GEOPOLITIKA I BLISKA BUDUĆNOST
Zašto je voda najvažniji hrvatski resurs 21. stoljeća? Hrvatska je meñu trideset vodom najbogatijih zemalja u svijetu, iza Islanda i Norveške na visokom trećem mjestu u Europi Ako bi trebalo navesti najvažniji strateški resurs današnjice, odgovor bi nedvojbeno bio nafta. Nafta pokreće svijet, a prema svim procjenama tako će biti i u bližoj budućnosti, gdje će uz naftu presudan utjecaj u razvoju svijeta i dalje imati prirodni plin, ugljen i metali poput željeza, bakra, aluminija, cinka te pitka voda. Znanstvenici procjenjuju kako uz trenutnu razinu potrošnje zalihe nafte ima dovoljno za sljedećih šezdeset godina, a ugljena za čak 250 godina. S druge strane, povećana potražnja za kovinama zadovoljava se povećanom reciklažom i njihovom efikasnijom proizvodnjom zahvaljujući novim tehnologijama. Stoga nije neobično da sve više znanstvenika smatra kako će pitka voda postati najdeficitarniji i najvredniji prirodni resurs, svojevrsno crno zlato 21. stoljeća. Razloga za takve procjene ima nekoliko.
Plavi planet Iako Zemlju svi zovemo plavim planetom, realnost je da je čak 97,5 posto svih voda na planetu slano, dakle neuporabljivo za piće bez skupa procesa desalinizacije, dok samo 2,5 posto voda otpada na slatke vode. Od ukupnih količina slatke (pitke) vode, 68,9 posto nalazi se u ledenjacima i stalnom snježnom pokrivaču u polarnim kapama (i stoga ih je nemoguće efikasno (i jeftino) iskoristiti), 29,9 posto otpada na podzemne vode, 0,9 posto otpada na vodu u tlu i močvarama, a 0,3 posto slatke su vode jezera i riječnih akumulacija, dakle one vode koje najviše upotrebljavamo u svakodnevnom životu. Uz činjenicu kako je manje od 3 posto vode na planetu uporabljivo za piće, gorka je istina kako je pitka voda geografski i količinski neravnomjerno rasporeñena na planetu. Ako se tomu doda i činjenica kakočovjek bez nafte nekako i može preživjeti (vrlo teško, ali moguće), no bez vode nikako, postaje jasnije kako pitka voda doista ima sve predispozicije da u bliskoj budućnosti postane jednako važan, a u nekim slučajevima i važniji prirodni resurs na meñunarodnoj sceni. O čemu je zapravo riječ, možda najbolje govori procjena Ujedinjenih naroda, koji smatraju kako od šest milijardi ljudi koliko se procjenjuje da ih danas živi na Zemlji, njih čak 1,2 milijarde svakodnevno ne raspolaže s dovoljnim količinama pitke vode. Procjene postaju sve gore kako se krećemo prema sredini 21. stoljeća pa bi prema UN-u 2050. izmeñu dvije i sedam milijardi ljudi moglo biti suočeno s nedostatkom pitke vode, što u najgorem slučaju čini čak dvije trećine svih ljudi na Zemlji! Problem postaje još veći ako se zna da će većinu žednih i u budućnosti činiti nerazvijene zemlje Trećeg svijeta, posebno one iz područja suptropske Afrike. Ironično je pritom kako su nedavna istraživanja pokazala kako poznate obnovljive količine pitke vode mogu zadovoljiti potrebe čak devet milijardi stanovnika na Zemlji. Pravi je problem činjenica što potrošnja voda raste dvostruko brže nego broj stanovnika, što znači da će se potrošnja svih dostupnih količina pitke vode dogoditi prije nego na Zemlji bude živjelo deset milijardi ljudi (prema procjenama oko 2050. godine). Uzmu li se u obzir navedene procjene, možemo pretpostaviti kako će ubrzano smanjenje svjetskih zaliha pitke vode postati glavno ekološko, gospodarsko, ali i sigurnosno pitanje 21. stoljeća. Ako pitka voda u 21. stoljeću bude imala ulogu kakvu danas u meñunarodnim odnosima ima nafta, koja se tijekom 20. stoljeća više puta dokazala, ne samo kao ključni energent nego i kao alat (oružje) za ostvarivanje političkih ciljeva, onda možemo zaključiti kako će (pitka) voda presudno utjecati i na kreiranje svijeta 21.