Napisala: Jadranka Piršljin / Ilustrirala: Ivana Ivanušec
Napisala: Jadranka Piršljin / Ilustrirala: Ivana Ivanušec
Napisala: Jadranka Piršljin
Lektorirao: Slađan Lipovec
Ilustrirala: Ivana Ivanušec
Urednice: Jadranka Piršljin i Ivana Ivanušec
Vlastita naklada: Jadranka Piršljin
Tisak: KB COLOR d.o.o., Miroslava Krleže 267, 43000 Bjelovar
Grafičko oblikovanje: Dizajnerica, Bjelovar
Mjesto i godina izdavanja: Čazma, 2022.
Sva prava pridržana. Reproduciranje ove publikacije u cjelini, djelomično ili na bilo koji drugi način, bilo kojim sredstvima nije dopušteno bez suglasnosti autora i nakladnika.
Gusjenica jedna mala svaki dan je puzala.
Od toga umorna je bila, o lakšem je životu snila.
Jednog se jutra probudila, koža joj je tijesna bila. Sva se izbezumila i kožu svoju skinula.
Tad napokon je shvatila da dobila je krila. Svoju sreću nije krila: pretvorila se u leptira.
Jedna ptica pjevica pjevala je glasno. Odzvanjala je ulica, to je valjda jasno.
Te vesele pjesmice donosile su osmijeh na lice.
To je bila njena moć, pjevala je dan i noć.
Leptirić je dugo letio pa na maslačak sletio. Umoran od puta, odmarao je krila žuta.
Maslačak je domaćin pravi bio pa je čak i ručak napravio. Leptirić se ljubazno zahvalio i dalje na put navalio.
Jedna ljubičica plava kaže da je boli glava. Cijele noći nije snila, o bojama je mislila.
„Što se mučiš, glavo mala?“, visibaba je upitala. „Pogledaj mi sestricu, bijeli se sva!” Visibaba se malo zamislila.
„Imaš pravo, ona bijela, ti plava, a tvoja je sestra prava. Nevažno je koje boje dokle imaš sestrice svoje.“
Ljubičica tada spozna da istina nije grozna. Ljubav je najvažnija na svijetu, a ne boja glavice na cvijetu.
Nije fina ova trava, ustanovila je jedna krava. Sada svijetom šeće i jede samo cvijeće.
Leptiri se na nju ljute: “Ostavi nam cvjetiće žute!” Kravu tad u grlu stegne I smjesta pobjegne.
Bilo ju je sram baš jako dok je leptir tužno plako.
Sada opet jede travu ne bi naudila čak ni mravu.
Jednog dana usred ljeta počeo kišobran da šeta. Sunce danima baš prži ali kišobran se dobro drži.
No nije mu baš sve po volji, neprestano dane broji.
Kad su pale prve kapi kišobran odmah shvati: to jesen je stigla i oblake digla.
Sad ponosno kišobran šeće, i od kiše blista od sreće.
Smijala se mala ruža kad je ugledala puža. Upitao ju je puž može li joj biti muž.
Odmah se uozbiljila
I u njega dugo piljila.
Pužu nije bilo jasno zašto se više ne smije glasno.
Tad ruža odgovori mu jasno: “Za brak ja nisam!”, poviče glasno.
Puž je malo tužan bio pa je put svoj nastavio.
Brzo mu se osmjehnula sreća, pored puta stajala je vreća. Odjednom začuje glas: ”Ja sam gospođica puž, a ti ćeš biti moj muž.”
Sada nema veće sreće, skupa žive ispod vreće.
Bio jednom jedan slon, prijatelj mu bio bombon. Sladak je bio slon, Malen je bio bombon.
Svuda su išli skupa za odmor im služila klupa. Samo da se zna, bila je prava ekipa ta!
Bila jedna bubamara koja brojat nije znala.
Točkice je svoje u ogledalu gledala, zbog svog neznanja nije se predala.
Otišla je na sat matematike nosila je roza patike.
Naučila je brojeve sve, nitko nije sretniji od nje.
Sad veselo pred ogledalom stoji po cijele dane svoje točkice broji.
Kad mislim na tebe zaboravim na sebe zaboravim i ime svoje kada vidim lice tvoje.
Prijatelji tad me pitaju kud mi misli skitaju, a ja samo smješkam se i opet mislim na tebe.
Jedna muha zujalica zujala mi posred lica. Nisam znala što da radim da samu sebe ne udarim.
Onda mi sine ideja sjajna Bit će to pustolovina bajna Muha kao da je osjetila I odmah s mog lica odletjela.
Jednog dana u teretanu uđe mrav i zauzme opasan stav.
Pogleda uteg velik, ma mogu ja to, jak sam ko čelik, pomisli u prvi mah i dizanja se primi odmah.
Nakon nekoliko pokušaja shvati da to nije šala.
No uporan mrav je bio i treniranjem je uspio.
Nema ništa preko noći, uz dobru volju sve ćeš moći.
Mali mrav se hvali svima kako velike mišiće ima.
Svoj ponos on ne krije, ništa u životu nemoguće nije.
Sreća je pčela što pravi med. Sreća su pahuljice i za klizanje led. Sreća je potok što žubori. Sreća je kad baka govori.
Sreća je lišće što šušti i ljetna kiša kad pljušti. Sreća je ponekad malena, sreća je livada šarena.
Sreća je voće u zdjeli, sreća je osmijeh smjeli. Sreća je sladoled od čokolade, sreća su visibabe mlade.
Sreća su veseli pjevači, sreća su mirisni kolači.
Sreća se ne može izmjeriti, ali se može s prijateljima dijeliti.
Napisala: Jadranka Piršljin
Ilustrirala: Ivana Ivanušec
Sva prava pridržana. Reproduciranje ove publikacije u cjelini, djelomično ili na bilo koji drugi način, bilo kojim sredstvima nije dopušteno bez suglasnosti autora i nakladnika.
“Nije