Profesor Armakolas poduzeo je zadatak da objasni politički smjer koji je tuzlansko vodstvo zauzelo početkom 1990-tih. U uvodu i u pet sažetih poglavlja on identificira i opisuje ”tuzlanski način” - jedinstveni put kojim su Tuzlaci krenuli kako bi spasili svoj grad od osvajanja i etničke podjele. Pokazuje nam da je taj ”tuzlanski način” bio itekako osporavan, katkad i kompromitiran, a nekad se od njega i odustajalo, ali da je ipak bio dovoljno snažan da nadahne Tuzlake da unatoč svemu opstanu u ratu. Za opstanak grada on zaslužnim smatra učinkovito političko vodstvo grada i solidarnost njegovih dobro organiziranih i angažiranih stanovnika. Dok je u drugim narativima o Bosni životno važna uloga nenacionalističkih i antinacionalističkih političkih formacija tokom sukoba bivala izbrisana, Armakolas ih naglašava i pokazuje kako su Tuzlaci uspjeli ugušiti žestoke nacionalističke težnje koje su na drugim mjestima dovele do pokolja hiljada nevinih žrtava.