Ponosni smo što smo začetnici ideje zdravstvenih rječnika za pacijente!

Dr. sc. Gongola, začetnica ste ideje zdravstvenih rječnika za pacijente. Možete li nam ispričati kako i kada je nastala ta ideja? Područje mog znanstvenog interesa je interpersonalna komunikacija, i to jedan vrlo specifičan oblik, a to je interpersonalna komunikacija između pacijenata i pružatelja zdravstvene skrbi. Tijekom doktorata čitala sam puno literature i različitih istraživanja na tu temu i svi dokazi upućivali su na važnost interpersonalne komunikacije u procesu liječenja. Mada interpersonalna komunikacija nije jedinstven proces i sastoji se od mnogih dijelova, onaj koji mi se činio najkritičniji i najmanje obrađen bila je upravo zdravstvena pismenost, i to njezina osnovna razina. Mislim da ćemo se svi lako složiti oko tvrdnje da je adherencija ključna za dobre terapijske ishode, a proučavanjem adherencije brzo se dolazi do zaključka da je komunikacija između pružatelja zdravstvene skrbi i pacijenata temeljna komponenta dobre adherencije. Najveće istraživanje zdravstvene pismenosti provedeno u Europi ono je Sorensen i suradnika (HLS-EU) iz 2011. godine. Provedeno je u osam zemalja članica EU i rezultati su prilično poražavajući. Gotovo 47% stanovnika Europe ima nisku razinu zdravstvene pismenosti. Miller i suradnici pokazali su u svom istraživanju 2016. godine da se edukacijom zdravstvena pismenost može unaprijediti 22%. Razmišljajući što napraviti kako bi to popravili, zaključak je bio da treba krenuti od baze. Htjeli smo omogućiti našim pacijentima da dobiju vrijednu informaciju iz kredibilnog izvora i da se na jednostavan način educiraju o svojoj bolesti i terapiji. Tako se rodila ideja da radimo zdravstvene rječnike.

Spomenuli ste razine zdravstvene pismenosti, koliko razina ima i zašto ste odlučili raditi na osnovnoj razini? Razumijevanje zdravstvenih tema i termina na temeljnoj razini karakterizira osnovnu/funkcionalnu razinu zdravstvene pismenosti. Pojedinac/pacijent koji je zdravstveno pismen može bolje razumjeti svoju bolest ili stanje, temeljitije se razumjeti s pružateljem zdravstvene skrbi, bolje razumjeti i slijediti dogovor postignut s pružateljem zdravstvene skrbi i donositi kvalitetnije odluke.

U konačnici može, kao posljedicu svoje bolje zdravstvene pismenosti, imati bolje zdravstvene ishode (manje bolovanja, manje komplikacija, manje hospitalizacija, manje invaliditeta, duži život). Osim osnovne/funkcionalne razine zdravstvene pismenosti, kojoj doprinosimo radom na našim rječnicima, postoje još dvije razine zdravstvene pismenosti: komunikacijska/interaktivna i kritička (Nutbeam, 2000).

Komunikacijska/interaktivna zdravstvena pismenost podrazumijeva da pojedinac/pacijent prikuplja informacije iz više izvora, evaluira ih, što mu omogućuje da donosi kvalitetnije odluke u vezi sa svojim zdravljem.

Kritička razina zdravstvene pismenosti podrazumijeva, uz još veću razinu osobne involviranosti u brizi za svoje zdravlje i socijalnu i političku aktivnost kakvu npr. možemo vidjeti u radu udruga pacijenata.

Kako ste odlučili koje rječnike je potrebno izraditi? Rječnike smo radili planski i po prioritetima. Ako pogledate Zdravstveno-statistički ljetopis i popis bolesti s najvećim morbiditetom i mortalitetom, možete vidjeti da za gotovo sve bolesti s liste imamo gotov rječnik. Počevši od hipertenzije, preko dijabetesa, do karcinoma po sijelima. Tu nam je ostao još samo za napraviti karcinom pluća i izradili smo rječnike za sve bolesti koje nose najveći pobol i smrtnost. Osim toga, izdali smo i rječnike za bolesti koje su rijetke, ali mogu biti veliko opterećenje i za bolesnika i za sustav i društvo u cjelini, posebice jer se tu uglavnom radi o mladim pacijentima, kakve su upalne bolesti crijeva ili reumatske bolesti. Upravo smo završili petnaesti rječnik, obradili smo preko 600 termina, angažirali 30 različitih stručnjaka na njihovoj izradi. Što se tiče motivacije, za ovaj projekt nikad je ne manjka, nije nam se dogodila situacija da netko nije htio sudjelovati ili da nije smatrao ovaj projekt sjajnim. To je izuzetno bitna tema, a stavljanje ove teme na agendu i stručnjacima i institucijama napravili smo prvi korak, neću reći velik ili značajan, nego prvi korak k rješenju.

Ima li neki od rječnika koji Vam je posebno značajan? Svaki rječnik ima za mene bitno profesionalno značenje, a neki i privatno. Trinaesti rječnik koji smo izdali bio je Kolorektalni karcinom i taj je za mene bio osobno izuzetno bitan i emotivan, ja sam ga posvetila svojoj baki koja je prije puno godina mlada umrla upravo od te bolesti.

Rekli ste uvodno da je područje Vašeg znanstvenog interesa interpersonalna komunikacija između pružatelja zdravstvene skrbi i pacijenata, možete li nam reći što ste zaključili u istraživanju koje ste proveli?

Istraživanje koje sam provela na primarnoj i sekundarnoj razini zdravstvene zaštite bilo je usmjereno na razumijevanje percepcije interpersonalne komunikacije pružatelja zdravstvene skrbi. Zanimalo me koje kategorije interpersonalne komunikacije liječnici, farmaceuti i medicinske sestre najčešće koriste kada žele postići određeni cilj s bolesnikom (bilo da je to uzimanje terapije, promjena životnog stila, prestanak pušenja, gubitak kilograma itd.) Ispostavilo se da su pružatelji zdravstvene skrbi najposvećeniji upravo prilagodbi bolesniku uz neverbalnu komunikaciju i zdravstvenu pismenost. Naši liječnici, ljekarnici i medicinske sestre, bez velikih razlika među specijalnostima, vrlo su svjesni važnosti prilagodbe načina komunikacije i terminologije koju koriste kako bi osigurali razumijevanje. Skloni su provjeriti razumije li pacijent izrečeno, prilagoditi korištenu terminologiju, odnosno objasniti kad procijene da pacijent ne razumije ono što mu se poručuje. Što se tiče neverbalnog aspekta, posvećenost se ogleda uz aktivno praćenje neverbalne komunikacije pacijenta, ali i frekventno korištenje ovih neverbalnih znakova: kontakt očima, kimanje i osmijeh.

Očekuje li nas uskoro neko novo istraživanje iz tog područja?

Trenutačno sam u završnoj fazi pripreme novog istraživanja koje će biti usmjereno prema općoj populaciji, tj. pacijentima, zanima me kakva je njihova percepcija istraživanih kategorija interpersonalne komunikacije. Vjerujem da će biti zanimljivo čuti što imaju za reći oni koji se nalaze s druge strane tog komunikacijskog odnosa i bit će informativno vidjeti u kojim su kategorijama najveće razlike, ne kao kritika nego kao putokaz za područja u kojima se možemo unaprijediti.