Hrvatske pasmine
Hrvatski posavac • Nastao je na području slivnog toka rijeke Save. Danas se najviše uzgaja u Sisačko-moslavačkoj i Zagrebačkoj županiji (okolica Velike Gorice). U narodu ga zovu i posavski konj, posavski bušak i posavec. • Velik dio godine provodi u prirodi na otvorenom. Otporan je na vremenske neprilike i skromnih je zahtjeva. Ima zbijenu i čvrstu građu tijela. Blage je ćudi i poslušan. Služio je u vuči brodova na Savi. Danas se koristi u rekreativne i turističke svrhe.
Zagorski puran Zagorski puran se već stoljećima uzgaja slobodnim sustavom držanja koji podrazumijeva da životinje veći dio života provedu na otvorenom, krećući se slobodno livadama, voćnjacima, šumarcima i drugim vegetacijom bogatim staništima. Samo u nepovoljnim vremenskim prilikama i noću, odraslim se zagorskim puranima osigurava čvrsto sklonište, odnosno peradnjak. Uzgaja se radi vrlo kvalitetnog mesa.
Istarsko govedo Istarsko govedo, poznato i kao boškarin, izvorna je hrvatska pasmina goveda. Pripada skupini krupnih goveda. Volovi dosežu težinu od 1100 do 1300 kg.
Istarsko govedo bilo je široko rasprostranjeno na području istarskog poluotoka i djelomično na otoku Krku. Do smanjenja brojnosti populacije dolazi osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća zbog čega se moralo zaštititi radi očuvanja.
Dalmatinski magarac Primorsko-dinarski magarac najzastupljeniji je u Hrvatskoj, očuvan uglavnom u brdskim selima Dalmatinske zagore. Veličinom tijela spada u red najmanjih pasmina magaraca u svijetu. Čvrste je građe. Zimska dlaka mu je duga, gusta i čupava za razliku od ljetne koja je kratka. Boja mu je većinom pepeljasto siva i u manjoj mjeri tamno smeđa. Ima tamnu prugu duž lopatica i leđa (križ). Magarac je u prošlosti sudjelovao u svakodnevnom životu kao radna životinja, ponajprije kao tovarna životinja za prijenos hrane, vode i razne robe, ali i čovjeka do željenog odredišta.
Lička pramenka Lička pramenka je pasmina koja je nastala u planinskim područjima Like i Gorskog Kotara. Pramenka je dobila ime po otvorenom runu s jasno uočljivim pojedinačnim pramenovima. Vrlo su otporne i prilagodljive. Posebna odlika pasmine je prilagođenost na lički, krški tip pašnjaka, kamenite predjele s hladnim i surovim zimama s mnogo snijega i sa sušnim i toplim ljetima. Ovnovi su rogati, ovce uglavnom šute.
Hrvatski ovčar Hrvatski ovčar je hrvatska autohtona pasmina i potječe od pasa koje su Hrvati doveli sa sobom doseljavajući u ove krajeve. Danas se najviše uzgajaju u Slavoniji. Hrvatski ovčar je vrlo inteligentna životinja sa snažnom potrebom za ljudskim društvom. Posjeduje dobro razvijen ovčarski nagon te je izvrstan pas čuvar.
Crna slavonska svinja Crna slavonska svinja je autohtona hrvatska pasmina čiji nastanak datira iz druge polovine 19. st. Do 1950-tih Crna slavonska svinja bila je najraširenija pasmina u Slavoniji i uvelike se koristila za proizvodnju masti i tradicionalnih mesnih proizvoda. Pasmina je dobro prilagođena za držanje na otvorenom i tradicionalni sustav uzgoja koji uključuje iskorištavanje pašnjaka i šumskih ispaša uz dohranu malim količinama žitarica.
Hrvatska bijela koza Hrvatska bijela koza je hrvatska izvorna pasmina koza koja je nastala na krševitim, škrtim i nepristupačnim terenima Velebita, Bukovice, Dinare, Kamešnice i Biokova. Koze ove pasmine su potpuno bijele boje, katkada kremaste do svijetlo žućkaste boje, imaju nešto dužu i grublju dlaku, osobito na bokovima. Osnovne odlike pasmine jesu otpornost, prilagodljivost, skromnost, pokretljivost, živahnost i izdržljivost. Uzgaja se zbog mesa i zbog zadovoljavanja potreba gospodarstva za mlijekom.