Interview reklama From: $6.00
Registrirani korisnici:
Serious Sam for Game Boy Ad... gba serious sam
PRETRAŽIVANJE
NAVIGACIJA
SINIŠA LABROVIĆ, SINJSKO-ZAGREBAČKI UMJETNIK, GOVORI ZA FERAL O SVOM NEDAVNOM PERFORMANSU REINTERPRETIRANJA TEKSTOVA IZ REVIJE GLORIA UZ GUSLE NA SPLITSKOJ RIVI
NASLOVNICA
KRALJEVIĆ I GUSLAR Igor LASIĆ 5. prosinca, 2007.
Informbiro Osoba tjedna Kolumne Teme Interviewi Picaškandal International Feral Tromblon Greatest Shits Glazba Knjige Film
Otprilike sredinom ovog desetljeća došli smo do granice gdje više ne uspijevaju - oni u Hrvatskoj koji to i dalje nastoje - progurati živu svijest o ratnim devedesetima. Nama koji smo to proživjeli ostat će to do kraja života u svijesti, naravno, ali kao da se već i golim okom jasno vidi da život teče dalje, da se događaju nove bitne stvari. Činilo mi se zgodno, na razmeđu rata i poraća, priča o herojima i zločincima, izbjeglicama i masovnim grobnicama, a kad ulazimo u neku eskapističku fazu, činilo mi se da Gloria reprezentira taj visokokapitalistički trenutak u koji zakoračujemo. Ona bi u smislu medijske svijesti mogla biti pandan guslama nekad
verzija za tisak - Prije nekoliko dana na splitskoj rivi odguslali ste povelik dio sadržaja jednog broja magazina Gloria... Kako ste vi osobno doživjeli (pra)izvedbu svoga najnovijeg djela? - Sam početak performansa bio mi je dosta stresan. Bilo je više stvari, stjecajem okolnosti, s kojima sam se tad prvi put susreo, odnosno javno poslužio. Recimo, gusle na kojima sam svirao, a bile su jedine upotrebljive do kojih sam mogao doći, dakle, nabavio sam ih tek nekih dvanaest dana prije nastupa. Ujedno sam shvatio da je količina teksta koju sam dotad memorirao, prevelika za takvu interpretaciju. Ne bi imalo smisla toliko toga izvesti, pa sam određene dijelove morao skraćivati za vrijeme same interpretacije... I prvi put sam koristio mikrofon. A zadnji put sam interpretirao duže tekstove u osnovnoj školi, ne znam, valjda za Dan žena ili tako nešto. Ali, ispod svega toga našao sam užitak, inače mi se ne bi to ni radilo. Virtualne gusle
Stranica obnovljena: 28. sijeenja 2004.
- Od koliko se muzičkih numera sastojao program? - Pa, otpjevao sam "Prekid Barbare Kolar i Roberta Ferlina", mislim da sam tekst ima naslov "Kraj ljubavi, početak partnerstva". Zatim i "Žuži Jelinek savjetuje", znači, jedan od njezinih savjeta ženi u dvojbi. Bile su još i vijesti s danskog i britanskog kraljevskog dvora, i reklame "Durexovog" prstena s vibracijama, kapsula s uljem noćurka, "Shiseido" gela za celulit... I predstavio sam Arta Smitha, privatnog kuhara Oprah Winfrey, otpjevao sam recept koji je ponio iz Hrvatske, iz Dubrovnika, da po njemu kuha za Oprah. - I sve ste to prepjevali u narodnom desetercu... - Na početku mi je od svega prvo bilo jasno da to može biti samo narodni, epski deseterac, s četiri plus šest slogova. Mislio sam otpjevati kompletnu Gloriju, od naslovnice do reklame na zadnjim koricama, no to bi odnijelo cijeli dan guslanja... To bi bilo čisto pretjerivanja. Ovih 45 minuta ispalo je neka mjera stvari, osjetio sam da bi već preko sat vremena bilo predugo. A izabrao sam reprezentativne tekstove, e, da, bio je još i horoskop, i nastojao sam općenito što manje intervenirati. Razmišljao sam o kontrastiranju s nekim tekstovima iz suvremene sociologije, nekim poput Jeana Baudrillarda, ali i to sam odbacio kao nepotrebno. Nije trebalo dalje očuđivati situaciju.
Balkanmedia CD,DVD,muzika i filmovi sa Balkana Brza isporuka iz najvećeg EU lagera www.balkanmedia.com/
Kako kreirati životopis MojPosao - samo je jedan pravi! Centralno mjesto tržišta rada www.Moj-Posao.net
- Kako vam je bilo svirati gusle, svladati tehniku sviranja? - Dugo sam se mučio tražeći nekoga da mi pokaže... I naučio dovoljno za ovakav nastup. Gusle inače imaju pet tonova. Pritišće se s jednim od četiri prsta po visini, plus jedan ton bez stiskanja žice. Srednji prst se ne koristi. Srednji se čuva, kažu. Da se ne poreže na žicu (smijeh)... Ma, ne mogu reći, kad sam već zasvirao gusle, da ne bih želio svirati kao neki guslarski Eric Clapton. Samo što sam shvatio da mogu i moram biti samo nekakav Sid Vicious na guslama. - Činjenica da ste jedva našli gusle, jer zapravo jedva da ih više igdje ima, otkriva da su one gotovo u potpunosti prešle u simboličko. Pa onda niste samo koristili sredstvo za interpretiranje mita, nego su gusle već odavno i same mit? - Je, ono, virtualne su. Ima još ljudi koji to proizvode, npr. u Hercegovini, ali sve manje. Ima gusala po konobama, ali također ih sve manje ljudi zna svirati. Međutim, ako se na neki način poima da kao da ih svi znamo svirati, onda baš i nije potrebno da ih svi znamo stvarno svirati... Inače smo puni samopouzdanja, ali sve završava na simboličkom planu. Sam proces izrade gusala inače je vrlo škakljiv, i mislim da koštaju oko tisuću i po eura. A ja se odavno nisam sastao s tolikim parama, kamoli da ih imam za gusle. S druge strane, ni galerije s kojima sam dogovarao ne plivaju u novcu da bi ga mogle toliko izdvojiti, pa sam ljubaznošću jedne moje prijateljice Hercegovke uspio
http://feral.audiolinux.com/...rticle=17043&NrIssue=1157&NrSection=15&ST1=text&ST_T1=interview&ST_AS1=1&ST_max=1[1/1/2009 4:09:29 PM]
Interview doći do njih besplatno. A s obzirom na mitski moment, one zaista utjelovljuju neki sklop vrijednosti određenih naših krajeva. Komunist pa nacionalist - Novi sadržaj za tu vrstu svijesti danas našli ste u magazinu za široku publiku. Jezik deseterca, kao i npr. grčkog heksametra, jako je moćan, baš koliko medijski u naše doba... - To negdje i jest na tragu mojih izvornih namjera. Otprilike sredinom ovog desetljeća došli smo do granice gdje više ne uspijevaju, oni u Hrvatskoj koji to i dalje nastoje, progurati živu svijest o ratnim devedesetima. Nama koji smo to proživjeli ostat će to do kraja života u svijesti, naravno, ali kao da se već i golim okom jasno vidi da život teče dalje, da se događaju nove bitne stvari. Činilo mi se zgodno, na razmeđu rata i poraća, priča o herojima i zločincima, izbjeglicama i masovnim grobnicama, a kad ulazimo u neku eskapističku fazu, je li, činilo mi se da Gloria reprezentira taj visokokapitalistički trenutak u koji zakoračujemo. Ona bi mogla u smislu medijske svijesti biti pandan guslama nekad. Pod uvjetom da je to obradivo za prikaz na guslama sad. - U performansu "Stado.org" prije dvije godine također ste križali tzv. tradicijski identitet s medijima koji, da parafraziram, ne oblikuju identitet, nego su identitet sam. - Vidjeli smo devedesetih, svuda oko sebe, ljude koji su legli kao komunisti i komitetlije, i ujutro se probudili kao Tuđmanovi apologeti. To me uvijek iznova asocira na pitanje identiteta. Koliko god mi htjeli drukčije, identiteti su očito krajnje plivajuća tvorba. Pa možemo pričati da "Hrvatska je društvo znanja" ili da bi mi "Internet u svaki dom", možemo to udariti na sva medijska zvona, ali često zaboravljamo da postoji, krajnje prezentan, i taj dio priče iza nas i negdje dublje u nama. Otuda i ovce u "Stado.org". Uostalom, i ja sam osobno čuvao... Dobro, krave sam čuvao, ovce ne. Do mojih krava su pasle ovce (smijeh)... Ti identiteti nisu jako udaljeni, ni u nama samima niti oko nas. - Da citiram i Tihomira Tikulina iz prošlog Ferala: "Uvijek je zelenija trava preko puta"... - Možda sam se i zato pozabavio ovcama na internetu. A što se tiče medija i tehnologije, i premda su identiteti plivajući, pa od komunista postaneš nacionalist, te od seljaka nekakav virtualni junak, ne radi se o totalnoj promjeni svega. Kompjutor kao alat podrazumijeva preobrazbu društva, no podnosi čak i reality show s ovcama. Moment prepoznavanja - Jednom ste izrazili nelagodu zbog zadiranja u područje likovnosti, a dok uopće, rekli ste, ne znate slikati. - Valjda se moraju izmiješati svi ti elementi, izvedbeni i vizualni. A makar i okljaštreno, moramo to i nekako imenovati, ako i ne pokriva sve dijelove realno prikazivog. Ljudska je potreba objasniti to. Da bi se svladala veća nelagoda. I dugo sam imao općenitu nelagodu zbog nastupa, ali vremenom me umirilo to što nekim ljudima nešto znači to što radim i to što i meni puno znači. Čini mi se da bih upravo nakon Splita mogao u još jednoj znatnoj mjeri svladati taj ostatak treme, jer sam vidio da mogu proizvesti zadovoljavajući efekt i u takvim okolnostima. - Navodno je i emisija Red Carpet s Nove TV pokazala interes? A da ste prepisali Red Carpet, valjda bi se javila Gloria... - Da, spremam se za Rijeku, 6. prosinca, zvala me novinarka Red Carpeta. Snimali bi to, pa sam i pristao. Imam nekoliko takvih dječačkih želja... Red Carpet je visoko na listi. A veselio bih se i da se javi Gloria, definitivno. Želio bih da me se ovo ozbiljno shvati: tu nema ruganja. Rugalački element postoji eventualno na način ruganja u maškarama, ne radi ismijavanja, nego više radi smijanja. I ja sam, dakle, više puta uzeo Gloriju u ruke i s užitkom pročitao neke članke. Ne znam služi li ona i za isključivanje za vrijeme čitanja, ali skužio sam da su ljudi uključili još nešto od svoje percepcije kad sam im uz gusle otpjevao tekst o kraljeviću Frederiku od Danske, koji je sinčiću napuhao bazen u vrtu, jer su bile velike vrućine, pa se dječak brčkao i gledao nacrtane ribice... Ljudi su bili iznenađeni činjenicom da je to ono što inače čitaju. Moment prepoznavanja, dakle. - Novom formom izaziva se dojam da nije banalan samo taj, novi sadržaj, nego da ništa bitno drukčiji nije ni onaj otprije, inače nadvremenski, kao, a što je dotad išao uz gusle? - Jasno, to sam i htio postići dovodeći te stvari u odnos. Kontreštavanjem, sukobljavanjem te materije, koja se u tim svojim dijelovima, kao, ne dotiče, želio sam naglasiti i jedno i drugo. Relativiziranjem i pojačavanjem, znači, a da ništa posebno ne činim. Gusle se i inače sviraju, deseterac je odavno poznat, Gloria zaslužuje pažnju, i to je to. Ne samo da Gloria može glorificirati, nego se i nju samu može izvući iz sjene. Da bi se vidjelo što je to što ljudi tako masovno čitaju i što im zauzima veliki dio interesa. Provincijska nesvijest - Osim spomenute nelagode, jednom ste izrazili i zadovoljstvo činjenicom što performans bar ne košta puno... A vaši su na rubu "arte povera" troškovnika. - Lijepo je shvatiti da bar ne košta puno, ne bi valjalo da sam se našao u nečemu skupljem (smijeh)... Počeo sam vrlo kasno, mislio sam da tu nemam što raditi. Kao da mi se činilo da ljudi koji se bave performansom dolaze strogo iz tog svijeta, ili bi tako trebalo biti. A onda sam polako shvatio da bih na taj način mogao i sam iskazati sebe, da me to jako zanima i da to trebam učiniti. Ako nije prejako kazati, htio sam malo čačkati sudbinu, pa mi se performans nametnuo kao neki oblik za rješavanje moje inspiracije ili sukoba u meni. Uživanja ili tuge, začuđenosti ili ravnodušnosti. S njim su paralelno išle i neke važne životne odluke, poklopilo se u meni da mogu ići zajedno. - Uz to je išla i vaša selidba iz Sinja u Zagreb, pa natrag u Sinj, i
http://feral.audiolinux.com/...rticle=17043&NrIssue=1157&NrSection=15&ST1=text&ST_T1=interview&ST_AS1=1&ST_max=1[1/1/2009 4:09:29 PM]
Interview
opet u Zagreb, kao poprilično burna egzistencijalna situacija. Sad ste u Zagrebu? - Da, živimo u zemlji gdje je većini relativno ili veoma teško. Bilo da su ljudi vezani za selo i nisu nikad ni vidjeli grada, ili se tako često seljakaju... Što zbog studija, što zbog posla. Posljednji moj odlazak iz Sinja bio je uvjetovan time što dolje više jednostavno nisam mogao ostati. Imao sam i privatnih i profesionalnih razloga za to. Znači, i umjetničkih. Htio sam, među ostalim, biti jače u kontaktu sa suvremenim u ovom poslu, imati se prilike izbliza diviti radovima drugih. Isprobavati i druge mogućnosti, društvene i tehnološke. U Sinju puno toga više nisam mogao. Drugo, bio sam dolje osam godina i nisam za to vrijeme uspio naći stalni posao, kao profesor hrvatskog. To je veoma iscrpljujuće... Stalno biti na rubu, vraćati dugove, biti pritisnut računima. Nažalost, provincija jako loše stoji. Ono što govore o npr. Slavoniji, ili ono što ja znam o Dalmaciji, jako je loše. Ljudi se ljute na Zagreb, ali te male sredine istovremeno produciraju teška unutarnja gloženja, borbu taština, neorganiziranost, neusmjerenost. Ili nisu svjesne ili ne žele biti svjesne vremena u kojem žive. Skrivaju se iza loših procjena i loših odluka, loše umjetnosti, u krajnjoj liniji. Split bi trebao biti nekakvo duhovno, političko, kulturno, umjetničko središte Dalmacije, a nisam siguran ni da splitsko kazalište, ni galerije, pa ni sveučilište, produciraju takvu snagu i samosvijest, životnu, suvremenu, dostojnu... Novi igrači - Vaši su radovi veoma politični. Vrijeme je postizborno, a još ne znamo ishod tih izbora. Ako ste uopće glasali, jeste li glasali za prvu ili za desetu jedinicu? - Za prvu, zagrebačku. Tu sam se skroz prebacio, uzeo dokumente. Jesam, izašao sam na izbore. Međutim, ne znam jesam li zadovoljan rezultatima (smijeh)... Oni se obično vide tek kroz neko vrijeme. Možda tek za četiri godine. Mislim da uzde lagano više i nisu u rukama onih za koje mislimo da ih drže. Pomaljaju se neki drugi vrhovi iz ove naše magle, čak suroviji od onoga što smo dosad mogli vidjeti. Neki drugi igrači ulaze u prostor našeg života i mogućnosti u Hrvatskoj. Ako pogledamo samo opća mjesta rasprodaje, obalu ili banke, nisam siguran da, osim neke privatne taštine i interesa, domaći političari tu još traže nešto više. - Samo da ne budu opet masoni i Židovi... - Je, u pizdu materinu, s njima je sve moguće... Možda su i Cigani, kao treći element. A i Englezi su tu negdje, opasni su. Dobro, sad smo ih pobijedili u nogometu, ali nije im za vjerovati. Eno, potopiš ih u Europi, izrone ti u Svijetu.
KRALJEVIĆ I GUSLAR verzija za tisak ________________________________
Copyright © 1993 - 2009 Feral Tribune. All rights reserved.
http://feral.audiolinux.com/...rticle=17043&NrIssue=1157&NrSection=15&ST1=text&ST_T1=interview&ST_AS1=1&ST_max=1[1/1/2009 4:09:29 PM]