4 minute read
Valdas Dambrauskas, trener Hajduka
HNK HAJDUK - HNK HAJDUK - HNK HAJDUK - HNK HAJDUK - HNK HAJDUK - HNK HAJDUK POD POVEĆALOM TRENER HAJDUKA
Valdas Dambrauskas:
Pred Valdasom Dambrauskasom najvažnija je utakmica otkako je stao za kormilo Hajduk. Finale Hrvatskog nogometnog kupa i jadranski derbi. U zraku se osjeća miris velike utakmice.
“Otkad sam u Splitu, a to je već šest mjeseci, svaka je utakmica za mene bila velika. Nije bilo razdoblja kad smo mogli biti u potpunosti opušteni, zaostajali smo pet ili šest bodova i poslije svake utakmice koju ne bismo pobijedili razlika se mogla povećati. Za nas je već i tad svaka utakmica bila finale. Dakle, ove sezone smo igrali već puno velikih utakmica pa je još jedna na kraju sezone za nas sasvim prihvatljiva”, kaže Valdas Dambrauskas, koji ovako opisuje atmosferu koju je kao trener u više navrata doživio na Poljudu:
“Jedno je kad ozračje na Poljudu doživiš gledajući ga na televizoru ili ti netko to prepričava, doživjeti ga na licu mjesta nešto je sasvim drugo. Ozračje koje doživiš na Poljudu tijekom velike utakmice je kulminacija svega onoga što se u gradu događa dva ili tri dana prije. U redu, za ovu su utakmicu ulaznice odavno rasprodane, ali kad vidiš ljude koji čekaju u dugačkim redovima da bi došli do ulaznica, kad se zaustaviš s automobilom na semaforu pa ti ljudi zažele sreću ili jednostavno počnu pjevati, navijati… I onda kad dođe velika utakmica, a ja stojim uz klupu i gledam tu fantastičnu atmosferu oko sebe… Osjećam se kao najsretniji čovjek na svijetu jer imam najbolje mjesto na stadionu, neposredno uz graničnu liniju igrališta, blizu igrača na terenu. Ima još nešto… Ta povezanost navijača i momčadi… To je nešto što se riječima ne može opisati”.
Kada govorite o svemu tome, kako je u Splitu biti Valdas Dambrauskas?
“Ja sam jedan sasvim običan čovjek i nikad nisam euforičan, čak i kad pobijedimo neku važnu utakmicu već se okrećem drugoj. Tako je i kad izgubim utakmicu, nikad ne potonem i ne klonem duhom. Ne shvaćam poraz kao da je kraj svijeta jer iz poraza uvijek možeš puno naučiti. A Valdas Dambrauskas u Splitu… Ne izlazim često, živim miran život, 99 posto sam u poslu. Pritom je dobro što nisam Splićanin pa mogu stvari gledati drukčijim očima, ne moram slušati baš sve što govore igrači, navijači, menadžeri, novinari… Mislim da zbog toga mogu donositi bolje odluke. Moje znanje hrvatskog jezika napreduje iz dana u dan, iako nije baš najbolje za mene da razumijem baš sve jer onda mogu dio privatnosti zadržati samo za sebe i ne dozvoliti da me obuzmu negativne emocije. U svakom trenutku moram ostati hladan da bih mogao donositi odluke koje su najbolje za klub i momčad”.
Što bi za vas osobno značilo osvajanje trofeja s Hajdukom?
“Ne želim biti populist, ali trofej s
Hajdukom bi mi zaista jako puno značio. Vjerojatno bih se odrekao nekoliko godina života kad bih mogao doživjeti da Split “gori” i slavi trofej, pogotovo poslije dugih godina patnje i želje za trofejem, poljuljanog pobjedničkog mentaliteta… Ove sezone smo dokazali da se Hajduk vraća na pravi put, pobijedili smo neke velike utakmice, navijači su opet u zanosu. Rekao bih da smo u dosadašnjem tijeku sezone na dobrom putu probuditi uspavanog giganta, što Hajduk jest. Bit će jako lijepo kad se taj usnuli gigant probudi”.
Momčadi Hajduka i Rijeke jako se dobro poznaju. Kako jedni druge iznenaditi u toj velikoj utakmici?
“Istina je da se znamo jako dobro, ali istodobno sam uvjeren da još postoji prostora da jedni druge možemo nečim iznenaditi, pogotovo poslije naše posljednje međusobne utakmice na Rujevici. Uvjeren sam da će stožer riječke momčadi pripremiti momčad za finale na sasvim drukčiji način. I jedni, i drugi znamo sve o najjačim stranama jednih, odnosno drugih, ali mislim da još uvijek možemo jedni druge iznenaditi. Finale će, u svakom slučaju, biti drukčija utakmica u odnosu na dvije posljednje prvenstvene, na Poljudu i Rujevici. Momčadi neće imati pravo na pogrešku, to je sigurno. To finale je puno više od velike utakmice, u pitanju je tradicija jadranskih derbija, ali shvaćamo taj dvoboj kao veliki izazov i mogućnost”. Što će odlučivati?
“Bitno je iskoristiti svaku priliku, u takvim utakmicama je jako važno povesti, to donosi ogromnu prednost. Postoji istraživanje prema kojemu 80 posto velikih utakmica dobiva momčad koja prva postigne pogodak. Moramo biti smireni u prilikama, ove sezone bilo je razdoblja kad smo bili dobri u realizaciji, ali i razdoblja kad smo bili nešto lošiji. Dakle, moramo biti pravi u realizaciji. Sve drugo imamo: momčad, mehanizme u igri i odlične igrače koji znaju kako pobjeđivati u velikim utakmicama”.
Kao pasionirani čitač, koji biste citat odabrali obraćajući se igračima u svlačionici neposredno uoči finala?
“Uvijek koristim isti citat pa bih uoči ove utakmice stvarno mogao duboko zaroniti da bih pronašao nešto novo. Mislim da uoči finala neću biti originalan, odabrat ću nešto kako bih igračima objasnio da im se pruža prilika za nešto veliko i da je najgora stvar kad ne bi mogli uživati u toj prilici. Dakle, nastojat ću im dati do znanja da na teren izađu slobodni, povezani s navijačima, puni pozitivne energije, svjesni da se velike utakmice ne pobjeđuju taktikom, nego strašću i srcem, jednim pretrčanim metrom i duelom više. Obje će momčadi u finalu pružiti maksimalni angažman, ali pobijedit će ona koja pruži još više od toga. Nadam se da će moji igrači to shvatiti i da će naša momčad biti ta koja će dati taj postotak više”.
