svojim liječnikom).

Kritička zdravstvena pismenost predstavlja najnaprednija znanja i vještine zdravstvenog i socijalnog tipa, koja omogućuju kritičko razmatranje zdravstvene informacije, poboljšanje osobnih i društvenih kapaciteta i razumijevanje društvene, političke i ekonomske razine zdravlja i zdravstva.“

Koliko je važna zdravstvena pismenost za zdravstvenu administraciju i reformu zdravstva, a u konačnici i za same građane? Usudila bih se reći da je zdravstvena pismenost prediktor zdravlja svakog pojedinca, ali i cijele populacije. Iako koncept zdravstvene pismenosti postoji zadnja dva desetljeća, tek odnedavno je više aktualiziran kako kod nas tako i na europskoj razini. U kontekstu reforme koja je podijeljena na tri područja organizacijsko, kadrovsko i financijsko nama je u fokusu i pacijent i održiv zdravstveni sustav, a to uključuje učinkovitije korištenje zdravstvenih usluga. Moramo biti svjesni da neadekvatna zdravstvena pismenost rezultira poteškoćama u razumijevanju zdravstvenih informacija, ograničava mogućnost da ispravno shvate tijek bolesti, dijagnostike, liječenja i rehabilitacije te je uzrok i loše adherencije, odnosno slabijeg pridržavanja savjeta važnih za liječenje od važnosti redovitog uzimanja propisanih lijekova na dalje. To dodatno doprinosi neučinkovitosti propisane terapije, lošijim ishodima liječenja i zdravlju koje je lošije od očekivanog obzirom na pruženu zdravstvenu skrb. Zbog toga, ovisno o kojoj se bolesti radi, nedostatna zdravstvena pismenost može dovesti do većeg rizika od komplikacija bolesti a u nekim situacijama i rizik od smrtnog ishoda postaje veći. Obzirom na utjecaj zdravstvene pismenosti na ishode liječenja moramo biti svjesni da ona zapravo doprinosi neučinkovitom korištenju zdravstvene skrbi, što posljedično doprinosi porastu troškova liječenja.

Koje su aktivnosti kojima vizionarski radite na poboljšanju zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj?

Najprije moram reći da riječ vizionarski danas kao pridjev ne pripada radu na poboljšanju zdravstvene pismenosti. U ovom području vizionar je bio dr. Andrija Štampar. Vidite, veliku težinu ima kada se znanje i iskustvo pretoči u 10 postulata i onda te pisane riječi postanu pravila koja vrijede gotovo 100 godina. U 2026. godini mi ćemo obilježiti 100tu obljetnicu deset Štamparovih pravila koja generacijama uče svi studenti medicine i, evo nas, opet govorimo o zdravstvenoj pismenosti. Kako je to moguće? Čini mi se da odgovor leži u međuresornoj suradnji jer pitanje zdravstvene pismenosti je ogromno i nadilazi granice resora zdravstva a zadire u obrazovanje cijele populacije, što znači da samo u suradnji sa svim komplementarnim područjima možemo očekivati pomake na bolje. Drugim riječima, za poboljšanje populacijske zdravstvene pismenosti moramo svi zajedno raditi obuhvativši obrazovne ustanove od vrtića nadalje, sve do pružanja kvalitetnih informacija na provjerenim izvorima za osobe odrasle dobi. Naš je posao da educiramo generacije koje će znati ispravno procijeniti pouzdanost izvora i same informacije.

Ova zdravstvena administracija čiji sam član uhvatila se ukoštac s različitim segmentima zdravstva, a time i s jačanjem zdravstvene pismenosti.

U Hrvatskoj već postoje nacionalni preventivni programi u koje će se dodatno ugraditi jačanje zdravstvene pismenosti. Također, poznato je da je educirati ipak lakše najmlađe članove zajednice, stoga je važna i promocija i integracija zdravstvene pismenosti u obrazovni sustav.

Trudim se biti odlučna u svemu što radim i moj osnovni moto je u ovom poslu napraviti iskorake koji će pomoći poboljšanju zdravstvene slike naše nacije. Nije to lako, puno je faktora koji se moraju promijeniti, ponajprije način razmišljanja te sustavi vrijednosti vezani za brigu o zdravlju, stoga je potrebno daljnje pomicanje granica te uklanjanje tabua sa tema vezanih uz zdravlje.

Koliko je u Vašem području rada važno pomicati granice zdravstvene pismenosti?

Kao liječnica prvenstveno podržavam prijedloge za unaprjeđenje zdravstvene pismenosti ne samo u Hrvatskoj nego i drugdje u svijetu kao što su primjerice integriranje zdravstvene pismenosti u zdravstvenu politiku, uvođenje zdravstvene pismenosti u obrazovni sustav, podizanje svijesti o izvorima točnih informacija s ciljem borbe protiv dezinformacija na internetu i slično. Potreba za kontinuiranim promicanjem zdravstvene pismenosti naročito se pokazala važnom u ovoj epidemiji koja je, u tom smislu zahvatila nespremne, i Hrvatsku, ali i ostatak svijeta. Procjenjuje se, da je i u zemljama sa visoko obrazovanim stanovništvom zdravstvena pismenost na nižoj razini kod 20% ispitanika s time da je posebno u migrantskim populacijama ona iznimno niska. I zato je važno izaći iz granica formalnosti i koristi svaku priliku za edukaciju.

Koja je Vaša vizija zdravstvene pismenosti za budućnost obzirom na nove tehnologije?

Zdravstvena pismenost je tema kojom će se na razini Europske unije države članice tek početi intenzivnije baviti, jer se očekuje da će se tako poboljšati kvaliteta života i smanjiti nejednakosti. Kod podizanja svijesti o zdravlju i poboljšavanju zdravstvene pismenosti populacije ne možemo sve sami, trebaju nam partneri u zdravstvenom sustavu, u obrazovnoj i znanstvenoj zajednici, ali i u općoj populaciji.

Ako tome dodamo činjenicu da su moderna medicina i pametni lijekovi jako skupi, logični je zaključak: preventiva, preventiva i preventiva.

To uključuje i jačanje zdravstvene pismenosti i to je jedno od područja na koje ćemo staviti težište. Potrebna je daljnja edukacija populacije, ali i zdravstvenih profesionalaca. Ljudska je karakteristika uljuljkati se dok nam je dobro i ne mislimo ponekad dugoročno o primarnom, a to je zdravlje, i u tom kontekstu naglasila bih naš zdravstveni moto: Zdravlje je prvo.