Bosna Srebrena
http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=printpage&artid=18
MUÈENICI I SVJEDOCI VJERE Bilješke iz povijesti Katolièke crkve u Bosni i Hercegovini 19. stoljeæa Uvod Pitanje svetosti je bitno pitanje Kristove crkve u povijesti svijeta. Njegova aktualnost se oèituje i u liturgijskom kalendaru svagdanjim štovanjem svetaca tijekom godine. Posebno znaèenje pripada muèenicima i svjedocima vjere za mjesne Crkve. Odatle slijedi i važnost martirologija mjesnih Crkava. Katolièka crkva u Bosni i Hercegovini i danas svoju životnost crpi iz te svjedoèke snage Kristovih uèenika. Istaknuo bih napose dvojicu svetaca proroka koji imaju posebno znaèenje za Crkvu u Bosni: sv. Ivana Krstitelja i sv. Iliju Proroka. Sv. Ivan Krstitelj ima mnogobrojna svetišta diljem BiH, a sv. Ilija je zaštitnik Bosne. U dosadašnja dva rada na istu temu obradio sam muèenike i svjedoke vjere iz srednjeg vijeka pa do ukljuèivo 18. stoljeæa, a u ovom obraðujem 19. stoljeæe. Fra Lovro Milanoviæ Fra Lovro je bio župnik u Tramošnici. 3. 2. 1807. pošao je pomoæi ispovijedati puk svome stricu fra Frani Milanoviæu, župniku u Dubravama. Na put je krenuo s njim i ðak kojega je on pouèavao u školi. Buduæi da je velika udaljenost izmeðu Dubrava i Tramošnice, fra Lovro je jahao na konju. Još dok su bili u svojoj župi susretnu na putu u selu Turiæu Muju Arnauta, nadziratelja dobara Osmana kapetana Gradašèeviæa. Projašio je Mujo pored fra Lovre i ðaka šuteæi. No malo zatim je stao, skinuo pušku s ramena i pucao na fra Lovru dok je on jašuæi nastavljao svoj put. Fra Lovro pogoðen srušio se s konja i izdahnuo je na rukama ðaka govoreæi: "Miserere, mei Deus, miserere mei - Smiluj mi se Bože, smiluj mi se" 1. Poginuo je fra Lovro kao muèenik, išavši izvršiti djelo ljubavi, pomiriti ljude s Bogom i meðusobno. Što je na to ubojica kazao kada su ga pitali zašto je ubio fratra? "Vallah je 'jazuk' (šteta) što sam ga ubio, ali sam to po zakonu turskom uèinio, zakon bo turski hoæe, da kad ðaur skobi na putu Turèina, da ðaur mora s konja sjašit nek se zna da je Turèin gospodar, a jer fratar nije toga uèinio, morao sam ga ubiti" 2. Fra Lovrin grob je èastio puk iz okolice, i to razlièitih vjeroispovijesti, od same smrti pa do današnjih dana, moleæi njegovo posredništvo kod Boga. Tako ovaj sluga Božji i nakon svoje smrti svjedoèi kolika je velika Božja ljubav i milost prema konkretnom èovjeku i kako Bog nagraðuje one koji mu služe. Štuje se 3. veljaèe. Fra Augustin Miletiæ (1763.-1831.) Roðen je u Fojnici 1763., gdje je završio osnovno školovanje i stupio u Franjevaèki red. Gimnaziju je završio u Grazu, filozofiju i teologiju studirao je u Italiji. Iza završenog studija djeluje kao profesor filozofije i teologije u Bresci i Padovi. Nakon dugih godina profesorskog rada dolazi ponovno u Bosnu kao biskup pomoænik starom fra Grgi Ilijiæu, apostolskom vikaru. Veæ god. 1804. preuzima upravu Vikarijatom na podruèju fojnièkog i kreševskog samostana, a upravu cijelom Vikarijatom preuzima 1813. god. nakon smrti fra Grge Ilijiæa. Kao starješina želio je da ga braæa vole, radije nego da ga se boje. Svu svoju vjeru i rad upotrijebio je na osposobljavanje sveæenièkog podmlatka, popravkama crkava i samostana, nabavljanju crkvenog ruha i posuða, jer je time želio na najbolji moguæi naèin èast iskazati Kristu u svetoj euharistiji. Pohaða sve župe, pouèavajuæi i sveæenike i vjernike te radeæi na iskorjenjivanju mana meðu bosanskim pukom:
http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=printpage&artid=18[2/8/2009 12:26:53 PM]
Bosna Srebrena
psovke, samodošlosti, vjerskoga neznanja. Širio je razlièite puèke pobožnosti: euharistijske, pobožnost Srcu Isusovu, Blaženoj Djevici Mariji i svecima, kao i pobožnosti mladih nedjelja, te Gospin plaè i razlièite Gospine pjesme. Pomagao je bližnje na razlièite naèine, napose oboljele u vrijeme epidemije kuge. Pisao je i knjige, organizirao analfabetske teèajeve i time doprinosio duhovnom i kulturnom uzdizanju puka. Napisao je: Poèetak slovstva, napomena i kratko istomaèenje stvari potribiti nauka kršæanskoga , Split, 1815; Istomaèenje stvari potribiti nauka kršæanskoga za uvižbavanje dice i èeljadi priproste u državi bosanskoj , Rim, 1828; Naredbe i Uprave biskupâ namisnika apoštolski prošasti, i sadašnjega , Split, 1818. i Rim, 1828. Znaèajne su i njegove pastoralne poslanice kao i pjesme: " Ponizno se teb' klanjamo " (sastavio prema talijanskoj pjesmi "Vi adoro") i pjesma " Na planinu Kalvariju " (sastavio prema sekvenciji " Stabat Mater dolorosa ") . A kako je živio, tako je i umro. Iza mise i krizme u Vidošima kod Livna, pao je na samrtnu postelju i umro 18. 7. 1813. godine. Inovjerci kao i katolici još i danas èaste njegov grob, koji je prvotno bio na Rapovinama kod Livna, a onda prenesen u franjevaèku samostansku crkvu na Goricu kod Livna, gdje se i danas nalazi u posebnom sarkofagu pod korom. Fra Lovro Karaula (1800.-1875.) Roðen je 23. 12. 1800. god. u selu Žiroviæu kod Livna. Školovao se u Fojnici, gdje je i ušao u Franjevaèki red, a poslije nastavio studij teologije u Madžarskoj. Bio je tajnik biskupa Miletiæa i nastavio voditi biskupsku kancelariju nakon Miletiæeve smrti sve do dolaska biskupa fra Rafe Barišiæa. Tada odlazi u livanjski kraj i tu ostaje do svoje smrti. Gradio je crkve i župne stanove, a vrlo je zaslužan za izgradnju livanjskog samostana i crkve. Podizao je i otvarao puèke škole. Bog i narod bili su ideal njegova rada. Koristio je katolièkom puku u Bosni dižuæi svoj glas protiv nepravde. Zbog njegove mudrosti i razboritosti do njega su mnogo držale i državne vlasti. U svibnju god. 1875. u ime livanjskih katolika napisao je spomenicu o stanju i nepravdama koje trpe i preko Madžarske poslao je beèkom caru. Navukao je time na se mržnju Turaka. Željeli su ga se riješiti i to su uèinili 20. 7. 1875 . god., na Ilindan, dok se vraæao sa slavlja mise iz Prispa. Doèekali su ga u selu Žiroviæu tri muslimana i udavili ga. To je sve promatrao iz šikarja jedan pastir. Fratri su zahtijevali od turske vlasti da lijeènici ovjere i utvrde taj sluèaj. Došao je neki "eæim" (lijeènik) iz Livna i rekao da je fra Lovro pao s konja, da ga je ubila kap. Fratri su inzistirali na tome da se pozove lijeènik iz Travnika, a paša i kadija su bili protiv toga, jer je bilo oèito umorstvo - fra Lovrin vrat bio je od davljenja modar. Pastir koji je vidio umorstvo i posvjedoèio to u Travniku, bio je kažnjen s tri mjeseca tamnice. Fra Lovro je pokopan na Gorici u samostanskom groblju a poslije je kao i fra Augustin Miletiæ, biskup, i fra Lovro Karaula, njegov tajnik, prenesen je u samostansku crkvu, gdje mu se i danas nalaze zemni ostaci, i gdje ga narod i danas štuje. Sutješko-visoèki muèenici Štovanje èetvorice franjevaca, slugu Božjih , prisutno je u Borovici kod Kraljeve Sutjeske 3. Spomendan im je 20. studenog. Ubili su ih Turci, od kojih su dvojicu na kolac nabili god. 1808. Iste su godine, 1808., kod Visokog Turci ubili još dvojicu fratara. Spomendan im je takoðer 20. studenog. 4 20. kolovoza 1810. svoju vjeru Krista smræu je posvjedoèio sluga Božji fra Ivan Ratunèiæ u Kraljevoj Sutjesci. 5 Za dvije godine podruèje Kraljeve Sutjeske i Visokog dalo je sedmoricu muèenika. Fra Pavao Kolanoviæ Fra Pavao Kolanoviæ, župnik u Zoviku, 2. srpnja 1830. god. je muèenièkom smræu posvjedoèio za svoga spasitelja i otkupitelja Isusa Krista. 6
http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=printpage&artid=18[2/8/2009 12:26:53 PM]
Bosna Srebrena
Fra Josip Cigiæ Fra Josip Cigiæ, sluga Božji , muèenièkom je smræu u Seoni posvjedoèio 21. svibnja 1833. godine svoju ljubav prema Kristu. 7 Fra Petar Èuiæ Franjevaèki Martirologij pod godinom 1835. donosi bilješku o muèenièkoj smrti sluge Božjega fra Petra Èuiæa koga su Turci ubili u Šenkovcima. Spomendan mu je 29. svibnja. 8 Zakljuèak Franjevci 19. stoljeæa nadahnuti su duhom sv. Ivana Krstitelja i sv. Ilije Proroka. Odatle su crpili snagu u zauzimanju ne samo za osobno preživljavanje i preživljavanje puka, nego i za napredak na svim podruèjima života. Takva zauzetost pretpostavljala je spremnost i na najveæe žrtve. Samo takvo opredjeljenje moglo je obilovati duhovnim plodovima. To pokazuju i opisani likovi franjevaca koji su živjeli i djelovali u Bosni Srebrenoj tijekom 19. stoljeæa. SOMMARIO Martiri e testimoni della fede (dalla storia contemporanea della Chiesa Cattolica nella Bosnia ed Erzegovina del 19. secolo). Il periodo contemporaneo (19 . secolo) del fiancescanesimo bosniaco vissuto e caratterizzato dalla conservazione dell'identita francescana e da continua lotta per il sopravvivere fisicamente e spiritualmente, come il frate cosi il popolo croato, da parte dell'islamismo e della religione degli ortodossi: questo continua anche durante l ' occupazione austroungarica (1878-1918) . Lo spirito profetico dei francescani del 19. secolo e inspirato dello Spirito di Govanni il Battista e d'Elia, profeta, il patrono della Bosnia. Questo e la forza che portava i tredici martiri e i testimoni della fede. Quest' epoca e l'epoca dei cambiamenti sociali causati della rivoluzione francese con i valori delle: liberta, uguaglianza, fraternita. Lo stato turco, nella seconda meta del secolo, voleva provare a riorganizzare lo stato e cosi uscire dalla crisi, ma nella Bosnia non aveva nessun successo, perché gli abitanti musulmani volevano portare avanti i privileggi con la tirania, e anche la peste e stata causa di difficolta per alcuni anni. In queste circostanze avveluva l'occupazione austroungarica di Bosnia ed Erzegovina dove le condizioni sociali erano migliorate per il popolo croato bosniaco e i francescani ottenevano uguaglianza. D' allora sono uguali davanti la legge come cittadini. Ma Austroungeria aveva il suo interesse coloniale, non l'interesse dei popoli in Bosnia ed Erzegovina. E qusto voleva realizzare attraverso l'introduzione della gerarchia ecclesiale ordinaria in Bosnia ed Erzegovina, respingendo i francescani dalla vita pastorale e publica del popolo. Ma i francescani con lo Spirito profetico lottavano per il bene della Chiesa locale, anche contro la gerarchia quando non voleva seguire il bene del popolo e riconoscere le varieta dei doni dell'unico Spirito, che la edifica attraverso l'apporto di ciascuno. Perché la Chiesa della Pentecoste e una Chiesa che non sta al posto che vorrebbero assegnarle, non rispetta il copione imposto, non si adatta alla parte che pretendebbero cucirle addosso. Sa rimanere a lungo nel cenacolo, ma non esita uscir fuori sulle piazze o per le strade ad annunciare i messaggi che le sono stato affidati. Sa inquietare le coscienze, denunciare l'ingustizia colossale di quella crocifissione e di numerose altre crocifissioni. Preoccupata delle "cose di Dio", ma zelante anche nelle "cose degli uomini" ma non da confondere con gli affari degli uomini. In queste circostanze i francescani avevano svolto opere pastorali e sociali come anche avevano introdotto le scuole elementari per insegnare a leggere e a scrivere e per il catechesimo. I tredici martiri e tesimoni: fra Lovre Milanoviæ, fra Lovro Karaula, fra Augustin Miletiæ, i sette frati martiri di Sutjeska e di Visoko, fra Pavao Kolanoviæ, fra Josip Cigiæ, fra Petar Èuiæ, danno la testimonianza valida per il bene della Cluesa e per il bene del popolo. http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=printpage&artid=18[2/8/2009 12:26:53 PM]
Bosna Srebrena
Marko Semren, Bosna franciscana, br. 7, str. 211-215. 1. Usp. V. KARLOVIÆ, Uzori kršæanske savršerosti u našoj prošlosti, u Spomenica Franjevaèke gimnazije u Visokom , Beograd, 1932, 144. O smrti fra Lovre Milanoviæa Franjevaèki martirologij donosi: "3. 2. 1807. Turici, apud Tresmonicam Bosnae oppidum, Servi Dei Laurentii Milanovic Sacerdotis et Martyris, qui cuidam infirmo Sacramenta ministraturus a mahometano milite in odium fidei occisus est", Martyrologium, 42. 2. M. NEDIÆ, Stanje redodržave Bosne Srebrene, Djakovo, 1884, 108. 3. "Borovicae, in Bosna, passio quatuor fratrum Martyrum, quorum duo a Turcis suspendio necati sunt, duo vero palo confixi", Martyrologium, 447. 4. Apud Visokum, item in Bosna, passio duorum Fratrum Martyrum a Turcis pro fide interfectorum", Martyrologium, 447. 5. "In oppido Sutjeska, in Bosna, passio Servi Dei Joannis Ratuncic Sacerdotis, qui in odium fidei venenato cultro vulneratus pro Christo interiit", Martyrologium, 318. 6. "Apud oppidum Zovik, in Bosna, passio Servi Dei Pauli Kolanovic Sacerdotis et parochi, qui a Turcarum tyranno in odium cahtolici sacerdotii ferreo baculo gravissime percussus, martyr occubuit", Martyrologium, 246. 7. "Prope oppidum Seona, in Bosna, passio Servi Dei Josephi Cigic Sacerdotis, qui plumbeo sclopeti globulo in gutture confossus, pro fide occubuit", M artyrologium, 187. 8. "Apud oppidum Senkovici, in Bosna, passio Servi Dei Petri Cuic Sacerdotis, qui a nefariis hominibus in odium catholicae religionis una cum socio plumbeis sclopetorum globulis confossus, pro Christo occubuit", Martyrologium, 198.
Ovaj èlanak dolazi sa Bosna Srebrena http://www.bosnasrebrena.ba URL ovog èlanka je: http://www.bosnasrebrena.ba/modules.php?name=Sections&op=viewarticle&artid=18
http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=printpage&artid=18[2/8/2009 12:26:53 PM]
HRVATSKI OLTAR MUČENIŠTVA - Mučeništvo fra Lovre Karaule
PRETRAŽIVANJE:
- Napredno pretraživanje-
http://www.rb-donjahercegovina.ba/Default.aspx?id=905
Video
Virtualni
IS Donja
Knjige,
galerija
muzej
Hercegovina
časopisi, radovi
Datum objave: 11. 1. 2005
HRVATSKI OLTAR MUČENIŠTVA - Mučeništvo fra Lovre Karaule
STOJAN VUČIĆEVIĆ, SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE
Nastavljamo s prikazom isječaka iz života i smrti dokumentiranih hrvatskih mučenika. Svaki narod, a ne samo Hrvatski, ima svoj najsvetiji oltar mučeništva, kao temelj na kome počiva njegova prošlost, sadašnjost i budućnost. Taj oltar ne može biti poziv na mržnju i osvetu, već je samo praštanje i poziv na mir. Pojedinac koji nije svjestan svojih temelja ne može biti koristan ni sebi ni drugima. Hrvatski oltar mučeništva je, zbog grke povijesti koju je taj narod proživio, iznimno velik i u mnogo čemu poseban. To su temeljni razlozi zašto donosimo ulomke iz tog našeg najsvetijeg oltara. Izvor tekstu mučeništva fra Lovre Karaule je: Prof. dr. fra Andrija Nikić "Ustanak u livanjskom kraju 1875. - 1978. i fra Bono Šarić", Zavičajna knjižnica ŽIVOT I SVJEDOČANSTVA, sv.60., Mostar, 2000. godine, stranica 73.
HRVATSKE METKOVIĆ
Blago moga kamenjara Duhom protiv tiranije Speleološki park prirode Moja kamena knjiga Hrvatski oltar mučeništva
Početna Vijesti Naš komentar Grb Knjige, časopisi, radovi Dužnosnici Pravna akta zaklade IS Donja Hercegovina Video galerija Virtualni muzej Tko smo mi Mapa Stranice Kontakt Korisni linkovi Pomoć
http://www.rb-donjahercegovina.ba/Default.aspx?id=905[2/8/2009 12:48:35 PM]
HRVATSKI OLTAR MUČENIŠTVA - Mučeništvo fra Lovre Karaule
Mučeništvo fra Lovre Karaule Fra Lovro Karaula bio je neustrašivi borac za dobrobit kršćanskog puka. Za svaki slučaj nepravde i nasilja protiv kršćana on je intervenirao kod turske uprave, a jer je bio ugledna osoba, njegova intervencija nije bila bez koristi. Jednom prigodom je samim muslimanima rekao: Svaka je sila kratka vijeka. Raja je dotjerana do zida. Zid je tvrd i visok, niti se može kroza nj, niti preko njega. Narod se mora nekako braniti; a kada on sam ustane na obranu, vas je malo a naroda mnogo, tijesno će vam biti... Ako se dignu svi međaši, šta će onda biti? Uzdate se u sultana, koji naređuje jedne danjke i vi ih početverostrućujete, pa se može dogoditi, da vas i on ostavi na cjedilu znajući za vaše zulume i nepravde, što ih mimo njega činite, pa se možete onda kajati, ali će biti po repu. Znajte dobro da ja nemam šta izgubiti osim glave, a i ovu sam već doslije nosio 74 godine i nanosio je se, ali malo http://www.rb-donjahercegovina.ba/Default.aspx?id=905[2/8/2009 12:48:35 PM]
HRVATSKI OLTAR MUČENIŠTVA - Mučeništvo fra Lovre Karaule
dobra upamtio, vazda u borbi bio, pa kad je i izgubim za pravdu, neću je požaliti. Ali ne mislite, da će tada vama lakše biti. Ko mačem siječe, od mača će i poginuti, ko čini nepravdu stignut će ga nepravda. Nego se, moji Turci, vi dozovite i opametite i mislite, da nas je sve Bog jednako stvorio i jednako se goli rađamo. I ako kmetovsko dijete iz majčine utrobe pada na golu zemlju, a begovsko na meke dušeke, oboje na svijet s plačem dolazi i s bolovima sa svijeta odlazi, a ne sa smijehom; oboje se zakapa u istu majku zemlju iz koje smo načinjeni i pred jednog istog Suca na drugom svijetu dolazi, pa pustite, da i mi možemo žijeti; a vi od moći, videć šta se radi, obuzdajte one hajoše, kalaše i skitače, koji hoće da se mukte hrane tuđom mukom. Očevidac i svjedok fra Lovrina mučeništva Jure Ištuk iz Žirovića priča 29. V. 1939: Poslije mise na groblju Vašarovine Grepci u Prispu na Ilindan (20. jula) 1875. g. vraćao se je na konju fra Lovro Karaula kući u Ljubunčić i molio je krunicu. Kad je bio pod našim selom Zirovićem, iskočiše pred njega iz luga trojica Turaka (muslimana) i to Nurija Dizdar, Avdibeg Čorbadžić i njegov sin. Oboriše ga s konja i počeše ga daviti. Fra Lovro se branio i govorio im: »Nemojte me dobri Turci!« ali oni nepometahu i da prije svrše okrenuše ga na prsa i turiše mu glavu u pijesak, a onda sva trojica sjedoše na njega. Fra Lovro je neko vrijeme ječao, dok se nije ugušio. Kad su Turci vidjeli daje mrtav, odoše, a fra Lovrin konj osta pokraj njega. Nas nekoliko čobana čuvali smo naše blago u okolo, a ja sam bio najbliži i kad sam vidio kako fra Lovru napadaše, ja sam se primakao i iza grmlja sve gledao i slušao. Ja sam iza tog odmah otišao u selo i javio šta se dogodilo, a jedan je seljak uzjašio Karaulina konja i odjahao u Livno (na Goricu) u samostan.
Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)
http://www.rb-donjahercegovina.ba/Default.aspx?id=905[2/8/2009 12:48:35 PM]
SLOBODNA DALMACIJA, PONEDJELJAK 22. svibnja 2000. - herceg-bosna: Nikada nije bio trska koju vjetar ljulja...
PONEDJELJAK 22. svibnja 2000.
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000522/herceg-bosna.htm
U LIVNU ODRŽAN ZNANSTVENI SKUP O ŽIVOTU I RADU fra LOVRE KARAULE U POVODU 200. OBLJETNICE NJEGOVA ROĐENJA I 125. OBLJETNICE MUČENIČKE SMRTI
Nikada nije bio trska koju vjetar ljulja...
Pred nama je lik fra Lovre Karaule, čovjeka i fratra, koji nikada nije bio trska koju vjetar ljulja, niti se savijao pod teretom životnih pogibelji. Svojim životom i mučeničkom smrću fra Lovro je zaslužio ime fratarsko - livanjskog Leonide, istaknuo je predsjednik Organizacijskog odbora ovoga znanstvenog skupa livanjski gvardijan fra Tomo Maganjić O životu i djelu ovoga livanjskog franjevca, mučenika, tribuna i diplomata govorilo 11 znanstvenika Na temu o fra Lovri Karauli priređena i izložba učeničkih literarnih i likovnih radova Piše: Frano MIOČ LIVNO — Fra Lovro Karula jedan je iz plejade onih Livnjaka koji su svojim životom i djelovanjem osigurali svoje mjesto u povijesti, ne samo ovoga kraja i Bosne i Hercegovine, već i u povijesti hrvatskog naroda općenito. Riječ je, naime, o jednom od najistaknutijih franjevaca u BiH devetnaestog stoljeća koji se, osim pastoralnog rada, naravno, na dobrobit svoga napaćenog puka, veoma uspješno bavio prosvjetiteljskom, spisateljskom, građevinskom i političkom djelatnošću, da bi na kraju cijena svega toga bila i njegova mučenička smrt koju je od strane svojih i kršćanskih neprijatelja, Osmanlija, kao 75-godišnji starac doživio u svom Žiroviću kod Livna 20. srpnja 1875. god.
Susreti s austrijskim carom Ove, ali i druge riječi koje govore o liku i djelu tog franjevca i mučenika, livanjskog tribuna i diplomate koji je, boreći se za prava ovdašnjega katoličkog puka, posjećivao i Carigrad, a dva puta se susreo i s austrijskim carom, gotovo bezbroj puta su ponovljene ovih dana u Livnu. Valja odmah istaknuti - ne i slučajno, budući da je riječ o obilježavnaju 200. obljetnice rođenja i 125. obljetnice mučeničke smrti fra Lovre Karaule koje su pod pokroviteljstvom Franjevačkog provincijata u Sarajevu i vlade Hercegbosanske županije zajednički organizirali livanjski Franjevački samostan Gorica i livanjsko Općinsko poglavarstvo. Tim povodom u Livnu je u održan i dvodnevni znanstveni skup posvećen životu i radu fra Lovre Karaule, koji je pripreman više od dvije godine, a
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000522/herceg-bosna.htm[2/8/2009 1:18:26 PM]
SLOBODNA DALMACIJA, PONEDJELJAK 22. svibnja 2000. - herceg-bosna: Nikada nije bio trska koju vjetar ljulja...
čiji je inicijator održavanja bio dr. fra Miro Vrgoč, profesor na franjevčakoj teologiji u Sarajevu. Brojne okupljene odličnike, franjevce, časne sestre, predavače i druge sudionike ovoga skupa najprije je pozdravio fra Marijan Karaula, a potom predsjendik Organizacijskog odbora livanjski gvardijan fra Tomo Maganjić. "Pred nama je lik fra Lovre Karaule, čovjeka i fratra koji je po svijesti bio odgovoran za sebe, crkvu, povjereni mu puk, njegovu vjeru, kulturu, mir i pravdu", kazao je fra Tomo, te napomenuo kako fra Lovro nikada nije iznevjerio očekivanja i nade povjerenoga mu stada. Nikada nije bio trska koju vjetar ljulja, niti se savijao pod teretom životnih pogibelji. Svojim životom i mučeničkom smrću u Žiroviću fra Lovro je zaslužio ime fratarsko - livanjskog Leonide, istaknuo je gvardijan te, uz ostalo, dodato: "Njega nema među nama živima, ali njegov duh neka plamti u našim srcima i lebdi u našim crkvama i našem puku. Neka poziva na otpor svakom ugnjetavanju, svakoj nepravdi i svakoj zlorabi".
Sjećanje i proroštvo Skup je pozdravio i provincijal provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović. On je napomenuo kako bosanski fratri pripadaju velikom svjetskom franjevačkom redu koji posljednjih godina živi s geslom na usnama i srcu "Sjećanje i proroštvo". Time fratri, rekao je Anđelović, žele sebi i drugima kazati da pokušaju proučavati svoju prošlost, u njoj otkrivati osobe - bivšu braću, da bi se u njihovoj školi naučili kako na kraj izići sa sadašnjošću kako bi uzmogli biti vidljivi znak budućnosti. U tom svjetlu valja gledati i pojavu dviju knjiga ove godine: "Žrtve i mučenici" fra Marijana Karaule i "Život i umiranje pod križem" fra Marka Semrena. U tom prisjećanju na red je došao i fra Lovro Karaula, kazao je Anđelović, izrazivši nadu kako će se na ovom znanstvenom skupu čuti nešto važno i za današnje fratre. Potom je napomenuo: "Nije dovoljno, iako je to najnužnije i najpotrebnije, klečati u crkvi. Mi fratri moramo činiti i socijalna djela, na svoj način se baviti politikom da bismo pomogli svojoj zemlji, svome narodu, svome puku". Prigodnim riječima nazočnima su se još obratili dr. Anto Orovac, generalni vikar banjalučke biskupije, koji im je prenio tople pozdrave banjalučkog biskupa dr. Franje Komarice, zatim dr. fra Duško Moro, vikar splitske provincije, dr. fra Andrija Nikić, predstavnik hercegovačke provincije, te livanjski općinski načelnik Stipo Barun. Nakon pozdravnih riječi i čitanja pozdravnih brzojava koje su sudionicima i organizatorima znanstvenog skupa uputili uzoriti kardinal Vinko Puljić i fra Marko Jukić, Radoslav Dodik je predstavio poštansku marku koju je s likom fra Lovre Karaule pustio u optjecaj HPT Mostar. Potom su predavači, sudionici znanstvenog skupa, stupili na scenu, a prvi od njih je bio dr. fra Srećko Džaja koji je govorio o političkoj zbilji i povijesnoj recepciji Karaulina razdoblja bosanskohercegovačke povijesti. Nakon toga dr. fra Bono Vrdoljak se osvrnuo na crkveno-vjerske prilike u BiH za Karaulina života, dok je treći predavač bio dr. fra Marko Semren koji je govorio o Karaulinu tjelesnom, karakternom i duhovnom profilu.
Spomen-obilježje livanjskom velikanu http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000522/herceg-bosna.htm[2/8/2009 1:18:26 PM]
SLOBODNA DALMACIJA, PONEDJELJAK 22. svibnja 2000. - herceg-bosna: Nikada nije bio trska koju vjetar ljulja...
Kraj rada znanstvenog skupa posvećenog liku i djelu fra Lovre Karaule prvog dana okončan je svečanom akademijom koju su svojim nastupom uveličali članovi svih sekcija Hrvatskoga glazbenog društva Dinara, franjevački sjemeništarci, učenici livanjske Osnovne škole koja nosi ime fra Lovre Karaule, recitatori, folklorna skupina iz Ljubunčića, te mnogi drugi. Prigodno slovo o životu i djelovanju fra Lovre Karaule na svečanoj akademiji izrekao je livanjski dekan fra Anđelko Barun, a na početku svečanosti sve nazočne je pozdravio Mate Franjičević. Inače, prije održavanja znanstvenog skupa u dvorištu livanjske osnovne škole fra Lovre Karaule svečano je otkriveno spomen-obilježje, brončani reljef s likom tog livanjskog velikana, rad akademskog slikara grafičara Željka Karaule. Spomen-obilježje je otkrio livanjski općinski načelnik Stipo Barun, dok je o fra Lovri Karauli tom prigodom govorio član Odbora za organizaciju ovih manifestacija Damir Tadić. On je, među ostalim, napomenuo i to kako je smisao obilježavanja obljetnica ponekad i ispravljanje povijesne nepravde i kako je ime fra Lovre Karaule, zahvaljujući prošlom sustavu, kod jednog dijela javnosti bilo zaboravljeno, nepoznato. Vrijedi istaknuti i to da je ovim povodom u prostorijama livanjskog ogranka Matice hrvatske bila otvorena i izložba učeničkih likovnih i literarnih radova na temu života i rada fra Lovre Karaule s kojima su se jednim dijelom upoznali i brojni građani, kao i gosti i uzvanici koji su bili nazočni svečanoj akademiji. Značajno je, također, napomenuti da održavanjem znanstvenog skupa, na kojemu će o životu i radu fra Lovre Karaule svoje radove iznijeti ukupno 11 znanstvenika, obilježavanje 200. obljetnice njegova rođenja i 125. obljetnice njegove smrti neće biti okončano. Naime, točka na to bit će stavljena na Ilindan ove godine kada će u mjestu fra Lovrine pogibije u Žiroviću biti služena sveta misa koju će predvoditi uzoriti kardinal Vinko Puljić. Urednik: Ivica Profaca, Tehnički suradnik: Goran Bašić, Internet podrška: NETmedia d.o.o. © Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999. Posljednja nadopuna: 2000.05.21. Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000522/herceg-bosna.htm[2/8/2009 1:18:26 PM]