***
Uglješa Ćetkov Kotlica
K o t l I c e (1760-2005)
Preci i potomci - prilozi za hroniku -
Marijan Mašo Miljić
Između memorije i zaborava
2
Uglješa Kotlica, Kotlice (1760-2005): preci i potomci – prilozi za hroniku (izvod iz recenzije) Sjećanje i pamćenje, lično i kolektivno, zadivljujuće su ljudske duševno-intelektualne moći. Prva seže i zasijeca duboko u prošlost i iznova je oživljava a druga sve to nastoji da sve sačuva od „crne rupe“ zaborava i da to oživljeno i zapamćeno raspoređuje u razne mentalne „baze podataka“. To je stalna borba sa vremenom i prolaznošću, a neko je rekao da je „od svega prolaznog čovjek najprolazniji“, ali i jedini kadar da se od te prolaznosti brani sjećanjem i memorijom, njihovim zapisivanjem. Jer, samo ono što je zapisano ostaje zauvijek. Zato su knjige trajnije i od ljudi i od naraštaja. Autor knjige Kotlice (1760-2005): preci i potomci – prilozi za hroniku i te kako je svjestan toga kroz sopstvena iskustva i saznanja ali i ona tuđa – drugih ljudi i iz pročitanih knjiga. On je više godina bilježio i sakupljao građu o svome bratstvu Kotlice u Uskocima, oslanjajući se na lično i kolektivno pamćenje, na pamtiše iz svoga zavičaja, relevantnu litearturu, izvore i građu. Tako je u rasponu od zamisli do realizacije nastajala ova knjiga i vremenom se uobličavala, sve dok je dobila sadašnju formu. Uglješa Kotlica je odgovorno, ali ne odviše pretenciozno, godinama sakupljao građu i sklapao knjigu o svome bratstvu, krećući se između istorije i tradicije, prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući potomcima i budućim pokoljenjima zavjet da, polazeći od onoga što je on uradio, idu dalje, da istražuju i da sačine integralnu monografiju ovoga poznatog crnogorskog bratstva. U ovoj knjizi su se slegli slojevi vremena, postojanja i istorije uskočkog bratsva Kotlice, koje vodi porijeklo od Drekalovića iz Kuča, od njihovog ogranka Popovića, iz koga je i besmrtni junak, mudrac i pisac, vojvoda Marko Miljanov. Knjiga Kotlice (1760-2005) je i po formi i sadržaju vrlo zanimljiva. Može se smatrati nekom vrstom hronike, sa elementima ljetopisa, memoarskog kazivanja i istoriografske elaboracije. Uglješa Kotlica nastoji da u knjizi kroz razne priloge za hroniku svoga bratstva prikaže pretke i potomke u životu, običajima i zbivanjima kroz istoriju, dajući u kratkim crtama priču o porijeklu bratstva, njegovom nastanku i trajanju, životu i sudbini kroz dvoipovjekovnu povjesnicu. On nastoji da zbivanja i ljude stavi u neke trajne okvire, da o njima promišlja, da ih nanovo oživi i predstavi, u vremenu i istoriji, da ukaže na ono što iz prošlosti dopire do sadašnjosti. Autor je želio da u knjizi, u granicama svojih mogućnosti, na svoj način, sačini povjesnicu svoga bratstva, istinito i objektivno, ali ne isključujući ni svoj zanos i emocije, koji često kroz egzaltiranost emaniraju u prostor literature, što ove priloge za hroniku čini još interesantnijim. Kazivanje teče hronološki, racionalno ali nije bez sentimenta. Iako nije metodološki najvještiji, autor je knjizi dao zanimljivu formu, uz imperativ: da se ne zaboravi, da ostane zapisano, a time i sačuvano, da postoji! I pored izvjesnog presijecanja vremena, kazivanje teče kontinuirano i dopadljivo. Tekst je vrlo složen, „filovan“ i „garniran“ istoriografskim podacima, sjećanjima autora i drugih ljudi, pasažima iz literature i drugim prilozima. I pored izvjesne neujednačenosti teksta, određenih nepreciznosti, cjelina knjige je relativno koherentna. Autor je u predgovoru rekao sve što je bilo neophodno kako bi čitaoca uveo u knjigu i predstavio mu ono što ona sadrži: koji su mu bili ciljevi i kakvu poruku ostavlja za potomstvo, kao i druge oporuke. Vrlo kratko je u knjizi iznio ono što je najbitnije iz uskočke povjesnice: piše o naseljavanju, borbama i formiranju plemena, neprestanoj borbi za opstanak i slobodu od sredine 18. do početka 21. vijeka. Posebno je predstavljeno selo Timar u Uskocima, kao gnijezdo u kome je nastajalo i razvijalo se bratstvo Kotlice. Posebna pažnja je posvećena porijeklu bratstva, u čemu se autor oslanja na
3 narodno predanje, kolektivnu i individualnu memoriju ali i na istorijske činjenice, relevantnu literaturu. Takođe, istaknute su najpoznatije ličnosti bratstveničke. Naročitu pažnju autor je posvetio znamenitom hajdučko-uskočkom harambaši Mijatu Kotlici i njegovom bratu Antoniju, koji su naslijedili najbolje osobine svojih kučkih predaka i ostavili pečat u drobnjačkom kraju i njegovom okruženju. Kroz istoriografski diskurs i epiku izrasta figura Mijata Kotlice, znamenitog Uskoka i čuvenog Crnogorca. Izuzetnu vrijednost imaju pjesme samog autora knjige, Uglješe Kotlice, koji joj daju poseban pečat. Takođe, legende i kazivanja su našli svoje mjesto u strukturi knjige o bratstvu Kotlice. U posebnom poglavlju autor prati svoje bratstvo i bratstvenike kroz istoriju: kroz 18. i 19. vijek, kroz balkanske ratove u 20. vijeku, te kroz oba svjetska rata u kojima su oni učestvovali. Naročito bih istakao kazivanje, kroz priču i pjesmu, o uskočkoj heroini Saveti, ćerki Antonija Kotlice, sa nekom starozavjetnom aurom koja, nesumnjivo, po svemu spada u znamenite Crnogorke. Tu su i podaci iz porodične hronike, nenametljivo ispričani. Izdvojena epizoda u knjizi je opsada Skadra i njegovo nevoljno ustupanje Albaniji pod pritiskom i prijetnjom Velikih sila. Poseban segment u arhitekturi ove monografije posvećen je Timaranima i Timarankama u Uskocima koji su u svemu dijelili sudbinu Crne Gore. Među njima su podvizi i pogibije Kotlica u oba svjetska rata: u Prvom Mirka Krstova i Mijata Mujova i komite Milana Mirkova, a u Drugom – partizanskog ustanika i rukovodioca Bogdana Miloševa Kotlice. Memoarski karakter knjizi daje kazivanje Jevrema Radova Kotlice koje se odnosi na dva balkanska i dva svjetska rata. Takođe, naročitu memoarsku vrijednost imaju sjećanja Uglješe Kotlice i kazivanja njegovog oca Ćetka Mirkova, koja se, uglavnom, odnose na vrijeme ratno i poratno, od 1941. pa nadalje. Uglješa Kotlica, kao izdanak crnogorskog naroda, i svoga kraja, promišlja o ratovima koji su određivali sudbinu i Crne Gore i njegovog plemena, pokoljenja i pojedinaca, o ratovima kao sudbini kroz istoriju. Pisac je, s pravom, poesbno izdvojio ličnost kučkog i crnogorskog vojvode Marka Miljanova, koji je po mnogo čemu uzor, s jedne strane, a most između Kuča i Uskoka, Kotlica i Popovića, predaka i potomaka, s druge. Junaci iz bratstva i plemena dati su kroz podvige i priče, fragmente i sjećanja. Rodoslovu Kotlica pripada važno mjesto u knjizi, možda težišno, kao rodovniku u kome su svi najedno i zajedno: preci i potomci, poznati i anonimni bratstvenici, živi i mrtvi. Pošto je autor ušao u devetu deceniju, nije se podrobnije mogao posvetiti istraživanjima i sakupljanjem podataka za rodoslov, tako da on ne ide dalje od 2005. godine, dok su neki unešeni podaci, ipak, ostali „krnji“. Rodoslov je pravljen po ustaljenom metodu. Pored „muškog“ rodoslova, autor je naročitu pažnju posvetio i „ženskom rodu“ u bratstvu Kotlice. Takođe, na kraju knjige, Uglješa Kotlica ne zaboravlja da kaže i đe sve Kotlice žive, naglašavajući da su, iako neveliko bratstvo, rasijani svuda po svijetu, da su iznjedrili poznate ljude i afirmisane stručnjake. Pored raznih tekstualnih i foto priloga, autor je dao i tablice rodoslova Kotlica i crnogorskih dinastija, što knjizi daje dodatnu vrijednost. I na kraju, Uglješa Kotlica je ovom knjigom učinio veliko intelektualno, popularno – naučno i ontološko pregnuće i dao veliki doprinos ne samo istoriji svoga bratstva i poznavanju života i sudbine svojih bratstvenika nego i durmitorskoga kraja, Uskoka i Crne Gore. Ona čuva od zaborava i podstiče na dalje istraživanje i pisanje i dopisivanje bratsveničke povjesnice. O činjeničnosti, informativnosti i vrijednosti ove knjige Uglješe Kotlice svoju riječ daće savremenici, ali će tek pokoljenja koja dolaze biti svjesna njenog značaja, suočena sa sopstvenim
4 postojanjem, prolaznošću i stvarnošću koja je uvijek kao sudbina, pred izazovima budućnosti i odgovornošću pred prošlošću i istorijom. Podgorica, 20. X 2014.
5