K
l
u
b
intervju husnija kamberović
”Srbi i Francuzi miniraju našu konferenciju o sarajevskom atentatu”
bosanskohercegovački povjesničar prof. dr. Husnija Kamberović kao direktor sarajevskog Instituta za istoriju od 19. do 21. lipnja u Sarajevu organizira međunarodnu konferenciju povjesničara o atentatu na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i Prvi svjetski rat koji je nedugo potom izbio te trajno promijenio svjetske povijesne tokove
Povjesničar Husnija Kamberović za Aktual govori o sarajevskom atentatu 1914. i kako pojedine zemlje "miniraju" skorašnju međunarodnu konferenciju povodom 100. obljetnice početka Velikog rata /Napisao/ vanja majetić / vanja.majetic@aktual.hr /SNIMke/ saša zinaja i aktualova arhiva
58
Aktual
5.2.2014.
59
Aktual
5.2.2014.
D
irektor sarajevskog Instituta za istoriju povjesničar prof. dr. Husnija Kamberović već je duže vrijeme posvećen organizaciji međunarodne konferencije povjesničara koji će se održati od 19. do 21. lipnja u glavnom gradu Bosne i Hercegovine gdje je i simbolički pucnjevima u austrijskog prijestolonasljednika započeo Prvi svjetski rat, a na kojoj bi taj sukob naroda trebalo sagledati s više strana, a sve povodom 100. obljetnice Velikog rata. Povjesničar Kamberović kao jedan od najboljih poznavatelja povijesnih prilika u Bosni i Hercegovini za Aktual govori o uzrocima Prvog svjetskog rata, sarajevskom atentatu, prilikama nakon svršetka Velikog rata, današnjih pogleda na taj sukob, ali i s kakvim se sve neprilikama kao jedan organizator međunarodne konferencije susreo. AKTUAL: Kako s vremenske distance sagledavate sarajevski atentat i sve ono što se kasnije dogodilo u Bosni i Hercegovini? Nakon sto godina podjele i različiti pogledi na atentat su gotovo identični različitim pogledima koji su postojali u vrijeme atentata. U vrijeme atentata u lipnju 1914. reakcije su bile različite. Jedni su taj čin strašno osuđivali, posebice Muslimani i Hrvati koji su prosvjedovali, to je bila reakcija, revolt i osuda na ono što se dogodilo u Sarajevu. S druge strane, 1914. godine osjećalo se kroz novine i izvješća da srpsko stanovništvo nije bilo na strani onih koji su osuđivali ubojstvo prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, no, naravno, ne tako otvoreno. Ocjene i pogledi na taj događaj vrlo su različiti. Jedni su u tome vidjeli herojsko djelo, dok su drugi u tome prepoznali klasičan teroristički čin, čiji počinitelji zaslužuju svaku osudu, a takav je stav većine Bošnjaka i Hrvata i danas. AKTUAL: Jedan od počnitelja atentata, Gavrilo Princip, godinama je smatran herojem, osobito nakon Drugog svjetskog rata. Princip je zapravo najviše slavljen na ovim prostorima iza 1945. godine. Sliku Principa kao heroja najviše su izgradili komunisti, premda je on slavljen i prije, no ne u tolikoj mjeri. Između dva svjetska rata vodile su se oštre debate vezane za odgovornost za početak rata i nije bilo najpametnije promovirati Principa kao velikog heroja, iako je on slovio kao velika povijesna ličnost, a njegovi su posmrtni ostaci 1920. prebačeni iz Češke, gdje je umro u zatvoru, u Sarajevo. Nakon Drugog svjetskog rata komunisti su identificirali Principov pucanj s njihovom vlastitom borbom protiv nacističke Njemačke, pa je tako izgledalo da je socijalistička Jugoslavija nikla na idejama Gavrila Principa. Je li
neposredno prije atentata prijestolonasljednik Franjo Ferdinand je posjetio gradsku vijećnicu; ubrzo nakon što je ispalio hice u Franju Ferdinada i njegovu suprugu, Gavrilo Princip je uhićen i jedva izbjegao linč stanovnika Sarajeva (lijevo) netko heroj ili zločinac vrlo je teško odgovoriti, osobito povjesničarima, jer je to zapravo pitanje percepcije samog događaja, no pravo je pitanje jesu li Princip i pokret Mlada Bosna djelovali samostalno ili po nalogu jednog kruga srbijanske političke i vojne elite koja se nakon pobjeda u balkanskim ratovima počela osjećati kao sila koja ima velike planove i čiji su se strateški interesi nakon potiskivanja Osmanskog carstva počeli usmjeravati prema zapadu.
U vrijeme atentata reakcije su bile različite. Jedni su taj čin strašno osuđivali, posebice
muslimani i hrvati koji su prosvjedovali,
dok se s druge strane osjećalo kako srpsko stanovništvo nije bilo na strani onih koji su osuđivali ubojstvo austrijskog prijestolonasljednika. Jedni su u tome vidjeli herojstvo, dok su drugi u atentatu prepoznali klasičan teroristički čin
sarajevski atentator Gavrilo Princip (u krugu) uhićen je netom nakon atentata i osuđen na višegodišnju robiju koju je služio u Češkoj do svoje smrti; prijestolonasljednik Franjo Ferdinad neposredno pred atentat (dolje lijevo); razglednica koja prikazuje ubojstvo prijestolonasljednika i njegove supruge Sofije (dole desno)
AKTUAL: Možemo li reći da su Princip i ostali atentatori bili izmanipulirani? U svakom slučaju Princip i ostali bili su na vezi s organizacijom Crna ruka i vojno-obavještajnim strukturama srpske vojske koja ih je gurnula u čin koji je poslije koštao Srbiju i čitavi svijet jako puno. Atentatori svakako nisu mogli djelovati sami. Postoje informacije kako su Nikola Pašić, tadašnji srpski ministar vanjskih poslova, i određeni krugovi oko njega znali za prelazak skupine
iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu te kako su, navodno, poslane neke instrukcije graničarima da zaustave njihov prelazak, međutim za to nije bilo volje jer je vojna struktura u Srbiji imala svoje ljude na granici koji su ih pustili da uđu u Bosnu s oružjem. Pored toga, zna se kako su vježbali pucanje u Beogradu gdje su se, ne samo instruirali, već i vojnički obučavali. Pašićevi ljudi su znali da se nešto događa, no ne sve detalje, što doznajemo iz činjenice kako je srpski veleposlanik u Beču austro-ugarskim vlastima uputio informaciju da se nešto sprema. Pašić je nakon atentata čak u ime srpske vlade Beču uputio žaljenje, no to nije ključni argument u pitanju je li on znao ili ne za atentat koji se sprema. AKTUAL: Kakav je stav bio Bošnjaka, Hrvata i Srba spram Austro-Ugarske? Bošnjaci su se nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine suprotstavljali monarhiji, jer su svim nitima bili vezani za osmansku državnu tradiciju, no nakon balkanskih ratova bili su svjesni činjenice kako je monarhija predstavljala manju opasnost po njihov opstanak nego što su to predstavljali njihovi istočni susjedi. Jedan dio muslimanske elite prihvatio je AustroUgarsku, no jednim je okom uvijek gledao prema Istanbulu, vjerujući kako će doći do obnove Osmanskog carstva. Nakon Balkanskih ratova kod njih su se raspršile iluzije o obnovi Osmanske imperije te su prihvatili
Austro-Ugarsku kao svoj državno-pravni okvir, a nakon atentata u Sarajevu čak je proglašen i džihad protiv Srbije. Hrvati su, pak, smatrani najodanijim elementom Habsburške monarhije u Bosni i Hercegovini, iako su često izražavali svoje nezadovoljstvo navodnom probošnjačkom politikom monarhije. Srbi su 80-ih i 90-ih godina pretprošlog stoljeća zajedno s Bošnjacima vodili pokret za vjersku autonomiju, jer su vjerovali da preko Osmanskog suvereniteta Bosnu i Hercegovinu mogu ući u sastav Srbije. Nakon ankesije Bosne i Hercegovine 1908. shvatili su da nema govora o tome da će Bosna i Hercegovina ući u sastav Srbije, nakon čega je došlo i do velike krize između odnosa Beča i Beograda. Ono što je jako važno jest da je Habsburška monarhija u Bosni i Hercegovini omogućila ravnopravni vjerski i kulturni razvoj za sve tri zajednice, jer su mudro zaključili kako je za ostvarenje mira potrebno pridobiti lokalno stanovništvo na svoju stranu. Jedino što Beč nije htio dopustiti da se Bosna i Hercegovina izvuče iz Austro-Ugarske i tu granicu nikada nije htio prijeći, što tadašnji srpski politički lideri nisu nikako mogli podnijeti, pa su stoga i podržali mlade atentatore. AKTUAL: Nakon ubojstva Franje Ferdinada dolazi do masovnih demonstracija i nereda? Nakon atentata izbile su oštre i masovne antisrpske demonstracije, osobito u Sarajevu i većim mjestima, stradali su mnogi srpski dućani, pa čak i sarajevski hotel Europa koji je bio u vlasništvu jednog srpskog trgovca. Pale su i žrtve, no protesti su se vrlo brzo smirili, jer su vjerske vođe pozivale na prekid nereda. U tome je prednjačio tadašnji reis ul ulema Džemaludin Čaušević koji je u zaštitu uzeo Srbe i pozvao svoje sunarodnjake da prestanu s paljenjem i pljačkom. AKTUAL: Kako je dočekan rat i mobilizacija u Bosni i Hercegovini? U prvi mah je dočekana s oduševljenjem, jer se smatralo kako monarhija zove na okršaj, pa su kod Bošnjaka postojale i parole: "Za cara i domovinu". Odmah nakon atentata je i službeno proglašen džihad, iako su se muslimani u tom ratu borili na strani Austro-Ugarske. AKTUAL: Koliko je Bošnjaka sudjelovalo u Prvom svjetskom ratu? Bošnjaci su kao vojnici bili jako hvaljeni u monarhiji, a nedavno je u austrijskom gradu
Je li netko heroj ili zločinac vrlo je teško odgovoriti, osobito povjesničarima, jer je to pitanje percepcije samog događaja, no pravo je pitanje jesu li Princip i pokret Mlada Bosna djelovali samostalno ili po nalogu srbijanske političke i vojne elite 60
Aktual
5.2.2014.
61
Aktual
5.2.2014.
Welsu postavljen i spomenik bošnjačkim vojnicima iz Prvog svjetskog rata. Ne zna se točan broj, jer su mobilizirani muškarci bili raspoređivani u bosanske regimente, a to znači da su unovačeni muslimani, Hrvati i Srbi. Jedan dio muslimana se borio u dobrovoljačkim odredima srpske vojske, ali je jedan dio muslimana i stradao, osobito u istočnoj Bosni nakon što su srpske snage kontraofenzivom u jesen 1914. došli nadomak Sarajeva. No, tokom 1915. nakon što su srpske snage potisnute prema Srbiji, dio srpskog stanovništva iz Bosne se povukao zajedno s vojskom prema Srbiji.
takav skup u trenutku kada situacija može biti jako napeta. Imamo negativna iskustva iz 1914. i 1992. godine kada su neki neodgovorni mangupi napravili kaos.
PRIJESTOLONASLJEDNIKOVA ODORA I AUTOMOBIL nalaze se u bečkom Vojnom muzeju u kojem se nalazi najveći broj izložaka vezanih za Prvi svjetski rat i područje Balkana u svijetu
AKTUAL: Tko će sve sudjelovati u radu konferencije? Sudjelovat će više od 130 znanstvenika iz 28 zemalja svijeta. Valja napomenuti kako će se i u ostalim državama tim povodom održati znanstvene konferencije, no ova je jedinstvena po svojoj brojnosti zemalja sudionica. Žao nam je što kao suorganizatore konferencije nemamo institucije iz Velike Britanije, Francuske, Rusije, Srbije i Crne Gore, mada su prisutni povjesničari iz tih zemalja. jer ne promatramo samo događaje na Balkanu, već u širem kontekstu, no to nije naša krivnja, jer se radi o njihovoj nezainteresiranosti za sudjelovanjem. Ono što nam je posebnu drago jest da konferencija neće biti skup istomišljenika.
AKTUAL: Je li srpska vojska prisilno mobilizirala u svoje redove muslimane iz Sandžaka i Crne Gore? Nemam podatke o tome, no ne bi čudilo da je toga bilo. AKTUAL: Pred kraj rata u Hrvatskoj se pojavljuje tzv. Zeleni kadar. Je li bilo sličnih skupina i u Bosni i Hercegovini? Postojale su neke skupine, no ne u tolikoj mjeri kao u Hrvatskoj. Kraj rata je u BiH bio vrlo čudan. Naime, na tom prostoru nije bilo velikih vojnih operacija, austro-ugarska vojska se povukla, a primopredaja vlasti bila je, da tako kažem, regularna, kao što se danas smjenjuju vlade nakon izbora. U listopadu 1918. godine prve postrojbe srpske vojske ušle su na područje Bosne i Hercegovine, no ne kao ratnička vojska, jer austro-ugarska vojska na tom teritoriju nije vodila značajne vojne operacije. Srpska vojska je nakon ulaska u Sarajevo fino dočekana, u Oficirskom domu priređen je svečani prijem na kojem je sudjelovala tadašnja sarajevska elita. AKTUAL: Je li kraj rata dočekan s olakšanjem? Treba reći kako u Bosni nije bilo značajnih vojnih operacija i frontovskog ratovanja, osim djelimično u jesen 1914, no bilo je gladi i nestašice. Stvorena je nova vlast i nove društvene prilike. Stanovništvo se oslobađa kmetstva, pa se čak pale i begovski čardaci, a zemlja koju su dotad obrađivali proglašavali su svojim vlasništvom.
drago da mu se isplaćuje naknada u malim iznosima jer se, tobože, vlast brine da on taj novac ne zapije. U svakom slučaju, agrarna je reforma uništila sve velike posjede koji su dotad postojali. AKTUAL: Kako su Bošnjaci gledali na jugoslavenski pokret? Još za vrijeme Austro-Ugarske kod dijela muslimana postojala je skupina koja je bila vezana uz srpsku nacionalnu ideju, a opet s druge strane postojale su skupine koje su se priklonile hrvatskoj nacionalnoj ideji. Bila je i skupina koju je predvodio Mehmed Spaho koja je podržavala jugoslavensku ideju, no ona se prilično kasno uključila u ta nastojanja. Većina nije sudjelovala u nastanku jugoslavenske države, jer su bili u uvjerenju kako će se monarhija održati. Muslimanska politička elita zapravo nije imala koncept što napraviti dalje, pa su čak posljednjem austrijskom caru Karlu uputili prijedlog da Bosna
AKTUAL: Vrlo brzo po okončanju dolazi do agrarne reforme u kojoj muslimansko stanovništvo gubi svoje posjede? Muslimani su najviše izgubili u toj reformi, jer su oni bili najveći vlasnici posjeda i tu je novostvorena država primijenila model prema kojoj je seljaci koji ju dotad radili na posjedima begova postali vlasnici zemlje ukoliko su u kontinuitetu deset godina obrađivali tu zemlju. Zemljoposjednicima je, pak, obećana naknada za oduzetu zemlju, ali ona nije isplaćena u cjelosti. Postoji jedan primjer kada je jedan beg pisao srpskoj vladi ironičnim tonom kako mu je
Francuzi su, uz podršku Beograda, u startu našu konferenciju, iako mi nije jasno iz kojih razloga, pokušali
minirati i proglasiti je revizionističkom
navodeći kako je organiziraju predstavnici sila poraženih u Prvom svjetskom ratu. To su gluposti, jer naše namjere nisu revizionističke, već želimo otvoreno razgovarati o povijesnim činjenicama
bosanske regimente borile su se tijekom Prvog svjetskog rata na mnogim bojišnicama, a postrojbe su činili pripadnici sva tri naroda Bosne i Hercegovine 62
Aktual
5.2.2014.
i Hercegovina dobije svojevrsnu autonomiju u sklopu monarhije, što su u to doba bile već zastrajele ideje, jer zašto tražiti autonomiju u sklopu države koja se urušava. Između dva rata jugoslavenski je koncept za muslimane bio prihvatljiv, jer su smatrali da je to rješenje unutar kojeg mogu očuvati svoj identitet i cjelovitost Bosne i Hercegovine. Upravo je to bila ključna ideja, ne stvaranje Jugoslavije, već očuvanje jedinstva i teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine. AKTUAL: Vratimo se na recentne događaje vezane uz obilježavanje stogodišnjice sarajevskog atentata. Srbi najavljuju masovne proslave Vidovdana i obilježevanje atentata. Kako na to gledaju Bošnjaci? Zaigrala se opasna igra oko Vidovdana. Ne vidim nikakve razloge da se u Sarajevu slavi nešto što se dogodilo prije 100 godina. Smatram kako nema mjesta nikakvom slavlju,
velikim proslavama i podizanju spomenika, jer to unosi još veći razdor u ionako podijeljenu zajednicu. Moje je osobno mišljenje da se u Sarajevu treba prisjećati početka Prvog svjetskog rata na način kako se Japanci prisjećaju Hirošime i Nagasakija, dakle s dužnim pijetetom prema žrtvama, mirno i skrušeno. Smatram da se samo kvalitetnim razgovorom može dati doprinos razumijevanju onoga što se desilo 1914. godine. AKTUAL: Hoće li manipulacije s obljetnicom znatno utjecati na političko stanje u Bosni i Hercegovini, budući da je 2014. godina i izborna godina? Izgleda da mnogi instrumentaliziraju obljetnicu u političke svrhe, osobito u Republici Srpskoj. Mnogi koriste obljetnicu kao sredstvo nacionalne homogenizacije i okupljajna vlastitog izbornog tijela. Stoga mislim da Sarajevo ne treba kroz takve najavljene slavljeničke manifestacije obijležavati obljetnicu, jer se time ide na ruku onima koji obljetnicu instrumentaliziraju u svoju korist. AKTUAL: Što će se sve događati na znanstvenom planu vezano za obljetnicu sarajevskog atentata? U Sarajevu će se u organizaciji Instituta za istoriju i još sedam instituta iz europskih zemalja (Njemačke, Austrije, Mađarske, Slovenije, Hrvatske, Bugarske, Makedonije) od 19. do 21. lipnja održati velika znanstvena konferencija o atentatu i događajima koji su uslijedili nakon njega. Odlučili smo da ne idemo s konferenciju uoči samog Vidovdana jer smo svjesni da će se atmosfera jako zagrijati, ali i iz praktičnih razloga, jer smatramo da ne treba riskirati i raditi 63
Aktual
5.2.2014.
AKTUAL: Pojedini miniraju konferenciju. O čemu se radi? Francuzi su, uz podršku Beograda, u startu našu konferenciju, iako mi nije jasno iz kojih razloga, pokušali minirati i proglasili je revizionističkom, navodeći kako je organiziraju predstavnici sila poraženih u Prvom svjetskom ratu. To su gluposti, jer naše namjere nisu revizionističke, već otvoreno razgovarati o povijesnim činjenicama. Francusko aktivno djelovanje protiv konferencije i lobiranje da se iz europskih fondova financijski ne podrži ova konferencija je razočaravajuće, jer se radi o europski orijentiranom projektu, a Bosna i Hercegovina jedini put vidi kroz europske integracije. Ovakav francuski stav nije dobra poruka nama koji Bosnu i Hercegovinu vidimo u europskim integracijama. Naprotiv, on ohrabruje one koji rade protiv europskih orijentacija. AKTUAL: Za kraj, treba li prema vašem mišljenju vratiti uklonjene stope Gavrila Principa na mjesto gdje su bile do 1992. godine? Jasno je da je na tom mjestu nakon Drugog svjetskog rata promoviran kult Gavrila Principa. Postojale su stope koje su sačuvane i za vrijeme posljednjeg rata sklonjene u muzej, kao što je krajem Prvog svjetskog rata izgrađen i spomenik Franji Ferdinandu, pa nakon rata srušen. Upravo zbog toga što je bio dio ovog grada ja bih podržao ideju da se vrate Principove stope, ali i da se obilježi mjesto gdje je nekad stajao spomenik prijestolonasljedniku, naravno ne da se podigne spomenik radi promoviranja Franje Ferdinanda, jer on uopće ne postoji u kulturi sjećanja ovog grada, već u obliku male spomen ploče koja bi podsjećala kako je tu nekoć bio spomenik. No, mislim da u ovako napetoj atmosferi kakva vlada sada, nije vrijeme za takvo što.