Mate Sušac ALELUJA ZA ARIJELA
ALELUJA ZA ARIJELA Biblioteka IZAZOVI Mate Sušac ALELUJA ZA ARIJELA Nakladnik HUM NAKLADA d.o.o. Za nakladnika mr. sc. Božo Markota Urednik Ivan Babić Lektura i korektura Marija Sušac, Ana Sušac Uredničko vijeće Božo Markota, Ana Sušac, Sofija Šenica, Mate Sušac, Marija Sušac, Ivan Babić, Vlado Vladić Naslovnica Mario Šenica Grafička priprema Hum naklada d.o.o. Tiskano u Republici Hrvatskoj, listopad 2011. © 2011 HUM NAKLADA d.o.o. ISBN 978-953-6954-62-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 782708.
Mate Sušac
ALELUJA ZA ARIJELA
Zagreb, listopad 2011.
Napomena auktora: Ova zbirka, pod naslovom PJESME, tiskana je u nakladi Školskih novina 1988. godine. Tada u nju, iz ideoloških razloga, nisu uvrštene neke pjesme. Na kraju je objavljena neprimjereno pripremljena knjiga u maloj nakladi, neprijavljena CIP-u i s šezdesetak grubih tiskarskih pogrješaka. »Budite sretni da je i ovako!« tješio me urednik g. Selak. Ovim izdanjem u zbirku su vraćene tada neuvrštene pjesme i promijenjen je naslov. Uvršteno je i nekoliko onodobnih prikaza zbirke. Od srca zahvaljujem kolegi Ivanu Babiću, te mojim kćerima Mariji i Ani na pripremanju ovog izdanja. Auktor, prosinac 2010.
»SVE SAM NADMUDRIO OSIM SVOJE LUDOSTI«
ALELUJA ZA ARIJELA
Aleluja za Arijela
LUDA I DIJETE
»Ti si kralj svih luda!« rekla je djevojčica moja slatka baš kad je odlučila umrijeti. »I baš zato što si kralj svih Luda ti si najluđa luda što ti dođe – i najpametnija.« »I jer si najružnije zakeralo« rekla je draga sirotica »ti si najljepša Luda na svijetu.« Pa hajde ne vjeruj dječjem srcu kada te gleda s onoga svijeta i šapće: »Molim se za tebe, Arijele!« »I volim te!« činilo mi se, reče, a bijaše dan nakon njezine smrti i u tom bijaše ta neobičnost. Nije mi smetalo što su je odnijeli i bacili u jamu na kraju groblja, još sam je držao u naručju i njihao, i slušao njeno tepanje sve dok se ne raziđe skrovitost noći dok sunce ne otkri Putove smrti. Pa i danas, poslije svih života ona navrati i mi se igramo na kraju kraljevstva: Luda i Dijete... — 11 —
Mate Sušac
POPODNEVNA VELIKA ŠETNJA Kaspare, nasmiješi se kralj Psu Ljubimcu, uzmi lanac i vodi Arijela u šetnju. Morao sam ići četveronoške njuškati kutove i lajat na dvorjane prokleta beštija je shvaćala psinu trzala lancem i naglo zastajala i cerila se otrovnije od slugu. Morao sam zastajati pored stabala njuškati ih i podizati nogu morao sam nasmijati kralja i rulju pa sam izvodio pasje ludorije počeo sam naganjati luckastu Kity koja inače voli Kaspara, zatim sam dahtao isplažena jezika dok mi je duša stajala u grlu. Kao i svi psi morao sam mrziti muhe i buhe u zgodnim trenutcima trebao sam škljocnuti praznom čeljusti ili zabiti njušku u zamišljeno krzno i režati grickajući usitno. Krunu si zaslužio, Arijele, pasju krunu, urliče Kralj držeći se za trbuh. Veći je pas od Kaspara, ponavlja Sluga odano se držeći za sluganski trbuh.
— 12 —
Aleluja za Arijela
A ja sam režao na crne leptire Dok mi probadaju zjenice i truju mozak Zaustavih se tada pred kraljevim spomenikom podigoh nogu izvadim udo i poškropim ga izvrsnom manirom. A onda sam sjeo na stražnje noge podigao njušku i zalajao na sunce na ravnodušna stabla i ponizni potok. Bio sam najveća, prokleta psina među ljudima i među zvijezdama.
— 13 —
Mate Sušac
LUDA SUSREĆE SVOG BRATA Kalvarija tisuću i... Kamo? pitam. Gore! reče moj brat. Ja idem dolje! rekoh pa dopusti da ti obrišem krv, pljuvačku i suze i da zadržim rubac. Ništa više ne trebam. Ne želim tvoj raj! rekoh. Gospodine! prosuzi moj brat. Ja sam kurvin sin! I sve što želim jest tvoja slika i sve što hoću jeste taj krvavi rubac pa ti idi gore a ja ću dolje. Križ i povijest ionako ne idu istim putovima. Ništa više ne trebam. On se vraća. Ja prolazim. Po trgu rulja razvlači truplo čovjekovo. Jutro je a naše sunce zalazi. Dobro je. Ludo je! — 14 —
Aleluja za Arijela
ALELUJA ZA ARIJELA
Polako brojiš svoje rijeke duša: o koliko je bistre vode ispod lopoča, sjene i pijeska. Vraćaš se vlastitim tragovima – njezino krilo: o koliko nas vremena vuče po zemlji. Peče konop. I kako iznenada započne sve poezija: o kapi sjemena na Mostu. Iznad Pra-Rijeke.
— 15 —
Mate Sušac
ARIJELOV VRT
Ima li išta ljepše od vrta tišine? Od boli pred brodom spasa straha pred strmim ljestvama? Od tišine što te povija u naručje, kao majka? I brigā što pred ognjištem slušaju dozrijevanje kruha? U slutnji moćne ruke u stidljivu skanjivanju? Nada, kao hrabrost i domovina vraća se radost. I tišina.
— 16 —
Aleluja za Arijela
...
— 17 —
Mate Sušac
— 18 —