Hardt-Negri-Imperij

IMPERIJ

Michael HARDT Antonio NEGRI

MULTIMEDIJALNI INSTITUT ARKZIN.COM/MUNICATIONS

Michael HARDT | Antonio NEGRI

IMPERIJ naslov izvornika: Hardt/Negri: EMPIRE HARVARD UNIVERSITY PRESS

Cambridge | Massachusetts London | Engleska | 2000. preveo s engleskog: dr. Æivan FILIPPI

Multimedijalni institut Arkzin d.o.o. isbn: 953-98699-2-7 isbn: 953-6542-20-X zagreb 2003.

Svaki alat je oruæje ako ga pravilno dræite. ani difranco

Ljudi se bore i gube bitku, a cilj za koji su se borili ostvari se usprkos njihovom porazu, a onda se pokaæe da to nije ono πto su htjeli, a drugi ljudi moraju se boriti za ono πto su oni htjeli ali pod drugim imenom. william morris

SADRÆAJ

PREDGOVOR 1. DIO | POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI 1.1 Svjetski poredak 1.2 BiopolitiËka proizvodnja 1.3 Alternative unutar Imperija

2. DIO | PUTOVI SUVERENOSTI 2.1 Dvije Evrope, dvije modernosti 2.2 Suverenost nacionalne dræave 2.3 Dijalektika kolonijalne suverenosti 2.4 Simptomi prijelaza 2.5 Umreæena moÊ: Suverenost SAD-a i Novi Imperij 2.6 Imperijalna suverenost

177

159

141

123

105

089

070

068

032

048

017

014

INTERMECO: PROTUIMPERIJ

007

4

SADRÆAJ

3. DIO | PUTOVI PROIZVODNJE 3.1 Granice imperijalizma 3.2 MoguÊnost disciplinarnog vladanja 3.3 Otpor, kriza, preobrazba 3.4 Postmodernizacija ili informatizacija proizvodnje 3.5 Mjeπovita konstitucija 3.6 KapitalistiËka suverenost ili upravljanje globalnim druπtvom nadzora

4. DIO | SLABLJENJE I PAD IMPERIJA 4.1 Virtualnosti 4.2 Stvaranje i korupcija 4.3 Mnoπtvo protiv Imperija

397

343

325

307

394

292

272

256

221

237

190

205

188

BILJE©KE KAZALO

5

6

ZAHVALE

Æeljeli bismo se zahvaliti prijateljima i kolegama koji su proËitali dijelove ovoga rukopisa i kojih su nam komentari dobro doπli. To su: Robert Adelman, Étienne Balibar, Denis Berger, Yann Moulier Boutang, Tom Conley, Arif Dirlik, Luciano Ferrari-Bravo, David Harvey, Fred Jameson, Rebecca Karl, Wahneema Lubiano, Saree Makdisi, Christian Marazzi, Valentin Mudimbe, Judith Revel, Ken Surin, Christine Thorsteinsson, Jean-Marie Vincent, Paolo Virno, Lindsay Waters i Kathi Weeks.

Citat Ani DiFranco na 3. stranici je iz “My IQ”, koji je zaπtiÊen autorskim pravom ©1993 righteous babe music, sa svim pridræanim pravima, a koristili smo ga uz dozvolu.

PREDGOVOR

Imperij se ostvaruje pred naπim oËima.

Tijekom nekoliko proπlih desetljeÊa, kada su zbaËeni kolonijalni reæimi a onda ubrzano nakon πto su se sovjetske zapreke kapitalistiËkom svjetskom træiπtu konaËno sruπile, svjedoci smo nesvladive i neopozive globalizacije ekonomskih i kulturnih razmjena. Zajedno s globalnim træiπtem i globalnim krugovima proizvodnje pojavio se globalni poredak, nova logika i struktura vladavine - ukratko, novi oblik suverenosti. Imperij je politiËki subjekt koji djelotvorno ureuje te globalne razmjene, suverena moÊ koja upravlja svijetom.

Mnogi tvrde da globalizacija kapitalistiËke proizvodnje i razmjene znaËi da su ekonomski odnosi postali neovisniji od politiËkoga nadzora i da se prema tome smanjila politiËka suverenost. Neki slave tu novu eru kao oslobaanje kapitalistiËke ekonomije od ograniËenja i iskrivljenja koje su joj nametnule politiËke snage. Drugi jadikuju i vide u njoj zatvaranje institucionalnih kanala preko kojih radnici i graani mogu utjecati na hladnu logiku kapitalistiËkoga profita i osporavati je. Svakako je toËno da se usporedo s procesima globalizacije, suverenost nacionalnih dræava, iako joπ uvijek djelotvorna, postepeno smanjivala. Primarni Ëimbenici proizvodnje i razmjene - novac, tehnologija, ljudi i dobra - kreÊu se sve veÊom lakoÊom preko nacionalnih granica. Stoga nacionalna dræava ima sve manju moÊ da

8

PREDGOVOR

ureuje te tijekove i nametne svoju vlast nad ekonomijom. »ak ni najdominantnije nacionalne dræave ne treba viπe smatrati vrhovnim i suverenim vlastima, bilo izvan ili Ëak unutar njihovih granica. Meutim, slabljenje suvereniteta nacionalnih dræava ne znaËi da se smanjila suverenost kao takva.01 PolitiËki nadzor, dræavne funkcije i regulativni mehanizmi nastavili su vladati podruËjem ekonomske i druπtvene proizvodnje i razmjene tijekom svih suvremenih preobrazbi. Naπa je osnovna hipoteza da je suverenost poprimila novi oblik, koji se sastoji od niza nacionalnih i supranacionalnih organizama ujedinjenih jedinstvenom logikom vladavine. Mi taj novi oblik suverenosti nazivamo Imperijem.

Sve manja suverenost nacionalnih dræava i njihova sve veÊa nesposobnost da ureuju ekonomske i kulturne razmjene u stvari je jedan od prvih simptoma nastupajuÊeg Imperija. Suverenost nacionalne dræave bila je kamen-temeljac imperijalizama koji su evropske sile gradile tijekom cijele moderne ere. Meutim, mi pod “Imperijem” podrazumijevamo neπto potpuno drugaËije od “imperijalizma”. Granice odreene modernim sustavom nacionalnih dræava bile su temelj evropskog kolonijalizma i ekonomske ekspanzije. Teritorijalne granice nacije uokvirivale su srediπte moÊi iz kojega se vrπila vladavina nad vanjskim stranim teritorijima putem sustava kanala i zapreka koje su izmjeniËno olakπavale i oteæavale tijekove proizvodnje i kolanja. Imperijalizam je stvarno bio proπirenje suverenosti evropskih nacionalnih dræava izvan njihovih granica. Kasnije su se skoro svi svjetski teritoriji mogli rasparcelirati a cijela karta svijeta mogla se kodirati u evropske boje: crvena za britanski teritorij, plava za francuski, zelena za portugalski i tako dalje. Gdjegod se ukorijenila moderna suverenost, ona je stvorila Levijatana koji je prekoraËio njezino druπtveno podruËje i nametnuo hijerarhijske teritorijalne granice, kako bi istovremeno nadzirao ËistoÊu njegovog identiteta i iskljuËio sve πto je bilo tue.

Prijelaz prema Imperiju izranja iz sutona moderne suverenosti. Za razliku od imperijalizma, Imperij ne uspostavlja nikakvo teritorijalno srediπte moÊi i ne oslanja se na utvrene granice ili zapreke. On je decentralizirani i deteritorijalizirajuÊi aparat vladavine koji postepeno ukljuËuje cijelo globalno podruËje unutar svojih otvorenih granica koje se sve viπe πire. Imperij upravlja hibridnim identitetima, elastiËnim hijerarhijama i mnogostrukim razmjenama putem zapovjednih mreæa koje se lako prilagoavaju. RazliËite nacionalne boje imperijalistiËke karte svijeta pomijeπale su se i stopile u imperijalnu globalnu dúgu.

PREDGOVOR

Preobrazba moderne imperijalistiËke geografije zemaljske kugle i ostvarenje svjetskoga træiπta oznaËuju prijelaz unutar kapitalistiËkoga naËina proizvodnje. NajznaËajnije je da se prostorna razdioba na tri svijeta [Prvi, Drugi i TreÊi] izbrisala tako da stalno nalazimo Prvi svijet u TreÊemu, TreÊi u Prvome, a Drugi skoro uopÊe nigdje. Izgleda da je kapital suoËen s glatkim svijetom - ili u stvari svijetom koji odreuju novi i sloæeni reæimi diferencijacije, deteritorijalizacije i reteritorijalizacije. Izgradnju staza i granica tih novih globalnih tokova prati preobrazba samih prevladavajuÊih proizvodnih procesa. Ishod je da se smanjila uloga industrijskoga tvorniËkoga rada a prvenstvo je dobio komunikativni, suradniËki i afektivni rad. U postmodernizaciji globalne ekonomije stvaranje bogatstva sve viπe naginje onome πto Êemo nazvati biopolitiËkom proizvodnjom, proizvodnjom samoga druπtvenoga æivota, u kojemu se ekonomsko, politiËko i kulturno sve viπe isprepliÊu i ustoliËuju jedno drugo.

Mnogi smjeπtaju krajnju vlast koja vlada procesima globalizacije i novoga svjetskoga poretka u Sjedinjene Dræave. Pristalice hvale Sjedinjene Dræave kao svjetskog vou i jedinu supersilu, a protivnici ih prozivaju kao imperijalistiËkoga ugnjetavaËa. Oba ta stajaliπta poËivaju na pretpostavci da su Sjedinjene Dræave jednostavno stavile na sebe ogrtaË globalne moÊi koje evropske nacije sada svlaËe. Ako je devetnaesto stoljeÊe bilo britansko stoljeÊe, onda je dvadeseto stoljeÊe ameriËko stoljeÊe; ili pak, ako je modernost bila evropska onda je postmodernost ameriËka. Najteæa optuæba koju kritiËari mogu podiÊi je da Sjedinjene Dræave ponavljaju praksu starih evropskih imperijalista, dok pristalice slave Sjedinjene Dræave kao djelotvornijeg i dobrohotnijeg svjetskog vou, ispravljajuÊi ono πto su Evropljani pokvarili. Meutim, naπa temeljna hipoteza da se pojavio novi oblik imperijalne suverenosti protuslovi obima tima stajaliπtima. Sjedinjene Dræave ne tvore, a to doista ne moæe danas nijedna nacionalna dræava, srediπte imperijalistiËkoga projekta. Imperijalizam je zavrπio. Nijedna nacija neÊe biti svjetski voa onako kako su to bile moderne evropske dræave.

Sjedinjene Dræave doista zauzimaju povlaπteni poloæaj u Imperiju, ali ta povlastica ne proizlazi iz njihovih sliËnosti s evropskim imperijalistiËkim silama veÊ iz njihovih razlika. Te se razlike mogu najjasnije uoËiti ako se usredsredimo na prave imperijalne [ne imperijalistiËke] temelje ustava Sjedinjenih Dræava, gdje pod “ustavom” podrazumijevamo kako formalni ustav, pisani dokument zajedno s njegovim raznim dopunama i zakonskim instrumentarijem, tako i materijalni ustav, to jest, stalno oblikovanje i preoblikovanje konstitucije druπtvenih snaga. Thomas Jefferson, autori

9

10

PREDGOVOR

federalista i drugi ideoloπki utemeljitelji Sjedinjenih Dræava bili su svi nadahnuti drevnim imperijalnim modelom. Vjerovali su da na drugoj strani Atlantika stvaraju novi Imperij s otvorenim granicama koje se πire, gdje Êe se moÊ djelotvorno raspodijeliti u mreæama. Ta imperijalna zamisao preæivjela je i sazrijevala tijekom cijele povijesti Sjedinjenih Dræava a sada se pojavila na globalnoj razini u svom punom ostvarenom obliku.

Trebamo naglasiti da mi ovdje ne upotrebljavamo “Imperij” kao metaforu, πto bi zahtijevalo iskazivanje sliËnosti izmeu danaπnjeg svjetskog poretka i carstava Rima, Kine i obiju Amerika i tako dalje, veÊ kao koncept, koji prvenstveno poziva na teoretski pristup.02 Koncept Imperija ima svoje temeljno obiljeæje u nedostatku granica: vladavina Imperija nema granica.

ZnaËi, koncept Imperija, u prvom redu, pretpostavlja reæim koji djelotvorno obuhvaÊa prostornu ukupnost, ili koji stvarno vlada cijelim “civiliziranim” svijetom. Nikakve teritorijalne granice ne ograniËavaju njegovu vladavinu.

Drugo, koncept Imperija predstavlja se, ne kao povijesni reæim nastao u osvajanju, veÊ prije kao poredak koji djelotvorno dokida povijest pa stoga uspostavlja za vjeËnost postojeÊe stanje stvari. Sa stajaliπta Imperija, tako Êe uvijek biti i tako se uvijek mislilo da bude. Imperij predstavlja svoju vladavinu ne kao prijelazni trenutak u kretanju povijesti, veÊ kao reæim bez vremenskih granica i u tom smislu izvan povijesti ili na kraju povijesti.

TreÊe, vladavina Imperija djelatna je na svim ravnima druπtvenog poretka πireÊi se sve dolje do dubina druπtvenoga svijeta. Imperij ne samo πto upravlja teritorijem i stanovniπtvom veÊ i stvara sam svijet koji ono nastanjuje. On ne samo πto ureuje meusobne ljudske radnje veÊ neizravno nastoji vladati samom ljudskom naravi. Predmet njegove vladavine je druπtveni æivot u svojoj cjelini pa tako Imperij predstavlja paradigmatski oblik biomoÊi. Naposljetku, iako se praksa Imperija stalno kupa u krvi, koncept Imperija uvijek je posveÊen miru - stalnom i opÊem miru izvan povijesti.

Imperij s kojim smo suoËeni iskazuje ogromnu moÊ potlaËivanja i razaranja, ali ta nas Ëinjenica ne smije nipoπto uËiniti nostalgiËnima prema starim oblicima dominacije. Prijelaz prema Imperiju i njegovim procesima globalizacije nudi nove moguÊnosti snagama oslobaanja. Globalizacija, naravno, nije samo jedno, a viπestruki procesi koje prepoznajemo kao globalizaciju nisu ujedinjeni ni jednoznaËni. Naπa politiËka zadaÊa, mi istiËemo, nije samo opirati se tim procesima veÊ ih reorganizirati i preusmjeriti prema novim ciljevima. StvaralaËke snage mnoπtva koje odræavaju Imperij takoer su sposobne autonomno izgraditi Protuimperij,

PREDGOVOR

alternativne politiËke organizacije globalnih tijekova i razmjena. Bitke za osporavanje i potkopavanje Imperija, kao i one za izgradnju stvarne alternative, tako Êe se odvijati na samom imperijalnom terenu - u stvari te nove bitke veÊ su poËele. Tim Êe i mnogim sliËnim bitkama mnoπtvo morati izmisliti nove demokratske oblike i novu konstitutivnu moÊ koja Êe nas jednoga dana odvesti kroz Imperij i izvan njega.

Genealogija koju slijedimo u naπoj analizi prijelaza od imperijalizma do Imperija bit Êe najprije evropska a onda evropsko-ameriËka, ne zbog toga πto vjerujemo da su te regije iskljuËivi ili povlaπteni izvor novih zamisli i povijesne inovacije, veÊ jednostavno zbog toga πto je to bila prevladavajuÊa zemljopisna staza na kojoj su se razvijali koncepti i prakse koji proæimaju danaπnje Imperij - ukorak, mi tvrdimo, s razvojem kapitalistiËkoga naËina proizvodnje.03 Iako je genealogija Imperija u tom smislu eurocentriËna, njegove sadaπnje snage nisu ograniËene na nijednu regiju. Logika vladavine koja je u odreenom smislu nastala u Evropi i Sjedinjenim Dræavama sada ustoliËuje praksu prevlasti na cijeloj zemaljskoj kugli. Joπ je vaænije da snage koje se suprotstavljaju Imperiju i djelotvorno prefiguriraju alternativno globalno druπtvo nisu same ograniËene na bilo koju zemljopisnu regiju.

Zemljopis tih alternativnih moÊi, novi zemljopis, tek treba zacrtati - ili u stvari njega danas zacrtavaju otpori, bitke i æelje mnoπtva.

Prilikom pisanja ove knjige pokuπali smo, koliko nam sposobnosti najviπe dozvoljavaju, koristiti πiroki interdisciplinarni pristup.04 Naπi argumenti teæe da budu jednako filozofski i historijski, kulturni i ekonomski, politiËki i antropoloπki. Naπ predmet prouËavanja djelomice zahtijeva takvu πiroku interdisciplinarnost, jer se granice u Imperiju koje su moæda prije opravdavale uski disciplinarni pristup sve viπe uklanjaju. U imperijalnom svijetu ekonomistu je, na primjer, potrebno osnovno znanje kulturne proizvodnje da bi shvatio ekonomiju i sliËno je kulturnom kritiËaru potrebno osnovno znanje ekonomskih procesa da bi shvatio kulturu. Naπ projekt postavlja takav zahtjev. Nadamo se da smo u ovoj knjizi dali opÊi teoretski okvir i aparaturu koncepata za teoretsko promiπljanje i djelovanje u Imperiju i protiv njega.05 Poput mnogih obimnih knjiga i ova se moæe Ëitati na mnoge razne naËine: od poËetka prema kraju, od kraja prema poËetku, u dijelovima, na preskoke ili putem analogija. Odlomci u 1. dijelu uvode opÊenitu problematiku Imperija. U srediπnjim odlomcima knjige, u 2. i 3. dijelu,

11

12

PREDGOVOR

priËamo priËu o prijelazu od modernosti do postmodernosti, ili u stvari od imperijalizma do Imperija. 2. dio pripovijeda o tom prijelazu prvenstveno sa stajaliπta povijesti ideja i kulture od ranoga modernosti razdoblja do danas.

Crvena nit koja se provlaËi cijelim ovim dijelom je genealogija koncepta suverenosti. 3. dio pripovijeda o istom prijelazu sa stajaliπta proizvodnje, pri Ëemu se proizvodnja shvaÊa u vrlo πirokom smislu rijeËi, proteæuÊi se od ekonomske proizvodnje do proizvodnje subjektiviteta. To pripovijedanje pokriva uæe razdoblje i prvenstveno se usredsreuje na preobrazbe kapitalistiËke proizvodnje od kraja devetnaestoga stoljeÊa do danas. Tako se unutarnje strukture 2. i 3. dijela podudaraju: prvi odlomci u svakom dijelu obrauju modernu, imperijalistiËku fazu. Srednji odlomci bave se mehanizmima prijelaza. A zadnji odlomci analiziraju naπ postmoderni, imperijalni svijet.

Strukturirali smo knjigu na taj naËin da bismo naglasili vaænost pomaka s podruËja ideja na podruËje proizvodnje. Intermeco izmeu 2. i 3 dijela funkcionira kao πarka koja spaja kretanje iz jednoga motriπta prema drugome. Namjeravamo da taj pomak motriπta funkcionira neπto poput trenutka u Kapitalu kada nas Marx poziva da napustimo buËnu sferu razmjene i spustimo se u skrivene odaje proizvodnje. Na podruËju proizvodnje razvidno se otkrivaju druπtvene nejednakosti i, πtoviπe, tamo se bude najdjelotvorniji otpori i alternative moÊi Imperija. Tako pokuπavamo u 4. dijelu utvrditi te alternative koje danas povlaËe crte kretanja izvan Imperija.

Ova je knjiga zapoËeta dosta vremena nakon Zaljevskog rata a dovrπena je dosta prije poËetka rata na Kosovu. »itatelj treba stoga smjestiti argumente izmeu ta dva znakovita dogaaja u izgradnji Imperija.

13

OPASKA UREDNIKA: Pojmovi

“constitution”, “constitutive”, “constituting”, “constituted” zadræani su u prijevodu u obliku internacionalizama “konstitucija”, “konstituiranje”, “konstitutivno”, “konstituirajuÊe”, “konstituirano” da bi se oËuvala blizina ustanovljujuÊih, ustanovljenih, ustavotvornih i ustavnih momenata tih pojmova u izvorniku.

1. DIO

POLITIČKA KONSTITUCIJA SADAŠNJOSTI

1.1 SVJETSKI POREDAK

Kapitalizam jedino nadvladava kada postane poistovjeĆen s državom, kada je on država.

fernand braudel Oni vrše pokolj i to nazivaju mirom.

tacit

Jednostavna Činjenica ponajviše odre­đuje problematiku Imperija: da postoji svjetski poredak. Taj se poredak izražava kao pravni oblik. Stoga je naša poČetna zadaĆa shvatiti konstituciju poretka koji se danas oblikuje. Međutim, od samoga poČetka trebamo odbaciti dvije predodžbe toga poretka koje se nalaze na suprotnim polovima spektra. Prva je shvaĆanje da sadašnji poredak nekako spontano proizlazi iz međusobnih radnji radikalno heterogenih globalnih sila, kao da je taj poredak skladan koncert kojim dirigira prirodna i neutralna skrivena ruka svjetskoga tržišta, a druga je zamisao da poredak diktira jedna jedina sila i jedinstveno središte racionalnosti koje transcendira globalne sile, usmjeravajuĆi razne faze povijesnog razvoja prema svom svjesnom i sveobuhvatnom planu, nešto poput urotniČke teorije globalizacije.01 Ujedinjeni narodi Prije nego što istražimo konstituciju Imperija u pravnom smislu, moramo nešto detaljnije analizirati ustavne procese koji određuju središnje pravne kategorije i osobito brižljivo razmotriti procese dugoga prijelaza od suverenoga prava nacionalnih država [i međunarodnoga prava koje iz njega slijedi] do prvih postmodernih globalnih obrisa imperijalnoga prava. Najprije o tome moramo razmišljati kao o genealogiji pravnih oblika koji su doveli do supranacionalne

18

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

uloge Ujedinjenih naroda i njihovih raznih pridruženih ustanova. a sada je nadilaze.

OpĆe je prihvaĆeno da je shvaĆanje međunarodnoga poretka koji je europska modernost stalno predlagala i iznova predlagala, barem od Vestfalskog mira, danas u krizi.02 U stvari ono je uvijek bilo u krizi a ta je kriza bila jedan od pokretaČa koji stalno vuku prema Imperiju. Možda to shvaĆanje međunarodnoga poretka i njegove krize treba pomaknuti u vrijeme Napoleonskih ratova, kao što neki znanstvenici tvrde, ili pak njegovo podrijetlo treba vidjeti u BeČkom kongresu i uspostavljanju Svete Alijanse.03 U svakom sluČaju, nema sumnje da se shvaĆanje međunarodnoga poretka zajedno s njegovom krizom definitivno utvrdilo do vremena Prvoga svjetskoga rata i rađanja Lige naroda. Rađanje Ujedinjenih naroda na kraju Drugoga svjetskoga rata samo je ponovo pokrenulo, uČvrstilo i proširilo taj međunarodni pravni poredak u razvoju koji je bio najprije europski ali je postepeno postao potpuno globalan.

Zapravo možemo smatrati Ujedinjene narode vrhuncem cijeloga zakonodavnoga procesa, vrhuncem koji istovremeno otkriva ograniČenja shvaĆanja međunarodnoga poretka i ukazuje dalje od njega na novo shvaĆanje globalnoga poretka. Mogli bismo svakako analizirati pravnu strukturu UN-a u potpuno negativnom svjetlu i zadržati se na sve manjoj moĆi nacionalnih država u međunarodnom kontekstu, ali trebamo isto tako priznati da shvaĆanje prava koje je definirala Povelja UN-a također ukazuje na pozitivni izvor pravne proizvodnje, djelotvorne na globalnoj razini - novo središte normativne proizvodnje koje može igrati suverenu pravnu ulogu. UN funkcioniraju kao šarka u genealogiji od međunarodnih do globalnih pravnih struktura. S jedne strane cijela konceptualna struktura UN-a utemeljena je na priznanju i legitimnosti suvereniteta pojedinih država, pa je tako izravno usađena u stari okvir međunarodnoga prava koji je definiran paktovima i ugovorima. Međutim, s druge strane, taj proces legitimiranja jedino je djelotvoran ako prenosi suvereno pravo na stvarno supranacionalno središte. Nije nam namjera kritizirati ozbiljne [a ponekad i tragiČne] manjkavosti toga procesa ili jadikovati zbog njih. U stvari, zanimaju nas Ujedinjeni narodi i projekt međunarodnoga poretka ne kao cilj za sebe, veĆ prije kao stvarno povijesno uporište koje je provodilo prijelaz prema pravom globalnom sustavu. Upravo manjkavosti toga procesa Čine ga djelotvornim.

Ako hoĆemo pobliže promotriti taj prijelaz u pravnom smislu, korisno je proČitati djelo Hansa Kelsena, jednoga od najvažnijih intelektualaca koji su dali teoretsku podlogu za stvaranje Ujedinjenih naroda. Još u 1910-im i 1920im godinama, Kelsen je predložio da se stvori međunarodni pravni sustav kao vrhovni izvor svakog nacionalnog pravnog oblikovanja i ustava. Kelsen je

SVJETSKI POREDAK

došao do toga prijedloga putem svoje analize formalne dinamike pojedinaČnih propisa država. OgraniČenja nacionalne države, tvrdio je, predstavljaju nepremostivu prepreku ostvarenju ideje prava. Po Kelsenu, pristrani propisi unutarnjega prava nacionalnih država nužno zaostaju za univerzalnošĆu i objektivnošĆu međunarodnih propisa. Ovi posljednji su ne samo logiČni veĆ i etiČki, jer Će okonČati sukobe između država nejednake moĆi i umjesto toga potvrditi jednakost koja je naČelo stvarne međunarodne zajednice. U pozadini formalnoga Kelsenova prikaza nalazio se stvarni i bitni poticaj prosvjetiteljske modernizacije. Kelsen je zagovarao shvaĆanje prava koje bi moglo dovesti do “organizacije ČovjeČanstva i tako bi se izjednaČilo s vrhovnom etiČkom zamisli.”04 On je želio prevladati logiku moĆi u međunarodnim odnosima tako da bi “pojedinaČne države mogle postati cjeline jednakoga ranga”, pa bi se tako mogla stvoriti “svjetska i univerzalna država, organizirana kao univerzalna zajednica iznad pojedinaČnih država, obuhvaĆajuĆi ih sve unutar same sebe.”05 Stoga je bilo više nego primjereno što Će kasnije Kelsen imati povlasticu da prisustvuje sastancima u San Franciscu koji su utemeljili Ujedinjene narode i što Će vidjeti kako se ostvarila njegova teoretska hipoteza. Po njemu Ujedinjeni narodi organizirali su racionalnu ideju.06 Oni su dali noge jednoj duhovnoj ideji. Oni su predložili stvarnu djelotvornu osnovu za transcendentnu shemu valjanosti prava koje je iznad nacionalne države. Valjanost i djelotvornost prava mogle su se tada ujediniti u vrhovni pravni izvor, a pod tim se okolnostima moglo konaČno ostvariti Kelsenovo shvaĆanje temeljne norme.

Kelsen je zamislio formalnu izgradnju i valjanost sustava kao neovisne od materijalne strukture koja ih organizira, ali u stvarnosti ta struktura mora nekako postojati i materijalno se organizirati. Kako se sustav može stvarno izgraditi? To je toČka u kojoj Kelsenova misao prestaje biti za nas od ikakve koristi: ona ostaje puka utopija. Prijelaz koji želimo prouČiti sastoji se upravo u tom rascjepu između formalnoga shvaĆanja koje postavlja valjanost pravnoga procesa u supranacionalni izvor i materijalnoga ostvarenja toga shvaĆanja. Život Ujedinjenih naroda, od njihovoga osnivanja do kraja hladnoga rata, bio je duga povijest zamisli, kompromisa i ograniČenih iskustava usmjerenih manje više prema izgradnji takvih supranacionalnih propisa. Razvidne su aporije toga procesa i ovdje ih ne trebamo detaljno opisivati. Prevlast Ujedinjenih naroda nad opĆim okvirom supranacionalnoga projekta između 1945. i 1989. godine svakako je dovela do nekih od najperverznijih teoretskih i praktiČkih posljedica. Pa ipak sve to nije bilo dovoljno da zakoČi legitimaciju supranacionalne moĆi.07 Pravni koncept Imperija poČeo se oblikovati u proturjeČnim iskustvima Ujedinjenih naroda. Međutim teoretski odgovori na tu legitimaciju suprana-

19

20

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

cionalne svjetske moĆi bili su potpuno neprimjereni. Umjesto da prepoznaju što je doista novo u tim supranacionalnim procesima, velika veĆina pravnih teoretiČara samo je pokušala uskrisiti zastarjele modele da bi ih primijenila na nove probleme. U stvari, oni su veĆinom samo vadili iz ropotarnice modele koji su vodili prema rođenju nacionalne države i ponovo ih predložili kao shemu pri odČitavanju i tumaČenju izgradnje supranacionalne sile. “DomaĆa analogija” postala je tako temeljno metodološko sredstvo u analizi međunarodnih i supranacionalnih oblika poretka.08] Dva misaona toka bila su osobito aktivna tijekom toga prijelaza, a kao neku vrst kratice možemo ih zamisliti kao uskrsnuĆe ideologija Hobbesa i Lockea koje su u jedno drugo vrijeme prevladavali u europskim shvaĆanjima suverene države.

Hobzijanska inaČica usredotoČuje se prvenstveno na prijenos naslova suverenosti i shvaĆa konstituciju supranacionalne suverene tvorevine kao ugovorni odnos utemeljen na stapanju prije postojeĆih državnih subjekata.09 Nova nadmoĆna sila, “tertium super partes”, usredotoČena u rukama vojnika [onoga koji vlada životom i smrĆu, Hobbesov “Bog na zemlji”], jedina je, prema toj školi mišljenja, sposobna konstituirati siguran međunardoni sustav i tako prevladati anarhiju koje suverene države nužno proizvode.10 Nasuprot, prema lokovskoj inaČici, isti se proces projicira u više decentraliziranom, pluralistiČkom okviru.

U njemu, upravo kada je prijenos prema supranacionalonm središtu dovršen, mreže domaĆih i zakonski djelotvornih protusila pojavljuju se da ospore i/ ili podrže novi oblik moĆi. Tu se predlaže globalna legitimacija a ne globalna sigurnost ili se pak to svodi na projekt prevladavanja državnih imperativa uspostavljanjem globalnog civilnog društva. Te krilatice imaju za cilj pobuditi vrijednosti globalizma koje Će prožeti novi međunarodni poredak ili u stvari novu transnacionalnu demokraciju.11 Dok hobzijanska hipoteza naglašava ugovorni proces koji prouzrokuje novu jedinstvenu i nadređenu supranacionalnu silu, lokovska hipoteza usredotoČuje se na protusile koje oživljavaju zakonodavni proces i podržavaju supranacionalnu silu. Međutim, u oba sluČaja nova se globalna sila predstavlja samo u analogiji prema klasiČnom shvaĆanju nacionalne suverene sile država. Umjesto da prepoznaju novu narav imperijalne sile, te dvije hipoteze samo insistiraju na starim naslijeđenim oblicima državne konstitucije: monarhistiČkom obliku u Hobbesovom sluČaju, liberalnom obliku u Lockeovom sluČaju.

Iako, uzimajuĆi u obzir uvjete u kojima su se te teorije uobliČile [za vrijeme hladnoga rata, kada su Ujedinjeni narodi u najboljem sluČaju samo šepajuĆi išli naprijed], moramo priznati veliku dalekovidnost tih teorija.

Također trebamo istaĆi da one ne mogu razjasniti stvarnu novinu povijesnih

SVJETSKI POREDAK

procesa kojima smo danas svjedoci.12 U tom pogledu te teorije mogu postati, i doista postaju, štetne, jer ne prepoznaju ubrzani ritam, žestinu i nužnost kojom nova imperijana paradigma djeluje. One ne razumiju da imperijalna suverenost oznaČuje paradigmatski pomak. Paradoksalno [ali to u stvari i nije tako paradoksalno], jedino Kelsenovo shvaĆanje otkriva pravi problem, iako je njegovo shvaĆanje ograniČeno na strogo formalistiČko stajalište. Kakva politiČka sila veĆ postoji ili se može stvoriti, pita se on, koja je primjerena globalizaciji ekonomskih i društvenih odnosa? Kakav pravni izvor, kakva temeljna norma i kakva vlast može podržati novi poredak i izbjeĆi prijeteĆi silazak u globalni metež?

Konstitucija Imperija Mnogi suvremeni teoretiČari nevoljko prepoznaju globalizaciju kapitalistiČke proizvodnje i njezinoga svjetskoga tržišta kao u temelju novo stanje i znaČajan povijesni pomak. TeoretiČari povezani sa svjetskim sustavima, na primjer, tvrde da je kapitalizam od svoga zaČetka uvijek funkcionirao kao svjetska ekonomija pa stoga oni koji danas galame o novini njegove globalizacije ne shvaĆaju zapravo njegovu povijest.13 Svakako, važno je naglasiti kako stalni temeljni odnos kapitalizma [ili barem težnju] prema svjetskom tržištu tako i sve šire krugove razvoja kapitalizma. Ali primjerena pozornost prema ab origine univerzalnim dimenzijama kapitalistiČkog razvoja ne bi nas smjela toliko zaslijepiti da ne vidimo rez ili pomak u suvremenoj kapitalistiČkoj proizvodnji i globalnim odnosima moĆi. Vjerujemo da taj pomak Čini danas savršeno jasnim i moguĆim kapitalistiČki projekt da poveže ekonomsku moĆ i politiČku moĆ, da se ostvari, drugim rijeČima, pravi kapitalistiČki poredak. U zakonodavnom smislu, procesi globalizacije nisu više puka Činjenica veĆ i izvor pravnih definicija koje su sklone projicirati jedan jedini supranacionalni oblik politiČke moĆi.

Drugi teoretiČari nevoljko prepoznaju veliki pomak u globalnim odnosima moĆi jer vide da su najjaČe kapitalistiČke nacionalne države nastavile vršiti imperijalistiČku prevlast nad drugim nacijama i regijama zemaljske kugle. S toga stajališta, suvremene tendencije prema Imperiju predstavljale bi ne temeljno novu pojavu veĆ samo usavršavanje imperijalizma.14 Ne podcjenjujuĆi te stvarne i važne crte kontinuiteta, mi ipak mislimo da je važno zapaziti kako je ono što je nekada bio sukob ili nadmetanje između nekoliko imperijalistiČkih sila zamijenila u mnogome zamisao o jednoj jedinoj sili koja ih svih nadvladava, strukturira ih na jedinstven naČin i ponaša se prema njima prema jednom zajedniČkom shvaĆanju prava koje je nedvojbeno postkolonijalno i postimperijalistiČko. To je stvarno polazište našeg prouČavanja Imperija:

21

22

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

novo shvaĆanje prava, ili bolje reČeno, novo upisivanje vlasti i novi plan proizvodnje normi i zakonskih instrumenata prisile koji jamČe ugovore i rješavaju sukobe.

Trebamo ovdje istaĆi da pridajemo posebnu pozornost pravnim oblicima konstitucije Imperija na poČetku naše studije ne zbog bilo kakvog specijaliziranog disciplinarnog interesa - kao da su pravo ili zakon sami po sebi, kao sredstva regulacije, sposobni predstaviti društveni svijet u njegovoj cjelini - veĆ prije zbog toga što ti pravni oblici priskrbljuju dobro kazalo procesa imperijalne konstitucije. Novi pravni oblici otkrivaju tendenciju prema centraliziranoj i jedinstvenoj regulaciji kako svjetskoga tržišta tako i odnosa globalne moĆi, sa svim poteškoĆama koje takav projekt nosi sa sobom. Pravne preobrazbe djelotvorno ukazuju na promjene u materijalnoj konstituciji svjetske moĆi i poretka. Prijelaz kojemu smo danas svjedoci od tradicionalnoga međunarodnoga prava, koje su određivali ugovori i sporazumi, na definiciju i uspostavu nove suverene, supranacionalne svjetske sile [pa prema tome i na imperijalno shvaĆanje prava], koliko god nepotpun, pruža nam okvir u kojemu možemo odČitavati sve obuhvatnije društvene procese Imperija. U stvari pravna preobrazba funkcionira kao simptom promjena materijalne biopolitiČke konstitucije naših društava. Te se promjene tiČu ne samo međunarodnoga prava i međunarodnih odnosa veĆ također i unutarnjih odnosa moĆi u svakoj zemlji. Dok budemo prouČavali i kritizirali nove oblike međunarodnoga i supranacionalnoga prava istovremeno Ćemo se naĆi u središtu politiČke teorije Imperija gdje problem supranacionalnoga suvereniteta, njegov izvor legitimnosti i njegovo vršenje izvode na svjetlo dana politiČke, kulturne i konaČno ontološke probleme.

U pristupanju pravnom konceptu Imperija, mogli bismo najprije sagledati genealogiju koncepta, što Će nam priskrbiti neke uvodne pojmove za naše istraživanje. Taj nam koncept dolazi preko duge, prvenstveno europske, tradicije koja seže barem do staroga Rima, pa je tako pravnopolitiČki oblik Imperija bio usko povezan s kršĆanskim podrijetlom europskih civilizacija. Tamo je koncept Imperija objedinjavao pravne kategorije i univerzalne etiČke vrijednosti ČineĆi da one zajedno djeluju kao organska cjelina. Taj je savez stalno funkcionirao unutar koncepta, bez obzira na nestalnosti povijesti Imperija.

Svaki pravni sustav na neki je naČin kristalizacija niza specifiČnih vrijednosti, jer je etika dio materijalnosti svakoga pravnoga instituta, ali Imperij - a osobito rimska tradicija imperijalnoga prava - je osobit po tome što poklapanje i univerzalnost etiČkoga i pravnoga dovodi do krajnjih granica: u Imperiju postoji mir, u Imperiju postoji jamstvo pravde za sve narode. Koncept Imperija predstavlja se kao globalni koncept pod dirigentskom palicom jednoga jedinoga

SVJETSKI POREDAK

dirigenta, jedinstvene moĆi koja održava društveni mir i proizvodi etiČke istine.

A da bi postigla te ciljeve, jedinstvena moĆ ima na raspolaganju potrebnu silu da vodi, kada je to nužno, “pravedne ratove” na granicama protiv barbara i unutar Imperija protiv pobunjenika.15 ZnaČi da od samoga svoga poČetka Imperij pokreĆe etiČkopolitiČku dinamiku koja se nalazi u središtu njegovoga pravnoga koncepta. Taj pravni koncept ukljuČuje dvije temeljne tendencije: prvu, shvaĆanje prava koje se potvrđuje u izgradnji novoga poretka koji obuhvaĆa cijeli prostor onoga što se smatra civilizacijom, univerzalnim prostorom bez granica; i drugu, shvaĆanje prava koje obuhvaĆa svo vrijeme unutar njegovoga etiČkoga temelja. Imperij iscrpljuje povijesno vrijeme, dokida povijest i poziva prošlost i buduĆnost unutar vlastitoga etiČkoga poretka. Drugim rijeČima, Imperij predstavlja svoj poredak kao stalan, vjeČan i nužan.

U germansko-rimskoj tradiciji koja je cvala tijekom cijeloga srednjega vijeka, ta dva shvaĆanja prava išla su ruku pod ruku.16 Međutim, poČevši sa renesansom, s pobjedom svjetovnosti, ta su se dva shvaĆanja razdvojila i svako se neovisno razvijalo. S jedne strane, pojavilo se u modernoj europskoj politiČkoj misli shvaĆanje međunarodnoga prava, a s druge, razvijale su se utopije “trajnog mira”. U prvom sluČaju, poredak što ga je obeĆalo Rimsko Carstvo nastojao se uspostaviti, dosta vremena nakon njegove propasti, putem mehanizma sporazuma koji Će izgraditi međunarodni poredak među suverenim državama što Će djelovati analogno ugovornim mehanizmima koji su jamČili poredak unutar nacionalne države i njezinoga građanskoga društva. Mislioci od Grotiusa do Puffendorfa teoretski su oblikovali taj proces u formalnom smislu. U drugom sluČaju, ideja “trajnog mira” stalno se ponovo pojavljivala u cijeloj modernoj Europi, od Bernardina de Saint Pierrea do Immanuela Kanta. Ta se zamisao predstavljala kao ideal uma, “svjetlo” koje mora kritizirati i također ujediniti pravo i etiČnost, pretpostavljena nadređenost pravnoga sustava i idealna shema uma i etike. Temeljna alternativa između ta dva shvaĆanja trajala je kroz cijelo vrijeme europske modernosti, ukljuČujuĆi i dvije velike ideologije koje su odredile njezinu zrelu fazu: liberalnu ideologiju koja poČiva na miroljubivom skladu pravnih sila i njegovom zamjenom tržištem; i socijalistiČku ideologiju koja se usredotoČuje na međunarodno jedinstvo putem organizacije borbi i odstupanja prava.

Bi li bilo toČno tvrditi, stoga, da ta dva razliČita razvoja shvaĆanja prava koja su trajala jedno pored drugoga kroz stoljeĆa modernosti danas teže da se ujedine i predstave kao jedna jedinstvena kategorija? Mi predmnijevamo da je to doista tako i da u postmodernizmu shvaĆanje prava treba

23

24

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

opet razumjeti u smislu koncepta Imperija. Pa ipak, s obzirom da Će se veliki dio našega istraživanja vrtjeti oko toga pitanja, vodeĆi nas u sumnje i nedoumice, ne bi trebalo tako brzo donositi definitivne zakljuČke, Čak ako se ovdje ograniČavamo samo na analizu shvaĆanja prava. Međutim, možemo veĆ prepoznati neke važne simptome ponovnog rađanja koncepta Imperija - simptome koji funkcioniraju kao logiČka izazivanja koja se pojavljuju na podruČju povijesti a koja teorija ne može zanemariti.

Jedan je simptom, na primjer, obnovljeno zanimanje za koncept bellum justum ili “pravednoga rata” i njegovu djelotvornost. Taj se koncept, koji je bio organski povezan s drevnim imperijalnim poretcima i kojega se bogata i složena genealogija proteže sve od biblijskih vremena, poČeo nedavno ponovo pojavljivati kao središnji diskurs u politiČkim raspravama, osobito nakon Zaljevskog rata.17 Tradicionalno taj koncept poČiva na zamisli da kada je neka država suoČena s prijetnjom agresije koja može ugroziti njezin teritorijalni integritet ili politiČku neovisnost, ona ima jus ad bellum [pravo da zarati].18 Ima svakako neČega zabrinjavajuĆega u tom obnovljenom zanimanju za koncept bellum justum što modernost, ili prije moderna svjetovnost, nastoji po svaku cijenu izbaciti iz srednjovjekovne tradicije. Tradicionalni koncept pravednoga rata ukljuČuje banalizaciju rata i njegovo slavljenje kao etiČkoga sredstva. Moderna politiČka misao i međunarodna zajednica nacionalnih država odluČno odbacuju obje te zamisli. Ta dva tradicionalna obilježja ponovo su se pojavila u našem postmodernom svijetu. S jedne strane rat je sveden na status redarstvene radnje, a s druge je strane sakralizirana nova sila koja može legitimno vršiti etiČke funkcije putem rata.

Međutim, daleko od toga da samo ponavlja klasiČno ili srednjovjekovno shvaĆanje, današnji koncept predstavlja neke doista temeljne novine. Pravedni rat više nije u bilo kojem smislu djelatnost obrane ili otpora, kao što je to bio, na primjer, u kršĆanskoj tradiciji od svetoga Augustina do skolastika protureformacije, kao potreba “svjetovnoga grada” da jamČi vlastito preživljenje.

On je prije postao djelatnost koja je opravdana sama po sebi. Dva su razliČita elementa spojena u tom konceptu pravednoga rata: prvi, legitimnost vojnoga aparata ukoliko je on etiČki utemeljen, i drugi, uČinkovitost vojne akcije u postizanju željenoga mira i reda. Sinteza ta dva elementa može doista biti kljuČni Čimbenik koji Će odrediti uspostavljanje nove tradicije Imperija. Danas je neprijatelj, upravo kao i sam rat, istovremeno banaliziran [sveden na predmet rutinske redarstvene prisile] i apsolutiziran [kao Neprijatelj, apsolutna prijetnja etiČkom poretku]. Zaljevski rat dao nam je možda prvi puni konkretizirani primjer te nove epistemologije koncepta.19 UskrsnuĆe koncepta pravednoga

SVJETSKI POREDAK

rata može biti samo simptom pojave Imperija, ali kako sugestivan i moĆan simptom!

Model imperijalne vlasti Moramo izbjegavati da prijelaz prema Imperiju određujemo samo u negativnom smislu, u smislu onoga što on nije, kao na primjer kad kažemo: nova paradigma određuje se jasnim slabljenjem suverenih nacionalnih država, deregulacijom međunarodnih tržišta, krajem neprijateljskih sukoba među državama subjektima i tako dalje. Kad bi se nova paradigma sastojala samo od toga onda bi njezine posljedice bile doista anarhiČne. Međutim, moĆ - a Michael Foucault nije jedini koji nas pouČava o tome - boji se vakuuma i prezire ga. Nova paradigma veĆ funkcionira u potpuno pozitivnom smislu - i ne može biti drugaČije.

Nova paradigma je istovremeno sustav i hijerarhija, centralizirana izgradnja normi i dalekosežna proizvodnja legitimacije, raširena po prostoru svijeta.

Ona je razmještena ab initio kao dinamiČna i elastiČna sustavna struktura koja je vodoravno izražena. Mi shvaĆamo tu strukturu u nekoj vrsti intelektualne kratice kao križanje sistemske teorije Niklasa Luhmanna i teorije pravde Johna Rawlsa.20 Neki to stanje nazivaju “vladanje bez vlade” da bi naznaČili strukturalnu logiku, povremeno nezamjetljivu ali uvijek i sve više djelotvornu, koja sve aktere smješta unutar poretka cjeline.21 Ukupnost sustava ima prevladavajuĆi položaj u globalnom poretku, raskidajuĆi odluČno sa svakom prethodnom dijalektikom i razvijajuĆi združivanje aktera koje je pravocrtno i spontano.

Međutim, u isto vrijeme, sve se jasnije pokazuje djelotvornost konsenzusa pod vrhovnom vlašĆu propisivanja. Svi sukobi, sve krize i sve razmirice djelotvorno dovode na svjetlo dana proces združivanja i istim mjerilom pozivaju na još više središnje vlasti. Mir, ravnoteža i prestanak sukoba vrijednosti su prema kojima se sve usmjeruje. Razvoj globalnoga sustava [a imperijalnoga prava na prvom mjestu] postaje razvoj stroja koji nameĆe procedure stalnog sklapanja ugovornih odnosa koja vodi prema sistemskim ravnotežama - stroja koji stvara stalni poziv za vlašĆu. Izgleda da taj stroj predodređuje izvršenje vlasti i djelovanja po cijelom društvenom prostoru. Svaki pokret je određen i može tražiti vlastito predodređeno mjesto samo unutar samoga sustava, u dodijeljenom mu hijerarhijskom odnosu. Taj veĆ prije saČinjen pokret određuje realnost procesa imperijalne ustavotvornosti svjetskoga poretka - nove paradigme.

Imperijalna paradigma kvalitativno je drugaČija od raznih pokušaja u prijelaznom razdoblju da odrede projekt međunarodnoga poretka.22 Dok su se prijašnja prijelazna stajališta usredotoČila na legitimirajuĆu dinamiku koja

25

26

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

bi dovela do novoga poretka, u novoj paradigmi kao da je novi poredak veĆ saČinjen. Konceptualna neodvojivost naslova i izvršenja moĆi potvrđuje se od poČetka kao djelotvorni a priori sustava. Nesavršena podudarnost, ili bolje reČeno uvijek prisutne vremenske i prostorne rastavnice između nove središnje moĆi i polja primjene njezinih propisa ne dovode do krize ili paralize veĆ jedino prisiljavaju sustav da ih umanji i prevlada. Ukratko, promjena paradigme određena je, barem u poČetku, shvaĆanjem da je jedino ustanovljena moĆ, nadodređena u odnosu na suverene nacionalne države i relativno od njih neovisna, sposobna funkcionirati kao središte novoga svjetskoga poretka, vršeĆi nad njim djelotvornu regulaciju i, kada je to potrebno, prisilu.

Iz toga slijedi da i neka vrsta pravnoga pozitivizma vlada nad oblikovanjem novoga pravnoga propisivanja, kao što je želio Kelsen, ali samo kao paradoksalna posljedica njegove utopije.23 Stvarni proces oblikovanja sustava u stvari pretpostavlja sposobnost da ga se oblikuje. Štoviše, proces oblikovanja, i subjekti koji djeluju u njemu, unaprijed teže prema pozitivno određenom vrtlogu središta, a ta privlaČnost postaje neodoljiva, ne samo u ime sposobnosti središta da izvršava silu veĆ i u ime formalne moĆi, koja stoluje u središtu, da uokviruje i sistematizira ukupnost. Još jednom nalazimo križanje Luhmanna i Rawlsa, ali i prije njih imamo Kelsena, toga utopijskoga pa prema tome nesvjesnoga i proturjeČnoga otkrivaČa duše imperijalnoga prava!

Još jednom, drevna shvaĆanja Imperija pomažu nam da bolje izrazimo narav svjetskoga poretka u stvaranju. Kao što nas uČe Tukidid, Livije i Tacit [zajedno s Machiavellijem koji tumaČi njihovo djelo], Imperij se stvara ne na osnovi same sile veĆ na sposobnosti da se sila predstavi kao da je u službi prava i mira. Jedna ili više strana koje su u veĆ postojeĆem sukobu traže interveniranje imperijalnih vojski. Imperij se ne rađa iz vlastite volje veĆ ga se poziva na postojanje i uspostavljanje na osnovi njegove sposobnosti da rješava sukobe. Imperij se stvara i njegovo interveniranje postaje pravno legitimno tek kada je veĆ ukljuČeno u lanac međunarodnih suglasnosti kojima je cilj rješenje postojeĆih sukoba. Da se vratimo na Machiavellija, širenje Imperija ukorijenjeno je u unutarnjoj putanji sukoba koje ono treba razriješiti.24 Onda je prvi cilj Imperija proširiti podruČje konsenzusa koje podržavaju njegovu vlastitu moĆ.

Starinski model daje nam prvu približnu sliku ali moramo otiĆi daleko izvan njega da bismo izrazili oznake globalnoga modela vlasti koji je danas na djelu. Pravni pozitivizam i teorije naravnoga prava, kontraktualizam i institucionalni realizam, formalizam i sistematizam mogu svaki od njih opisati samo jedan njegov vid. Pravni pozitivizam može naglasiti nužnost da neka jaka sila postoji u središtu normativnoga procesa; teorije naravnoga prava mogu

SVJETSKI POREDAK

osvijetliti vrijednosti mira i ravnoteže koje imperijalni proces stvara; kontraktualizam može ukazati na stvaranje konsenzusa; realizam može izvesti na svjetlo dana formativne procese ustanova primjerenih novim dimenzijama konsenzusa i vlasti; a formalizam može dati logiČku podršku onome što sistematizam funkcionalno opravdava i organizira, naglašavajuĆi totalno obilježje toga procesa. Međutim, koji pravni model zahvaĆa sva ta obilježja novoga supranacionalnoga poretka?

Pri prvim pokušajima da dademo definiciju svakako moramo prepoznati Činjenicu da dinamizam i konkretizacije novoga supranacionalnoga pravnoga poretka snažno odgovaraju novim obilježjima koja određuju unutarnja propisivanja na prijelazu od modernosti u postmodernost.25 Trebamo prepoznati tu podudarnost [možda na Kelsenov naČin, a svakako na realistiČan] ne toliko kao “domaĆa analogiju” za međunarodni sustav veĆ prije kao “supranacionalnu analogiju” za unutarnji zakonski sustav. Prvenstvena obilježja oba sustava ukljuČuju hegemoniju nad pravnim praksama u vidu postupka, prevencije i podneska. Iz nje proizlaze normativnost, sankcija i represija koje se stvaraju unutar proceduralnih razvoja događaja. Razlog za relativnu [ali djelotvornu] podudarnost novoga funkcioniranja unutarnjega prava i supranacionalnoga prava proistiČe u prvom redu iz Činjenice da oni djeluju na istom terenu, naime, terenu krize. Međutim, kao što nas je uČio Carl Schmitt, kriza na terenu primjene prava treba usmjeriti našu pozornost na “izuzetak” koji je na djelu u trenutku kada se ono stvara.26 Izuzetnost određuje kako unutarnje tako i supranacionalno pravo.

Funkcija izuzetka tu je vrlo važna. Da bi se stekao nadzor nad takvim potpuno fluidnim stanjem i njime ovladalo, potrebno je vlasti koja se upliĆe dodijeliti sljedeĆe: 1. sposobnost da odredi, svaki put na izuzetan naČin, zahtjeve za intervencijom i 2. sposobnost da pokrene snage i sredstva koji se na razne naČine mogu primijeniti na raznolikost i množinu uređenja u krizi. Tu se stoga rađa, u ime izuzetnosti intervencije, oblik prava koje je u stvari policijsko pravo. Stvaranje novoga prava upisano je u razmještaju prevencije, represije i retoriČke snage kojima je cilj ponovno uspostavljanje društvene ravnoteže. Sve je to svojstveno djelatnosti policije. Tako možemo prepoznati poČetni i implicitni izvor imperijalnoga prava u smislu redarstvene akcije i sposobnosti policije da stvara i održava red. Legitimacija imperijalnoga propisivanja podržava vršenje redarstvene sile, dok istovremeno djelatnost globalne redarstvene sile pokazuje stvarnu djelotvornost imperijalnoga propisivanja. Pravna moĆ vladanja nad izuzetkom i sposobnost razmještaja redarstvene sile tako postaju dvije poČetne koordinate koje određuju imperijalni model vlasti.

27

28

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

Univerzalne vrijednosti Na ovoj se toČki možemo doista zapitati trebamo li još uvijek koristiti pravni izraz “pravo” u ovom kontekstu. Kako možemo nazivati pravom [i konkretno imperijalnim pravom] niz tehnika koje, utemeljene na stanju stalnoga izuzetka i redarstvenoj sili, svode pravo i zakon na Čistu djelotvornost? Da bismo postavili ta pitanja, trebamo najprije pobliže razmotriti proces imperijalnog konstituiranja kojemu danas prisustvujemo. Od samoga poČetka trebamo naglasiti da se njegova realnost ne iskazuje samo preobrazbama međunardnoga prava koje on uvodi, veĆ i promjenama koje donosi u upravnom pravu pojedinih društava i nacionalnih država, ili u stvari u upravnom pravu kozmopolitiČkoga društva.27 Putem suvremene preobrazbe supranacionalnoga prava, imperijalni proces konstituiranja nastoji bilo izravno ili neizravno prodrijeti u unutarnje pravo nacionalnih država i prerazmjestiti ga, pa tako supranacionalno pravo nadodređuje unutarnje pravo.

Možda je najznaČajniji simptom te preobrazbe razvoj takozvanoga prava interveniranja.28 Ono se obiČno zamišlja kao pravo ili dužnost vladajuĆih subjekata svjetskoga poretka da se oružano upliĆu na teritorijima drugih subjekata u interesu spreČavanja ili rješavanja humanitarnih problema, jamČenja ugovora i nametanja mira. Pravo oružanog interveniranja imalo je istaknuto mjesto u instrumentariju što su ga Ujedinjeni narodi dobili svojom Poveljom u svrhu održavanja međunarodnoga poretka, ali suvremeni prerazmještaj toga prava predstavlja kvalitetni skok. Danas se pojedine suverene države, ili supranacionalna sila [UN], oružano ne upliĆu samo da bi osigurale ili nametnule primjenu dobrovoljno sklopljenih međunarodnih ugovora, kao što je bio sluČaj pod starim međunarodnim propisima. Sada se supranacionalni subjekti koji su dobili legitimaciju za svoje akcije ne po pravu veĆ po konsenzusu oružano upliĆu u ime bilo koje vrste hitnosti ili vrhunskih etiČkih naČela. Iza te oružane intervencije ne nalazi se samo stalno stanje hitnosti i izuzetka veĆ stalno stanje hitnosti i izuzetka opravdano pozivanjem na bitne vrijednosti pravde. Drugim rijeČima, univerzalne vrijednosti daju legitimaciju policijskom pravu.29 Trebamo li pretpostaviti da je, s obzirom da to novo pravo funkcionira prvenstveno prema cilju rješavanja hitnih ljudskih problema, njegova legitimnost stoga zasnovana na univerzalnim vrijednostima? Trebamo li odČitavati taj pokret kao proces koji, na osnovi promjenljivih elemenata povijesnoga okvira, stavlja u pogon konstitutivni stroj što ga pokreĆu univerzalne sile pravde i mira? Nalazimo li se stoga u stanju vrlo bliskome tradicionalnoj definiciji Imperija što ju je obznanila klasiČna rimsko-kršĆanska inventivnost?

Kad bismo potvrdno odgovorili na ta pitanja u ovoj ranoj fazi našega

SVJETSKI POREDAK

istraživanja, to bi znaČilo otiĆi predaleko. Definicija imperijalne moĆi u razvoju kao policijske znanosti koja se temelji na praksi pravednoga rata da bi se pristupilo stalnim hitnim stanjima vjerojatno je toČna ali još uvijek potpuno nedovoljna. Kao što smo vidjeli, fenomenološka određenja novoga globalnoga poretka postoje u duboko nestalnom stanju koje se također može toČno obilježiti izrazima kriza i rat. Kako možemo pomiriti legitimacije toga poretka putem prevencije i policijske sile s Činjenicom da kriza i rat sami iskazuju vrlo upitnu genezu i legitimaciju toga koncepta pravde? Kao što smo veĆ zabilježili, te tehnike i druge poput njih oznaČuju da prisustvujemo procesu materijalnog konstituiranja novoga planetarnoga poretka, uČvršĆenju njegovoga upravnoga stroja i proizvodnji novih hijerarhija zapovijedanja nad globalnim prostorom. Tko Će odluČivati o definicijama pravde i reda po prostranstvu te ukupnosti tijekom procesa njezinoga konstituiranja? Tko Će moĆi definirati koncept mira? Tko Će moĆi sjediniti proces dokidanja povijesti i nazvati to dokidanje pravednim? Oko tih je pitanja problematika Imperija potpuno otvorena, ne zatvorena.

Na ovoj nam se toČki problem novoga pravnoga aparata predstavlja u svom najneposrednijem obliku: globalnom poretku, pravdi i pravu koji su još uvijek virtualni ali se svejedno odnose na nas. Neprestano nas prisiljavaju da se osjeĆamo sudionicima u tome razvoju i pozivaju nas da budemo odgovorni za ono što on postaje u tom okviru. Naše građansko pravo, upravo kao i naša etiČka odgovornost, smješteno je unutar tih novih dimenzija - tu se mjere naša moĆ i naša nemoĆ. Mogli bismo reĆi, na kantovski naČin, da naša unutarnja moralna sklonost, kada je suoČena s društvenim poretkom i u njemu iskušana, postaje određena etiČkim, politiČkim i pravnim kategorijama Imperija. Ili bismo mogli kazati da je vanjska moralnost svakoga ljudskoga biĆa i građanina sada sumjerljiva samo u okviru Imperija. Taj nas novi okvir prisiljava da se suoČimo s nizom eksplozivnih aporija, jer se naše zamisli i iskazi pravde i naša sredstva nade, buduĆi oblikovani u tome novome pravnome i institucionalnome svijetu, stalno dovode u pitanje. NaČini privatnoga i pojedinaČnoga shvaĆanja vrijednosti raspršeni su: s pojavom Imperija više se ne suoČavamo s lokalnim posredovanjima univerzalnoga veĆ sa samim konkretnim univerzalnim. Kultiviranje vrijednosti, zakloni iza kojih su one predstavljale svoju moralnu suštinu, granice koje štite od upada vanjskoga - sve je to išČezlo. Svi smo se prisiljeni suoČiti s apsolutnim pitanjima i radikalnim alternativama. U Imperiju, etika, moralnost i pravda lijevaju se u nove dimenzije.

Tijekom cijeloga našega istraživanja suoČavali smo se s klasiČnom problematikom politiČke filozofije: slabljenjem i padom Imperija.30 Može izgledati paradoksalno da pristupamo tom toposu na poČetku, istovremeno kada se

29

30

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

bavimo poČetnom izgradnjom Imperija. Ali postajanje Imperija u stvari se ostvaruje na osnovi istih uvjeta koji obilježavaju njegovu dekadenciju i slabljenje.

Imperij se danas pojavljuje kao središte koje podržava globalizaciju proizvodnih mreža i baca svoju sveobuhvatnu mrežu pokušavajuĆi umotati sve odnose moĆi unutar svoga svjetskoga poretka - a opet istovremeno ono razvija snažnu policijsku funkciju protiv novih barbara i pobunjeniČkih robova koji prijete njegovom poretku. Izgleda da je moĆ Imperija podvrgnuta nestalnostima lokalne dinamike moĆi i promjenjivom djelomiČnom pravnom propisivanju koje pokušava, ali nikada potpuno ne uspijeva, vratiti stvari u normalnost u ime “izuzetnosti” upravnih postupaka. Međutim, ta su obilježja bila toČno ona koja su određivala stari Rim u njegovoj dekadenciji i koja su muČila tolike mnoge njegove obožavatelje u prosvjetiteljstvu. Ne trebamo oČekivati da se riješi složenost procesa koji grade novi imperijalni odnos prava. Nasuprot, ti procesi jesu i ostat Će proturjeČni. Pitanje definicije pravde i mira neĆe naĆi svoje pravo rješenje. Snaga nove imperijalne konstitucije neĆe biti utjelovljena u jednodušnosti koja se izražava u mnoštvu. Termini pravnoga prijedloga Imperija potpuno su neodređeni iako su svejedno konkretni. Imperij je rođen i pokazuje se kao kriza. Trebamo li ga onda shvatiti kao Imperij dekadencije u smislu kako su ga opisivali Montesquieu i Gibbon? Ili se on toČnije razumije u klasiČnom smislu kao Imperij korupcije?

Tu trebamo najprije shvatiti korupciju ne samo u moralnom smislu veĆ također u pravnom i politiČkom smislu jer, prema Montesquieuu i Gibbonu, kada razliČiti oblici vlasti nisu Čvrsto utvrđeni u republici, neminovno se pokreĆe krug korupcije i zajednica se raskida.31 Drugo, korupciju trebamo shvatiti i u metafiziČkom smislu: tamo gdje se entitet i suština, djelotvornost i vrijednost zajedniČki ne namiruju, razvija se ne stvaranje veĆ korupcija.32 To su neke od temeljnih osi Imperija na kojima Ćemo se kasnije podulje zaustaviti.

Dopustite nam, u zakljuČku, jednu zadnju analogiju koja se odnosi na rađanje kršĆanstva u Europi i njegovo širenje za vrijeme slabljenja Rimskoga Carstva. U tom se procesu izgradio ogromni potencijal subjektivnosti i uČvrstio u vidu proroČanstva o svijetu koji dolazi, što je milenijski projekt.

Ta nova subjektivnost ponudila je potpunu alternativu duhu imperijalnoga prava - novu ontološku osnovu. S toga je stajališta Carstvo bilo prihvaĆeno kao “dozrelost vremenâ” i jedinstvo cijele poznate civilizacije, ali ga je dovela u pitanje u njegovoj ukupnosti potpuno razliČita etiČka i ontološka os. Isto tako i danas, pod uvjetom da su granice i nerješivi problemi novoga imperijalnoga prava uČvršĆeni, teorija i praksa mogu iĆi dalje od njih, pronalazeĆi još jednom ontološku osnovu neprijateljstava - unutar Imperija, ali također protiv i izvan Imperija, na istoj razini totaliteta.

SVJETSKI POREDAK

31

1.2 BIOPOLITIČKA PROIZVODNJA

“Policija” se pojavljuje kao uprava na Čelu države, zajedno sa sudstvom, vojskom i državnom riznicom. ToČno. Pa ipak ona obuhvaĆa i sve ostalo. Turquet kaže ovo: “Ona se grana u sva stanja ljudi, u sve što oni Čine ili poduzimaju. Njezino polje podrazumijeva sudstvo, financije i vojsku.” Policija ukljuČuje sve. michel foucault

S pravnog stajališta mogli smo naslutiti neke elemente idealne geneze Imperija, ali jedino s toga stajališta bilo bi teško, ako ne i nemoguĆe, shvatiti kako se imperijalni stroj u stvari pokreĆe. Pravni koncepti i pravni sustav uvijek se odnose na nešto izvan njih samih. Putem razvoja i vršenja prava, oni ukazuju na materijalne uvjete koji određuju njihovu moĆ nad društvenom stvarnosti. Naša analiza mora se sada spustiti na razinu materijalnosti i tu istraživati materijalnu preobrazbu paradigme vlasti. Trebamo otkriti sredstva i sile proizvodnje društvene stvarnosti zajedno sa subjektivnostima koje je potiČu.

BiomoĆ u društvu nadzora Djelo Michaela Foucaulta pripremilo je u mnogim vidovima teren za to istraživanje materijalnog funkcioniranja imperijalne vlasti. Najprije, Foucaultovo djelo omoguĆava nam da prepoznamo povijesni, epohalni prijelaz u društvenim oblicima od disciplinarnog društva do društva nadzora.01 Disciplinarno društvo je ono društvo u kojemu je društveno zapovijedanje izgrađeno kroz raspršenu mrežu dispozitiva ili organa koji proizvode obiČaje, navike i proizvodnu praksu. Disciplinarne ustanove [zatvor, tvornica, ludnica, bolnica, sveuČilište, škola i tako dalje], koje strukturiraju društveni teren i predstavljaju

BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA

logiku primjerenu “razlogu” discipline, stavljaju društvo u rad i osiguravaju poslušnost njegovoj vlasti i njegovim mehanizmima ukljuČenja i/ili iskljuČenja.

Disciplinarna moĆ vlada u stvari strukturirajuĆi parametre i granice misli i prakse, sankcionirajuĆi i propisujuĆi normalna i/ili devijantna ponašanja.

Foucault uglavnom upuĆuje na ancien régime i klasiČno doba francuske civilizacije da bi objasnio pojavu discipliniranosti, ali opĆenitije možemo reĆi da se je cijela prva faza kapitalistiČke akumulacije [u Europi i drugdje] vodila pod tom paradigmom moĆi. Društvo nadzora, nasuprot, trebamo shvatiti kao ono društvo [koje se razvija na krajnjem rubu modernosti i otvara prema postmodernom] u kojemu mehanizmi zapovijedanja postaju sve “demokratskiji”, sve imanentniji društvenom polju, raspodijeljeni kroz mozgove i tijela građana. Ponašanja društvene integracije i iskljuČenja svojstvena vlasti tako se sve više pounutravaju unutar samih podanika. MoĆ se sada organizira putem strojeva koji izravno organiziraju mozgove [u komunikacijskim sustavima, informacijskim mrežama itd.] i tijela [u sustavima blagostanja, nadziranim djelatnostima itd.] prema stanju autonomnog otuđenja od smisla života i želje za stvaralaštvom. Tako se društvo nadzora može obilježiti pojaČanjem i uopĆavanjem normalizirajuĆih organa discipliniranosti koji iznutra potiČu naša opĆa i dnevna ponašanja, ali za razliku od discipline, taj se nadzor proširuje znatno izvan strukturiranih mjesta društvenih institucija putem elastiČnih i nestalnih mreža.

Drugo, Foucaultovo djelo omoguĆuje nam da prepoznamo biopolitiČku narav nove paradigme moĆi,02 BiomoĆ je oblik moĆi koji uređuje društveni život iz njegove nutrine, slijedeĆi ga, tumaČeĆi ga, upijajuĆi ga i preuređujuĆi ga. MoĆ može postiĆi djelotvorno zapovijedanje cijelim životom stanovništva jedino kada ona postane integralna, životna funkcija koju svaki pojedinac prihvaĆa i reaktivira vlastitim pristankom. Kao što Foucault kaže: “Život je sada postao... objekt moĆi.” 03 Najviša funkcija te moĆi je da potpuno opsjedne život a njezina prvenstvena zadaĆa je da upravlja životom. Tako se biomoĆ odnosi na stanje u kojemu je proizvodnja i obnavljanje samoga života najvažnije u toj moĆi.

Ta dva pravca Foucaultova djela usklađuju se jedan s drugim u smislu da je jedino društvo nadzora sposobno usvojiti biopolitiČki kontekst kao iskljuČivo referentno polje. U prijelazu od disciplinarnog društva u društvo nadzora stvara se nova paradigma moĆi koju određuju tehnologije što priznaju društvo kao podruČje biomoĆi. U disciplinarnom društvu uČinci biopolitiČkih tehnologija bili su još uvijek djelomiČni u smislu da se discipliniranje odvijalo prema relativno zatvorenoj, geometrijskoj i kvantitativnoj logici. Disciplinar-

33

34

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

nost je postavljala pojedince unutar ustanova ali nije ih potpuno uspijevala uklopiti u ritam proizvodne prakse i proizvodne socijalizacije. Ona nije dostigla toČku potpunog prožimanja svijesti i tijela pojedinaca, toČku njihovog organiziranja u sveukupnost njihovih djelatnosti. Prema tome, odnos između moĆi i pojedinca u disciplinarnom društvu ostao je statiČan: disciplinarni prodor moĆi odgovarao je otporu pojedinca. Naprotiv, kada moĆ postane potpuno biopolitiČka, stroj moĆi obuhvaĆa cijelo društveno tijelo i razvija ga u njegovoj virtualnosti. Taj odnos je otvoren, kvalitativan i afektivan. Društvo, uklopljeno u moĆ koja doseže do samih živaca društvene strukture i njezinih procesa razvoja, reagira poput jednoga tijela. MoĆ se onda izražava kao nadzor koja se proteže u dubine svijesti i tijela stanovništva - i istovremeno kroz sveukupnost društvenih odnosa.04 Mogli bismo onda kazati da se je, u tom prijelazu od disciplinarnog društva u društvo nadzora, potpuno ostvario sve snažniji odnos uzajamne upletenosti svih društvenih sila Čemu je kapitalizam težio tijekom svoga razvoja.

Marx je prepoznao nešto sliČno u onome što je nazvao prijelazom iz formalnog u stvarno ukljuČivanje rada u kapital,05 a kasnije je Frankfurtska škola filozofa analizirala usko povezan prijelaz ukljuČivanja kulture [i društvenih odnosa] u totalitarnu sliku države, ili u stvari u perverznu dijalektiku prosvjetiteljstva.06 Međutim, Foucaultov prijelaz na koji mi ukazujemo potpuno je razliČit jer se on umjesto usmjerenja pozornosti na jednodimenzionalnost procesa što ju je opisao Marx a preoblikovala i proširila Frankfurtska škola, bavi u temelju paradoksom pluralnosti i mnoštvenosti. Deleuze i Guattari još su jasnije razvili to stajalište.07 Analiza stvarnoga uklapanja kada se ono podrazumijeva kao obuhvatanje ne samo ekonomske ili samo kulturne dimenzije društva veĆ prije cijeloga samoga društvenoga biosa, i kada se ono usmjeruje na modalitete disciplinarnosti i/ili nadzora, remeti pravocrtnu i totalitarnu sliku kapitalistiČkog razvoja. Država upija građansko društvo, ali posljedica toga je eksplozija elemenata koji su se prije u građanskom društvu usklađivali i posredovali.

Otpori više nisu rubni veĆ su aktivni u središtu društva koje se rastvara u mreže.

PojedinaČne toČke se singulariziraju u tisuĆu ravni. Kao što je Foucault implicitno nagovijestio [a Deleuze i Guattari to eksplicitno objasnili], paradoks moĆi sastoji se u tome što ujedinjujuĆi i obuhvaĆajuĆi unutar sebe sve elemente društvenoga života [gubeĆi tako svoju sposobnost da uČinkovito posreduje među raznim društvenim silama] istovremeno otkriva novi kontekst, novi milje maksimalne pluralnosti i neobuhvatljive singularizacije - milje događaja.08 Ti koncepti društva nadzora i biomoĆi opisuju središnje vidove koncepta Imperija. Koncept Imperija je okvir u kojemu treba shvatiti novu sveukupnost

BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA

subjekata, a to je cilj kojemu teži nova paradigma moĆi. Tu se otvara prava provalija između raznih starih teoretskih okvira međunarodnoga prava [bilo u njegovom ugovornom obliku i/ili u obliku UN-a] i nove stvarnosti imperijalnoga prava. Svi posredniČki elementi toga procesa su se izgubili tako da se legitimnost međunarodnoga poretka ne može više izgraditi putem posredovanja veĆ je treba neposredno shvatiti u svoj njezinoj razliČitosti. VeĆ smo tu Činjenicu prihvatili s pravnoga stajališta. Vidjeli smo, u stvari, da kada novo shvaĆanje prava nastaje u kontekstu globalizacije i predstavlja se kao sposobno da se bavi univerzalnom, planetarnom sferom kao jedinstvenom, sustavnom cjelinom, ono mora zadobiti neposredni preduvjet [djelujuĆi u izvanrednom stanju] i primjerenu, opipljivu i ustavnu tehnologiju [policijske tehnike].

Međutim, iako izvanredno stanje i policijske tehnologije Čine Čvrstu jezgru i središnji element novoga imperijalnoga prava, novi režim nema niČega zajedniČkoga s pravnim umijeĆima diktature ili totalitarizma koje je tako mnogo [u stvari isuviše] mnogo autora opisalo tako temeljito i s velikim razmetanjem.09 Naprotiv: vladavina prava nastavlja igrati središnju ulogu u kontekstu suvremenoga prijelaza: pravo ostaje uČinkovito i [upravo sredstvima izvanrednog stanja i policijskim tehnikama] postaje postupak. To je radikalna preobrazba koja otkriva neposredovani odnos između moĆi i subjektivnosti, pa stoga pokazuje kako nemoguĆnost “prethodnih” posredovanja tako i neobuhvatljivih privremenih promjenljivosti događaja.10 To su određenja na kojima se mora definirati novo supranacionalno pravo po svim neograniČenim globalnim prostorima, u dubinama biopolitiČkoga svijeta, i suprotstavljajuĆi se nepredvidljivoj svjetovnoj vlasti. Koncept Imperija mora se boriti da se tu uspostavi, da tu dokaže svoju uČinkovitost i da se odatle pokrene stroj.

S toga stajališta, biopolitiČki kontekst nove paradigme ima sasvim središnje mjesto za našu analizu. Ona predstavlja moĆ s alternativom, ne samo između poslušnosti i neposlušnosti ili između formalnoga politiČkoga sudjelovanja i odbijanja, veĆ i u cijelom podruČju života i smrti, bogatstva i siromaštva, proizvodnje i društvene reprodukcije i tako dalje. UzimajuĆi u obzir velike poteškoĆe koje novo shvaĆanje prava ima u predstavljanju te dimenzije moĆi Imperija i uzimajuĆi u obzir njegovu nemoĆ da konkretno dodirne biomoĆ u svim njezinim materijalnim vidovima, imperijalno pravo može u najboljem sluČaju samo djelomice predstavljati spomenuti nacrt nove konstitucije svjetskoga poretka i ne može doista shvatiti motor koji ga stavlja u pokret. Naša analiza mora se umjesto toga usmjeriti na proizvodnu dimenziju biomoĆi.11

35

36

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

Proizvodnja života Međutim, pitanje proizvodnje u odnosu na biomoĆ i društvo nadzora otkriva stvarnu slabost rada autora od kojih smo posudili te pojmove. Stoga moramo pojasniti “vitalne” ili biopolitČke dimenzije Foucaultova djela u odnosu na dinamiku proizvodnje. Foucault je tvrdio u nekoliko radova iz sredine 1970-ih godina da ne možemo shvatiti prijelaz iz “suverene” države ancien régimea u modernu “disciplinarnu” državu a da ne uzmemo u obzir kako se biopolitiČki kontekst postupno stavljao u službu kapitalistiČke akumulacije: “Nadzor društva nad pojedincima ne provodi se samo putem svijesti ili ideologije veĆ i u tijelu i s tijelom. Za kapitalistiČko društvo biopolitika je ono najvažnije, biološko, somatsko, tjelesno.” 12 Jedan od središnjih ciljeva njegove istraživaČke strategije u tom razdoblju bio je nadmašiti inaČice historijskoga materijalizma, ukljuČujuĆi nekoliko varijanti marksistiČke teorije, koje su razmatrale problem moĆi i društvene reprodukcije na superstrukturnoj razini odvojeno od stvarne, osnovne razine proizvodnje. Foucault je tako pokušao vratiti problem društvene reprodukcije i svih elemenata takozvane superstrukture natrag u materijalnu, temeljnu strukturu i odrediti to podruČje ne samo u ekonomskom smislu veĆ i u kulturnom, tjelesnom i subjektivnom. Tada možemo razumjeti kako se Foucaultovo shvaĆanje društvene cjeline usavršavalo i ostvarivalo kada je u sljedeĆoj fazi svoga rada on otkrio pojavne obrise društva nadzora kao sliku moĆi aktivne u cijeloj biopolitici društva. Međutim, izgleda da Foucault - Čak kada je i duboko shvatio biopolitiČki obzor društva i odredio ga kao polje imanentnosti - nikada nije uspio izvuĆi svoju misao iz strukturalistiČke epistemologije koja je upravljala njegovim istraživanjem od poČetka. Mi ovdje pod strukturalistiČkom epistemologijom podrazumijevamo ponovni izum funkcionalistiČke analize na podruČju humanistiČkih znanosti, metode koja uČinkovito žrtvuje dinamiku sustava, stvaralaČku vremenitost njegovih kretanja i ontološku bit kulturne i društvene reprodukcije.13 U stvari, kad bismo na ovom mjestu zapitali Foucaulta tko ili što pokreĆe sustav ili, bolje reČeno, tko je “bios”, njegov odgovor bio bi nejasan ili uopĆe nikakav. Foucault ne uspijeva shvatiti stvarnu dinamiku proizvodnje u biopolitiČkom društvu.14 Naprotiv, Deleuze i Guattari predstavljaju nam pravo poststrukturalistiČko shvaĆanje biomoĆi koje obnavlja materijalistiČku misao i utemeljuje se Čvrsto u pitanju proizvodnje društvenoga biĆa. Njihov rad demistificira strukturalizam i sve filozofske, sociološke i politiČke koncepcije koje od epistemološkoga okvira Čine neminovnu referentnu toČku. Oni jasno usmjeruju našu pozornost

BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA

na ontološku bit društvene proizvodnje. Strojevi proizvode. Stalno funkcioniranje društvenih strojeva u njihovim raznim aparatima i proizvodnim linijama proizvodi svijet zajedno sa subjektima i objektima koji ga saČinjavaju.

Međutim, pozitivno shvaĆaju jedino tendencije prema stalnom pokretu i apsolutnim tijekovima, pa tako i u njihovoj misli, stvaralaČki elementi i radikalna ontologija proizvodnje društvenoga ostaju nebitni i nemoĆni. Deleuze i Guattari otkrivaju proizvodnost društvene reprodukcije [stvaralaČku proizvodnju, proizvodnju vrijednosti, društvene odnose, afekte, postajanja] ali uspijevaju je oblikovati samo površno i prolazno, kao kaotiČni, neodređeni obzor oznaČen neshvatljivim događajem.15 Možemo bolje shvatiti odnos između društvene proizvodnje i biomoĆi u radu skupine suvremenih talijanskih marksistiČkih autora koji prepoznaju biopolitiČku dimenziju u smislu nove naravi proizvodne radne snage i njezinoga živoga razvoja u društvu, koristeĆi izraze poput “masovna intelektualnost”, “nematerijalni rad” i marksistiČki pojam “opĆega intelekta”.16 Te analize potjeČu iz dva usuglašena istraživaČka projekta. Prvi se sastoji od analize nedavnih preobrazbi proizvodnoga rada i njegove tendencije da postaje sve više nematerijalan. Intelektualna, nematerijalna i komunikacijska radna snaga danas sve više preuzima središnju ulogu u proizvodnji viška vrijednosti što ju je prije zauzimala radna snaga mase tvorniČkih radnika. Stoga je nužno razviti novu politiČku teoriju vrijednosti koja može postaviti problem te nove kapitalistiČke akumulacije vrijednosti u središte mehanizma eksploatacije [i tako, možda, u središta moguĆega otpora]. Drugi i sljedstveni istraživaČki projekt koji je razvila ta škola sastoji se od analize neposredno društvene i komunikacijske dimenzije žive radne snage u suvremenom kapitalistiČkom društvu. Ona tako uporno postavlja problem novih oblika subjektivnosti kako u njihovom eksploatacijskom tako i u njihovom revolucionarnom potencijalu.

Neposredno društvena dimenzija eksploatacije živog nematerijalnog rada utapa radnu snagu u sve racionalne elemente koji određuju društveno ali istovremeno aktivira kritiČke elemente koji razvijaju potencijal nepokoravanja i otpora kroz cijeli kompleks radne prakse. Nakon nove teorije vrijednosti, mora se onda oblikovati nova teorija subjektivnosti koja prvenstveno djeluje putem znanja, komunikacije i jezika.

Te su analize tako ponovno uspostavile važnost proizvodnje unutar biopolitiČkoga procesa društvenoga konstituiranja, ali su je u određenom smislu i izdvojile - shvaĆajuĆi je u Čistom obliku, usavršavajuĆi je na idealnoj razini.

One su se ponašale kao da je otkriĆe novih oblika proizvodnih snaga - nematerijalnoga rada, omasovljenoga intelektualnoga rada, rada “opĆega intelekta”

37

38

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

- dovoljno da se konkretno shvate dinamika i stvaralaČki odnos između materijalne proizvodnje i društvene reprodukcije. Kada ponovo uklapaju proizvodnju u biopolitiČki kontekst, one je predstavljaju skoro iskljuČivo na razini jezika i komunikacije. Jedan od najozbiljnijih nedostataka je tendencija među tim autorima da se bave novim ponašanjima rada u biopolitiČkom društvu samo u njegovom intelektualnom i netjelesnom vidu. Međutim, u tom su kontekstu najvažniji proizvodnja tijela i vrijednost afekta. Razradit Ćemo tri prvenstvena vida nematerijalnoga rada u suvremenoj ekonomiji: komunikacijski rad u industrijskoj proizvodnji koja je nedavno postala povezana u informacijske mreže, interaktivni rad simboliČke analize i rješavanja problema i rad proizvodnje i manipulacije afektima [vidi dio 3.4]. Taj treĆi vid, s njegovim naglaskom na proizvodnji tjelesnoga, somatskoga krajnje je važan element u suvremenoj mreži biopolitiČke proizvodnje. Rad spomenute škole i njezina analiza opĆeg intelekta svakako znaČe korak naprijed, ali njezin koncepcijski okvir ostaje previše Čist, skoro anđeoski. U konaČnoj analizi i te nove koncepcije samo zagrebaju površinu proizvodne dinamike novoga teoretskoga okvira biomoĆi.17 Stoga je naša zadaĆa pouzdati se u te djelomice uspješne pokušaje kako bismo prepoznali potencijal biopolitiČke proizvodnje. Konkretno, spajajuĆi koherentno razliČita obilježja biopolitiČkoga konteksta koja smo dosad opisali i vraĆajuĆi ih u ontologiju proizvodnje, moĆi Ćemo odrediti novu sliku kolektivnoga biopolitiČkoga tijela, koje svejedno može ostati isto tako proturjeČno kao što je i paradokslano. To tijelo postaje struktura ne negirajuĆi prvotnu proizvodnu snagu koja ga potiČe veĆ priznajuĆi je. Ono postaje jezik [kako znanstveni tako i društveni jezik] jer je ono mnoštvo pojedinaČnih i određenih tijela koje traže odnos. Ono je stoga kako proizvodnja tako i reprodukcija, struktura i nadgradnja, jer je ono život u najpunijem smislu i politika u pravom smislu rijeČi. Naša se analiza treba spustiti u džunglu proizvodnih i proturjeČnih određenja koja nam nudi kolektivno biopolitiČko tijelo.18 Stoga kontekst naše analize treba biti samo odvijanje života, proces konstituiranja svijeta, povijesti.

Tu analizu moramo provesti ne putem idealnih oblika veĆ unutar gustoga kompleksa iskustva.

Korporacije i komunikacija PitajuĆi se kako se konstituiraju politiČki i suvereni elementi imperijalnoga stroja, nalazimo da nema potrebe ograniČiti našu analizu na uspostavljene supranacionalne ustanove niti je Čak usmjeriti prema njima. Organizacije UN-a, zajedno s velikim multi- i transnacionalnim financijskim i trgovinskim organizacijama [MMF, Svjetska banka, GATT i tako dalje], sve one postaju važne u

BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA

39

perspektivi supranacionalne pravne konstitucije tek onda kada ih razmatramo unutar dinamike biopolitiČke proizvodnje svjetskoga poretka. Funkcija koju su one imale u starom međunarodnom poretku, trebamo naglasiti, ne daje tim organizacijama današnju legitimnost. Danas ih prije legitimira njihova nova moguĆa funkcija u simbolizmu imperijalnoga poretka. Te su ustanove neuČinkovite izvan novoga okvira. U najboljem sluČaju, stari institucionalni okvir doprinosi formiranju i obrazovanju upravnoga osoblja imperijalnoga stroja, “dresuri” nove imperijalne elite.

Ogromne transnacionalne korporacije izgrađuju temeljno vezivno tkivo biopolitiČkoga svijeta u nekim važnim vidovima. Kapital je doista uvijek bio organiziran s pogledom prema cijeloj globalnoj sferi, ali tek su u drugoj polovici dvadesetoga stoljeĆa multinacionalne i transnacionalne industrijske i financijske korporacije stvarno poČele biopolitiČki strukturirati globalna podruČja.

Neki tvrde da su te korporacije jednostavno zauzele mjesto koje su imali razni nacionalni kolonijalni i imperijalistiČki sustavi u ranijim fazama kapitalistiČkoga razvoja, od europskoga imperijalizma devetnaestoga stoljeĆa do fordistiČke faze razvoja u dvadesetom stoljeĆu.19 To je djelomice toČno, ali nova stvarnost kapitalizma bitno je preobrazila to mjesto. Djelatnost korporacija više ne određuje nametanje apstraktne zapovijedi i organizacija jednostavne krađe i nejednake razmjene. One, u stvari, izravno strukuriraju i oblikuju podruČja i stanovništvo. One su sklone uČiniti od nacionalnih država jednostavno instrumente za bilježenje tijekova roba, novca i stanovništva koje one pokreĆu.

Transnacionalne korporacije izravno raspoređuju radnu snagu po razliČitim tržištima, funkcionalno dodjeljuju izvore i hijerarhijski organiziraju razne sektore svjetske proizvodnje. Složeni aparat koji odabire investicije i upravlja financijskim i novČanim manevrima određuje novi zemljopis svjetskoga tržišta ili stvarno novo biopolitiČko strukturiranje svijeta.20 Najpotpunija slika toga svijeta vidi se s novČarskoga stajališta. Odatle možemo vidjeti obzor vrijednosti i stroj raspodjele, mehanizam akumulacije i sredstva kolanja, moĆ i jezik. Nema niČega, nikakvoga “gologa života”, nikakvoga vanjskoga stajališta, što bi se moglo postaviti izvan toga polja prožetoga novcem. Ništa ne može izbjeĆi novcu. Proizvodnja i reprodukcija odjevene su o novČanu odjeĆu. U stvari, na globalnoj razini, svaki je biopolitiČki lik odjeven u novČano ruho. “Zgrtati, zgrtati! To su Mojsije i Proroci!”

21

Velike industrijske i financijske sile tako proizvode ne samo robu veĆ i subjektivnosti. One proizvode posredniČke subjektivnosti unutar biopolitiČkoga konteksta: proizvode potrebe, društvene odnose, tijela i umove

40

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

- što znaČi da proizvode proizvođaČe.22 U biopolitiČkoj sferi život je stvoren da radi za proizvodnju a proizvodnja je stvorena da radi za život. To je velika košnica u kojoj pČela matica stalno nadgleda proizvodnju i reprodukciju. ©to analiza ide dublje, ona sve više nalazi na sve veĆim razinama intenzivnosti uzajamno povezane skupove međunarodnih odnosa.23 Jedno od mjesta u koje trebamo smjestiti biopolitiČku proizvodnju poretka su nematerijalne jezgre proizvodnje jezika, komunikacije i simboliČkoga što ih razvijaju komunikacijske industrije.24 Razvoj komunikacijskih mreža ima organski odnos s pojavom novoga svjetskoga poretka - on je, drugim rijeČima, posljedica i uzrok, proizvod i proizvođaČ. Komunikacija ne samo što izražava veĆ i organizira kretanje globalizacije. Ona organizira to kretanje umnožavajuĆi i strukturirajuĆi međupovezanosti putem mreža. Ona izražava kretanje i nadzire smisao i smjer imaginarnoga koje struji kroz sve te komunikacijske mreže. Drugim rijeČima, imaginarnim se rukovodi i kanalizira ga se unutar komunikacijskoga stroja. Ono što su moderne teorije moĆi bile prisiljene smatrati transcendentnim, to jest, vanjskim proizvodnim i društvenim odnosima, tu se oblikuje unutra i imanentno je proizvodnim i društvenim odnosima. Posredovanje je apsorbirano unutar proizvodnoga stroja. PolitiČka sinteza društvenoga prostora uČvršĆena je u prostoru komunikacije. Zbog toga su komunikacijske industrije zadobile taj središnji položaj. One ne samo što organiziraju proizvodnju na novoj razini i nameĆu novu strukturu primjerenu globalnom prostoru, veĆ Čine imanentnim njegovo opravdanje. MoĆ, dok proizvodi, organizira; dok organizira, ona govori i izražava se kao vlast.

Jezik, dok komunicira, proizvodi robu ali još više stvara subjektivnosti, stavlja ih u odnose i naređuje im. Komunikacijske industrije integriraju imaginarno i simboliČko unutar biopolitiČkoga tkiva, ne stavljajuĆi ih samo u službu moĆi veĆ ih stvarno integrirajuĆi u njezino samo funkcioniranje.25 Na ovom mjestu možemo poČeti postavljati pitanje legitimnosti novoga svjetskoga poretka. Njegova legitimnost ne rađa se iz prije postojeĆih međunarodnih sporazuma niti iz funkcioniranja prvih, embrionalnih supranacionalnih organizacija koje su i same stvorene putem ugovora temeljenih na međunarodnom pravu. Legitimnost imperijalnoga stroja rađa se barem djelomice iz komunikacijskih industrija, to jest, iz preobrazbe novoga naČina proizvodnje u stroj. Subjekt je taj koji proizvodi vlastitu sliku vlasti. To je oblik legitimnosti koji ne poČiva na niČemu izvan samoga sebe i neprestano sam sebe imenuje razvijajuĆi vlastiti jezik samovrednovanja.

Pozabavit Ćemo se još jednom posljedicom na osnovi ovih premisa. Ako je komunikacija jedan od prevladavajuĆih sektora proizvodnje i djeluje po cije-

BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA

lom biopolitiČkom polju, onda moramo smatrati da komunikacija i biopolitiČki kontekst koegzistiraju. To nas odvodi priliČno dalje od staroga podruČja kao što ga je, na primjer, opisao Jürgen Habermas. U stvari kada je Habermas razvio koncept komunikativnog djelovanja, pokazujuĆi tako snažno njegov proizvodni oblik i ontološke posljedice koje proizlaze iz toga, on se još uvijek oslanjao na stajalište izvan tih uČinaka globalizacije, stajalište života i smrti koje bi se moglo suprotstaviti informacijskoj kolonizaciji biĆa.26 Međutim, imperijalni stroj pokazuje da to vanjsko stajalište više ne postoji. Naprotiv, komunikacijska proizvodnja i konstitucije imperijalne legitimnosti idu ruku pod ruku i više ih se ne može odvojiti. Stroj je samovrednujuĆi, autopoietski - što znaČi, sistemski.

On izgrađuje društveno tkivo koje uklanja ili Čini neuČinkovitim bilo kakvo protuslovlje. On stvara stanja u kojima, prije nego što prisilno neutralizira razliku, kao da je apsorbira u beznaČajnu igru samostvarajuĆih i samoregulirajuĆih ravnoteža. Kao što smo na drugom mjestu ukazali, bilo koja pravna teorija koja se suoČava sa stanjima postmodernosti mora uzeti u obzir tu specifiČno komunikacijsku definiciju društvene proizvodnje.27 Imperijalni stroj živi proizvodeĆi kontekst ravnoteža i/ili umanjujuĆi složenosti, prisvajajuĆi sebi pravo da postavlja projekt univerzalnog državljanstva i pojaČavajuĆi u tom cilju svoju intervenciju u svaki element komunikacijskoga odnosa, istovremeno rastvarajuĆi identitet i povijest na potpuno postmoderni naČin.28 Međutim, nasuprot onome što bi htjeli mnogi postmoderni prikazi, imperijalni stroj, daleko od toga da uklanja velike priČe, u stvari ih proizvodi i reproducira [osobito ideološke velike priČe] kako bi potvrdio i slavio vlastitu moĆ.29 U tom poklapanju proizvodnje kroz jezik, jeziČna proizvodnja stvarnosti i jezik samopotvrđivanja posjeduju temeljni kljuČ za razumijevanje uČinkovitosti, valjanosti i legitimnosti imperijalnoga prava.

Intervencija Taj novi okvir legitimnosti ukljuČuje nove oblike i nove izraze vršenja legitimne sile. Tijekom svoga oblikovanja, nova moĆ mora pokazati uČinkovitost svoje sile istovremeno dok se izgrađuju osnove njezine legitimnosti. U stvari, legitimnost nove moĆi djelomiČno se zasniva izravno na uČinkovitosti njezine uporabe sile.

NaČin na koji se pokazuje uČinkovitost nove moĆi nema niČega zajedniČkoga sa starim međunarodnim poretkom koji polako odumire; niti mnogo koristi instrumente koje je stari poredak ostavio za sobom. Cijeli niz novih obilježja određuje praksi imperijalnoga stroja, kao na primjer neograniČeno podruČje njegovih djelatnosti, singularizacija i simboliČko

41

42

????

????

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

lokaliziranje njegovih radnji, te povezanost represivne radnje sa svim vidovima biopolitiČke strukture društva. U nedostatku boljega izraza nastavljamo ih nazivati “intervencijama”. To je samo terminološki a ne konceptualni nedostatak jer to nisu stvarno intervencije u neovisna pravna podruČja veĆ prije radnje unutar jedinstvenoga svijeta koje vrši vladajuĆa struktura proizvodnje i komunikacije. U stvari, interveniranje je pounutreno i poopĆeno. U prethodnom odjeljku uputili smo kako na strukturalna sredstva intervnecije koja ukljuČuju ispoljavanja novČanih mehanizama tako i na financijske manevre po transnacionalnom polju međuovisnih proizvodnih režima i intervencije na polju komunikacija i njihovih uČinaka na legitimnost sustava. Ovdje želimo istražiti nove oblike intervencije koji ukljuČuju fiziČku silu sa strane imeprijalnoga stroja na njegovim globalnim podruČjima. Neprijatelji kojima se Imperij danas suprotstavlja mogu predstavljati više ideološku prijetnju nego vojni izazov, ali svejedno moĆ Imperija koja se vrši putem sile i sva ispoljavanja koja jamČe njegovu uČinkovitost veĆ su vrlo tehnološki uznapredovali i politiČki Čvrsto ojaČali.30 Arsenal legitimne sile za imperijalnu intervenciju veĆ je doista golem i ukljuČuje ne samo vojnu intervenciju veĆ i druge oblike kao što su moralna intervencija i pravna intervencija. U stvari, najbolje se mogu shvatiti intervencijske moĆi Imperija ako kažemo da ne poČinju izravno njezinim oružjima smrtonosne sile veĆ prije njezinim moralnim instrumentima. RazliČita tijela prakticiraju danas ono što nazivamo moralnom intervencijom, ukljuČujuĆi nove medije i vjerske organizacije, ali možda su najvažnije neke takozvane nevladine organizacije [NVO], za koje se pretpostavlja da djeluju na osnovi etiČkih ili moralnih imperativa upravo zbog toga što njima vlade izravno ne upravljaju.

Taj se izraz odnosi na vrlo razliČite skupine ali ovdje govorimo uglavnom o globalnim, regionalnim i lokalnim organizacijama koje se posveĆuju pomoĆi i zaštiti ljudskih prava kao što su Amnesty International, Oxfam i Médecins sans Frontieres. Te humanitarne NVO-e su u stvari [Čak ako je to i u suprotnosti s namjerama uČesnika] neka od najsnažnijih oružja novoga svjetskoga poretka - kao dobrotvorni ratni pohodi i redovniČki redovi Imperija. Te NVO-e vode “pravedne ratove” bez oružja, bez nasilja, bez granica. Poput dominikanaca u kasnom srednjovjekovnom razdoblju i isusovaca na poČetku modernosti, te skupine bore se da utvrde opĆe potrebe i brane ljudska prava. Putem svoga jezika i svoje akcije one najprije definiraju neprijatelja kao oskudicu [u nadi da Će sprijeČiti ozbiljnu štetu] a onda prepoznaju neprijatelja kao grijeh.

Ne možemo a da se ovdje ne podsjetimo kako kršĆanska moralna teologija najprije tumaČi zlo kao oskudicu dobra a onda definira grijeh kao kažnjivu negaciju dobra. Unutar takvoga logiČkoga okvira nije Čudno veĆ

BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA

43

sasvim prirodno što te NVO-e u svojim pokušajima da reagiraju na oskudicu javno ukazuju na grješnike [ili bolje reČeno na Neprijatelja pravim inkvizicijskim izrazima]. Niti je Čudno što ostavljaju “svjetovnom krilu” da se stvarno suoČi s tim problemima. Na taj je naČin moralna intervencija postala najistaknutija sila imperijalnoga upletanja. U stvari, ta intervencija prefigurira izvanredno stanje odozdo, i to Čini bez granica, oboružano nekim od najuČinkovitijih sredstava komunikacije i usmjereno prema simboliČkoj proizvodnji Neprijatelja.

Te su NVO-e potpuno upijene u biopolitiČki kontekst konstitucije Imperija.

One prethode moĆi njegova pacificiranja i proizvodnoj intervenciji pravde.

Stoga ne treba Čuditi što su NVO-e oČarale i takve poštene teoretiČare stare međunarodne škole [kao što je Richard Falk].31 Izgleda da su NVO-e svojim prikazivanjem novoga poretka u miroljubivom biopolitiČkom kontekstu zaslijepile teoretiČare koji ne vide okrutne uČinke što ih proizvodi moralna intervencija kao prefiguracija svjetskoga poretka.32 Moralna intervencija Često služi kao prvi Čin koji priprema teren za vojnu intervenciju. U tim se sluČajevima vojni poduhvat predstavlja kao međunarodno odobrena policijska akcija. Danas je vojna intervencija sve manje ishod odluka koje potjeČu iz staroga međunarodnoga poretka pa Čak i iz struktura UN-a. ČešĆe ga jednostrano diktiraju Sjedinjene Države, koje sebi daju prvenstvenu zadaĆu a onda zatim zahtijevaju od svojih saveznika da pokrenu proces oružanoga obuzdavanja i/ili potiskivanja trenutnog neprijatelja Imperija. Ti se neprijatelji najČešĆe nazivaju teroristima, što je gruba konceptualna i terminološka redukcija koja je ukorijenjena u policijskom mentalitetu.

Odnos između spreČavanja i potiskivanja osobito je jasan u sluČaju intervencije u etniČkim sukobima. Sukobi među etniČkim skupinama i sljedstveno tome ponovno nametanje novih i/ili uskrslih etniČkih identitete uČinkovito rastaČe stare cjeline zasnovane na nacionalnim politikama. Ti sukobi Čine tkivo globalnih odnosa fluidnijim i, potvrđivanjem novih identiteta i novih lokacija, predstavljaju podatniji materijal za nadzor. U takvim sluČajevima represija može poprimiti vid preventivne radnje koja izgrađuje nove odnose [koji Će se kasnije uČvrstiti u miru ali samo nakon novih ratova] i nove teritorijalne i politiČke oblike koji su funkcionalni [ili bolje reČeno funkcionalniji i bolje prilagodljivi] za konstituciju Imperija.33 Drugi primjer potiskivanja pripremanog putem preventivne radnje su pohodi protiv korporacijskih poslovnih skupina ili “mafija”, osobito onih ukljuČenih u trgovinu drogom. Stvarno potiskivanje tih grupa možda je manje važno od kriminaliziranja njihovih djelatnosti i od stvaranja društvene uzbune zbog njihovog samoga postojanja kako bi se olakšao nadzor nad njima. Iako nadziranje “etniČkih terorista” i “narko-mafija” može

44

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

predstavljati središte širokoga opsega policijskoga nadzora sa strane imeprijalne moĆi, ta je djelatnost ipak normalna, to jest sustavna. “Moralna policija” uČinkovito podupire “pravedni rat” isto onako kao što nužno i stalno vršenje policijske moĆi podupire valjanost imperijalnoga prava i njegovo legitimno funkcioniranje.

Jasno je da su međunarodni i supranacionalni sudovi prisiljeni to slijediti.

Vojske i policija prethode sudovima i veĆ Čine pravila pravde koje sudovi onda moraju primjenjivati. JaČina moralnih naČela kojima se povjerava konstituiranje novoga svjetskoga poretka ne mogu izmijeniti Činjenicu da je to u stvari obrtanje konvencionalnoga poretka ustavne logike. Aktivni uČesnici koji podupiru imperijalnu konstituciju vjeruju da Će sudovi biti sposobni preuzeti svoju vodeĆu ulogu u određivanju pravde kada konstituiranje Imperija dovoljno poodmakne. Međutim za sada, iako međunarodni sudovi nemaju mnogo moĆi, javno pokazivanje njihovih djelatnosti još je uvijek vrlo važno. Kasnije se mora oblikovati nova sudska funkcija koja je primjerena konstituciji Imperija.

Sudovi Će se morati postepeno preobraziti od organa koji jednostavno donose presude protiv pobijeđenih u sudsko tijelo ili sustav tijela koje naređuje i sankcionira odnos između moralnoga poretka, vršenja policijske akcije i mehanizma legitimiranja imperijalne suverenosti.34 Ta vrsta kontinuirane intervencije, koja je kako moralna tako i vojna, doista je logiČki oblik koji slijedi iz paradigme legitimacije zasnovanoj na kontinuiranom izvanrednom stanju i policijske radnje. Intervencije su uvijek izuzetne iako se stalno pojavljuju: one poprimaju oblik policijskih radnji jer im je cilj održavanje unutarnjega poretka. Na taj je naČin intervencije uČinkoviti mehanizam koji putem policijskih razmještaja izravno doprinosi konstituiranju moralnoga, normativnoga i institucionalnoga poretka Imperija.

Kraljevske povlastice Izgleda da se u izgradnji Imperija ponavljaju i Čak znatno obnavljaju tradicionalne kraljevske povlastice. Kad bismo ostali unutar konceptualnog okvira klasiČnoga unutarnjega i međunarodnoga prava, mogli bismo doĆi u iskušenje da kažemo kako se stvara supranacionalna kvazi-država, Međutim, to nam ne izgleda primjereni opis stanja. Kada su se ponovo pojavile kraljevske povlastice moderne suverenosti u Imperiju, one su poprimile potpuno drugaČiji oblik.

Na primjer, funkciju vladara da upotrijebi vojnu silu vršile su moderne nacionalne države a danas je provodi Imperij, ali, kao što smo vidjeli, opravdanje za takvu uporabu danas nalazimo u kontinuiranom izvanrednom stanju, a sama uporaba poprima oblik policijskih radnji. Druge kraljevske povlastice kao što su vršenje pravde i nametanje poreza također postoje u svojoj prvoj fazi. VeĆ

BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA

smo raspravljali o rubnom položaju sudskih vlasti u konstitutivnom procesu Imperija. Mogli bismo tvrditi da nametanje poreza zauzima rubni položaj jer je sve više povezano sa specifiČnim i mjesnim hitnostima. U stvari, mogli bismo reĆi da se sama suverenost Imperija ostvaruje na rubovima, gdje su granice elastiČne a identiteti hibridni i fluidni. Bilo bi teško ustvrditi što je za Imperij važnije, središte ili rubovi. U stvari, izgleda da središte i rubovi stalno mijenjaju svoj položaj, bježeĆi od bilo kojih utvrđenih mjesta. Čak bismo mogli kazati da je sam taj proces virtualan i da njegova moĆ leži u moĆi virtualnoga.

Netko bi na ovom mjestu mogao svejedno primijetiti da je proces izgradnje suverenosti u mnogim svojim vidovima stvaran iako je virtualan i djeluje na rubovima! Mi svakako ne želimo poricati tu Činjenicu. Mi prije tvrdimo da tu imamo posla s drugom vrstom suverenosti - kontinuiranim oblikom suverenosti što ga smatramo graniČnim ili rubnim utoliko što djeluje “u krajnjem sluČaju”, a to je suverenost koja smješta svoju jedinu referentnu toČku u definitivnu apsolutnost moĆi koju ona može vršiti. Imperij se tako pojavljuje u obliku stroja visoke tehnologije: on je virtualan, izgrađen da nadzire rubni događaj i organiziran da vlada i kada je to potrebno da intervenira u slomovima sustava [u skladu s najsavršenijim tehnologijama robotske proizvodnje].

Međutim, virtualnost i diskontinuiranost imperijalne suverenosti ne umanjuju uČinkovitost njezine sile. Naprotiv, upravo ta obilježja služe da ojaČaju njezin aparat, pokazujuĆi njezinu uČinkovitost u suvremenom povijesnom kontekstu i njezinu legitimnu silu u rješavanju svjetskih problema u krajnjoj instanci.

Sada možemo postaviti pitanje mogu li se, na osnovi tih novih biopolitiČkih premisa, shvatiti slika i život Imperija u obliku pravnoga modela. VeĆ smo vidjeli da postojeĆe strukture međunarodnoga prava ne mogu saČinjavati taj pravni model, Čak ni kada se uzme u obzir najnoviji razvoj Ujedinjenih naroda i drugih velikih međunarodnih organizacija. Njihove razrade međunarodnoga poretka mogu u najboljem sluČaju znaČiti prijelaz prema novoj imperijalnoj moĆi. Konstituiranje Imperija ne vrši se na osnovi bilo kojega ugovornoga ili sporazumnoga mehanizma niti putem bilo kojega saveznoga izvora. Izvor imperijalne normativnosti proizlazi iz novoga stroja, novoga ekonomsko-industrijsko-komunikativnoga stroja - ukratko globaliziranoga biopolitiČkoga stroja. Stoga je jasno da moramo potražiti nešto razliČito od onoga što je do sada saČinjavalo osnovu međunarodnoga poretka, nešto što ne poČiva na obliku prava koji je, u najrazliČitijim tradicijama, bio utemeljen u modernom sustavu suverenih nacionalnih država. Međutim, nemoguĆnost da shvatimo genezu Imperija i njegovu virtualnu sliku pomoĆu bilo kojega staroga instrumenta pravne teorije, koji su se koristili u realistiČnom, institucionalistiČkom, pozitivistiČkom okviru ili u okviru naravnoga prava,

45

46

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

ne bi nas smjela prisiliti da prihvatimo ciniČki okvir gole sile ili neko sliČno makijavelistiČko stajalište. U stvari postoji racionalnost u genezi Imperija koju možemo prepoznati ne toliko putem pravne tradicije veĆ mnogo jasnije putem Često skrivene povijesti industrijskoga upravljanja i politiČke uporabe tehnologije. [Ovdje ne smijemo zaboraviti da Će rasprava u spomenutom smjeru otkriti strukturu klasne borbe i njezine institucionalne uČinke, ali tim Ćemo se pitanjem pozabaviti u sljedeĆem odjeljku.] Ta nas racionalnost dovodi u središte biopolitike i biopolitiČkih tehnologija.

Kad bismo željeli opet preuzeti Max Weberovu poznatu trodijelnu formulu oblika legitimnosti moĆi, kvalitetni skok što ga Imperij uvodi u tu definiciju sastojao bi se u nepredvidljivoj mješavini | 1 | tipiČnih elemenata tradicionalne moĆi, | 2 | proširenja birokratske moĆi koja je psihološki prilagođena biopolitiČkom kontekstu i | 3 | racionalnosti koju određuju “događaj” i “karizma” a koja se uzdiže kao moĆ singularizacije cjeline i uČinkovitosti imperijalnih intervencija.35 Logika koja obilježava to neoveberijansko stajalište bila bi funkcionalna prije nego matematiČka i rizoidna i valovita prije nego induktivna ili deduktivna. Ona bi se bavila upravljanjem jeziČnim sljedovima kao skupinom strojnih sljedova denotacije i istovremeno stvaralaČke, kolokvijalne i nepokorive inovacije.

Temeljni cilj što ga tumaČe imperijalni odnosi moĆi je proizvodna sila sustava, novi biopolitiČki, ekonomski i institucionalni sustav. Imperijalni poredak oblikuje se ne samo na osnovi svoje moĆi akumulacije i globalnoga širenja, veĆ i na osnovi svoje sposobnosti da se razvija dublje, da se ponovo rađa i da se širi po cijeloj biopolitiČkoj rešetki svjetskoga društva. Apsolutnost imperijalne moĆi je dopunjujuĆi oblik njezinoj potpunoj prirođenosti ontološkom stroju proizvodnje i reprodukcije, pa stoga i biopolitiČkom kontekstu. Možda se, naposljetku, to i ne može predstaviti pravim poretkom, ali je to svejedno neki poredak, poredak određen svojom virtualnošĆu, svojim dinamizmom i svojom funkcionalnom nedefiniranošĆu. Tako Će se temeljni oblik legitimnosti utvrditi u dubinama stroja, u središtu društvene proizvodnje. Društvenu proizvodnju i pravnu legitimnost ne treba shvatiti kao primarnu i sekundarnu silu niti kao elemente baze i nadgradnje, veĆ ih treba razumjeti u stanju potpune usporednosti i isprepletenosti, suživota u cijelom biopolitiČkom društvu. U Imperiju i njegovom režimu biomoĆi, ekonomska proizvodnja i politiČka konstitucija sve se više poklapaju.

BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA

47

1.3 ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

Kada se jednom utjelovi u moĆ radniČkih savjeta, koja mora na međunarodnoj razini istisnuti svu drugu moĆ, proleterski pokret postaje vlastiti proizvod, a taj je proizvod sam proizvođaČ.

ProizvođaČ je cilj samome sebi. Tek tada se negira spektakularno negiranje života. guy debord Sada je vrijeme talionica i treba vidjeti samo svjetlo. josé marti

????

PoigravajuĆi se s Hegelom, mogli bismo reĆi da je konstitucija Imperija dobro po sebi ali ne za sebe.01 Jedna od najmoĆnijih radnji modernih imperijalistiČkih struktura moĆi bila je umetnuti klinove među masama planete, podijelivši ih u suprotstavljajuĆe tabore, ili u stvari mnoštvo sukobljavajuĆih strana. Dijelovi proletarijata u najmoĆnijim zemljama Čak su povjerovali da su njihovi interesi usko povezani s njihovim nacionalnim identitetima i imperijalnom sudbinom. Stoga su najznaČajniji sluČajevi pobune i revolucije protiv tih modernih struktura moĆi bili oni koji su u borbu protiv eksploatacije ukljuČili borbu protiv nacionalizma, kolonijalizma i imperijalizma. U tim je događajima izgledalo, u jednom magiČnom trenutku, da je ČovjeČanstvo ujedinjeno u zajedniČkoj želji za oslobođenjem. Kao da smo uhvatili trenutaČni prizor iz buduĆnosti u kojoj su jednom zauvijek uništeni moderni mehanizmi vlasti. Pobunjene mase, njihova želja za oslobođenjem, njihovi eksperimenti u pronalaženju alternativa i njihovi sluČajevi uspostavljanja moĆi u svojim su najboljim trenucima ukazivali na internacionalizaciju i globalizaciju odnosa s onu stranu podjele nacionalne, kolonijalne i imperijalistiČke vladavine. U naše je vrijeme želja koju su pokrenule mase potisnuta [na Čudan i izopaČen naČin] konstitucijom Imperija. Mogli bismo Čak kazati da su izgradnja Imperija i njegove globalne mreže odgovor na razne borbe protiv modernih

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

strojeva moĆi, a konkretno na klasnu borbu koju je pokretala želja mnoštva za oslobođenjem. Mnoštvo je stvorilo Imperij.

Međutim, kazati da je Imperij dobar po sebi ne znaČi da je on dobar za sebe. Iako je Imperij odigralo određenu ulogu u dokidanju kolonijalizma i imperijalizma, on svejedno gradi vlastite odnose moĆi zasnovane na eksploataciji koji su u mnogom pogledu okrutniji od onih koje je uništilo. Kraj dijalektike modernosti nije imao za ishod kraj dijalektike eksploatacije. Danas su mreže kapitalistiČke eksploatacije u određenoj mjeri usisale ili podČinile skoro cijelo ČovjeČanstvo. Danas vidimo još ekstremniji rascjep između male manjine koja nadzire ogromna bogatstva i mnoštava koje živi u siromaštvu na granici bespomoĆnosti. Zemljopisna i rasna podruČja tlaČenja i eksploatacije koja su uspostavljena za vrijeme kolonijalne i imperijalistiČke ere u mnogome pogledu nisu se smanjila veĆ su se umjesto toga eksponencijalno poveĆala.

Usprkos tome što to sve priznajemo mi i dalje uporno tvrdimo da je izgradnja Imperija korak naprijed kako bi se zaboravila bilo kakva nostalgija za strukturama moĆi koje su mu prethodile i odbijamo bilo koju politiČku strategiju koja bi ukljuČivala povratak na taj stari poredak kao što je uskrsnuĆe nacionalne države koja bi nas štitila od globalnoga kapitala. Mi tvrdimo da je Imperij bolji na isti naČin na koji Marx insistira da je kapitalizam bolji nego oblici društva i naČini proizvodnje koji su postojali prije njega. Marxovo stajalište temelji se na zdravom i lucidnom gađenju prema parohijalnim i krutim hijerarhijama koje su prethodile kapitalistiČkome društvu kao i na prepoznavanju Činjenice da je potencijal za oslobođenje poveĆan u novome stanju. Danas na isti naČin možemo vidjeti da se Imperij rješava okrutnih režima moderne moĆi i isto tako poveĆava potencijal za oslobođenje.

Duboko smo svjesni da ovom tezom plivamo nasuprot struje naših prijatelja i drugova na ljevici. U dugim desetljeĆima sadašnje krize komunistiČke, socijalistiČke i liberalne ljevice koja je slijedila 1960-te godine, veliki dio kritiČke misli, kako u vodeĆim zemljama kapitalistiČkoga razvoja tako i u potČinjenima, pokušao je prerazmjestiti mjesta otpora koja se temelje na identitetima društvenih subjekata ili nacionalnih i regionalnih skupina, Često zasnivajuĆi politiČku analizu na lokalizaciji borbi. Takvi argumenti ponekad se grade u smislu pokreta ili politika “zasnovanih na mjestu”, u kojima se granice mjesta [zamišljenoga bilo kao identitet ili kao teritorij] suprotstavljaju neodređenom i homogenom prostoru globalnih mreža.02 U drugim su se vremenima takvi argumenti izvlaČili iz duge tradicije ljeviČarskoga nacionalizma u kojemu se [u najboljem sluČaju] nacija zamišlja kao prvenstveni mehanizam obrane protiv prevlasti stranoga i/ili domaĆega kapitala.03 Izgleda da se danas reaktivira taj

49

50

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

operativni silogizam u središtu raznih oblika “mjesne” ljeviČarske strategije.

Ako kapitalistiČka prevlast postaje sve više globalna, onda naši otpori njoj moraju braniti lokalno i graditi prepreke sve ubrzanijim tijekovima kapitala. S toga stajališta, stvarna globalizacija kapitala i konstituiranje Imperija moraju se smatrati znakovima izvlaštenja i poraza.

Međutim, mi smatramo da je danas to lokalistiČko motrište koliko krivo toliko i štetno, iako se divimo duhu nekih njegovih zagovaraČa i poštujemo ga. Ono je krivo najprije zbog toga što je problem loše postavljen. U mnogim prikazima problem poČiva na krivoj dihotomiji između globalnoga i lokalnoga, pretpostavljajuĆi da globalno znaČi homogenizaciju i neodređeni identitet dok lokalno Čuva raznorodnost i razliku. U takvim je argumentima Često implicitna pretpostavka da su razlike lokalnoga nekako naravne ili barem da njihovo podrijetlo nije upitno. Lokalne razlike prethode sadašnjoj sceni i mora ih se braniti ili štititi od upletanja globalizacije. UzimajuĆi u obzir takve pretpostavke ne bi nas trebalo iznenaditi što mnoge obrane lokalnoga usvajaju terminologiju tradicionalne ekologije ili Čak poistovjeĆuju taj “lokalni” politiČki projekt s obranom prirode i biološke raznovrsnosti. To stajalište može lako prijeĆi u neku vrstu primordijalizma koje ukruĆuje i romantizira društvene odnose i identiteti.

Umjesto toga trebamo se usmjeriti na proizvodnju lokalnosti, to jest, društvene strojeve koji stvaraju i ponovo stvaraju identitete i razlike koje se shvaĆaju kao lokalne.04 Razlike lokaliteta niti prethode niti su prirodne veĆ su prije posljedice režima proizvodnje. SliČno tome, globalizaciju ne smijemo shvatiti u smislu kulturne, politiČke ili ekonomske homogenizacije. Globalizaciju, kao i lokalizaciju, treba umjesto toga shvatiti kao režim proizvođenja identiteta i razlike ili stvarno homogenizacije i raznorodnosti. Prema tome, bolji okvir da se naznaČi razlika između globalnoga i lokalnoga mora se odnositi na razliČite mreže tijekova i prepreka u kojima mjesni moment ili stajalište ustupa prvenstvo reteritorijalizaciji prepreka ili granica dok globalni moment daje prednost mobilnosti deteritorijaliziranih tijekova. Krivo je, u svakom sluČaju, tvrditi da mi možemo [ponovo] uspostaviti mjesne identitete koje su u nekom smislu izvana i zaštiĆeni od globalnih tijekova kapitala i Imperija.

LjeviČarska strategija otpora globalizaciji i obrana mjesta je i štetna jer u mnogim sluČajevima ono što se pojavljuje kao lokalni identitet nije neovisno ili samoodređujuĆe veĆ u stvari hrani i podržava razvoj kapitalistiČkoga imperijalnoga stroja. Globalizacija ili deteritorijalizacija kojom upravlja imperijalni stroj u stvari se ne suprotstavlja lokalizaciji ili reteritorijalizaciji, veĆ prije uvodi u igru pokretne i prilagođavajuĆe krugove diferencijacije i identifikacije. Strategija mjesnoga otpora krivo prepoznaje i stoga skriva neprijatelja. Mi se u ni u kojem

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

51

sluČaju ne protivimo globalizaciji odnosa kao takvih - u stvari, kao što smo rekli, najjaČe snage ljeviČarskoga internacionalizma uČinkovito su vodile taj proces. Neprijatelj je prije konkretan režim globalnih odnosa koji nazivamo Imperijem. Još važnije, ta strategija obrane lokalnoga je štetna jer ona zamagljuje pa Čak i poriČe stvarne alternative i potencijale za oslobođenje koji postoje unutar Imperija. Trebamo jednom zauvijek prestati s potragom za vanjskim, što je stajalište koje našu politiku zamišlja kao potpuno Čistu. Bolje je, kako teoretski tako i praktiČki uĆi u podruČje Imperija i suprotstaviti se njegovim homogenizirajuĆim i heterogenizirajuĆim tijekovima u svoj njihovoj složenosti, temeljeĆi našu analizu na moĆi globalnoga mnoštva.

Ontološka drama Res Gestae Baština modernosti je baština bratoubilaČkih ratova, razornog “razvoja”, okrutne “civilizacije” i prije nezamislivoga nasilja. Erich Auerbach jednom je napisao da je tragedija jedini žanr koji može za sebe potražiti mjesto realizma u zapadnoj književnosti, a možda je to i istina upravo zbog tragedije koju je zapadna modernost nametnula svijetu.05 Koncentracijski logori, nuklearno oružje, genocidni ratovi, ropstvo, Apartheid: nije teško nabrojiti razne pozornice tragedije. Međutim, insistirajuĆi na tragiČnom obilježju modernosti mi svakako ne želimo slijediti “tragiČne” filozofe Europe, od Schopenhauera do Heideggera, koji pretvaraju ta stvarna razaranja u metafiziČke priČe o negativnosti biĆa, kao da su te stvarne tragedije puka iluzija, ili bolje reČeno kao da su one naša krajnja sudbina! Moderna negativnost ne poČiva u nikakvom transcendentnom Imperiju veĆ u teškoj stvarnosti pred nama: na poljima rodoljubnih bitaka u Prvom i Drugom svjetskom ratu, od polja smrti kod Verduna do nacistiČkih peĆi i brzoga uništenja tisuĆa u Hirošimi i Nagasakiju, tapetnog bombardiranja Vijetnama i Kambodže, pokolja od Sétifa i Sowetoa do Sabre i Shatile, a popis se nastavlja u beskonaČnost. Nema Joba koji može izdržati takvu patnju! [A svatko tko poČne sastavljati takav popis ubrzo shvati kako je on neprimjeren koliČini i kvaliteti tragedija.] Pa dobro, ako je ta modernost doživjela svoj kraj i ako moderna nacionalna država koja je poslužila kao neminovno stanje za imperijalistiČku prevlast i bezbrojne ratove išČezava sa svjetske pozornice, onda sretno joj bilo! Moramo se oČistiti od svake krivo usmjerene nostalgije za belle époque te modernosti.

Međutim, ne možemo se zadovoljiti s tom politiČkom osudom moderne moĆi koja se oslanja na historia rerum gestarum, objektivnu povijest koju smo naslijedili. Moramo uzeti u obzir i moĆ res gestae, moĆ mnoštva da stvara povijest koja se nastavlja i koja je danas prerazmještena unutar Imperija. To je

52

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

pitanje preobražavanja nužnosti nametnute mnoštvu - nužnosti koju je samo mnoštvo u određenoj mjeri zazivalo tijekom cijele modernosti kao podruČje bijega iz lokalizirane bijede i eksploatacije - u stanje moguĆnosti oslobođenja, novu moguĆnost na tom novom terenu ČovjeČanstva.

Tu poČinje ontološka drama, kada se podiže zavjesa na pozornici u kojoj razvoj Imperija postaje njegova vlastita kritika a njegov proces izgradnje postaje proces njegova svrgnuĆa. Ta je drama ontološka u smislu da se tu, u tim procesima, biĆe proizvodi i reproducira. Tu Ćemo dramu morati još više razjasniti i oblikovati tijekom naše studije, ali trebamo od samoga poČetka insistirati na tome da to nije jednostavno još jedna inaČica dijalektiČkog prosvjetiteljstva. Mi ne predlažemo inaČicu na n-tu potenciju neizbježnoga prolaza kroz Čistilište [ovdje pod krinkom novoga imperijalnoga stroja] kako bismo ponudili zrnce nade za svijetlu buduĆnost. Mi ne ponavljamo plan idealne teleologije koja opravdava bilo koji prijelaz u ime obeĆanoga cilja. Naprotiv, naše razmišljanje zasniva se na dva metodološka pristupa koja imaju namjeru biti nedijalektiČka i potpuno imanentna: prvi je kritiČki i dekonstrukcijski, koji želi podrivati hegemonistiČke jezike i društvene strukture i time otkriti alternativnu ontološku osnovu koja poČiva u stvaralaČkoj i proizvođaČkoj praksi mnoštva; drugi je konstruktivistiČki i etiČkopolitiČki, koji nastoji povesti procese proizvodnje subjektivnosti prema konstituiranju uČinkovite društvenopolitČke alternative, nove konstitutivne moĆi.06 Naš kritiČki pristup upravlja se prema potrebi za stvarnom ideološkom i materijalnom dekonstrukcijom imperijalnoga poretka. U postmodernom svijetu, vladajuĆi spektakl Imperija gradi se putem razliČitih samolegitimirajuĆih govora i struktura. Davno su tako razliČiti autori kao što su Lenjin, Horkheimer i Adorno i Debord prepoznali taj spektakl kao sudbinu pobjedniČkoga kapitalizma. Usprkos njihovim znaČajnim razlikama, ti nam autori nude stvarna predviđanja puta kapitalistiČkoga razvoja.07 Naša dekonstrukcija toga spektakla ne može biti tekstualna, veĆ mora stalno nastojati usmjeravati svoje snage prema prirodi događaja i stvarnim određenjima imperijalnih procesa koji su danas na djelu. KritiČki pristup ima za cilj osvijetliti protuslovlja, krugove i krize toga procesa jer u svakome od tih trenutaka zamišljena nužnost povijesnoga razvoja može otvoriti alternativne moguĆnosti. Drugim rijeČima, dekonstrukcija historia rerum gestarum, spektralne vladavine globaliziranoga kapitalizma, otkriva moguĆnosti alternativnih društvenih organizacija. Dotle otprilike možemo doprijeti s metodološkim kosturom kritiČkoga i materijalistiČkoga dekonstrukcionizma - ali to je veĆ ogromni doprinos! 08 Tu prvi metodološki pristup treba prepustiti palicu drugome,

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

konstruktivistiČkome i etiČkopolitiČkome pristupu. Tu moramo prekopati ontološki temelj konkretnih alternativa koje res gestae stalno gura naprijed, subjektivnih snaga što djeluju u povijesnom kontekstu. Tu se pojavljuje ne novi racionalizam veĆ novi scenarij razliČitih racionalnih Činova - obzor djelatnosti, otpora, volja i želja koje odbijaju hegemonijski poredak, predlažu linije bijega i kuju alternativne konstitutivne rute. Taj stvarni temelj, otvoren kritici, izmijenjen etiČkopolitiČkim pristupom, predstavlja realnu ontološku referentnu toČku filozofije, ili pak polje prikladno filozofiji oslobođenja. Taj pristup metodološki raskida sa svakom filozofijom povijesti utoliko ukoliko odbija svaki deterministiČki koncept povijesnoga razvoja i bilo koje “racionalno” slavlje ishoda. On pokazuje, nasuprot, kako povijesni događaj poČiva u potencijalnosti. “Nije toČno da se dva iznova slažu u jedan veĆ se jedan otvara u dva”, prema lijepoj antikonfucijskoj [i antiplatonistiČkoj] formuli kineskih revolucionara.09 Filozofija nije Minervina sova koja je poletjela nakon što se povijest ostvarila kako bi proslavila njezin sretni kraj; filozofija je prije subjektivni prijedlog, želja i praksa koji su primijenjeni na događaj.

Refreni “Internacionale” Bilo je vrijeme, ne tako davno, kada je internacionalizam bio kljuČni element proleterske borbe i napredne politike opĆenito. “Proletarijat nema domovine”, ili još bolje, “domovina proletarijata je cijeli svijet.” ‘Internacionala’ je bila himna revolucionara, pjesma utopijske buduĆnosti. Trebamo imati na umu da utopija izražena u gornjim parolama nije u stvari internacionalistiČka, ako pod internacionalistiČkim podrazumijevamo neku vrstu jednodušnosti među raznim nacionalnim identitetima da saČuvaju svoje razlike ali pregovaraju o nekom ograniČenom sporazumu. Bolje reČeno, proleterski internacionalizam bio je protunacionalistiČki pa stoga supranacionalan i globalan. Radnici svih zemalja ujedinite se! - ne na osnovi nacionalnih identiteta veĆ izravno putem zajedniČkih potreba i želja, bez obzira na međe i granice.

Internacionalizam je bila volja aktivnoga masovnoga subjekta koji je prepoznao da su nacionalne države kljuČni Čimbenici kapitalistiČke eksploatacije i da su mnoštvo stalno pozivali u boj za njihove besmislene ratove - ukratko, da je nacionalna država bila politiČki oblik kojega se protuslovlja nisu mogla podrazumijevati i proČistiti veĆ jedino uništiti. Međunarodna solidarnost bila je u stvari projekt za razaranje nacionalne države i izgradnju nove globalne zajednice. Taj je proleterski program bio u pozadini Često ambicioznih taktiČkih definicija koje su komunistiČke i socijalistiČke stranke proizvodile tijekom jednoga stoljeĆa njihove prevlasti nad proletarijatom.10 Ako je nacionalna država

53

54

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

bila središnja karika u lancu prevlasti i stoga ju je trebalo uništiti, onda je nacionalni proletarijat imao prvenstveni zadatak da uništi sam sebe u onoj mjeri u kojoj ga određuje nacija i tako izvuČe međunarodnu solidarnost iz zatvora u koji je zatvorena. Međunarodnu solidarnost trebalo je shvatiti ne kao Čin milosti ili Čovjekoljublja za dobro drugih, plemenitu žrtvu za drugu nacionalnu radniČku klasu, veĆ kao primjereni i nerazdvojni oblik vlastite želje nacionalnoga proletarijata i njegove borbe za oslobođenje. Proleterski internacionalizam izgradio je paradoksalan i moĆan politiČki stroj koji je stalno prodirao s onu stranu granica i hijerarhija nacionalnih država i pozicionirao utopijsku buduĆnost samo na globalnom terenu.

Danas trebamo jasno shvatiti da je prošlo vrijeme takvoga proleterskoga internacionalizma. Međutim to ne poriČe Činjenicu da je koncept internacionalizma doista živio među masama i nataložio neku vrstu geoloških naslaga patnje i želje, uspomenu na pobjede i poraze, talog ideoloških napetosti i potreba. Nadalje, proletarijat u stvari danas sebe vidi ne samo međunarodnim veĆ [barem kao tendenciju] i globalnim. Mogli bismo doĆi u iskušenje i reĆi da je proleterski internacionalizam stvarno “pobijedio” u svjetlu Činjenice da su snage nacionalnih država oslabile u nedavnom prijelazu prema globalizaciji i Imperiju, ali to bi bio Čudan i ironiČan pojam pobjede. ToČnije bi bilo kazati, slijedeĆi citat Williama Morrisa koji je poslužio kao jedan od motoa ove knjige, da se ono za što se on borio dogodilo usprkos njegovoga poraza.

Praksa proleterskoga internacionalizma najjasnije se izražavala u međunarodnim krugovima borbi. U tom su okviru [nacionalni] opĆi štrajk i pobuna protiv [nacionalne] države bili jedino zamislivi kao elementi komunikacije između borbi i procesa oslobođenja na međunarodnom polju. Od Berlina do Moskve, od Pariza do New Delhia, od Alžira do Hanoja, od ©angaja do Džakarte, od Havane do New Yorka, te su borbe bile u suklađu jedna s drugom tijekom cijeloga devetnaestoga i dvadesetoga stoljeĆa. Jedan se krug gradio dok je vijest o pobuni kolala i primjenjivala se u svakom novom kontekstu upravo onako kako su u nekom ranijem dobu trgovaČki brodovi prenosili vijest o pobuni robova od otoka na otok Karipskoga mora, paleĆi nepopustljivi niz vatri koje se nisu mogle ugasiti. Da bi se oblikovao krug, primatelji poruka moraju biti sposobni “prevoditi” događaje na vlastiti jezik, prepoznati borbu kao vlastitu i tako pridodati kariku lancu. U nekim sluČajevima taj je “prijevod” priliČno složen: kako su kineski intelektualci na prijelazu u dvadeseto stoljeĆe, na primjer, mogli Čuti o protukolonijalnim borbama na Filipinima i Kubi i prevesti ih na jezik vlastitih revolucionarnih projekata. U drugim je sluČajevima mnogo izravniji: kako se pokret tvorniČkoga vijeĆa u Torinu neposredno nad-

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

ahnuo viješĆu o boljševiČkoj pobjedi u Rusiji. Možda bi bilo bolje ne razmišljati o tim borbama kao povezanima jedna s drugom poput karika lanca, veĆ ih zamisliti kako komuniciraju poput virusa koji mijenja svoj oblik da bi u svakom kontekstu pronašao primjerenoga domaĆina.

Ne bi bilo teško nacrtati kartu razdoblja krajnje jaČine tih krugova. Prvi bi se val mogao vidjeti nakon 1848. kada je poČelo politiČko vrenje Prve internacionale, nastavljajuĆi se 1880-ih i 1890-ih godina osnivanjem socijalistiČkih politiČkih i sindikalnih organizacija, a onda dolazeĆi do vrhunca nakon Ruske revolucije 1905. godine i prvoga međunarodnoga kruga protuimperijalistiČkih borbi.11 Drugi se val podigao nakon Sovjetske revolucije 1917, nakon Čega je slijedio međunarodni niz borbi koje je jedino mogao obuzdati fašizam s jedne strane, a reapsorbirati New Deal i antifašistiČki front s druge. I naposljetku postojao je i val borbi koji je poČeo Kineskom revolucijom i nastavio se kroz afriČke i latinoameriČke oslobodilaČke borbe do eksplozija 1960-ih po cijelome svijetu.

Ti su međunarodni krugovi borbi bili stvarni pokretaČ razvoja ustanova kapitala i procesa reformi i restrukturiranja.12 Proleterski, protukolonijalni i protuimperijalistiČki internacionalizam, borba za komunizam, koji je bio živ u svim najsnažnijim pobunjeniČkim događajima devetnaestoga i dvadesetoga stoljeĆa, predvidio je i prefigurirao procese globalizacije kapitala i stvaranja Imperija. Na taj je naČin stvaranje Imperija odgovor na proleterski internacionalizam. Nema niČega dijalektiČkoga ili teleološkoga u tome što su masovne borbe predvidjele i prefigurirale kapitalistiČki razvoj. Naprotiv, same su borbe iskazi stvaralaštva želje, utopije proživljenoga iskustva, djelovanja povijesnosti kao potencijalnosti - ukratko, borbe su gola stvarnost res gestae. Neka vrsta teleologije gradi se samo nakon Činjenice, post festum.

Borbe koje su prethodile globalizaciji i prefigurirale je bile su izraz snage živoga rada koji se nastojao osloboditi od krutih teritorijaliziranih režima koji su mu nametnuti. Dok se takmiČi s mrtvim radom koji je protiv njega akumuliran, živi rad uvijek nastoji razbiti nepomiČne teritorijalizirane strukture, nacionalne organizacije i politiČke osobe koje je drže u zatvoru. Sa snagom živoga rada, njegovom užurbanom djelatnošĆu i njegovom deteritorijalizirajuĆom željom, taj proces raskida otvara sve prozore povijesti. Kada usvojimo stajalište djelatnosti mnoštva, njegovu proizvodnju subjektivnosti i želje, možemo shvatiti kako je globalizacija, ukoliko upravlja stvarnom deteritorijalizacijom prijašnjih struktura eksploatacije i nadzora, doista uvjet oslobođenja masa. Ali kako se taj potencijal za oslobođenje može danas ostvariti? Živi li još ta ista neobuzdana želja za slobodom koja je slomila i sahranila nacionalnu državu i koja je odredila prijelaz prema Imperiju još uvijek živi ispod pepela sadašnjice, pepela vatre

55

56

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

koja je progutala međunarodni proleterski subjekt koji se ostvarivao u obliku industrijske radniČke klase? ©to je zauzelo mjesto toga subjekta? U kojemu je smislu ontološko ukorjenjivanje novoga mnoštva postalo pozitivan ili alternativan Čimbenik u oblikovanju globalizacije?

Krtica i zmija Trebamo shvatiti da se duboko promijenio i sami subjekt rada i pobune. Sastav proletarijata se promijenio pa se tako mora i naše razumijevanje njega kao subjekta. U koncepcijskom smislu proletarijat shvaĆamo kao široku kategoriju koja ukljuČuje sve one kojih radnu snagu eksploatira kapitalistiČki naČin proizvodnje i reprodukcije i podvrgava je sebi.13 U prijašnjoj eri kategorija proletarijata usredotoČila se na industrijsku radniČku klasu i povremeno je pod nju potpadala, a paradigmatiČki lik ove potonje bio je muški tvorniČki radnik.

Ta je industrijska radniČka klasa dobijala Često vodeĆu ulogu ispred drugih likova radne snage [kao što je seljaČka radna snaga] kako u ekonomskim analizama tako i politiČkim pokretima. Danas je ono što radniČka klasa ima gotovo sasvim išČezlo. Ona nije prestala postojati, ali je izgubila svoj povlašteni položaj u kapitalistiČkoj ekonomiji i svoj hegemonistiČki položaj u klasnom sastavu proletarijata. Proletarijat nije ono što je bio, ali to ne znaČi da je nestao. To prije znaČi da smo još jednom suoČeni s analitiČkom zadaĆom shvaĆanja novoga sastava proletarijata kao klase. Činjenica što pod kategorijom proletarijata podrazumijevamo sve one koje kapitalistiČka prevlast eksploatira ne upuĆuje na to da je proletarijat homogena ili istovrsna jedinica. Njega doista presijecaju u raznim pravcima razlike i slojevitosti. Neka radna snaga je plaĆena, neka nije; neka radna snaga je ograđena tvorniČkim zidovima, druga je raspršena po neomeđenom društvenom terenu; neka radna snaga je ograniČena na osam sati dnevno i Četrdeset sati tjedno, neka se proširuje na cijeli životni vijek; nekoj radnoj snazi priznaju minimalnu vrijednost, neku uzdižu na pijedestal kapitalistiČke ekonomije. Tvrdit Ćemo [u dijelu 3.4] da među raznim likovima danas aktivne proizvodnje, lik nematerijalne radne snage [ukljuČen u komunikacije, suradnju i proizvodnju i reprodukciju afekata] zauzima sve više središnje mjesto kako u shemi kapitalistiČke proizvodnje tako i u sastavu proletarijata. Naše je stajalište pri tome da su sve te razliČite vrste radne snage podvrgnute kapitalistiČkoj disciplini i kapitalistiČkim odnosima u proizvodnji. Ta Činjenica da je proletarijat unutar kapitala i da ga podupire određuje ga kao klasu.

Trebamo konkretnije pogledati oblik borbi u kojima novi proletarijat izražava svoje želje i potrebe. U zadnje pola stoljeĆa, a osobito u dva desetljeĆa

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

između 1968. i pada Berlinskoga zida, preobrazba proleterskih borbi pratila je restrukturiranje i globalno širenje kapitalistiČke proizvodnje. Kao što smo rekli, izgleda da danas više ne postoji slika međunarodnoga kruga borbi zasnovanima na komunikaciji i prevođenju zajedniČkih želja radne snage u pobunu.

Međutim, Činjenica što je taj krug kao specifiČni oblik skupa borbi išČezao, ne otvara ponor. Naprotiv, možemo prepoznati snažne događaje na svjetskoj pozornici koji otkrivaju kako mnoštvo odbija eksploataciju i koji signaliziraju novu vrst proleterske solidarnosti i ratobornosti.

Razmotrimo najradikalnije i najsnažnije borbe zadnjih godina dvadesetoga stoljeĆa: događaje na trgu Tijenanmen 1989, Intifadu protiv izraelskih državnih vlasti, pobunu Los Angelesu 1992, ustanak u Chiapasu koji je poČeo 1994, kao i niz štrajkova koji je paralizirao Francusku u prosincu 1995, te one koji su u dobroj mjeri onesposobili Južnu Koreju 1996. godine. Svaka od tih borbi bila je specifiČna i zasnovana na izravnim regionalnom problemima tako da ih se nikako nije moglo povezati u globalni lanac pobune. Nijedan od tih događaja nije nadahnuo krug borbi, jer se želje i potrebe koje su oni izražavali nisu mogle prevesti u razliČite kontekste. Drugim rijeČima, [potencijalni] revolucionari u drugim dijelovima svijeta nisu mogli Čuti za događaje u Pekingu, Nabulus, Los Angelesu, Chiapasu, Parizu ili Seulu i odmah ih prepoznati kao vlastite borbe. Nadalje, te borbe ne samo što nisu uspjele komunicirati s drugim kontekstima, veĆ im je nedostajala i lokalna komunikacija, pa su tako Često imali vrlo kratko trajanje tamo gdje su nastali, izgarajuĆi u hipu. To je svakako jedan od središnjih i najhitnijih politiČkih paradoksa našega vremena: u našem mnogo slavljenom dobu komunikacije, borbe je postalo nemoguĆe komunicirati.

Paradoks nemoguĆnosti komunikacije krajnje nam otežava da shvatimo i izrazimo novu moĆ što su je uspostavile nove borbe. Moramo biti sposobni shvatiti da ono što su te borbe izgubile u svojoj širini, trajanju i moguĆnosti komunikacije dobile su na intenzitetu. Moramo biti sposobni shvatiti da, iako su se sve te borbe usmjerile prema vlastitim mjesnim i neposrednim okolnostima, one su ipak postavile probleme nadnacionalne važnosti, probleme koji su svojstveni novom liku imperijalne kapitalistiČke regulacije. U Los Angelesu, na primjer, probleme su potakli mjesna rasna neprijateljstva i obrasci društvenog i ekonomskog iskljuČenja koji su u mnogom pogledu svojstveni [post]urbanom teritoriju, ali ti su događaji skoro odmah lansirani na opĆoj razini kao izraz odbijanja postfordovskoga režima društvenoga nadzora. Poput Intifade u određenom smislu, nemiri u Los Angelesu pokazali su kako su propast fordistiČkih režima pogađanja i mehanizama društvenog posredovanja uČinili upravljanje rasno i društveno razliČitim teritorijima velikih gradova i

57

58

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

stanovništvom tako otežanim. Krađa roba i paljenje imovine nisu samo bili metafore veĆ stvarno globalno stanje pokretljivosti i labilnosti društvenih posredovanja.14 I u Chiapasu, pobuna se usredotoČila prvenstveno na probleme od lokalne važnosti: probleme iskljuČenja i nedostatka predstavljanja specifiČnog za meksiČko društvo i meksiČku državu, koji su u određenoj mjeri dugo bili zajedniČki rasnim hijerarhijama u veĆem dijelu Latinske Amerike.

Međutim, zapatisiČka pobuna bila je i neposredna borba protiv društvenoga režima što ga je nametnula NAFTA, te opĆenitije, sustavnoga iskljuČenja i potČinjenosti u regionalnoj izgradnji svjetskoga tržišta.15 Naposljetku, poput onih u Seulu, masovni štrajkovi u Parizu i po cijeloj Francuskoj krajem 1995. godine, usmjerili su se prema specifiČnim lokalnim i nacionalnim pitanjima radne snage [kao što su penzije, nadnice i nezaposlenost], ali ta je borba bila odmah prepoznata kao oČito osporavanje nove društvene i ekonomske konstitucije Imperija. Francuski štrajkovi pozivali su iznad svega na novi pojam javnoga, novu izgradnju javnoga prostora protiv neoliberalnih mehanizama privatizacije koji su više manje posvuda pratili projekt kapitalistiČke globalizacije.16 Možda su upravo zbog toga što je sve te borbe nemoguĆe komunicirati i tako onemoguĆene vodoravno putovati u obliku kruga, one, umjesto toga, prisiljene skakati okomito i odmah dodirnuti globalnu razinu.

Moramo biti sposobni shvatiti da to nije pojava novoga kruga međunarodnih borbi, veĆ nova kvaliteta društvenih pokreta. Moramo biti sposobni shvatiti, drugim rijeČima, nove osobine koje sve te borbe predstavljaju, usprkos njihovoj radikalnoj razliČitosti. Prvo, svaka borba, iako Čvrsto ukorijenjena u mjesnim uvjetima, odmah iskaČe na globalnu razinu i napada imperijalnu konstituciju u njenoj opĆenitosti. Drugo, sve borbe uništavaju tradicionalne razlike između ekonomske i politiČke borbe. Te borbe su istodobno ekonomske, politiČke i kulturne - pa su stoga one biopolitiČke borbe, borbe za oblik života. One su konstitutivne borbe koje stvaraju nove javne prostore i nove oblike zajednice.

Moramo biti sposobni shvatiti sve to ali to nije tako lako. Moramo u stvari priznati da nas, Čak kada pokušamo individualizirati stvarnu novinu tih stanja, stalno ometa utisak da su te borbe uvijek veĆ stare, zastarjele i anahronistiČke.

Borbe na trgu Tijenanmen govorile su jezikom demokracije koji je veĆ dugo zastario; gitare, povezi na glavi, šatori i parole sliČile su na neČujni odjek Berkeleya iz 1960-ih. I nemiri u Los Angelesu sliČili su podrhtavanju tla nakon potresa rasnih sukob koji su potresli Sjedinjene Države 1960-ih godina. ©trajkovi u Parizu i Seulu izgledali su kao da nas vraĆaju u eru veletvorniČkog radništva, kao da su posljednji izdisaj radniČke klase na umoru. Sve te borbe, koje pružaju

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

stvarno nove elemente, od poČetka izgledaju veĆ zastarjele - upravo zbog toga što ne mogu komunicirati, jer se njihovi jezici ne mogu prevoditi. Te borbe ne mogu komunicirati usprkos toga što su naširoko predstavljene u medijima, na televiziji, internetu i svim drugim medijima koji se mogu zamisliti. Još se jednom suoČavamo s paradoksom nemoguĆnosti komunikacije.

Svakako možemo prepoznati prve prepreke koje koČe komunikaciju borbi. Jedna od tih prepreka je odsustvo zajedniČkoga neprijatelja protiv kojega su borbe usmjerene. Peking, Los Angeles, Nablus, Chiapas, Pariz, Seul: sve te situacije izgledaju krajnje konkretno, ali u stvari sve one izravno napadaju globalni poredak Imperija i traže stvarnu alternativu. Stoga je bitna politiČka zadaĆa pojasniti narav zajedniČkoga neprijatelja. Druga prepreka, koja prati prvu, je ta što ne postoji zajedniČki jezik borbi koji bi mogao “prevesti” konkretan jezik svake od njih na kozmopolitski jezik. Borbe u drugim dijelovima svijeta, pa Čak i naše borbe, kao da su pisane nerazumljivim stranim jezikom. I to ukazuje na važnu politiČku zadaĆu: stvoriti novi zajedniČki jezik koji olakšava komunikaciju, kao što su to Činili jezici antimperijalizma i proleterskoga internacionalizma za borbe prethodnoga doba. Možda to treba biti nova vrsta komunikacije koja funkcionira ne na osnovi sliČnosti veĆ na osnovi razlika: komunikacija singularnosti.

Prepoznavanje zajedniČkoga neprijatelja i izmišljanje zajedniČkoga jezika borbi svakako su važne politiČke zadaĆe, i mi Ćemo ih podupirati u ovoj knjizi kolikogod možemo, ali nam intuicija govori da ta vrsta analiza na kraju ne uspijeva shvatiti stvarni potencijal koje te nove borbe imaju. Drugim rijeČima, naša nam intuicija govori da model vodoravnoga oblikovanja borbi u krugu više nije primjeren da prepozna naČin na koji suvremene borbe zadobivaju globalno znaČenje. Takav nam model, u stvari, onemoguĆuje da vidimo stvarni novi potencijal.

Marx je pokušao razumjeti stalnost kruga proleterskih borbi koje su se vodile u Europi u devetnaestom stoljeĆu kao sliku krtice i njezinih podzemnih tunela. Marxova krtica izašla bi na površinu u vremenima otvorenoga klasnoga sukoba i onda bi se opet povukla u podzemlje - ne da bi pasivno prespavala zimski san veĆ da bi rovala svoje tunele, kreČuĆi se zajedno s vremenom, probijajuĆi se prema naprijed s poviješĆu tako da bi u pravo vrijeme [1830, 1848, 1870] opet izbila na površinu. “Dobro ukopana stara krtica!” 17 Dakle, mi sumnjamo da je Marxova stara krtica konaČno umrla. Izgleda nam, u stvari, da su u suvremenom prolazu prema Imperiju, beskonaČna valovita gibanja zmije zamijenila izgrađene tunele krtice.18 Dubine modernog svijeta i njegovi podzemni prolazi postali su suvišni u postmodernsti. Današnje borbe neČujno

59

60

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

puze preko tih niskih, imperijalnih krajobraza. Možda je nemoguĆnost komunikacije borbi, nedostatak dobro izgrađenih tunela komunikacija, u stvari snaga a ne slabost - snaga jer su svi pokreti izravno prevratniČki u sebi samima i ne Čekaju na nikakvu vanjsku pomoĆ ili proširenje koji bi jamČili njihovu uČinkovitost. Možda svaka pojedinaČna toČka pobune može biti utoliko snažnija ukoliko kapital proširuje svoje globalne mreže proizvodnje i nadzora.

Jednostavnim skupljanjem vlastitih snaga, usredotoČujuĆi svoje energije u napeti i zbijeni navoj, te zmijolike borbe udaraju izravno u najviše oblike imperijalnoga poretka. Imperij predstavlja površinski svijet a njegovom virtualnom središtu moguĆe je neposredno pristupiti iz bilo koje toČke diljem površine.

Kad bi te toČke Činile nešto poput novoga kruga borbi, bio bi to krug što ga ne bi odredilo komunikativno proširenje borbi veĆ prije njihova pojedinaČna pojava, jakost koja ih obilježava jednu po jednu. Ukratko tu novu fazu određuje Činjenica da se te borbe ne povezuju vodoravno, veĆ svaka od njih odskaČe okomito, izravno prema virtualnom središtu Imperija.

Sa stajališta revolucionarne tradicije, netko bi mogao primijetiti da je upravo sposobnost da se raspori najslabija karika imperijalistiČkoga lanca obilježavala taktiČki uspjeh revolucionarnih radnji u devetnaestom i dvadesetom stoljeĆu, da je to abeceda revolucionarne dijalektike, pa bi prema tome izgledalo da današnje stanje nije naroČito obeĆavajuĆe. Svakako je toČno da zmijolike borbe kojima danas prisustvujemo ne pokazuju nikakvu jasnu revolucionarnu taktiku, ili su možda sasvim nerazumljive sa stajališta taktike.

S obzirom da se suoČavamo s nizom jakih prevratniČkih društvenih pokreta koji napadaju najviše razine imperijalne organizacije, možda više nije korisno insistirati na staroj razlici između strategije i taktike. U konstituciji Imperija nema više “vanjskoga” moĆi pa prema tome ni slabih karika - ako pod slabom karikom podrazumijevamo vanjsku toČku gdje su oblici globalne moĆi ranjivi.19 Svaka borba, da bi postala znaČajna, mora udariti u srce Imperija, u njegovu snagu. Međutim ta Činjenica ne daje prvenstvo nijednom zemljopisnom predjelu, kao da bi samo društveni pokreti u Washingtonu, Ženevi ili Tokiju mogli napasti srce Imperija. Naprotiv, izgradnja Imperija i globalizacija ekonomskih i kulturnih odnosa znaČi da se virtualno središte Imperija može napasti iz bilo koje toČke. Stoga su taktiČke zaokupljenosti stare revolucionarne škole nestale u nepovrat. Jedina strategija dostupna tim borbama je ona konstitutivne protumoĆi koja se pojavljuje u unutarnjosti Imperija.

Oni koji teško prihvaĆaju novinu i revolucionarni potencijal toga novoga stanja sa stajališta samih borbi mogu ih lakše prepoznati sa stajališta imperijalne moĆi koja je prisiljena reagirati na te borbe. Čak kada te borbe postaju

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

mjesta zatvorena za komunikaciju, one su istovremeno manijaČko središte kritiČke pozornosti Imperija.20 One su obrazovne lekcije u razredu administracije i prostorijama vlasti - lekcije koje zahtijevaju represivna sredstva. Prva lekcija je da se ti događaji ne mogu ponavljati ako se procesi kapitalistiČke globalizacije nastavljaju. Međutim, te borbe imaju vlastitu jakost, vlastitu specifiČnu težinu, a štoviše one su imanentne postupcima i razvoju imperijalne moĆi. One potiČu i podržavaju same procese globalizacije. Imperijalna moĆ šapuĆe imena borbi kako bi ih uljuljala u pasivnost, kako bi o njima stvorila tajanstvenu sliku, ali najvažnije od svega kako bi otkrila koji su procesi globalizacije moguĆi a koji nisu. Na taj proturjeČan i paradoksalan naČin imperijalni procesi globalizacije preuzimaju te događaje prepoznavajuĆi ih istovremeno kao ograniČenja i prilike da se ponovo kalibriraju vlastita sredstva Imperija. Procesi globalizacije ne bi postojali ili bi se zaustavili kada ih ne bi stalno istovremeno obuzdavale i poticale eksplozije mnoštva koje djeluju neposredno na najviše razine imperijalne moĆi.

Dvoglavi orao Simbol Austrougarskoga carstva, dvoglavi orao, mogao bi primjereno poČetno predstavljati suvremeni oblik Imperija. Ali dok su u prijašnjem simbolu dvije glave gledale prema vani kako bi naznaČile relativnu neovisnost i miroljubivi suživot pojedinih teritorija, u našem bi sluČaju dvije glave trebale biti okrenute prema unutra tako da jedna napada drugu.

Prva glava imperijalnoga orla je pravna struktura i konstituirana moĆ koju je izgradio stroj biopolitiČkog zapovijedanja. Pravni proces i imperijalni stroj uvijek su izvrgnuti protuslovljima i krizi. Red i mir - istaknute vrijednosti koje Imperij predlaže - nikada se ne mogu postiĆi ali ih on svejedno stalno ponovo predlaže. Pravni proces konstituiranja Imperija proživljava tu stalnu krizu koju smatraju [barem najveĆi teoretiČari] cijenom njegovoga razvoja. Međutim, uvijek postoji višak. Stalno širenje Imperija i neprestani pritisak da se što više približi složenosti i dubini biopolitiČke sfere prisiljava imperijalni stroj da, dok prividno rješava jedan sukob, stalno otvara druge. On ih pokušava uČiniti primjerenima svojemu projektu, ali oni se još jednom pokazuju neprimjerenima, sa svim elementima novoga terena pokretnoga u prostoru i elastiČnoga u vremenu.

Druga glava imperijalnoga orla je pluralno mnoštvo proizvodnih, stvaralaČkih subjektivnosti globalizacije koje su nauČile ploviti po tome ogromnome moru. One su u stalnom pokretu i oblikuju konstelacije singularnosti i događaja koje nameĆu sustavu stalni globalni prerazmještaj. Taj

61

62

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

stalni pokret može biti zemljopisni, ali on se može i odnositi na promjene oblika i procese miješanja i hibridizacije. Odnos između “sustava” i “vansustavnih pokreta” ne može se otupiti nikakvom logikom poklapanja u toj stalno promjenjivoj atopiji.21 Čak su i vansustavni elementi što ih proizvodi novo mnoštvo u stvari globalne sile koje ne mogu imati srazmjerni odnos, pa Čak ni obrnuti, sa sustavom. Svaki pobunjeniČki događaj koji izbija unutar poretka imperijalnoga sustava izaziva šok za sustav u njegovoj cjelini. S toga je stajališta institucionalni oblik u kojemu živimo obilježen svojom radikalnom sluČajnošĆu i neizvjesnošĆu, ili u stvari nepredvidljivošĆu sljedova događaja - sljedova koji su uvijek vremenski kraĆi ili zbijeniji pa tako i sve manje podložni nadzoru.22 Imperiju je sve teže uplitati se u nepredvidljive vremenske sljedove događaja kada oni ubrzavaju svoju vremenitost. Najvažniji vid koje su te borbe pokazale mogu biti iznenadna ubrzavanja, Često kumulativna, koja mogu postati praktiČki istovremena, eksplozije koje otkrivaju istinski ontološku moĆ i nepredvidljivi napad na najosjetljivije ravnoteže Imperija.

Upravo kao što Imperij u uprizorenju svoje sile stalno određuje sustavna preustrojavanja, tako se i novi oblici otpora konstituiraju putem sljedova borbenih događaja. To je još jedno temeljno obilježje postojanja današnjega mnoštva, unutar Imperija i protiv Imperija. Novi oblici borbe i nove subjektivnosti stvaraju se u spletu događaja, u univerzalnom nomadstvu, u opĆoj mješavini i hibridizaciji pojedinaca i naroda i u tehnološkim preobrazbama imperijalnoga biopolitiČkoga stroja. Ti se novi oblici i subjektivnosti stvaraju zbog toga što, iako su borbe doista protusustavne, one se ne postavljaju iskljuČivo protiv imperijalnoga sustava - one nisu jednostavno negativne sile. One također izražavaju, hrane i pozitivno razvijaju vlastite konstitutivne projekte; one rade u smjeru oslobađanja živoga rada, stvaranja konstelacija moĆnih singularnosti. Taj konstitutivni vid pokreta mnoštva, u svojim bezbrojnim licima, stvarno je pozitivno podruČje povijesne izgradnje Imperija. To nije historicistiČka pozitivnost veĆ naprotiv pozitivnost res gestae mnoštva, antagonistiČka i stvaralaČka pozitivnost. DeteritorijalizirajuĆa moĆ mnoštva je proizvodna snaga koja održava Imperij i u isto vrijeme sila koja poziva na njegovo nužno uništenje.

Međutim, na ovom mjestu trebamo priznati da se naša metafora slama i da dvoglavi orao nije stvarno primjereno predstavljanje odnosa između Imperija i mnoštva jer ona postavlja to dvoje na istu razinu i stoga ne prepoznaje stvarne hijerarhije i diskontinuitete koji određuju njihov odnos. S jednoga motrišta Imperij razvidno stoji iznad mnoštva i podvrgava ga vladavini svoga sveprisutnoga stroja, kao novoga Levijatana. Međutim u isto vrijeme, s motrišta

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

društvene proizvodnje i stvaralaštva, s onoga što nazivamo ontološkim motrištem, hijerarhija je obrnuta. Mnoštvo je stvarna proizvodna snaga našega društvenoga svijeta, dok je Imperij puki aparat prisile koji živi samo na životnoj snazi mnoštva - kao što bi Marx rekao, vampirski režim akumuliranoga mrtvoga rada koji preživljava samo tako što siše krv živoga.

Kada jednom usvojimo to ontološko stajalište možemo se vratiti pravnom okviru koji smo ranije istraživali i prepoznati razloge stvarnoga manjka koji ometa prijelaz iz međunarodnoga javnoga prava na novo javno pravo Imperija, to jest, novi koncept prava koji određuje Imperij. Drugim rijeČima, osjeĆaj promašenosti i stalna nestabilnost koji prate imperijalno pravo kad ono pokušava uništiti stare vrijednosti koje su služile kao referentne toČke za međunarodno javno pravo [nacionalne države, međunarodni vestfalski poredak, Ujedinjeni narodi i tako dalje] zajedno s takozvanom uzvitlanošĆu koja prati taj proces, sve su to simptomi upravo ontološkoga manjka. Izgleda da je imperijalna moĆ lišena svakoga stvarnoga tla ispod sebe dok gradi svoj supranacionalni oblik, ili, bolje reČeno, nedostaje joj motor koji je pokreĆe.

Vladavinu biopolitiČkoga imperijalnoga konteksta stoga treba u prvom redu shvatiti kao prazni stroj, spektakularan stroj, parazitski stroj.

StvaralaČki pokret mnoštva nameĆe konstituiranju Imperija novi osjeĆaj biĆa, ili je pak on stvarno prisutan u tom procesu kao alternativna paradigma.

On je imanentan Imperiju i potiČe njegovo konstituiranje, ne kao negativna vrijednost koja stvara pozitivnu ili bilo kakav sliČan dijalektiČki rasplet. On prije djeluje kao potpuno pozitivna snaga koja gura vladajuĆu moĆ prema apstraktnom i praznom sjedinjenju prema kojemu se on pojavljuje kao izrazita alternativa. S toga motrišta, kada se konstituirana moĆ Imperija pojavljuje kao puko lišavanje biĆa i proizvodnje, kao jednostavni apstraktni i prazni trag konstitutivne moĆi mnoštva, onda Ćemo uspjeti prepoznati stvarno stajalište za našu analizu. To je stajalište koje je istovremeno strateško i taktiČko, kada to dvoje nije više razliČito.

politiČki manifest U izvanrednom tekstu napisanome tijekom razdoblja osame, Louis Althusser Čita Machiavellia i postavlja sasvim razumno pitanje treba li Vladara smatrati politiČkim manifestom.01 Kako bi odgovorio na to pitanje Althusser najprije pokušava odrediti “oblik manifesta” kao posebnog tekstualnoga žanra uspoređujuĆi osobine Vladara s onima paradigmatiČkoga politiČkoga manifesta, Marx i Engelsovog Manifesta KomunistiČke partije. On nalazi između ta

63

64

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

dva dokumenta neospornu strukturalnu sliČnost. U oba teksta oblik argumenta sastoji se od “potpuno specifiČne aparature [dispozitiva] koja uspostavlja osobiti odnos između diskursa i njegovog ‘objekta’ i između diskursa i njegovog ‘subjekta’” [str. 55] U oba sluČaja politiČki diskurs rađa se iz proizvodnoga odnosa između subjekta i objekta, iz Činjenice da je sam taj odnos samo stajalište res gestae, samokonstituirajuĆa kolektivna radnja upravljena prema svome cilju.

Ukratko, razvidno izvan tradicije politiČke znanosti [bilo u njezinom klasiČnom obliku, koji je u stvari bio analiza oblika vlasti, ili u njezinom suvremenom obliku, koji vodi prema znanosti upravljanja], manifesti Machiavellia i Marxa i Engelsa određuju politiČko kao pokret mnoštva a cilj određuju kao samoproizvodnju subjekta. Tu nailazimo na materijalistiČku teleologiju.

Usprkos toj važnoj sliČnosti, nastavlja Althusser, razliČitosti između ta dva manifesta su znaČajne. Prva razliČitost sastoji se u Činjenici što u Machiavellievom projektu postoji neminovna razlika između subjekta [mnoštva] i objekta [vladara i slobodne države], dok se u Marx-Engelsovom tekstu subjekt koji određuje stajalište teksta [moderni proletarijat] i objekt [komunistiČka partija i komunizam] zamišljaju kao suprisutni na takav naČin da rastuĆa organizacija ovoga prvoga izravno povlaČi za sobom stvaranje ovoga drugoga. Razlika između subjekta i objekta navodi Machiavellia u Vladaru da ide u potragu za demokratskim aparatom sposobnim da poveže subjekt s objektom. Drugim rijeČima, dok Marx-Engelsov manifest zacrtava pravocrtnu i nužnu uzroČnost, Machiavelliev tekst prije postavlja projekt i utopiju. Althusser naposljetku priznaje da oba teksta uČinkovito izdižu teoretski prijedlog na razinu prakse; oba pretpostavljaju sadašnjost kao praznu za buduĆnost, “vide pour le futur” [str. 62], a u tom otvorenom mjestu oni uspostavljaju imanentni Čin subjekta koji predstavlja novi položaj biĆa.

Međutim, je li taj izbor polja imanentnosti dovoljan da odredi manifestni oblik koji bi bio naČin politiČkoga diskursa primjeren pobunjeniČkom subjektu postmodernosti? Postmoderno stanje je izrazito paradoksalno kada ga razmatramo sa biopolitiČkoga stajališta - to jest shvaĆenoga kao neprekinuti krug života, proizvodnje i politike kojima globalno vlada kapitalistiČki naČin proizvodnje.

S jedne strane, u tom stanju sve snage društva aktiviraju se kao proizvodne snage; ali s druge strane, te iste snage podvrgnute su globalnoj prevlasti koja je stalno sve apstraktnija pa prema tome slijepa za smisao sredstava za reprodukciju života. U postmodernosti se “kraj povijesti” uČinkovito nameĆe, ali na takav naČin da se sve snage ČovjeČanstva pozivaju da doprinosu globalnoj reprodukciji rada, društva i života. U tom okviru, politika [kada je shvatimo kao upravu i upravljanje] gubi svu svoju prozirnost. Putem svojih institucionalnih

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

procesa normalizacije, moĆ skriva prije nego što otkriva i tumaČi odnose koji obilježavaju njezin nadzor nad društvom i životom.

Kako se revolucionarni politiČki diskurs može ponovo aktivirati u takvom stanju?

Kako on može zadobiti novu ČvrstoĆu i ispuniti neki moguĆi manifest novom materijalistiČkom teleologijom? Kako možemo izgraditi sredstvo koje Će povezati subjekt [mnoštvo] i objekt [kozmopolitiČko oslobođenje] unutar postmodernosti? Razvidno je da se to ne može postiĆi, Čak ako potpuno prihvatimo argument polja imanentnosti, pukim oponašanjem naznaka što ih nudi MarxEngelsov manifest. U hladnoj spokojnosti postmodernosti, ono što su Marx i Engels vidjeli kao suprisutnost proizvodnoga subjekta i procesa oslobođenja krajnje je nezamislivo. Pa ipak, izgleda da rijeČi Machiavellievoga manifesta poprimaju novu suvremenost s našega postmodernog stajališta. Ako malo nategnemo analogiju s Machiavelliem, mogli bismo ovako postaviti problem: Kako Će proizvodni rad raspršen po raznim mrežama pronaĆi središte? Kako može materijalna i nematerijalna proizvodnja mozgova i tijela mnogih pronaĆi opĆi smisao i pravac, ili bolje reČeno, kako može nastojanje da se premosti razlika između stvaranja mnoštva kao subjekta i konstituiranja demokratskoga politiČkoga aparata pronaĆi svoga vladara?

Međutim, ta je analogija naposljetku nedostatna. U Machiavellievom vladaru ostaje utopijsko stanje koje udaljuje projekt od subjekta i koje, usprkos radikalnoj imanentnosti metode, povjerava politiČku funkciju na višu ravan. Nasuprot tome, svako postmoderno oslobođenje mora se postiĆi unutar ovoga svijeta, na ravni imanentnosti, bez moguĆnosti bilo Čega vanjskoga, pa Čak ni utopijskoga.

Danas uopĆe nije jasan oblik u kojemu bi se politiČko trebalo izraziti kao subjektivnost. Rješenje toga problema trebalo bi protkati subjekt i objekt projekta, postaviti ih u odnos imanentnosti još dublji od onoga što su ga postigli Machiavelli ili Marx i Engels; drugim rijeČima, postaviti ih u proces samoproizvodnje.

Možda trebamo ponovo izmisliti pojam materijalistiČke teleologije koji je Spinoza proklamirao u zoru modernosti kada je tvrdio da prorok proizvodi vlastiti narod.02 Možda bismo zajedno sa Spinozom trebali prepoznati proroČansku želju kao neodoljivu i tim moĆniju što je više poistovjeĆujemo s mnoštvom.

UopĆe nije razvidno da ta proroČanska funkcija može uČinkovito ispuniti naše politiČke potrebe i poduprijeti moguĆi manifest postmoderne revolucije protiv Imperija, ali neke su analogije i paradoksalne koincidencije doista upadne. Na primjer, dok Machiavelli predlaže da projekt izgradnje novoga društva odozdo zahtijeva “oružje” i “novac” i insistira da ih moramo tražiti izvana. Spinoza odgovara: Zar ih veĆ ne posjedujemo? Zar se nužno oružje ne nalazi upravo unutar stvaralaČke i proroČanske moĆi mnoštva? Možda i mi, smjestivši se

65

66

POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

unutar revolucionarne želje postmodernosti, možemo za njim odgovoriti: Zar veĆ ne posjedujemo “oružje” i “novac”? Vrsta novca za koju Machiavelli insistira da je nužna možda leži u proizvodnosti mnoštva, izravnog aktera biopolitiČke proizvodnje i reprodukcije. Vrsta oružja može se naĆi u potencijalu mnoštva da sabotira i uništi vlastitiom proizvodnom snagom parazitski poredak postmodernog zapovijedanja.

Danas manifest, politiČki diskurs treba težiti da ispuni Spinozinu proroČansku funkciju, funkciju imanentne želje koja organizira mnoštvo. Naposljetku tu nema nikakvoga determinizma ili utopije: to je prije radikalna protumoĆ, ontološki utemeljena ne na nikakvoj “vide pour le futur” veĆ na stvarnoj aktivnosti mnoštva, njegovom stvaranju, proizvodnji i moĆi - materijalistiČkoj teleologiji.

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

67

2

PUTOVI SUVERENOSTI

2.1 DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI

Bilo da potvrujete nepogreπivost i izvodite suverenost iz nje ili da postavite najprije suverenost i iz nje izvodite nepogreπivost, prisiljeni ste u oba sluËaja prepoznati i odobriti apsolutnu moÊ. A isti se rezultat nameÊe bilo putem prisile vlada ili razloga filozofa, bilo da uËinite suverenim narod ili kralja. françois guizot

U BeËu poËetkom dvadesetoga stoljeÊa, u romanu Roberta Musila Ëovjek bez svojstava, prosvijeÊeni plemiÊ, grof Leinsdorf, odgonetava sloæenosti modernosti ali se zaustavlja pred srediπnjim paradoksom. “Joπ uvijek ne razumijem sljedeÊe:”, kaæe on, “To πto ljudi trebaju voljeti jedni druge, i πto ih Ëvrsta ruka vlasti prisiljava da to Ëine, nije niπta novo. Stoga zaπto bi to odmah bio sluËaj ili/ili?” 01 Za filantrope Musilova svijeta postoji sukob u srediπtu modernosti izmeu, s jedne srane, imanentnih snaga æelje i pridruæivanja, ljubavi prema zajednici, i s druge strne, jake ruke sveprisutne vlasti koja nameÊe i provodi red na druπtvenom polju. Tu napetost trebala je razrijeπiti, ili barem posredovati, suverenost dræave, a ipak ona stalno izbija na povrπinu kao pitanje ili/ili: sloboda ili suæanjstvo, osloboenje æelje ili njezino podjarmljenje. Grof Leinsdorf lucidno utvruje protuslovlje koje se proteæe tijekom cijele evropske modernosti i leæi u srediπtu modernog pojma suverenosti.

Ako slijedimo oblik pojma suverenosti kroz razne razvojne tijekove u modernoj evropskoj filozofiji moÊi Êemo shvatiti da Evropa i modernost nisu ni sjedinjujuÊa ni miroljubiva zdanja, veÊ su ih od samoga poËetka obiljeæavali borba, sukob i zloËin. Prepoznajemo tri trenutka u konstituiranju evropske modernosti koji oblikuju poËetnu sliku modernog

DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI

pojma suverenosti: prvo, revolucionarno otkriÊe ravni imanentnosti; drugo, reakcija protiv tih imanentnih sila i kriza u obliku vlasti, i treÊe, djelomiËno i privremeno razrjeπenje te krize oblikovanjem moderne dræave kao locusa suverenosti koji prevladava i posreduje ravan imanentnih sila. U tom kretanju sama evropska modernost postaje sve viπe neodvojiva od naËela suverenosti. Pa ipak, kao πto se grof Leinsdorf æali, Ëak na najviπoj toËki modernosti poËetna napetost stalno probija u svoj svojoj æestini.

Moderna suverenost je evropski pojam u smislu da se on prvenstveno razvio u Evropi usklaujuÊi se s evolucijom same modernosti. Taj je koncept funkcionirao kao ugaoni kamen izgradnje eurocentrizma. Iako je moderna suverenost proizaπla iz Evrope, ona je nastala i razvila se velikim dijelom putem odnosa Evrope s vanjskim svijetom, a osobito putem njezinoga kolonijalnoga projekta i otpora koloniziranih. To znaËi da se moderna suverenost pojavila kao pojam evropske reakcije i evropske prevlasti kako unutar tako i izvan njezinih granica. One su dva istovremena i komplementarna lica jednoga razvoja unutar Evrope i evropske prevlasti nad svijetom.

Revolucionarna ravan imanentnosti Sve je poËelo revolucijom. U Evropi, izmeu 1200. i 1600. godine diljem razdaljina koje su jedino trgovci i vojske mogle premostiti i koje je samo izum tiska mogao kasnije spojiti, dogodilo se neπto izvanredno. Ljudi su sebe proglasili gospodarima vlastitih æivota, stvaraocima gradova i povijesti i izumiteljima nebesa. Oni su naslijedili dualistiËku svijest, hijerarhijsku viziju druπtva i metafiziËku zamisao znanosti; ali oni su prenijeli buduÊim naraπtajima eksperimentalnu zamisao znanosti, konstitutivni pojam povijesti i gradova, a oni su se postavili kao imanentno podruËje znanja i djelovanja. Misao toga poËetnoga razdoblja, koja je istovremeno nastala u politici, znanosti, umjetnosti, filozofiji i teologiji, pokazuje radikalnost snaga na djelu u modernosti. »esto se govori da korijeni evropske modernosti potjeËu iz svjetovnoga procesa koji je zanijekao boæansku transcendentnu vlast nad svjetovnim poslovima. Taj je proces svakako bio vaæan, ali po naπemu miπljenju bio je to samo simptom prvenstvenoga dogaaja modernosti: potvrde moÊi ovoga svijeta, otkriÊe ravni imanentnosti. “Omne ens habet aliquod esse proprium” - svaka cjelina ima jedinstvenu bit.02 Duns Scotusova tvrdnja potkopava srednjovjekovni pojam biÊa kao predmeta analogijske, pa prema tome dualistiËke, predikacije - biÊa jednom nogom u ovome svijetu a drugom u

71

72

PUTOVI SUVERENOSTI

transcendentnom podruËju. Nalazimo se na poËetku Ëetrnaestoga stoljeÊa, usred trzavica kasnoga srednjega vijeka. Duns Scotus govori svojim suvremenicima da se zbrka i dekadencija njihova doba mogu izlijeËiti samo preusmjerenjem misli prema singularnosti biÊa. Ta singularnost nije prolazana niti sluËajna veÊ ontoloπka. Snagu te tvrdnje i uËinak koji je imala na misao toga razdoblja, pokazao je odgovor Dantea Alighierija na nju, tisuÊu milja podalje od britanskoga sjevera Dunsa Scotusa. Ta singularna moÊ je snaæna, pisao je Dante, u tome πto je to poticaj da se uËini aktualnom “totam potentiam intellectus possibilis” - sva moÊ moguÊega intelekta.03 Na pozornici roenja evropske modernosti, ËovjeËanstvo je otkrilo svoju moÊ u svijetu i ukljuËilo to dostojanstvo u novu svijest o razumu i moguÊnosti.

U petnaestome su stoljeÊu brojni pisci pokazali koherentnost i revolucionarnu originalnost toga novoga imanentnoga ontoloπkoga znanja.

Dopustite nam da jednostavno citiramo tri reprezentativna glasa. Prvi je Nikola Kuzanski: “Spekulacija je kretanje intelekta od quia est prema quid est; a kako je quid est beskonaËno udaljen od quia est, to se kretanje neÊe nikada zavrπiti. A to je vrlo ugodno kretanje, jer je to sam æivot intelekta; u toj Ëinjenici takvo kretanje nalazi svoje zadovoljstvo, jer njegov pokret ne izaziva umor veÊ prije svega svjetlo i toplinu”.04 Drugi je Pico della Mirandola: “Kada zamiπljate Boga kao æivo i sveznajuÊe biÊe, uvjerite se prije svega da taj æivot i to znanje shvaÊate kao liπeni svake nesavrπenosti.

Zamislite znanje koje zna sve na najsavrπeniji naËin; a tome dodajte da znalac zna sve po samome sebi, tako da on nema potrebe traæiti izvan sebe, πto bi ga uËinilo nesavrπenim”.05 Na taj naËin Pico della Mirandola, ne zamiπljajuÊi udaljenoga, transcendentnoga Boga, pretvara ljudski um u boæanski stroj znanja. Naposljetku tu je i Bovillus: “Onaj koji je bio po naravi samo ljudski [homo] postaje, putem bogatoga doprinosa umjetnosti, dvostruko ljudski, to jest, homohomo”.06 Putem vlastitih moÊnih umjetnosti ËovjeËanstvo sebe obogaÊuje i udvostruËuje, ili doista uzdiæe sebe na viπu moÊ: homohomo, ËovjeËanstvo na kvadrat.

U tim se korijenima modernosti znanje pomaklo s transcendentne ravni na imanentnu i sljedstveno tome to je ljudsko znanje postalo Ëinjenje, praksa preobrazbe prirode. Sir Francis Bacon izgradio je svijet u kojemu “ono πto se otkrilo u umjetnostima i znanostima moæe se sada preurediti putem uporabe, posredovanja, promatranja, argumentiranja ... jer je dobro postupati s najudaljenijima stvarnostima i okultnim tajnama znanosti putem bolje uporabe i savrπenije tehnike uma i intelekta”.07 U tom procesu, smatra

DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI

Galileo Galilei [i to Êe zakljuËiti naπ krug de dignitate hominis], imamo moguÊnost da dosegnemo boæansko znanje: UzimajuÊi u obzir da je shvaÊanje temeljito, ukoliko taj izraz nosi u sebi temeljito, to jest savrπeno, nekoliko tvrdnji, ja kaæem da ljudski intelekt shvaÊa neke stvari tako savrπeno i da je u njih tako potpuno siguran da doseæe samo shvaÊanje prirode o njima; te stvari ukljuËuju Ëiste matematiËke znanosti, to jest, geometriju i aritmetiku, o kojima boæanski intelekt zna beskonaËno viπe tvrdnji jer ih svih pozna, ali vjerujem da ljudsko znanje dostiæe boæansko znanje za onih nekoliko πto ih ljudski intelekt shvaÊa u svojoj objektivnoj sigurnosti.08

Revolucionarno je u tom cijelom nizu filozofskih misli koje se proteæu od trinaestoga do πesnaestoga stoljeÊa to πto su snage stvaranja koje su prije bile iskljuËivo rezervirane za nebesa sada spuπtene na zemlju. To je otkriÊe punoÊe ravni imanentnosti.

Upravo kao u filozofijii znanosti, i u politici je ËovjeËanstvo ponovo usvojilo u tom ranom razdoblju modernosti ono πto mu je srednjovjekovna transcendencija oduzela. U rasponu od tri ili Ëetiri stoljeÊa, proces ponovnog utemeljenja vlasti na osnovi opÊe ljudskoga i putem djelovanja mnoπtva singularnosti dovrπen je velikom snagom, usred strahovitih tragedija i junaËkih pobjeda. Vilima Ockhama, na primjer, tvrdio je da je crkva mnoπtvo vjernika - “Ecclesia est multitudo fidelium” 09 - πto bi znaËilo da ona nije podalje i iznad zajednice krπÊana veÊ imanentna toj zajednici.

Marsilije od Padove postavio je istu definiciju za Republiku: moÊ Republike i moÊ njezinih zakona ne proistiËu iz viπih naËela veÊ iz skupa graana.10 Pokrenuti su novo shvaÊanje moÊi i novi pojam osloboenja: od Dantea i kasnosrednjovjekovih obrana “moguÊega intelekta” do Thomasa Morea i slavljenja “ogromne i neobjaπnjive” moÊi prirodnoga æivota i radne snage kao temelja politiËke konstitucije; od demokracije protestantskih sljedbi do Spinoze i njegovog pojma potpunosti demokracije. U stvari, do vremena kada dolazimo do Spinoze, obzor imanentnosti i obzor demokratskoga politiËkoga poretka potpuno se poklapaju. Na ravni imanentnosti ostvaruju se snage singularnosti i na njoj se istina novoga ËovjeËanstva odreuje povijesno, tehniËki i politiËki. Zbog same te Ëinjenice πto ne moæe postojati vanjsko posredovanje singularno je predstavljeno kao mnoπtvo.11 PoËeci modernosti bili su revolucionarni i oni su zbacili stari poredak.

Konstitucija modernosti nije poËivala na teoriji u izolaciji veÊ na teoretskim Ëinovima nerazdvojno povezanima s mutacijama prakse i stvarnosti. Tijela i

73

74

PUTOVI SUVERENOSTI

mozgovi temeljito su se preobrazili. Taj povijesni proces subjektivizacije bio je revolucionaran u smislu da je odredio paradigmatsku i nepovratnu promjenu u naËinu æivota mnoπtva.

Modernost kao kriza Modernost nije jedinstveni pojam veÊ se prije pojavljuje u dva oblika. Prvi oblik je onaj koji smo veÊ odredili, radikalni revolucionarni proces. Taj oblik modernosti dokida svoje odnose s proπloπÊu i proglaπava imanentnost nove paradigme svijeta i æivota. On razvija znanje i akciju kao znanstveni eksperiment i odreuje teænju prema demokratskoj politici, postavljajuÊi ËovjeËanstvo i æelju u srediπte povijesti. Od zanatlije do astronoma, od trgovca do politiËara, u umjetnosti kao i u religiji, novi æivot reformira materijal postojanja.

Meutim, ta je nova pojava stvorila rat. Kako je moguÊe da tako radikalan preokret ne izazove jako neprijateljstvo? Kako je ta revolucija mogla ne izazvati kontrarevoluciju? Doπlo je doista do kontrarevolucije u pravom smislu rijeËi: kulturna, filozofska, druπtvena i politiËka inicijativa koja je nastojala, s obzirom da se nije mogla vratiti u proπlost niti uniπtiti nove snage, prevladati i izvlastiti snagu novih pokreta i dinamizama. To je novi oblik modernosti, izgraen da vodi rat protiv novih snaga i uspostavi nadmoÊ nad njima. On je nastao unutar renesansne revolucije da bi skrenuo njezin smjer, presadio novu sliku ËovjeËanstva na transcendentnu ravan, relativizirao sposobnosti znanosti da preobrazi svijet, a iznad svega da bi se suprotstavio mnoπtvu i njegovom ponovnom prisvajanju moÊi. Drugi oblik modernosti postavlja transcendentnu konstitutivnu moÊ protiv imanentne konstitutivne moÊi, poredak protiv æelje. Tako je renesansa zavrπila u ratu vjerskom, druπtvenom i graanskom.

Evropska renesansa, ali iznad svega talijanska renesansa, sa sjajnim i perverznim djelima koja je obiljeæavaju, bila je popriπte graanskoga rata oko ostvarenja modernosti. Kada se reformacija proπirila Evropom bilo je to poput drugoga ciklona pridodanoga prvome, ponavljajuÊi u vjerskoj svijesti masa alternative humanistiËkoj kulturi. Graanski rat opsjeo je puËki æivot i uπao u najintimnija skroviπta ljudske povijesti. Klasna borba raπirila se po cijelom tom podruËju rasporeujuÊi u genezi kapitalizma stvaralaπtvo novoga naËina rada i novi poredak iskoriπtavanja unutar logike koja sa sobom nosi zajedno znakove napretka i reakcije. Bio je to sukob divova, poput onoga πto ga je Michelangelo prikazao na stropu Sikstinske kapele: tragiËki sukob geneze modernosti.

DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI

75

Revolucija evropske modernosti uπla je u svoj termidor. U borbi za hegemoniju nad paradigmom modernosti, pobjedu je izvojevao drugi oblik i snage poretka koje su nastojale neutralizirati moÊ revolucije. Iako nije bilo moguÊe vratiti se na prijaπnje stanje stvari ipak je bilo moguÊe ponovo uspostaviti ideologije zapovijedanja i vlasti i tako razviti novu transcendentnu moÊ iskoriπtavajuÊi tjeskobu i strah masa, njihovu æelju da smanje neizvjesnot æivota i poveÊaju sigurnost. Revoluciju se moralo zaustaviti. Tijekom πesnaestoga stoljeÊa, kadgod bi se plodovi revolucije pojavili u svom sjaju, pozornicu se moralo obojiti sivim bojama. Zahtjev za mirom postao je najvaæniji - ali kojim mirom? Dok je Tridesetogodiπnji rat u srcu Evrope prikazivao u najstraπnijim oblicima obrise te neopozive krize, Ëak je i najjaËa i najmudrija svijest popustila pred nuænoπÊu termidora i uvjetima bijednoga i poniæavajuÊega mira. Mir je bila vrijednost koja je u kratkom vremenskom rasponu izgubila humanistiËke, erazmusovske konotacije koje su je prije uËinile putem preobrazbe. Mir je postao bijedan preduvjet preæivljenja, krajnja potreba da se izbjegne smrt. Mir su jednostavno obiljeæavali umor borbe i lihvarstvo strasti. Termidor je pobijedio, revolucija je zavrπila.

Meutim, termidor revolucije nije okonËao veÊ samo nastavio krizu.

Graanski rat nije se zavrπio veÊ ga je pojam modernosti upio u sebe. Sama modernost odreena je krizom, krizom koja se raa iz neprekinutoga sukoba izmeu imanentnih, konstruktivnih, stvaralaËkih snaga i transcendentne moÊi kojoj je cilj ponovo uspostaviti red.12 Taj je sukob kljuË za pojam modernosti, ali njime su uËinkovito vladali i dræali ga pod kontrolom.

Kulturne i vjerske revolucije bile su prisiljene na ponekad okrutne strukture obuzdavanja. U sedamnaestome je stoljeÊu Evropa ponovo postala feudalnom. ProtureformistiËka KatoliËka crkva bila je prvi i najuËinkovitiji primjer te reakcije, jer je samu tu Crkvu ranije potresao potres reforme i revolucionarne æelje. Protestantske crkve i politiËki poretci nisu mnogo zaostajali u stvaranju reda kontrarevolucije. Diljem Evrope upalile su se vatre praznovjerja. A ipak su pokreti obnove nastavli svoj rad osloboenja u bazi.

Gdjegod su prostori bili zatvoreni pokreti su se okrenuli prema nomadstvu i egzodusu, odnoseÊi sobom æelju i nadu za neuguπivim iskustvom.13 Unutarnji sukob evropske modernosti takoer se istovremeno odrazio na globalnoj razini kao vanjski sukob. Razvoj renesansne misli podudarao se kako s evropskim otkriÊem Amerike tako i s poËetkom evropske prevlasti nad ostatkom svijeta. Evropa je otkrila svoje vanjsko. “Ako razdoblje renesanse oznaËava kvalitetni raskid u povijesti ËovjeËanstva”, piπe Samir

76

PUTOVI SUVERENOSTI

Amin, “to je upravo stoga πto, od toga vremena nadalje, Evropljani postaju svjesni zamisli da osvajanje svijeta sa strane njihove civilizacije je otad moguÊi cilj... Od toga se trenutka, a ne prije, kristalizira eurocentrizam”.14 S jedne je strane renesansni humanizam potakao revolucionarni pojam ljudske jednakosti, singularnosti i zajedniπtva, suradnje i mnoπtva, koji je odjekivao snagama i æeljama πto su se πirile vodoravno po planeti, udvostruËene otkriÊem drugih naroda i teiritorija. Meutim, s druge strane, ista kontrarevolucionarna moÊ koja je nastojala nadzirati konstitutivne i prevratniËke snage unutar Evrope takoer je poËela shvaÊati moguÊnost i nuænost potËinjavanja drugih naroda evropskoj prevlasti. Eurocentrizam je roen kao reakcija na moguÊnost novopronaene ljudske jednakosti; bila je to kontrarevolucija na globalnoj razini. I tu je pobijedio drugi oblik modernosti ali opet ne konaËno. Evropska modernost je od samoga poËetka rat na dvije bojiπnice. Evropska vlast je uvijek u krizi - a upravo ta ista kriza odreuje evropsku modernost.

U sedamnaestom se stoljeÊu pojam modernosti kao krize potpuno uËvrstio. StoljeÊe je poËelo spaljivanjem Giordana Bruna na lomaËi, a nastavilo se groznim graanskim ratovima u Francuskoj i Engleskoj, a iznad svega je bilo svjedokom uæasnoga tridesetogodiπnjega prizora njemaËkoga graanskoga rata. U isto se vrijeme evropsko osvajanje Amerika, te ubijanje i porobljavanje njihovoga uroeniËkoga stanovniπtva nastavilo sve veÊom æestinom. U drugoj polovici stoljeÊa izgledalo je da je kraljevski apsolutizam potpuno zatvorio put slobode u zemljama kontinentalne Evrope.

Apsolutizam je nastojao uËvrstiti pojam modernosti i osloboditi ga krize koja ga odreuje razvijanjem novoga arsenala transcendentnih pokazatelja.

Istovremeno, izvan Evrope osvajanje je polako ustupalo mjesto kolonijalizmu i opasnoj potrazi za zlatom, bogatstvom, a pljaËka se postupno zamjenjivala trgovaËkim iskljuËivostima, stabilnim oblicima proizvodnje i trgovinom afriËkim robljem. Meutim, sedamnaesto je stoljeÊe bilo krhko, barokno stoljeÊe - i to ga Ëini tako dvosmislenim. Iz ponora druπtvenoga svijeta uvijek je izranjala uspomena onoga πto je on nastojao zakopati.

Moæemo naÊi svjedoËanstvo za tu Ëinjenicu u jednom jedinom ali neiscrpnom vrelu. Spinozinoj filozofiji imanentnosti, koja je prevladavala drugom polovicom stoljeÊa evropske misli. Filozofija je zapravo obnovila divote revolucionarnoga humanizma, postavljajuÊi ËovjeËanstvo i prirodu u poloæaj Boga, preobraæavajuÊi svijet u podruËje prakse i potvrujuÊi demokraciju mnoπtva kao potpuni oblik politike. Spinoza je razmatrao

DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI

zamisao smrti - smrti koju su dræave i moÊnici nosile kao oruæje protiv æelje i nade u osloboenje - pukoga taoca kojega koriste za ucjenjivanje slobode misli, pa ju je stoga izopËio iz filozofije: “Slobodan Ëovjek najmanje misli o smrti, a njegovo je znanje meditiranje o æivotu, ne smrti”.15 Spinoza je postavio tu ljubav koju su humanisti smatrali najviπim oblikom izraæavanja inteligencije kao jedini moguÊi temelj osloboenja singularnosti i kao etiËki cement zajedniËkoga æivota. “Nema niËega u prirodi πto se protivi toj intelektualnoj Ljubavi, ili πto je moæe oduzeti”.16 U tom kreπendu misli Spinoza je dokazivao neprekinuti kontinuitet revolucionarnoga programa humanizma tijekom sedamnaestoga stoljeÊa.

Transcendentalni aparat Kontrarevolucionarni projekt da se rijeπi kriza modernosti odvijao se u stoljeÊima prosvjetiteljstva.17 Prvenstvena zadaÊa prosvjetiteljstva bila je da zavlada zamisao imanentnosti a da se ne proizvede ponovo potpuni dualizam srednjovjekovne kulture izgradnjom transcendentnoga aparata koji moæe disciplinirati mnoπtvo formalno slobodnih subjekata. Ontoloπki dualizam kulture ancien régimea morao je biti zamijenjen funkcionalnim dualizmom, a kriza modernosti morala je biti rijeπena uz pomoÊ primjerenih mehanizama posredovanja. Bilo je vrlo vaæno izbjeÊi da se mnoπtvo shvati, a la Spinoza, u izravnom, neposrednom odnosu s boæanstvom i prirodom, kao etiËki proizvoaË æivota i svijeta. Naprotiv, u svakom je sluËaju trebalo nametnuti posredovanje sloæenosti ljudskih odnosa. Filozofi su osporavali mjesta na kojima je to posredovanje smjeπteno i metafiziËku razinu koju je ono zauzimalo, ali bilo je vrlo vaæno da na neki naËin ono bude definirano kao neminovno stanje svake ljudske radnje, umjetnosti i udruæivanja. Stoga se trojstvu vis-cupiditas-amor [snaga-æelja-ljubav] koje je saËinjavalo stvaralaËku matricu revolucionarne misli humanizma suprotstavilo trojstvo specifiËnih posredovanja. Priroda i iskustvo neprepoznatljivi su osim kroz filter fenomena; ljudsko znanje ne moæe se postiÊi osim putem razmiπljanja intelekta; a etiËki svijet ne moæe komunicirati osim putem shematizma uma.

Na djelu je oblik posredovanja, ili doista refleksivno odmotavanje unatrag i neka vrsta nejake transcendencije, koja relativizira iskustvo i dokida svaki sluËaj neposrednoga i apsolutnoga u ljudskom æivotu i povijesti. Meutim, zaπto je ta relativnost nuæna? Zaπto se ne moæe dozvoliti znanju i volji da za sebe tvrde da su apsolutni? Jer svaki pokret samokonstituiranja mnoπtva mora ustupiti pred prethodno konstituiranim poretkom i zbog toga πto bi tvrdnja da ljudska biÊa mogu izravno uspostaviti svoju slobodu u biÊu bio

77

78

PUTOVI SUVERENOSTI

prevratniËki delirij. To je sræ ideoloπkoga prijelaza na kojemu je izgraen hegemonistiËki koncept evropske modernosti.

Prvo strateπko remek-djelo u toj izgradnji stvorio je René Descartes.

Iako je Descartes sebi prisvajao pravo da ide u potragu za novim humanistiËkim projektom znanja, on je u stvari ponovo uspostavio transcendentni poredak. Kada je postavio razum kao iskljuËivo podruËje posredovanja izmeu Boga i svijeta, on je uËinkovito obnovio dualizam kao odreujuÊe obiljeæje iskustva i misli. Tu moramo biti oprezni. Posredovanje u Descartesa nije nikada dobro definirano, ili pak, ako pomno pratimo tekst, pronalazimo da posredovanje poËiva tajanstveno samo u Boæjoj volji. Descartesova lukavπtina prvenstveno se sastoji u sljedeÊemu: Kada on pristupa srediπnjem mjestu misli u transcendentalnoj funkciji posredovanja, on definira neku vrst preostale ili boæanske transcendencije. Descartes tvrdi da logika posredovanja poËiva u misli i da je Bog vrlo daleko od mjesta dogaaja, ali novi Ëovjek poput Blaisea Pascala ima potpuno pravo primijetiti da je to samo primjer Descartesova varanja.18 U stvari, Descartesov Bog je vrlo blizu: Bog je jamstvo da je transcendentalna vladavina usisana u svijest i misao kao nuæna, univerzalna i prethodno konstituirana: Molim vas ne oklijevajte potvrditi i posvuda razglasiti da je Bog sastavio te zakone u prirodi upravo kao πto kralj sastavlja zakone u svome kraljevstvu.

Nema nijednoga kojega ne bismo mogli razumjeti ako ga naπ um razmotri.

Oni su svi uroeni u naπe umove kao πto Êe kralj utisnuti svoje zakone u srca svih podanika ako ima dovoljno moÊi da to uËini. VeliËina Boga, s druge strane, neπto je πto mi ne moæemo razumjeti iako to znamo. Ali sama Ëinjenica πto to smatramo nerazumljivim tjera nas da to joπ viπe cijenimo, upravo kao πto kralj ima viπe dostojanstva kada ga njegovi podanici manje poznaju izbliza, pod uvjetom, naravno, da im ne padne napamet da nemaju nikakvoga kralja - oni ga moraju dovoljno poznavati da u to ne posumnjaju. 19

PodruËje moguÊnosti, koje je otvorilo humanistiËko naËelo subjektivnosti, a priori se ograniËava nametanjem transcendentne vladavine i poretka. Descartes kradomice ponovo ubacuje teologiju u podruËje koje je raπËistio humanizam a njezina aparatura je postojano transcendentalna.

S Descartesom se nalazimo na poËetku povijesti prosvjetiteljstva ili, bolje reËeno, buræoaske ideologije.20 Transcendentalna aparatura koju on predlaæe izraziti je zaπtitni znak evropskoga prosvjetiteljstva. Kako u empiricistiËkoj tako i u idealistiËkoj struji, transcendentalizam je bio

DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI

iskljuËivi obzor ideologije, a u narednim stoljeÊima skoro Êe sve glavne struje filozofije poteÊi u taj projekt. Simbioza izmeu intelektualnoga rada i institucionalne, politiËke i znanstvene retorike postala je apsolutna na tom podruËju a svaki konceptualni oblik je njome postao obiljeæen: formalizacije politike, instrumentalizacija znanosti i tehnike radi profita, pasifikacija druπtvenih neprijateljstava. Svakako, u svakome od tih polja nalazimo povijesno specifiËne razvoje, ali sve je oduvijek bilo povezano vrpcom velike priËe koju je evropska modernost ispriËala o samoj sebi, priËi ispriËanoj na transcendentalnom narjeËju.21 U mnogom pogledu djelo Immanuela Kanta stoji u srediπtu razvoja.

Kantova misao je strahovito bogata i vodi u brojnim smjerovima, ali nas ovdje zanima prvenstveno pravac koji okrunjuje transcendentalno naËelo kao vrhunac evropske modernosti. Kant uspijeva postaviti subjekt u srediπte metafiziËkoga obzora ali ga istovremeno nadzire pomoÊu tri operacije koje smo prije naveli: ispraænjavanja iskustva u pojavama, svoenja znanja na intelektualno posredovanje i neutraliziranja etiËke radnje u shematizmu razuma. Kant hipostazira posredovanje koje je Descartes prizivao u svojoj reafirmaciji dualizma, ne u boæanstvu veÊ ipak u pseudo-ontoloπkoj kritici - u nalogodavnoj ulozi svijesti i nejasnom apetitu volje. »ovjeËanstvo je srediπte svemira ali to nije ËovjeËanstvo koje je pomoÊu umjetnosti i djelovanja sebe uËinilo homohomo. To je ËovjeËanstvo izgubljeno u iskustvu, obmanuto u potrazi za etiËkim idealom. Kant nas baca natrag u krizu modernosti s punom svijeπÊu kada postavlja otkriÊe samoga subjekta kao krizu, ali ta je kriza pretvorena u apologiju transcendentalnoga kao jedinstvenoga i iskljuËivoga obzora znanja i djelovanja. Svijet postaje arhitektura idealnih oblika, jedina stvarnost koja nam je dostupna.

Nitko nije tako snaæno izrazio romantizam kao Kant. Evo lajtmotiva Kantove filozofije: nuænost transcendentalnoga, nemoguÊnost svakoga oblika izravnosti, istjerivanje svakoga æivotnoga oblika u poimanju i djelovanju biÊa. S toga bismo stajaliπta moæda mogli smatrati Arthura Schopenhauera najlucidnijim Ëitateljem Kanta i njegovoga romantiËkoga stila. »injenica da je teπko ako ne i nemoguÊe sjediniti pojavu stvari sa samom stvari upravo je prokletstvo ovoga svijeta boli i oskudice. Stoga to nije svijet koji je konstituiran da bi plemenite i uzviπene snage, snage koje teæe istini i svjetlu, mogle uspijevati.22 Drugim rijeËima, Schopenhauer prepoznaje Kantovu misao kao definitivno dokinuÊe humanistiËke revolucije.

79

80

PUTOVI SUVERENOSTI

Iz istoga je razloga Schopenhauer reagirao joπ æeπÊe protiv Hegela, nazivajuÊi ga “intelektualnim kalibanom” kako bi naznaËio divljaπtvo njegove misli.23 On je smatrao nepodnoπljivim to πto Hegel preobraæava blijedu konstitutivnu funkciju Kantove transcendentalne kritike u Ëvrsti ontoloπki oblik s takvom æestinom. To je doista bila sudbina transcendentalnoga u evropskoj ideologiji modernosti. Hegel je otkrio ono πto je bilo implicitno od poËetka kontrarevolucionarnoga razvoja: da osloboenje modernosti ËovjeËanstva moæe biti samo funkcija prevlasti nad njim, da je imanentni cilj mnoπtva preobraæen u nuænu i transcendentnu moÊ dræave. ToËno je da Hegel ponovo uspostavlja obzor imanentnosti i uklanja nesigurnost znanja, neodluËnost djelovanja i fideistiËko otvaranje Kantove misli. Meutim, imanentnost koju Hegel ponovo uspostavlja je stvarno slijepa imanentnost u kojoj se odriËe moguÊnost mnoπtva i podvrgava je se alegoriji boæanskoga poretka. Kriza humanizma preobraæena je u dijalektiËku dramaturgiju, a u svakom prizoru cilj je sve a sredstva su puki ukrasi.

Nema viπe niËega πto teæi, æeli ili voli. KonaËnost zaustavlja, nadzire i hegemonizira sadræaj moguÊnosti. Paradoksalno, analogijsko biÊe srednjovjekovne krπÊanske tradicije uskrsnulo je kao dijalektiËko biÊe.

IroniËno je to πto Schopenhauer naziva Hegela kalibanom, likom koji je kasnije postao simbolom otpora evropskoj prevlasti i potvrdom neevropske æelje. Meutim, Hegelova drama Drugoga i sukob izmeu gospodara i roba morala se je odigrati u pozadini evropske ekspanzije i porobljavanja afriËkih, ameriËkih i azijskih naroda. Drugim rijeËima, nemoguÊe je ne povezati kako Hegelov oporavak Drugoga unutar apsolutnoga Duha tako i njegovu univerzalnu povijest koja vodi od manjih naroda do svoga vrhunca u Evropi s vrlo stvarnim nasiljem evropskoga osvajanja i kolonijalizma. Ukratko, Hegelova povijest nije samo snaæan napad na revolucionarnu ravan imanentnosti veÊ i poricanje neevropske æelje.

Naposljetku, s joπ jednim Ëinom sile, taj je “intelektualni kaliban” ukljuËio u razvoj modernosti iskustvo novoga koncepta vremenitosti i pokazao je da je ta vremenitost dijalektiËka teleologija koja je dovrπena i pristiæe do svoga kraja. Cjelokupni genetski nacrt toga koncepta pronaπao je primjereno predstavljanje u okonËanju procesa. Modernost je bila dovrπena i nije bilo viπe moguÊnosti iÊi izvan nje. Nije sluËajno onda πto je daljnji i definitivni Ëin nasilja definirao pozornicu: dijalektika krize pacificirana je prevlaπÊu dræave. Mir i pravda joπ su jednom zavladali: “Dræava u sebi i za sebe je etiËka cjelina. Bitno je za Boæji hod po svijetu da dræava postoji”.24

DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI

Moderna suverenost PolitiËko rjeπenje koje je ponudio Hegel za metafiziËku dramu modernosti pokazuje duboki i prisni odnos izmeu moderne evropske politike i metafizike. Politika leæi u srediπtu metafizike jer je moderna evropska metafizika nastala kao odgovor na izazov osloboenih singularnosti i revolucionarne konstitucije mnoπtva. Ona je funkcionirala kao bitno oruæje drugoga oblika modernosti ukoliko je pruæala transcendentni aparat koji je mogao nametnuti poredak mnoπtvu i sprijeËiti da se ono spontano organizira i izrazi neovisno svoje stvaralaπtvo. Drugi oblik modernosti trebao je iznad svega jamËiti svoj nadzor nad novim naËinima druπtvene proizvodnje kako u Evropi tako i na kolonijalnim prostorima kako bi vladao i izvukao dobit iz novih sila koje su preobraæavale prirodu. U politici, kao i u metafizici, prevladavajuÊe pitanje bilo je ukloniti srednjovjekovni oblik transcendentnosti, koji samo ometa proizvodnju i potroπnju, dok zadræava transcendentne uËinke prevlasti u obliku primjerenom naËinima udruæivanja i proizvodnje novoga ËovjeËanstva. Srediπte problema modernosti bilo je tako prikazano u politiËkoj filozofiji i tu je novi oblik posredovanja pronaπao svoj najprimjereniji odgovor revolucionarnim oblicima imanentnosti: transcendentni politiËki aparat.

Prijedlog Thomasa Hobbesa o apsolutnom suverenom vladaru, “Bogu na zemlji”, igra bitnu ulogu u modernoj izgradnji transcendentnoga politiËkoga aparata. Prvi trenutak Hobbesove logike je pretpostavka graanskoga rata kao prvobitnoga stanja ljudskoga druπtva, opÊenitoga sukoba meu pojedinaËnim akterima. Zatim, u drugom trenutku, kako bi jamËili preæivljenje nasuprot smrtnih opasnosti rata, ljudska biÊa moraju sklopiti ugovor koji daje voi potpuno pravo djelovanja, ili stvarno apsolutnu moÊ da uËini sve osim da oduzme sredstva ljudskoga preæivljavanja i reprodukcije. “Ne postoji vienje pravoga razloga, to mjesto treba zauzeti razlog nekoga Ëovjeka, ili ljudi; i taj Ëovjek, ili ljudi, ima[ju] suverenu moÊ”.25 Temeljni prijelaz postiæe se ugovorom - potpuno implicitnim ugovorom koji prethodi svakoj druπtvenoj radnji ili izboru - koji prenosi svaku neovisnu moÊ mnoπtva na suverenu moÊ koja stoji iznad i vlada.

Taj transcendentni politiËki aparat odgovara nuænim i neminovnim transcendentnim uvjetima koje moderna filozofija postavlja na vrhuncu svoga razvoja, u kantovskom shematizmu i hegelijanskoj dijalektici. Prema Hobbesu, pojedinaËne volje raznih pojedinaca stapaju se u volji transcendentnoga suverena koja ih predstavlja. Prema tome suverenost odreuju kako transcendentnost tako i predstavljanje, dva koncepta koje je

81

82

PUTOVI SUVERENOSTI

humanistiËka tradicija postavila kao proturjeËna. S jedne strane, transcendentnost suverena nije utemeljena na vanjskoj teoloπkoj potpori veÊ samo na imanentnoj logici ljudskih odnosa. S druge strane, predstavljanje koje funkcionira da bi legitimiralo tu suverenu moÊ takoer je potpuno otuuje od mnoπtva podanika. Poput Jeana Bodina prije njega, Hobbes je priznao da se glavna odlika suverenove uzviπenosti i apsolutne moÊi sastoji u tome πto on daje zakon podanicima opÊenito bez njihova pristanka”,26 ali Hobbes uspijeva spojiti taj pojam s ugovornom shemom predstavljanja koja legitimira suverenu moÊ a priori. Tu se rodio koncept moderne suverenosti u njezinome stanju transcendentalne ËistoÊe. Ugovor o udruæivanju je imanentan ugovoru o podvrgavanju i neodvojiv od njega. Ta teorija suverenosti predstavlja prvo politiËko rjeπenje na krizu modernosti.

U Hobbesovom povijesnom razdoblju njegova teorija suverenosti bila je u funkciji razvoja kraljevskoga apsolutizma, ali se u stvari njegova transcendentna shema mogla jednako primijeniti na razne oblike vlasti: monarhiju, oligarhiju i demokraciju. Kada je buræoazija postala povijesno vaæna izgledalo je da nema stvarne alternative toj shemi moÊi. Stoga nije sluËajno πto se pokazalo da Rousseauov demokratski republikanizam sliËi Hobbesovom modelu. Rousseauov druπtveni ugovor jamËi da se sporazum izmeu pojedinaËnih volja razvija i sublimira u izgradnji opÊe volje i da se opÊa volja kreÊe od otuenja pojedinaËnih volja prema suverenosti dræave.

Kao model suverenosti, Rousseauov “republikanski apsolut” doista se ne razlikuje od Hobbesovog “Boga na zemlji”, kraljevskoga apsoluta. “Kada se pravilno shvate, sve te odredbe /ugovora/ stapaju se u jednu jedinu, naime potpunom prijenosu prava svakoga Ëlana na cijelu zajednicu”.27 Drugi uvjeti koje Rousseau propisuje za odreivanje suverene moÊi u puËkom i demokratskom smislu potpuno su nevaæni suoËeni s apsolutizmom transcendentnoga temelja. Konkretno, Rousseauov pojam izravnoga predstavljanja iskrivljen je i naposljetku prevladan predstavljanjem ukupnosti koja je nuæno s njim povezana - a to je savrπeno u skladu s Hobbesovim pojmom predstavljanja. Hobbes i Rousseau u stvari samo ponavljaju paradoks koji je Jean Bodin veÊ konceptualno odredio u drugoj polovici πesnaestoga stoljeÊa. Moæe se toËno kazati da suverenost postoji samo u kraljevini jer samo jedan moæe biti suveren. Kada bi vladala dvojica ili trojica ili mnogi ne bi bilo nikakve suverenosti, jer suveren se ne moæe podvrÊi vladavini drugih.28 Demokratski, pluralni ili puËki politiËki oblici mogu se proglasiti ali moderna suverenost u stvari ima samo jedan politiËki lik: jednu jedinu transcendentnu moÊ.

DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI

Meutim. u osnovi moderne teorije suverenosti postoji joπ jedan vrlo vaæan element - sadræaj koji ispunjava i podupire oblik suverene vlasti. Taj sadræaj predstavljaju kapitalistiËki razvoj i potvrda træiπta kao temelja vrijednosti druπtvene reprodukcije.29 Bez toga sadræaja, koji je uvijek implicitan, uvijek djeluje unutar transcendentalnoga aparata, oblik suverenosti ne bi mogao preæivjeti u modernosti a evropska modernost ne bi bila sposobna postiÊi hegemonistiËki poloæaj na svjetskoj razini. Kao πto je zabiljeæio Arif Dirlik, eurocentrizam razlikovao se od drugih etnocentrizama [kao πto je sinocentrizam] i postao globalno vaæan uglavnom jer su ga podræavale moÊi kapitala.30 Evropska modernost neodvojiva je od kapitala. Taj srediπnji odnos izmeu oblika i sadræaja moderne suverenosti potpuno je oblikovan u djelu Adama Smitha. Smith poËinje s teorijom industrije koja postavlja protuslovlje izmeu privatnoga bogaÊenja i javnoga interesa. Prva sinteza te dvije razine povjerena je “nevidljivoj ruci” træiπta: kapitalist “teæi samo vlastitoj dobiti”, ali ga “vodi nevidljiva ruka da promiËe cilj koji nije bio dio njegove namjere”.31 Meutim, prva sinteza je neizvjesna i nepostojana. PolitiËka ekonomija, kao grana znanosti upravljaËa i zakonodavca, mora otiÊi mnogo dalje u stvaranju sinteze. Ona mora shvatiti “nevidljivu ruku” træiπta kao proizvod same politiËke ekonomije, koja je tako usmjerena prema izgradnji uvjeta autonomnosti træiπta: “Kad su na taj naËin uklonjeni svi sustavi bilo poticanja ili obuzdavanja, oËigledni i jednostavni sustav naravne slobode uspostavlja se vlastitom suglasnoπÊu”.32 Meutim, ni u tom sluËaju sinteza nije uopÊe zajamËena. U stvari, nuæan je treÊi put. Potrebno je da dræava, kao minimalan ali uËinkoviti potez, uredi da se dobrobit privatnih pojedinaca poklapa s javnim interesom, svodeÊi sve druπtvene funkcije i radne djelatnosti na jedinstveno mjerilo vrijednosti. Od manje je vaænosti upliÊe li se ta dræava ili ne; vaæno je da ona dade sadræaj posredovanju interesa i da predstavlja os racionalnosti toga posredovanja. PolitiËko transcendentalno moderne dræave odreuje se kao ekonomsko transcendentalno. Smithova teorija vrijednosti bila je duπa i sræ koncepta moderne suverene dræave.

Hegel je konaËno ostvario sintezu teorije moderne suverenosti i teorije vrijednosti koju je stvorila kapitalistiËka politiËka ekonomija, upravo kao πto je u njegovom radu doπao do savrπenoga ostvarenja svijesti o jedinstvu apsolutistiËkih i republikanskih vidova - to jest Hobbesovih i Rouseauovih vidova - teorije moderne suverenosti.

83

84

PUTOVI SUVERENOSTI

U odnosu na sfere graanskoga prava [Privatrecht] i privatnoga blagostanja, sfere obitelji i graanskoga druπtva, dræava je na jednoj strani vanjska nuænost i viπa sila Ëijoj su naravi njihovi zakoni i interesi podvrgnuti i o kojoj oni ovise. Ali s druge strane, ona je njihov imanentni cilj, a njezina snaga sastoji se u jedinstvu njezinoga univerzalnoga i krajnjega cilja s pojedinaËnim interesom pojedinaca, u Ëinjenici da oni imaju duænosti prema dræavi u istoj mjeri u kojoj imaju i prava.33

Hegelijanski odnos izmeu pojedinaËnoga i univerzalnoga spaja primjerenim i funkcionalnim rijeËima Hobbes-Rousseauovu teoriju suverenosti i Smithovu teoriju vrijednosti. Moderna evropska suverenost je kapitalistiËka suverenost, oblik zapovijedanja koji nadodreuje odnos izmeu individualnosti i univerzalnosti kao funkciju razvoja kapitala.

Suvereni stroj Kada je u potpunosti postignuta sinteza suverenosti i kapitala, a transcendentnost moÊi u potpunosti preobraæena u transcendentalno vrπenje vlasti, tada suverenost postaje politiËki stroj koji vlada nad cijelim druπtvom. Putem djelovanja suverenoga stroja mnoπtvo se u svakom trenutku preobraæava u ureeni totalitet. Tu moæemo jasno vidjeti kako je transcendentalna shema ideologija koja konkretno funkcionira i kako se moderna suverenost razlikuje od one ancien régimea. Osim πto je politiËka moÊ nasuprot svim vanjskim politiËkim moÊima, dræava protiv svih drugih dræava, suverenost je i policijska moÊ. Ona mora stalno i naπiroko Ëiniti Ëudo podvrgavajuÊi singularnosti ukupnosti, volje svih opÊoj volji. Moderna birokracija bitni je organ transcendentalnoga - Hegel dixit. Pa Ëak ako Hegel pomalo pretjeruje u svom kvazi-teoloπkom posveÊivanju tijela dræavnih zaposlenika, on barem iznosi na vidjelo njihovu bitnu ulogu u uËinkovitom funkcioniranju moderne dræave. Birokracija rukovodi aparatom koji spaja legitimnost i organizacionu uËinkovitost, naslov i vrπenje moÊi, politiku i policiju. Transcendentna teorija moderne suverenosti, dosegnuvπi tako zrelost, ostvaruje novoga “pojedinca” apsorbirajuÊi druπtvo u moÊ. Malo pomalo, kako se administracija razvija, odnos izmeu druπtva i moÊi, izmeu mnoπtva i suverene dræave, obrÊe se tako da sada moÊ i dræava proizvode druπtvo.

Taj pravac u povijesti ideja doista ide usporedo s razvojem druπtvene povijesti. On odgovara premjeπtanju organizacijske dinamike dræave s podruËja srednjovjekovne hijerarhije u ono moderne discipline, od

DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI

zapovijedanja u funkcioniranje. Max Weber i Michel Foucault, da spomenemo samo najslavnije, uvelike su insistirali na tim preobrazbama u socioloπkim oblicima moÊi. U dugom prijelazu od srednjovjekovnoga u moderno druπtvo, prvi oblik politiËkog reæima bio je, kao πto smo vidjeli, ukorijenjen u transcendentnosti. Srednjovjekovno druπtvo bilo je organizirano prema hijerarhijskoj shemi stupnjeva moÊi. To je modernost otpuhala tijekom svoga razvoja. Foucault spominje taj prijelaz kao prijelaz od paradigme suverenosti u onu guvernmentalnosti, gdje pod suverenosti on smatra transcendentnost jedne jedine zapovjedne toËke iznad druπtvenoga polja, a pod guvernmentalnoπÊu on smatra opÊu ekonomiju discipline koja se proteæe po cijelome druπtvu.34 Mi viπe volimo to zamisliti kao prijelaz unutar pojma suverenosti, kao prijelaz u novi oblik transcendentnosti.

Modernost je zamijenila tradicionalnu transcendentnost zapovijedanja s transcendentnosti funkcije ureivanja. Disciplinski postupci oblikovali su se veÊ u klasiËnom dobu, ali tek je u modernosti disciplinarni dijagram postao dijagram same administracije. Tijekom toga prijelaza administracija Ëini stalan, snaæan i neumoran napor da uËini dræavu sve bliæom druπtvenoj stvarnosti i tako proizvodi druπtveni rad i njime zapovijeda. Stare teze, á la Tocqueville, o stalnosti administrativnih tijela u raznim druπtvenim erama tako su duboko izmijenjene ako nisu i potpuno odbacene. Meutim, Foucault ide joπ dalje i tvrdi da disciplinarni procesi koje je administracija uvela u praksu ruju tako duboko u druπtvu da uspijevaju sebe preoblikovati u aparate koji uzimaju u obzir kolektivnu bioloπku dimenziju reprodukcije stanovniπtva. Ostvarenje moderne suverenosti znaËi roenje biomoÊi. 35 Prije Foucaulta, Max Weber je takoer opisao administrativne mehanizme ukljuËene u oblikovanje moderne suverenosti.36 Dok je Foucaultova analiza opseæna u svojoj dijakronijskoj πirini, Weberova je snaæna u svojoj sinkronijskoj dubini. ©to se tiËe naπe rasprave o modernoj suverenosti, Weberov doprinos je najprije njegova tvrdnja da je otvaranje modernosti pobliæe opisano kao rez - stvaralaËko stanje pojedinaca i mnoπtva protiv procesa ponovnog dræavnog prisvajanja. Dræavnu suverenost on dalje odreuje kao reguliranje tog odnosa sile. Modernost iznad svega obiljeæava napetost suprotstavljenih sila. Ta napetost regulira svakim procesom legitimacije koji djeluje da osujeti njezinu sposobnost za raskid i obnavljanje stvaralaËke inicijative. Zatvaranje krize modernosti u novu suverenu moÊ moæe se iskazati u starim i kvazi-naturalistiËkim oblicima, kao πto je sluËaj s tradicionalnom legitimacijom; ili pak ono se moæe iskazati u svetim i inovativnim, iracionalno inovativnim, oblicima, kao u karizmat-

85

86

PUTOVI SUVERENOSTI

skoj legitimaciji; ili naposljetku, a to je u velikoj mjeri najuËinkovitiji oblik modernosti, ono se moæe iskazati u obliku administrativne racionalizacije.

Analiza tih oblika legitimiranja drugi je Weberov vaæan doprinos, koji se nadograuje na prvi, prepoznavanje dualizma paradigme. TreÊa vaæna toËka je Weberov prikaz proceduralnog obiljeæja preobrazbe, uvijek prisutnoga i moguÊega ispreplitanja raznih oblika legitimiranja i njihove stalne sposobnosti da se proπiruju i produbljuju u nadzoru nad druπtvenom stvarnoπÊu. Iz toga slijedi krajnji paradoks: ako s jedne strane taj proces zatvara krizu modernosti, s druge je strane ponovo otvara. Oblik procesa zatvaranja je isto tako kritiËan i proturjeËan kao πto je to geneza modernosti.

U tom pogledu Weberovo djelo ima veliku zaslugu πto je potpuno uniπtilo samozadovoljni i pobjedniËki koncept suverenosti moderne dræave πto ga je stvorio Hegel.

Weberovu analizu brzo su preuzeli pisci ukljuËeni u kritiku modernosti, od Heideggera i Lukácsa do Horkheimera i Adorna. Svi su oni priznali da je Weber otkrio iluziju modernosti, iluziju da se neprijateljski dualizam koji leæi u osnovi modernosti moæe obuhvatiti jedinstvenom sintezom koja zaodjenjuje cijelo druπtvo i politiku, ukljuËujuÊi proizvodne snage i proizvodne odnose. Oni su, naposljetku priznali da je moderna suverenost preπla svoj zenit i poËela tamniti.

Dok modernost zamire, otvara se novo, a tu opet nalazimo onu dramatiËnu antitezu koja je bila u osnovi i u korijenima modernosti. Je li se iπta doista promijenilo? Graanski rat opet je izbio u punoj snazi. Sinteza izmeu razvoja proizvodnih snaga i odnosa prevlasti joπ jednom izgleda nesigurna i nevjerojatna. Æelje mnoπtva i njegovo neprijateljstvo prema svakom obliku prevlasti navodi ga da joπ jednom napusti procese legitimacije koji podræavaju suverenu moÊ. Svakako, nitko to ne zamiπlja kao povratak onoga staroga svijeta æelja koje su ulijevale duh prvoj humanistiËkoj revoluciji. Nove singularnosti nastanjuju novo podruËje, modernost i njezini kapitalistiËki odnosi potpuno su promijenili okoliπ tijekom svoga razvoja. A ipak neπto ostaje: postoji osjeÊaj déja vu-a kada gledamo kako se ponovo pojavljuju borbe koje su se vodile od samih poËetaka. Iskustvo revolucije ponovo Êe se roditi nakon modernosti, ali unutar novih uvjeta koje je modernost izgradila na tako proturjeËan naËin. Izgleda da je Machiavellijev povratak korijenima spojen s Nietzscheovim junaËkim vjeËnim povratkom. Sve je razliËito a izgleda da se niπta nije promijenilo. ZnaËi li to dolazak nove ljudske moÊi? “Jer to je tajna duπe: kada ju je junak napustio, onda joj se samo pribliæava u snovima - super-junak”.37

DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI

humanizam nakon smrti Ëovjeka Posljednja djela Michela Foucaulta o povijesti seksualnosti joπ jednom oæivljuju onaj revolucionarni poticaj koji je proæimao renesansni humanizam. EtiËka briga za sebstvo ponovo se pojavljuje kao konstitutivna moÊ samostvaranja.

Kako je moguÊe da autor koji nas je toliko uporno uvjeravao o smrti »ovjeka, mislilac koji je nosio stijeg antihumanizma tijekom cijele svoje karijere, na kraju promiËe te najveÊe zasade humanistiËke tradicije? Ne mislimo da Foucault proturjeËi sam sebi ili da je promijenio svoje prvotno stajaliπte. On je uvijek toliko insistirao na neprekidnosti svoga diskursa. Bolje reËeno, Foucault postavlja u svome zadnjem djelu paradoksalno i hitno pitanje: ©to je humanizam nakon smrti »ovjeka? ili, πto je antihumanistiËki ili [posthumanistiËki] humanizam?

Meutim, to je pitanje samo prividni paradoks koji proizlazi barem djelomice iz terminoloπke zbrke izmeu dva odvojena pojma humanizma.

Antihumanizam koji je bio tako vaæan projekt za Foucaulta i Althussera u 1960-im godinama moæe se uËinkovito povezati s bitkom koju je vodio Spinoza tri stotine godina ranije. Spinoza je odbacio bilo koje shvaÊanje ËovjeËanstva kao imperium in imperio. Drugim rijeËima, on je odbio dodijeliti bilo koje zakone ljudskoj prirodi koji bi se razlikovali od zakona prirode u cjelini. Donna Haraway nastavlja Spinozin projekt u naπe vrijeme kada insistira da uklonimo prepreke izmeu Ëovjeka, æivotinje i stroja. Ako æelimo zamisliti »ovjeka kao odvojenoga od prirode, onda »ovjek ne postoji.

To priznanje je upravo smrt »ovjeka.

Meutim, taj antihumanizam ne mora proturjeËiti revolucionarnom duhu renesansnoga humanizma koji smo ranije ocrtali od Kuzanskog do Marsilija, U stvari, taj antihumanizam izravno slijedi svjetovni projekt humanizma i renesanse, ili toËnije njegovo otkriÊe ravni imanentnosti. Oba projekta zasnivaju se na napadu na transcendentnost. Postoji strogi kontinuitet izmeu religijske misli koja dodjeljuje Bogu moÊ iznad prirode i moderne “svjetovne” misli koja dodjeljuje istu moÊ »ovjeku iznad prirode.

Transcendentnost Boga jednostavno je prenesena na »ovjeka. Poput Boga prije, taj »ovjek koji je odvojen od prirode i iznad nje ne moæe naÊi mjesto u filozofiji imanentnosti. Poput Boga, taj transcendentni lik »ovjeka vodi brzo prema nametanju druπtvene hijerarhije i prevlasti. Stoga antihumanizam, zamiπljen kao odbijanje bilo kakve transcendentnosti, ne smije se nikako pomijeπati s poricanjem vis viva, stvaralaËke æivotne snage koja proæima revolucionarnu struju moderne tradicije. Naprotiv, odbijanje

87

88

PUTOVI SUVERENOSTI

transcendentnosti je uvjet moguÊnosti miπljenja te imanentne moÊi, anarhiËne osnove filozofije: “Ni Dieu, ni maître, ni l’homme.”

Stoga humanizam Foucaultovih posljednjih djela ne treba smatrati proturjeËnim smrti »ovjeka koju je proglasio dvadeset godina prije. Kada jednom prepoznamo naπa posthumana tijela i umove, kada jednom vidimo sami sebe kao majmune i kiborge koji jesmo, tada trebamo istraæiti vis viva, stvaralaËke moÊi koje nas proæimaju kao πto proæimaju cijelu prirodu i iznose na vidjelo naπe moguÊnosti. To je humanizam nakon smrti »ovjeka: ono πto Foucault naziva “le travail de soi sur soi”, stalan konstitutivni projekt da stvaramo i ponovo stvaramo sebe i naπ svijet.

2.2 SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE Stranci, molim vas nemojte nas ostaviti same s Francuzima! pariπki grafit 1995.

Mislili smo da umiremo za domovinu. Brzo smo shvatili da je to bilo za bankarske trezore. anatole france

Kako se evropska modernost postupno oblikovala, izgraeni su strojevi moÊi koji su trebali odgovoriti na njezinu krizu, traæeÊi stalno viπak koji bi rijeπio ili barem obuzdao krizu. U prethodnom odlomku zacrtali smo put odgovora na krizu koji je doveo do razvoja moderne suverene dræave. Drugi se pristup usmjeruje na pojam nacije, razvoj koji pretpostavlja prvi put i na njega se nadograuje kako bi izgradio savrπeni stroj πto Êe ponovo uspostaviti red i zapovijedanje.

Roenje nacije Pojam nacije u Evropi razvijao se na podruËju patrimonijalne i apsolutistiËke dræave. Patrimonijalna dræava odreivala se kao vlasniπtvo monarha. U razliËitim i analognim oblicima u raznim zemljama diljem Evrope, patrimonijalna i apsolutistiËka dæava bila je politiËki oblik koji je upravljao feudalnim druπtvenim odnosima i odnosima u proizvodnji.01 Feudalno vlasniπtvo moralo se prenositi i odreivati njegovu uporabu prema stupnjevima druπtvene podjele moÊi, na isti naËin na koji Êe se razine administracije morati prenositi u narednim stoljeÊima. Feudalno vlasniπtvo bilo je dio monarhova tijela, upravo kao πto je, ako prebacimo naπe stajaliπte na metafiziËko podruËje, tijelo suverenoga monarha bilo dio Boæjega tijela.02

90

PUTOVI SUVERENOSTI

U πesnaestom se stoljeÊu, usred reformacije i æestoke bitke meu snagama modernosti, patrimonijalna monarhija joπ uvijek predstavljala kao jamstvo mira i druπtvenoga æivota. Ona je joπ uvijek imala nadzor nad druπtvenim razvojem tako da je mogla apsorbirati taj proces unutar svoga stroja prevlasti. “Cujus regio, ejus religio” - ili u stvari, religija je morala biti podvrgnuta teritorijalnom nadzoru suverena. Nije bilo niËega diplomatskoga u toj uzreËici; naprotiv, ona je potpuno povjeravala moÊi patrimonijalnoga suverena upravljanje nad prelaskom prema novom poretku. Svaka religija bila je suverenovo vlasniπtvo. U sedamnaestom stoljeÊu, apsolutistiËka reakcija na revolucionarne snage modernosti slavila je patrimonijalnu monarhiju i upotrebljavala ju je kao orue za svoje svrhe. Meutim, u toj toËki slavljenje patrimonijalne dræave je moglo biti samo paradoksalno i dvosmisleno, jer su slabile feudalne osnove njezine moÊi. Procesi prvobitne akumulacije kapitala nametnuli su nove uvjete svim strukturama moÊi.03 Do ere triju velikih buræoaskih revolucija [engleske, ameriËke i francuske], nije bilo politiËke alternative koja bi se mogla uspjeπno suprotstaviti tom modelu.

ApsolutistiËki i patrimonijalni model preæivio je u tom razdoblju jedino uz podrπku posebnoga kompromisa politiËkih snaga, a njegov sadræaj podrivao se iznutra zahvaljujuÊi prvenstveno pojavi novih proizvodnih snaga. Model je svejedno preæivio, i, joπ vaænije, preobrazio ga je razvoj nekih temeljnih obiljeæja koja Êe se prenijeti u naredna stoljeÊa.

Preobrazba patrimonijalnoga i apsolutistiËkoga modela sastojala se u postepenom procesu koji je zamijenio teoloπki temelj teritorijalne patrimonije novim temeljem koji je bio isto tako transcendentan.04 To duhovno jedinstvo nacije a ne kraljevo boæansko tijelo tada je postavilo teritorij i stanovniπtvo kao idealnu apstrakciju. Ili, bolje reËeno, fiziËki teritorij i stanovniπtvo zamiπljeni su kao produæenje transcendentne biti nacije. Moderni pojam nacije tako je naslijedio patrimonijalno tijelo monarhistiËke dræave i ponovo ga je izmislio u novom obliku. Tu novu ukupnost moÊi strukturirali su djelomice novi kapitalistiËki proizvodni odnosi s jedne strane i stare mreæe apsolutistiËke administracije s druge.

Nacionalni identiteti stabilizirao je taj nevoljki strukturalni odnos. To je bio kulturni integrirajuÊi identitet, temeljen na bioloπkoj neprekidnosti krvnih odnosa, prostornoj neprekidnosti teritorija i jeziËnom zajedniπtvu.

Razvidno je da su se mnogi elementi promijenili iako je taj proces saËuvao materijalnost odnosa prema suverenu. Najvaænije, kako se patrimonijalni obzor preobrazio u nacionalni obzor, feudalni poredak podanika [subjectus] prepustio je mjesto disciplinarnom poretku graanina

SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE

[cives]. Promjena stanovniπtva iz podanika u graane bila je naznaka promjene iz pasivne u aktivnu ulogu. Nacija se uvijek predstavlja kao aktivna snaga, kao generativan oblik druπtvenih i politiËkih odnosa. Kao πto je ukazao Benedict Anderson i drugi, naciju Ëesto doæivljavamo kao [ili barem ona funkcionira kao da je to] kolektivno maπtanje, aktivnu tvorevinu zajednice graana.05 Na ovom mjestu moæemo vidjeti kako bliskost tako i posebnu razliku izmeu pojmova patrimonijalne dræave i nacionalne dræave.

Ova posljednja vjerno reproducira totalizirajuÊi identitet prve u smislu kako teritorija tako i stanovniπtva, ali nacija i nacionalna dræava predlaæu nove naËine prevladavanja nesigurnosti moderne suverenosti. Ti pojmovi opredmeÊuju suverenost na najkruÊi naËin: oni pretvaraju odnos suverenosti u stvar [Ëesto naturalizrajuÊi ga] i tako odstranjuju svaki ostatak druπtvenog neprijateljstva. Nacija je neka vrsta ideoloπkoga preËaca koji pokuπava osloboditi pojmove suverenosti i modernosti od neprijateljstva i krize koji ih odreuju. Nacionalna suverenost uklanja proturjeËno podrijetlo modernosti [kada ono nije potpuno uniπteno] i zatvara alternativne staze unutar modernosti koje su odbile ustupiti svoje moÊi dræavnoj vlasti. 06 Preobrazba pojma moderne suverenosti u pojam nacionalne suverenosti zahtijevala je i nove materijalne uvjete. Najvaænije, ona je zahtijevala da se uspostavi nova ravnoteæa izmeu procesa kapitalistiËke akumulacije i struktura moÊi. PolitiËka pobjeda buræoazije, kao πto su dobro pokazale engleska i francuska revolucija, poklapala se s usavrπavanjem pojma moderne suverenosti putem onoga nacionalne suverenosti. Iza idealne dimenzije pojma nacije stajali su klasni oblici koji su veÊ vladali procesima akumulacije. “Nacija” je tako bila istovremeno hipostaza Rousseauove “opÊe volje” i onoga πto je ideologija industrijske proizvodnje zamislila kao “zajednicu potreba” - to jest kapitalistiËko reguliranje træiπta koje je u dogom razdoblju prvobitne akumulacije u Evropi bilo viπe manje liberalno i uvijek buræoasko.

Kada su u devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu pojam nacije preuzeli vrlo razliËiti ideoloπki konteksti πto su mobilizirali mase u krajevima i zemljama unutar i izvan Evrope koji nisu proπli ni liberalnu revoluciju niti istu razinu prvobitne akumulacije, on se joπ uvijek predstavljao kao pojam kapitalistiËke modernizacije, koji je tvrdio da objedinjuje meuklasne zahtjeve za politiËkim jedinstvom i potrebe za ekonomskim razvojem.

Drugim rijeËima, naciju su postavljali kao jedino aktivno sredstvo koje moæe priskrbiti modernost i razvoj. Rosa Luxemburg æestoko se [i bezuspjeπno] borila protiv nacionalizma u raspravama unutar TreÊe internacionale u

91

92

PUTOVI SUVERENOSTI

godinama prije Prvoga svjetskoga rata. Rosa Luxemburg se protivila politici “nacionalnoga samoodreenja” za Poljsku kao elementa revolucionarne platforme, ali njezina optuæba nacionalizma bila je preuopÊena.07 Njezina kritika nacije nije bila puka kritika modernizacije kao takve, iako je bez sumnje bila itekako svjesna dvosmislenosti koje ukljuËuje kapitalistiËki razvoj. Nije bila osobito zabrinuta za podjele koje Êe nacionalizmi neizbjeæno stvoriti unutar evropske radniËke klase, iako ju je vlastiti nomadski prijelaz kroz srediπnju i istoËnu Evropu svakako uËinio osjetljivom na to. Njezin najsnaæniji argument bio je da nacija znaËi diktaturu pa je stoga duboko nespojiva s bilo kojim pokuπajem demokratske organizacije.

Rosa Luxemburg je shvaÊala da nacionalna suverenost i nacionalne mitologije uËinkovito potkopavaju teren demokratske organizacije obnavljanjem moÊi teritorijalne suverenosti i moderniziranjem njezinoga projekta putem mobiliziranja aktivne zajednice.

Proces izgradnje nacije, koji je obnovio pojam suverenosti i dao mu novu dimenziju, ubrzo je postao u svakom pojedinaËnom povijesnom kontekstu ideoloπka móra. Pojam nacije nije pacificirao niti rijeπio krizu modernosti, koja se sastoji u proturjeËnoj suprisutnosti mnoπtva i moÊi koja ga æeli svesti na vladavinu jednoga - to jest suprisutnost novoga proizvodnoga skupa slobodnih singularnosti i disciplinarne moÊi koja ga æeli iskoristiti - a niti je to uËinio pojam suverenosti dræave. Nacija moæe samo sakriti krizu ideoloπki, pomaknuti je i odgoditi njezinu moÊ.

Nacija i kriza modernosti Djelo Jeana Bodina predvodi evropsku misao koja vodi prema pojmu nacionalne suverenosti. Njegovo glavno djelo les six livres de la république, koje se prvi put pojavilo 1576, toËno usred krize renesanse, bavilo su tadaπnjim graanskim i vjerskim ratovima u Francuskoj i Engleskoj kao svojim temeljnim problemom. Bodin se bavio politiËkim krizama, sukobima i ratom, ali ti elementi rascjepa nisu ga naveli da postavi bilo kakvu idiliËnu alternativu, niti u jednostavnom teoretskom niti utopijskom obliku. Stoga je Bodinov rad bio ne samo istaknuti doprinos modernoj definiciji suverenosti veÊ i uËinkovito predvianje buduÊega razvoja suverenosti u nacionalnom okviru. UsvajajuÊi realistiËko stajaliπte, uspio je predvidjeti kritiku suverenosti u modernosti.

Suverenost, tvrdio je Bodin, ne moæe se stvoriti jedinstvom vladara i mnoπtva, javnoga i privatnoga, niti se njezini problemi mogu razrijeπiti doklegod se dræimo bilo okvira ugovora ili naravnoga prava. Stvarno,

SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE

podrijetlo politiËke moÊi i definicija suverenosti sastoje se u pobjedi jedne strane nad drugom, pobjedom koja Ëini jednoga suverenom a drugoga podanikom. Snaga i nasilje stvaraju suverena. FiziËke odluËnosti moÊi nameÊu plenitudo potestatis [punoÊu moÊi]. To je punoÊa i jedinstvo moÊi jer “jedinstvo Ëlanova /republike/ ovisi o jedinstvu pod jednim jedinim vladarom o kojemu ovisi uËinkovitost svih ostalih. Suvereni vladar stoga je neophodan jer njegova moÊ obavjeπÊuje sve Ëlanove republike”.08 Nakon πto je odbacio okvir naravnoga prava i transcendentnih stajaliπta koje ono uvijek na neki naËin priziva, Bodin nam predstavlja lik suverena, ili bolje reËeno dræave, koji realistiËki pa prema tome historijski gradi vlastito podrijetlo i strukturu. Moderna dræava izrasla je unutar te preobrazbe i samo se tu moæe nastaviti razvijati. To je teoretska kopËa kojom je teorija moderne suverenosti povezana s iskustvom teritorijalne suverenosti i usavrπava ga. Ali preuzimajÊi rimsko pravo i izvodeÊi iz njega sposobnost da se oblikuju izvori prava i urede oblici vlasniπtva, Bodinova doktrina postala je teorija jedinstvenoga politiËkoga tijela oblikovanoga kao administracija koja kao da je prebrodila poteπkoÊe krize modernosti. PomaknuÊe srediπta teoretske pozornosti od pitanja legitimnosti na ono æivota dræave i njezine suverenosti kao jedinstvenoga tijela predstavljalo je vaæan napredak. Kada je Bodin govorio o “politiËkom pravu suverenosti”, on je veÊ predvidio nacionalno [i tjelesno] nadodreenje suverenosti pa je tako otvorio originalnu i izravnu stazu koja Êe se protezati prema naprijed tijekom narednih stoljeÊa. 09 Poslije Bodina, u sedamnaestom i osamnaestom stoljeÊu razvile su se u Evropi istovremeno dvije πkole miπljenja koje su takoer dodijelile temi suverenosti srediπnju ulogu i uËinkovito predvidjele pojam nacionalne suverenosti: tradicija naravnoga prava i realistiËka [ili historicistiËka] tradicija dræavne teorije.10 Obje πkole posredovale su transcendentalni koncept suverenosti realistiËkom metodologijom koja je posegnula za oblikom materijalnoga sukoba. Obje su spojile izgradnju suverene dræave s konstituiranjem sociopolitiËke zajednice koja Êe se kasnije nazvati nacijom.

Kao i Bodin, obje su se te πkole stalno bavile krizom teoretskoga koncepta suverenosti, koju su stalno ponovo otvarale neprijateljske moÊi modernosti i pravna i administrativna izgradnja oblika dræave.

U πkoli naravnoga prava, od Grotiusa do Althusiusa i od Thomasiusa do Puffendorfa, transcendentalni oblici suverenosti spuπteni su na zemlju i ukljuËeni u institucionalne i administrativne procese. Suverenost se raspodijelila pokretanjem sustava viπestrukih ugovora kojima je cilj bio djelovati na svakoj razini administrativne strukture moÊi. Taj proces nije bio

93

94

PUTOVI SUVERENOSTI

usmjeren prema vrhu dræave i samom naslovu suverenosti; naprotiv, problemu legitimnosti poËelo se pristupati putem administrativnoga stroja koji je djelovao kroz oblike vrπenja moÊi. Krug suverenosti i posluπnosti zatvarao se sam u sebi, udvostruËujuÊi se, umnoæavajuÊi se i πireÊi se druπtvenom stvarnoπÊu. Suverenost se poËela prouËavati manje sa stajaliπta suparnika ukljuËenih u krizu modernosti a viπe kao administrativni proces koji oblikuje ta suparniπtva i teæi prema jedinstvu u dijalektici moÊi, apstrahirajuÊi je i opredmeÊujuÊi je putem povijesne dinamike. Vaæan dio πkole naravnoga prava tako je razvio zamisao o raspodjeli i oblikovanju transcendentne suverenosti kroz stvarne oblike administracije.11 Meutim, sinteza koja je bila implicitna u πkoli naravnoga prava postala je eksplicitna u kontekstu historicizma. Svakako, bilo bi netoËno pripisati historicizmu prosvjetiteljstva tezu koju su u stvari razvile reakcionarne πkole u razdoblju nakon Francuske revolucije - to jest tezu koja spaja teoriju suverenosti s teorijom nacije i obje ih ukopava u zajedniËki povijesni humus.

A ipak u tom ranom razdoblju postoji sjeme kasnijega razvoja. Dok je vaæan dio πkole naravnoga prava razvio zamisao o oblikovanju transcendentne suverenosti kroz stvarne oblike administracije, historicistiËki mislioci prosvjetiteljstva pokuπali su ustanoviti subjektivnost povijesnoga procesa pa time pronaÊi uËinkoviti temelj za naslov i vrπenje suverenosti.12 U radu Giambattista Vicoa, na primjer, strahovitoga meteora koji je proletio kroz razdoblje prosvjetiteljstva, odreenja pravnoga koncepta suverenosti bila su utemeljena u moÊi povijesnoga razvoja. Transcendentni oblici suverenosti prevedeni su u naznake procesa providnosti koji je bio istovremeno ljudski i boæanski. Izgradnja suverenosti [ili stvarno opredmeÊenje suverenosti] u povijesti bila je vrlo snaæna. Na tom povijesnom terenu, koji prisiljava svaku ideoloπku tvorevinu da se suoËi sa stvarnoπÊu, genetska kriza modernosti nikada nije bila zavrπena - i nije bilo potrebe da se zavrπi, jer je sama kriza proizvodila nove oblike koji su stalno poticali povijesni i politiËki razvoj, svi joπ uvijek pod vlaπÊu transcendentnoga suverena. Kakav genijalni obrat problematike! A opet, u isto vrijeme, kakva potpuna mistifikacija suverenosti! Elementi krize, stalne i nerijeπene krize, smatrali su se tada aktivnim elementima napretka. U stvari, veÊ kod Vicoa moæemo prepoznati zametak Hegelove apologije “uËinkovitosti”, koja tadaπnji svjetski poredak Ëini telosom povijesti.13 Ono πto su bile naznake i nagovjeπtaji u Vicoa, pojavili su se kao otvorena i radikalna izjava u kasnom njemaËkom prosvjetiteljstvu. Najprije u Hannoverskoj πkoli, a onda u djelu J.G. Herdera, moderna teorija

SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE

suverenosti usmjeravala se iskljuËivo prema analizi onoga πto se zamiπljalo kao druπtvena i kulturna zajednica: povijesni kontinuitet teritorija, stanovniπtva i nacije. Vicoov argument da je idealna povijest smjeπtena u povijesti svih nacija postao je joπ radikalniji u Herdera tako da je svako ljudsko usavrπavanje, u odreenom smislu, nacionalno.14 Identitet se tako zamiπlja ne kao rjeπavanje druπtvenih i povijesnih razlika veÊ kao proizvod prvobitnoga jedinstva. Nacija je potpuni oblik suverenosti koji prethodi povijesnom razvoju; ili, bolje reËeno, ne postoji povijesni razvoj koji nije veÊ unaprijed zamiπljen u poËetku. Drugim rijeËima, nacija podræava pojam suverenosti tvrdeÊi da mu prethodi.15 To je materijalni stroj koji juri povijeπÊu, “duh” koji stvara povijest. Nacija postaje naposljetku stanje moguÊnosti ukupnoga ljudskoga djelovanja i samoga druπtvenoga æivota.

Narod nacije Izmeu kraja osamnaestoga stoljeÊa i poËetka devetnaestoga, pojam nacionalne suverenosti konaËno se pojavio u evropskoj misli u svom punom obliku. U osnovi toga definitivnoga oblika pojma bili su trauma, Francuska revolucija, i rjeπenje te traume, reakcionarno usvajanje i veliËanje pojma nacije. Temeljni elementi tog brzog prekrajanja pojma nacije koje ga je uËinilo stvarnim politiËkim oruæjem mogu se u saæetom obliku vidjeti u djelu Emmanuel-Josepha Sieye`sa. U svom divnom i klevetniËkom traktatu πto je treÊi staleæ?, on je povezao pojam nacije s onim TreÊega staleæa, to jest, buræoazije. Sieye`s je pokuπao vratiti pojam suverenosti njegovim humanistiËkim korijenima i ponovo otkriti njegove revolucionarne moguÊnosti. Joπ je vaænije za naπe svrhe πto mu je njegovo snaæno ukljuËivanje u revolucionarnu aktivnost omoguÊilo da protumaËi pojam nacije kao konstruktivni politiËki pojam, konstitutivni mehanizam.

Meutim, postepeno je postalo jasno, osobito u Sieye`sovom kasnijem radu, radu njegovih sljedbenika i iznad svega onome njegovih klevetnika, da je nacija, iako stvorena putem politike, u krajnjoj instanci duhovna tvorevina, pa je pojam nacije tako odvojen od revolucije, koja je izruËena svim termidorima. Nacija je izrazito postala pojam koji je saæeo buræoasko hegemonistiËko rjeπenje u problem suverenosti.16 U onim trenucima kada je pojam nacije predstavljen kao puËki i revolucionarni, kao πto je doista i bio tijekom Francuske revolucije, mogli bismo pretpostaviti da je nacija prekinula s modernim pojmom suverenosti i njegovim aparatom potËinjavanja i vladanja, te da se umjesto toga otvorila prema demokratskom pojmu zajednice. Veza izmeu pojma nacije i pojma

95

96

PUTOVI SUVERENOSTI

naroda bila je doista snaæna novina i ona je stvarno Ëinila srediπte jakobinske senzibilnosti kao i one drugih revolucionarnih skupina. Meutim, ono πto izgleda revolucionarno i oslobaajuÊe u tom pojmu nacionalne, puËke suverenosti samo je joπ jedan okretaj zavrtnja, daljnje proπirenje potËinjavanja i vladanja koje je moderni pojam suverenosti nosio sa sobom od poËetka. Nesigurna moÊ suverenosti kao rjeπenje krize modernosti najprije se za oslonac upuÊivala na naciju, a kada se otkrilo da je i nacija nesigurno rjeπenje, dalje se upuÊivala na narod. Drugim rijeËima, upravo kao πto pojam nacije upotpunjuje pojam suverenosti tvrdnjom da mu prethodi tako i pojam naroda upotpunjuje pojam nacije putem joπ jednog simulirane logiËke regresije. Svaki logiËki korak funkcionira da bi uËvrstio moÊ suverenosti mistificirajuÊi njezinu osnovu, to jest, poËivajuÊi na prirodnosti pojma. Identitet nacije i joπ viπe identitet naroda moraju izgledati prirodni i prvobitni.

Mi, nasuprot, moramo denaturalizirati te pojmove i upitati πto je to nacija i kako je stvorena, ali isto tako, πto je to narod i kako je stvoren? Iako je “narod” postavljen kao prvobitna osnova nacije, moderni koncept naroda je ustvari proizvod nacionalne dræave, i preæivljava jedino unutar svoga konkretnoga ideoloπkoga konteksta. Mnoge suvremene analize nacija i nacionalizma s najrazliËitijih stajaliπta idu u krivom smjeru jer se bez oklijevanja oslanjaju na prirodnost pojma i identitet naroda. Trebamo napomenuti da se pojam naroda uvelike razlikuje od pojma mnoπtva.17 VeÊ je u sedamnaestom stoljeÊu Hobbes bio vrlo svjestan te razlike i njezine vaænosti za izgradnju suverenoga poretka: “Velika je zapreka graanskoj vladi, osobito monarhistiËkoj to πto ljudi ne prave dovoljnu razliku izmeu naroda i mnoπtva. Narod je neπto πto je jedno, koje ima jednu volju i Ëemu se moæe pripisati jedna radnja; niπta od toga ne moæe se reÊi za mnoπtvo.

Narod vlada u svim oblicima vlasti. Jer Ëak i u monarhijama narod zapovijeda; jer narod izraæava svoju volju putem volje jednoga Ëovjeka ... [kolikogod to izgledao paradoks] kralj je narod”.18 Mnoπtvo je mnogostrukost, razina singularnosti, otvoreni skup odnosa, koji nije homogen niti istovjetan sa samim sobom i odnosi se nejasno i ukljuËivo prema onima izvan njega. Narod, nasuprot, teæi prema identitetu i homogenosti iznutra dok izraæava razliku i iskljuËuje se od vanjskoga. Dok je mnoπtvo nedefinitivan konstitutivan odnos, narod je konstituirana sinteza koja je pripremljena za suverenost. Narod pokazuje jednu jedinu volju i radnju koja je neovisna od raznih volja i radnji mnoπtva. Svaka nacija mora pretvoriti mnoπtvo u narod.

SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE

Dvije temeljne vrste postupaka doprinose izgradnji modernoga pojma naroda u odnosu na onaj nacije u Evropi u osamnaestom i devetnaestom stoljeÊu. Vaæniji meu njima su mehanizmi kolonijalnoga rasizma koji grade identitet evropskih naroda u dijalektiËkoj igri suprotnosti s njihovim uroeniËkim Drugima. Pojmovi nacije, naroda i rase nikada nisu vrlo udaljeni.19 Izgradnja potpune rasne razlike bitni je temelj za koncept homogenog nacionalnog identiteta. Brojne izvrsne studije pojavljuju se danas kada pritisci doseljavanja i multikulturalizma stvaraju sukobe u Evropi, koji pokazuju da evropska druπtva i narodi nisu nikad bili Ëisti i jedinstveni usprkos neËijoj upornoj nostalgiji.20 Identitet naroda izgradio se na zamiπljenoj ravni koja je skrivala i/ili uklonila razlike, a to je na praktiËkoj razini odgovaralo rasnom potËinjavanju i druπtvenom proËiπÊenju.

Drugi temeljni postupak u izgradnji naroda, koji je olakπao prvi, nestanak je unutarnjih razlika time πto hegemonistiËka skupina, rasa ili klasa predstavlja cijelo stanovniπtvo. PredstavniËka skupina je djelatni agens koji se nalazi u pozadini uËinkovitosti pojma nacije. Tijekom same Francuske revolucije, izmeu termidora i Napoleonskoga razdoblja, pojam nacije otkrio je svoj bitni sadræaj i posluæio kao protuotrov pojmu i snagama revolucije. »ak u Sieye`sovom ranom radu moæemo vidjeti kako nacija sluæi da ublaæi krizu i kako Êe suverenost biti ponovo prisvojena putem predstavljanja buræoazije. Sieye`s tvrdi da nacija moæe imati samo jedan opÊi interes: bilo bi nemoguÊe uspostaviti red kada bi nacija dopustila nekoliko razliËitih interesa. Druπtveni poredak nuæno pretpostavlja jedinstvo ciljeva i sklad sredstava.21 Pojam nacije u tim prvim godinama Francuske revolucije bio je prva pretpostavka izgradnje puËke hegemonije i prvi svjesni manifest neke druπtvene klase, ali on je bio takoer konaËna izjava o potpuno dovrπenoj svjetovnoj preobrazbi, krunidba, konaËni peËat. Nikada pojam nacije nije bio tako reakcionaran kao onda kada se sam predstavljao kao revolucionaran.22 Paradoksalno to moæe biti samo dovrπena revolucija, kraj povijesti. Prijelaz od revolucionarne djelatnosti prema duhovnoj izgradnji nacije i naroda neizbjeæan je i implicitan u samim tim pojmovima.23 Nacionalna suverenost i puËka suverenost bile su tako proizvodi duhovne izgradnje, to jest, izgradnje identiteta. Kada se Edmund Burke suprotstavio Sieye`su, njegovo je stajaliπte bilo mnogo manje razliËito nego πto bismo mogli pomisliti prema vruÊoj polemiËkoj klimi toga doba. »ak je i za Burkea, u stvari, nacionalna suverenost proizvod duhovne izgradnje identiteta. Ta se Ëinjenica moæe joπ jasnije prepoznati u radu onih koji su ponijeli stijeg kontrarevolucionarnoga projekta na evropskom kontinentu.

97

98

PUTOVI SUVERENOSTI

Kontinentalni koncepti te duhovne izgradnje oæivjeli su kako historicistiËku tako i voluntaristiËku tradiciju nacije i pridodali konceptu povijesnoga razvoja transcendentalnu sintezu u nacionalnoj suverenosti. Ta je sinteza uvijek veÊ postignuta u identitetu nacije i naroda. Johan Gottlieb Fichte, na primjer, tvrdi, izraæavajuÊi se viπe manje mitoloπki, da su domovina i narod predstavnici i mjerila zemaljske vjeËnosti; oni su ono πto ovdje na zemlji moæe biti besmrtno.24 RomantiËka kontrarevolucija bila je u stvari realistiËnija od prosvjetiteljske revolucije. Ona je uokvirila i uËvrstila ono πto je bilo veÊ postignuto, slaveÊi ga u vjeËnom svjetlu hegemonije. TreÊi staleæ je moÊ; nacija je njegovo totalizirajuÊe predstavljanje; narod je njegov Ëvrsti i prirodni temelj; a nacionalna suverenost je vrhunac povijesti. Buræoaska vlastita revolucionarna povijest definitivno je nadmaπila svaku povijesnu alternativu buræoaskoj hegemoniji.25 To buræoasko oblikovanje pojma nacionalne suverenosti daleko je nadmaπilo prethodna oblikovanja moderne suverenosti. Ono je uËvrstilo poseban i hegemonistiËki lik moderne suverenosti, sliku pobjede buræoazije koja je onda postala kako historicistiËka tako i univerzalna. Nacionalna posebnost je moguÊa univerzalnost. Sve su se niti dugoga razvoja tu ispreplele. U identitetu, to jest, duhovnoj biti, naroda i nacije, postoji teritorij protkan kulturnim znaËenjima, zajedniËkom povijesti i jeziËnom zajednicom; ali joπ viπe tu je i konsolidacija klasne pobjede, stabilno træiπte, moguÊnost ekonomske ekspanzije i novi prostori koje treba osvojiti i civilizirati. Ukratko, izgradnja nacionalnog identiteta jamËi stalno pojaËavanu legitimaciju, te pravo i moÊ nepovredivoga i nesavladivoga jedinstva. To je odluËan pomak u pojmu suverenosti. Spojen s pojmovima nacije i naroda, moderni pojam suverenosti pomiËe svoj epicentar od posredovanja sukoba i krize prema jedinstvenom doæivljaju nacije-subjekta i njezine zamiπljene zajednice.

Podreeni nacionalizam Dosad smo naπu pozornost usmjeravali na razvoj pojma nacije u Evropi dok je Evropa bila u procesu stjecanja svjetske prevlasti. Meutim izvan Evrope pojam nacije funkcionirao je sasvim drugaËije. U stvari, mogli bismo Ëak reÊi da je u nekim vidovima funkcija pojma nacije obrnuta meu podreenim skupinama od one meu vladajuÊim skupinama.

Najsmionije reËeno, izgleda da, dok pojam nacije promiËe status quo i restauraciju u rukama vladajuÊih, on je orue promjene i revolucije u rukama potËinjenih.

SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE

Dvije primarne funkcije, od kojih je svaka dvosmislena, odreuju progresivnu narav podreenoga nacionalizma. Najvaænije, nacija se pojavljuje kao napredna ukoliko ona sluæi kao crta obrane protiv prevlasti moÊnijih nacija i vanjskih ekonomskih, politiËkih i ideoloπkih snaga. Pravo na samoodreenje potËinjenih nacija u stvari je pravo na odcjepljenje od nadzora vladajuÊih snaga.26 Protukolonijalne borbe tako su koristile pojam nacije kao orue kojim Êe poraziti i istjerati osvajaËa, a protuimperijalistiËka politika na sliËan je naËin podigla nacionalne zidove kako bi omela prejake snage stranoga kapitala. Koncept nacije takoer je posluæio kao ideoloπko orue da suzbije prevladavajuÊi diskurs koji je prikazivao potlaËeno stanovniπtvo kao kulturno manje vrijedno; pozivanje na dræavnost takoer je potvrivalo dostojanstvo naroda i Ëinilo legitimnim zahtjev za neovisnoπÊu i jednakoπÊu. U svakom od tih sluËaja, nacija je napredna kao strogo utvrena crta obrane protiv moÊnijih vanjskih snaga. Meutim, kolikogod ti zidovi izgledali napredni u svojoj zaπtitnoj funkciji protiv vanjske prevlasti, oni lako mogu odigrati obrnutu ulogu u odnosu na unutarnje stanje koje πtite.

Negativna strana strukture koja odolijeva stranim snagama i sama je prevladavajuÊa snaga koja vrπi jednako i suprotno unutarnje porobljavanje, potiskujuÊi unutarnje razlike i oporbu u ime nacionalnog identiteta, jedinstva i sigurnosti. Ponekad je teπko razdvojiti zaπtitu od porobljavanja.

Ta strategija “nacionalne zaπtite” je maË s dvije oπtrice koji povremeno izgleda nuæan usprkos svojoj razornosti.

Nacija izgleda napredna takoer ukoliko postavlja zajedniπtvo kao moguÊu zajednicu. Dio “modernizirajuÊih” uËinaka nacije u potlaËenim zemljama sastojao se u stapanju razliËitih naroda, uklanjajuÊi vjerske, etniËke, kulturne i jeziËne prepreke. Stapanje u zemljama kao πto su Indonezija, Kina i Brazil, na primjer, stalan je proces koji ukljuËuje prevladavanje bezbrojnih takvih prepreka - a u mnogim sluËajevima evropska kolonijalna moÊ pripremila je takvo nacionalno stapanje. U sluËajevima naroda u dijaspori, takoer, nacija ponekad izgleda jedinim dostupnim pojmom pod kojim se moæe zamisliti zajednica potËinjene skupine - kao πto se, na primjer, Aztláni zamiπljaju kao zemljopisna domovina “la Raza”-e, duhovne latinske nacije u Sjevernoj Americi. Moæe biti toËno, kao πto kaæe Benedict Anderson, da naciju treba shvatiti kao zamiπljenu zajednicu - ali tu moramo prepoznati da je zahtjev izokrenut tako da nacija postaje jedini naËin na koji moæemo zamisliti zajednicu!

Svako zamiπljanje zajednice postaje prekodirano kao nacija pa je stoga naπ pojam zajednice ozbiljno osiromaπen. Upravo kao πto se, u kontekstu

99

100

PUTOVI SUVERENOSTI

vladajuÊih zemalja, poriËu raznolikost i singularnost mnoπtva u oklopu identiteta i homogenosti naroda. Joπ jednom, stapajuÊa moÊ potËinjene nacije je maË s dvije oπtrice, istovremeno napredan i reakcionaran.

Oba ta istovremeno napredna i nazadna vida potËinjenoga nacionalizma prisutna su u svoj svojoj dvosmislenosti u tradiciji crnaËkog nacionalizma u Sjedinjenim Dræavama. Iako liπen bilo kojega teritorijalnoga odreenja [i tako bez sumnje razliËit od veÊine drugih potËinjenih nacionalizama], on takoer predstavlja dvije temeljne napredne funkcije ponekad pokuπavajuÊi se postaviti u analogan poloæaj s pravim, teritorijalno odreenim nacijama. U ranim 1960-im godinama, na primjer, nakon ogromnoga ekonomskoga poticaja stvorenog Bandunπkom konferencijom i novim afriËkim i latinoameriËkim borbama za nacionalno osloboenje, Malcolm X pokuπao je preusmjeriti teæiπte zahtjeva afroameriËkih borbi s “graanskih prava” na “ljudska prava” i tako retoriËki pomaknuti forum obraÊanja od Kongresa SAD-a na OpÊu skupπtinu UN-a.27 Malcolm X, poput mnogih afroameriËkih voa barem od Marcusa Garveya, jasno je prepoznao moÊan poloæaj govora u ime nacije i naroda. Pojam nacije tu oslikava obrambeni poloæaj odvajanja od hegemonistiËke “vanjske” moÊi i istovremeno predstavlja autonomnu moÊ jedinstvene zajednice, moÊ naroda.

Vaænija od bilo kojih takvih teoretskih i retoriËkih postavki je stvarna praksa crnaËkog nacionalizma, to jest, raznolike djelatnosti i pojave koje sami akteri izmiπljaju kao izraze crnaËkoga nacionalizma: od vjeæbaËkih momËadi i parada do programa ishrane, odvojenih πkola i projekata ekonomskoga razvoja zajednice i samodostatnosti. Kao πto Wahneema Lubiano to kaæe, “CrnaËki nacionalizam je znaËajan zbog njegove sveprisutnosti u æivotima ameriËkih Crnaca”.28 U svim tim raznim djelatnostima i podruËjima æivota, crnaËki nacionalizam toËno odreuje krugove samovrednovanja koji Ëine zajednicu i omoguÊuju njezino relativno samoodreenje i samokonstituiranje. Usprkos opsegu razliËitih pojava nazvanih crnaËkim nacionalizmom, mi joπ uvijek moæemo u njima prepoznati dvije temeljne napredne funkcije potËinjenoga nacionalizma: obranu i stapanje zajednice. CrnaËki nacionalizam moæe odrediti bilo koji oblik odvajanja i autonomne moÊi afroameriËkoga naroda.

Meutim, i u sluËaju crnaËkoga nacionalizma, napredne elemente neizbjeæno prate njihove reakcionarne sjene. Represivne snage nacije i naroda hrane se samovrednovanjem zajednice i razaraju raznolikost. Kada crnaËki nacionalizam postavlja jedinstvo i homogenost afroameriËkoga naroda kao svoju osnovu [uklanjajuÊi klasne razlike, na primjer] ili kada

SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE

odreuje jedan segment zajednice [kao πto su afroameriËki muπkarci] kao de facto predstavnike cjeline, duboka dvosmislenost naprednih funkcija potËinjenoga nacionalizma razvidno izbija na povrπinu.29 Upravo strukture koje igraju obrambenu ulogu u odnosu na vanjsko - u interesu promicanja moÊi, autonomije i jedinstva zajednice - iste su one koje igraju porobljivaËku ulogu prema unutra, poriËuÊi raznolikost same zajednice.

Meutim, trebamo naglasiti da te dvosmislene napredne funkcije pojma nacije prvenstveno postoje onda kada nacija nije uËinkovito povezana sa suverenoπÊu, to jest, kada zamiπljena nacija [joπ] ne postoji, kada nacija ostaje pukim snom. »im se nacija poËinje oblikovati kao suverena dræava, njezine napredne funkcije gotovo nestaju. Jean Genet bio je ushiÊen revolucionarnom æeljom Crnih pantera i Palestinaca, ali je shvatio da Êe ostvarenje suverene nacije znaËiti kraj njihovih revolucionarnih odlika. “Na dan kada se Palestinci institucionaliziraju”, rekao je, “ja neÊu biti viπe na njihovoj strani. Na dan kada Palestinci postaju nacija poput drugih nacija, ja viπe neÊu biti tamo”.30 S nacionalnim “osloboenjem” i izgradnjom nacionalne dræave, sve porobljivaËke funkcije moderne suverenosti neizbjeæno cvjetaju punom snagom.

Totalitarizam nacionalne dræave Kada nacionalna dræava doista funkcionira kao institucija suverenosti, uspijeva li ona u potpunosti rijeπiti krizu modernosti? Uspijeva li pojam naroda i njegovo biopolitiËko pomaknuÊe suverenosti promijeniti uvjete i podruËje sinteze izmeu konstitutivne moÊi i konstituirane moÊi i izmeu dinamike proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa na takav naËin da nas izvede iz krize? ©iroki spektar pisaca, pjesnika i politiËara [Ëesto izraslih iz naprednih, socijalistiËkih i protuimperijalistiËkih pokreta] svakako su mislili potvrdno. Preobrazba jakobinske ljevice devetnaestoga stoljeÊa u nacionalistiËku ljevicu, sve snaænije usvajanje nacionalnih programa u Drugoj i TreÊoj Internacionali i nacionalistiËki oblici oslobodilaËkih borbi u kolonijalnom i postkolonijalnom svijetu sve do danaπnjih otpora nacija procesima globalizacije i katastrofa koje izazivaju: izgleda da sve to podupire stajaliπte da nacionalna dræava doista pruæa novu dinamiku izvan povijesnoga i konceptualnoga fijaska moderne suverene dræave.31 Meutim, mi imamo drugaËije stajaliπte o funkciji nacije, i po naπem miπljenju kriza modernosti ostaje odluËno otvorena pod vladavinom nacije i njezinoga naroda. Ako ponovno preuzmemo naπu genealogiju pojma suverenosti u devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu, vidljivo je da je dræavni

101

102

PUTOVI SUVERENOSTI

oblik modernosti najprije siπao u dræavni oblik nacije, a onda se dræavni oblik nacije srozao u cijeli niz barbarizama. Kada je klasna borba ponovo otvorila mistificiranu sintezu modernosti u prvim desetljeÊima dvadesetoga stoljeÊa i ponovo iskazala snaænu antitezu izmeu dræave i mnoπtva i izmeu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, ta je antiteza vodila izravno u evropski graanski rat - graanski rat koji je nosio masku sukoba meu suverenim nacionalnim dræavama.32 U Drugom svjetskom ratu nacistiËka NjemaËka, zajedno s raznim evropskim faπizmima, stajala je nasuprot socijalistiËke Rusije. Nacije su predstavljene kao mistifikacije, ili zamjene, klasnih subjekata u sukobu. Ako je nacistiËka NjemaËka idealan tip preobrazbe moderne suverenosti u nacionalnu suverenost i njezinoga oblika u kapitalistiËki oblik, onda je staljinistiËka Rusija idealan tip preobrazbe puËkoga interesa i okrutne logike koja iz njega slijedi u projekt nacionalne modernizacije, mobilizirajuÊi u vlastite svrhe proizvodne snage koje æude za oslobaanjem od kapitalizma.

Ovdje moæemo analizirati nacionalnu socijalistiËku apoteozu modernog pojma suverenosti i njegovu preobrazbu u nacionalnu suverenost: niπta ne moæe boje osvijetliti koherentnost toga prijelaza nego πto to moæe prijenos moÊi od pruske monarhije na Hitlerov reæim, pod sjajnim okriljem njemaËke buræoazije. Meutim, taj je prijelaz dobro poznat, kao πto su i eksplozivno nasilje toga prijenosa moÊi, posloviËna posluπnost njemaËkoga naroda, njegova vojniËka i graanska smionost u sluæbi nacije, te popratne posljedice koje moæemo nazvati, u nekoj vrsti intelektualne preËice, Auschwitz [kao simbol æidovskoga holokausta] i Buchenwald [kao simbol istrebljenja komunista, homoseksualaca, Cigana i drugih]. Prepustimo tu priËu drugim znanstvenicima i sramoti povijesti.

Ovdje nas viπe zanima druga strana nacionalnoga pitanja u Evropi tijekom toga razdoblja. Drugim rijeËima, πto se doista dogodilo kada je nacionalizam iπao ruku pod ruku sa socijalizmom u Evropi? Da bismo odgovorili na to pitanje moramo ponovo razmotriti nekoliko srediπnjih trenutaka u povijesti evropskoga socijalizma. NaroËito moramo imati na umu da se nedugo nakon svoga zametka, izmeu sredine i kraja devetnaestoga stoljeÊa, socijalistiËka Internacionala morala suoËiti s jakim nacionalistiËkim pokretima, a tijekom toga sukoba prvobitna meunarodna strast radniËkoga pokreta brzo je isparila. Politika najjaËih evropskih radniËkih pokreta, u NjemaËkoj, Austriji, Francuskoj, a iznad svega u Engleskoj, odmah je podigla stijeg nacionalnoga interesa. Socijaldemokratski reformizam bio je potpuno opsjednut tim kompromisom izmiπljenim u ime

SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE

nacije - kompromisom izmeu klasnih interesa, to jest, izmeu proletarijata i nekih slojeva buræoaske hegemonistiËke strukture u svakoj zemlji. Nemojmo Ëak ni govoriti o podloj povijesti izdaje u kojoj su dijelovi evropskoga radniËkoga pokreta podræavali imperijalistiËke poduhvate evropskih nacionalnih dræava, niti o neoprostivoj gluposti koja je ujedinila razne evropske reformizme da pristanu da se mase vode na klaonicu u Prvom svjetskom ratu.

Socijaldemokratski reformizam doista je imao primjerenu teoriju za ta glediπta. Nekoliko austrijskih socijaldemokratskih profesora ju je izmislilo.

Bili su to suvremenici Musilova grofa Leinsdorfa. U idiliËnom ozraËju alpske Kakanije, u blagoj intelektualnoj klimi “povratka Kantu”, ti profesori, poput Otta Bauera, insistirali su na nuænosti da se nacionalnost smatra temeljnim elementom modernizacije.33 U stvari, oni su vjerovali da Êe se u sukobljavanju izmeu nacionalnosti [definiranoj kao zajednici liËnosti] i kapitalistiËkoga razvoja [shvaÊenoga kao druπtvo] pojaviti dijalektika koja Êe u svome razvijanju moguÊe biti sklona proletarijatu i njegovoj postupnoj hegemoniji u druπtvu. Taj program nije se obazirao na Ëinjenicu da pojam nacionalne dræave nije djeljiv veÊ organski, ne transcendentalan veÊ transcendentan, i Ëak da je u svojoj transcendentnosti izgraen da se suprotstavi svakoj teænji proletarijata da ponovo prisvoji druπtveni prostor i druπtveno bogatstvo. ©to moæe onda modernizacija znaËiti ako je bitno vezana u reformu kapitalistiËkoga sustava i neprijateljska prema bilo kojem otvaranju revolucionarnoga procesa? Ti su autori slavili naciju a da nisu htjeli platiti cijenu toga slavlja. Ili bolje reËeno, oni su je slavili i istovremeno mistificirali razornu moÊ pojma nacije. S toga stajaliπta, potpora imperijalistiËkim projektima i meuimeprijalistiËkom ratu bilo je doista logiËko i neizbjeæno glediπte za socijaldemokratski reformizam.

I boljπevizam je uπao u podruËje nacionalistiËke mitologije, osobito preko Staljinovoga slavljenoga predrevolucionarnoga pamfleta o marksizmu i nacionalnom pitanju.34 Prema Staljinu, nacije su odmah revolucionarne, a revolucija znaËi modernizaciju: nacionalizam je neizbjeæna faza u razvoju.

Meutim, preko Staljinova prijevoda, kako nacionalizam postaje socijalistiËki, socijalizam postaje ruski, a Ivan Grozni postavljen je da poËiva u grobu pored Lenjina. KomunistiËka Internacionala preobrazila se u skup “pete kolone” ruskih nacionalnih interesa. Pojam komunistiËke revolucije ta deteritorijalizirajuÊa sablast koja je progonila Evropu i svijet i koja je od Pariπke komune do 1917. u Sankt Petersburgu i do Maovog Dugog marπa uspjela ujediniti dezertere, meunarodne partizane, πtrajkaπke radnike i

103

104

PUTOVI SUVERENOSTI

kozmopolitske intelektualce - konaËno je pretvoren u reteritorijalizirajuÊi reæim nacionalne suverenosti. TragiËna je ironija da je nacionalistiËki socijalizam u Evropi postao sliËan nacional-socijalizmu. To nije stoga πto se “dvije krajnosti susreÊu”, kao πto bi neki liberali voljeli pomisliti, veÊ zbog toga πto je apstraktni stroj nacionalne suverenosti u srcu oba dva.

Kada je, usred hladnoga rata, pojam totalitarizma uveden u politiËku znanost, on je dodirnuo samo vanjske elemente pitanja. U svom najkoherentnijem obliku pojam totalitarizma iskoriπten je da se prokaæu ruπenje demokratske javne sfere, nastavak jakobinske ideologije, krajnje oblike rasistiËkoga nacionalizma i poricanje træiπnih sila. Meutim pojam totalitarizma mora zagrabiti mnogo dublje u stvarne pojave i istovremeno dati za njih bolja objaπnjenja. U stvari, totalitarizam se ne sastoji samo u totaliziranju uËinaka druπtvenoga æivota i njihovom podvrgavanju globalnom disciplinarnom standardu, veÊ i u poricanju samoga druπtvenoga æivota, podrivanju njegovoga temelja, te u teoretskom i praktiËnom uklanjanju svake moguÊnosti postojanja mnoπtva. Ono πto je totalitarno je organski temelj i ujedinjeni izvor druπtva i dræave. Zajednica nije dinamiËka kolektivna tvorevina veÊ primordijalni mit. Izvorni pojam naroda postavlja identitet koji homogenizira i proËiπÊava sliku naroda dok istovremeno prijeËi konstruktivna meusobna djelovanja razlika unutar mnoπtva.

Sieye`s je vidio zametak totalitarizma veÊ u koncepcijama nacionalne i puËke suverenosti u osamnaestom stoljeÊu, koncepcijama koje su uËinkovito saËuvale apsolutnu moÊ monarhije i prenijeli je na nacionalnu suverenost On je naslutio buduÊnost onoga πto bismo mogli nazvati totalitarnom demokracijom.35 U raspravi o Ustavu III. godine Francuske revolucije, Sieye`s je odbacio “loπe planove za re-total [ré-total] umjesto republiku [ré-publique], koji bi bili pogubni za slobodu i πtetni kako za javnu sferu tako i za privatnu”.36 Pojam nacije i praksa nacionalizma od samoga su poËetka postavljeni na stazu ne republike veÊ “re-totala”, totalne stvari, to jest, totalitarnoga prekodiranja druπtvenoga æivota.

2.3 DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI toussaint l’ouvertureu Toussaintu, najnesretniji od svih ljudi!

Bilo da Ëujeπ Seljakov zviæduk dok ore Svojim plugom, ili pak tvoja glava PoËiva na jastuku u dubokoj gluhoj tamnici; O bijedni voo! Gdje i kad Êeπ NaÊi mira! Ali ne umiri; bolje budi U tvojim okovima vedra Ëela: Iako si pao da nikada viπe ne ustaneπ, Æivi i utjeπi se. Ti si za sobom ostavio Sile πto Êe za tebe raditi: zrak, zemlju i nebesa; Nema daπka najobiËnijega vjetra Koji bi te zaboravio; imaπ velike saveznike; Tvoji prijatelji su ushiti, smrtne muke, I ljubav i Ëovjekov nepobjediv um. william wordsworth

Trebamo se sada vratiti korak unatrag i ispitati genealogiju pojma suverenosti sa stajaliπta kolonijalizma. Kriza modernosti imala je od poËetka bliski odnos s rasnim potËinjavanjem i kolonijalizmom. Dok su unutar svoga podruËja nacionalna dræava i njezine popratne ideoloπke strukture neumorno radile na stvaranju i reprodukciji ËistoÊe naroda, na vanjskom planu nacionalna dræava je stroj koji proizvodi Druge, stvara razlike i podiæe granice koje ograniËavaju i podupiru moderni subjekt suverenosti. Meutim te granice i prepreke nisu nepropusne veÊ prije sluæe da urede dvosmjerni tijek izmeu Evrope i njenoga vanjskoga.

Orijentalno, afriËko, ameroindijansko sve su to nuæni sastojci za negativni temelj evropskog identiteta i moderne suverenosti kao takve. Crni Drugi evropskoga prosvjetiteljstva leæi u samom njegovom temelju upravo kao πto proizvodni odnos sa “crnim kontinentima” sluæi kao ekonomski temelj evropskih nacionalnih dræava.01 Rasni sukob ugraen u evropsku modernost

106

PUTOVI SUVERENOSTI

joπ je jedan simptom stalne krize koja odreuje modernu suverenost.

Kolonija stoji u dijalektiËkoj suprotnosti s evropskom modernosti, kao njezin nuæni dvojnik i nesavladiv neprijatelj. Kolonijalna suverenost je joπ jedan nedostatan pokuπaj da se rijeπi kriza modernosti. »ovjeËanstvo je jedno i mnogo Doba evropskoga otkrivanja i postupno poveÊavanje komunikacije meu prostorima i narodima na Zemlji koje je slijedilo uvijek su sa sobom nosili stvarni utopijski element. Ali toliko je krvi proliveno, toliko mnogo æivota i kultura uniπteno da treba πto prije odbaciti barbarstvo i uæas zapadnoevropske [a onda ameriËke, sovjetske i japanske] ekspanzije i nadzora nad zemaljskom kuglom. Meutim, mislimo da je vaæno ne zaboraviti utopijske teænje koje su uvijek pratile napredak prema globalizaciji, pa i ako su snage moderne suverenosti stalno poraæavale te teænje. Ljubav prema razlikama i vjerovanje u univerzalnu slobodu renesansnog humanizma opet se ovdje pojavljuje na globalnoj razini. Taj utopijski element globalizacije spreËava nas da jednostavno padnemo u partikularizam i izolacionizam kao reakciju na totalizirajuÊe snage imperijalizma i rasne prevlasti, prisiljavajuÊi nas umjesto toga da izmislimo projekt protuglobalizacije, Protuimperij. Meutim, taj utopijski element nikada nije bio nedvosmislen. To je teænja koja je u stalnom sukobu sa suverenim poretkom i prevlasti. Vidimo tri primjerena izraza toga utopizma, u svoj njegovoj dvosmislenosti, u misli Bartoloméa de las Casasa, Toussainta l’Ouvereturea i Karla Marxa.

U prvom polustoljeÊu nakon evropskoga iskrcavanja u Amerikama kod Hispaniole, Bartolomé de las Casas promatrao je s uæasom barbarstvo konkvistadora i kolonista i njihovo porobljavanje Ameroindijanaca i genocid nad njima. VeÊina πpanjolskih vojnika, upravljaËa i kolonista, gladnih zlata i moÊi, vidjeli su u stanovnicima toga novoga svijeta neopozivo Drugoga, manje ljudskoga, ili barem prirodno potËinjenoga Evropljanima - a Las Casas nam pripovijeda kako su novopridoπli Evropljani postupali prema njima gore nego prema svojim æivotinjama. U tom je kontekstu pravo Ëudo kako se Las Casas, koji je sudjelovao u πpanjolskoj misiji, mogao dovoljno odvojiti od opÊe struje miπljenja da bi insistirao na ljudskim odlikama Ameroindijanaca i suprotstaviti se okrutnosti πpanjolskih vladara. Njegov prosvjed proistiËe iz jednoga jednostavnoga naËela: ËovjeËanstvo je jedno i jednako.

Meutim, trebamo istovremeno shvatiti da je misionarski poziv imanentno povezan s humanistiËkim projektom dobroga biskupa od

DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI

Chiapasa. U stvar, Las Casas moæe promiπljati jednakost jedino kao istost.

Ameroindijanci su jednaki Evropljanima po prirodi samo utoliko ukoliko su potencijalno evropski narod, ili u stvari potencijalno krπÊani: “Priroda ljudi je ista i svi su pozvani od Krista na isti naËin”.02 Las Casas ne moæe vidjeti izvan eurocentriËkoga gledanja na Amerike po kojemu bi najveÊa velikoduπnost i milost bila dovesti Ameroindijance pod nadzor i pokroviteljstvo prave religije i njezine kulture. Uroenici su nerazvijeni potencijalni Evropljani. U tom smislu Las Casas pripada diskursu, koji se proteæe znatno u dvadeseto stoljeÊe, o moguÊnosti usavrπavanja divljaka. Za Ameroindijance, isto kao i za Æidove u ©panjolskoj πesnaestoga stoljeÊa, prijelaz prema slobodi od progona mora najprije proÊi kroz krπÊansko obraÊenje. Las Casas nije u stvari daleko od inkvizicije. On priznaje da je ËovjeËanstvo jedno ali ne moæe vidjeti da je ono istovremeno mnogostruko.

Viπe od dva stoljeÊa nakon Las Casasa, u kasnom osamnaestom stoljeÊu, kada se evropska prevlast nad Amerikama promijenila od osvajanja, krvoproliÊa i pljaËke u mnogo stabilniju kolonijalnu strukturu robovske proizvodnje na veliko i trgovinskih ograniËenja, crni rob po imenu Toussaint l’Ouverture vodio je prvu uspjeπnu borbu za neovisnost protiv modernog ropstva u francuskoj koloniji Saint Domingo [danas Haiti]. Toussaint l’Ouverture udisao je retoriku Francuske revolucije πto se πirila iz Pariza u njezinom Ëistom obliku. Ako su francuski revolucionari suprotstavljajuÊi se ancien régimeu proglasili univerzalno ljudsko pravo na “liberté, egalité et fraternité”, Toussaint je pretpostavljao da se crnci, mulati i bijelci iz kolonije takoer nalaze pod πirokim kiπobranom prava graana.

On je smatrao da pobjeda nad feudalnim plemstvom i ushiÊenje univerzalnim vrijednostima u Evropi podrazumijeva i pobjedu nad “rasnim plemstvom” i dokinuÊe ropstva. Svi Êe tada biti slobodni graani, jednaka braÊa u novoj francuskoj republici. Toussaintova pisma francuskim vojnim i vladinim voama provode retoriku revolucije besprijekorno do njezinoga logiËkoga zakljuËka i time otkrivaju njezino licemjerstvo. Moæda naivno ili moæda kao svjesnu politiËku taktiku, Toussaint pokazuje kako voe revolucije izdaju naËela za koja tvrde da su im najsvetija. U izvjeπtaju Direktoriju od 18. Brumairea godine vi. [5. studenoga 1797], Toussaint je opominjao francuske voe da Êe biti nemoguÊ bilo kakav povratak na ropstvo, bilo kakav kompromis o naËelima. Deklaracija o slobodi je neopoziva: “Zar mislite da Êe ljudi koji su uæivali blagoslov slobode mirno gledati da im ga oduzimate?... Ali ne, ista ruka koja je raskinula naπe lance neÊe nas ponovo porobiti. Francuska neÊe opozvati svoja naËela, ona nam

107

108

PUTOVI SUVERENOSTI

neÊe uskratiti svoje najveÊe blagodati”.03 Proglaπenja univerzalnih prava πto su tako samosvjesno potekla iz Pariza vratila su se iz Saint Dominguea samo da bi uæasnula Francuze. Na prijelazu preko Atlantika, univerzalnost ideala postala je stvarnijom i primijenjena je u praksi. Kao πto Aimé Césaire kaæe, Toussaint l’Ouverture promicao je projekt na podruËju “koje odvaja jedinu misao od konkretne stvarnosti; pravo od njegova ostvarenja, razum od njegove prave istine”.04 Toussaint doslovce shvaÊa deklaraciju o pravima Ëovjeka i insistira na njezinom punom prijenosu u praksu. Revolucija prema Toussaintu ne traæi oslobaanje od evropske prevlasti samo da bi se vratila u izgubljeni afriËki svijet ili uspostavila u izolaciji tradicionalne oblike vladavine. Toussaint oËekuje da novostvoreni oblici slobode i jednakosti budu dostupni u sve viπe povezanome svijetu.05 Meutim, Toussaint ponekad piπe kao da su Francuzi izmislili samu zamisao o slobodi, i kao da su on i njegovi pobunjeniËki pratioci slobodni jedino miloπÊu Pariza. To moæe biti samo Toussaintova retoriËka strategija, primjer njegove ironiËne ropske pokornosti prema francuskim vladarima; ali svakako ne bismo trebali misliti da je sloboda evropska zamisao. Robovi Saint Dominguea pobunili su se protiv svojih gospodara od samoga porobljavanja i prisilnog doseljenja iz Afrike. Oni nisu dobili slobodu veÊ su je osvojili krvavom i neumornom borbom. Niti je æelja za slobodom niti njezino osvajanje poteklo iz Francuske, a crnci Saint Dominguea nisu trebali Pariæane da ih pouËe kako se za nju boriti. Ono πto je Toussaint doista primio i dobro iskoristio je posebna retorika francuskih revolucionara koja je dala legitimni oblik njegovoj potrazi za slobodom.

U devetnaestom stoljeÊu Karl Marx je, poput Las Casasa i Toussaint l’Ouverturea prije njega, prepoznao utopijski potencijal sve ubrzanijim procesima globalne interakcije i komunikacije. Poput Las Casasa, Marx je bio uæasnut brutalnoπÊu evropskoga porobljavanja i iskoriπtavanja.

Kapitalizam se rodio u Evropi krvlju i znojem porobljenih i koloniziranih neevropskih naroda: “Skriveno ropstvo nadniËara u Evropi trebalo je bezuvjetno ropstvo Novoga svijeta kao svoj potporanj”.06 Poput Toussainta d’Ouverturea, Marx je prepoznao ljudsku slobodu kao univerzalni projekt koji treba ostvariti u praksi i iz kojega nijedno stanovniπtvo ne smije biti iskljuËeno.

Ta globalna utopijska crta u Marxa ipak je dvosmislena, moæda joπ viπe nego u druga dva sluËaja, kao πto razvidno moæemo vidjeti iz niza Ëlanaka koje je napisao za the New York Daily Tribune 1853. o britanskoj vladavini u

DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI

Indiji. Marxov prvenstveni cilj u tim Ëlancima bio je objasniti raspravu koja se vodila u britanskom parlamentu o statusu IstoËnoindijske kompanije i smjestiti raspravu u povijest britanske kolonijalne vladavine. Marx je, naravno, brzo zapazio brutalnost uvoenja britanske “civilizacije” u Indiju i patnju πto ih je prouzrokovala pohlepa britanskoga kapitala i britanske vlade. Meutim, on odmah opominje, rijeËima koje nas vraÊaju na revolucionarno lice renesanse, da se na barbarstvo Britanaca ne reagira jednostavnim slijepim podræavanjem status quoa u indijskom druπtvu.

Seoski sustav koji je prethodio britanskom kolonijalnom uplitanju nije trebalo braniti: “Kolikogod ljudski osjeÊaj s gaenjem promatra” razaranje i patnju πto su ih Britanci prouzroËili, “ne smijemo zaboraviti da su te idiliËne seoske zajednice, kolikogod izgledale neagresivne, uvijek bile Ëvrsti temelj orijentalnoga despotstva, da su ograniËile ljudski um na najmanji moguÊi opseg ËineÊi ga neotpornim oruem praznovjerja, porobljavajuÊi ga pod tradicionalnim pravilima i liπavajuÊi ga sve veliËine i povijesne energije.” 07 Ni vladajuÊa struktura indijskih prinËeva ne zasluæuje podrπku, Ëak ni kao reakcija na Britance: “Nije Ëudno πto isti ljudi koji odbacuju ‘barbarske krasote Krune i Plemstva Engleske’ rone suze zbog pada indijskih Naboba, Rujaha i Jagidara, od kojih veÊina ne posjeduje Ëak ni ugled starine, jer su uglavnom nedavni otimaËi πto su ih stvorile britanske spletke”.08 Kolonijalno stanje vrlo lako upada u izbor izmeu dvije loπe alternative: ili podvrgavanje britanskom kapitalu i britanskoj vladavini ili povratak na tradicionalne indijske druπtvene strukture i podvrgavanje indijskim prinËevima; ili strana prevlast ili domaÊa prevlast. Za Marxa, mora postojati drugi prijelaz koji odbija obje te alternative, prijelaz nepokoravanja i slobode. U tom smislu, u stvaranju moguÊnosti za novo druπtvo, “kakvi god bili zloËini Engleske, ona je bila nesvjesno orue povijesti jer je izazvala tu revoluciju”.09 Kapital moæe, u nekim okolnostima, biti snaga prosvjeÊenja.

Poput Toussainta, Marx nije vidio smisla u svrgavanju strane prevlasti da bi se jednostavno obnovio neki izolirani i tradicionalni oblik porobljavanja.

Alternativa mora potraæiti novi oblik slobode, povezan sa sve πirom mreæom globalne razmjene.

Meutim, jedina “alternativa” koju je Marx mogao zamisliti je isti prijelaz kojim je evropsko druπtvo veÊ proπlo. Marx nije imao nikakvu koncepciju o razlici indijskoga druπtva, razliËitim potencijalima koje leæe u njemu. On je stoga mogao vidjeti indijsku proπlost jedino kao praznu i statiËnu: “Indijsko druπtvo nema uopÊe nikakve povijesti, barem ne poznate povijesti. Ono πto mi nazivamo njegovom povijeπÊu samo je povijest stalnih

109

110

PUTOVI SUVERENOSTI

uljeza koji su osnovali svoje Imperije na pasivnoj osnovi toga neotpornoga i nepromjenljivoga druπtva”.10 Tvrdnja da indijsko druπtvo nema povijesti ne znaËi da se niπta nije dogodilo u Indiji veÊe da su tijek dogaaja iskljuËivo odreivale vanjske snage, dok je indijsko druπtvo ostalo pasivno, “neotporno i nepromjenljivo”. Svakako da je Marx bio ograniËen svojim nepotpunim znanjem sadaπnjosti i proπlosti Indije.11 Meutim, nije vaæna njegova nedostatna obavijeπtenost. Bitno je pitanje da Marx moæe zamisliti povijest izvan Evrope jedino kao onu koja se strogo kreÊe po istom prijelazu kojim je veÊ sama Evropa proπla. “Engleska mora ispuniti dvostruku misiju u Indiji,” pisao je, “jednu razornu, drugu obnavljajuÊu - uniπtenje azijskoga druπtva i postavljanje materijalnih temelja zapadnoga druπtva u Aziji”.12 Indija moæe napredovati jedino ako se preobrazi u zapadno druπtvo. Sav svijet moæe iÊi naprijed jedino ako slijedi stope Evrope. Marxov eurocentrizam nije naposljetku toliko razliËit od onoga Las Casasovog.

Kriza kolonijalnoga ropstva Iako se utopijska crta stalno pojavljivala u povijesnom procesu meupovezanosti i meukomunikacije svijeta u modernom razdoblju, snage evropske prevlasti stalno su je suzbijale vojno i ideoloπki. Prvi rezultat bila su krvoproliÊa u opsegu koji se prije nije mogao ni zamisliti i uspostavljanje rasnih, politiËkih i ekonomskih struktura evropske vladavine nad neevropskim svijetom. Razvoj i πirenje kapitalizma velikim dijelom je poticao evropsku prevlast i hranio evropsku nezajaæljivu æe za bogatstvom.

Meutim, globalno πirenje kapitalizma nije bio ni jedinstven ni jednoznaËan proces. Kapitalizam se neravnomjerno razvijao u raznim krajevima i meu raznim narodima: on je teturao prema naprijed, oklijevao i povlaËio se razliËitim putovima. Jedan takav kruæni put ocrtala je povijest kolonijalne ropske proizvodnje na πirokoj osnovi u Amerikama izmeu kasnoga sedamnaestoga i sredine devetnaestoga stoljeÊa, povijest koja nije pretkapitalistiËka veÊ unutar sloæenoga i proturjeËnoga razvoja kapitala.

Plantaænu proizvodnju na πirokoj osnovi s ropskom radnom snagom otpoËeli su engleski i francuski plantaæeri na Karibima sredinom sedamnaestoga stoljeÊa uvozeÊi afriËke robove kako bi ispunili prazninu πto su je ostavili domaÊi narodi ubijani evropskim oruæjem i bolestima. Krajem osamnaestoga stoljeÊa, proizvodi ropske radne snage u Amerikama Ëinili su treÊinu vrijednosti evropske trgovine.13 Evropski kapitalizam nalazio se u vrlo dvosmislenom odnosu prema robovskoj proizvodnji u Amerikama.

Mogli bismo logiËki rasuivati, kao πto su mnogi i Ëinili, da kapitalizam

DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI

mora biti antiteza robovskoj radnoj snazi jer se zasniva ideoloπki i materijalno na slobodnoj radnoj snazi, ili u stvari na radnikovom vlasniπtvu njegove radne snage. S toga bismo stajaliπta mogli razmatrati kolonijalno ropstvo kao prethodnim oblikom proizvodnje sliËnom feudalizmu koji kapitalizam uspijeva postepeno prevladati. KapitalistiËka ideologija slobode bila bi u tom sluËaju Ëisti oblik prosvjeÊenosti.

Meutim, odnos kapitala prema kolonijalnom ropstvu u stvari je mnogo prisniji i sloæeniji. Najprije, iako je kapitalisitËka ideologija doista antitetiËka ropstvu, u praksi je kapital ne samo podvrgnuo i ojaËao postojeÊe ropske proizvodne sustave diljem svijeta veÊ je stvorio nove sustave ropstva u nevienom opsegu, osobito u Amerikama.14 Moglo bi se protumaËiti da je stvaranje ropskih sustava sa strane kapitala neka vrsta naukovanja kapitalizmu, u kojemu bi ropstvo funkcioniralo kao prijelazna faza izmeu prirodnih [to jest samodostatnih i izoliranih] ekonomija koje su prethodile evropskom uplitanju i samom kapitalizmu. Doista, opseg i organizacija karipskih plantaæa u osamnaestom stoljeÊu zasjenjivali su u odreenom smislu evropske industrijske pogone u devetnaestom stoljeÊu.15 Meutim, ropska proizvodnja u Amerikama i afriËka trgovina robljem nisu bili samo niti Ëak preteæno prijelaz u kapitalizam. One su bile relativno Ëvrst oslonac, potporanj supereksploatacije na kojemu je stajao evropski kapitalizam. Tu nema proturjeËja: ropska radna snaga u kolonijama uËinila je kapitalizam moguÊim i evropski kapitalizam nije je se æelio odreÊi.

Upravo u istom razdoblju kada su evropske sile gradile osnove ropske ekonomije preko Atlantika, u Evropi, uglavnom u istoËnoj ali i u juænoj Evropi, takoer je doπlo do refeudalizacije agrarne ekonomije i tako vrlo jake teænje da se zaustavi pokretljivost radne snage i zamrznu uvjeti træiπta radne snage. Evropa je baËena natrag u drugo razdoblje kmetstva. Ovdje nije samo vaæno odbaciti iracionalnost buræoazije, veÊ shvatiti kako ropstvo i kmetstvo mogu biti savrπeno sukladni s kapitalistiËkom proizvodnjom, kao mehanizmi koji ograniËavaju pokretljivost radne snage i spreËavaju njezina kretanja.

Ropstvo, kmetstvo i sve druge krinke prisilne organizacije radne snage - od kulijskih nadniËenja u Tihom oceanu i napoliËarenja u Latinskoj Americi do Apertheida u Juænoj Africi - sve su to bitni elementi imanentni procesima kapitalistiËkoga razvoja. U tom su razdoblju ropstvo i nadniËarska radna snaga pozivali jedne druge kao plesne partnere u koordiniranim koracima kapitalistiËkoga razvoja.16 Sigurno je da su se mnoge prosvijeÊene pristalice abolicionizma u Evropi i Amerikama krajem osamnaestoga i poËetkom devetnaestoga stoljeÊa

111

112

PUTOVI SUVERENOSTI

zalagale protiv ropstva iz moralnih naËela. AbolicionistiËki argumenti imaju odreenu stvarnu snagu ali samo kada sluæe interesima kapitala, na primjer kada sluæe da umanje profite konkurentske ropske proizvodnje. Meutim, Ëak i tada njihova je snaga bila sasvim ograniËena. U stvari, niti moralni argumenti kod kuÊe niti raËunica unosnosti vani nisu mogli pokrenuti evropski kapital da likvidira ropske reæime. Samo su pobune i revolucije robova mogle pribaviti primjerenu polugu. Upravo kao πto se kapital kreÊe naprijed da restrukturira proizvodnju i zaposli nove tehnologije kao odgovor na organiziranu prijetnju radniËkoga neprijateljstva, tako ni evropski kapital neÊe napustiti ropsku proizvodnju dok organizirani robovi ne postanu prijetnja njihovoj moÊi i uËine takav sustav proizvodnje neodræivim. Drugim rijeËima, ropstvo nisu ukinuli ekonomski razlozi veÊ su ga zbacile politiËke snage.17 PolitiËki nemiri doista su potkopali ekonomsku unosnost sustava, ali πto je vaænije, pobunjeni robovi predstavljali su stvarnu protumoÊ.

HaiÊanska revolucija svakako je bila prekretnica u modernoj povijesti robovske pobune - a njezina sablast kruæila je po Amerikama poËetkom devetnaestoga stoljeÊa isto onako kao πto je sablast Oktobarske revolucije progonila evropski kapitalizam viπe od jednoga stoljeÊa kasnije. Meutim, ne smijemo zaboraviti da su pobuna i neprijateljstvo bili stalni dio ropstva u Amerikama, od New York Citya do Bahie. Ekonomija ropske radne snage, poput ekonomije same modernosti, bila je ekonomija krize.

Tvrdnja da su reæimi ropstva i kmetstva imanentni kapitalistiËkoj proizvodnji i razvoju ukazuje na bliski odnos izmeu æelje radnih subjekata da pobjegnu iz odnosa zapovijedanja i pokuπaja kapitala da ugura stanovniπtvo unutar Ëvrstih teritorijalnih granica. Yann Moulier Boutang naglaπava prvenstvo tih linija bijega u povijesti kapitalistiËkoga razvoja: Anonimna, kolektivna, stalna i nezadræiva snaga prebjegavanja vukla je træiπte radne snage prema slobodi. Ista je snaga prisilila liberalizam da izmisli ispriku za slobodnu radnu snagu, pravo na vlasniπtvo i otvorene granice. Ona je takoer prisilila buræoaske ekonomiste da uspostave modele koji spreËavaju pokretanje radne snage, discipliniraju je i zanemaruju elemente neprekinutoga bijega. Sve je to funkcioniralo kako bi se izmislile i nanovo izmislile tisuÊe oblika ropstva. Taj neminovan vid akumulacije prethodi pitanju proleterizacije liberalne ere. On gradi osnovu moderne dræave.18

DeteritorijalizirajuÊa æelja mnoπtva je motor koji pokreÊe cijeli proces kapitalistiËkoga razvoja, a kapital ga mora stalno pokuπavati obuzdavati.

DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI

Proizvodnja drugosti Kolonijalizam i rasno potËinjavanje funkcioniraju kao privremeno rjeπenje krize evropske modernosti, ali ne samo u ekonomskom i politiËkom smislu veÊ u smislu identiteta i kulture. Kolonijalizam gradi oblike drugosti i upravlja njihovim tijekovima u sloæenoj dijalektiËkoj strukturi. Negativna izgradnja neevropskih drugih je naposljetku ono πto utemeljuje i odræava sami evropski identitet.

Kolonijalni identitet najprije funkcionira putem manihejske logike iskljuËivanja. Kao πto nam Franz Fanon kaæe, “Kolonijalni svijet je svijet rascijepljen na dva dijela”.19 Kolonizirani su iskljuËeni iz evropskih prostora ne samo u fiziËkom i teritorijalnom smislu, i ne samo u smislu prava i povlastica, veÊ Ëak i u smislu misli i vrijednosti. Kolonijalni subjekt izgraen je u maπti metropole kao drugi, pa stoga, koliko je god moguÊe, kolonizirani je izbaËen iz osnova koje odreuju evropske civilizirane vrijednosti. [Mi se ne moæemo s njima raspravljati, oni se ne mogu obuzdati; oni ne poπtuju vrijednost ljudskoga æivota; oni razumiju samo silu.] Rasna razlika je neka vrsta crne rupe koja moæe progutati sve sposobnosti za zlo, barbarstvo, neobuzdanu seksualnost i tako dalje. Tamni kolonizirani subjekt stoga u poËetku izgleda nejasan i tajanstven u svojoj drugosti. Ta kolonijalna konstrukcija identiteta snaæno poËiva na nepomiËnosti granice izmeu prijestolnice i kolonije. »istoÊa identiteta, kako u bioloπkom tako i u kulturnom smislu, od najveÊe je vaænosti, a odræavanje granice je uzrok znatne tjeskobe. “Sve vrijednosti u stvari,” istiËe Fanon, “neopozivo su otrovane i okaljane boleπÊu Ëim im se dopusti dodir s kolonijalnom rasom”.20 Granice koje πtite taj Ëisti evropski prostor stalno su pod opsadom.

Kolonijalni zakon djeluje prvenstveno oko tih granica, kako da bi podræao njihovu funkciju iskljuËivanja tako i da bi se razliËito primijenio na subjekte na dvije strane razdjelnice. Apartheid je samo jedan oblik, moæda simboliËki oblik, rasporeivanja kolonijalnoga svijeta u pretince.

Prepreke koje dijele kolonijalni svijet ne podiæu se samo na prirodnim granicama, iako uvijek postoje fiziËke oznake koje pomaæu da se podjela udomaÊi. Drugost nije data veÊ je proizvedena. Ova premisa je Ëesta polazna toËka za mnoga istraæivanja koja su se pojavila u zadnjim desetljeÊima, ukljuËujuÊi osobito stoæernu knjigu Edwarda Saida: “PoËeo sam s pretpostavkom da Orijent nije nepomiËna prirodna Ëinjenica ... da je Orijent stvoren - ili, kako ja to nazivam, ‘orijentaliziran’”. Orijentalizam nije samo znanstveni projekt da bi se dobilo toËnije znanje o stvarnom predmetu, Orijentu, veÊ prije diskurs koji stvara vlastiti predmet u razvijanju samoga

113

114

PUTOVI SUVERENOSTI

diskursa. Dva prvenstvena obiljeæja toga orijentalistiËkoga projekta su homogenizacija Orijenta od Magreba do Indije [IstoËnjaci su posvuda skoro isti] i njegova esencijalizacija [Orijent i orijentalno obiljeæje su bezvremeni i nepromjenljivi identiteti]. Ishod je, kao πto Said istiËe, ne Orijent kao πto jest, veÊ Orijent kao πto je orijentaliziran, predmet evropskoga diskursa.21 Orijent je, stoga, barem kakvim ga poznamo putem orijentalizma, tvorevina diskursa, napravljena u Evropi i izvezena natrag na Orijent. Predstavljanje je istovremeno oblik stvaranja i oblik iskljuËivanja.

Meu akademskim disciplinama ukljuËenima u tu kulturnu proizvodnju drugosti, antropologija je moæda pruæila najvaænije pakovanje pod kojim je uroeniËki drugi uvezen u Evropu i izvezen iz nje.22 Iz stvarnih razlika neevropskih naroda, antropolozi su devetnaestoga stoljeÊa stvorili jedno drugo biÊe drugaËije prirode; razliËita kulturna i fiziËka obiljeæja pretvorena su u bit afriËkoga, arapskoga, uroeniËkoga i tako dalje. Kada je kolonijalna ekspanzija bila na svom vrhuncu a evropske se sile ukljuËile u jagmu za Afrikom, antropologija i studij neevropskih naroda postali su ne samo znanstveni poduhvat veÊ i πiroko polje za javnu poduku. Drugi je uvezen u Evropu - u prirodoslovnim muzejima, javnim izloæbama primitivnih naroda i tako dalje - i tako je postao sve dostupniji puËkoj maπti.

Kako u svom znanstvenom tako i u popularnom obliku antropologija devetnaestoga stoljeÊa predstavila je neevropske podanike i kulture kao nerazvijene inaËice Evropljana i njihove civilizacije: oni su bili znakovi primitivizma koji su predstavljali faze na prijelazu prema evropskoj civilizaciji. Dijakronijske faze evolucije ËovjeËanstva prema civilizaciji zamiπljene su tako kao da su prisutne sinkronijski u razliËitim primitivnim narodima i kulturama raπirenima po zemaljskoj kugli.23 Antropoloπka predstavljanja neevropskih drugih unutar te razvojne teorije civilizacije posluæila su da potvrde i vrednuju istaknuti poloæaj Evropljana i time legitimiraju kolonijalistiËki projekt kao cjelinu.

Vaæni dijelovi povijesne discipline takoer su znatno sudjelovali u znanstvenoj i popularnoj proizvodnji razliËitosti, pa tako i u legitimiranju kolonijalne vladavine. Na primjer, kada su doπli u Indiju i kad nisu naiπli nikakvu historiografiju koju bi mogli koristiti, britanski upravljaËi morali su napisati vlastitu “povijest Indije” kako bi podræali i promicali interese kolonijalne vladavine. Britanski upravljaËi morali su historizirati indijsku proπlost kako bi joj mogli pristupiti i staviti je u pogon. Meutim, britanska tvorevina indijske povijesti, poput stvaranja kolonijalne dræave, mogla se postiÊi jedino nametanjem evropske kolonijalne logike i modela indijskoj

DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI

stvarnosti.24 Proπlost Indije tako je prisajedinjena da bi postala dio britanske povijesti - ili bolje reËeno, britanski znanstvenici i upravljaËi stvorili su indijsku povijest i izvezli je u Indiju. Ta je historiografija podræavala rae i zatim uËinila Indijcima proπlost nedostupnom kao povijest. Stvarnost Indije i Indijaca tako je nadomjeπtena snaænim predstavljanjem koje ih je postavilo kao druge Evropi, kao primitivnu fazu u teleologiji civilizacije.

Dijalektika kolonijalizma U logici kolonijalnih predstavljanja, izgradnja odvojenoga kolonijaliziranoga drugoga i odvajanje identiteta i drugosti pokazuje se paradoksalno odjednom kao apsolutno i krajnje intimno. Proces se u stvari sastoji od dva momenta koja su dijalektiËki povezana. U prvom momentu razlika se mora potisnuti do krajnjih granica. U kolonijalnoj maπti kolonizirani nije samo drugi prognan iz podruËja civilizacije; on je prije shvaÊen ili stvoren kao Drugi, kao potpuno poricanje, kao najudaljenija toËka na obzoru. Vlasnici robova u osamnaestom stoljeÊu, na primjer, jasno su raspoznavali apsolutnost te razlike. “Crnac je biÊe, Ëija priroda i sklonosti nisu samo razliËite od onih Evropljana, one su njihovo drugo lice. Ljubaznost i suÊut pobuuju u njegovim grudima neumoljivu i smrtnu mrænju; ali masnice i uvrede, zlouporaba, stvaraju zahvalnost, naklonost i svetu privræenost!” 25 Toliko o mentalitetu vlasnika robova prema jednom abolicionistiËkom pamfletu. Neevropski podanik djeluje, govori i misli na toËno suprotan naËin od evropskoga.

Upravo zbog toga πto je razlika Drugoga apsolutna, on se u drugom momentu moæe izokrenuti kao temelj sebstva. Drugim rijeËima, zlo, barbarstvo i razuzdanost koloniziranoga Drugoga su ono πto Ëini moguÊim dobrotu, uljudnost i doliËnost evropskoga sebstva. Ono πto u poËetku izgleda Ëudno, strano i udaljeno tako postaje vrlo blisko i intimno. Poznavanje, gledanje, pa Ëak i dodirivanje kolonijaliziranoga je bitno, pa Ëak ako se to znanje i dodir zbivaju na razini predstavljanja i malo se odnose na stvarne podanike u kolonijama i metropoli. Intimna borba s robom, osjeÊanje znoja s njegove koæe, njegovoga mirisa, odreuju vitalnost gospodara. Meutim, ta bliskost nikako ne briπe podjelu izmeu dva identiteta u borbi veÊ jedino Ëini joπ vaænijim da se granice i ËistoÊa identiteta nadgledaju. Identitet evropskoga sebstva stvorena je u tom dijalektiËkom kretanju. Kad je jednom kolonijalni subjekt stvoren kao apsolutno Drugi on se onda moæe podvrÊi [dokinut i uzdignut] unutar viπega jedinstva. Apsolutno Drugi odraæava se natrag u najvlastitije. Jedino putem suprotnosti prema koloniziranom

115

116

PUTOVI SUVERENOSTI

evropski subjekt postaje vlastito ja. Ono πto je najprije izgledalo kao jednostavna logika iskljuËenja, postaje zatim negativna dijalektika priznanja.

Kolonizator doista proizvodi koloniziranoga kao negaciju, ali kroz dijalektiËki obrat, negativni kolonizirani identitet zatim se nijeËe da bi se utemeljilo pozitivno kolonizatorsko Ja. Moderna evropska misao i moderno Ja oboje su nuæno vezani uz ono πto Paul Gilroy naziva “odnos rasnoga terora i potËinjavanja”.26 PozlaÊeni spomenici ne samo evropskih gradova veÊ i moderne evropske misli temelje se na intimnoj dijalektiËkoj borbi s Drugima.

Moramo paæljivo napomenuti da se kolonijalni svijet nikada nije uskladio s tom jednostavnom dvodijelnom podjelom ove dijalektiËke strukture. Bilo koja analiza haiÊanskoga druπtva u osamnaestom stoljeÊu prije revolucije, na primjer, ne moæe uzeti u obzir samo bijelce i crnce veÊ barem poloæaj mulata, koji su ponekad bili ujedinjeni s bijelcima na osnovi njihovoga vlasniπtva i slobode, a ponekad sa crncima uslijed njihove nebijele boje koæe. »ak u jednostavnom rasnom smislu ta druπtvena stvarnost zahtijeva barem tri osi analize - ali i to ne zahvaÊa stvarne druπtvene podjele.

Moramo takoer prepoznati sukob meu bijelcima raznih klasa i interesa i interese crnih robova razliËite od onih slobodnih crnaca i smeih. Ukratko stvarno druπtveno stanje u kolonijama nikada se ne moæe glatko sagledati u apsolutnom dualizmu izmeu Ëistih suprotstavljajuÊih sila. Stvarnost uvijek predstavlja umnoæavajuÊe mnogostrukosti. Meutim, naπ argument ovdje nije da stvarnost predstavlja tu glatku dvostruku strukturu veÊ da kolonijalizam, kao apstraktni stroj koji proizvodi identitete i drugosti, nameÊe dvostruke podjele kolonijalnom svijetu. Kolonijalizam homogenizira stvarne druπtvene razlike stvaranjem jedne glavne suprotnosti koja gura razlike prema apsolutnom i onda ukljuËuje suprotnost pod identitet evropske civilizacije. Stvarnost nije dijalektiËka, kolonijalizam jest.

Rad mnogih autora, kao πto su Jean-Paul Sartre i Franz Fanon, koji su shvatili da su kolonijalna predstavljanja i kolonijalna suverenost dijalektiËki u obliku, pokazao se korisnim u mnogom pogledu. Najprije, dijalektiËka konstrukcija pokazuje da nema niËega esencijalnoga u identitetima u borbi.

Bijelo i Crno, Evropsko i Orijentalno, kolonizator i kolonijalizirani sve su to predstavljanja koja funkcioniraju samo u odnosu jedan prema drugome [usprkos prividima] i nemaju nikakve nuæne osnove u prirodi, biologiji ili razboritosti. Kolonijalizam je apstraktni stroj koji proizvodi drugost i identitet. A ipak u kolonijalnom stanju te razlike i identiteti prisiljeni su funkcionirati kao da su apsolutni, esencijalni i prirodni. Prvi ishod

DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI

dijalektiËkoga Ëitanja stoga je denaturalizacija rasne i kulturne razlike. To ne znaËi da jednom priznate kao umjetne konstrukcije, kolonijalni identiteti isparuju u zrak; oni su stvarne iluzije i nastavljaju funkcionirati kao da su esencijalni. To priznavanje nije politika u samoj sebi, veÊ jedino znak da je moguÊa protukolonijalna politika. Na drugom mjestu, dijalektiËko tumaËenje razjaπnjava da su kolonijalizam i kolonijalistiËka predstavljanja utemeljeni u æestokoj borbi koja se mora stalno obnavljati. Evropsko sebstvo treba nasilje i treba se suprotstaviti svome Drugome kako bi hranilo i odræalo svoju moÊ, kako bi sebe stalno iznova stvaralo. UopÊeno stanje rata koje stalno proπiruje kolonijalna predstavljanja nije sluËajno ili Ëak neæeljeno - nasilje je nuæan temelj samoga kolonijalizma. TreÊe, postavljanje kolonijalizma kao negativne dijalektike priznavanja iznosi na vidjelo potencijal za prevratniËkom radnjom inherentnom tom stanju. Za mislioca poput Fanona, upuÊivanje na Hegela nagovjeπtava da Gospodar moæe dobiti samo πuplji oblik priznavanja; Rob je onaj koji, putem borbe na æivot i smrt, ima potencijal da se kreÊe prema punoj svijesti.27 Dijalektika mora podrazumijevati kretanje, ali dijalektika evropskog suverenog identiteta pala je natrag u stasis. Neuspjela dijalektika nagovjeπtava moguÊnost da volja putem negativnosti pokreÊe povijest prema naprijed.

Bumerang drugosti Mnogi autori, osobito za vrijeme dugaËkog razdoblja snaænih protukolonijalnih borbi od kraja Drugoga svjetskoga rata do kraja 1960-ih godina, tvrdili su da toj pozitivnoj dijalektici kolonijalizma koja utemeljuje i uËvrπÊuje evropski suvereni identitet treba suprotstaviti istinsku negativnu pa stoga revolucionarnu dijalektiku. Ne moæemo poraziti kolonijalistiËku proizvodnju razliËitosti, tvrdili su ti autori, jednostavno otkrivajuÊi izvjeπtaËenost stvorenih identiteta i razlika - nadajuÊi se da Êemo tako doÊi izravno do potvrde autentiËne univerzalnosti ËovjeËanstva. Jedina moguÊa strategija je ona obrata ili inverzije same kolonijalistiËke logike. “Jedinstvu koje Êe kasnije doÊi, ujedinjujuÊi sve potlaËene narode u istoj borbi,” proglaπava Sartre, “mora u kolonijama prethoditi ono πto Êu ja nazvati trenutkom odvajanja ili negativnosti: taj proturasistiËki rasizam jedini je prijelaz koji Êe dovesti do ukidanja rasnih razlika”.29 Sartre zamiπlja da Êe ta negativna dijalektika konaËno pokrenuti povijest.

Negativna dijalektika Ëesto se koncipirala u kulturnom smislu, na primjer, projekt négritude - potraga za otkrivanjem crnaËke biti ili crnaËke duπe. Prema toj logici, odgovor na kolonijalistiËka predstavljanja treba

117

118

PUTOVI SUVERENOSTI

ukljuËiti reciproËna i simetriËna predstavljanja. »ak ako se crnaËko obiljeæje koloniziranoga prepoznaje kao mistifikaciju stvorenu u kolonijalnoj maπti, ono se ne odbacuje zbog toga veÊ potvruje - kao bit! Prema Sartreu, revolucionarni pjesnici négritudea, poput Aiméa Césairea i Léopolda Senghora, usvajaju negativni pol koji su naslijedili od evropske dijalektike i pretvaraju ga u neπto pozitivno, osnaæujuÊi ga, uzimajuÊi ga kao trenutak samosvijesti. Ne viπe snaga stabilizacije i ravnoteæe, pripitomljeni Drugi postao je divlji, istinski Drugi - to jest sposoban za reciprocitet i neovisnu poduzetnost. To je, kao πto Sartre najavljuje tako lijepo i zloslutno, “moment bumeranga”.29 Negativan moment sposoban je izvesti reciproËno uniπtenje evropskoga sebstva - upravo zbog toga πto su evropsko druπtvo i njegove vrijednosti utemeljene na pripitomljavanju i negativnom ukljuËivanju koloniziranoga. Moment negativnosti postavlja se kao nuæan prvi korak u prijelazu prema krajnjem cilju bezrasnog druπtva koje priznaje jednakost, slobodu i ljudske vrijednosti svima.30 Meutim, usprkos koherentnoj dijalektiËkoj logici te Sartreove kulturne politike, strategija koju on predlaæe izgleda nam potpuno iluzornom. MoÊ dijalektike, koja je u rukama kolonijalne moÊi mistificirala stvarnost kolonijalnoga svijeta, ponovo se usvaja kao dio protukolonijalnoga projekta kao da je dijalektika sama stvarni oblik kretanja povijesti. Meutim, stvarnost i povijest nisu dijalektiËki i nikakva ih idealistiËka retoriËka gimnastika ne moæe podvrÊi dijalektici.

Ali, strategija negativnosti, moment bumeranga, pojavljuje se u sasvim razliËitom svjetlu kada je se shvati u nedijalektiËkom obliku i u politiËkom a ne kulturnom smislu. Fanon, na primjer, odbija kulturnu politiku négritudea s njezinom svijesti o crnaËkom identitetu i umjesto toga postavlja revolucionarnu antitezu u smislu fiziËkoga nasilja. Prvobitni trenutak nasilja je onaj kolonijalizma: kolonizatorova prevlast nad koloniziranim i njegovo iskoriπtavanje. Drugi trenutak, odgovor koloniziranoga na to prvobitno nasilje, moæe poprimiti sve moguÊe izopaËene oblike u kolonijalnom kontekstu. “Kolonijalizirani Ëovjek najprije Êe iskazati agresivnost koja se taloæila u njegovim kostima protiv vlastitoga naroda”.31 Nasilje meu koloniziranim stanovniπtvom, za koje se ponekad misli da je ostatak starinskih plemenskih ili vjerskih neprijateljstava, u stvari je patoloπki odraz nasilja kolonjalizma koji najËeπÊe izbija kao predrasude, mitovi, plesovi i umna poremeÊenost. Fanon ne preporuËuje da kolonizirani treba izbjegavati nasilje. Kolonijalizam, samim svojim djelovanjem produæava to nasilje, i ako mu izravno ne pristupimo ono Êe se nastaviti iskazivati u tim razornim

DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI

patoloπkim oblicima. Jedini prijelaz prema zdravlju koji doktor Fanon moæe preporuËiti je reciproËno protunasilje.32 ©toviπe, to je jedini prijelaz osloboenja. Rob koji se nikada ne bori za slobodu, kojemu gospodar jedino daje dozvolu, ostat Êe zauvijek rob. To je upravo “reciprocitet” koji je Malcolm X predlagao kao strategiju protiv nasilja bijele nadmoÊi u Sjedinjenim Dræavama.33 Meutim, i za Fanona i za Malcolma X, taj negativni moment, taj nasilni reciprocitet, ne vodi u nikakvu dijalektiËku sintezu; to nije udarac koji Êe se rijeπiti u buduÊem skladu. Ta otvorena negativnost samo je zdravi izraz stvarnoga neprijateljstva, izravan odnos sile. S obzirom da ona nije sredstvo konaËne sinteze, ta negativnost nije politika sama po sebi; ona pak samo postavlja za cilj odvajanje od kolonijalistiËke prevlasti i otvara polje za politiku. Pravi politiËki proces konstituiranja morat Êe se odigrati na tom otvorenom terenu snaga s pozitivnom logikom odvojenom od dijalektike kolonijalnoga suvereniteta.

Otrovni dar nacionalnoga osloboenja PodËinjeni nacionalizam doista je, kao πto smo tvrdili u prethodnom odlomku, imao vaænu progresivnu funkciju. Nacija je meu potËinjenim skupinama posluæila kako kao obrambeno oruæje iskoriπteno da se skupina zaπtiti od vanjske prevlasti tako i kao znak jedinstva, neovisnosti i moÊi zajednice.34 Za vrijeme razdoblja dekolonijalizacije i kasnije, nacija se pojavljivala kao nuæno sredstvo politiËke modernizacije pa stoga i kao neminovan prijelaz prema slobodi i samoodreenju. ObeÊanje o globalnoj demokraciji meu narodima, ukljuËujuÊi njihovu formalnu jednakost i suverenost, zapisano je u izvornoj povelji ujedinjenih naroda: “Organizacija i njezini Ëlanovi ... djelovat Êe u sukladnosti s ... naËelom suverene jednakosti svih njezinih Ëlanova”.35 Nacionalna suverenost znaËi slobodu od strane prevlasti i samoodreenje naroda, pa tako oznaËava konaËan poraz kolonijalizma.

Meutim, progresivnu funkciju nacionalne suverenosti uvijek prate moÊne strukture unutarnje prevlasti. Opasnosti nacionalnoga osloboenja joπ su jasnije kada ih se pogleda izvana, u smislu svjetskoga ekonomskoga sustava u kojemu se “osloboena” nacija naπla. Doista, jednadæba nacionalizam je jednak politiËkoj i ekonomskoj modernizaciji, koju su najavljivali voe brojnih protukolonijalnih i protuimperijalistiËkih borbi od Gandhija i Ho ©i Mina do Nelsona Mandele, zavrπava kao izopaËena varka.

Ta jednadæba sluæi da se mobiliziraju narodne snage i oæivi druπtveni pokret,

119

120

PUTOVI SUVERENOSTI

ali kuda vodi taj pokret i kojim interesima sluæi? U veÊini sluËaja on ukljuËuje delegiranu borbu, u kojoj projekt modernizacije takoer dovodi na vlast novu vladajuÊu skupinu koja je zaduæena da ga provodi. Tako je revolucija, zavezanim rukama i nogama, izruËena novoj buræoaziji. Mogli bismo reÊi da je to Februarska revolucija koju treba slijediti Oktobarska. Ali kalendar je poludio: Oktobar nikada ne dolazi, revolucionari zaglibe u “realizmu” a modernizacija se izgubi u hijerarhijama svjetskoga træiπta.

Meutim, nije li nadzor koji vrπi svjetsko træiπte suprotan nacionalistiËkom snu o neovisnom, samostalnom razvoju? Nacionalizam protukolonijalnih i protuimperijalistiËkih borbi uËinkovito funkcionira obratno, a osloboene zemlje nau se potËinjene u meunarodnom ekonomskom poretku.

Sam pojam oslobaajuÊe nacionalne suverenosti dvosmislen je ako ne i potpuno proturjeËan. Dok taj nacionalizam nastoji osloboditi mnoπtvo od strane prevlasti, on ustoliËuje domaÊe strukture prevlasti koje su jednako opasne. Poloæaj nacionalne dræave s njezinom tek zadobivenom suverenosti ne moæe se shvatiti kroz ruæiËaste naoËale Ujedinjenih naroda i njihovog maπtanja o skladnim, jednakim i neovisnim nacionalnim subjektima.

Postkolonijalna nacionalna dræava funkcionira kao bitan i potËinjen element u globalnoj organizaciji kapitalistiËkoga træiπta. Kao πto tvrdi Partha Chatterjee, nacionalno osloboenje i nacionalna suverenost nisu samo nemoÊni protiv globalne kapitalistiËke hijerarhije veÊ i same doprinose njezinoj organizaciji i funkcioniranju.

Nigdje u svijetu nije nacionalizam qua nacionalizam doveo u pitanje legitimnost braka izmeu razuma i kapitala. NacionalistiËka misao ... ne posjeduje ideoloπka sredstva da uËini taj izazov. On rjeπava sukob izmeu kapitala iz prijestolnice i naroda-nacije apsorbirajuÊi politiËki æivota nacije u tijelo dræave. Kao staklenik pasivne revolucije, nacionalna dræava sada pokuπava naÊi “za naciju” mjesto u globalnom poretku kapitala, dok pokuπava pod svaku cijenu stalno odgaati proturjeËja izmeu kapitala i naroda. Sada se sva politika nastoji podvrÊi pod sveobuhvatne zahtjeve dræave-koja-predstavlja-naciju.36

Cijeli se logiËki lanac predstavljanja moæe saæeti ovako: narod predstavlja mnoπtvo, nacija predstavlja narod, a dræava predstavlja naciju.

Svaka karika znaËi pokuπaj da se odgodi kriza modernosti. Predstavljanje u svakom sluËaju znaËi daljnji korak apstrakcije i nadzora. Od Indije do Alæira i od Kube do Vijetnama, dræava je otrovni dar nacionalnoga osloboenja.

Meutim, konaËna karika koja objaπnjava nuæno potËinjavanje

DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI

postkolonijalnoj nacionalnoj dræavi je globalni poredak kapitala. Globalna kapitalistiËka hijerarhija koja potËinjava formalno suverenu nacionalnu dræavu unutar svoga poretka temeljito se razlikuje od kolonijalnih i imperijalistiËkih krugova meunarodne prevlasti. Kraj kolonijalizma je i kraj modernosti svijeta i modernih reæima vladanja. Kraj modernih kolonijalizama, naravno, nije doista oznaËio bezuvjetne slobode veÊ su se ustoliËili novi oblici vladavine koje djeluju na globalnoj razini. Tu moæemo prvi put doista ugledati prijelaz prema Imperiju.

zaraza Kada je Louis-Ferdinand Destouches [Céline] otiπao u Afriku jedino je naiπao na bolest. U nezaboravnom afriËkom odlomku putovanja na kraj noÊi, narator, kroz delirij vlastite groznice, vidio je kako je stanovniπtvo potpuno zahvaÊeno boleπÊu: “Uroenici su u tim krajevima strahovito patili od svake zarazne bolesti [toutes les maladies attrapables]”.01 Moæda to upravo moæemo oËekivati od doktora Destouchesa, uzimajuÊi u obzir da ga je Liga naroda poslala u Afriku da radi kao higijeniËar, ali naravno Céline je takoer radio uobiËajenom kolonijalnom svijeπÊu.

Postoje dvije stvari u vezi izmeu kolonijalzma i bolesti. Najprije, sama Ëinjenica da je uroeniËko stanovniπtvo pogoeno boleπÊu je opravdanje za kolonijalni projekt: “Ti su crnci bolesni! Vidjet Êete! Oni su potpuno pokvareni [tout crevés et tout pourris]!... Oni su degenerirani!” [str. 142]. Bolest je znak fiziËke i moralne iskvarenosti, znak nedostatka civilizacije. Stoga se kolonijalni civilizirajuÊi projekt opravdava higijenom koju donosi sa sobom.

Meutim, s druge strane medalje, s evropskoga stajaliπta, prvotna opasnost kolonijalizma je bolest - ili stvarno zaraza. U Africi Louis-Ferdinand nalazi “svaku zaraznu bolest.” FiziËku zarazu, moralnu izopaËenost, ludilo: tama kolonijalnih podruËja i stanovniπtva je zarazna, a Evropljani uvijek riskiraju.

[To je u biti ista istina koju Kurtz prepoznaje u Conradovom srcu tame.]

Kada se jednom uspostavila razlika izmeu Ëistoga, civiliziranoga evropskoga i pokvarenoga, barbarskoga Drugoga, moguÊ je ne samo civilizirajuÊi proces od bolesti prema zdravlju veÊ i neminovno obrnuti proces, od zdravlja prema bolesti. Zaraza je stalno prisutna opasnost, tamna druga strana civilizirajuÊe misije.

Zanimljivo je da u Célineovom putovanju bolest kolonijalnih podruËja nije u stvari znak smrti veÊ preobilja æivota. Narator, Louis-Ferdinand, nalazi ne samo da je afriËko stanovniπtvo “Ëudoviπno” veÊ i samo afriËko podruËje [str.

140]. Bolest dæungle je u tome πto æivot posvuda izbija, sve raste, bez granica.

121

122

PUTOVI SUVERENOSTI

Kakav uæas za higijeniËara! Bolest koju kolonija ispuπta nedostatak je granica æivota, neograniËena zaraza. Ako se osvrnemo unazad, Evropa izgleda umirujuÊe sterilna. [Sjetite se smrtnoga bljedila Bruxellesa iz srca tame na koje Marlow nailazi po povratku iz belgijskoga Konga, ali u odnosu na Ëudoviπno, nesputano preobilje æivota u koloniji, sterilni okoliπ Evrope izgleda utjeπno.] HigijeniËarevo motriπte moæe u stvari biti povlaπteni poloæaj za prepoznavanje tjeskoba kolonijalistiËke svijesti. Uæas πto ga je proizvelo evropsko osvajanje i kolonijalizam uæas je neograniËenoga dodira, kolanja i razmjene - ili u stvari uæas zaraze, mijeπanja rasa i nesputanoga æivota.

Higijena zahtijeva zaπtitne prepreke. Evropski kolonijalizam stalno je progonilo protuslovlje izmeu kreposne razmjene i opasnosti zaraze, pa ga je stoga stalno obiljeæavala sloæena igra kolanja i sanitarnih granica izmeu prijestolnice i kolonije i meu kolonijalnim podruËjima.

Suvremeni procesi globalizacije poruπili su mnoge granice kolonijalnoga svijeta. Uz opÊe slavljenje neograniËenih kolanja u naπem novom globalnom selu, moæemo joπ uvijek osjetiti tjeskobu zbog sve ËeπÊih dodira i odreenu nostalgiju prema kolonijalistiËkoj higijeni. Tamna strana globalizacijske svijesti je strah od zaraze. Ako uklonimo globalne granice i otvorimo univerzalne dodire u naπem globalnom selu, kako Êemo sprijeËiti πirenje bolesti i iskvarenosti? Ta se tjeskoba najjasnije otkriva u vezi s epidemijom AIDS-a.02 ©irenje AIDS-a brzinom svjetlosti u Amerikama, Evropi, Africi i Aziji pokazalo je nove opasnosti od globalne zaraze. Kako je AIDS najprije prepoznat kao bolest a onda kao globalna epidemija, nastale su karte njegovih izvora koje se Ëesto usredotoËuju na Srediπnju Afriku i Haiti, u obliku koji podsjeÊa na kolonijalnu maπtu: neobuzdana seksualnost, moralna izopaËenost i nedostatak higijene. Doista, svi prevladavajuÊi diskursi o spreËavanju AIDS-a spominju higijenu: moramo izbjeÊi dodir i koristiti zaπtitu. Zdravstveni i humanitarni radnici moraju oËajavati dok rade s tim zaraæenim stanovniπtvom koji malo polaæu na higijenu! [Pomislite πto bi doktor Destouches rekao!] Meunarodni i supranacionalni projekti da se zaustavi πirenje AIDS-a pokuπali su uspostaviti zaπtitne granice na drugoj razini, zahtijevajuÊi HIV testove da bi se preπle nacionalne granice. Meutim, granice nacionalnih dræava postaju sve propusnije za sve vrste kolanja. Niπta ne moæe vratiti higijenske πtitove kolonijalnih granica. Doba globalizacije je doba univerzalne zaraze.

2.4 SIMPTOMI PRIJELAZA

Tu je dakle Ëovjek izvan naπega naroda, izvan naπega ËovjeËanstva. On stalno gladuje, niπta mu ne pripada osim Ëasa, produæenoga Ëasa, muËenja ... On uvijek ima samo jednu stvar: svoje muËenje, ali na cijeloj zemaljskoj kugli ne postoji niπta πto bi ga izlijeËilo, ne postoji tlo na koje on moæe Ëvrsto stati sa svoje dvije noge, nema potpornja za njegove dvije ruke i tako on ima mnogo manje od akrobata na trapezu u varijeteu koji barem visi o niti. franz kafka

Kraj kolonijalizma i opadajuÊe moÊi nacije znaËajni su za opÊi prijelaz od paradigme moderne suverenosti prema paradigmi imperijalne suverenosti. Razne postmoderne i postkolonijalne teorije koje su se pojavile od 1980-ih otkrivaju nam prvi pogled na taj prijelaz, ali stajaliπte koje one nude izgleda sasvim ograniËeno. Kao πto bi prefiks “post-” trebao naznaËiti, postmoderne i postkolonijalne teorije neumorno kritiziraju i zahtijevaju oslobaanje od proπlih oblika vladanja i njihove ostavπtine u danaπnjem vremenu. Postmodernisti stalno se vraÊaju dugotrajnom utjecaju prosvjetiteljstva kao izvora prevlasti; postkolonijalni teoretiËari bore se protiv ostataka kolonijalnoga miπljenja.

Slutimo da bi postmoderne i postkolonijalne teorije mogle zavrπiti u slijepoj ulici jer one ne uspijevaju primjereno prepoznati suvremeni predmet kritike, to jest, one pogreπno odreuju danaπnjega stvarnoga neprijatelja. ©to ako moderni oblici moÊi koje su ti kritiËari [a i mi sami] s toliko muke pokuπali opisati i osporiti viπe nemaju vlasti u naπemu druπtvu? ©to ako su ti teoretiËari toliko revni u borbi protiv ostataka proπlih oblika prevlasti da ne uspijevaju prepoznati nove oblike koji se prijeteÊi uzdiæu nad njima u sadaπnjosti? ©to ako su prevladavajuÊe moÊi kao namjeravani predmet kritike tako mutirale da su onemoguÊile bilo koji postmoderni izazov?

124

PUTOVI SUVERENOSTI

Ukratko, πto ako je nova paradigma moÊi, postmoderna suverenost, zamijenila modernu paradigmu i vlada putem razliËitih hijerarhija hibridnih i razlomljenih singularnosti koje ti teoretiËari slave? U tom sluËaju, moderni oblici suverenosti ne bi bili viπe aktualni, a postmoderne i postkolonijalne strategije koje izgledaju oslobaajuÊe ne bi osporavale nove strategije vladanja veÊ bi se s njima podudarale pa Ëak ih nehotice i osnaæivale!

Kada smo poËeli razmatrati ideologije korporacijskoga kapitala i svjetskoga træiπta, uvidjeli smo da su strategije moÊi zaobiπle postmoderne i postkolonijalne teoretiËare koji su zagovarali politiku razlike, fluidnosti i hibridnost kako bi se suprotstavili dualizmima i esencijalizmu moderne suverenosti. MoÊ je napustila tvravu koju oni napadaju i kruæila je sve do njihove pozadine da bi im se pridruæila pri napadu u ime razlike. Ti su se teoretiËari naπli u prilici da kucaju na otvorena vrata. Ne æelimo nagovijestiti da su postmoderni i /ili postkolonijalni teoretiËari na neki naËin lakeji globalnoga kapitala i svjetskoga træiπta. Anthony Appiah i Arif Dirlik nisu baπ velikoduπni kada postavljaju te autore u poloæaj “a comprador intelligentsia” i “inteligencije globalnoga kapitalizma”,01 Nema potrebe sumnjati u demokratske, egalitarne pa Ëak ponekad i protukapitalistiËke æelje koje motiviraju veliki dio tih podruËja rada, ali vaæno je istraæiti korisnost tih teorija u kontekstu nove paradigme moÊi. Taj novi neprijatelj je ne samo otporan na stara oruæja veÊ se u stvari njima hrani i tako pridruæuje svojim toboænjim neprijateljima upotrebljavajuÊi ih do kraja. Æivjela razlika!

Dolje esencijalistiËki dualizmi!

Postmoderne i postkolonijalne teorije vaæni su uËinci koji odraæavaju ili ocrtavaju πirenje svjetskoga træiπta i prijelaz oblika suverenosti. Te teorije upuÊuju prema Imperiju, ali na nejasan i zbunjujuÊi naËin bez svijesti o paradigmatskom skoku koji znaËi taj prijelaz. Moramo duboko zaorati u taj prijelaz, razraditi njegove uvjete i razjasniti njegove karakteristiËne crte koje Ëine novi Imperij. UËiniti prvi korak u tom projektu znaËi prepoznati vrijednost i ograniËenja postmodernih i postkolonijalnih teorija.

Politika razlike Da bismo u potpunosti ocijenili kritiËku snagu postmodernog diskursa, moramo se najprije usredotoËiti na moderne oblike suverenosti. Kao πto smo vidjeli u prethodnim odlomcima, svijet moderne suverenosti je manihejski svijet, razdijeljen nizom dvostrukih suprotnosti koje odreuju Sebstvo i Drugoga, bijelo i crno, unutarnje i vanjsko, vladara i potËinjenoga.

Postmoderna misao dovodi u pitanje upravo tu binarnu logiku modernosti i

SIMPTOMI PRIJELAZA

u tom pogledu pruæa vaæne izvore onima koji nastoje dovesti u pitanje moderni diskurs patrijarhata, kolonijalizma i rasizma. U kontekstu postmodernih teorija, hibridnost i dvosmislenosti naπih kultura i naπ smisao pripadnosti kao da dovode u pitanje binarnu logiku sebstva i Drugoga koja se nalazi u pozadini modernih, seksistiËkih i rasistiËkih konstrukcija. SliËno se postmoderno ustrajanje na razlici i posebnosti opire totalitarizmu univerzalizirajuÊih diskursa i struktura moÊi. Potvrda razlomljenih druπtvenih identiteta pojavljuje se kao sredstvo osporavanja suverenosti kako modernog subjekta tako i moderne nacionalne dræave zajedno sa svima hijerarhijama koje oni podrazumijevaju. Ta postmoderna kritiËka senzibilnost vrlo je vaæna u tom smislu jer ona predlaæe raskid s cjelokupnim razvojem moderne suverenosti [ili je simptom toga raskida].

Teπko je uopÊeno razmotriti brojne diskurse koji se kite stijegom postmodernizma, ali veÊina od njih barem se neizravno zasniva na kritici moderne naracije Jean-Françoisa Lyotarda, tvrdnjama o kulturnim simulakrumima Jeana Baudrillarda ili kritici zapadne metafizike Jacquesa Derridaa. Mnogi postmoderni teoretiËari nalaze u svojim teorijama zajedniËki nazivnik u opÊem napadu na prosvjetiteljstvo.02 Stoga je stajaliπta razvidan poziv na akciju: prosvjetiteljstvo je problem a postmodernizam je rjeπenje.

Meutim, moramo detaljnije pogledati πto se podrazumijeva pod “prosvjetiteljstvom” ili “modernosti” s toga postmodernoga stajaliπta.03 Prije smo tvrdili da modernost ne treba shvatiti kao jedinstvenu i homogenu, veÊ prije kao onu πto je Ëine dvije razliËite i sukobljene tradicije. Prva tradicija je ona koju je potakla revolucija renesansnog humanizma, od Dunsa Scotusa do Spinoze, s otkriÊem mjesta imanentnosti i slavljenja singularnosti i razlike. Druga tradicija, termidor renesansne revolucije, nastoji nadzirati utopijske snage prve, putem izgradnje i posredovanja dualizama, i konaËno dospijeva do pojma moderne suverenosti kao privremenoga rjeπenja. Kada postmodernisti predlaæu svoje suprotstavljanje modernosti i prosvjetiteljstvu koje veliËa univerzalnost razuma samo da bi podræao evropsku prevlast, treba biti jasno da oni u stvari napadaju tu drugu tradiciju naπe sheme [i naæalost zanemarujuÊi ili zasjenjujuÊi onu prvu]. Drugim rijeËima, bilo bi toËnije postaviti postmodernu teoriju kao izazov niti prosvjetiteljstvu niti modernosti in toto veÊ konkretno tradiciji moderne suverenosti. Joπ toËnije, ta razna teoretska osporavanja koherentno se spajaju u izazovu dijalektici kao srediπnjoj logici moderne prevlasti, iskljuËivosti i zapovijedanja - kako zbog toga πto ona svodi mnogostrukost razlike na binarne suprotnosti tako i

125

126

PUTOVI SUVERENOSTI

zbog toga πto ona kasnije ukljuËuje te razlike u jedinstveni poredak. Ako je sama moderna moÊ dijalektiËka, kaæe ta logika, onda postmoderni projekt mora biti nedijalektiËki.

Kada jednom prepoznamo postmoderne diskurse kao napad na dijalektiËki oblik moderne suverenosti, onda moæemo jasnije vidjeti kako se oni suprotstavljaju sustavima prevlasti kao πto su rasizam i seksizam dekonstruirajuÊi granice koje podræavaju hijerarhije izmeu bijeloga i crnoga, muπkoga i æenskoga i tako dalje. Eto kako postmodernisti mogu zamisliti svoju teoretsku praksu kao nasljednicu cijele lepeze modernih i suverenih oslobodilaËkih borbi. Povijest izazova evropskoj politiËkoekonomskoj hegemoniji i njezinoj kolonijalnoj vladavini, uspjeh nacionalnih oslobodilaËkih pokreta, æenskih pokreta i proturasistiËkih borbi tumaËe se kao nasljedstvo postmoderne politike jer i oni nastoje razoriti poredak i dualizme moderne suverenosti. Ako je moderno polje moÊi bijelca, muπkarca i Evropljanina, onda Êe na savrπeno simetriËki naËin postmoderno biti polje osloboenja ne-bijelca, ne-muπkarca i neEvropljanina. U svom najboljem obliku radikalna postmoderna praksa, politika razlike, utjelovljuje vrijednosti i glasove prognanih, marginaliziranih, eksploatiranih i potËinjenih.04 Ne razaraju se binarnosti i dualizmi moderne suverenosti samo da bi se uspostavili novi; naprotiv, likvidira se sama moÊ binarnosti kada “pustimo da se razlike poigraju preko granica”.05 Mnogi znanstvenici shvatili su postmoderno miπljenje kao imperativni poziv na novu akademsku i intelektualnu praksu i kao stvarnu priliku da se istisnu prevladavajuÊe paradigme znanstvenoga rada na njihovim pojedinaËnim podruËjima.06 Jedan od najvaænijih primjera s naπega stajaliπta je postmoderni izazov na podruËju meunarodnih odnosa.07 Tu se “moderna” paradigma viπe ili manje poistovjeÊuje s metodama realizma i neorealizma, i time usredsreuje na pojam suverenosti, koji se obiËno podrazumijeva kao sinonim za moÊ nacionalnih dræava, legitimnu uporabu dræavnoga nasilja i za teritorijalni integritet. S postmodernog stajaliπta, ti “moderni” meunarodni odnosi, s obzirom na njihovo prihvaÊanje tih granica, skloni su podræati prevladavajuÊu moÊ i suverenitet nacionalnih dræava. Stoga autori na tom podruËju jasno povezuju kritiku binarnih dualizama “prosvjetiteljstva” razvijenih u kontekstu filozofskoga i knjiæevnoga postmodernizma i izazov Ëvrstim granicama moderne dræavne suverenosti. TeoretiËari postmodernih meunarodnih odnosa nastoje dovesti u pitanje suverenost dræava dekonstruirajuÊi granice vladajuÊih moÊi, istiËuÊi nepravilna i nekontolirana meunarodna kretanja i kolanja i lomeÊi

SIMPTOMI PRIJELAZA

tako stabilna jedinstva i otpore. “Diskurs” i “tumaËenje” pojavljuju se kao moÊna oruæja protiv institucionalnih krutosti modernih stajaliπta.

Postmoderna analiza πto proizlazi iz toga ukazuje na moguÊnost globalne politike razlike, politike deteritorijaliziranih kolanja po glatkom svijetu, osloboenom od krutoga kalupa dræavnih granica.

Iako mnogi razliËiti postmoderni teoretiËari lucidno odbacuju logiku moderne suverenosti, oni su opÊenito krajnje zbunjeni u pogledu naravi naπega moguÊega osloboenja od nje - moæda upravo zbog toga πto ne mogu jasno prepoznati oblike moÊi koji je danas zamjenjuju. Drugim rijeËima, kada postmodernisti predstavljaju svoje teorije kao dio projekta politiËkoga osloboenja oni se joπ uvijek bore protiv sjena starih neprijatelja: prosvjetiteljstva ili stvarno modernih oblika suverenosti i njihovog binarnog svoenja razlike i mnogostrukosti na jednu jedinu alternativu izmeu Istoga i Drugoga. Meutim, potvrda hibridnosti i slobodna igra razliËitosti preko granica oslobaajuÊi su jedino u kontekstu u kojemu moÊ postavlja hijerarhiju iskljuËivo putem esencijalnih identiteta, binarnih podjela i stabilnih otpora. Strukture i logika moÊi u suvremenom svijetu potpuno su imuni na “oslobaajuÊa” oruæja postmoderne politike razlike. U stvari, i sam Imperij nastoji ukloniti te moderne oblike suverenosti i postaviti razlike da se poigraju preko granica. Prema tome, usprkos najboljim namjerama, postmoderna politika razlike nije samo neuËinkovita protiv funkcija i prakse imperijalne vlasti, veÊ ih moæe Ëak i podræavati i s njima se podudarati.

Opasnost postoji da postmoderne teorije usredsrede svoju pozornost tako odluËno na stare oblike moÊi od kojih se udaljuju, osvrÊuÊi se stalno unatrag, da nevoljko padnu u dobrodoπli naruËaj nove moÊi. S toga stajaliπta pobjedniËke tvrdnje postmodernista lako ispadaju naivnima, ako ne i potpuno mistificirajuÊima.

Smatramo da je u raznim postmodernim misaonim strujanjima najvaæniji povijesni fenomen koji ona predstavljaju: ona su simptom rascjepa u tradiciji moderne suverenosti. Postoji, naravno, duga tradicija “protumoderne” misli koja se suprotstavlja modernoj suverenosti, ukljuËujuÊi i velike mislioce Frankfurtske πkole [zajedno s cijelim republikanskim pravcem koji smo ocrtali sve do renesansnog humanizma].

Meutim, novo je to πto postmoderni teoretiËari ukazuju na kraj moderne suverenosti i pokazuju novu sposobnost da razmiπljaju izvan okvira modernih dualizama i modernih identiteta, u smislu pluralizma i mnogostrukosti. Kolikogod nejasno i nesvjesno, oni pokazuju pravac izgradnje Imperija.

127

128

PUTOVI SUVERENOSTI

Oslobaanje hibridnosti ili s onu stranu kolonijalnih dualizama Odreena struja postkolonijalnih studija takoer predlaæe globalnu politiku razlike i moæe se smjestiti u pravac postmoderne teorije. Naπa analiza moderne suverenosti u prethodnim odlomcima veÊ postavlja snaæan moguÊi razlog za suglasnost izmeu postkolonijalnih i postmodernih teorija.

Ukoliko se moderna suverenost poistovjeÊuje s evropskom teænjom prema globalnoj prevlasti, i joπ vaænije, ukoliko su kolonijalna uprava i imperijalistiËka praksa bili glavni sastavni dijelovi u izgradnji moderne suverenosti, postmoderne i postkolonijalne teorije doista imaju zajedniËkoga neprijatelja. U tom se svjetlu postmodernizam pojavljuje bitno posteurocentriËkim.

Postkolonijalne studije obuhvaÊaju πiroku i raznovrsnu skupinu diskursa, ali ovdje se æelimo usredsrediti na djelo Homia Bhabhe jer ono predstavlja najjasniji i najbolje izraæeni primjer kontinuiteta izmeu postmodernih i postkolonijalnih diskursa. Jedan od primarnih i stalnih predmeta Bhabhinog napada su binarne podjele. U stvari, cijeli postkolonijalni projekt kako ga on predstavlja odbija binarne podjele na kojima je utemeljen kolonijalni pogled na svijet. Svijet nije podijeljen na dvoje i razlomljen u suprotne tabore [srediπte nasuprot periferiji, Prvi nasuprot TreÊem svijetu], veÊ ga prije i uvijek odreuju bezbrojne djelomiËne i pokretne razlike. Bhabhino odbijanje da vidi svijet u obliku binarnih podjela vodi ga prema odbacivanju teorija totaliteta i teorija identiteta, homogenosti i esencijalizma druπtvenih subjekata. Ta razna odbijanja vrlo su usko povezana. Binarni koncept svijeta podrazumijeva esencijalizam i homogenost na njegovim dvama polovicama i, putem odnosa preko srediπnje granice, podrazumijeva ukljuËivanje cijeloga iskustva unutar koherentnog druπtvenog totaliteta. Ukratko, sablast koja salijeÊe Bhabhinu analizu i koja koherentno povezuje te razne suparnike je hegelijanska dijalektika, to jest dijalektika koja ukljuËuje unutar koherentnog totaliteta esencijalne druπtvene identitete koji se suoËavaju u oporbi. U tom bismo smislu mogli reÊi da je osnovno obiljeæje postkolonijalne teorije [ili barem te njezine inaËice], zajedno s postmodernim teorijama, to πto je ona nedijalektiËka.

Bhabaina kritika dijalektike - to jest, njegov napad na binarne podjele, esencijalne identitete i totalizaciju - istovremeno je socioloπka tvrdnja o pravoj naravi druπtava i politiËki projekt kojemu je svrha druπtvena promjena. Prvo je u stvari uvjet moguÊnosti drugoga. Druπtveni identitet i nacija nikada nisu bili koherentno zamiπljene zajednice; kolonizirana

SIMPTOMI PRIJELAZA

mimikrija kolonizatorovog diskursa preobliËuje cijeli pojam identiteta i otuuje ga od biti; kulture su uvijek veÊ djelomiËne i hibridne tvorevine. Ta druπtvena Ëinjenica osnova je na kojoj se moæe izvesti prevratniËki politiËki projekt da bi se razorila binarna struktura moÊi i identiteta. To znaËi da se, u saæetom obliku, Bhabhaina logika osloboenja ovako razvija. MoÊ, ili snage druπtvenoga tlaËenja, funkcioniraju nameÊuÊi binarne strukture i totalizirajuÊu logiku druπtvenim singularnostima, potiskujuÊi njihovu razliku. Meutim, te tiranske strukture nisu nikada totalne, a razlike se uvijek na neki naËin izraæavaju [putem mimikrije, dvosmislenosti, kriæanja, razlomljenih identiteta i tako dalje]. Postkolonijalni politiËki projekt æeli afirmirati mnogostrukost razlika kako bi potkopao moÊ vladajuÊih binarnih struktura.

Utopija na koju Bhabha ukazuje nakon πto su binarne i totalizirajuÊe strukture razlomljene i pomaknute nije osamljeno i fragmentarno postojanje veÊ novi oblik zajednice, zajednice “beskuÊnika”, novi internacionalizam, okupljanje ljudi u dijaspori. Potvrda razlike i hibridnosti i sama je, po Bhabhi, potvrda zajednice: “Æivjeti u beskuÊniËkom svijetu, osjetiti da se njegove podvojenosti i dvosmislenosti odigravaju u kuÊi maπte, a njihova razdvajanja i cijepanja izvode u umjetniËkom djelu, znaËi takoer potvrditi duboku æelju za ljudskom solidarnoπÊu”.08 Sjeme alternativne zajednice, on vjeruje, klija u napetoj paænji prema kulturnom miljeu, njegovom kriæanju i njegovom otporu binarnom strukturiranju druπtvenih hijerarhija.

U tom postkolonijalnom okviru trebamo pomno prepoznati oblik prevladavajuÊe moÊi koji sluæi kao neprijatelj [i stvarno negativni temelj].

Pretpostavlja se da moÊ djeluje iskljuËivo putem dijalektiËke i binarne strukture. Drugim rijeËima, jedini oblik prevlasti koji Bhabha prepoznaje je onaj moderne suverenosti. Zbog toga on moæe reÊi, na primjer, “hijerarhijski ili binarni” kao da su ta dva izraza sinonimi. S njegovoga stajaliπta hijerarhija kao takva nuæno je utemeljena u binarnim podjelama, tako da sama Ëinjenica hibridiziranja ima moÊ da razori hijerarhiju tout court. Sama hibridnost je ostvarena politika razlike, postavljanje razlika da se poigravaju preko granica. U toj se toËci postkolonijalno i postmoderno najsnaænije susreÊu: u ujedinjenom napadu na dijalektiku moderne suverenosti i prijedlog za osloboenje kao politiku razlike.

Poput postmodernih teoretiËara, postkolonijalni teoretiËari kao πto je Bhabha u prvom nas redu zanimaju kao simptomi epohalnoga pomaka kojemu prisustvujemo, to jest prijelaza prema Imperiju. Moæda su i sami diskursi moguÊi jedino kada su reæimi moderne suverenosti veÊ na izdisaju.

129

130

PUTOVI SUVERENOSTI

Meutim, poput postmodernista i postkolonijalni teoretiËari opÊenito daju vrlo zbunjujuÊi pogled na taj prijelaz jer se previπe zadræavaju na napadu na stari oblik moÊi i predlaæu strategiju osloboenja koja bi mogla biti uËinkovita jedino na tom starom terenu. Postmoderno stajaliπte i dalje se prvenstveno bavi kolonijalnom suverenosti. Kao πto kaæe Gyan Prakash, “Postkolonijalno postoji kao neπto poslije - kao neπto πto je kolonijalizam iscrpio”.09 To moæe od postkolonijalne teorije uËiniti vrlo praktiËno sredstvo za ponovno Ëitanje povijesti, ali potpuno je nedostatno za teoretsko razmatranje suvremene politiËke moÊi. Edward Said, svakako jedan od najlucidnijih teoretiËara postkolonijalizma, uspijeva osuditi tekuÊe strukture globalne moÊi samo ukoliko one produæuju ideoloπke ostatke evropske kolonijalistiËke vladavine.10 On optuæuje SAD da su “ponovile taktiku velikih carstava [to jest evropskih imperijalizama] koja su nestala nakon Prvog svjetskog rata”.11 Tu nedostaje priznanje novine struktura i logike moÊi koje ureuju suvremeni svijet. Imperij nije slab odjek modernih imperijalizama veÊ bitno novi oblik vladavine.

Fundamentalizam i/ili postmodernizam Drugi simptom povijesnoga prijelaza koji se veÊ odvija u zadnjim desetljeÊima dvadesetoga stoljeÊa je porast takozvanoga fundamentalizma.

Od raspada Sovjetskoga Saveza, veliki ideolozi geopolitike i teoretiËari kraja povijesti ustrajno su postavljali fundamentalizme kao prvenstvenu opasnost s kojom se suoËavaju globalni poredak i stabilnost. Meutim, fundamentalizam je slaba i nejasna kategorija koja obuhvaÊa potpuno razliËite pojave. OpÊenito bismo mogli reÊi da su fundamentalizmi, kolikogod razliËiti, povezani po tome πto ih shvaÊaju, kako iznutra tako i izvana, kao protumoderne pokrete, oæivljavanje primordijalnih identiteta i vrijednosti; smatraju ih nekom vrstom povijesnoga nazadovanja, demodernizacijom. Meutim, toËnije je i korisnije razumjeti razliËite fundamentalizme ne kao obnovu predmodernog svijeta, veÊ prije kao snaæno odbijanje suvremenoga povijesnoga prijelaza u tijeku. U tom su smislu onda, poput postmodernih i postkolonijalnih teorija, i fundamentalizmi simptom prijelaza prema Imperiju.

Mediji danas Ëesto svode izraz “fundamentalizam”, kao raznolikost druπtvenih oblika koji se pojavljuju pod tim imenom, iskljuËivo na islamski fundamentalizam, a njegova sloæenost se onda dalje svodi na nasilni i nesnoπljivi vjerski fanatizam koji je prije svega “protuzapadni”. Sam islamski fundamentalizam, naravno, poprima razne oblike i ima dugu povijest koja se

SIMPTOMI PRIJELAZA

proteæe cijelom modernom erom. Islamska obnova i reformizam bili su jaki u raznim razdobljima osamnaestoga i devetnaestoga stoljeÊa, a danaπnji oblici islamskoga radikalizma imaju izrazitih sliËnosti s tim prijaπnjim pokretima. Meutim, islamski fundamentalizmi ujedinjuju se najkoherentnije po tome πto se odluËno odupiru modernosti i modernizaciji.

Ukoliko je politiËka i kulturna modernizacija bila proces sekularizacije, islamski fundamentalizmi joj se suprotstavljaju postavljajuÊi svete tekstove u srediπte politiËkih ustrojstava i vjerskih voa, kako sveÊenika tako i pravnika, koji imaju politiËki moÊ. U smislu uloga spolova, obiteljskih struktura i kulturnih oblika, opÊenito se misli da se tradicionalni vjerski standardi suprotstavljaju postepeno promjenljivim oblicima modernosti.

Nasuprot modernoj dinamici i svjetovnom druπtvu, fundamentalizmi kao da postavljaju statiËko i vjersko druπtvo. U tom svjetlu izgleda kao da islamski fundamentalizam ulaæe napore da obrne proces druπtvene modernizacije, odvoji ga od kolanja modernosti i ponovo stvori predmoderni svijet. Na primjer, s toga stajaliπta Iranska revolucija iz 1979. godine mogla bi izgledati antirevolucija koja uskrsava jedan starinski poredak.

KrπÊanski fundamentalizmi u Sjedinjenim Dræavama takoer se predstavljaju kao pokreti protiv druπtvene modernizacije, obnavljajuÊi ono πto zamiπljamo proπlim druπtvenim oblikom utemeljeno na svetim tekstovima. Te pokrete treba smjestiti u dugu tradiciju projekata koji æele stvoriti u Americi novi Jeruzalem, krπÊansko druπtvo odvojeno kako od pokvarenosti Evrope tako i od divljaπtva “neciviliziranoga” svijeta.12 Najvaæniji druπtveni plan danaπnjih krπÊanskih fundamentalistiËkih skupina usredotoËen je na [ponovno] stvaranje stabilne i hijerarhijske obiteljske jezgre, kao πto je po njihovom miπljenju postojala u prijaπnjem vremenu, pa se tako konkretno usmjeruju u svojim kriæarskim pohodima protiv pobaËaja i homoseksualnosti. KrπÊanski fundamentalizmi u Sjedinjenim Dræavama takoer su se stalno orijentirali [u razliËitim vremenima i razliËitim krajevima viπe ili manje otvoreno] prema projektu prevlasti bijelaca i rasnoj ËistoÊi. Te su skupine skoro uvijek zamiπljale novi Jeruzalem kao patrijarhalni Jeruzalem bijelaca.

Meutim, ta opÊa obiljeæja fundamentalizama kao povratka predmodernom ili tradicionalnom svijetu i njegovim druπtvenim vrijednostima viπe zasjenjuju nego πto osvjetljavaju. U stvari, fundamentalistiËke vizije povratka u proπlost opÊenito se zasnivaju na povijesnim iluzijama. »istoÊa i cjelovitost stabilne, heteroseksualne obitelji koju slave krπÊanski fundamentalisti nikada nije postojala u Sjedinjenim

131

132

PUTOVI SUVERENOSTI

Dræavama. “Tradicionalna obitelj” koja sluæi kao njihov ideoloπki temelj puka je mjeπavina vrijednosti i ponaπanja koje viπe proizlaze iz televizijskih emisija nego iz bilo kojega povijesnoga iskustva unutar ustanove obitelji. 13 To je fikcionalna slika projicirana na proπlost, poput Main Street U.S.A. u Disneylandu, koja je izgraena retrospektivno kroz leÊe suvremenih tjeskoba i strahova. “Povratak tradicionalnim vrijednostima” krπÊanskih fundamentalista uopÊe ne gleda unatrag, veÊ je to prije novi izum kao dio politiËkoga projekta protiv suvremenoga druπtvenoga poretka.

SliËno se danaπnji oblici islamskoga fundamentalizma ne bi trebali shvatiti kao povratak proπlim druπtvenim oblicima i vrijednostima, pa Ëak ni sa sastajaliπta praktiËara. Prema Fazlur Rahmanu: “U stvari nazivati takve pojave u islamu ‘fundamentalistiËkim’ znaËi koristiti pogreπan naziv osim ako one ne naglaπavaju kao osnovu islama dva prvobitna izvora: Kuran i Sunu proroka Muhameda. InaËe one naglaπavaju ijtihad, prvobitnu misao”.14 Suvremeni islamski radikalizmi doista se prvenstveno temelje na “prvobitnoj misli” i otkrivanju prvobitnih vrijednosti i ponaπanja, koja moæda odraæavaju ona drugih razdoblja vjerske obnove ili fundamentalizma ali su u stvari usmjerena kao reakcija na danaπnji druπtveni poredak. ZnaËi, u oba sluËaja fundamentalistiËki “povratak tradiciji” je u stvari novi izum.15 Protumoderni poriv koji odreuje fundamentalizme mogao bi se onda bolje shvatiti kao postmoderni a ne predmoderni projekt. Postmodernost fundamentalizma treba prvenstveno prepoznati u njegovom odbacivanju modernosti kao oruæja euroameriËke hegemonije - i u tom pogledu islamski fundamentalizam je doista paradigmatiËan sluËaj. U kontekstu islamskih tradicija, fundamentalizam je postmoderan ukoliko odbacuje tradiciju islamskog modernizma za koju je moderno uvijek bilo prekodirano kao potËinjavanje euroameriËkoj hegemoniji ili asimiliranje s njom. “Ako je modernost znaËila potragu za zapadnim obrazovanjem, tehnologijom i industrijalizacijom u prvome æaru postkolonijalnoga razdoblja,” piπe Akhbar Ahmed, “postmodernost Êe znaËiti povratak tradicionalnim muslimanskim vrijednostima i odbacivanje modernizma”.16 U samom kulturnom smislu, islamski fundamentalizam je paradoksalna vrsta postmoderne teorije - postmoderne samo zbog toga πto kronoloπki slijedi islamski modernizam i suprotstavlja mu se. Meutim ako ga razmatramo u geopolitiËkom smislu on je istinski postmoderan. Rahman piπe: “Danaπnji postmoderni fundamentalizam na znaËajan je naËin novina jer je njegov osnovni elan protuzapadan... Odatle njegova osuda klasiËnoga modernizma kao Ëisto zapadnjaËke snage”.17 Svakako su mnogi dijelovi islama bili u

SIMPTOMI PRIJELAZA

odreenom smislu “protuzapadni” od zametka religije. Odbacivanje snaga koje se pojavljuju u novom imperijalnom poretku doista je novina u suvremenom ponovnom oæivljavanju fundamentalizma. S toga stajaliπta, ukoliko je Iranska revolucija bila snaæno odbijanje svjetskoga træiπta, o njoj moæemo suditi kao prvoj postmodernoj revoluciji.

Taj brak postmodernizma i fundamentalizma svakako je Ëudan spoj ako uzmemo u obzir da se postmoderni i fundamentalistiËki diskursi u mnogom pogledu nalaze na dva suprotna pola: hibridnost nasuprot ËistoÊe, razlika nasuprot identitetu, pokretljivost nasuprot stasisu. Izgleda nam da su se postmodernisti i danaπnji fundamentalisti ne samo pojavili u isto vrijeme veÊ i kao odgovor na isto stanje, samo na suprotnim polovima globalne hijerarhije prema upadljivoj zemljopisnoj raspodjeli. Dosta pojednostavljeno, mogli bismo tvrditi da postmoderni diskursi privlaËe u prvom redu pobjednike u procesima globalizacije a fundamentalistiËki diskursi gubitnike. Drugim rijeËima, neki doæivljavaju danaπnje globalne tendencije prema poveÊanoj pokretljivosti, neodreenosti i hibridnosti kao neku vrstu osloboenja ali drugi kao pogorπanje njihove patnje. Svakako se puËka potpora fundamentalistiËkim projektima - od Nacionalne fronte u Francuskoj i krπÊanskih fundamentalista u Sjedinjenim Dræavama do Islamske braÊe - jaËe πirila meu onima koje su nedavne preobrazbe globalne ekonomije joπ viπe potËinile i iskljuËile i koje pokretljivost kapitala najviπe ugroæava. Gubitnici u procesima globalizacije mogli bi doista biti oni koji nam pruæaju najjaËu naznaku preobraze koja je u tijeku.

Ideologija svjetskoga træiπta Mnogi pojmovi dragi postmodernistima i postkolonijalistima savrπeno se podudaraju s onima u danaπnjoj ideologiji udruæenoga kapitala i svjetskoga træiπta. Ideologija svjetskoga træiπta uvijek je bila antifundamentalni i antiesencijalistiËki diskurs u pravom smislu rijeËi. Kruæenje, pokretljivost, razliËitost i mijeπanje upravo su uvjeti njegova postojanja. Trgovina spaja razlike i πto ih ima viπe to bolje! Izgleda da se razlike [roba, stanovniπtva, kultura i tako dalje] umnoæavaju u beskonaËnost na svjetskom træiπtu, koje niπta ne napada æeπÊe od Ëvrstih granica: ono nadjaËava bilo koju binarnu podjelu svojim beskonaËnim mnogostrukostima.

Kako se svjetsko træiπte sve potpunije ostvaruje, ono teæi dekonstruirati granice nacionalne dræave. U prijaπnjem su razdoblju nacionalne dræave bile primarni Ëimbenici u modernoj imperijalistiËkoj organizaciji globalne proizvodnje i razmjene, ali one se pojavljuju kao sve veÊe prepreke

133

134

PUTOVI SUVERENOSTI

svjetskom træiπtu. Robert Reich, bivπi ameriËki ministar rada, u odliËnom je poloæaju da prepozna i veliËa prevladavanje nacionalnih granica na svjetskom træiπtu. On tvrdi da “kako se gotovo svaki element proizvodnje novac, tehnologija, tvornice i oprema - pokreÊe bez napora preko granica, sama zamisao [nacionalne] ekonomije postaje besmislena.” U buduÊnosti “neÊe biti nacionalnih proizvoda ili tehnologija, nikakvih nacionalnih korporacija, nikakvih nacionalnih industrija. NeÊe viπe biti nacionalnih ekonomija, barem onako kako smo shvaÊali taj pojam”.18 S padom nacionalnih granica, svjetsko træiπte osloboeno je one vrste binarnih podjela koju su nametnule nacionalne dræave, a u tom novom prostoru pojavljuje se bezbroj razlika. Te razlike, naravno, ne poigravaju se slobodno preko glatkoga globalnoga prostora veÊ su prije svrstane u globalne mreæe moÊi koje se sastoje od vrlo razliËitih i pokretljivih struktura. Arjun Appadurai usporeuje novu kvalitetu tih struktura s krajobrazima, ili bolje, “morobrazima”: u suvremenom svijetu on vidi “financbraze”, “tehnobraze”, “etnobraze” i tako dalje.19 Sufiks “—braz” [“—scape”] omoguÊuje nam, s jedne strane, da uvidimo glatkoÊu i nepravilnost tih raznih polja, a, s druge strane, da naznaËimo formalne zajedniËke crte tako raznorodnih podruËja kao πto su financije, kultura, robe i demogafija. Svjetsko træiπte uspostavlja pravu politiku razlike.

Razni “—brazi” svjetskoga træiπta pribavljaju kapitalu moguÊnosti koje prije nije mogao ni zamisliti. Stoga ne iznenauje da su postmoderno razmiπljanje i njegovi najbitniji pojmovi postali popularni na raznim podruËjima teorije i prakse bliskima kapitalu, kao πto su marketing, organizacija menadæmenta i organizacija proizvodnje. Postmodernizam je doista logika pomoÊu koje djeluje globalni kapital. Marketing moæda ima najjasniji odnos prema postmodernim teorijama, pa bismo Ëak mogli kazati da su kapitalistiËke marketinπke strategije dugo vremena bile postmoderne, avant la lettre. S jedne strane, marketinπka praksa i potroπnja najvaænija su podruËja za razvijanje postmodernog miπljenja: neke postmoderne teorije, na primjer, vide neprestanu kupovinu i potroπnju roba te slike koje ih predstavljaju kao paradigme postmodernog iskustva, naπe kolektivno putovanje kroz hiperstvarnost.20 S druge strane, postmoderno miπljenje - s njegovim naglaskom na pojmovima kao πto su razlika i mnogostrukost, njegovim veliËanjem fetiπizma i simulakruma, njegovim stalnim oËaranjem novim i pomodnim - odliËan je opis idealnih kapitalistiËkih shema robne potroπnje pa tako pruæa priliku za usavrπavanje marketinπkih strategija. Kao πto kaæe teoretiËar marketinga, postoje jasne “usporednice izmeu

SIMPTOMI PRIJELAZA

135

suvremene marketinπke prakse i poduka postmodernizma”.21 Sam marketing je praksa zasnovana na razlikama, a πto je viπe razlika to se moæe razviti viπe marketinπkih strategija. Sve viπe hibridno i raznoliko stanovniπtvo umnoæava broj “ciljanih træiπta” kojima pojedinaËno pristupaju konkretne marketinπke strategije - jedna za latinoameriËke homoseksualce izmeu osamnaest i dvadeset dvije godine, druga za kineskoameriËke tinejerke i tako dalje. Postmoderni marketing prepoznaje razliku svake robe i svakoga segmenta stanovniπtva, podeπavajuÊi prema tome svoje strategije.22 Svaka razlika je prigoda.

Postmoderna marketinπka praksa predstavlja krug potroπnje suvremenoga kapitala, njegovo vanjsko lice, ali nas joπ viπe zanimaju postmoderne tendencije unutar kruga kapitalistiËke proizvodnje. U proizvodnoj sferi postmoderno miπljenje imalo je moæda najveÊi utjecaj na podruËju menadæmenta i teorije organizacije. Autori na ovome podruËju tvrde da velike i sloæene moderne organizacije, s njihovim krutim granicama i homogenim jedinicama, nisu primjerene za poslovanje u postmodenrom svijetu. “Postmoderna organizacija”, piπe jedan teoretiËar, “ima neka izrazita obiljeæja - konkretno naglasak na malu-do-umjerenu veliËinu i sloæenost i usvajanje elastiËnih struktura i naËina suradnje meu ustanovama - koji bi se mogli uhvatiti u koπtac s uzburkanim organizacijskim i okoliπnim uvjetima”.23 Tako moæemo zamisliti da su postmoderne organizacije smjeπtene na granicama izmeu razliËitih sustava i kultura ili da su hibridne iznutra. Bitno je za postmoderni menadæment da su organizacije pokretljive, elastiËne i sposobne da se bave razlikom. Tu postmoderni teoretiËari utiru put preobrazbi unutarnjih struktura kapitalistiËkih organizacija.

“Kultura” unutar tih organizacija takoer je usvojila poduke postmodernog miπljenja. Velike transnacionalne korporacije koje prekoraËuju nacionalne granice i povezuju globalni sustav iznutra kulturno su mnogo raznolikije i fluidnije od parohijalnih modernih korporacija prijaπnjih godina. Suvremeni gurui korporativne kulture koje menadæment upoπljava kao savjetnike i planere strategije propovijedaju uËinkovitost i unosnost razlike i multikulturalnosti unutar korporacija.24 Ako pobliæe pogledamo ameriËku korporacijsku ideologiju [i, u manjoj ali joπ uvijek znaËajnoj mjeri, ameriËku korporacijsku praksu], razvidno je da korporacije ne djeluju na takav naËin da jednostavno iskljuËuju spolno i/ili rasno Drugoga. U stvari, stari modernistiËki oblici rasistiËke i seksistiËke teorije izraziti su neprijatelji te nove korporacijske kulture. Korporacije nastoje ukljuËiti razliku unutar svoga podruËja djelovanja i tako teæe πto veÊem

136

PUTOVI SUVERENOSTI

stvaralaπtvu, slobodnoj igri i razliËitosti na korporacijskom radnom mjestu.

Ljudi svih razliËitih rasa i spolnih sklonosti trebaju uÊi u korporaciju.

Dnevnu rutinu radnoga mjesta treba osvjeæavati neoËekivanim promjenama i ozraËjem zabave. Poruπite stare granice i neka cvjeta stotinu cvjetova!25 Sljedstveno tome zadaÊa πefa je da organizira te energije i razlike u interesu dobiti. Taj se projekt prikladno naziva “menadæmentom razlika” U tom se svjetlu korporacije pojavljuju ne samo “naprednima” veÊ i “postmodernima”, kao predvodnici u vrlo stvarnoj politici razlike.

Proizvodni procesi kapitala takoer su poprimili oblike koji odraæavaju postmoderne projekte. Imat Êemo dovoljno prilike da analiziramo [osobito u dijelu 3.4] kako je proizvodnja organizirana u elastiËnim i hibridnim mreæama. To je, po naπem miπljenju, najvaæniji vid u kojemu suvremene preobrazbe kapitala i svjetskoga træiπta Ëine stvaran proces postmodernizacije.

Svakako se slaæemo s onim postmodernim teoretiËarima, kao πto su David Harvey i Fredric Jameson, koji vide postmodernost kao novu fazu kapitalistiËke akumulacije i potroπnje roba πto prati suvremeno ostvarenje svjetskoga træiπta.26 Globalnu politiku razlike πto ju je uspostavilo svjetsko træiπte ne obiljeæavaju slobodna igra i jednakost, veÊ nametanje novih hijerarhija, ili u stvari stalan proces hijerarhijskoga nametanja. Postmoderne i postkolonijalne teorije [i fundamentalizmi na vrlo razliËit naËin] u stvari su kule straæare koje oznaËuju taj prijelaz u tijeku i u tome su smislu neophodne.

Povjerenstva za istinu Korisno je podsjetiti se da su postmoderni i postkolonijalni diskursi uËinkoviti jedino u vrlo konkretnim zemljopisnim terenima i meu nekim klasama stanovniπtva. Kao politiËki diskurs, postmodernizam ima odreenu prou u Evropi, Japanu i Latinskoj Americi, ali njegovo prvenstveno mjesto primjene je unutar uskog dijela inteligencije SAD-a. SliËno se postkolonijalna teorija koja dijeli odreene postmoderne tendencije razvila prvenstveno unutar kozmopolitskog sloja koji se kreÊe u prijestolnicama i veÊim sveuËiliπtima Evrope i Sjedinjenih Dræava. Ta posebnost ne umanjuje vaænost teoretskih stajaliπta, ali ona nas navodi da se za trenutak zaustavimo i razmislimo o njihovim politiËkim posljedicama i praktiËkim uËincima.

Brojni istinski napredni i oslobaajuÊi diskursi pojavljivali su se tijekom povijesti meu elitnim skupinama i mi ovdje nemamo namjeru dovoditi u pitanje smisao takvoga teoretiziranja tout court. Vaæniji od posebnosti tih

SIMPTOMI PRIJELAZA

teoretiËara su odjeci koje njihove koncepcije potiËu na raznim zemljopisnim i klasnim terenima.

Svakako da mnogi u svijetu ne misle kako su hibridnost, pokretljivost i razlika sami po sebi oslobaajuÊi. Mnogi stanovnici vide pokretljivost kao vid njihove patnje jer se oni ubrzano premjeπtaju u groznim okolnostima. U nekoliko desetljeÊa, kao dio procesa modernizacije, doπlo je do masovnoga preseljenja iz ruralnih podruËja u prijestolnice unutar svake zemlje i po zemaljskoj kugli. Meunarodno kolanje radne snage samo se poveÊalo zadnjih godina, ne samo iz juga prema sjeveru, u obliku legalnih i ilegalnih radnika gostiju ili doseljenika, veÊ iz juga prema jugu, to jest, kao privremene ili polutrajne seobe u juænim predjelima, kao πto su seobe juænoazijskih radnika u Perzijskom zaljevu. Meutim Ëak i te masovne radniËke seobe sitne su po brojnosti i blijede u usporedbi s prisilnim iseljavanjima iz domova i sa zemlje zbog gladi i rata. Samo letimiËni pogled oko svijeta, od Srednje Amerike do Srednje Afrike i od Balkana do JugoistoËne Azije, otkrit Êe oËajno stanje onih kojima je takva pokretljivost nametnuta. Za njih se pokretljivost preko granica Ëesto svodi na prisilno iseljavanje u siromaπtvu i jedva da je oslobaajuÊe. U stvari, stabilno i odreeno mjesto æivljenja, odreena nepokretljivost, moæe, naprotiv, biti najhitnija potreba.

Postomoderni epistemoloπki izazov “prosvjetiteljstvu” - njegov napad na velike rijeËi i njegova kritika istine - takoer gubi svoju oslobaajuÊu aureolu kad se prenese izvan elitistiËkih intelektualnih slojeva Evrope i Sjeverne Amerike. Sjetite se, na primjer, mandata Povjerenstva istine osnovanoga pred kraj graanskog rata u El Salvadoru, ili sliËnih ustanova koje su utemeljene u postdiktatorskim i postautoritarnim reæimima Latinske Amerike i Juæne Afrike. U kontekstu dræavnoga terora i mistifikacije, dræati se primata pojma istine moæe biti snaæan i nuæan oblik otpora. Otkrivanje javnosti istine o nedavnoj proπlosti - pripisivanje odgovornosti dræavnim sluæbenicima za konkretna djela i u nekim sluËajevima zahtijevanje odmazde - ovdje se pojavljuje kao neminovan preduvjet demokratske buduÊnosti. Velike rijeËi prosvjetiteljstva ovdje ne izgledaju osobito tlaËiteljske, a koncepcija istine nije nejasna i labava - naprotiv! Istina je da je taj i taj general naredio muËenje i ubojstvo toga i toga sindikalnoga voe, i taj i taj i taj pukovnik predvodio pokolj toga i toga sela. Objavljivanje takvih istina primjeran je prosvjetiteljski projekt modernistiËke politike, a njegova kritika u tim kontekstima samo bi pomogla mistifikatorskim i tlaËiteljskim snagama reæima koji je izvrgnut napadu.

137

138

PUTOVI SUVERENOSTI

U naπem danaπnjem imperijalnom svijetu, oslobaajuÊi potencijal postmodernih i postkolonijalnih diskursa koji smo opisali odjekuje samo meu elitistiËkim stanovniπtvom koje uæiva odreena prava, odreenu razinu bogatstva i odreeni poloæaj u globalnoj hijerarhiji. Meutim ne bismo to priznanje Ëinjenice smjeli shvatiti kao potpuno odbacivanje. To u stvari nije pitanje ili/ili. Razlika, hibridnost i pokretljivost nisu oslobaajuÊi sami po sebi, ali niti su to istina, ËistoÊa, stasis. Istinska revolucionarna praksa upuÊuje na razinu proizvodnje. Istina nas neÊe uËiniti slobodnima.

Pokretljivost i hibridnost nisu oslobaajuÊi, ali preuzimanje nadzora nad proizvodnjom pokretljivosti i stasisa, ËistoÊama i mjeπavinama jest. Prava povjerenstva za istinu Imperija bit Êe konstitutivne skupπtine mnoπtva, druπtvene tvornice za proizvodnju istine.

siromaπni U svakom povijesnom razdoblju onaj druπtveni subjekt koji je sveprisutan i posvuda isti odreuje se, Ëesto negativno ali ipak hitno, oko istoga æivotnoga oblika. Taj oblik nije onaj moÊnih i bogatih: oni su djelomiËni i lokalizirani likovi, quantitate signatae. Jedino “zajedniËko ime” Ëiste razlike u svim dobima, koje nije moguÊe lokalizirati, je ono siromaπnih. Siromaπni su bijedni, iskljuËeni, potlaËeni, iskoriπtavani - a ipak æivi! To je zajedniËki nazivnik æivota, temelj mnoπtva. »udno je, ali i otkrivajuÊe, da postmoderni autori rijetko ukljuËuju taj lik u svoje teoretiziranje. »udno je jer su siromaπni u odreenom smislu vjeËan postmoderni lik: lik transverzalnog, sveprisutnog, razliËitog, pokretljivog subjekta; svjedoËanstvo nesavladivog aleatornog obiljeæja postojanja.

To zajedniËko ime, siromaπni, takoer je temelj svake moguÊe humanistike. Kao πto je Niccoló Machiavelli isticao, “u povratku poËecima” koji obiljeæava revolucionarnu fazu religija i ideologija modernosti, gotovo se uvijek smatralo da siromaπni imaju proroËanska svojstva: nisu samo siromaπni u svijetu veÊ i siromaπni sami prava moguÊnost svijeta. Jedino siromaπni æive radikalno stvarno i prisutno biÊe, u bijedi i patnji, pa tako samo siromaπni imaju sposobnost da obnove biÊe. Boæanstvo mnoπtva siromaπnih ne ukazuje ni na kakvu tanscendentnost. Naprotiv, ovdje i jedino ovdje u svijetu, u egzistenciji siromaπnih, prisutno je, potvreno, uËvrπÊeno i otvoreno polje imanentnosti.

Siromaπni su bog na zemlji.

Danas ne postoji Ëak ni iluzija o transcendentnom Bogu. Siromaπni su uklonili tu sliku i preuzeli njezinu moÊ. Odavno je modernost najavljena Rabelaisovim smijehom, realistiËkom premoÊi siromaπnoga trbuha, poetikom koja izraæava

SIMPTOMI PRIJELAZA

sve πto postoji u bijednom ËovjeËanstvu “od trbuha naniæe”. Kasnije, putem procesa prvobitne akumulacije, pojavio se proletarijat kao kolektivni subjekt koji se mogao izraziti u materijalnosti i imanentnosti, mnoπtvo siromaπnih koje nije samo prorokovalo veÊ i proizvodilo i koje je tako otvorilo moguÊnosti koje nisu bile virtualne veÊ konkretne. Naposljetku danas, u biopolitiËkim reæimima proizvodnje i u procesima postmodernizacije, siromaπni su potlaËeni, iskoriπtavani lik, ali ipak lik proizvodnje. U tome je novina. Danas posvuda, u osnovi pojma i zajedniËkoga imena siromaπnih, postoji proizvodni odnos. Zaπto postmodernisti ne mogu iπËitati taj prijelaz? Oni nam govore da je reæim transverzalnih jeziËkih proizvodnih odnosa uπao u jedinstveni i apstraktni svemir vrijednosti. Ali tko je subjekt koji proizvodi “popreËno”, koji daje stvaralaËko znaËenje jeziku - tko ako ne siromaπni, koji su potËinjeni i puni æelje, osiromaπeni i moÊni, uvijek moÊniji? Tu, unutar te vladavine globalne proizvodnje, siromaπni se ne odlikuju viπe samo svojom proroËanskom sposobnoπÊu veÊ svojom neophodnom prisutnoπÊu u proizvodnji zajedniËkoga bogatstva, uvijek sve viπe iskoriπtavani i uvijek sve viπe eksponirani u nadnicama vlasti. Siromaπni su moÊni po sebi samima.

Postoji Svjetsko siromaπtvo ali postoji iznad svega Svjetska moguÊnost, i jedino su siromaπni sposobni za to.

Vogelfrei , “slobodan za odstrel”, to je izraz kojim je Marx opisao proletarijat, koji je na poËetku modernosti u procesima prvobitne akumulacije bio dvaput osloboen: najprije je bio osloboen od toga da bude vlasniπtvo gospodara [to jest, osloboen od ropstva], a zatim je “osloboen” od sredstava za proizvodnju, odvojen od zemlje, bez iËega za prodaju osim vlastite radne snage. Na taj je naËin proletarijat bio prisiljen da postane Ëista moguÊnost bogatstva. Meutim, vladajuÊa struja marksistiËke tradicije uvijek je mrzila siromaπne, upravo zbog toga πto su “slobodni kao ptice”, πto su imuni na disciplinu tvornice i disciplinu potrebnu za izgradnju socijalizma. Sjetite se kako su glasnogovornici socijalistiËkoga realizma æestoko napali Vittoria De Sicu i Cesarea Zavattinija kada su, u ranim 1950-im godinama, stavili siromaπne da lete na metlama na kraju njihovoga lijepoga filma Ëudo u milanu.

Vogelfrei je aneo ili neukrotivi vrag. I danas, nakon toliko mnogo pokuπaja da siromaπne preobraze u proletarijat a proletarijat u oslobodilaËku vojsku [zamisao o vojsci lebdi nad onom o osloboenju], joπ jednom u postmodernosti, pojavljuje se, u zasljepljujuÊem svjetlu vedroga dana, mnoπtvo, zajedniËko ime siromaπnih. Ono se pojavljuje potpuno na javi jer su u postmodernosti potËinjeni apsorbirali iskoriπtavane. Drugim rijeËima,

139

140

PUTOVI SUVERENOSTI

svaka siromaπna osoba, mnoπtvo siromaπnih ljudi, pojelo je i probavilo mnoπtvo proletera. Samom tom Ëinjenicom siromaπni su postali proizvodni. »ak su i prostituirano tijelo, bijedna osoba, glad mnoπtva - svi oblici siromaπtva - postali proizvodnima. A siromaπni su zbog toga postali joπ vaæniji: æivot siromaπnih opsjeda planetu i umotava je u svoju æelju za stvaralaπtvom i slobodom. Siromaπni su uvjet svake proizvodnje.

PriËa se da su temelje postmoderne senzibilnosti i koncepciju postmodernizma stvorili oni francuski socijalistiËki filozofi koji su u svojoj mladosti veliËali tvorniËku disciplinu i svijetle obzore realnoga socijalizma, ali koji su se pokajali nakon krize iz 1968. i odustali, proglaπavajuÊi kako je uzaludna pretenzija komunizma da Êe prisvojiti druπtveno bogatstvo. Danas ti isti filozofi ciniËki dekonstruiraju svaku druπtvenu borbu koja se opire sveopÊoj pobjedi razmjenske vrijednosti, rugaju joj se i banaliziraju je. Mediji i kultura medija govore nam da su ti filozofi prepoznali danaπnje novo svijeta, ali to nije toËno. OtkriÊe postmodernosti sastojalo se u premjeπtanju siromaπnih u srediπte politiËkoga i proizvodnoga podruËja. Ubogi i ptiËji slobodni smijeh Charliea Chaplina bio je doista proroËanski kada je, osloboen bilo kojih utopijskih iluzija i iznad svega bilo koje discipline osloboenja, protumaËio “moderna vremena” siromaπtva, ali je istovremeno povezao ime siromaπnih sa æivotom, osloboenim æivotom i osloboenim stvaralaπtvom...

2.5 UMREÆENA MO∆: SUVERENOST SAD-a I NOVI IMPERIJ Uvjeren sam da nijedan ustav prije naπega nije tako dobro uravnoteæio ekspanzivni Imperij i samoupravu. thomas jefferson Naπ Ustav je tako jednostavan i praktiËan da je uvijek moguÊe zadovoljiti izvanredne potrebe promjenama u naglaπavanju i podeπavanju bez gubitka bitnoga oblika. franklin d. roosevelt

Da bismo artikulirali narav imperijalne suverenosti, moramo uËiniti korak unatrag u vremenu i razmotriti politiËke oblike koji su pripremili njezin teren i saËinjavaju njezinu pretpovijest.

AmeriËka revolucija predstavlja trenutak velike novine i prekida u genealogiji moderne suverenosti. Ustavni projekt SAD-a, nastao iz borbi za neovisnost i oblikovan tijekom bogate povijesti alternativnih moguÊnosti, cvao je poput rijetkoga cvijeta u tradiciji moderne suverenosti. SlijedeÊi poËetni razvoj pojma suverenosti u Sjedinjenim Dræavama moÊi Êemo uoËiti koliko se on znaËajno razlikuje od moderne suverenosti koju smo dosad opisivali i otkriti osnove na kojima se zasniva nova imperijalna suverenost.

AmeriËka revolucija i model dva Rima AmeriËka revolucija i “nova politiËka znanost” koju su proglasili autori federalista raskinula je s tradicijom moderne suverenosti, “vraÊajuÊi se korijenima” i razvijajuÊi istovremeno nove jezike i nove druπtvene oblike koji posreduju izmeu jednoga i mnoπtva. Nasuprot umornom transcendentalizmu moderne suverenosti predstavljenoj bilo u obliku filozofije Hobbesa ili Rousseaua, ameriËki ustavotvorci mislili su da jedino republika moæe stvoriti poredak za demokraciju, ili u stvari da poredak

142

PUTOVI SUVERENOSTI

mnoπtva mora proizlaziti ne iz prijenosa naslova moÊi i prava veÊ iz unutarnjega ureenja meu mnoπtvom, iz meusobno demokratskog djelovanja moÊi povezanih u mreæe. Drugim rijeËima, nova suverenost moæe proizaÊi jedino iz ustavnoga oblikovanja granica i ravnoteæa, provjera i usklaenosti, koje istovremeno saËinjavaju srediπnju moÊ i zadræavaju moÊ u rukama mnoπtva. Tu viπe nema nikakve potrebe niti mjesta za transcendentnost moÊi. “Znanost politike,” piπu autori federalista, poput veÊine drugih znanosti, uvelike se je poboljπala. UËinkovitost raznih naËela danas se dobro shvaÊa, dok ih stari ili nisu razumjeli ili ih nisu uopÊe poznavali. Redovna raspodjela moÊi u razliËite odjeljke; uvoenje zakonodavnih ravnoteæa i provjera; uvoenje sudova koje Ëine suci πto zadræavaju svoj poloæaj ukoliko se dobro ponaπaju; predstavljanje ljudi u zakonodavnim tijelima putem zastupnika koje su sami izabrali; to su ili potpuno nova otkriÊa ili su u modernim vremenima znatno uznapredovala.

Oni su sredstva, i to moÊna sredstva, pomoÊu kojih vrline republikanske vlade moæemo zadræati a njezine mane umanjiti ili izbjeÊi.01

Tu se oblikuje izvanredno svjetovna ili imanentistiËka zamisao, usprkos dubokoj religioznosti koja se osjeÊa u tekstovima OËeva utemeljitelja. To je zamisao koja ponovo otkriva revolucionarni humanizam renesanse i usavrπava ga kao politiËka i ustavna znanost. MoÊ se moæe sastojati od cijeloga niza moÊi koje se reguliraju i ureuju u mreæe.

Suverenost se moæe vrπiti unutar πirokoga obzora djelatnosti koje je dalje dodjeljuju ne poriËuÊi njezino jedinstvo i koje je stalno potËinjavaju stvaralaËkom pokretu mnoπtva.

Suvremeni povjesniËari, kao πto su J.G. Pocock, koji povezuju razvoj Ustava SAD-a i njegovog pojma politiËke suverenosti s makijavelistiËkom tradicijom, otiπli su daleko kako bi shvatili taj otklon od modernog pojma suverenosti.02 Oni povezuju Ustav SAD-a ne s baroknim ili protureformistiËkim makijavelizmom, koji izmiπlja ispriku za dræavni razum i sve nepravde koje iz njega proizlaze, veÊ s tradicijom republikanskoga makijavelizma koji je, nakon πto je nadahnuo pristalice Engleske revolucije, ponovno oæivio u egzodusu preko Atlantika meu evropskim demokratima koji su bili poraæeni ali ne i pobijeeni.03 Ta republikanska tradicija doista ima Ëvrste temelje u Machiavellijevim vlastitim tekstovima. Najprije tu je makijavelistiËki pojam moÊi kao konstitutivne moÊi - to jest, kao proizvod unutarnje i imanentne druπtvene dinamike. Za Machiavellija moÊ je uvijek republikanska; ona je uvijek proizvod æivota mnoπtva i konstituira njegovu

UMREÆENA MO∆

strukturu izraæavanja. Slobodni grad renesansnoga humanizma je utopija koja udomljuje revolucionarno naËelo. Drugo makijavelistiËko naËelo koje je tu na djelu je da je druπtvena osnova te demokratske suverenosti uvijek proturjeËna. MoÊ se organizira putem meuigre protumoÊi. Grad je stoga konstitutivna moÊ koja se oblikuje putem mnogostrukih druπtvenih sukoba oblikovanih u stalnim konstitutivnim procesima. Eto kako Machiavelli iπËitava organizaciju republikanskoga klasiËnoga Rima i kako je renesansni pojam grada posluæio kao temelj realne politiËke teorije i prakse: druπtveni sukob je osnova stabilnosti moÊi i logike πirenja grada. Machiavellijeva misao najavila je kopernikansku revoluciju koja je repozicionirala politiku kao stalno kretanje. To su osnovna uËenja koja je Atlantska doktrina demokracije izvela iz republikanskoga Machiavellija.04 Taj republikanski Rim nije bio jedini Rim koji je oËaravao Machiavellija i usmjeravao Atlantske republikance. Njihova nova “znanost politike” takoer se nadahnjivala imperijalnim Rimom, osobito onakvim kakvim ga prikazuju tekstovi Polibija. U prvom redu, Polibijev model imperijalnoga Rima ËvrπÊe je utemeljio republikanski proces posredovanja druπtvenih moÊi i doveo ga do dovrπetka u sintezi raznih oblika vlasti. Polibije je zamislio savrπeni oblik moÊi koja bi bila strukturirana u mijeπanom ustavu koji bi spajao monarhistiËku moÊ, aristokratsku moÊ i demokratsku moÊ.05 Novi politiËki znanstvenici u Sjedinjenim Dræavama organizirali su te tri moÊi kao tri grane republikanskoga ustava. Bilo kakva neravnoteæa meu tim moÊima, a to je drugi znak Polibijevog utjecaja, simptom je korupcije. MakijavelistiËki ustav sjedinjenih dræava je struktura koja dræi ravnoteæu protiv korupcije - korupcije kako stranaka i pojedinaca, tako i skupina i dræave. Ustav je tako zamiπljen da moæe odoljeti bilo kojem kruænom padu u korupciju aktivirajuÊi cijelo mnoπtvo i organizirajuÊi njegovu izbornu sposobnost u mreæe organiziranih protumoÊi, u kolanja raznih i jednakopravnih funkcija i u proces dinamiËne i ekspanzivne samoregulacije.

Meutim, ti klasiËni modeli samo donekle obiljeæavaju ameriËko iskustvo jer je ono u mnogom pogledu bilo doista novo i izvorno. U vrlo razliËitim razdobljima, Alexis de Tocqueville i Hannah Arendt shvatili su novinu te nove ideologije i novoga oblika moÊi. Tocqueville je bio oprezniji od njih dvoje. Iako je priznavao vitalnost novoga politiËkoga svijeta u Sjedinjenim Dræavama i uvidio kako se sinteza raznih oblika vlasti utjelovila u reguliranu masovnu demokraciju, on je takoer tvrdio da je vidio kako je u Americi demokratska revolucija dosegla svoje prirodne granice. Njegova prosudba o tome moæe li ameriËka demokracija izbjeÊi stari krug korupcije

143

144

PUTOVI SUVERENOSTI

bila je znaËi dvojbena ako ne i potpuno pesimistiËna.06 Nasuprot njemu, Hannah Arendt bezrezervno je veliËala ameriËku demokraciju kao mjesto izuma same moderne politike. Srediπnja zamisao AmeriËke revolucije, ona tvrdi, je uËvrπÊivanje slobode ili u stvari utemeljenje politiËkoga tijela koje jamËi prostor na kojemu sloboda moæe djelovati.07 Arendt stavlja naglasak na uvoenju te demokracije u druπtvu, to jest na ËvrstoÊu njezinih temelja i stabilnost njezina funkcioniranja. Po njezinoj procjeni revolucija uspijeva u mjeri u kojoj dokida dinamiku konstitutivnih moÊi i uvodi stabilnu konstituiranu moÊ.

Kasnije Êemo kritizirati taj pojam umreæene moÊi sadræan u Ustavu SAD-a, ali ovdje æelimo samo naglasiti njegovu originalnost. Nasuprot modernim evropskim koncepcijama suverenosti, koje su povjerile politiËku moÊ transcendentnoj sferi i tako otrgnule i otuile izvore moÊi od druπtva, tu se pojam suverenosti odnosi na moÊ potpuno unutar druπtva. Politika se ne suprotstavlja druπtvu veÊ ga ujedinjuje i upotpunjuje.

Ekstenzivni Imperij Prije nego πto poËnemo analizirati kako se razvijao i preobraæavao taj novi pojam suverenosti tijekom povijesti SAD-a, usredsredimo naπu pozornost na trenutak prema naravi samoga pojma. Prvo obiljeæje ameriËkoga pojma suverenosti je da on postavlja zamisao o imanentnosti moÊi nasuprot transcendentnom obiljeæju moderne evropske suverenosti. Zamisao o imanentnosti zasniva se na zamisli o stvaralaπtvu. Da to nije sluËaj to bi naËelo bilo nemoÊno: u samoj imanentnosti niπta ne omoguÊuje druπtvu da postane politiËko. Mnoπtvo koje saËinjava druπtvo je stvaralaËko. Stoga se suverenost SAD-a ne sastoji u reguliranju mnoπtva veÊ prije proizlazi kao rezultat stvaralaËkih sinergija mnoπtva. HumanistiËka revolucija renesanse i kasnije iskustvo sektaπkoga protestantizma razvijali su tu zamisao o stvaralaπtvu. Shodno protestantskoj etici mogli bismo reÊi da jedino stvaralaËka moÊ mnoπtva pokazuje postojanje Boga i prisustvo boæanstva na zemlji.08 MoÊ nije neπto πto vlada iznad nas veÊ neπto πto mi proizvodimo.

AmeriËka deklaracija o neovisnosti veliËa tu novu zamisao o moÊi najjasnijim rijeËima. Osloboenje ËovjeËanstva od svake vrste transcendentne moÊi utemeljena je u moÊi mnoπtva da izgradi vlastite politiËke ustanove i konstituira druπtvo.

Meutim, to naËelo konstitutivne proizvodnje ustupa prednost postupku samorazmatranja ili se pomoÊu njega objaπnjava u nekoj vrsti dijalektiËkoga baleta. To je drugo obiljeæje ameriËkoga pojma suverenosti. U

UMREÆENA MO∆

procesu uspostavljanja suverenosti na razini imanentnosti, pojavljuje se i iskustvo konaËnosti koje proizlazi iz proturjeËne i mnogostruke naravi samoga mnoπtva. Izgleda da novo naËelo suverenosti proizvodi vlastito unutarnje ograniËenje. Da bi sprijeËila da te prepreke ne poremete poredak i potpuno isprazne projekt od njegova smisla suverena moÊ mora se oslanjati na vrπenje nadzora. Drugim rijeËima, nakon prvoga trenutka potvrde dolazi dijalektiËka negacija konstitutivne moÊi mnoπtva koja odræava teleologiju projekta suverenosti. SuoËavamo li se stoga s kriznom toËkom u razvijanju toga novoga pojma? VraÊa li se transcendentnost, najprije odbaËena u definiciji izvora moÊi, kroz straænja vrata u provedbi moÊi, kada se mnoπtvo postavlja kao konaËno pa stoga zahtijeva posebna sredstva ispravljanja i nadzora?

Taj ishod je stalna prijetnja, ali nakon πto je prepoznao ta unutarnja ograniËenja, novi ameriËki pojam suverenosti otvara se izvanrednom snagom prema vani, gotovo kao da je æelio protjerati zamisao o nadzoru i trenutku razmiπljanja iz vlastitoga Ustava. TreÊe obiljeæje toga pojma suverenosti je teænja prema otvorenom, ekspanzivnom projektu koji djeluje na neomeenom terenu. Iako je tekst Ustava SAD-a krajnje paæljiv prema samorazmatrajuÊem momentu, æivot i provedba Ustava su naprotiv, tijekom cijele svoje pravosudne i politiËke povijesti odluËno otvoreni prema ekspanzivnim kretanjima, prema obnovljenoj deklaraciji o demokratskim temeljima moÊi. NaËelo ekspanzije stalno se bori protiv snaga ograniËenja i nadzora.09 Iznenauje kako taj ameriËki eksperiment jako sliËi klasiËnom ustavnom iskustvu, a osobito politiËkoj teoriji nadahnutoj imperijalnim Rimom! U toj tradiciji sukob izmeu ograniËenja i ekspanzije uvijek se rjeπavao u korist ekspanzije. Machiavelli je definirao kao ekspanzivne one republike kojih demokratski temelji vodili kako prema stalnoj proizvodnji sukoba tako i prema prisvajanju novih teritorija. Polibije je zamislio ekspanziju kao nagradu za savrπenu sintezu triju oblika vlasti, jer istaknuti oblik takve moÊi ohrabruje demokratski pritisak mnoπtva da prevlada svako ograniËenje i svaki nadzor. Bez ekspanzije republika stalno riskira da je proguta krug korupcije.10 Tu demokratsku ekspanzivnu tendenciju svojstvenu pojmu umreæene moÊi moramo razlikovati od drugih, Ëisto ekspanzionistiËkih i imperijalistiËkih oblika ekspanzije. Temeljna razlika je u tome πto je ekspanzivnost imanentnog pojma suverenosti inkluzivna, ne ekskluzivna.

Drugim rijeËima, kada se πiri ta nova suverenost ne prisajedinjuje niti razara

145

146

PUTOVI SUVERENOSTI

druge moÊi s kojima se suoËava veÊ naprotiv otvara se prema njima, ukljuËujuÊi ih u mreæu. Ono πto se otvara je osnova konsenzusa pa tako, putem konstitutivne mreæe moÊi i protumoÊi, cijelo suvereno tijelo stalno se reformira. Upravo zbog te ekspanzivne tendencije, novi pojam suverenosti duboko je reformistiËki.11 Sada moæemo jasno razlikovati ekspanzivnu tendenciju demokratske republike od ekspanzionizma transcendentnih suverenosti - ili od, jer je to najvaænije pitanje, ekspanzionizma modernih nacionalnih dræava. Zamisao suverenosti kao ekspanzivne moÊi lebdi nad πarkom koja povezuje naËelo demokratske republike sa zamiπlju o Imperiju. Imperij se jedino moæe zamisliti kao univerzalnu republiku, mreæu moÊi i protumoÊi strukturiranih u bezgraniËnoj i inkluzivnoj arhitekturi. Ta imperijalna ekspanzija nema nikakve veze s imperijalizmom, niti s onim dræavnim organizmima planiranima za osvajanje, pljaËku, genocid, kolonizaciju i porobljavanje.

Imperij proπiruje i uËvrπÊuje model umreæene moÊi protiv takvih imperijalizama. Svakako, kada te imperijalne procese razmatamo u povijesnom smislu [a ubrzo Êemo se usredotoËiti na njih u povijesti SAD-a], jasno vidimo da su ekspanzivni trenuci Imperija natopljeni suzama i krvlju, ali ta neËasna povijest ne poriËe razliku izmeu ta dva pojma.

Moæda je temeljno obiljeæje imperijalne suverenosti da je njezin prostor uvijek otvoren. Kao πto smo vidjeli u ranijim dijelovima knjige, moderna suverenost koja se razvila u Evropi od πesnaestoga stoljeÊa nadalje zamiπljala je prostor kao ograniËen, a njegove granice uvijek je nadzirala suverena uprava. Moderna suverenost poËiva toËno na granici. Naprotiv, u imperijalnoj koncepciji moÊ pronalazi naËina da se logika njezinoga poretka uvijek obnavlja i uvijek ponovo stvara u ekspanziji. Ta definicija imperijalne moÊi otvara brojne paradokse: bezrazliËnost subjekata spojenu sa singularizacijom proizvodnih mreæa; otvoreni i ekspanzivni prostor Imperija zajedno s njegovom stalnom reteritorijalizacijom i tako dalje. Meutim, zamisao Imperija koji je takoer demokratska republika oblikuje se upravo povezivanjem i spajanjem krajnjih polova tih paradoksa. Napetost tih konceptualnih paradoksa nastavit Êe se cijelim tijekom oblikovanja i uspostavljanja imperijalne suverenosti u praksi.

Naposljetku, trebamo imati na umu da je zamisao o miru u osnovi razvoja i ekspanzije Imperija. To je imanentna zamisao o miru koja se drastiËno suprotstavlja transcendentnoj zamisli o miru, to jest, miru koji moæe nametnuti jedino transcendentan suveren u druπtvu kojega je narav izraæena ratom. Tu, naprotiv, narav je mir. Virgilije nam daje moæda najviπi

UMREÆENA MO∆

izraz rimskoga mira: “KonaËno ono πto je proroËiπte najavilo stiglo je/Veliki poredak stoljeÊa ponovo se rodio.” 12 Otvorene granice Ostvarenje imperijalnoga pojma suverenosti bio je dugaËak proces koji se razvijao u razliËitim fazama ustavne povijesti SAD-a. Kao pisani dokument, naravno, ustav sad-a ostao je viπe ili manje neizmijenjen [osim nekoliko vrlo vaænih amandmana], ali Ustav treba shvatiti i kao materijalni reæim pravnoga tumaËenja i prakse koju vrπe ne samo pravnici i suci veÊ i subjekti u cijelom druπtvu. Taj materijalni, druπtveni ustav doista se radikalno promijenio od osnivanja republike. U stvari, ustavnu povijest SAD-a treba podijeliti u Ëetiri razliËite faze ili reæima.13 Prva se faza proteæe od deklaracije o neovisnosti do Graanskoga rata i Rekonstrukcije; druga, krajnje proturjeËna, faza odgovara Progresivnoj eri, na prijelazu stoljeÊa, od imperijalistiËke doktrine Theodorea Roosevelta do Woodrowa Wilsona i njegovog meunarodnoga reformizma; treÊa faza ide od New Deala i Drugog svjetskog rata do najviπe toËke hladnoga rata; i naposljetku, Ëetvrtu fazu najavili su druπtveni pokreti 1960-ih i nastavlja se do kraja raspada Sovjetskoga saveza i njegovoga istoËnoeruopskoga bloka. Svaka od tih faza ustavne povijesti SAD-a oznaËava korak naprijed prema ostvarenju imperijalne suverenosti.

U prvoj fazi Ustava, izmeu predsjedniπtva Thomasa Jeffersona i Andrewa Jacksona, otvoreni prostor granice postao je konceptualni teren republikanske demokracije: taj je prostor omoguÊio Ustavu njegovu prvu snaænu definiciju. Izjave o slobodi imaju smisla u prostoru gdje se na ustav dræave gleda kao na otvoren proces, kolektivno samostvaranje.14 Joπ je vaænija Ëinjenica πto je taj ameriËki prostor bio osloboen oblika centralizacije i hijerarhije tipiËnih za Evropu.

Tocqueville i Marx, sa suprotnih stajaliπta, slaæu su u ovome: ameriËko graansko druπtvo ne razvija se unutar teπkih okova feudalne i aristokratske moÊi veÊ se poËinje razvijati iz odvojenoga i vrlo razliËitoga temelja.15 Stari san izgleda ponovo moguÊ. Neomeeni teritorij otvoren je æelji [cupiditas] ËovjeËanstva, pa to ËovjeËanstvo moæe tako izbjeÊi krizu odnosa izmeu vrline [virtus] i sudbine [fortuna] koja je minirala humanistiËku i demokratsku revoluciju u Evropi. Sa stajaliπta novih Sjedinjenih Dræava, prepreke ljudskom razvoju postavlja priroda a ne povijest - a priroda ne predstavlja nepremostiva neprijateljstva ili utvrene druπtvene odnose. Ona je teren koji se moæe preobraziti i prelaziti.

147

148

PUTOVI SUVERENOSTI

Prema tome, veÊ u prvoj fazi, potvreno je novo naËelo suverenosti, razliËito od evropskoga: sloboda je postala suverenom a suverenost se odreuje kao radikalno demokratska unutar otvorenoga i stalnoga procesa ekspanzije. Granica je granica slobode. Kako bi bila πuplja retorika federalista i kako bi neprimjerena bila njihova “nova politiËka znanost” da nisu pretpostavili taj prostrani i pokretljivi prag granice! Sama ideja oskudnosti koja je - kao i ideja ratu - bila u srediπtu evropskoga pojma moderne suverenosti a priori je iskljuËena iz ustavnih procesa ameriËkoga iskustva. I Jefferson i Jackson shvatili su materijalnost granice i prepoznali je kao osnovu koja podupire πirenje demokracije.16 Sloboda i granica stoje u odnosu uzajamne implikacije: svaka poteπkoÊa, svako ograniËenje slobode prepreka je koju treba premostiti, prag kojeg treba proÊi. Od Atlantika do Pacifika pruæao se teren bogatstva i slobode, stalno otvoren novim bjegovima. U tom okviru postoji barem djelomiËno pomaknuÊe ili rjeπenje one dvosmislene dijalektike koja se razvijala unutar ameriËkog Ustava i koja je potËinila imanentna naËela deklaracije o neovisnosti transcendentnom poretku ustavnoga samorazmatranja. Preko velikoga otvorenoga prostora konstitutivna tendencija pobjeuje ustavnu odredbu, tendencija imanentnosti naËela pobjeuje regulativno razmiπljanje, a inicijativa mnoπtva centralizaciju moÊi.

Meutim, ta utopija otvorenoga prostora koja igra tako vaænu ulogu u prvoj fazi ameriËke ustavne povijesti veÊ domiπljato krije surovi oblik potËinjavanja. SjevernoameriËki teren moæe se zamisliti kao otvoren samo ako se hotimice zanemari postojanje domorodaËkih Amerikanaca - ili ako ih se shvati kao razliËita ljudska biÊa, kao podljudsko, dio prirodnoga okruæenja. Upravo kao πto zemlju treba oËistiti od stabala i stijenja da bi je se obraivalo, tako i teren treba oËistiti od domorodaËkoga stanovniπtva.

Upravo kao πto se graniËari trebaju pripremiti za oπtre zime, tako se moraju naoruæati protiv uroenika. DomorodaËki Amerikanci postali su puki trnoviti element prirode, a stalan rat imao je za cilj njihov izgon i/ili likvidaciju. Tu se suoËavamo s protuslovljem koje se nije moglo apsorbirati u ustavni stroj: domorodaËki Amerikanci nisu se mogli uklopiti u ekspanzivno pokretanje granice kao dio ustavne tendencije; oni su se, naprotiv, morali iskljuËiti iz terena kako bi se otvorili njegovi prostori i omoguÊila ekspanzija.

Da su njih priznali, ne bi postojala stvarna granica na kontinentu niti otvoreni prostor koji treba ispuniti. Oni su postojali izvan Ustava kao njegov negativni temelj: drugim rijeËima, njihovo iskljuËenje i likvidacija bili su nuæni uvjeti funkcioniranja samog Ustava. To protuslovlje ne moramo ni

UMREÆENA MO∆

zamisliti kao krizu jer su domorodaËki Amerikanci tako dramatiËno iskljuËeni iz rada ustavnoga stroja.

U toj prvoj fazi koja ide od osnivanja demokratske republike do Graanskoga rata, ustavna dinamika doista je zaπla u krizu kao ishod unutarnjih protuslovlja. Dok su domorodaËki Amerikanci bili izbaËeni izvan Ustava, afriËki Amerikanaci bili su od poËetka postavljeni unutar njega.

Koncepcija granice i zamisao i praksa otvorenoga prostora demokracije u stvari su se ispreplitale s jednako otvorenim i dinamiËkim pojmom naroda, mnoπtva i gensa Republikanski narod je novi narod, narod u egzodusu koji nastanjuje prazna [ili ispraænjena] nova podruËja. Od poËetka ameriËki prostor nije bio samo ekstenzivan, neomeeni prostor veÊ i intenzivan prostor: prostor prelaæenja, “melting pot” i stalne hibridizacije. Prva stvarna kriza ameriËke slobode nastala je na tom unutarnjem, intenzivnom prostoru.

CrnaËko ropstvo, praksa naslijeena od kolonijalnih sila, bila je nepremostiva prepreka oblikovanju slobodnoga naroda. Veliki ameriËki antikolonijalni ustav morao je integrirati tu paradigmatski kolonijalnu ustanovu u samo svoje srediπte. DomorodaËki Amerikanci mogli su se iskljuËiti jer nova republika nije ovisila o njihovoj radnoj snazi, ali crnaËka radna snaga bila je bitna potpora novim Sjedinjenim Dræavama: afriËki Amerikanci morali su biti ukljuËeni u Ustav ali nisu mogli biti jednako ukljuËeni. [Æene su, naravno, zauzimale vrlo sliËan poloæaj.] JuænjaËki ustavotvorci nisu imali problema dokazati da je Ustav, u svome dijalektiËkom, samorazmatrajuÊem i “federalistiËkom” trenutku, dozvoljavao, pa Ëak i zahtijevao, izopaËeno tumaËenje druπtvene podjele rada koja je bila u potpunoj suprotnosti s osiguranjem jednakosti izraæenim u deklaraciji o neovisnosti.

Osjetljiva narav toga protuslovlja vidi se u bizarnom kompromisu prilikom pisanja ustava, do kojega je doπlo putem muËnih pregovora, po kojemu se ropsko stanovniπtvo doista raËuna u odreivanju broja predstavnika za svaku dræavu u ZastupniËkom domu Kongresa, ali prema omjeru po kojemu je jedan rob vrijedi kao tri petine slobodne osobe. [Juæne dræave borile su se da uËine taj omjer πto viπim kako bi poveÊale svoju moÊ u Kongresu, a Sjevernjaci su se borili da ga snize.] Ustavotvorci su bili prisiljeni brojËano iskazati ustavnu vrijednost raznih rasa. Tvorci ustava tako su izjavili da Êe se o broju predstavnika “odluËiti dodavanjem cijelom Broju slobodnih Osoba, ukljuËujuÊi one koji su obvezni sluæiti na rok a iskljuËujuÊi neoporezovane Indijance, tri petine svih drugih osoba”.17 Jedan za bijelce a nula za ameriËke Indijance postavlja relativno mali problem, ali tri petine je

149

150

PUTOVI SUVERENOSTI

vrlo nezgodan broj za Ustav. AfroameriËki robovi nisu mogli biti ni potpuno iskljuËeni ni potpuno ukljuËeni. CrnaËko ropstvo bilo je paradoksalno kako izuzetak od Ustava tako i njegov temelj.

To protuslovlje znaËilo je krizu za novousvojeni ameriËki pojam suverenosti jer je ono zakoËilo slobodno kruæenje, mijeπanje i jednakost koji proæimaju njegov temelj.18 Imperijalna suverenost mora uvijek prevladavati prepreke i mee kako unutar svoga podruËja tako i na granicama. To stalno prevladavanje Ëini imperijalni prostor otvorenim. Ogromne unutarnje prepreke izmeu crnih i bijelih, slobodnih i porobljenih blokirale su imperijalni integracijski stroj i splasnule ideoloπko razmetanje otvorenim prostorima.

Abraham Lincoln bio je svakako u pravu kada je, vodeÊi Graanski rat, razmiπljao o sebi kao onome koji ponovo osniva naciju. Usvajanje »etrnaestoga amandmana najavilo je viπe od jednoga stoljeÊa dugu pravnu borbu za graanska prava i jednakost Afroamerikanaca. Nadalje, rasprava o ropstvu bila je neraskidivo povezana s raspravama o novim teritorijima. U igri je bila redefinicija prostora nacije. Radilo se o pitanju moæe li se slobodni egzodus mnoπtva, ujedinjenoga u mnogostrukoj zajednici, nastaviti razvijati, usavrπavati i ostvariti novu raspodjelu javnoga prostora. Nova demokracija morala je uniπtiti transcendentnu zamisao o naciji sa svim njezinim rasnim podjelama i stvoriti vlastiti narod, koji je odreen ne starim nasljeem veÊ novom etikom izgradnje i ekspanzije zajednice. Nova nacija mogla je biti samo proizvod politiËkog i kulturnog menadæmenta hibridnih identiteta.

Zatvaranje imperijalnoga prostora Veliki otvoreni ameriËki prostori na kraju su nestali. Nije bilo Ëak dovoljno ni istiskivanje domorodaËkih Amerikanca u sve manja i manja graniËna podruËja. U devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu, ameriËka sloboda, njezin novi model umreæene moÊi, i njezina alternativna koncepcija modernoj suverenosti, susreli su sa Ëinjenicom da je otvoreni prostor ograniËen. Razvoj Ustava SAD-a od toga trenutka nadalje stalno Êe visiti na protuslovnoj niti. Svaki put kada je ekspanzija ustavnoga projekta doπla do svojih granica, republika se naπla u iskuπenju da se ukljuËi u imperijalizam evropskoga stila. Meutim, uvijek je postojalo i drugo miπljenje: vratiti se projektu imperijalne suverenosti i oblikovati je na naËin koji je u skladu s prvobitnom “rimskom” misijom Sjedinjenih Dræava. Ta nova drama politiËkoga projekta SAD-a odigravala se u Progresivnoj eri, od 1890-ih to Prvoga svjetskoga rata.

UMREÆENA MO∆

Bilo je to isto razdoblje u kojemu se klasna borba uzdigla na srediπnju pozornicu Sjedinjenih Dræava. Klasna borba postavila je problem oskudnosti, ne u apsolutnom smislu, veÊ u smislu primjerenom povijesti kapitalizma: to jest, kao nejednakost raspodjele dobara razvoja u kontekstu druπtvene podjele rada. Klasna podjela pojavila se kao granica koja je prijetila da destabilizira ekspanzivnu ravnoteæu ustava. U isto su vrijeme veliki trustovi kapitala poËeli organizirati nove oblike financijske moÊi, odvajajuÊi bogatstvo od proizvodnje i novac od proizvodnih odnosa. Dok je Evropa to doæivljavala kao relativno stalni razvoj - jer je financijski kapital nastao na druπtvenom poloæaju zemljiπne rente i aristokracije - u Sjedinjenim je Dræavama to bio eksplozivan dogaaj. On je ugrozio samu moguÊnost ustava u mreæi, jer kada moÊ postane monopolistiËka sama mreæa nestaje. S obzirom da ekspanzija prostora viπe nije bila moguÊa pa se stoga viπe nije mogla koristiti kao strategije za rjeπavanje sukoba, druπtveni sukob pojavio se izravno kao nasilan i nepomirljiv dogaaj. Dolazak na pozornicu velikoga radniËkoga pokreta SAD-a potvrdio je zatvaranje ustavnoga prostora posredovanja i nemoguÊnost prostornoga pomaknuÊa sukoba. Pobuna na Haymarket Squareu i Pullmanski πtrajk to su objavili jasno i glasno: nema viπe otvorenoga prostora, pa Êe stoga sukob rezultirati izravnom borbom, upravo tu.19 U stvari, kada moÊ doe do svojih prostornih granica, prisiljena se zatvoriti u samu sebe. Bio je to novi kontekst u kojemu su se trebale odvijati sve radnje.

Zatvaranje prostora postavilo je ozbiljan izazov prvobitnom ameriËkom ustavnom duhu, a staza koja bi se uhvatila u koπtac s tim izazovom bila je krivudava. Nikada nije bilo jaËega pritiska da se Sjedinjene Dræave preobraze u neπto sliËno evropskoj suverenost. Naπi pojmovi “reakcije”, “aktivne kontrarevolucije”, “preventivne policije” i “Pinkertonove dræave” pojavili su se svi u Sjedinjenim Dræavama u tom razdoblju. Klasno potiskivanje u SAD-u nije trebalo biti ljubomorno na razne kajzere i careve Evrope. Danas joπ uvijek preæivljava to okrutno razdoblje kapitalistiËkog i dræavnog potiskivanja, Ëak ako imena njegovih glavnih krivaca [kao πto su Frick, Carnegie, Mellon i Morgan] danas sluæe kao Ëasni nazivi filantropskih zaklada. Kako je ta represija bila okrutna - a πto je bila jaËe to je bio jaËi i otpor! To je u stvari najvaænije. Da su stvari krenule drugaËijim putem, da otpor represiji nije bio tako jak, ne bi bilo razloga napisati ovu knjigu o Imperiju, kao obliku vladavine razliËitom od imperijalizma.

MoguÊi odgovori na zatvaranje prostora na sjevernoameriËkom kontinentu bili su raznovrsni i protuslovni. Oba prijedloga koja su

151

152

PUTOVI SUVERENOSTI

najsnaænije odredila tendenciju buduÊega razvoja Ustava nastala su unutar okvira ameriËkoga “progresivizma” na poËetku dvadesetoga stoljeÊa. Prvi je iznio Theodore Roosevelt, drugi Woodrow Wilson; prvi se zalagao za potpuno tradicionalnu imperijalistiËku ideologiju evropskoga stila; a drugi je usvojio internacionalistiËku ideologiju mira kao ekspanziju ustavne koncepcije umreæene moÊi. Oba ta prijedloga imala su svrhu odgovoriti na isti problem: krizu druπtvenih odnosa i sljedstveno tome krizu Jeffersonovog prostora. Korupcija umreæene moÊi Ustava putem stvaranja moÊnih trustova bila je drugi vaæan element za oba ta prijedloga. Obje njihove predsjedniËke administracije usvojile su vaæno progresistiËko antitrustovsko zakonodavstvo, od ureenja æeljeznica pod Rooseveltom do πirokoga ureenja poslova i financija pod Wilsonom. Njihov zajedniËki problem bio je kako ublaæiti klasno neprijateljstvo koje je dotad gotovo uniπtilo model umreæene moÊi. Oni se shvatili da je to nemoguÊe unutar granica samoga sustava - a to je njihova treÊa zajedniËka toËka. Otvoreni teren bio je iskoriπten, pa i ako nije bio potpuno opustoπen nije se moglo na demokratski naËin usmjeriti kretanje.

S obzirom da je bilo nemoguÊe pronaÊi unutarnje rjeπenje za zatvaranje prostora, progresivizam ameriËke ideologije morao se ostvariti pogledom prema vani. Oba ta odgovora naglaπavala su to kretanje prema vani, ali Wilsonov projekt bio je mnogo viπe utopijski od Rooseveltovog. Za Roosevelta, ©panjolsko-ameriËki rat i sastajanje Rough Ridersa na San Juan Hillu saËinjavali su prototip rjeπenja, a ta je slika postala joπ vaænija kada je on izvrπio populistiËko obraÊenje. Rooseveltovo rjeπenje prostornih granica ukljuËivalo je napuπtanje prvobitnih obiljeæja ameriËkoga modela a umjesto toga on je æelio slijediti ciljeve i metode sliËne populistiËkom kolonijalnom imperijalizmu Cecila Rhodesa i progresivnom imperijalizmu francuske TreÊe republike.20 Taj imperijalistiËki put doveo je do kolonijalistiËkoga iskustva Sjedinjenih Dræava na Filipinima. “Naπa je duænost prema ljudima koji æive u barbarstvu”, proglasio je Roosevelt, “da ih oslobodimo njihovih okova.” Bilo kakav ustupak oslobodilaËkim borbama koji bi dozvolio neciviliziranom stanovniπtvu kao πto su Filipinci da vladaju sami sobom bio bi po njemu “meunarodni zloËin.” 21 Roosevelt, zajedno s naraπtajima evropskih ideologa prije njega, oslanjao se na pojam “civilizacije” kao primjereno opravdanje za imperijalistiËko osvajanje i prevlast.

Wilsonovo rjeπenje krize prostora poprimilo je potpuno drugaËiji oblik.

Njegov projekt meunarodnoga proπirenja umreæene moÊi Ustava bio je konkretna politiËka utopija. Nigdje se nisu viπe izrugali Wilsonovom

UMREÆENA MO∆

tumaËenju ameriËke ideologije nego πto je to bio sluËaj u Evropi u razdoblju Versajskog sporazuma, ali nisu ga ni u Sjedinjenim Dræavama naroËito cijenili. Istina je da Liga Naroda, kruna Wilsonovog projekta za evropski i svjetski mir, nije nikada proπla prepreku veta u Kongresu; ali taj koncept svjetskoga poretka zasnovanoga na proπirenju ustavnoga projekta SAD-a, zamisao o miru kao proizvodu novih svjetskih umreæenih moÊi, bila je snaæan i dugotrajan prijedlog.22 Taj prijedlog odgovarao je originalnoj logici Ustava SAD-a i njegovoj zamisli o ekspanzivnom Imperiju. Evropski modernisti nisu mogli a da se ne izruguju tom prijedlogu postmoderne Evrope: kronike su pune ironija i uvreda Georgesa Clemenceaua i Lloyda Georgea, zajedno s faπistima koji su svi izjavljivali da je odbacivanje Wilsonovog projekta bio srediπnji element njihovih projekata diktature i rata. Pa ipak jadni oklevetani Wilson danas se pojavljuje u priliËno drugaËijem svjetlu: utopista, da, ali lucidan u svome predvianju uæasne buduÊnosti koja je Ëekala Evropu nacija u nadolazeÊim godinama, izumitelj svjetske vlade mira, koja je bila svakako neostvariva, ali njegova vizija se svejedno pokazala kao uËinkovit poticatelj prijelaza prema Imperiju. To je sve toËno Ëak ako Wilson to nije priznavao. Tu smo konkretno dodirnuli razliku izmeu imeprijalizma i Imperija, a u tim Wilsonovim utopijama moæemo vidjeti inteligenciju i dalekovidnost veliËanstvenoga luaka.

AmeriËki imperijalizam TreÊa faza ili reæim Ustava SAD-a poËela je u potpunosti djelovati usvajanjem zakonodavstva New Deala, primjerice Zakona o nacionalnim industrijskim odnosima, ali za naπe svrhe bolje bi bilo njezin poËetak postaviti ranije, Ëak tamo u razdoblje BoljπeviËke revolucije iz 1917. kada je prijetnja odzvanjala Sjedinjenim Dræavama i diljem svijeta. Gledano unatrag, u ona prva desetljeÊa nakon Oktobarske revolucije moæemo veÊ prepoznati korijene hladnoga rata - bipolarnu razdiobu teritorija zemaljske kugle i mahnito takmiËenje izmeu dva sustava. Moglo bi se kazati da je zakonodavstvo New Deala, zajedno s izgradnjom analognih sustava dræave blagostanja u Zapadnoj Evropi, bilo odgovor na prijetnju sovjetskoga iskustva, to jest na sve veÊu moÊ radniËkih pokreta kako kod kuÊe tako i u inozemstvu.23 Sjedinjene Dræave sve viπe su osjeÊale potrebu da ublaæe klasno neprijateljstvo, pa je tako antikomunizam postao glavni imperativ. Ideologija hladnoga rata oæivjela je najpretjeranije oblike manihejske podjele, a kao ishod toga u Sjedinjenim Dræavama pojavili su se neki od srediπnjih elemenata koji su odreivali modernu evropsku suverenost.

153

154

PUTOVI SUVERENOSTI

Postalo je sve jasnije tijekom te faze, i za cijelo vrijeme dvadesetoga stoljeÊa, da su Sjedinjene Dræave daleko od toga da budu jedinstvena i demokratska nacija kakvom su je zamiπljali njezini osnivaËi, Imperij slobode, veÊ da su one potakle izravne i okrutne imperijalistiËke projekte kako kod kuÊe tako i u inozemstvu. Slika vlade SAD-a kao svjetskoga policajca i glavnoga pokretaËa potiskivanja oslobodilaËkih borbi po cijelome svijetu nije u stvari nastala 1960-ih godina, pa Ëak ni poËetkom samoga hladnoga rata, veÊ joπ tamo u vrijeme Sovjetske revolucije, a moæda Ëak i ranije. Moæda bi ono πto smo predstavili kao izuzetke razvoja imperijalne suverenosti trebalo prikazati kao stvarnu tendenciju, alternativu unutar povijesti Ustava SAD-a. Drugim rijeËima, moæda bi korijene te imperijalistiËke prakse trebalo traæiti u samim poËecima zemlje, u crnaËkom ropstvu i genocidnim ratovima protiv domorodaËkih Amerikanaca.

Ranije smo razmotrili crnaËko ropstvo kao ustavni problem u razdoblju ante bellum, ali rasno potËinjavanje i supereksploatacija crnaËke radne snage nastavili su se dobrano nakon usvajanja Trinaestoga, »etrnaestoga i Petnaestoga amandmana. Ideoloπke i fiziËke prepreke podignute oko Afroamerikanaca uvijek su proturjeËile imperijalnom pojmu otvorenih prostora i izmijeπanoga stanovniπtva. Osobito se poloæaj crnaËke radne snage u Sjedinjenim Dræavama snaæno podudarao s poloæajem kolonijalne radne snage u evropskim reæimima u smislu podjele rada, radnih uvjeta i strukture nadnica. Doista, supereksploatacija crnaËke radne snage daje nam jedan primjer, unutarnji primjer, imperijalistiËke tendencije koja se iskazivala tijekom povijesti SAD-a.

Drugi primjer te imperijalistiËke tendencije, vanjski primjer, moæe se vidjeti u povijesti Monrooeve doktrine i napora SAD-a da vrπi nadzor nad Amerikama. Doktrina, koju je najavio predsjednik James Monroe 1823, predstavljena je najprije kao obrambena mjera protiv evropskoga kolonijalizma: slobodni i neovisni ameriËki kontinenti “odsad se neÊe smatrati kao objekti buduÊe kolonizacije neke evropske sile”.24 Sjedinjene Dræave preuzele su ulogu zaπtitnika svih nacija Amerikanaca protiv evropske agresije, ulogu koja je kasnije postala izriËitija s dodatkom toj doktrini πto ga je uËinio Theodore Roosevelt, zahtijevajuÊi za Sjedinjene Dræave “meunarodnu redarstvenu moÊ”. Meutim, teπko bi bilo oznaËiti brojna vojna upletanja SAD-a u Amerikama kao jednostavnu obranu od evropske agresije.25 Jenkijevska politika duga je tradicija imperijalizma odjevenoga u antikolonijalno ruho.

UMREÆENA MO∆

Tijekom hladnoga rata to imperijalistiËko iskuπenje - ili u stvari dvosmislenost izmeu zaπtitnika i vladajuÊega - postalo je jaËim i ekstenzivnijim. Drugim rijeËima, zaπtita zemalja po cijelom svijetu od komunizma [ili, toËnije, od sovjetskog imperijalizma], nije se mogla odvojiti od prevlasti nad njima i njihovoga iskoriπtavanja imperijalistiËkim tehnikama. Angaæman SAD-a u Vijetnamu moæe se smatrati vrhuncem te tendencije. S jednoga stajaliπta, a to je svakako i hladnoratovska ideologija vlade SAD-a, rat u Vijetnamu uklapao se u globalnu politiËku strategiju obrane “slobodnoga svijeta” od komunizma, zadræavanja njegovoga prodora.

Meutim, rat je isto tako bio i nastavak evropskoga imperijalizma u reæiji Sjedinjenih Dræava. Do 1960-ih godina, evropske kolonijalne sile izgubile su kljuËne bitke i njihov nadzor je blijedio. Poput ostarjelih boksaËa za nagradu one su poËele bjeæati iz ringa, a Sjedinjene Dræave uπle su u njega kao novi pobjednik. Vojni krugovi Sjedinjenih Dræava nikada nisu sumnjali da su one dovoljno jake da izbjegnu onu vrstu poniæenja πto su ga pretrpjeli Francuzi kod Dien Bien Fua. Amerikanci su tijekom svoga kratkoga zadræavanja u Vijetnamu djelovali svom æestinom, okrutnoπÊu i barbarstvom dostojnim evropske imperijalistiËke sile. Izgledalo je da Êe se Amerikanci proglasiti legitimnim nasljednikom oslabljenih evropskih sila, preuzimajuÊi njihov imperijalistiËki plaπt i nadmaπujuÊi njihovu imperijalistiËku praksu.

Naravno, pustolovina SAD-a u Vijetnamu zavrπila je porazom. U nevjerojatnom pothvatu jedinstvene snage i hrabrosti, Vijetnamci su se borili protiv dvije imperijalistiËke sile zaredom i izaπli su kao pobjednici - iako se poslije pokazalo da su plodovi te pobjede bili nevjerojatno gorki. Meutim, sa stajaliπta Sjedinjenih Dræava, i u smislu naπe kratke ustavne povijesti, Vijetnamski rat mogao bi biti konaËni trenutak imperijalistiËke tendencije i tako polaziπte novoga reæima Ustava. Put imperijalizma evropskoga stila postao je jednom zauvijek nemoguÊ, pa Êe se Sjedinjene Dræave morati istovremeno vratili unatrag i zakoraËiti u pravu imperijalnu vladavinu.

Kao neku vrst povijesne preËice, mogli bismo smjestiti kraj treÊega i poËetak Ëetvrtoga reæima Ustava SAD-a u godinu 1968.26 Tetska ofenziva u sijeËnju oznaËila je nepovratni poraz imperijalistiËkih pustolovina SAD-a.

Meutim, joπ vaænije je, kao πto je sluËaj prije svake promjene ustavnoga reæima, da su snaæni unutarnji druπtveni pokreti veÊ pripremili pritisak za povratak republikanskim naËelima i izvornom ustavnom duhu. Upravo kad su Sjedinjene Dræave najdublje zaglibile u imperijalistiËku pustolovinu u inozemstvu, kada su se najviπe udaljile od svojega prvobitnoga ustavnoga projekta, taj ustavni duh najviπe je doπao do izraæaja kod kuÊe. - ne samo u

155

156

PUTOVI SUVERENOSTI

proturatnim pokretima veÊ i u graanskim pravima i Black power pokretima, studentskim pokretima i kasnije u feministiËkim pokretima drugoga vala.

Pojava raznih sastavnica Nove ljevice bila je ogromna i snaæna potvrda naËela konstitutivne moÊi i deklaracija o ponovnom otvaranju druπtvenih prostora.

S onu stranu hladnoga rata Tijekom hladnoga rata, kada su Sjedinjene Dræave dvosmisleno navukle plaπt imperijalizma, one su potËinile stare imperijalistiËke sile vlastitom reæimu. Hladni rat πto su ga vodile Sjedinjene Dræave nije porazio socijalistiËkoga neprijatelja, a moæda to nikada nije ni bio njihov prvenstveni cilj. Sovjetski savez sruπio se pod teretom vlastitih unutarnjih protuslovlja.

Hladni je rat u najboljem sluËaju proizveo neke uvjete izolacije koji su, odjekujuÊi unutar sovjetskoga bloka, umnoæili ta eksplozivna protuslovlja.

Najvaæniji uËinak hladnoga rata bila je reorganizacija hegemonistiËkih obiljeæja unutar imperijalistiËkoga svijeta, ubrzavajuÊi pad starih sila i uzvisujuÊi ameriËku inicijativu za uspostavom imperijalnoga poretka.

Sjedinjene Dræave ne bi izaπle kao pobjednik na kraju hladnoga rata, da nova vrsta hegemonistiËke inicijative nije veÊ bila pripremljena. Imperijalni projekt, globalni projekt umreæene moÊi, odreuje Ëetvrtu fazu ili reæim ustavne povijesti SAD-a. U zadnjim godinama i nakon hladnoga rata, odgovornost za vrπenje uloge meunarodnoga policajca “pala” je ravno na lea Sjedinjenih Dræava. Zaljevski rat bio je prva prilika da Sjedinjene Dræave pokaæu tu svoju moÊ u punom obliku. U stvari, rat je bio operacija potiskivanja od vrlo maloga interesa sa stajaliπta ciljeva, regionalnih interesa i zainteresiranih politiËkih ideologija. Vidjeli smo mnoge takve ratove πto su ih izravno vodile Sjedinjene Dræave i njihovi saveznici. Irak je bio optuæen da je prekrπio meunarodno pravo pa mu je stoga trebalo suditi i kazniti ga.

Vaænost Zaljevskoga rata izvire viπe iz Ëinjenice da je on predstavio Sjedinjene Dræave kao jedinu silu koja je sposobna upravljati meunarodnom pravdom, ne kao funkcijom vlastitih nacionalnih motiva veÊ u ime globalnoga prava. Svakako, mnoge su sile i prije laæno tvrdile da djeluju u opÊem interesu, ali ta nova uloga Sjedinjenih Dræava je razliËita.

Moæda je najtoËnije ustvrditi da to opravdanje univerzalnoπÊu moæe biti laæno ali ono je laæno na novi naËin. SAD kao svjetski policajac djeluju ne u imperijalistiËkom interesu veÊ u imperijalnom interesu. U tom je smislu Zaljevski rat doista najavio, kao πto je George Bush tvrdio, raanje novoga svjetskoga poretka.

UMREÆENA MO∆

Meutim, legitimnost imperijalnoga poretka ne moæe se zasnivati na pukoj uËinkovitosti zakonskih sankcija i vojnoj moÊi. koja ih nameÊe. Ona se mora razviti putem proizvodnje meunarodnih pravnih standarda koji podupiru moÊ vladajuÊeg aktera na trajan i legitiman naËin. Tu Wilsonov ustavni proces konaËno doæivljava svoju zrelost i ponovo se pojavljuje.

Izmeu Prvoga i Drugoga svjetskoga rata, izmeu Wilsonovoga mesijanstva i meunarodnih ekonomsko-politiËkih inicijativa New Deala [na koje Êemo se vratiti u dijelu 3.2], izgraen je niz meunarodnih organizacija koje su proizvele ono πto se u tradicionalnom ugovornom smislu meunarodnoga prava naziva suviπak normativnosti i uËinkovitosti. Taj je suviπak dobio ekspanzivnu i univerzalnu osnovu u duhu sporazuma iz San Francisca koji su osnovali Ujedinjene narode. Hladni rat omeo je ujedinjujuÊi, unutarnji proces ali ga nije potpuno zaustavio. Tijekom godina hladnoga rata doπlo je kako do umnoæavanja meunarodnih organizama sposobnih da proizvode pravo tako i do smanjenja otpora njihovom funkcioniranju. Naglasili smo u dijelu 1.1 kako je porast broja tih raznih meunarodnih organizama i njihovo uËvrπÊenje u skup simboliËkih odnosa - kao da je jedan traæio od drugoga vlastitu legitimaciju - gurnuo postrance koncepciju meunarodnoga prava zasnovanu na ugovoru ili pregovorima, a umjesto toga ciljao na srediπnji autoritet, legitimni supranacionalni motor pravne radnje. Objektivni proces tako je dobio subjektivno lice. Velike meunarodne ustanove, koje su stvorene na ograniËenoj osnovi pregovora i paktova, vodile su prema porastu broja organizama i aktera koji su poËeli djelovati kao da postoji srediπnja vlast koja sankcionira pravo.

Na kraju hladnoga rata, Sjedinjene Dræave pozvane su da igraju ulogu jamca i da pridodaju pravnu uËinkovitost sloæenom procesu oblikovanja novoga suprancionalnoga prava. Isto kao πto su u prvom stoljeÊu krπÊanske ere rimski senatori zatraæili od Augusta da preuzme imperijalne moÊi upravljanja za javno dobro, tako i danas meunarodne organizacije [Ujedinjeni narodi, meunarodne monetarne organizacije, pa Ëak i humanitarne organizacije] traæe od Sjedinjenih Dræava da preuzmu srediπnju ulogu u novome svjetskome poretku. U svim regionalnim sukobima na kraju dvadesetoga stoljeÊa, od Haitija to Perzijskoga zaljeva i od Somalije do Bosne, pozivaju se Sjedinjene Dræave da vojno interveniraju - a ti pozivi su stvarni i sadræajni, ne puki novinarski trikovi da se ublaæe javni prosvjedi u SAD-u. »ak kad bi to radile i nevoljko, Sjedinjene Dræave morale bi se vojno odazvati u ime reda i mira. To je moæda jedno od bitnih obiljeæja Imperija - to jest, ono leæi u svjetskom kontekstu koji ga stalno poziva na

157

158

PUTOVI SUVERENOSTI

postojanje. Sjedinjene Dræave su policija mira, ali samo u krajnjoj instanci, kada supranacionalne organizacije mira traæe organizacijsku djelatnost i oblikovanje sloæenih pravosudnih i organizacijskih inicijativa.

Postoje mnogi razlozi za povlaπteni poloæaj Sjedinjenih Dræava u novom globalnom uspostavljanju imperijalne vlasti. To se moæe djelomice objasniti nastavkom uloge SAD-a [osobito vojne uloge] od srediπnjega lika u borbi protiv SSSR-a do srediπnjega lika u novoujedinjenom svjetskom poretku. Meutim, sa stajaliπta ustavne povijesti koju ovdje slijedimo, moæemo vidjeti da su Sjedinjene Dræave povlaπtene na mnogo vaæniji naËin imperijalnom tendencijom vlastitoga Ustava. Ustav SAD-a, kao πto je Jefferson rekao, najbolje je kalibriran za ekstenzivni Imperij. Trebamo joπ jednom naglasiti da je taj Ustav imperijalan a ne imperijalistiËki. On je imperijalan jer je [za razliku od projekta imperijalizma koji uvijek πtiti svoju moÊ pravocrtno u zatvorenim prostorima i napada, razara i potËinjava potËinjene zemlje svojoj suverenosti] ustavni projekt SAD-a izgraen na modelu preoblikovanja otvorenoga prostora i ponovnog izmiπljanja raznih i jedinstvenih odnosa u mreæama po neomeenom terenu.

Suvremena zamisao o Imperiju nastala je putem globalne ekspanzije unutarnjega ustavnoga projekta SAD-a. U stvari, putem πirenja unutarnjih ustavnih procesa ulazimo u ustavni proces Imperija. Meunarodno pravo uvijek je moralo biti ugovorni i pregovaraËki proces izmeu vanjskih strana u klasiËnom svijetu πto ga je Tukidid oslikao u Melijskom dijalogu, u eri dræavnoga razloga, i u modernim odnosima meu nacijama. Danas pravo umjesto toga ukljuËuje unutarnji i ustavni institucionalni proces. Mreæe sporazuma i udruæenja, kanali posredovanja i rjeπavanja sukoba, kao i koordinacija raznih dinamika dræava, sve je to institucionalizirano unutar Imperija. Proæivljavamo prvu fazu preobrazbe globalne granice u otvoreni prostor imperijalne suverenosti.

2.6 IMPERIJALNA SUVERENOST

Novi ljudi Evrope su oni koji vjeruju u nove poËetke, nova poglavlja, nove stranice; ja se i dalje borim sa starom priËom, nadajuÊi se da Êe mi, prije nego πto se zavrπi, otkriti zaπto sam mislio da je to vrijedno truda. j.m. coetzee

Duga je tradicija moderne kritike u odbacivanju dualizama modernosti. Meutim, stajaliπte te kritiËke tradicije nalazi se na paradigmatskom mjestu same modernosti, kako “unutra” tako i “izvana”, na pragu ili toËki krize. Meutim, na prijelazu prema imperijalnome svijetu to graniËno mjesto viπe ne postoji, pa stoga moderna kritiËka strategija nije viπe uËinkovita.

Razmotrite, na primjer, odgovore modernih evropskih filozofa, od Kanta do Foucaulta na pitanje “©to je prosvjetiteljstvo?” Kant istiËe klasiËno moderno obiljeæje madata prosvjetiteljstva: Sapere aude [usudi se znati], izai iz sadaπnjega stanja “nezrelosti” i veliËaj javnu uporabu razuma kao srediπta druπtvenoga podruËja.01 Foucaultova inaËica, kada je smjestimo u povijesni kontekst, nije u stvari tako razliËita. Foucault se bavio ne despotstvom Fridrika II, koje je Kant æelio usmjeriti prema razumnijim politiËkim glediπtima, veÊ prije politiËkim sustavom francuske Pete republike, u kojoj je velika javna sfera za politiËku razmjenu bila sama po sebi razumljiva. Njegov odgovor ipak insistira joπ jednom na nuænosti da se pree granica koje povezuje ono πto bi se tradicionalno smatralo “unutar” subjektivnosti a “izvana” javne sfere - Ëak iako je u Foucaulta ta podjela obrnuta tako da dijeli “unutarnje” sustava od “vanjskoga” subjektivnosti.02 Racionalnost moderne kritike, njezino srediπte sile teæe, postavljeno je na toj

160

PUTOVI SUVERENOSTI

granici. Foucault dodaje joπ jedan pravac istraæivanja koji nastoji iÊi izvan tih granica i modernog shvaÊanja javne sfere. “U pitanju je ovo: ... Kako moæe rast sposobnosti [capacités] biti razdvojen od pojaËanja odnosa moÊi?”

A ta nova zadaÊa zahtijeva novu metodu: “Moramo krenuti izvan te alternative unutra-izvana.” Meutim, Foucaultov odgovor sasvim je tradicionalan: “Moramo biti na granici”.03 Na kraju se Foucaultova filozofska kritika prosvjetiteljstva vraÊa na samo stajaliπte prosvjetiteljstva. U toj plimi i oseci izmeu unutarnjega i vanjskoga, kritika modernosti ne ide na kraju van svojih termina i granica veÊ prije stoji u ravnoteæi na granicama.

Taj isti pojam graniËnoga mjesta koje sluæi kao stajaliπte za kritiku sustava moÊi - mjesto koje je istovremeno unutra i izvana - takoer proæima kritiËku tradiciju moderne politiËke teorije. Spoj realistiËkih temelja i utopijskih inicijativa dugo je vremena obiljeæavao moderni republikanizam.

Republikanski projekti uvijek su Ëvrsto ukorijenjeni u prevladavajuÊi povijesni proces, ali oni nastoje preobraziti podruËje politike koje tako stvara jedno vanjsko, novi prostor osloboenja. Tri najveÊa primjera te kritiËke tradicije, po naπem miπljenju, su Machiavelli, Spinoza i Marx. Njihova misao uvijek je utemeljena u stvarnim procesima konstituiranja moderne suverenosti, pokuπavajuÊi ukazati kako njezina protuslovlja mogu eksplodirati i otvoriti prostor za neko alternativno druπtvo. Vanjsko se gradi iznutra.

Za Machiavellija se konstitutivna moÊ koja treba utemeljiti demokratsku politiku raa iz prekida srednjovjekovnog poretka i iz nuænosti da se urede kaotiËke preobrazbe modernosti. Novo demokratsko naËelo je utopijska inicijativa koja izravno odgovara na realni politiËki proces i zahtjeve krize epohe. I u Spinoze kritika moderne suverenosti nastaje iz unutarnjosti povijesnoga procesa. Nasuprot oblicima monarhije i aristokracije, koji mogu jedino ostati ograniËeni oblici, Spinoza odreuje demokraciju kao apsolutni oblik vlasti jer u demokraciji vlada cijelo druπtvo, ukupno mnoπtvo. U stvari demokracija je jedini oblik vlasti u kojemu se moæe ostvariti apsolutno. Za Marxa, naposljetku, svaka oslobaajuÊa inicijativa, od borbe za nadnice do politiËkih revolucija, predlaæe neovisnost upotrebne vrijednosti nasuprot svijetu razmjenske vrijednosti, nasuprot modalnostima kapitalistiËkoga razvoja - ali ta neovisnost postoji jedino unutar samoga kapitalistiËkog razvoja. U svim tim sluËajevima kritika modernosti smjeπta se unutar povijesne evolucije oblika moÊi, u unutarnje koje traæi vanjsko. »ak se i u najradikalnijim i krajnjim oblicima zahtjeva za vanjskim, unutarnje joπ uvijek uzima kao temelj - iako ponekad negativni

IMPERIJALNA SUVERENOST

temelj - projekta. U Machiavellijevom konstitutivnom oblikovanju nove republike, Spinozinom demokratskom oslobaanju mnoπtva, i Marxovom revolucionarnom ukidanju dræave, unutarnje nastavlja æivjeti na dvosmislen ali ne manje odreen naËin u vanjskome koje se projicira kao utopija.

Ne æelimo ovdje istaknuti da moderne kritike modernosti nisu nikada dostigle stvarnu toËku prekida koja omoguÊuje promjenu stajaliπta, niti da naπ projekt ne moæe imati koristi od modernih kritiËkih temelja.

Machiavellijeva sloboda, Spinozina æelja i Marxov æivi rad, sve su to pojmovi koji sadræe stvarnu moÊ preobrazbe: moÊ da se suoËimo sa stvarnoπÊu i idemo van datih uvjeta æivota. Snaga tih kritiËkih pojmova, koja se proteæe daleko izvan njihovoga dvosmislenoga odnosa prema modernim druπtvenim strukturama, sastoji se prvenstveno u tome πto su oni postavljeni kao ontoloπki zahtjevi.04 MoÊ moderne kritike modernosti leæi upravo tamo gdje se odbija ucjena buræoaskoga realizma - drugim rijeËima, tamo gdje utopijska misao, koja ide izvan pritisaka sukladnosti koji je uvijek ograniËavaju na ono πto veÊ postoji, dobiva novi konstitutivni oblik.

OgraniËenja tih kritika postaju razvidna kada dovedemo u pitanje njihovu moÊ da preobraze ne samo cilj kojemu teæimo, veÊ i stajaliπte kritike. Jedan kratak primjer trebao bi biti dovoljan da objasni tu razliku.

Peti dio Spinozine etike moæda je najveÊi domet moderne kritike modernosti. Spinoza preuzima teoretski izazov da pronae pravo znanje istine i otkrije put osloboenja tijela i duha, pozitivno u apsolutnome. Sva druga moderna metafiziËka stajaliπta, osobito ona transcendentna stajaliπta kojih su prvi veÊi predstavnici Descartes i Hobbes, nebitna su i mistifikatorska u pogledu toga projekta osloboenja. Spinozin prvenstveni cilj je ontoloπki razvoj jedinstva istinskoga znanja i moÊnoga tijela zajedno s apsolutnom izgradnjom jedinstvene i kolektivne imanentnosti. Nikada prije nije filozofska misao tako radikalno potkopala tradicionalne dualizme evropske metafizike i nikada prije nije ona, sljedstveno tome, tako snaæno dovela u pitanje politiËku praksu transcendentnosti i prevlasti. Svaka ontologija koja ne nosi peËat ljudskoga stvaralaπtva odbaËena je postrance. Æelja [cupiditas] koja vlada æivotom i radnjama prirode i ljudi pretvorena je u ljubav [amor] - koja proæima kako prirodno tako i boæansko. Pa ipak, u tom zakljuËnom dijelu etike, ta utopija ima samo apstraktan i neodreen odnos prema stvarnosti. Ponekad, polazeÊi od te visoke razine ontoloπkoga razvoja, Spinozina misao doista se pokuπava suoËiti sa stvarnoπÊu, ali asketski prijedlog se zaustavlja, posrÊe i iπËezava u mistiËnom pokuπaju da pomiri jezik stvarnosti i boæanstva. Naposljetku, u Spinoze kao i u drugih velikih

161

162

PUTOVI SUVERENOSTI

modernih kritiËara modernosti, izgleda da se potraga za vanjskim nasukala i da predlaæe samo utvare mistike, negativne intuicije apsolutnoga.

Nema viπe vanjskoga Razni moderni diskursi razliËito rasporeuju podruËja zamiπljena kao unutarnje i vanjsko kao i odnos meu njima.05 Meutim, sam prostorni raspored unutarnjega i vanjskoga za nas je opÊe i temeljno obiljeæje moderne misli. Na prijelazu od modernosti prema postmodernosti i od imperijalizma prema Imperiju postupno je sve manja razlika izmeu unutarnjega i vanjskoga.

Ta preobrazba osobito je vidljiva kada je promatramo sa stajaliπta pojma suverenosti. Moderna suverenost opÊenito je zamiπljena u smislu teritorija [stvarnoga ili fiktivnoga] i odnosa toga teritorija prema njegovom vanjskom. Prvi moderni druπtveni teoretiËari, na primjer, od Hobbesa do Rousseaua, shvaÊali su graanski poredak kao ograniËeni i unutarnji prostor koji se suprotstavlja vanjskom poretku prirode. OgraniËeni prostor graanskoga poretka, njegovo mjesto, odreen je njegovim odvajanjem od vanjskih prostora prirode. Na analogan naËin, teoretiËari moderne psihologije shvaÊali su porive, strasti, instinkte i nesvjesno metaforiËki u prostornom smislu kao neπto vanjsko unutar ljudskoga uma, nastavak prirode duboko u nama. Tu suverenost sebstva poËiva na dijalektiËkom odnosu izmeu prirodnoga poretka poriva i graanskoga poretka razuma ili svijesti. Naposljetku, razni diskursi moderne antropologije o primitivnim druπtvima funkcioniraju kao vanjsko koje odreuje granice graanskoga svijeta. Proces modernizacije u svim tim raznim kontekstima je pounutrenje vanjskoga, to jest, civilizacija prirode.

U imperijalnome svijetu ta je dijalektika suverenosti izmeu graanskoga poretka i prirodnoga poretka doπla do kraja. ToËno u tom smislu suvemeni svijet je postmoderan. “Postmodernizam”, kaæe nam Fredric Jameson, “je ono πto imate kada je proces modernizacije dovrπen a priroda je zauvijek otiπla”.06 Svakako mi i dalje imamo u naπemu svijetu πume i zrikavce i oluje i gromove i nastavljamo shvaÊati da naπu psihu opsjedaju prirodni instinkti i strasti, ali mi nemamo prirodu u smislu da te sile i pojave viπe ne shvaÊamo kao vanjsko, to jest, ne vidimo ih kao izvorne i neovisne od tvorevine graanskoga poretka. U postmodernom svijetu sve pojave i sile su umjetne, ili, kako bi neki rekli, dio povijesti. Igra stupnjeva i intenziteta, hibridnosti i nenaravnosti zamijenila je modernu dijalektiku unutarnjega i vanjskoga.

IMPERIJALNA SUVERENOST

Vanjsko je oslabilo i u smislu priliËno drugaËije moderne dijalektike koja je odredila odnos izmeu javnoga i privatnoga u liberalnoj politiËkoj teoriji. Javni prostori modernog druπtva, koji saËinjavaju mjesto liberalne politike, postepeno nestaju u postmodernom svijetu. Prema liberalnoj tradiciji, moderni pojedinac, kod kuÊe u svojim privatnim prostorima, gleda na javno kao svoje vanjsko. Vanjsko je prostor primjeren politici, gdje je djelovanje pojedinca izloæeno prisutnosti drugih i tamo traæi priznanje.07 Meutim, u procesu postmodernizacije, ta javna mjesta sve viπe postaju privatizirana. Urbani krajobraz mijenja se od modernog teæiπta na zajedniËki trg i javni susret prema zatvorenim prostorima prolaza s duÊanima, autostrada i ograenih zajednica. Arhitektura i urbanistiËko planiranje megalopolisa kao πto su Los Angeles i San Paolo teæila je ograniËavanju javnoga pristupa i meusobnoga djelovanja kako bi izbjegla sluËajni susret razliËitoga stanovniπtva, stvarajuÊi niz zaπtiÊenih i izoliranih prostora.08 Alternativno, sjetite se kako je predgrae Pariza postalo niz amorfnih i neodreenih prostora koja potiËu izolaciju prije nego bilo kakvo meusobno djelovanje ili komunikaciju. Javni prostor postao je do te mjere privatiziran da viπe nema smisla shvaÊati druπtvenu organizaciju u svjetlu dijalektike izmeu privatnih i javnih prostora, izmeu unutarnjega i vanjskoga. Mjesto moderne liberalne politike nestalo je, pa se tako s toga stajaliπta obiljeæavamo naπe postmoderno i imperijalno druπtvo manjkom politiËkoga.

U stvari mjesto politike postalo je de-aktualizirano.

U tom pogledu, Guy Debordova analiza druπtva spektakla, viπe od trideset godina nakon njegova nastanka, izgleda sve prikladnija i potrebnija.09 U imperijalnom druπtvu spektakl je virtualno mjesto, ili joπ toËnije, ne-mjesto politike. Spektakl je u isto vrijeme sjedinjen i rasprπen na takav naËin da je nemoguÊe razlikovati unutarnje od vanjskoga - prirodno od druπtvenoga, privatno od javnoga. Liberalni pojam javnoga, vanjskoga mjesta gdje djelujemo u prisutnosti drugih, istovremeno je univerzaliziran [jer smo sada uvijek pod budnim okom drugih, u æariπtu sigurnosnih kamera] i sublimiran ili de-aktualiziran u virtualnom prostoru spektakla.

Kraj vanjskoga kraj je liberalne politike.

Naposljetku, nema viπe vanjskoga ni u vojnom smislu. Kada Francis Fukuyama tvrdi da je suvremeni povijesni prijelaz kraj povijesti, on misli da je era veÊih sukoba zavrπila: suverena moÊ neÊe se viπe sukobljavati sa svojim Drugim i neÊe se viπe suoËavati sa svojim vanjskim, veÊ Êe prije postepeno πiriti svoje granice da bi na kraju obuhvatila cijelu zemaljsku kuglu kao vlastito podruËje vladanja.10 Povijest imperijalistiËkih,

163

164

PUTOVI SUVERENOSTI

interimperijalistiËkih i antiimperijalistiËkih ratova je zavrπena. Kraj takve povijesti uveo je vladavinu mira. Ili stvarno, uπli smo u eru manjih i unutarnjih sukoba. Svaki imperijalni rat je graanski rat, redarstvena akcija od Los Angelesa i Granade do Mogadiπua i Sarajeva. U stvari, odvajanje zadaÊa izmeu vanjskih i unutarnjih poluga moÊi [izmeu vojske i policije, CIA-a i FBI-a] sve je viπe nejasno i neodreeno.

U naπoj terminologiji, kraj povijesti na koji upuÊuje Fukuyama kraj je krize u srediπtu modernosti, koherentnoga i odreenoga sukoba koji je bio temelj i raison d’etre moderne suverenosti. Povijest je zavrπila u onoj mjeri u kojoj se zamiπlja u Hegelovom smislu - kao kretanje dijalektike protuslovlja, igre apsolutnih negacija i ukljuËivanja. Dualizmi koje su odreivali moderni sukob postali su nejasni. Drugi koji je mogao odrediti moderno suvereno sebstvo postalo je razlomljeno i nerazgovijetno i nema viπe vanjskoga koje moæe omeiti mjesto suverenosti. Vanjsko je ono πto krizi daje njezinu koherentnost. Danas je ideolozima Sjedinjenih Dræava sve teæe imenovati jednoga, jedinstvenoga neprijatelja, prije se Ëini da posvuda postoje manji i neuhvatljivi neprijatelji.11 Kraj krize modernosti doveo je do umnoæavanja manjih i neodreenih kriza, ili, ako hoÊemo, do jedne posvemaπnje krize.

Korisno je na ovom mjestu napomenuti [a mi Êemo tu tezu razviti dalje u dijelu 3.1] da je kapitalistiËko træiπte jedan stroj koji je uvijek radio protivno bilo kojoj podjeli izmeu unutarnjeg i vanjskog. Njemu smetaju prepreke i iskljuËenja; umjesto toga ono buja sve veÊim ukljuËivanjem u svoju sferu. Dobit se moæe stvoriti jedino putem kontakta, sudjelovanja, razmjene i trgovine. Ostvarenje svjetskoga træiπta znaËilo bi ispunjenje te teænje. Svjetsko træiπte u svome idealnome obliku nema svoga vanjskoga: cijela zemaljska kugla je njegovo podruËje djelovanja.12 Stoga bismo mogli uzeti sliku svjetskoga træiπta kao model za razumijevanje imperijalne suverenosti. Moæda bi, upravo kao πto je Foucault uzeo panoptikum za dijagram moderne moÊi, svjetsko træiπte moglo sliËno posluæiti - iako ono nije arhitektura veÊ u stvari anti-arhitektura - kao dijagram imperijalne moÊi.13 Izbrazdani prostor modernosti izgradio je mjesta koja su stalno bila ukljuËena u dijalektiËku igru sa svojim vanjskima i utemeljena na njoj.

Prostor imperijalne suverenosti, naprotiv, je gladak. On je samo prividno osloboen od binarnih podjela ili pruga modernih granica, ali on je u stvari iskriæan tolikim mnogim kriznim crtama da samo izgleda kao neprekinuti, jedinstveni prostor. U tom smislu, jasno odreena kriza modernosti ustupa mjesto posvemaπnjoj krizi u imperijalnome svijetu. Na tom glatkom prostoru

IMPERIJALNA SUVERENOST

Imperija nema nikakvoga mjesta moÊi - ono je istovremeno posvuda i nigdje.

Imperij je ou-topia, ili stvarno ne-mjesto.

Imperijalni rasizam Prijelaz od moderne suverenosti prema imperijalnoj suverenosti pokazuje jedno od svojih lica u raznim razmjeπtajima rasizma u naπim druπtvima.

Najprije trebamo shvatiti da postaje sve teæe odrediti opÊe crte rasizma. U stvari, politiËari, mediji, pa Ëak i povjesniËari, stalno nam govore da se rasizam postojano povlaËio u naπim modernim druπtvima - od kraja ropstva do borbi za dekolonizaciju i pokreta za graanska prava. Odreeni posebni tradicionalni oblici rasizma svakako su se smanjili i mogli bismo doÊi u iskuπenje da proglasimo ukidanje aparthejdskih zakona u Juænoj Africi kao simboliËki zavrπetak cijele jedne ere rasistiËke segregacije. Meutim, s naπega stajaliπta, jasno je da se rasizam nije povukao veÊ je u stvari napredovao u suvremenom svijetu, kako po πirini tako i po jaËini. Izgleda da se smanjio samo zbog toga πto su se promijenili njegov oblik i strategije. Ako uzmemo Machiavellijeve podjele i kruta ponaπanja iskljuËivosti [u Juænoj Africi, u kolonijalnom gradu, u jugoistoËnim Sjedinjenim Dræavama ili u Palestini] kao paradigmu modernih rasizama, moramo se sada zapitati koji je postmoderni oblik rasizma i koje su njegove strategije u danaπnjem imperijalnom druπtvu.

Mnogi analitiËari opisuju taj prijelaz kao promjenu u prevladavajuÊem teoretskom obliku rasizma, od rasistiËke teorije temeljene na biologiji do one temeljene na kulturi. PrevladavajuÊa moderna rasistiËka teorija i popratna segregacijska praksa zasnivaju se na bitnim bioloπkim razlikama meu rasama. Krv i geni nalaze se u pozadini razlika u boji koæe kao stvarni sadræaj rasne razlike. PotËinjeni se narodi tako zamiπljaju [barem implicitno] kao biÊa razliËita od ljudskih. Te moderne rasistiËke teorije utemeljene na biologiji podrazumijevaju ontoloπku razliku, ili teæe prema njoj - nuæan, vjeËni i nepromjenljivi raskol u poretku biÊa. U odgovoru na to teoretsko stajaliπte, moderna proturasistiËka stajaliπta onda se pozicioniraju uz pojam bioloπkoga esencijalizma, i insistiraju da su druπtvene i kulturne snage ustanovile razlike meu rasama. Te moderne proturasistiËke teorije vjeruju da Êe nas druπtveni konstruktivizam osloboditi oklopa bioloπkoga determinizma: ako su naπe razlike druπtveno i kulturno odreene, onda su svi ljudi u naËelu jednaki, jednoga ontoloπkoga poretka, jedne prirode.

Meutim, s prijelazom prema Imperiju, kulturni oznaËitelji kao glavni predstavnici rasne mrænje i straha, zamijenili su bioloπke razlike. Na taj

165

166

PUTOVI SUVERENOSTI

naËin imperijalna rasistiËka teorija napada moderni proturasizam s lea i u stvari usvaja i preuzima njegove argumente. Imperijalna rasistiËka teorija slaæe se da rase ne saËinjavaju bioloπke jedinice koje se mogu izdvojiti i da se priroda ne moæe podijeliti na razliËite ljudske rase. Ona se takoer slaæe da ponaπanje pojedinaca i njihove sposobnosti ili vjeπtine nisu rezultat njihove krvi ili njihovih gena, veÊ nastaju zbog njihove pripadnosti razliËitim povijesno odreenim kulturama.14 Razlike stoga nisu stalne i nepromjenljive veÊ sluËajne posljedice druπtvene povijesti. Imperijalna rasistiËka teorija i moderna proturasistiËka teorija u stvari govore priliËno isto i u tom pogledu teπko ih je razlikovati. U stvari, upravo zbog toga πto se podrazumijeva da je taj relativistiËki i kulturalni argument nuæno proturasistiËki, prevladavajuÊa ideologija cijeloga naπega druπtva moæe izgledati proturasistiËka, a onda ispada da imperijalna rasistiËka teorija uopÊe nije rasistiËka.

Meutim, trebamo detaljnije pogledati kako imperijalna rasistiËka teorija djeluje. Étienne Balibar naziva novi rasizam diferencijalnim rasizmom, rasizmom bez rase, ili konkretnije rasizmom koji ne poËiva na bioloπkom pojmu rasizma. Iako je biologija napuπtena kao temelj i potpora, on kaæe, kultura je preuzela ulogu koju je prije igrala biologija.15 NauËili smo se razmiπljati da su priroda i biologija stalne i nepromjenljive ali da je kultura plastiËna i æitka: kulture se mogu povijesno mijenjati i mijeπati oblikujuÊi tako beskonaËne hibridizacije. Meutim, sa stajaliπte imperijalistiËke rasne teorije, postoje krute granice elastiËnosti i podudarnosti kultura. Razlike izmeu kultura i tradicija su, u krajnjoj instanci, nepremostive. Jalovo je pa Ëak i opasno, prema imperijalnoj teoriji, dopustiti kulturama da se mijeπaju ili insistirati da one to Ëine: Srbi i Hrvati, Huti i Tutsi, Afroamerikanci i korejski Amerikanci moraju se dræati odvojenima.

Kao teorija druπtvene razlike, kulturno stajaliπte nije manje “esencijalistiËko” od bioloπkoga, ili barem uspostavlja jednako jaki teoretski temelj za druπtveno odvajanje i segregaciju. Svejedno, ovo je pluralistiËko teoretsko stajaliπte: svi kulturni identiteti jednaki su u naËelu. Pluralizam prihvaÊa sve naπe razlike dokle god se slaæemo da djelujemo na osnovi tih razlika identiteta, dokle god djelujemo kroz naπu rasu. Rasne razlike su stoga sluËajne u naËelu, ali sasvim nuæne u praksi kao oznake druπtvenoga odvajanja. Teoretska zamjena rase ili biologije kulturom tako se paradoksalno preobrazila u teoriju oËuvanja rase.16 Ta promjena u rasistiËkoj teoriji pokazuje nam kako imperijalna teorija moæe usvojiti ono πto se tradicionalno smatralo proturasistiËkim stajaliπtem a ipak zadræati jako naËelo druπtvenoga odvajanja.

IMPERIJALNA SUVERENOST

Na ovom mjestu trebamo svakako napomenuti da je imperijalna rasistiËka teorija po sebi teorija segregacije, ne teorija hijerarhije. Dok moderna rasistiËka teorija postavlja hijerarhiju meu rasama kao temeljni uvjet koji Ëini segregaciju nuænom, imperijalna teorija nema πto reÊi o superiornosti ili inferiornosti raznih rasa ili etniËkih skupina u naËelu. Ona to promatra kao Ëisto sluËajnu, praktiËnu stvar. Drugim rijeËima, rasna hijerarhija doæivljava se ne kao uzrok veÊ kao posljedica druπtvenih okolnosti. Na primjer, afroameriËki studenti pokazuju stalno loπije rezultate na testovima vjeπtine od azijskih Amerikanaca.

Imperijalna teorija to ne pripisuje nikakvoj rasnoj inferiornosti veÊ prije kulturnim razlikama: azijskoameriËka kultura pridaje veÊu vaænost obrazovanju, ohrabruje studente da studiraju u skupinama i tako dalje.

Hijerarhija razliËitih rasa odreuje se tek a posteriori, kao posljedica njihovih kultura - to jest na osnovi njihove izvedbe. Onda, prema imperijalnoj teoriji, rasna nadmoÊ i potËinjavanje nisu teoretsko pitanje, veÊ nastaju putem slobodnog takmiËenja, neke vrste marketinπke meritokracije kulture.

RasistiËka praksa, naravno, ne podudara se nuæno sa samorazumijevanjem rasistiËke teorije, a to je sve o Ëemu smo dosad raspravljali. Meutim, iz onoga πto smo vidjeli razvidno je da je imperijalna rasistiËka praksa liπena glavnog oslonca: ona viπe ne posjeduje teoriju rasne nadmoÊi koja je bila temelj moderne prakse rasne iskljuËivosti. Ali, prema Gillesu Deleuzeu & Félixu Guattariju, “Evropski rasizam nije nikada djelovao iskljuËivanjem ili oznaËavanjem nekoga kao Drugoga ... Rasizam djeluje odreivanjem stupnjeva odstupanja u odnosu na lice bijelca koji nastoji ukljuËiti neusklaene crte u sve ekscentriËnije i zaostale valove ... Sa stajaliπta rasizma, nema vanjskoga, nema ljudi koji su izvana”.17 Deleuze & Guattari pozivaju nas da shvatimo rasistiËku praksu ne u smislu binarnih podjela i iskljuËivanja veÊ kao strategiju diferencijalnoga ukljuËivanja.

Nijedan identitet nije oznaËen kao Drugi, nitko nije iskljuËen iz odreenoga podruËja, nema vanjskoga. Upravo kao πto imperijalna rasistiËka teorija ne moæe postaviti kao polaziπte nikakve bitne razlike meu ljudskim rasama, tako ni imperijalna rasistiËka praksa ne moæe poËeti iskljuËivanjem rasnoga Drugoga. PremoÊ bijelaca prije funkcionira tako da najprije ukljuËi razliËitost a onda potËinjava razlike prema stupnjevima odstupanja od bijele rase. To nema nikakve veze s mrænjom prema Ëudnom, nepoznatom Drugom ili strahom od njega. To je mrænja koja se raa u blizini i koja se razvija putem stupnjeva razliËitosti susjeda.

167

168

PUTOVI SUVERENOSTI

To ne znaËi da u naπim druπtvima nema rasnih iskljuËenja; svakako ona su iskriæana brojnim crtama rasnih prepreka, po cijelom urbanom krajobrazu i po zemaljskoj kugli. Stvar je u tome da rasno iskljuËivanje nastaje uglavnom kao rezultat diferecijalnoga ukljuËivanja. Drugim rijeËima, danas bi bilo pogreπno, a moæda i zavodi u bludnju ako uzmemo u obzir proπlost, postaviti Apartheid ili zakone Jima Crowa kao paradigmu rasne hijerarhije. Razlika nije napisana u zakonu, a nametanje razliËitosti ne ide u krajnju toËku Drugosti. Imperij ne misli razlike u apsolutnom smislu; on nikada ne postavlja rasne razlike kao razlike u naravi veÊ uvijek kao razlike u stupnju, nikada kao nuæne ali uvijek kao sluËajne. PotËinjavanje se vrπi u reæimima svakodnevne prakse koji su pokretljiviji i elastiËniji ali koji stvaraju rasne hijerarhije koje su svejedno Ëvrste i okrutne.

Oblik i strategije imperijalnoga rasizma pomaæu opÊenitije rasvijetliti suprotnost izmeu moderne i imperijalne suverenosti. Kolonijalni rasizam, rasizam moderne suverenosti, najprije gura razliku prema njezinom kraju a onda izbavlja Dugoga kao negativni temelj sebstva [vidi dio 2.3]. Moderna izgradnja naroda ukljuËena je snaæno u tu operaciju. Narod se odreuje ne samo u smislu zajedniËke proπlosti i zajedniËkih æelja ili potencijala, veÊ prvenstveno u dijalektiËkom odnosu prema svome Drugom, svome vanjskome. Narod [bez obzira je li u dijaspori ili ne] uvijek se odreuje u smislu mjesta [bilo da je virtualno ili stvarno]. Imperijalni poredak, nasuprot, nema nikakve veze s tom dijalektikom. Imperijalni rasizam, ili diferencijalni rasizam, ukljuËuje druge u svoj poredak a onda usklauje te razlike u sustav nadzora. Stalni i bioloπki pojmovi naroda tako se rastvaraju u fluidno i amorfno mnoπtvo, koje je, naravno, proπarano crtama sukoba i neprijateljstva, ali nijedna od njih ne izgleda stalna i vjeËna granica. Povrπina imperijalnoga druπtva stalno se mijenja na takav naËin da ona destabilizira svaki pojam mjesta. Srediπnji trenutak modernosti rasizma dogaa se na njegovoj granici, u globalnim antitezama izmeu unutarnjega i vanjskoga.

Kao πto je Du Bois jasno rekao pred stotinu godina, problem dvadesetoga stoljeÊa je problem boje. Imperijalni rasizam, naprotiv, moæda s pogledom u dvadeset i prvo stoljeÊe, poËiva na igri razlika i upravljanju mikrosukobima unutar svoga podruËja koje se stalno πiri.

O stvaranju i korupciji subjektivnosti Postepeni gubitak razlike izmeu unutarnjega i vanjskoga ima vaæne posljedice na druπtvenu proizvodnju subjektivnosti. Jedna od srediπnjih i najËeπÊih teza institucionalnih analiza koje predlaæe moderna druπtvena teorija

IMPERIJALNA SUVERENOST

je da subjektivnost nije prethodno dana i izvorna veÊ je barem u odreenoj mjeri oblikovana na polju druπtvenih snaga. U tom smislu moderna druπtvena teorija postepeno je uklanjala pojam preddruπtvene subjektivnosti i umjesto toga utemeljila proizvodnju subjektivnosti u funkcioniranje glavnih druπtvenih ustanova kao πto su zatvor, obitelj, tvornica i πkola.

Trebamo osvijetliti dva vida toga proizvodnoga procesa. Prvo, subjektivnost je stalan druπtveni proces stvaranja. Kada vas πef pozdravi u radionici ili kad vas ravnatelj pozdravi na πkolskom hodniku, stvara se subjektivnost. Materijalna praksa koja se vrπi prema subjektu u kontekstu ustanove [bilo to kleËanje pri molitvi ili mijenjanje stotina pelena] je proces proizvodnje subjektivnosti. ZnaËi da se subjekt stvara na povratan naËin, putem vlastitih radnji, to jest djelovanjem na njega. Drugo, ustanove pruæaju iznad svega zasebno mjesto [dom, kapelu, razred, radionicu] gdje se odvija proizvodnja subjektivnosti. Trebamo shvatiti razne ustanove modernog druπtva kao arhipelag tvornica subjektivnosti. Tijekom svoga æivota pojedinac prolazi pravocrtno kroz razne ustanove [od πkole preko vojarne do tvornice] i one ga oblikuju. Bitan je odnos izmeu unutarnjega i vanjskoga.

Svaka ustanova ima vlastita pravila i logiku subjektivizacije: “©kola nam govori ‘Niste viπe kod kuÊe’; vojska nam govori, ‘Niste viπe u πkoli’.” 18 Ipak, unutar zidova svake ustanove pojedinac je barem zaπtiÊen od sila drugih ustanova; u samostanu normalno smo sigurni od aparature obitelji, kod kuÊe smo normalno van dosega tvorniËke discipline. To jasno ograniËeno mjesto ustanova odraæava se u redovnom i stalnom obliku proizvedenih subjektivnosti.

Na prijelazu prema imperijalnom druπtvu, prvi vid modernog stanja svakako je joπ uvijek na snazi, to jest, subjektivnosti se joπ uvijek proizvode u druπtvenoj tvornici. U stvari, druπtvene ustanove proizvode subjektivnost sve snaænije. Mogli bismo reÊi da je postmodernizam ono πto preostaje kada se moderna teorija druπtvenoga konstruktivizma dovede do svoje krajnosti i kad se cijela subjektivnost prepoznaje kao umjetna. Meutim, kako je to moguÊe kada su danas, kao πto skoro svatko govori, te ustanove posvuda u krizi i stalno se raspadaju? OpÊa kriza ne znaËi nuæno da ustanove viπe ne proizvode subjektivnost. Prije moæemo reÊi da se promijenilo drugo stanje: to jest, mjesto proizvodnje subjektivnosti viπe se ne odreuje na isti naËin.

Drugim rijeËima, kriza znaËi da su se ograde koje su nekada odreivale ograniËeni prostor ustanova sruπile tako da se logika koja je funkcionirala prvenstveno unutar zidova ustanova sada proπirila po cijelom druπtvenom terenu. Unutarnje i vanjsko postaju nerazluËivi.

169

170

PUTOVI SUVERENOSTI

Posvemaπnja kriza ustanova izgleda vrlo razliËito u razliËitim sluËajevima. Na primjer, sve manji omjer stanovniπtva SAD-a pripada uæoj obitelji dok se stalno poveÊava omjer onih u zatvoru. Meutim, obje ustanove, uæa obitelj i zatvor jednako su u krizi, u smislu da je mjesto njihove djelatnosti sve neodreenije. Ne trebamo misliti da je kriza uæe obitelji dovela do smanjenja patrijarhalnih snaga. Naprotiv, posvuda po druπtvenom polju nailazimo na diskurse o “obiteljskim vrijednostima” i na njihovu primjenu. Stara feministiËka parola “Osobno je politiËko” preokrenuta je tako da su pukle granice izmeu privatnoga i javnoga propuπtajuÊi krugove nadzora po cijeloj “intimnoj javnoj sferi”.19 Kriza zatvora sliËno znaËi da se zatvorska logika i tehnika proπirila na druga podruËja druπtva. Proizvodnja subjektivnosti u imperijalnom druπtvu ne æeli biti ograniËena ni na kakvo konkretno mjesto. Joπ uvijek smo u obitelji, joπ uvijek u πkoli, joπ uvijek u zatvoru i tako dalje. Stoga je u opÊem slomu funkcioniranje ustanova istovremeno intenzivnije i ekstenzivnije. Ustanove rade Ëak i kada propadaju - a moæda to bolje rade πto viπe propadaju.

Neodreenost mjesta proizvodnje odgovara neodreenosti oblika proizvedene subjektivnosti. Stoga moæemo promatrati imperijalne druπtvene ustanove u fluidnom procesu stvaranja i korupcije subjektivnosti.

Taj prijelaz nije ograniËen na vladajuÊe zemlje i regije veÊ postaje sve opÊenitiji u raznim stupnjevima po cijelome svijetu. Kolonijalna uprava uvijek je veliËala uspostavljanje druπtvenih i politiËkih ustanova u kolonijama, ustanova koje Êe Ëiniti okosnicu novoga graanskoga druπtva.

Dok su u procesu modernizacije najmoÊnije zemlje izvozile institucionalne oblike u potËinjene zemlje, u danaπnjem procesu postmodernizacije, izvozi se opÊa kriza ustanova. Institucionalna struktura Imperija je poput softverskog programa koji sa sobom nosi virus tako da stalno mijenja i kvari institucionalne oblike oko sebe. Imperijalno druπtvo nadzora teæi da posvuda bude poredak trenutka.

Trostruki imperativ Imperija OpÊa aparatura imperijalnoga zapovijedanja sastoji se stvarno od tri razliËita trenutka: jednoga ukljuËivoga, drugoga diferencijalnoga i treÊega upraviteljskoga. Prvi trenutak je velikoduπno, liberalno lice Imperija. Svi su dobrodoπli unutar njegovih granica bez obzira na rasu, vjeru, boju, spol, spolne sklonosti i tako dalje. U svom ukljuËivom momentu, Imperij je slijep na razlike; on je potpuno ravnoduπan u svome prihvaÊanju. On postiæe univerzalno ukljuËivanje stavljajuÊi postrance razlike koje su neelastiËne i

IMPERIJALNA SUVERENOST

neukrotive pa bi stoga mogle dovesti do druπtvenoga sukoba.20 To ostavljanje razlika postrance zahtijeva od nas da ih smatramo nebitnima i relativnima i da zamislimo stanje u kojemu one postoje ali ih mi ne zapaæamo. Veo neznanja priprema univerzalno prihvaÊanje. Kada je Imperij slijep na te razlike i kada prisiljava svoje biraËe da ih stave postrance, onda moæe doÊi do preklapajuÊega konsenzusa po cijelom imperijalnom prostoru.

Ostavljanje razlika postrance znaËi, u stvari, oduzimanje potencijala od raznih konstitutivnih subjektivnosti. Javni prostor neutralnosti moÊi koji iz toga proizlazi omoguÊuje uspostavljanje i legitimaciju univerzalnoga pojma prava koji Ëini bit Imperija. Zakon ukljuËive neutralne bezrazliËnosti univerzalni je temelj u smislu da se on jednako primjenjuje na sve subjekte koji postoje i koji bi mogli postojati pod imperijalnom vladavinom. U tom prvom trenutku Imperij je stroj za univerzalno mijeπanje, otvorena usta s nezasitnim apetitom, pozivajuÊi sve da miroljubivo stupe pod njegovu prevlast. [Dajte mi vaπe siromaπne, vaπe gladne, vaπe potlaËene mase ...]

Imperij ne uËvrπÊuje svoje granice da bi odgurnuo druge, veÊ ih prije uvlaËi u svoj pomirljivi poredak, poput snaænoga vrtloga. S potisnutim granicama i razlikama, Imperij je neka vrsta glatkoga prostora po kojemu subjektivnosti klize bez veÊega otpora ili sukoba.

Drugi moment imperijalnoga nadzora, njegov diferencijalni moment, ukljuËuje potvrivanje prihvaÊenih razlika unutar imperijalnoga podruËja.

Dok se s pravnoga stajaliπta razlike moraju staviti postrance, s kulturnoga stajaliπta one se veliËaju. S obzirom da su sada razlike kulturne i sluËajne a ne bioloπke i esencijalne, one ne ugroæavaju puk niti preklapajuÊi konsenzus πto obiljeæava ukljuËivi mehanizam Imperija. One su razlike koje ne izazivaju sukobe, ona vrsta razlika koje moæemo staviti postrance kada to treba. Na primjer, od kraja hladnoga rata, etniËki identiteti poËeli su se aktivno [ponovo] stvarati u socijalistiËkim i prijaπnjim socijalistiËkim dræavama uz Ëvrstu podrπku Sjedinjenih Dræava, UN-a i drugih globalnih tijela. Dijalekti, tradicionalna imena mjesta, zanati, rukotvorine i tako dalje slave se kao vaæne sastavnice prijelaza od socijalizma u kapitalizam.21 Zamiπljamo da su te razlike “kulturne” a ne “politiËke”, pretpostavljajuÊi da neÊe dovesti do nesavladivih sukoba, veÊ Êe prije funkcionirati kao snaga miroljubivoga regionalnoga stvaranja identiteta. Na sliËan naËin, mnoge sluæbene promidæbe multikulturalnosti u Sjedinjenim Dræavama ukljuËuju veliËanje tradicionalnih etniËkih i kulturnih razlika pod kiπobranom univerzalnoga ukljuËivanja. OpÊenito, Imperij ne stvara razlike. On uzima πto mu se daje i s time radi.

171

172

PUTOVI SUVERENOSTI

Diferencijalni trenutak imperijalnoga nadzora mora biti popraÊen menadæmentom i hijerarhizacijom tih razlika u opÊoj ekonomiji zapovijedanja. Dok je kolonijalna moÊ nastojala uËvrstiti Ëiste, odvojene identiteta, Imperij se hrani na krugovima kretanja i mijeπanja. Kolonijalna aparatura bila je neka vrsta kalupa koja je kovala stalne, odvojene odljevke, ali imperijalno druπtvo nadzora funkcionira putem podeπavanja, “poput samodeformirajuÊeg odljevka koji se stalno mijenja, od jednoga trenutka do sljedeÊega, ili poput sita kojega se mreæa mijenja od jedne toËke do druge”.22 Kolonijalno postavlja jednostavnu jednadæbu s jednim jedinim rjeπenjem; imperijalno je suoËeno s mnogostrukim sloæenim varijablama koje se stalno mijenjaju i dopuπtaju razna uvijek nepotpuna ali ipak uËinkovita rjeπenja.

Stoga bismo u odreenom smislu kolonijalno mogli smatrati viπe ideoloπkim a imperijalno viπe pragmatiËkim. Uzmimo kao primjer imperijalne strategije praksu tvornica u Novoj Engleskoj i rudnika ugljena u ApalaËijskom gorju poËetkom dvadesetoga stoljeÊa. Tvornice i rudnici ovisile su o radnoj snazi doseljenika iz raznih evropskih zemalja od kojih su mnogi nosili u sebi tradiciju snaænoga radniËkoga aktivizma. Meutim, πefovi se nisu plaπili te potencijalno eksplozivne mjeπavine radnika. Oni su uvidjeli, u stvari, da pomno mijeπanje omjera radnika iz razliËitih nacionalnih sredina u svakom pogonu i svakom rudniku moæe biti moÊna formula zapovijedanja.

JeziËne, kulturne i etniËke razlike unutar svakoga dijela radne snage bile su Ëimbenici stabilnosti jer su ih mogli koristiti kao oruæje za borbu protiv radniËkoga organiziranja. U interesu πefova bilo je da melting pot ne rastapa identitete i da svaka etniËka skupina nastavi æivjeti u odvojenoj zajednici zadræavajuÊi svoje razlike.

U skorije vrijeme moæemo vidjeti vrlo sliËnu praksu upravljanja radnom snagom na plantaæama banana Srediπnje Amerike.23 Mnogostruke etniËke podjele meu radnicima funkcioniraju kao element nadzora u procesu rada. Transnacionalna korporacija pristupa svakoj etniËkoj skupini radnika razliËitim metodama i stupnjevima eksploatacije i represije, bilo da se radi o onima evropskoga i afriËkoga podrijetla ili o raznim ameriËkim domorodaËkim skupinama. Pokazalo se da neprijateljstva i podjele izmeu radnika po raznim etniËkim i identifikacijskim kriterijima poveÊavaju dobit i olakπavaju nadzor. Potpuna kulturna asimilacija [za razliku od pravne integracije] svakako nije prioritet imperijalne strategije. Oæivljavanje etniËkih i nacionalnih razlika krajem dvadesetoga stoljeÊa, ne samo u Evropi veÊ i u Africi, Aziji i Amerikama, suoËilo je Imperij s joπ sloæenijom jednadæbom koja sadræi mnoπtvo varijabli πto se stalno tope. U stvari nije problem πto ta

IMPERIJALNA SUVERENOST

jednadæba nema jedno rjeπenje - naprotiv. SluËajnost, pokretljivost i elastiËnost stvarna su snaga Imperija. Imperijalno “rjeπenje” neÊe poricati ili ublaæiti te razlike, veÊ ih potvrditi i urediti ih u uËinkovitu aparaturu zapovijedanja.

“Razdvoji pa vladaj” stoga nije toËna parola imperijalne strategije.

Imperij najËeπÊe ne stvara podjelu veÊ priznaje postojeÊe ili moguÊe razlike, pozdravlja ih i upravlja s njima unutar opÊe ekonomije zapovijedanja.

Trostruki imperativ Imperija je udruæiti, razlikovati, upravljati.

Od krize do korupcije Na poËetku 2. dijela razvili smo pojam moderne suverenosti kao krize: krize odreene u stalnom sukobu izmeu, s jedne strane, ravni imanentnih snaga æelje i suradnje mnoπtva i, s druge strane, transcendentne vlasti koja nastoji obuzdati te snage i nametnuti im poredak. Sada moæemo vidjeti da je imperijalna suverenost, nasuprot, organizirana ne oko jednoga srediπnjega sukoba veÊ putem elastiËne mreæe mikrosukoba. Protuslovlja imperijalnoga druπtva su neuhvatljiva, πire se i teπko ih je lokalizirati: protuslovlja su posvuda. Stoga bi pojam koji bi odredio imperijalnu suverenost mogao biti ne kriza veÊ posvemaπnja kriza ili korupcija. Banalna je primjedba klasiËne literature o Imperiju, od Polibija do Montesquieua i Gibbona, da je Imperij od svoga zaËetka dekadentan i pokvaren.

Ta se terminologija moæe lako krivo razumjeti. Vaæno je objasniti da uopÊe nemamo namjeru unijeti moralnu optuæbu u naπu definiciju imperijalne suverenosti kao korupcije. Korupcija je u svojoj suvremenoj i modernoj uporabi doista postala slab pojam za naπe svrhe. Ona se danas najviπe odnosi na izopaËeno, ono πto skreÊe od moralnoga, dobroga, Ëistoga.

Mi namjeravamo da se taj pojam odnosi na opÊenitiji proces raspadanja ili mijenjanja bez ijedne od moralnih konotacija koje proizlaze od stare uporabe koja se uglavnom izgubila. Aristotel, na primjer, shvaÊa korupciju kao postajanje tijela, to jest proces koji je komplementaran stvaranju.24 Mi bismo onda mogli razmiπljati o korupciji kao ra-stvaranju, obratnom procesu od stvaranja i sastavljanja, trenutku preobrazbe koji moguÊe oslobaa prostor za promjenu. Moramo zaboraviti sve uobiËajene slike koje nam padaju na um kada govorimo o imperijalnoj dekadenciji, korupciji i rastvaranju. Takav moralizam je ovdje potpuno na krivom mjestu. Vaæniji je strogi argument o obliku. Drugim rijeËima, Imperij obiljeæava nejasnost oblika - plima i oseka oblikovanja i izobliËenja, stvaranja i rastvaranja.

Kazati da je imperijalna suverenost odreena korupcijom znaËi, s jedne

173

174

PUTOVI SUVERENOSTI

strane, da je Imperij neËist ili hibridan i, s druge strane, da imperijalna vladavina funkcionira slamanjem. [Ovdje je latinska etimologija precizna: cum-rumpere, slomiti]. Imperijalno druπtvo se uvijek i posvuda slama ali to ne znaËi da ono nuæno ide prema uniπtenju. Upravo kao πto kriza modernosti u naπoj terminologiji nije ukazivala prema neposrednom slomu, tako ni korupcija Imperija ne oznaËuje nikakvu teleologiju niti nikakav kraj na vidiku. Drugim rijeËima, kriza moderne suverenosti nije bila privremena ili izuzetna [kao πto bismo raspad burze iz 1929. oznaËili kao krizu], veÊ je prije bila standard modernosti. Na sliËan naËin, korupcija nije zastranjenje imperijalne suverenosti veÊ njezina sama bit i modus operandi. Imperijalna ekonomija, na primjer, funkcionira upravo putem korupcije i ne moæe drugaËije funkcionirati. Postoji svakako razmiπljanje koje korupciju smatra tragiËnom manom Imperija, nesreÊu bez koje bi Imperij bio uspjeπan: pomislite na Shakespearea i Gibbona kao dva vrlo razliËita primjera. Mi gledamo na korupciju ne kao na nesreÊu veÊ kao na nuænost. Dakle, toËnije, Imperij zahtijeva da svi odnosi budu izazvani nesretnim sluËajem.

Imperijalna moÊ utemeljena je na raskidu svakoga odreenoga ontoloπkoga odnosa. Korupcija je jednostavno znak odsustva bilo koje ontologije. U ontoloπkom vakuumu korupcija postaje nuæna, objektivna. Imperijalna suverenost hrani se na umnoæavajuÊim protuslovljima koje korupcija izaziva; ona se stabilizira svojim nestabilnostima, svojim neËistoÊama i primjesama; umiruju je panika i tjeskobe koje ona stalno stvara. Korupcija daje ime stalnom procesu promjene i preobrazbe, protutemeljnom utemeljenju, deontoloπkom naËinu postojanja biÊa.

Tako smo stigli do niza znaËajki koje pojmovno oznaËavaju prijelaz od moderne do imperijalne suverenosti: od naroda do mnoπtva, od dijalektiËke suprotnosti do upravljanja hibridnostima, od mjesta moderne suverenosti do ne-mjesta Imperija, od krize do korupcije.

odbijanje Bartleby bi radije da ne. Tajna Herman Melvilleove klasiËne pripovjetke je apsolutnost odbijanja. Kada njegov πef zatraæi od njega da vrπi svoje duænosti, Bartleby ponavlja u nedogled, “Ja bih radije da ne.” Melvilleov lik uklapa se u dugu tradiciju odbijanja rada. Bilo koji radnik s imalo osjeÊaja, naravno, æeli odbiti vlast πefa, ali Bartleby to dovodi do krajnosti. On ne prigovora toj i toj zadaÊi, niti nudi bilo kakav razlog za svoje odbijanje - on samo pasivno i potpuno odbija. Bartlebyjevo ponaπanje doista razoruæava, djelomice jer je on tako miran i spokojan, ali joπ viπe jer je njegovo odbijanje

IMPERIJALNA SUVERENOST

tako neodreeno da postaje apsolutno. On jednostavno radije ne bi.

UzimajuÊi u obzir Melvilleovu veliku sklonost metafizici, ne Ëudi πto Bartleby traæi ontoloπka tumaËenja.01 Njegovo odbijanje toliko je apsolutno da Bartleby izgleda potpuno prazan, Ëovjek bez svojstava, ili kako bi rekli renesansni filozofi, homo tantum, samo Ëovjek i niπta viπe. Bartleby u svojoj pukoj pasivnosti i svome odbijanju bilo kakvih potankosti predstavlja lik generiËkoga biÊa, biÊa kao takvog, biÊa i niπta viπe. A tijekom priËe on svlaËi tako mnogo toga - pribliæavajuÊi se sve viπe golom ËovjeËanstvu, golom æivotu, golom biÊu - da na koncu on odumire, isparava u tami zloglasne menhetenske tamnice, Grobovima.

Michael K, srediπnji lik u J.M. Coetzeevom divnom romanu æivot i vrijeme michaela k, takoer je lik apsolutnoga odbijanja. Ali dok je Bartleby nepomiËan, gotovo okamenjen u svojoj pukoj pasivnosti, K je uvijek na nogama, kreÊe se. Michael K. je vrtlar, jednostavan Ëovjek, tako jednostavan kao da nije s ovoga svijeta. U izmiπljenoj zemlji podijeljenoj graanskim ratom, njega stalno zaustavljaju kavezi, prepreke i kontrolne rampe πto ih podiæe vlast, ali on ih uspijeva mirno odbijati, nastavljajuÊi svoje kretanje.

Michael K. ne kreÊe se i dalje samo radi stalnoga kretanja. Prepreke ne onemoguÊuju samo kretanje, one kao da zaustavljaju æivot, a on ih apsolutno odbija kako bi zadræao æivot u kretanju. Jedino πto on doista æeli je uzgajati tikve i brinuti se za njihove lutajuÊe vitice. K-evo odbijanje vlasti apsolutno je kao i Bartlebyjevo, a sama ta apsolutnost i jednostavnost smjeπta i njega na razinu ontoloπke ËistoÊe. K se takoer pribliæava razini gole univerzalnosti: “ljudske duπe iznad i ispod razvrstavanja”,02 jer je jednostavno homo tantum.

Ti jednostavni ljudi i njihovo apsolutno odbijanje moraju goditi naπoj mrænji prema vlasti. Odbijanje rada i vlasti, ili stvarno dragovoljnoga ropstva, poËetak je politike oslobaanja. Davno prije, Étienne de la Boétie propovijedao je upravo takvu politiku odbijanja: “OdluËite da viπe ne sluæite i vi ste odjednom slobodni. Ne traæim od vas da stavite ruku na tiranina da bi ga zbacili, veÊ jedino da ga viπe ne podræavate; tada Êete ga gledati, poput velikog Kolosa kojemu je izmaklo postolje, kako pada od vlastite teæine i slama se na komade”.03 La Boétie je prepoznao politiËku moÊ odbijanja, moÊ naπega napuπtanja odnosa prevlasti i, putem naπega egzodusa, snagu potkopavanja suverene moÊi koja vlada nad nama. Bartleby i Michael K. nastavljaju La Boétieovu politiku odbijanja dragovoljnoga ropstva, dovodeÊi je do apsolutnoga.

To odbijanje svakako je poËetak politike oslobaanja, ali to je samo poËetak.

175

176

PUTOVI SUVERENOSTI

Odbijanje po sebi je prazno. Bartleby i Michael K. mogu biti divna ljudska biÊa, ali njihovo postojanje u apsolutnoj ËistoÊi hoda po rubu ponora. Oni su svom naËinu bijega od vlasti potpuno osamljeni i stalno se nalaze na ivici samoubojstva. I u politiËkom smislu odbijanje samo po sebi [rada, vlasti i dragovoljnoga ropstva] vodi jedino prema nekoj vrsti druπtvenoga samoubojstva. Kao πto Spinoza kaæe, ako jednostavno odsijeËemo tiransku glavu od druπtvenoga tijela, ostat Êe nam unakaæeno mrtvo tijelo druπtva. Mi trebamo stvoriti novo druπtveno tijelo, a to je projekt koji ide dosta dalje od odbijanja. Naπ naËin bijega, naπ egzodus mora biti konstitutivan i stvoriti stvarnu alternativu. Pored samog odbijanja, ili kao dio toga odbijanja, moramo takoer izgraditi novi naËin æivota a iznad svega novu zajednicu.

Taj projekt vodi ne prema golom æivotu homo tantuma veÊ prema homohomou, ËovjeËanstvu na drugu potenciju, obogaÊenu kolektivnom inteligencijom i ljubavi prema zajednici.

INTERMECO PROTUIMPERIJ

Dok je ovaj Nebeski grad na hodoËaπÊu na zemlji, on poziva sve narode i tako okuplja druπtvo stranaca koji govore sve jezike. sveti augustin Mi æelimo poruπiti sve te smijeπne spomenike “onima koji su poginuli za domovinu” koji zure na nas u svakom selu, a na njihovo mjesto podiÊi spomenike dezerterima.

Spomenici dezerterima predstavljat Êe i one koji su poginuli u ratu jer je svaki od njih poginuo proklinjuÊi rat i zavideÊi sreÊi dezertera. Otpor je nastao od dezerterstva. antifaπistiËki partizan, venecija 1943.

Sada smo doπli do prijelomne toËke u naπem izlaganju. Putanja koju smo dosad zacrtali - od naπega shvaÊanja modernosti kao krize do naπe analize prvih oblikovanja nove imperijalne suverenosti - omoguÊila nam je da razumijemo preobrazbe konstitucije svjetskoga poretka. Ali taj poredak bio bi πuplja ljuska kada ne bismo naznaËili i novi reæim proizvodnje. Nadalje, joπ nismo bili sposobni dati bilo koju koherentnu naznaku o onoj vrsti politiËkih subjektivnosti koje bi mogle osporiti i zbaciti snage Imperija, jer Êe se te subjektivnosti pojaviti tek na polju proizvodnje. Kao da na ovoj toËki vidimo samo sjene likova koji Êe proæeti naπu buduÊnost. Spustimo se stoga u skriveno boraviπte proizvodnje da vidimo lica koja su tamo na djelu. »ak kada dodirnemo proizvodnu, ontoloπku dimenziju te problematike i otpora koji se tu javljaju, joπ uvijek neÊemo biti u poloæaju - pa Ëak ni na kraju ove knjige - ukazati na bilo koju veÊ postojeÊu i konkretnu politiËku alternativu Imperiju. I nikakav takav uËinkovit plan neÊe proisteÊi iz teoretske razrade kao πto je naπa. On Êe se pojaviti samo u praksi. Na

178

INTERMECO

odreenom mjestu u svome promiπljanju Marx je trebao Pariπku komunu kako bi uËinio skok i zamislio komunizam u konkretnom obliku kao uËinkovitu alternativu kapitalistiËkom druπtvu. Neki sliËni eksperiment ili niz eksperimenata πto ih uËini duh kolektivne prakse bit Êe svakako i danas nuæan da se uËini sljedeÊi konkretan korak i stvori novo druπtveno tijelo s onu stranu Imperija.

Jedan veliki Savez!

Naπa studija poËela je od hipoteze da se moÊ Imperija i mehanizmi imperijalne suverenosti mogu shvatiti jedino kada se s njima suoËimo na najopÊenitijoj razini, u njihovoj globalnosti. Kada dovrπavamo razradu izazova i otpora Imperiju i njegovom svjetskom træiπtu, moramo postaviti i alternativu na jednako globalnoj razini. Bilo koja najava konkretne zajednice u izolaciji, odreene u rasnom, vjerskom ili regionalnom smislu, “odvojene” od Imperija, zaπtiÊene od njegovih moÊi Ëvrstim granicama, osuuje takvu zajednicu na neku vrstu geta. Imperiju se ne moæe pruæiti otpor projektom koji ima za cilj ograniËenu, lokalnu samostalnost. Ne moæemo se vratiti na nikakav prijaπnji druπtveni oblik niti krenuti naprijed u izolaciju. Moramo se prije probiti kroz Imperij da izaemo na drugu stranu. Deleuze & Guattari tvrdili su da umjesto otpora globalizaciji kapitala trebamo ubrzati taj proces.

“Ali koji je,” pitaju se oni, “revolucionarni prijelaz? Postoji li on? PovuÊi se sa svjetskoga træiπta ... iIi otiÊi u suprotnom pravcu? IÊi joπ dalje, to jest, u kretanje træiπta, dekodiranje i deteritorijalizaciju?”01 Moæemo osporiti Imperij jedino na njegovoj razini opÊenitosti i poticanjem procesa koje ono nudi preko njihovih danaπnjh granica. Moramo prihvatiti izazov i nauËiti misliti globalno i djelovati globalno. Globalizaciji treba suprotstaviti protuglobalizaciju, Imperiju Protuimperij.

U tom smislu mogli bismo se nadahnuti vizijom svetoga Augustina kako se suprotstaviti dekadentnom Rimskom Imperiju. Nijedna ograniËena zajednica ne moæe uspjeti i pruæiti alternativu imperijalnoj vladavini; jedino univerzalna katoliËka zajednica koja Êe okupiti sve narode i sve jezike na zajedniËkom putu moæe to postiÊi. Boæanski grad je univerzalni grad stranaca, koji se okupljaju, surauju, komuniciraju.

Meutim, naπe hodoËaπÊe na zemlji, za razliku od Augustinovog, nema transcendentni telos izvan nas; ono jest i ostaje apsolutno imanentno.

Njegovo stalno kretanje, okupljanje stranaca u zajednicu, nastojanje da ovaj svijet postane njihov dom, istovremeno je sredstvo i cilj, ili bolje reËeno sredstvo bez cilja.

PROTUIMPERIJ

S toga stajaliπta Industrijski radnici svijeta [Industrial Workers of the World—IWW] veliki je augustinski projekt naπega vremena. U prvim desetljeÊima dvadesetoga stoljeÊa Wobblies, kako su ih nazvali, organizirali su velike πtrajkove i pobune diljem Sjedinjenih Dræava, od Lawrencea, Massachusettsa i Patersona, New Jersey, do Everetta, Washingtona.02 Stalno kretanje Wobbliesa bilo je doista imanentno hodoËaπÊe, stvaranje novoga druπtva u ljusci staroga, bez uspostavljanja Ëvrstih i stabilnih struktura vladavine. [U stvari, sluæbena Ljevica najviπe je i stalno kritizirala IWW zato πto njihovi πtrajkovi, iako snaæni i Ëesto uspjeπni, nikada nisu za sobom ostavljali trajne sindikalne strukture.] Wobblies su imali izvanredan uspjeh meu brojnim i pokretnim doseljeniËkim stanovnicima jer su govorili iste jezike te hibridne radne snage. Dvije prihvaÊene priËe o izvedenici imena “Wobbly” osvjetljavaju ova dva glavna obiljeæja pokreta, njegovu organizacijsku pokretljivost i njegovu etniËko-jeziËnu hibridnost: prvo, pretpostavlja se da se Wobbly odnosi na nedostatak srediπta, elastiËno i nepredvidljivo hodoËaπÊe IWW-ovih aktivista; i drugo, govori se da je ime nastalo od krivoga izgovora jednoga kineskoga kuhara u Seattleu, “Ja Wobbly, Wobbly.” Prvenstvena zadaÊa IWW-a bila je univerzalnost projekta.

Radnici svih jezika i rasa diljem svijeta [iako im je u stvari jedino uspjelo doÊi do Meksika] i radnici svih zanimanja trebaju se okupiti u “Jedan veliki savez”.

PreuzimajuÊi palicu od IWW-a, i u tom smislu nastavljajuÊi na Augustina, mi Êemo izloæiti naπu politiËku viziju u skladu s radikalnom republikanskom tradicijom moderne demokracije. ©to znaËi danas biti republikanac? Kakvoga smisla ima u postmodernoj eri zauzeti onaj neprijateljski poloæaj koji je predstavljao radikalno demokratsku alternativu unutar modernosti? Gdje je stajaliπte s kojega kritika moæe biti moguÊa i uËinkovita? Na ovom prijelazu od modernosti prema postmodernosti, postoji li joπ uvijek mjesto s kojega moæemo objaviti naπu kritiku i izgraditi alternativu? Ili, ako smo poslani na ne-mjesto Imperija, moæemo li izgraditi snaæno ne-mjesto i shvatiti ga konkretno kao teren postmodernog republikanizma?

Ne-mjesto eksploatacije Da bismo pristupili toj problematici dozvolite nam kratku digresiju.

Spomenuli smo ranije da je Marxova teoretska metoda, u skladu s tradicijom moderne kritike modernosti, smjeπtena u dijalektici izmeu unutarnjega i vanjskoga. Proleterske borbe predstavljaju - u stvarnom, ontoloπkom smislu -

179

180

INTERMECO

motor kapitalistiËkoga razvoja. One prisiljavaju kapital da usvaja sve viπe razine tehnologije i tako preobraæava procese rada.03 Te borbe stalno sile kapital da reformira proizvodne odnose i preobrazi odnose prevlasti. Od zanatske proizvodnje do veleindustrije, od financijskoga kapitala do transnacionalnoga restrukturiranja i globalizacije træiπta, uvijek inicijative organizirane radne snage odreuju oblik kapitalistiËkoga razvoja. Putem te povijesti mjesto eksploatacije je dijalektiËki odreena lokacija. Radna snaga je najunutarnjiji element, sam izvor kapitala. Meutim, u isto vrijeme radna snaga predstavlja vanjsko kapitala, to jest, mjesto gdje proletarijat prepoznaje vlastitu upotrebnu vrijednost, vlastitu neovisnost, i na kojemu on zasniva svoju nadu za osloboenjem. Odbijanje eksploatacije - ili u stvari otpor, sabotaæa, nepotËinjavanje, pobuna i revolucija - saËinjava motornu snagu stvarnosti koju proæivljavamo, a istovremeno je njezina æiva oporba. U Marxovoj misli, odnos izmeu unutarnjega i vanjskoga kapitalistiËkoga razvoja potpuno je odreen u dvojnom stajaliπtu proletarijata, kako unutar tako i izvan kapitala. Taj prostorni razmjeπtaj doveo je do mnogih politiËkih nazora temeljenih na snu o potvrivanju mjesta upotrebne vrijednosti, Ëiste i odvojene od razmjenske vrijednosti i kapitalistiËkih odnosa.

Taj se je prostorni razmjeπtaj promijenio u suvremenom svijetu. S jedne strane, odnosi kapitalistiËke eksploatacije posvuda se πire, ne ograniËavajuÊi se na tvornicu veÊ teæeÊi da zauzmu cijelo druπtveno podruËje. S druge strane, druπtveni odnosi potpuno zaokupljaju proizvodne odnose, ËineÊi nemoguÊom bilo koje vanjsko izmeu druπtvene proizvodnje i ekonomske proizvodnje. Dijalektika izmeu proizvodnih snaga i sustava prevlasti nema viπe odreeno mjesto. Sama svojstva radne snage [razlika, mjera i odluËnost] ne mogu se viπe uhvatiti i sliËno se eksploatacija ne moæe viπe lokalizirati i kvantificirati. U stvari, predmet eksploatacije i prevlasti nisu konkretne proizvodne djelatnosti veÊ univerzalna sposobnost da se proizvodi, to jest, apstraktna druπtvena djelatnost i njezina sveobuhvatna moÊ Taj apstraktni rad je djelatnost bez mjesta a ipak je vrlo moÊan. To je suradnja mozgova i ruku, umova i tijela, to je istovremeno nepripadanje i stvaralaËko druπtveno rasprostranjivanje æivoga rada; to je æelja i nastojanje mnoπtva pokretnih i prilagodljivih radnika, a istovremeno to je intelektualna energija i jeziËna i komunikacijska izgradnja mnoπtva intelektualnih i afektivnih radnika.04 Nigdje se viπe ne mogu naÊi unutarnje odreeno upotrebnom vrijednoπÊu i vanjsko razmjenske vrijednosti, pa je stoga bilo koja politika upotrebne vrijednosti, koja se uvijek zasnivala na iluziji o moguÊnosti

PROTUIMPERIJ

odjeljivanja, sada potpuno nezamisliva. Meutim, to ne znaËi da su proizvodnja i eksploatacija prestale. Niti su inovacija i razvoj, niti stalno restrukturiranje odnosa moÊi doπli do svoga kraja. Naprotiv, danas viπe nego ikada, kako proizvodne snage postaju sve viπe delokalizirane, potpuno univerzalne, one ne proizvode samo robe veÊ i bogate i moÊne druπtvene odnose. Meutim, te nove proizvodne snage nemaju nikakvoga mjesta jer zauzimaju sva mjesta, a one proizvode i eksploatirane su na neodreenom ne-mjestu. Univerzalnost ljudskog stvaralaπtva, sinteza slobode, æelje i æivoga rada odvijaju se na ne-mjestu postmodernih proizvodnih odnosa.

Imperij je ne-mjesto svjetske proizvodnje gdje je radna snaga eksploatirana.

Nasuprot tome, i bez moguÊe homologije s Imperijem, tu opet nalazimo revolucionarni formalizam modernih republikanaca. To je joπ uvijek formalizam jer je bez mjesta, ali to je moÊni formalizam sada kada je prepoznat ne kao apstrahiran od pojedinaËnih i kolektivnih subjekata veÊ kao opÊa moÊ koju predstavljaju njihova tijela i umovi. Ne-mjesto ima mozak, srce, grudi i udove, globalno.

Biti-protiv: nomadstvo, dezertiranje, egzodus To nas shvaÊanje vraÊa na poËetno pitanje. ©to danas znaËi biti republikanac? VeÊ smo vidjeli da moderan kritiËki odgovor otvaranjem dijalektike izmeu vanjskoga i unutarnjega viπe nije moguÊ. Trebat Êe izgraditi uËinkoviti pojam postmodernog republikanizma au milieu, na osnovi æivoga iskustva globalnoga mnoπtva. MoguÊi odgovor na najosnovnijoj i elementarnoj razini je volja da budemo protiv. OpÊenito, volja da budemo protiv ne zahtijeva mnogo objaπnjenja. Neposluπnost prema vlasti jedan je od najprirodnijih i najzdravijih Ëinova. Izgleda nam potpuno oËigledno da Êe se oni koji su eksploatirani opirati - i u odgovarajuÊim uvjetima - pobuniti. Meutim, danas to ne mora biti tako oËigledno. Duga tradicija politiËke znanosti govori da nije problem u tome zaπto se ljudi bune veÊ zaπto se ne bune. Ili drugim rijeËima, kao πto kaæu Deleuze & Guattari, “temeljni problem politiËke filozofije toËno je onaj πto ga je tako jasno vidio Spinoza [i ono πto je Wilhelm Reich ponovo otkrio]: “Zaπto se ljudi tako tvrdoglavo bore za svoje ropstvo kao da je to njihov spas?”05 Danas nije prvo pitanje politiËke filozofije hoÊe li ili zaπto doÊi to otpora i pobune veÊ prije kako odrediti neprijatelja protiv kojega se boriti. Doista, Ëesto je nesposobnost utvrivanja neprijatelja ono πto naπu volju za otporom vodi kroz tako paradoksalne krugove. Meutim, utvrivanje neprijatelja nije tako mala zadaÊa uzimajuÊi u obzir da eksploatacija nema viπe neko konkretno

181

182

INTERMECO

mjesto i da smo utopljeni u tako duboku i sloæenu moÊ da viπe ne moæemo odrediti konkretnu razliku ili mjeru. Mi trpimo eksploataciju, otuenje i zapovijedanje kao neprijatelji, ali ne znamo gdje locirati proizvodnju tlaËenja. A ipak opet se opiremo i borimo.

Ne bismo trebali pretjerivati u tim logiËkim paradoksima. Iako na novom podruËju Imperija Ëesto ne moæemo utvrditi eksploataciju i prevlast na konkretnim mjestima, one ipak postoje. Globalnost zapovijedanja koju one nameÊu predstavlja obrnutu sliku - neπto poput negativa fotografije opÊenitosti proizvodnih djelatnosti mnoπtva. A ipak, taj obrnuti odnos izmeu imperijalne moÊi i moÊi mnoπtva ne oznaËava nikakvu homologiju.

U stvari, imperijalna moÊ ne moæe viπe disciplinirati moÊi mnoπtva; ona moæe samo nametnuti nadzor nad njegovim opÊim druπtvenim i proizvodnim sposobnostima. S ekonomskoga stajaliπta, elastiËan i globalan monetarni sustav zamijenio je reæim nadnica kao funkciju regulacije; postupci nadzora i policije zamijenili su normativno zapovijedanje; a prevlast se vrπi putem komunikacijskih mreæa. Tako eksploatacija i prevlast konstituiraju opÊe ne-mjesto na imperijalnom podruËju. Iako se eksploatacija i prevlast joπ uvijek osjeÊaju konkretno, na tijelima mnoπtva, one su ipak amorfne i to na takav naËin da izgleda kako nema viπe mjesta gdje bi se Ëovjek mogao sakriti. Ako nema viπe mjesta koje se moæe prepoznati kao vanjsko, moramo biti protiv na svakom mjestu. To biti protiv postaje bitni kljuË za svako aktivno politiËko stajaliπte u svijetu, svaku æelju koja je uËinkovita - moæda za samu demokraciju. Prvi antifaπistiËki partizani u Evropi, naoruæani dezerteri πto su se borili protiv svojih izdajniËkih vlada, prikladno su nazvani “ljudi protiv”.06 Danas uopÊeno mnoπtvo u svome stajaliπtu biti-protiv mora prepoznati imperijalnu suverenost kao neprijatelja i otkriti primjerena sredstva da potkopa njenu moÊ.

Tu opet vidimo republikansko naËelo u njegovoj prvoj fazi: dezerterstvu, egzodusu i nomadstvu. Dok je u disciplinarnoj eri sabotaæa bila temeljni pojam otpora, u eri imperijalnoga nadzora to moæe biti dezerterstvo. Dok je u modernosti biti protiv Ëesto znaËilo izravno i/ili dijalektiËko suprotstavljanje snaga, u postmodernosti biti-protiv moæe biti najuËinkovitije u neuspravnom i dijagonalnom dræanju. Bitke protiv Imperija mogu se dobiti putem odbijanja i dezerterstva. To dezerterstvo nema odreeno mjesto: ono je napuπtanje mjesta moÊi.

Tijekom povijesti modernosti, pokretljivost i seljenje radne snage remetilo je disciplinarne uvjete koji su vezivali radnike. A moÊ je upotrebljavala krajnje nasilje protiv te pokretljivosti. U tom pogledu ropstvo

PROTUIMPERIJ

moæemo promatrati u cjelini s raznim reæimima radniËkih nadnica kao krajnji aparat tlaËenja kako bi se zaustavila pokretljivost radne snage.

Povijest crnaËkoga ropstva u Amerikama pokazuje kako bitnu potrebu robovlasnika da nadziru pokretljivost radne snage tako i neobuzdanu æelju robova da pobjegnu: od zatvorenih brodova na Srednjem prijelazu do razraenih tlaËiteljskih tehnika koje su upotrebljavali protiv odbjeglih robova. Pokretljivost i masovno radniËko nomadstvo uvijek izraæavaju odbijanje i potragu za osloboenjem: otpor uæasnim uvjetima eksploatacije i potragu za slobodom i novim uvjetima æivota. U stvari, bilo bi zanimljivo napisati opÊu povijest naËina proizvodnje sa stajaliπta radniËke æelje za pokretljivoπÊu [iz sela u grad, iz grada u prijestolnicu, iz jedne dræave u drugu, s jednoga kontinenta na drugi], a ne samo promatrati taj razvoj sa stajaliπta regulacije tehnoloπkih uvjeta rada πto je provodi kapital. Ta bi povijest bitno promijenila Marxovo shvaÊanje faza organizacije rada, koje je posluæilo kao teoretski okvir brojnim autorima sve do Polanyija.07 Danas su pokretljivost radne snage i selidbena kretanja vrlo nejasna i teπko ih je shvatiti. »ak i najznaËajnija kretanja stanovniπtva u modernosti [ukljuËujuÊi seljenja bijelaca i crnaca preko Atlantika] pravi su liliputanski dogaaji u usporedbi s ogromnim premjeπtanjima stanovniπtva u naπemu vremenu. Sablast kruæi svijetom a to je sablast seljenja. Sve snage staroga svijeta ujedinile su se u nemilosrdnoj operaciji protiv toga, ali kretanje je neodoljivo. Pored bijega iz takozvanoga TreÊega svijeta, tu su i struje politiËkih izbjeglica i premjeπtanja intelektualne radne snage uz masovne pokrete poljoprivrednog, industrijskog i usluænog proletarijata. Podzemna seljenja bacaju u zasjenak legitimna i dokumentirana kretanja: granice nacionalne suverenosti su sita, a svaki pokuπaj potpune regulacije nailazi na æestoki pritisak. Ekonomisti pokuπavaju objasniti tu pojavu svojim jednadæbama i modelima, koji Ëak kad bi bili i potpuni ne bi objasnili neodoljivu æelju za slobodnim kretanjem. U stvari, dezerterstvo od bijednih kulturnih i materijalnih uvjeta imperijalne reprodukcije gura otraga u negativnom smislu; ali bogatstvo æelje i akumuliranje izraæajnih i proizvodnih sposobnost koje su procesi globalizacije unijeli u svijest svakoga pojedinca i druπtvene skupine vuku prema naprijed u pozitivnom smislu pa tako pruæaju odreenu nadu. Dezerterstvo i egzodus snaæan su oblik klasne borbe unutar i protiv imperijalne postmodernosti. Meutim, ta pokretljivost joπ uvijek predstavlja spontanu razinu borbe i, kao πto smo ranije primijetili, najËeπÊe danas vodi prema novim beskorijenskim uvjetima siromaπtva i bijede.

183

184

INTERMECO

Nova nomadska horda, nova rasa barbara, pojavit Êe se da zauzme ili napusti Evropu. Nietzsche je u devetnaestom stoljeÊu bio Ëudno dalekovidan u pogledu njihove sudbine. “Problem: gdje su barbari dvadesetoga stoljeÊa? OËigledno je da Êe se pojaviti na vidiku i uËvrstiti se tek nakon strahovitih druπtvenih kriza”.08 Ne moæemo toËno reÊi πto je Nietzsche predvidio u svom lucidnom deliriju, ali doista koji bi nedavni dogaaji mogli biti jaËi primjer moÊi dezerterstva i egzodusa, moÊi nomadske horde, od pada Berlinskoga zida i raspada cijeloga socijalistiËkoga bloka? U dezertiranju od “socijalistiËke discipline”, divlja pokretljivost i masovna iseljavanja bitno su doprinijela raspadu sustava. U stvari, dezertiranje proizvodnoga osoblja dezorganiziralo je birokratski sovjetski svijet i udarilo u srediπte njegovoga disciplinarnoga sustava. Masovni egzodus visokoobrazovanih radnika iz IstoËne Evrope odigrao je vaænu ulogu u izazivanju pada Zida.09 Iako se taj primjer odnosi na osobitosti socijalistiËkoga dræavnoga sustava, on pokazuje da pokretljivost radne snage moæe doista izraziti otvoreni politiËki sukob i doprinijeti uniπtenju reæima.

Meutim, mi trebamo viπe. Mi trebamo snagu sposobnu ne samo da organizira razorne sposobnosti mnoπtva, veÊ da preko æelja mnoπtva pruæi alternativu. Protumperij mora takoer biti nova globalna vizija, novi naËin æivljenja u svijetu.

Brojni republikanski politiËki projekti u modernosti smatrali su pokretljivost povlaπtenim podruËjem za borbu i organizaciju: od takozvanih toskanskih socijalista [toskanski i lombardski apostoli reforme koji su, protjerani iz vlastite zemlje, raspirivali bunu protiv katoliËkih nacija Evrope, od Italije do Poljske] do sljedbi iz sedamnaestoga stoljeÊa koje su organizirale prekoatlantska putovanja kao odgovor na pokolje u Evropi, i od aktivista IWW-a diljem Sjedinjenih Dræava 1910-ih godina do evropskih autonomista u 1970-im. U tim modernim primjerima pokretljivost je postala aktivna politika i potvrdno politiËko stajaliπte. Ta pokretljivost radne snage i taj politiËki egzodus imaju tisuÊu niti koje se isprepliÊu - mijeπaju se stare tradicije i nove potrebe upravo kao πto su se ispreplitali republikanizam modernosti i moderna klasna borba. Postmoderni republikanizam, ako se æeli pojaviti, mora se suoËiti s istom zadaÊom.

Novi barbari Oni koji su protiv, dok pokuπavaju pobjeÊi od lokalnih i konkretnih stega svojega ljudskoga stanja, moraju takoer stalno izgraivati novo tijelo i novi æivot. To je nuæno nasilan, barbarski prijelaz, ali kao πto Walter Benjamin

PROTUIMPERIJ

kaæe, to je pozitivno barbarstvo: “Barbarstva? ToËno. To potvrujemo kako bismo uveli novi, pozitivni pojam barbarstva. ©to siromaπtvo iskustva prisiljava barbara da radi? Da poËne iznova, da poËne s novim.” Novi barbarin “ne vidi niπta stalno. Ali upravo iz toga razloga on posvuda vidi nove putove. Tamo gdje se drugi susreÊu sa zidovima i planinama, i tamo on vidi put. Ali zbog toga πto posvuda vidi put, on mora posvuda Ëistiti stvari s njega ... Zbog toga πto vidi posvuda putove, on se uvijek postavlja na raskriæju. Nijedan trenutak ne zna πto Êe donijeti sljedeÊi. Ono πto postoji on svodi na krhotine, ne zbog krhotina veÊ zbog puta koji kroz njih vodi.” 10 Novi barbari uniπtavaju potvrdnim nasiljem i zacrtavaju nove staze æivote kroz vlastito materijalno postojanje.

Taj barbarski rad djeluje na ljudske odnose opÊenito, ali danas ih moæemo prepoznati najprije u tjelesnim odnosima spola i spolnosti.11 Konvencionalni standardi tjelesnih i spolnih odnosa izmeu spolova i unutar njih sve su viπe otvoreni izazovu i preobrazbi. Tijela se preobraæavaju i mijenjaju da bi stvorili nova poslijeljudska tijela.12 Prvi uvjet te tjelesne preobrazbe je shvaÊanje da ljudska priroda nikako nije odvojena od prirode kao cjeline, da nema stalnih i nuænih granica izmeu Ëovjeka i æivotinje, Ëovjeka i stroja, muπkarca i æene i tako dalje. To je shvaÊanje da je i sama priroda umjetno podruËje otvoreno novim mutacijama, mjeπavinama i hibridizacijama.13 Ne samo πto mi svjesno potkopavamo tradicionalne granice, oblaËeÊi se u odjeÊu drugoga spola na primjer, veÊ se takoer kreÊemo u stvaralaËkoj, neodreenoj zoni au milieu, izmeu tih granica i bez obzira na njih. Danaπnje mutacije Ëine antropoloπki egzodus i predstavljaju izvanredno vaæan, ali joπ uvijek sasvim dvosmislen, element razmjeπtaja republikanizma “protiv” imperijalne civilizacije. Antropoloπki egzodus vaæan je prvenstveno zbog toga jer se tu poËinje pojavljivati pozitivno, konstruktivno lice mutacije: ontoloπke mutacije na djelu, konkretni izum prvoga novoga mjesta na ne-mjestu. Ta stvaralaËka evolucija ne zauzima samo bilo koje postojeÊe mjesto veÊ prije izmiπlja novo mjesto, to je æelja koja stvara novo tijelo; metamorfoza koja razbija sve naturalistiËke homologije modernosti.

Meutim, pojam antropoloπkoga egzodusa joπ je uvijek vrlo dvosmislen, jer su njegove metode, hibridizacija i mutacija, upravo one metode πto ih koristi imperijalna suverenost. U tamnom svijetu proze cyberpunka, na primjer, sloboda samooblikovanja Ëesto se ne razlikuje od snaga sveobuhvatnoga nadzora.14 Mi svakako trebamo promijeniti naπa tijela i nas same, a moæda joπ i radikalnije nego πto zamiπljaju pisci cyberpunka. U

185

186

INTERMECO

naπem suvremenom svijetu, danas Ëeste estetske mutacije tijela, kao πto su piercing i tetoviranja, moda punka i njegova razna oponaπanja, sve su to poËetne naznake tih tjelesnih preobrazbi, ali na kraju one nisu ni izdaleka dorasle onoj vrsti radikalne mutacije koja je danas potrebna. Volja da budemo protiv doista treba tijelo koje je potpuno nesposobno da se podvrgne zapovijedanju. Ona treba tijelo koje je nesposobno prilagoditi se obiteljskom æivotu, tvorniËkoj disciplini, ureenju tradicionalnoga spolnoga æivota i tako dalje. [Ako osjetite da vaπe tijelo odbija te “normalne” æivotne funkcije, nemojte oËajavati - iskoristite vaπ dar!] 15 Meutim, novo tijelo, pored toga πto je radikalno nepripremljeno za normalizaciju, mora takoer biti sposobno stvoriti novi æivot. Moramo otiÊi mnogo dalje da odredimo novo mjesto ne-mjesta, daleko izvan jednostavnih iskustava mijeπanja i hibridizacije i eksperimenata koji se oko njih provode. Moramo konstituirati koherentnu politiËku umjetninu, umjetno postajanje u onom smislu u kojemu su humanisti govorili o homohomou πto ga stvaraju umjetnost i znanje i, kako je Spinoza govorio, o moÊnom tijelu πto ga je proizvela najviπa svijest proæeta ljubavlju. BeskonaËni putovi barbara moraju oblikovati novi naËin æivota.

Meutim, takve preobrazbe uvijek Êe ostati slabe i dvosmislene, ukoliko ih oblikujemo samo u smislu forme i poretka. Sama hibridnost je prazna, a puko odbijanje poretka jednostavno nas ostavlja na rubu niπtavila ili joπ gore, ti postupci riskiraju da ojaËaju imperijalnu moÊ a ne da je dovedu u pitanje. Nova politika dobiva stvaran sadræaj jedino kada prebacimo naπu pozornost s pitanja forme i poretka na reæime i praksu proizvodnje. Na podruËju proizvodnje moÊi Êemo prepoznati da ta pokretljivost i artificijelnost ne predstavljaju samo izuzetna iskustva malih povlaπtenih skupina veÊ da prije oznaËavaju zajedniËko proizvodno iskustvo mnoπtva.

Joπ su u devetnaestom stoljeÊu proleteri bili znani kao nomadi kapitalistiËkoga svijeta.16 »ak kada njihova tijela ostaju stalno na jednoj zemljopisnoj lokaciji [kao πto je najËeπÊe sluËaj], njihovo stvaralaπtvo i proizvodnja odreuju tjelesna i ontoloπka seljenja. Antropoloπke metamorfoze tijela uspostavljaju se putem zajedniËkoga iskustva rada i novih tehnologija koji imaju konstitutivne uËinke i ontoloπke implikacije.

Alati su uvijek funkcionirali kao ljudske proteze, integrirane u naπa tijela putem naπe radne prakse kao neka vrsta antropoloπke mutacije kako u smislu pojedinca tako i u smislu kolektivnoga druπtvenoga æivota.

Suvremeni oblik egzodusa i novi barbarski æivot zahtijevaju da alati postanu stvaralaËke proteze, koje Êe nas osloboditi od stanja modernosti

PROTUIMPERIJ

ËovjeËanstva. VraÊajuÊi se marksistiËkoj digresiji koju smo prije uËinili, kada dijalektika izmeu unutarnjega i vanjskoga doe do kraja i kada odvojeno mjesto upotrebne vrijednosti iπËezne s imperijalnoga podruËja, novi oblici moÊi rada dobivaju zadaÊu da iznova proizvedu ljudsko [ili u stvari poslijeljudsko]. Ta Êe se zadaÊa izvrπiti prvenstveno putem novih i sve viπe nematerijalnih oblika afektivne i intelektualne moÊi rada, u zajednici koju oni Ëine, u artificijelnosti koju oni predstavljaju kao projekt.

Ostvarenjem toga prijelaza, dekonstruktivna faza kritiËke misli, koja je od Heideggera i Adorna do Derridaa pruæila snaæno sredstvo za izlaz iz modernosti, izgubila je svoju uËinkovitost.17 Ona je danas zatvorena zagrada i ostavlja nas suoËene s novom zadaÊom: izgradnjom, na ne-mjestu, novoga mjesta; izgradnjom ontoloπki novih odrednica ljudskoga, æivoga - moÊne artificijalnosti biÊa. PriËa o kiborgu Donne Haraway, koja poËiva na dvosmislenoj granici izmeu Ëovjeka, æivotinje i stroja, uvodi nas danas, mnogo uËinkovitije od dekonstrukcije, na ta nova podruËja moguÊnosti - ali moramo imati na umu da je to basna i niπta viπe. Snaga koja mora umjesto toga vuÊi naprijed teoretsku praksu da bi aktualizirala ta podruËja moguÊe metamorfoze joπ je uvijek [i sve snaænije] zajedniËko iskustvo nove proizvodne prakse i usredsreenja proizvodnoga rada na plastiËno i fluidno podruËje novih komunikacijskih, bioloπkih i mehaniËkih tehnologija.

Stoga, biti danas republikanac znaËi ponajprije boriti se unutar Imperija i graditi protiv Imperija, na njegovim hibridnim, moduliranim podruËjima. A tu moramo pridodati, protiv svih moralizama i svih kivnosti i nostalgija, da to novo imperijalno podruËje pruæa veÊe moguÊnosti za stvaranje i osloboenje. Mnoπtvo, u svojoj volji da bude protiv i svojoj æelji za osloboenjem, mora se progurati kroz Imperij da bi izaπlo na drugu stranu.

187

3

PUTOVI PROIZVODNJE

3.1 GRANICE IMPERIJALIZMA

Svijet je skoro cijeli parceliran, a ono πto je od njega ostalo razdijeljeno je, osvojeno i kolonizirano. Pomislite na te zvijezde koje vidite iznad sebe po noÊi, te prostrane svjetove koje nikada ne moæemo doseÊi. Ja bih pripojio planete kada bih mogao. »esto o tome razmiπljam. Raæalostim se kada ih vidim tako jasno a ipak su tako daleko. cecil rhodes

VeÊim dijelom dvadesetoga stoljeÊa, kritika imperijalizma ubrajala se meu najaktivnija i najokretnija podruËja marksistiËke teorije. 01 Mnogi njezini argumenti danas su svakako zastarjeli a stanje na koje se odnose potpuno se promijenilo. Meutim to ne znaËi da on nje nemamo πto nauËiti. Ta nam kritika imperijalizma moæe pomoÊi da shvatimo prijelaz od imperijalizma prema Imperiju jer je u odreenom pogledu ona predvidjela taj prijelaz.

Jedan od srediπnjih argumenata marksistiËke tradicije razmiπljanja o imperijalizmu jest da postoji unutarnji odnos izmeu kapitalizma i ekspanzije i da kapitalistiËka ekspanzija neizbjeæno poprima politiËki oblik imperijalizma. Sam Marx pisao je vrlo malo o imperijalizmu, ali njegove analize kapitalistiËke ekspanzije bitne su za cijelu tu kritiku. Marx je vrlo jasno objasnio da kapital stalno djeluje putem prerazmjeπtaja granica unutarnjega i vanjskoga. Doista, kapital ne funkcionira unutar mea stalnoga teritorija i stanovniπtva, veÊ se uvijek prelijeva preko granica i usvaja nove prostore: “Tendencija da se stvori svjetsko træiπte izravno je data u pojmu samoga kapitala. Svaka granica pojavljuje se kao prepreka koju treba prijeÊi”.02 To nemirno obiljeæje kapitala predstavlja uvijek prisutnu kriznu toËku koja pripada biti samoga kapitala: stalna ekspanzija uvijek je neprimjereni ali svejedno nuæan pokuπaj da se utaæi neutaæiva æe. Ne

GRANICE IMPERIJALIZMA

æelimo nagovijestiti da Êe ta kriza i te prepreke nuæno odvesti kapital u propast. Naprotiv, kao πto je to sluËaj s modernosti kao cjelinom, kriza je za kapital normalno stanje koje oznaËava ne njegov kraj veÊ njegovu tendenciju i naËin djelovanja. Izgradnja imperijalizma sa strane kapitala i kretanje kapitala dalje od njega sadræani su u sloæenoj igri izmeu granica i prepreka.

Potreba za vanjskim Marx analizira stalnu potrebu kapitala za ekspanzijom, najprije usredotoËujuÊi se na proces ostvarenja i stoga na nejednaki kvantitativni odnos izmeu radnika kao proizvoaËa i radnika kao potroπaËa roba.03 Problem ostvarenja jedan je od Ëimbenika koji gura kapital izvan njegovih granica i teæi prema svjetskom træiπtu. Da bismo shvatili taj problem moramo poËeti od eksploatacije. “U poËetku”, Ëitamo u grundrisse, “kapital prisiljava radnike preko potrebnoga rada na viπak rada. Samo na taj naËin on sebe ostvaruje i stvara viπak vrijednosti.” [str. 421] Nadnica radnika [koja odgovara potrebnom radu] mora biti manja od ukupne vrijednosti koju radnik proizvodi. Meutim, taj viπak vrijednosti mora pronaÊi primjereno træiπte da bi se ostvario. S obzirom da svaki radnik mora proizvesti viπe vrijednosti nego πto on ili ona potroπi, potraænja radnika kao potroπaËa ne moæe nikada biti primjerena potraænja za viπak vrijednosti. Na takav naËin niz prepreka odreuje kapitalistiËku proizvodnju i proces razmjene u zatvorenom sustavu: “Kapital onda postavlja potrebno vrijeme rada kao prepreku razmjenskoj vrijednosti æivoga rada; vrijeme viπka rada kao prepreku potrebnom vremenu rada: a viπak vrijednosti kao prepreku vremenu viπka rada” [str. 422]. Sve te prepreke proistiËu iz jedne jedine prepreke koju odreuje nejednaki odnos izmeu radnika kao proizvoaËa i radnika kao potroπaËa.

Svakako, kapitalistiËka klasa [zajedno s drugim klasama koje sudjeluju u njezinim profitima] potroπit Êe neπto od toga viπka vrijednosti, ali ne moæe sve potroπiti, jer kad bi to uËinila ne bi bilo viπe viπka vrijednosti za ponovno investiranje. Umjesto da potroπe cijeli viπak vrijednosti kapitalisti se moraju suzdræavati, πto znaËi da moraju akumulirati.04 Sam kapital zahtijeva da kapitalisti odbace uæitke i da se πto je moguÊe viπe suzdræavaju od “rasipanja” viπka vrijednosti na vlastitu potroπnju.

Meutim, to kulturoloπko objaπnjenje moralnosti i suzdræavanja samo je simptom stvarnih ekonomskih prepreka koje se postavljaju unutar kapitalistiËke proizvodnje. S jedne strane, ako hoÊemo da bude profita, onda radnici moraju proizvesti viπe vrijednosti nego πto potroπe. S druge strane,

191

192

PUTOVI PROIZVODNJE

ako hoÊemo da bude akumulacije, kapitalistiËka klasa i ovisnici o njoj ne mogu potroπiti sav taj viπak vrijednosti. Ako radniËka klasa zajedno s kapitalistiËkom klasom i ovisnicima o njoj ne mogu stvoriti primjereno træiπte i kupiti sva proizvedena dobra, onda se ta vrijednost ne moæe ostvariti iako je eksploatacija izvrπena i viπak vrijednosti izvuËen.05 Marx dalje ukazuje da se ta granica stalno zaoπtrava kako rad postaje sve produktivniji. S porastom proizvodnje i konzekventnim porastom u sastavu kapitala, promjenljivi kapital [to jest nadnice plaÊene radnicima] saËinjava sve manji dio ukupne vrijednosti roba. To znaËi da je moÊ potroπnje u radnika sve manja u odnosu na proizvedene robe: “©to se proizvodnost viπe razvija, ona sve viπe dolazi u sukob s uskom osnovom na kojoj poËivaju odnosi potroπnje”.06 “Uska osnova” potroπaËke moÊi koËi na taj naËin ostvarenje kapitala. Trebamo imati na umu da ta prepreka nema nikakve veze s apsolutnom moÊi proizvodnje stanovniπtva ili njegovom apsolutnom moÊi potroπnje [proletarijat bi bez sumnje mogao i æelio viπe potroπiti], veÊ se ona prije odnosi na relativnu moÊ potroπnje stanovniπtva unutar kapitalistiËkih odnosa proizvodnje i reprodukcije.

Marx tvrdi da kapital mora proπiriti svoje podruËje kako bi ostvario viπak vrijednosti u proizvodnom procesu i izbjegao pad vrijednost koji proizlazi iz prekomjerne proizvodnje: “Preduvjet proizvodnje zasnovane na kapitalu je proizvodnja sve πire sfere kolanja, bilo da se sfera sama izravno πiri, ili je unutar nje stvoreno viπe toËaka kao toËaka proizvodnje” [str. 407] MoguÊe je proπiriti sferu kolanja pojaËanjem postojeÊih træiπta unutar kapitalistiËke sfere putem novih potreba i æelja; ali koliËina nadnica dostupna radnicima za troπenje postavlja strogu prepreku tom proπirenju.

Alternativno, mogu se stvoriti dodatni potroπaËi ako uvedemo nove segmente stanovniπtva u kapitalistiËki odnos, ali to ne moæe stabilizirati u osnovi nejednaki odnos izmeu ponude i potraænje, izmeu stvorene vrijednosti i vrijednosti koju mogu potroπiti kapitalisti i proleteri.07 Naprotiv, novi proleteri sami po sebi uvijek Êe biti nedovoljno træiπte za vrijednost onoga πto proizvode, pa Êe oni tako samo reproducirati problem na veÊoj razini.08 Jedino uËinkovito rjeπenje za kapital je da pogleda izvan sebe i otkrije nekapitalistiËka træiπta u kojima Êe razmijeniti dobra i ostvariti njihovu vrijednost. ©irenje sfere kolanja izvan kapitalistiËkoga podruËja premjeπta destabilizirajuÊu nejednakost.

Rosa Luxemburg razvila je Marxovu analizu problema ostvarenja ali je promijenila naglasak analize. Luxemburg naglaπava Ëinjenicu da su “vanjski potroπaËi qua razliËiti-od-kapitalistiËkih stvarno bitni” [str. 365-66] da bi

GRANICE IMPERIJALIZMA

kapital ostvario svoj viπak vrijednosti kao oznaku ovisnosti kapitala o svome vanjskome. Kapitalizam je “prvi tip ekonomije koji ne moæe sam postojati, koji treba druge ekonomske sustave kao medij i tlo”.09 Kapital je organizam koji ne moæe sebe uzdræavati ako stalno ne baca pogled preko svojih granica, hraneÊi se svojim vanjskim okoliπem. Njegovo vanjsko je bitno.

Moæda je ta potreba evropskoga kapitala da stalno πiri svoju sferu nadzora njegova bolest, ali moæda je to i motor koji je doveo Evropu u poloæaj svjetske prevlasti u modernoj eri. “Moæda je zasluga Zapada, ograniËenoga na svoj uski ‘Rt Azije’”, pretpostavlja Fernand Braudel, “bila πto mu je trebao svijet, πto je trebao pokuπati sreÊu izvan vlastitoga praga”.10 Kapital od svoga zametka teæi prema svjetskoj moÊi ili u stvari jedinoj svjetskoj moÊi.

Usvajanje vanjskoga Kapital se πiri ne samo da bi ispunio potrebu za ostvarenjem i da nae nova træiπta veÊ i da udovolji zahtjevima narednoga trenutka u krugu akumulacije, to jest procesa kapitalizacije. Nakon πto je viπak vrijednosti ostvaren u obliku novca [putem proπirenih træiπta u kapitalistiËkom domaπaju i putem oslonca na nekapitalistiËka træiπta], taj se ostvareni viπak vrijednosti mora ponovo reinvestirati u proizvodnju, to jest, vratiti u kapital. Kapitalizacija ostvarenoga viπka vrijednosti zahtijeva od kapitalista da za naredni krug proizvodnje osigura dodatnu nabavu stalnoga kapitala [sirovine, strojeve i tako dalje] i dodatni promjenljivi kapital [to jest radnu snagu] - a to Êe kasnije opet zahtijevati joπ veÊe proπirenje træiπta za daljnje ostvarenje.

Potraga za dodatnim stalnim kapitalom [osobito novim sirovinama] vuËe kapital prema onoj vrsti imperijalizma πto je obiljeæavaju pljaËka i kraa. Kapital, tvrdi Rosa Luxemburg, “prevrÊe cijeli svijet, on pribavlja svoja sredstva za proizvodnju iz svih uglova zemlje, grabeÊi ih, ako je nuæno i silom, iz svih razina civilizacije i iz svih oblika druπtva... Kapitalu postaje nuæno sve viπe raspolagati cijelom zemaljskom kuglom kako bi pribavio neograniËeni izbor sredstava za proizvodnju kako u pogledu kvalitete tako i u pogledu kvantitete, kako bi pronaπao produktivno uposlenje za viπak vrijednosti koji je ostvario”.11 U pribavljanju dodatnih sredstava za proizvodnju, kapital se doista oslanja na svoje nekapitalistiËko okruæenje, ali on ne usvaja okoliπ - ili bolje reËeno, on ne Ëini nuæno okoliπ kapitalistiËkim. Vanjsko ostaje vanjsko. Na primjer, zlato i dijamanti mogu se izvlaËiti iz Perua i Juæne Afrike ili πeÊerna trska iz Jamajke i Jave savrπeno dobro iako ta druπtva i ta proizvodnja nastavljaju funkcionirati putem nekapitalistiËkih odnosa.

193

194

PUTOVI PROIZVODNJE

Pribavljanje dodatnoga promjenljivoga kapitala, uposlenje nove radne snage i stvaranje proletera, nasuprot, podrazumijeva kapitalistiËki imperijalizam. Produæenje radnoga dana postojeÊih radnika u kapitalistiËkom podruËju moæe, naravno, stvoriti dodatnu radnu snagu, ali postoji granica toga poveÊanja. Za ostatak te nove radne snage, kapital mora stalno stvarati i upoπljavati nove proletere meu nekapitalistiËkim skupinama i zemljama. Postupna proletarizacija nekapitalistiËkoga okruæenja predstavlja stalno ponovno otvaranje procesa prvobitne akumulacije - pa prema tome i kapitalizaciju samoga nekapitalistiËkoga okoliπa. Luxemburg vidi u tome stvarnu povijesnu novinu kapitalistiËkoga osvajanja: “Svi su osvajaËi slijedili cilj porobljavanja i iskoriπtavanja zemlje, ali nijednoga nije zanimalo da orobi ljudima njihove proizvodne snage i razori njihovu druπtvenu organizaciju”.12 U tom procesu kapitalizacije vanjsko je usvojeno.

Kapital stoga mora ne samo imati otvorenu razmjenu s nekapitalistiËkim druπtvima ili samo prisvojiti njihovo bogatstvo, on ih mora i preobraziti u sama kapitalistiËka druπtva. To je srediπnje mjesto u Rudolf Hilferdingovoj definiciji izvoza kapitala: “Pod ‘izvozom kapitala’ podrazumijevam izvoz vrijednosti kojoj je svrha stvoriti viπak vrijednosti vani”.13 Izvozi se odnos, druπtveni odnos koji Êe sebe umnoæiti. Poput misionara ili vampira, kapital dodiruje ono πto je strano i Ëini ga vlastitim.

“Buræoazija”, piπu Marx i Engels, “prisiljava sve narode, pod prijetnjom nestanka, da usvoje buræoaski naËin proizvodnje; ona ih prisiljava da u svoju sredinu uvedu ono πto ona naziva civilizacijom, tj. da sami postanu buræuji.

Jednom rijeËju, ona stvara svijet na vlastitu sliku i priliku”.14 Ekonomskim rjeËnikom, ta civilizacija i modernizacija znaËe kapitalizaciju, to jest, ukljuËivanje u sve πiri krug kapitalistiËke proizvodnje i akumulacije. Na taj je naËin nekapitalistiËki okoliπ [teritorij, druπtveni oblici, kulture, proizvodni procesi, radna snaga i tako dalje] formalno podvrgnut kapitalu.

Ovdje trebamo imati na umu da evropski kapital ne preoblikuje nekapitalistiËke teritorije “na svoju sliku i priliku”, kao da sve postaje homogeno. U stvari, kada su marksistiËki kritiËari imperijalizma prepoznali procese usvajanja vanjskoga kapitalu, oni su opÊenito podcijenili znaËenje neravnomjernoga razvoja i zemljopisne razlike koji su implicitni u tim procesima.15 Svaki se segment nekapitalistiËkoga okoliπa preobraæava razliËito, a svi su organski integrirani u tijelo kapitala koje se πiri. Drugim rijeËima, razliËiti segmenti vanjskoga usvojeni su ne po modelu sliËnosti veÊ kao razliËiti organi koji zajedno funkcioniraju u jednom koherentnom tijelu.

GRANICE IMPERIJALIZMA

Na ovom mjestu moæemo shvatiti temeljno protuslovlje kapitalistiËkoga πirenja: oslanjanje kapitala na njegovo vanjsko, na nekapitalistiËki okoliπ, koji zadovoljava potrebu za ostvarenjem viπka vrijednosti, sukobljava se s usvajanjem nekapitalistiËkoga okoliπa, koji zadovoljava potrebu da se kapitalizira taj ostvareni viπak vrijednosti. Povijesno su se ta dva procesa Ëesto dogaala u slijedu. Teritorij i stanovniπtvo najprije su postali dostupni kao vanjski za razmjenu i stvaranje kapitala, a zatim su postupno ulazili u podruËje prave kapitalistiËke proizvodnje. Meutim, vaæno je naglasiti da neki segment okoliπa, kada je jednom “civiliziran”, kada je jednom organski ukljuËen u novoproπirene granice podruËja kapitalistiËke proizvodnje, ne moæe viπe biti vanjski kao nuænost za ostvarenje viπka vrijednosti kapitala. U tom smislu kapitalizacija postavlja granicu ostvarenju i obratno; ili bolje reËeno, usvajanje protuslovi oslanjanju na vanjskoga. Æe kapitala mora se utaæiti novom krvlju i on mora stalno traæiti nove granice.

LogiËki je pretpostaviti da Êe doÊi vrijeme kada Êe ta dva trenutka kruga akumulacije, ostvarenje i kapitalizacija, doÊi u izravni sukob i podrivati jedan drugoga. U devetnaestom je stoljeÊu izgledalo da se polje kapitalistiËkoga πirenja [u materijalnim izvorima, radnoj snazi i træiπtima] proteæe u beskonaËnost, kako u Evropi tako i drugdje. U Marxovo je vrijeme kapitalistiËka proizvodnja bila samo mali dio globalne proizvodnje. Samo je nekoliko zemalja imalo znaËajniju kapitalistiËku proizvodnju [Engleska, Francuska i NjemaËka], a Ëak su i te zemlje imale velike segmente nekapitalistiËke proizvodnje - seosku poljoprivredu, zanatsku proizvodnju i tako dalje. Meutim, Luxemburg tvrdi da Êe, s obzirom da je zemlja konaËna, logiËki sukob postati stvarno protuslovlje. “©to nasilnije, nemilosrdnije i temeljitije imperijalizam uniπtava nekapitalistiËke civilizacije, on bræe potkopava temelje kapitalistiËke akumulacije. Iako je imperijalizam povijesna metoda za produæenje kapitalizma, on je i sigurno sredstvo njegovoga brzoga dokidanja”. 16 Ta protuslovna napetost prisutna je tijekom cijeloga razvoja kapitala, ali ona potpuno dolazi na vidjelo na granici, u kriznoj toËki - kada se kapital suoËava s konaËnoπÊu ËovjeËanstva i zemlje. U tom smislu veliki imperijalist Cecil Rhodes pojavljuje se kao paradigmatski kapitalist. Prostori zemaljske kugle zatvaraju se a imperijalistiËko πirenje kapitala suoËava se sa svojim granicama.

Rhodes, uvijek pustolov, zuri Ëeznutljivo i sa æudnjom u zvijezde iznad sebe, i osjeÊa se osujeÊenim zbog okrutne napasti tih novih granica, koje su tako blizu a opet tako daleko.

195

196

PUTOVI PROIZVODNJE

Iako marksistiËki kritiËari Ëesto predstavljaju svoje kritike imperijalizma i kapitalistiËkog πirenja u strogo kvantitativnim, ekonomskim izrazima, njihovi su ulozi prvenstveno politiËki. To ne znaËi da ekonomske izraËune [i njihove kritike] ne treba shvaÊati ozbiljno; to prije znaËi da ekonomske odnose treba razmotriti onako kako su stvarno oblikovani u povijesnom i druπtvenom kontekstu, kao dio politiËkih odnosa vladanja i prevlasti.17 Najvaæniji politiËki ulog za te autore u pitanju ekonomske ekspanzije je prikazati nerazdvojni odnos izmeu kapitalizma i imperijalizma. Ako su kapitalizam i imperijalizam bitno povezani, kaæe njihova logika, onda svaka borba protiv imperijalizma [i ratova, bijede, osiromaπenja i porobljavanja πto iz njega slijedi] mora biti izravna borba protiv kapitalizma. Bilo koja politiËka strategija kojoj je cilj reformirati suvremeno obliËje kapitalizma da bi ga se uËinilo neimperijalistiËkim uzaludna je i naivna jer sræ kapitalistiËke reprodukcije i akumulacije nuæno podrazumijeva imperijalistiËku ekspanziju. Kapital se ne moæe drugaËije ponaπati - to je njegova priroda. Ne moæemo se suoËiti sa zlima imperijalizma a da ne uniπtimo sam kapitalizam.

IzjednaËavanje i ukidanje Lenjin je napisao knjigu o imperijalizmu prvenstveno kao sintezu analiza drugih autora kako bi ih pribliæio javnosti.18 Meutim Lenjinov tekst sadræi i originalne doprinose od kojih je najvaæniji taj πto je on postavio kritiku imperijalizma na subjektivno stajaliπte i tako je povezao s Marxovim pojmom revolucionarnoga potencijala krize. Dao nam je kutiju alata, komplet strojeva za proizvodnju antiimperijalistiËke subjektivnosti.

Lenjin Ëesto predstavlja svoje argumente putem polemike. On je svoju analizu imperijalizma oblikovao prvenstveno suprotstavljajuÊi se tezama Rudolfa Hilferdinga i Karla Kautskoga. Meutim, prilikom razvijanja svojih kritika, Lenjin je briæljivo razmatrao, a ponekad usvajao kao vlastite, teoretske pretpostavke oba ta autora. Najvaænije je to πto je Lenjin usvojio Hilferdingovu temeljnu tezu da, kako se kapital πiri putem imperijalistiËke izgradnje svjetskoga træiπta, tako se pojavljuju sve veÊe prepreke Ausgleichungu [izjednaËavanju] profitnih stopa meu raznim granama i sektorima proizvodnje. Meutim, mirni kapitalistiËki razvoj ovisi o tendenciji prema izjednaËenim ekonomskim uvjetima: jednake cijene za jednake robe, jednaki profit za jednaki kapital, jednake nadnice i jednaka eksploatacija za jednaki rad i tako dalje.

Hilferding je shvaÊao da imperijalizam - koji strukturira nacije i

GRANICE IMPERIJALIZMA

teritorije kapitalistiËkoga razvoja na sve kruÊi naËin i daje vlast nacionalnim monopolima - spreËava oblikovanje izjednaËene profitne stope pa tako potkopava moguÊnost uspjeπnoga kapitalistiËkoga posredovanja u meunarodnom razvoju.19 U stvari, prevlast monopola na svjetskom træiπtu i njegova podjela uËinila je proces izjednaËavanja praktiËki nemoguÊim. Samo ako bi nacionalne centralne banke intervenirale, ili joπ bolje, ujedinjena meunarodna banka intervenirala, moglo bi se to protuslovlje, koje nagovjeπtava kako trgovaËke tako i prave ratove izjednaËiti i ublaæiti. Ukratko, Lenjin je usvojio Hilferdingovu tezu da je kapital uπao u novu fazu meunarodnoga razvoja odreenoj monopolom i da je to dovelo kako do poveÊanja protuslovlja tako i do krize izjednaËavanja. Meutim on nije prihvatio da bi se utopiju o jedinstvenoj meunarodnoj banci moglo shvatiti ozbiljno i da mirno kapitalistiËko ukidanje [Aufhebung] krize moæe ikada postati aktualno.

Lenjin je smatrao glediπte Kautskoga, koji je takoer uzeo kao svoje polaziπte Hilferdingov rad, joπ viπe utopijskim i πtetnim. Kautsky je u stvari mislio da kapitalizam moæe postiÊi stvarno politiËko i ekonomsko ujedinjenje svjetskoga træiπta. Nakon æestokih sukoba imperijalizma mogla bi slijediti nova miroljubiva faza kapitalizma, “ultraimperijalistiËka” faza.

Magnati kapitala mogli bi se ujediniti u jedan jedini svjetski trust i tako zamijeniti konkurenciju i borbu izmeu nacionalnih financijskih kapitala meunarodnim jedinstvenim financijskim kapitalom. On je tvrdio da stoga moæemo zamisliti fazu u buduÊnosti u kojoj kapital postiæe miroljubivo ukljuËivanje i rasplet u kojemu bi ne jedinstvena banka veÊ træiπne sile i monopoli πto ih viπe ili manje reguliraju dræave mogle nekako uspjeti i odrediti globalno izjednaËenje profitne stope.20 Lenjin se slagao s Kautskijevom osnovnom tezom da postoji trend u kapitalistiËkom razvoju prema meunarodnoj suradnji razliËitih nacionalnih financijskih kapitala i moguÊe prema izgradnji jednoga jedinoga svjetskoga trusta. Ali on je snaæno prigovarao Kautskome πto je viziju miroljubive buduÊnosti upotrijebio da zanijeËe dinamiku tadaπnje stvarnosti. Lenjin je stoga odbacio njegovu “duboko reakcionarnu æelju da otupi protuslovlja” tadaπnjega stanja.21 Revolucionari trebaju djelovati odmah kako bi razrijeπili protuslovlja πto ih postavlja tadaπnja imperijalistiËka organizacija kapitala, ne ËekajuÊi da neki miroljubivi ultraimperijalizam stigne u buduÊnosti.

Tako je Lenjin, opÊenito usvajajuÊi analitiËka dostignuÊa tih autora, odbacivao njihova politiËka stajaliπta. Iako se potpuno slagao s Hilferdingovom analizom tendencije prema svjetskom træiπtu kojim vladaju

197

198

PUTOVI PROIZVODNJE

monopoli, on je poricao da je takav sustav veÊ na djelu i da bi mogao posredovati i izjednaËiti profitnu stopu. On je to poricao ne toliko teoretski koliko politiËki. Lenjin je smatrao da Êe kapitalistiËki razvoj u fazi monopola naiÊi na niz protuslovlja i da komunisti moraju djelovati prema njima.

RadniËki pokret mora se suprotstaviti svakom kapitalistiËkom pokuπaju da organizira uËinkovito izjednaËenje imperijalistiËkih profitnih stopa, a zadaÊa je revolucionarne partije da intervenira i produbi objektivna protuslovlja razvoja. Najviπe od svega treba izbjegavati ostvarenje tendencije prema “ultraimperijalizmu”, koji bi poveÊao snagu kapitala do Ëudoviπnih razmjera i na dugo vremena iskljuËio moguÊnost borbe na najprotuslovnijim pa stoga i najslabijim karikama u lancu prevlasti. Lenjin piπe, bilo kao nadu ili kao predvianje: “Taj se razvoj odvija u takvim okolnostima, takvim tempom, kroz takva protuslovlja, sukobe i prevrate - ne samo ekonomske veÊ i politiËke, nacionalne itd. - da Êe imperijalizam neizbjeæno puknuti a kapitalizam se preobraziti u svoju suprotnost mnogo prije nego πto se ostvari svjetski trust, prije nego πto se dogodi ‘ultraimperijalistiËko’ stapanje nacionalnih financijskih kapitala”.22 Lenjinov logiËki demarπ u gornjem tekstu izmeu analitiËkih razmatranja i politiËkih stajaliπta svakako je krivudav. Ipak njegovo rasuivanje bilo je vrlo uËinkovito sa subjektivnoga stajaliπta. Kao πto je Ilja Babel rekao, Lenjinova misao iπla je uzduæ “tajanstvene krivulje prave crte” koja je vodila analizu stvarnosti radniËke klase u nuænost njezinoga politiËkoga angaæiranja. Lenjin je shvatio prerani element definicije imperijalizma i vidio u subjektivnoj praksi radniËke klase ne samo moguÊe prepreke pravocrtnom rjeπenju krize kapitalistiËkoga ostvarenja [πto je i Rosa Luxemburg naglaπavala], veÊ i postojeÊu i konkretnu moguÊnost da ta praksa - borbe, pobune i revolucije - razori sam kapitalizam.23 U tom je smislu Lenjin poveo kritiku imperijalizma od teorije do prakse.

Od imperijalizma do Imperija Jedan od najznaËajnijih vidova Lenjinove analize je njegova kritika imperijalizma kao politiËkog koncepta. Lenjin je spojio problematiku moderne suverenosti i onu kapitalistiËkoga razvoja u jedinstvenu kritiku, a isprepliÊuÊi razne crte kritike mogao je baciti pogled s onu stranu modernosti. Drugim rijeËima, putem ponovne politiËke razrade koncepta imperijalizma, Lenjin je, viπe nego ijedan drugi marksist, mogao predvidjeti prijelaz u novu fazu kapitala izvan imperijalizma i utvrditi mjesto [ili u stvari ne-mjesto] nove imperijalne suverenosti.

GRANICE IMPERIJALIZMA

Kada je Lenjin prouËavao imperijalizam, on je usredsredio svoju pozornost ne samo na rad raznih novijih marksistiËkih autora veÊ i na raniji rad Johna Hobsona i njegovu buræoasku populistiËku inaËicu kritike imperijalizma.24 Lenjin je dosta nauËio od Hobsona - πto je, uzgred reËeno, mogao jednako nauËiti od njemaËkih, francuskih ili talijanskih populistiËkih teoretiËara imperijalizma. Osobito je nauËio da moderne evropske nacionalne dræave koriste imperijalizam da bi izvan vlastitih granica prenijele politiËka protuslovlja koja nastaju unutar svake pojedinaËne zemlje.

Nacionalna dræava traæi od imperijalizma da razrijeπi ili stvarno premjesti klasnu borbu i njezine destabilizirajuÊe uËinke. Cecil Rhodes vrlo je jasno izrazio tu funkciju imperijalizma: “Moja omiljena zamisao je rjeπenje za druπtveni problem, tj. da bismo spasili 40,000.000 stanovnika Ujedinjenoga kraljevstva od krvavoga graanskoga rata mi kolonijalni dræavnici moramo dobiti nove zemlje da bismo nastanili viπak stanovniπtva, da bismo pribavili nova træiπta za robe koje oni proizvode u tvornicama i rudnicima. Imperij je, kao πto sam uvijek govorio, pitanje kruha i maslaca. Ako æelite sprijeËiti graanski rat morate postati imperijalisti”.25 Putem imperijalizma moderna dræava izvozi klasnu borbu kako bi saËuvala poredak i suverenost kod kuÊe.

Lenjin je vidio imperijalizam kao strukturalnu fazu u evoluciji moderne dræave. On je zamiπljao nuæan i pravocrtni povijesni napredak od prvih oblika moderne evropske dræave do nacionalne dræave i onda do imperijalistiËke dræave. U svakoj fazi u tom razvoju dræava je morala izmisliti nove naËine stvaranja opÊega konsenzusa, pa je tako imperijalistiËka dræava morala pronaÊi put da ukljuËi mnoπtvo i njegove spontane oblike klasne borbe u svoje ideoloπke dræavne strukture; ona je morala preobraziti mnoπtvo u narod. Ta je analiza poËetno politiËko oblikovanje koncepta hegemonije koje Êe kasnije postati srediπnji dio Gramscijeve misli.26 Lenjin je tako protumaËio imperijalistiËki populizam jednostavno kao drugu inaËicu prijedloga suverenosti, kao rjeπenje za krizu modernosti.

Na temelju takvoga tumaËenja imperijalizma kao hegemonistiËkog elementa suverenosti, Lenjin je mogao objasniti strukturalne uËinke i totalitaristiËke posljedice imperijalistiËke politike. On je vrlo jasno shvatio centripetalnu dinamiku imperijalizma koja je postupno potkopavala razliku izmeu “unutarnjega” i “vanjskoga” u kapitalistiËkome razvoju. Rosa Luxemburg je svoju kritiku imperijalizma ukorijenila u “vanjskom”, to jest u otporima koji bi mogli reorganizirati nekapitalistiËke upotrebne vrijednosti mnoπtva kako u vladajuÊim tako i u potËinjenim zemljama. Meutim s Lenjinova stajaliπta to glediπte i ta strategija nisu odræivi. Strukturalne

199

200

PUTOVI PROIZVODNJE

preobrazbe πto ih nameÊe imperijalistiËka politika nastoje ukloniti bilo koju moguÊnost vanjskoga, bilo u vladajuÊim bilo u potËinjenim zemljama.

Kritiku treba smjestiti ne izvan veÊ unutar krize moderne suverenosti.

Lenjin je vjerovao da je krizna toËka pristigla s Prvim svjetskim ratom u kojemu je imperijalistiËka faza moderne suverenosti izravno vodila prema smrtonosnom sukobu nacionalnih dræava.

Lenjin je naposljetku uoËio da su imperijalistiËka praksa i kolonijalna uprava koja ju je Ëesto provodila postale prepreke za daljnji razvoj kapitala, bez obzira πto su imperijalizam i monopolistiËka faza doista bili izrazi globalnoga πirenja kapitala. On je naglaπavao Ëinjenicu, koju su zabiljeæili mnogi kritiËari imperijalizma, da se konkurencija, bitna za funkcioniranje i πirenje kapitala, nuæno smanjuje u imperijalistiËkoj fazi u srazmjeru prema rastu monopola. Imperijalizam, sa svojim trgovinskim ograniËenjima i zaπtitnim pristojbama, svojim nacionalnim i kolonijalnim teritorijima, stalno postavlja i pojaËava Ëvrste granice, koËeÊi ili kanalizirajuÊi ekonomske, druπtvene i kulturne tijekove. Kao πto smo prije vidjeli u kulturnom smislu [dio 2.3], i kao πto Luxemburg tvrdi u ekonomskom smislu, imperijalizam u velikoj mjeri poËiva na tim Ëvrstim granicama i razlici izmeu vanjskoga i unutarnjega. Imperijalizam u stvari stvara oklop za kapital - ili toËnije, u odreenoj toËki granice πto ih je stvorila imperijalistiËka praksa ometaju kapitalistiËki razvoj i puno ostvarenje svjetskoga træiπta. Kapital mora naposljetku prevladati imperijalizam i razoriti granice izmeu unutarnjega i vanjskoga.

Bilo bi pretjerano reÊi da, na osnovi te intuicije, Lenjinova analiza imperijalizma i njegove krize vodi izravno prema teoriji Imperija. Ipak, toËno je da je njegovo revolucionarno stajaliπte otkrilo temeljni Ëvor kapitalistiËkoga razvoja - ili bolje reËeno, gordijski Ëvor koji treba presjeÊi.

Iako je Lenjinov praktiËki i politiËki prijedlog za svjetsku revoluciju poraæen [a ubrzo Êemo se usredotoËiti na razloge poraza], sliËna preobrazba koju je on pedvidio bila je ipak nuæna. Lenjinova analiza krize imperijalizma imala je istu snagu i nuænost koju je imala Machiavellijeva analiza krize srednjovjekovnoga poretka: reakcija je morala biti revolucionarna. Ovo je alternativa implicitna u Lenjinovom radu: ili svjetska komunistiËka revolucija ili Imperij, a izmeu ta dva izbora postoji duboka analogija.

Svesci Kapitala koji nedostaju Da bismo razumjeli prijelaz od imperijalizma prema Imperiju, pored promatranja razvoja samoga kapitala, moramo shvatiti i genealogiju sa

GRANICE IMPERIJALIZMA

stajaliπta klasne borbe. To je stajaliπte vjerojatno bliæe stvarnim povijesnim kretanjima. Teorije putova prema imperijalizmu i dalje od njega, meu kojima je najpovlaπtenija Ëista kritika dinamike kapitala, Ëesto potcjenjuju moÊ stvarnoga uËinkovitoga motora koji pogoni kapitalistiËki razvoj iz njegove najdublje sræi: kretanja i borbe proletarijata. Moæda je teπko prepoznati taj motor jer je Ëesto pod krinkom ideologije dræave i vladajuÊih klasa, ali Ëak kad se pojavljuje samo blijedo ili povremeno, on je svejedno uËinkovit. Povijest ima logike samo kada njom vlada subjektivnost, samo kada [kao πto kaæe Nietzsche] pojava subjektivnosti prerazmjeπta djelatne i svrπne uzroke u razvoju povijesti. MoÊ proletarijata sastoji se upravo u tome.

Tako dolazimo do osjetljivoga prijelaza na kojemu subjektivnost klasne borbe preobraæava imperijalizam u Imperij. U treÊem dijelu naπe knjige mi Êemo zacrtati genealogiju ekonomskoga poretka Evrope kako bismo otkrili globalnu narav proleterske klasne borbe i njezinu sposobnost da predvidi i prefigurira razvoj kapitala prema ostvarenju svjetskoga træiπta. Meutim, joπ uvijek trebamo utvrditi teoretsku shemu koja nas moæe podræati u tom istraæivanju. Stare analize imperijalizma tu neÊe biti dovoljne jer se na kraju zaustavljaju na pragu analize subjektivnosti i radije usredotoËuju na protuslovlja razvoja kapitala. Mi trebamo utvrditi teoretsku shemu koja postavlja subjektivnost druπtvenih kretanja proletarijata na srediπnje mjesto u procesima globalizacije i konstituiranja globalnoga poretka.

Postoji jedan paradoks u Marxovoj misli koji nam moæe osobito rasvijetliti probleme s kojima se ovdje suoËavamo. U svom nacrtu kapitala, Marx je planirao tri sveska koja nisu nikada napisana: jednoga o nadnicama, drugoga o dræavi i treÊega o svjetskom træiπtu.27 Mogli bismo kazati da je svezak o nadnicama, ukoliko je on stvarno trebao biti svezak o onima koji zarauju nadnice, djelomice sadræan u Marxovim politiËkim i povijesnim tekstovima, kao πto su osamnaesti brumer, klasna borba u francuskoj i tekstovima o Pariπkoj komuni.28 Meutim stvari sa svescima o dræavi i svjetskom træiπtu stoje sasvim drukËije. Marxove razliËite biljeπke o tim pitanjima raπtrkane su i sasvim nedovoljne; ne postoje Ëak ni nacrti tih svezaka. Komentari koje je Marx doista davao o konceptu dræave usmjereni su manje prema teoretskoj raspravi a viπe prema konkretnoj analizi nacionalnih politika: engleskom parlamentarizmu, francuskom bonapartizmu, ruskoj autokraciji i tako dalje. Nacionalna ograniËenja tih situacija Ëine nemoguÊom opÊu teoriju. Ustavna obiljeæja svake nacionalne dræave, po Marxovom miπljenju, uvjetovala je razlika u profitnim stopama u raznim nacionalnim ekonomijama zajedno s razlikama u reæimima

201

202

PUTOVI PROIZVODNJE

eksploatacije - ukratko, konkretni procesi valorizacije na raznim nacionalnim mjestima razvoja. Nacionalna dræava bila je singularna organizacija ograniËenja. U tim uvjetima opÊa teorija dræave mogla je biti samo aleatorna i zamiπljena samo u najapstraktnijim crtama. Marxove poteπkoÊe u ispisivanju svezaka kapitala o dræavi i svjetskom træiπtu bile su tako temeljito povezane: svezak o dræavi ne moæe se napisati dok se ne ostvari svjetsko træiπte.

Meutim, Marxovo miπljenje bilo je usmjereno prema trenutku kada Êe se kapitalistiËka valorizacija i politiËki procesi zapovijedanja susresti i ispreplesti na svjetskoj razini. Nacionalna dræava igrala je samo efemernu ulogu u njegovu radu. Procesi kapitalistiËkoga razvoja odreuju valorizaciju i eksploataciju kao funkcije globalnoga sustava proizvodnje, a svaka prepreka koja se pojavljuje na tom terenu moæe se prevladati na dugu stazu.

“Tendencija da se stvori svjetsko træiπte”, pisao je on, “izravno je data u samom pojmu kapitala. Svaka granica pojavljuje se kao prepreka koju treba prevladati”.29 MarksistiËka teorija dræave moæe se napisati samo kada su sve takve Ëvrste granice prevladane i kada se dræava i kapital uËinkovito podudaraju. Drugim rijeËima, slabljenje nacionalne dræave u dubokom je smislu potpuno ostvarenje odnosa izmeu dræave i kapitala. “Kapitalizam samo pobjeuje”, kao πto kaæe Fernand Braudel, “kada se poistovjeÊuje s dræavom, kada je on dræava”.30 Danas je konaËno moguÊe [ako joπ uvijek osjeÊamo potrebu] napraviti nacrt za Marxova dva sveska koja nedostaju. Ili pak, slijedeÊi duh njegove metode i sabravπi sve njegove poglede na dræavu i svjetsko træiπte, mogli bismo pokuπati napisati revolucionarnu kritiku Imperija.

Analize dræave i svjetskoga træiπta postaju moguÊe u Imperiju i iz drugog razloga, jer u toj toËki u razvoju klasna borba djeluje bez ograniËenja na organizaciju moÊi. Nakon πto je dostigao globalnu razinu, kapitalistiËki razvoj izravno se suoËava s mnoπtvom, bez posredovanja. Stoga dijalektika, ili u stvari znanost o ograniËenju i njegovoj organizaciji, isparava. Klasna borba, gurajuÊi nacionalnu dræavu prema njezinom dokinuÊu i iduÊi tako van granica koje je ona postavila, predlaæe konstituciju Imperija kao mjesto analize i sukoba. Bez te prepreke, stanje borbe potpuno je otvoreno. Kapital i rad suprotstavljaju se u izravno neprijateljskom obliku. To je temeljni uvjet svake politiËke teorije komunizma.

GRANICE IMPERIJALIZMA

krugovi Od imperijalizma do Imperija i od nacionalne dræave do politiËke regulacije globalnoga træiπta: sa stajaliπta historijskoga materijalizma prisustvujemo kvalitativnom prijelazu u modernoj povijesti. Kada ne moæemo primjereno izraziti ogromnu vaænost toga prijelaza, ponekad vrlo blijedo definiramo to πto se dogaa kao ulazak u postmodernost. ShvaÊamo slabost te definicije, ali ponekad nam je ona milija od drugih jer postmodernost barem oznaËuje epohalnu promjenu u suvremenoj povijesti.01 Meutim, izgleda da drugi autori podcjenjuju razliËitost naπega stanja i vraÊaju analizu u kategorije cikliËkoga shvaÊanja povijesne evolucije. Po njihovom miπljenju, ono πto mi danas proæivljavamo samo bi bila joπ jedna faza u redovito ponavljanim krugovima oblika ekonomskoga razvoja ili oblika vlasti.

Poznate su nam brojne teorije o povijesnim krugovima, poËevπi od onih koje se tiËu oblika vlasti πto smo ih naslijedili od grËko-rimske starine do onih o cikliËkom razvoju i propasti civilizacije u autora iz dvadesetoga stoljeÊa poput Oswalda Spenglera i Joséa Ortege y Gasseta. Postoje, naravno, ogromne razlike izmeu Platonove cikliËke ocjene oblika vlasti i Polibijeve obrane Rimskoga Carstva, ili izmeu Spenglerove nacistiËke ideologije i snaænog historicizma Fernanda Braudela. Meutim, mi smatramo cijeli taj naËin rasuivanja potpuno neprimjerenim jer izgleda kako se svaka teorija krugova izruguje Ëinjenici da je povijest proizvod ljudske akcije tako πto nameÊe objektivni zakon koji vlada namjerama i otporima, porazima i pobjedama, radostima i patnjama ljudskih biÊa. Ili, πto je joπ gore, ona prikazuje ljudske radnje kao plesaËe u ritmu cikliËkih struktura.

Giovanni Arrighi usvojio je metodologiju dugih krugova da bi napisao bogatu i fascinantnu analizu “dugoga dvadesetoga stoljeÊa”.02 Ta knjiga prvenstveno nastoji shvatiti kako je kriza hegemonije i akumulacije Sjedinjenih Dræava u 1970-im godinama [simbolizirana na primjer odvajanjem dolara od zlatnog standarda 1971. i porazom ameriËke vojske u Vijetnamu] temeljna prekretnica u povijesti svjetskoga kapitalizma. Meutim, ako hoÊemo pristupiti suvremenom prijelazu, vjeruje Arrighi, trebamo se vratiti unazad i smjestiti tu krizu u dugu povijest krugova kapitalistiËke akumulacije. SlijedeÊi metodologiju Fernanda Braudela, Arrighi gradi ogromnu povijesnu i analitiËku aparaturu Ëetiriju velikih sustavnih krugova kapitalistiËke akumulacije, Ëetiriju “dugih stoljeÊa”, koja smjeπta Sjedinjene Dræave u red nakon –enoveæana, Nizozemaca i Britanaca.

Ta povijesna perspektiva vodi Arrighija prema tvrdnji kako se sve vraÊa, ili

203

204

PUTOVI PROIZVODNJE

konkretno kako se kapitalizam uvijek vraÊa. Prema tome kriza iz 1970-ih nije niπta novo. Ono πto se danas dogodilo kapitalistiËkom sustavu predvoenom Sjedinjenim Dræavama dogodilo se Britancima stotinu godina ranije, Nizozemcima prije njih i joπ ranije –enoveæanima. Kriza je oznaËila prijelaz, koji je prekretnica u svakom sustavnom krugu akumulacije, od prve faze materijalnoga πirenja [investiranja u proizvodnju] do druge faze financijskoga πirenja [ukljuËujuÊi spekulaciju]. Taj prijelaz prema financijskom πirenju, za koji Arrighi tvrdi da obiljeæava ekonomiju SAD-a od ranih 1980-ih, uvijek ima jesensko obiljeæje; on najavljuje kraj kruga. On konkretno oznaËuje kraj hegemonije SAD-a nad svjetskim kapitalistiËkim sustavom, jer kraj svakoga velikoga kruga uvijek oznaËuje zemljopisnu promjenu u epicentru sustavnih procesa akumulacije kapitala. “Promjene te vrste”, piπe on, “dogodile su se u svim krizama i financijskim πirenjima koji su oznaËavali prijelaz iz jednoga sustavnoga kruga u drugi.” 03 Arrighi tvrdi da su Sjedinjene Dræave predale luË Japanu da vodi iduÊi novi krug kapitalistiËke akumulacije.

Ne zanima nas rasprava o tome je li ili nije Arrighi u pravu kada izlaæe tu hipotezu o propadanju Sjedinjenih Dræava i usponu Japana. Viπe nas zanima to πto je u kontekstu Arrighijevog cikliËkog argumentiranja nemoguÊe pronaÊi rascjep u sustavu, paradigmu promjene, neki dogaaj. Doista, sve se mora uvijek vratiti, a povijest kapitalizma tako postaje vjeËni povratak istoga. Na kraju, takva cikliËka analiza prikriva motor procesa krize i restrukturiranja.

Iako je sam Arrighi temeljito istraæio stanja i kretanja radniËke klase diljem svijeta, u kontekstu te knjige, i pod teretom njezine povijesne aparature, izgleda kao da je kriza iz 1970-ih bila jednostavno dio objektivnih i neizbjeænih krugova kapitalistiËke akumulacije, a ne rezultat proleterskoga i protukapitalistiËkoga napada kako u vladajuÊim tako i u potËinjenim zemljama. Akumulacija tih borbi bila je motor krize i one su odredile naËine i prirodu kapitalistiËkoga restrukturiranja. Meutim, moguÊnosti danaπnjega rascjepa mnogo su vaænije od bilo koje povijesne rasprave o krizi iz 1970-ih.

PromatrajuÊi transnacionalne mreæe proizvodnje, krugove svjetskoga træiπta i globalne strukture kapitalistiËke vladavine, moramo prepoznati gdje se nalazi potencijal za rascjep i motor za buduÊnost koja nije jednostavno osuena da ponavlja proπle krugove kapitalizma.

3.2 MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA Izgleda politiËki nemoguÊe da kapitalistiËka demokracija organizira potroπnju na potrebnoj razini i da uËini veliki eksperiment koji bi dokazao moju tezu - osim u ratnim uvjetima. john maynard keynes, 29. srpnja 1942.

Stari imperijalizam - eksploatacija radi profita stranaca - nema mjesta u naπim planovima. predsjednik harry s. truman, 20. sijeËnja 1949.

Prvi veÊi val marksistiËkih teoretskih analiza imperijalizma vrtio se oko razdoblja Prvoga svjetskoga rata. To je razdoblje bilo i poËetak nekih dubokih promjena u svjetskom kapitalistiËkom sustavu. Bilo je jasno da se nakon Sovjetske revolucije iz 1917. i prvoga velikoga meuimperijalistiËkoga rata kapitalistiËki razvoj ne moæe nastaviti kao prije. Postojao je, kao πto smo rekli, jasan izbor: ili svjetska komunistiËka revolucija ili preobrazba kapitalistiËkoga imperijalizma u Imperij. Kapital je morao odgovoriti na taj izazov, ali uvjeti diljem svijeta nisu bili vrlo povoljni. Nered kapitalistiËkoga razvoja u imperijalistiËkim zemljama dosegao je svoj vrhunac u 1920-im godinama.

Rast i koncentracija industrijske proizvodnje, koje je rat doveo do krajnjih granica, nastavili su se ubrzanim korakom u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama, a πirenje tejlorizma omoguÊavalo je sve veÊe razine proizvodnosti.

Meutim ta racionalna organizacija rada nije vodila prema racionalnoj organizaciji træiπta, veÊ je umjesto toga samo poveÊala njihovu anarhiju.

Sustavi nadnica u vladajuÊim zemljama postajali su sve stroæi prema Fordovom modelu. »vrsti sustavi visokih nadnica djelomice su funkcionirali kao odgovor na prijetnju stvorenu Oktobarskom revolucijom, kao cjepivo protiv πirenja komunistiËke bolesti. U meuvremenu kolonijalna ekspanzija

206

PUTOVI PROIZVODNJE

nesmanjeno se nastavljala dok su pobjednici dijelili ratni plijen njemaËkih, austrijskih i turskih teritorija ispod prljavih plahta Lige naroda.

Ovaj spoj Ëimbenika nalazi se u pozadini velike ekonomske krize iz 1929. - kriza kapitalistiËkoga pretjeranoga investiranja i proleterske premale potroπnje u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama.01 Kada je “Crni petak” na Wall Streetu sluæbeno obznanio da je kriza otvorena, vladari su se morali suoËiti s opÊim problemima kapitalistiËkoga sustava i potraæiti rjeπenje, ako je ono joπ bilo moguÊe. Ono πto su oni morali uËiniti u Versaillesu tijekom mirovnih pregovora - baviti se uzrocima meuimperijalistiËkoga rata a ne jednostavno kazniti gubitnike02 - sada su trebali uËiniti unutar svake pojedine zemlje. Kapitalizam se morao radikalno preobraziti. Meutim, vlade velikih imperijalistiËkih zemlja nisu to bile sposobne postiÊi. U Velikoj Britaniji i Francuskoj, reforma se stvarno nije ni dogodila, a nekoliko pokuπaja zapelo je na konzervativnoj reakciji. U Italiji i NjemaËkoj, projekt restrukturiranja kapitalistiËkih odnosa razvio se kasnije u nacizam i faπizam.03 I u Japanu je kapitalistiËki rast poprimio oblik militarizma i imperijalizma.04 Jedino je u Sjedinjenim Dræavama kapitalistiËka reforma imala uËinka u obliku demokratskoga New Deala. New Deal predstavljao je stvarni otklon od prethodnih oblika buræoaskog ureenja ekonomskoga razvoja. Za naπu analizu, vaænost New Deal treba procijeniti ne samo u smislu njegove sposobnosti da restrukturira odnose u proizvodnji i moÊi unutar jedne jedine vodeÊe kapitalistiËke zemlje veÊ takoer, iznad svega, u smislu njegovih uËinaka po cijelome svijetu - uËinaka koji nisu bili izravni i otvoreni ali su svejedno bili duboki. S New Dealom je stvarni proces prevladavanja imperijalizma poËeo uzimati maha.

New Deal za svijet U Sjedinjenim je Dræavama jaka politiËka subjektivnost, kako meu pukom tako i elitom, podræavala New Deal. PopulistiËke crte ameriËkoga progresivizma koje su trajale od poËetka stoljeÊa slile su se u akcijski program Franklin Delano Roosevelta. Mogli bismo s pravom reÊi da je FDR razrijeπio protuslovlja ameriËkoga progresivizma stvorivπi sintezu ameriËke imperijalistiËke vokacije i reformistiËkoga kapitalizma πto su ga predstavljali Theodore Roosevelt i Woodrow Wilson.05 Ta subjektivnost bila je pogonska snaga koja je preobrazila ameriËki kapitalizam i obnovila druπtvo SAD-a u tom procesu. Dræava je postala ne samo posrednik u sukobima veÊ i motor druπtvenoga kretanja. Preobrazba dræavne pravne strukture pokrenula je proceduralne mehanizme koji su omoguÊili snaænije sudjelovanje πiroke

MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA

pluralnosti druπtvenih snaga. Dræava je preuzela srediπnju ulogu i u ekonomskoj regulativi jer se kejnzijanizam primjenjivao u radnoj i monetarnoj politici. Te su reforme gurnule kapitalizam SAD-a prema naprijed i on se razvio u reæim visokih nadnica, visoke potroπnje ali i visokih protuslovlja. Iz toga je razvoja proizaπlo trojstvo koje Êe saËinjavati modernu dræavu blagostanja: tejlorizam u organizaciji rada, fordizam u reæimu nadnica i kejnzijanizam u makroekonomskom ureenju druπtva.06 Nije to bila dræava blagostanja kao proizvod ekonomske i druπtvene politike koja je spojila javnu skrb i imperijalistiËke inicijative, kao πto je bio sluËaj u Evropi, veÊ ona koja je ustoliËila druπtvene odnose u njihovoj cjelini, nameÊuÊi reæim discipline popraÊen veÊim sudjelovanjem u procesima akumulacije.

Bio je to kapitalizam koji je æelio biti transparentan, i koji je ureivala dræava sa svojim liberalnim planiranjem.

Trebamo naglasiti da je naπa odbrana Rooseveltove dræave blagostanja u ovom odlomku poneπto pretjerana kako bismo prikazali naπu srediπnju tezu: da je model New Deala [koji je odgovarao na krizu zajedniËku svim vodeÊim kapitalistiËkim dræavama nakon Prvog svjetskog rata] bio prvi primjer jake subjektivnosti koja je ukazivala u smjeru Imperija. New Deal proizveo je najviπi oblik disciplinarne vlasti. Kada govorimo o disciplinarnoj vlasti, ne ukazujemo jednostavno na pravne i politiËke oblike koji je organiziraju. Prvenstveno ukazujemo na Ëinjenicu da je u disciplinarnom druπtvu, cijelo druπtvo, sa svim svojim proizvodnim i reproduktivnim oblicima, obuhvaÊeno pod zapovijedanjem kapitala i dræave, te da kriteriji kapitalistiËke proizvodnje teæe postepeno, ali u nezaustavljivom kontinuitetu, ovladati druπtvom. Disciplinarno druπtvo stoga je druπtvotvornica.07 Disciplinarnost je istovremeno oblik proizvodnje i oblik vlasti tako da se disciplinarna proizvodnja i disciplinarno druπtvo potpuno podudaraju. U toj novoj tvornici-druπtvu, proizvodne subjektivnosti oblikuju se kao jednodimenzionalne funkcije ekonomskoga razvoja. Pojave, strukture i hijerarhije podjele druπtvenog rada postaju sve rasprostranjenije i toËnije odreene kako dræava sve viπe upija civilno druπtvo: nova pravila potËinjavanja i disciplinarnih kapitalistiËkih reæima proπiruju se po cijelom druπtvenom terenu.08 Upravo kada disciplinarni reæim doe na svoju najviπu razinu i u najpotpuniju primjenu, on se otkriva kao krajnja granica druπtvenoga ureenja, druπtvo u procesu prevladavanja samoga sebe. Tome je svakako velikim dijelom doprinio motor u pozadini toga procesa, subjektivna dinamika otpora i pobune, kojoj Êemo se vratiti u sljedeÊem dijelu.

207

208

PUTOVI PROIZVODNJE

Prema tome model New Deala bio je ponajprije razvoj svojstven politici SAD-a, odgovor na domaÊu ekonomsku krizu, ali bila je to zastava πto ju je vojska SAD-a visoko uzdizala za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Postoje nekoliko objaπnjenja zaπto su Sjedinjene Dræave uπle u rat. Roosevelt je uvijek tvrdio da ga je dinamika meunarodne politike nevoljko u to uvukla.

Keynes i ekonomisti mislili su, naprotiv, da su potrebe New Deala suoËenoga kao πto je bio 1937. s novom vrstom krize, politiËkim pritiskom radniËkih zahtjeva - prisilile vladu SAD-a da izabere put rata. SuoËavajuÊi se s meunarodnom borbom za novu raspodjelu svjetskoga træiπta, Sjedinjene Dræave nisu mogle izbjeÊi rat, osobito zbog toga πto je s New Dealom ekonomija SAD-a uπla u drugu ekspanzivnu fazu. U jednom i drugom sluËaju, ulazak SAD-a u Drugi svjetski rat nerazdvojno je povezao New Deal s krizom evropskih imperijalizama i projicirao New Deal na pozornicu svjetske vlade kao alternativu, ogledni model. Od toga trenutka uËinci reformi New Deala osjetit Êe se po cijelom globalnom terenu.

U poveËerje rata mnogi su vidjeli New Deal kao jedini prijelaz prema globalnom oporavku [pod miroljubivim silama hegemonije SAD-a]. Kao πto je jedan ameriËki komentator pisao, “Jedino New Deal za svijet, dalekoseæniji i dosljedniji od naπega kolebljivoga New Deala, moæe sprijeËiti dolazak TreÊega svjetskoga rata”.09 Projekti ekonomske obnove provedeni nakon Drugog svjetskog rata doista su nametnuli svim vodeÊim kapitalistiËkim zemljama, kako pobjedniËkim Saveznicima tako i poraæenim silama, privræenost ekspanzivnom modelu disciplinarnoga druπtva prema modelu πto ga je izgradio New Deal. Tako su se prijaπnji evropski i japanski oblici javne pomoÊi zasnovane na dræavi i razvoj korporativne dræave [kako u liberalnim tako i u nacional-socijalistiËkim oblicima] bitno preobrazili.

Rodila se “socijalna dræava”, ili stvarno globalna disciplinarna dræava, koja je πire i dublje uzela u obzir æivotne krugove stanovniπtva, usmjerujuÊi njihovu proizvodnju i reprodukciju prema shemi kolektivnoga pogaanja odreenoga stabilnim monetarnim reæimom. Proπirenjem hegemonije SAD-a dolar je postao kralj. Dolarska inicijativa [putem Marshallova plana u Evropi i ekonomske obnove u Japanu] bila je neminovan prijelaz prema poslijeratnoj obnovi; utvrivanje dolarske hegemonije [putem sporazuma iz Bretton Woodsa] bilo je povezano sa stabilnoπÊu svih standarda vrijednosti; a vojna moÊ SAD-a odredila je krajnje vrπenje suverenosti u pogledu svake vodeÊe i potËinjene kapitalistiËke zemlje. Taj se model πirio i usavrπavao sve do 1960-ih. Bilo je to Zlatno doba reforme kapitalizma prema New Dealu na svjetskoj razini.10

MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA

Dekolonizacija, decentralizacija i disciplina ImperijalistiËka politika vodeÊih kapitalistiËkih zemalja preobrazila se u poslijeratnom razdoblju kao ishod projekta ekonomske i druπtvene reforme pod hegemonijom SAD-a. Odreena je i organizirana nova globalna pozornica prvenstveno oko tri mehanizma ili aparature: 1| procesa dekolonizacije koji je postupno preuredio svjetsko træiπte po hijerarhijskim crtama πto su se granale iz Sjedinjenih Dræava; 2| postupne decentralizacije proizvodnje; i 3| izgradnje okvira meunarodnih odnosa koji je πirio po cijeloj zemaljskoj kugli disciplinarni proizvodni reæim i disciplinarno druπtvo u njegovim uzastopnim evolucijama. Svaki od tih vidova predstavlja korak u evoluciji od imperijalizma prema Imperiju.

Dekolonizacija, prvi mehanizam, bio je svakako gorak i okrutan proces. VeÊ smo se ukratko s njim bavili u dijelu 2.3 i vidjeli smo njegova grËevita kretanja sa stajaliπta koloniziranih u njihovoj borbi. Na ovom mjestu moramo smjestiti u povijesne okvire taj proces sa stajaliπta vladajuÊih sila.

PobjedniËke sile potpuno su, naravno, razgradile i usvojile kolonijalne teritorije poraæene NjemaËke, Italije i Japana. Meutim u to vrijeme i kolonijalni projekti pobjednika [Britanije, Francuske, Belgije i Nizozemske] naπli su se na mrtvoj toËki.11 Pored toga πto su se suoËile s rastuÊim oslobodilaËkim pokretima u kolonijama, pogodila ih je i bipolarna podjela izmeu Sjedinjenih Dræava i Sovjetskog saveza. Porok hladnoga rata zgrabio je u svoje ralje i protukolonijalne pokrete, a ti pokreti koji su se prije usredotoËili na svoju neovisnost bili su prisiljeni pregovarati izmeu dva tabora.12 Ono πto je Truman rekao 1947. za vrijeme grËke krize ostalo je toËno za protukolonijalne i postkolonijalne sile tijekom hladnoga rata: “U sadaπnjem trenutku svjetske povijesti skoro svaka nacija mora izabrati izmeu alternativnih naËina æivota”.13 Nuænost da se izabere globalni protivnik i da se svrsta iza jednoga od dva modela meunarodnoga poretka tako je prekinula pravocrtnu putanju dekolonizacije. Sjedinjene Dræave, koje su uglavnom bile naklonjene dekolonizaciji, bile su prisiljene nuænoπÊu hladnoga rata i porazom starih imperijalizama da preuzmu vodeÊu ulogu meunarodnoga Ëuvara kapitalizma i stoga dvosmislenoga nasljednika starih kolonizatora. Tako su dekolonizaciju iskrivili i skrenuli kako protukolonijalni subjekti tako i Sjedinjene Dræave. Sjedinjene Dræave naslijedile su globalni poredak, ali takav kojega su oblici vladavine bili u sukobu s njihovim ustavnim projektom, njihovim imperijalnim oblikom suverenosti. Rat u Vijetnamu bila je konaËna epizoda dvosmislenog nasljedstva Sjedinjenih Dræava i njihovog

209

210

PUTOVI PROIZVODNJE

preuzimanja imperijalistiËkoga ogrtaËa, a on je predstavljao i rizik da se zakoËi bilo koje moguÊe otvaranje imperijalne “nove granice” [vidi dio 2.5].

Ta faza bila je posljednja prepreka sazrijevanju novoga imperijalnoga plana, koji Êe se kasnije ostvariti na pepelu starih imperijalizama. Svjetsko træiπte organiziralo se malo pomalo nakon Vijetnamskog rata. To je svjetsko træiπte razorilo Ëvrste granice i hijerarhijske postupke evropskih imperijalizama.

Drugim rijeËima, zavrπetak dekolonizacijskoga procesa naznaËio je dolazak nove svjetske hijerarhizacije odnosa prevlasti - a kljuËevi su leæali Ëvrsto u rukama Sjedinjenih Dræava. Gorka i okrutna povijest prvoga razdoblja dekolonizacije preπla je u drugu fazu u kojoj je zapovjedna vojska iskazivala svoju moÊ manje putem vojnoga arsenala a viπe putem dolara. To je bio ogroman korak naprijed prema izgradnji Imperija.

Proces decentralizacije mjesta i tijekova proizvodnje odreuje drugi mehanizam.14 I tu, kao i u dekolonizaciji, dvije faze dijele poslijeratno razdoblje. Prva, neokolonijalna faza znaËila je nastavak starih hijerarhijskih imperijalistiËkih postupaka i odræavanje ako ne i produbljenje mehanizama nejednake razmjene izmeu potËinjenih regija i vladajuÊih nacionalnih dræava. Meutim, prvo razdoblje bila je kratka prijelazna faza i, u stvari, u luku od dvadeset godina pozornica se radikalno promijenila.

Transnacionalne korporacije poËele su snaæno provoditi svoje aktivnosti po cijeloj zemaljskoj kugli, u svakom uglu planete. One su postale glavni motor ekonomske i politiËke preobrazbe postkolonijalnih zemalja i potËinjenih regija. Sluæile su na prvom mjestu za prijenos tehnologije koja je bila bitna za izgradnju nove proizvodne osi potËinjenih zemalja; drugo, one su mobilizirale radnu snagu i mjesne proizvodne kapacitete u tim zemljama; i konaËno, transnacionalne tvrtke skupljale su tijekove bogatstva koji su poËeli kruæiti na proπirenoj osnovi po cijeloj zemaljskoj kugli. Ti viπestruki tijekovi poËeli su se slijevati najviπe prema Sjedinjenim Dræavama, koje su jamËile i usklaivale, kada nisu s njima izravno zapovijedale, kretanja i operacije transnacionalnih tvrtki. Bila je to odluËna bitna faza Imperija.

Aktivnosti transnacionalnih korporacija otrgnuli su iz moÊi vladajuÊih nacionalnih dræava posredovanje i izjednaËavanje profitnih stopa. Nadalje, kapitalistiËki interesi vezani za nove postkolonijalne nacionalne dræave, koje se nisu ni suprotstavljale uplitanju transnacionalnih tvrtki, razvijali su se na njihovom terenu i bili su skloni potpasti pod njihov nadzor. Nove regionalne ekonomije i nova globalna podjela rada poËele su se nazirati putem decentralizacije proizvodnih tijekova.15 Joπ nije bilo globalnoga poretka, ali oblikovao se neki poredak.

MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA

Zajedno s procesom dekolonijalizacije i decentralizacijom tijekova, treÊi mehanizam sastojao se u πirenju disciplinarnih oblika proizvodnje i vlasti diljem svijeta. Taj je proces bio vrlo dvosmislen. U postkolonijalnim zemljama, disciplina je zahtijevala u prvom redu preobrazbu masovne puËke mobilizacije za osloboenje u mobilizaciju za proizvodnju. Seljaci diljem svijeta istrgnuti su iz svojih polja i sela i baËeni u talionicu svjetske proizvodnje.16 Ideoloπki model πto su ga projicirale vladajuÊe zemlje [osobito Sjedinjene Dræave] sastojao se od fordistiËkog reæima nadnica, tajloristiËkih metoda organizacije rada i moderne dræave blagostanja koja Êe biti pokrovitelj i zaπtitnik. Kapital je sanjao da Êe taj model omoguÊiti u buduÊnosti da se svaki radnik na svijetu, dovoljno discipliniran, moæe razmijeniti u globalnom proizvodnom procesu - globalnom druπtvu-tvornici i globalnom fordizmu. Visoke nadnice fordistiËkoga reæima i popratna dræavna pomoÊ postavljene su kao nagrade radnicima za njihovo prihvaÊanje discipline, za ulazak u globalnu tvornicu. Meutim, trebamo naglasiti da ti konkretni odnosi u proizvodnji, koji su se razvili u vladajuÊim zemljama, nisu nikada ostvareni u istom obliku u potËinjenim regijama globalne ekonomije. Reæim visokih nadnica koji obiljeæava fordizam i πiroka druπtvena potpora koja obiljeæava dræavu blagostanja ostvarili su se samo u djelomiËnim oblicima i za ograniËeni dio stanovniπtva u potËinjenim kapitalistiËkim zemljama. Meutim sve se to i nije trebalo ostvariti; obeÊanje o tome posluæilo je kao ideoloπka mrkva da bi se osigurao dovoljan konsenzus za projekt modernizacije. Prava bit toga napora, pravi zalet prema modernosti, koja je u stvari postignuta, bilo je πirenje disciplinarnoga reæima diljem druπtvenih sfera proizvodnje i reprodukcije.

Voe socijalistiËkih dræava slagale su se u biti s tim disciplinarnim projektom. Maovi projekti modernizacije nadmaπili su Lenjinovo oduπevljenje za tejlorizam.17 Sluæbeni socijalistiËki recept za dekolonizaciju takoer je slijedio bitnu logiku πto su je diktirale kapitalistiËke transnacionalne tvrtke i meunarodne agencije: svaka postkolonijalna vlada mora stvoriti radnu snagu primjerenu disciplinarnom reæimu. Brojni socijalistiËki ekonomisti [osobito oni koji su bili u prilici da planiraju ekonomije zemalja πto su skoro osloboene od kolonijalizma] tvrdili su da je industrijalizacija neminovan prijelaz prema razvoju 18 i nabrajali su koristi od proπirenja “perifernih fordistiËkih” ekonomija.19 Te su koristi bile doista iluzija a iluzija nije dugo trajala, ali to nije moglo znaËajnije promijeniti hod tih postkolonijalnih zemalja po putu modernizacije i disciplinarnosti. Izgledalo je da je to jedini put πto se pred njima otvara.20 Disciplinarnost je bila posvuda pravilo.

211

212

PUTOVI PROIZVODNJE

Ta tri mehanizma - dekolonizacija, decentralizacija proizvodnje i disciplinarnost - obiljeæavaju imperijalnu moÊ New Deala, i pokazuju koliko se daleko on odmaknuo od stare prakse imperijalizma. Svakako da izvorni stvoritelji politike New Deala u Sjedinjenim Dræavama 1930-ih godina nisu mogli zamisliti tako πiroku primjenu njihovih zamisli, ali veÊ 1940-ih, usred rata, svjetski voe poËele su shvaÊati njegovu ulogu i moÊ u uspostavljanju globalnoga ekonomskoga i politiËkoga poretka. U vrijeme svoje inauguracije Harry Truman shvatio je da naposljetku stari imperijalizam evropskoga stila ne moæe biti dio njegovih planova. Ne, nova era imala je neπto drugo u ladici.

U modernost i iz nje Hladni rat vladao je globalnom pozornicom tijekom razdoblja dekolonizacije i decentralizacije, ali s danaπnjega motriπta imamo utisak da je njegova uloga bila doista drugorazredna. Iako su zrcalne suprotnosti hladnoga rata guπile kako imperijalni projekt SAD-a tako i staljinistiËki projekt socijalistiËke modernizacije, one su stvarno bile manje vaæni elementi cijeloga procesa.

Doista vaæan element, kojega vaænost nadilazi povijest hladnoga rata, bila je divovska preobrazba TreÊega svijeta pod krinkom modernizacije i razvoja. U krajnjoj analizi, taj je projekt bio relativno neovisan od dinamike i ograniËenja hladnoga rata, pa bismo mogli gotovo tvrditi, post factum, da je u TreÊem svijetu konkurencija izmeu dva svjetska moÊna bloka ubrzala procese osloboenja.

Svakako je toËno da su elite TreÊega svijeta koje su vodile antikolonijalne i antiimperijalistiËke borbe tijekom toga razdoblja bile ideoloπki povezane s jednom ili drugom stranom razdjelnice hladnoga rata, a u oba sluËaja one su odredile masovni projekt osloboenja u smislu modernizacije i razvoja. Meutim za nas, koji stojimo na krajnjoj granici modernosti, nije teπko prepoznati tragiËni nedostatak perspektive u prijelazu od osloboenja u modernizaciju. Mit modernosti - pa tako i suverenosti, nacije, disciplinarnoga modela i tako dalje - bio je praktiËki iskljuËiva ideologija elita, ali to ovdje nije najvaæniji Ëimbenik.

Revolucionarni procesi osloboenja koje je odredilo mnoπtvo u stvari su iπli van ideologije modernizacije i pri tome otkrili ogromnu novu proizvodnju subjektivnosti. Ta se subjektivnost nije mogla ukljuËiti u bipolarni odnos SAD-SSSR, niti u dva konkurentna reæima, koja su oba samo reproducirala moderne modalnosti prevlasti. Kada su se Nehru, Sukarno i »u En Laj sastali na Bandunπkoj konferenciji 1955. ili kada se je oblikovao po

MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA

prvi put pokret nesvrstanosti 1960-ih godina, nije toliko doπla do izraæaja velika bijeda njihovih naroda niti nada da Êe oni ponoviti slavu modernosti veÊ prije ogroman potencijal koji su proizveli sami potËinjeni narodi.21 To nesvrstano stajaliπte otkrilo je prvi bljesak nove i opÊe æelje.

Pitanje πto uËiniti nakon osloboenja a da se ne doe pod vlast jednoga ili drugoga tabora ostalo je bez odgovora. Nasuprot tome, jasan i pun potencijal bile su subjektivnosti koje su teæile izvan modernosti. Utopijska slika sovjetske i kineske revolucije kao alternativa za razvoj iπËezla je kada te revolucije nisu viπe mogle iÊi naprijed, ili pak kada nisu mogle pronaÊi prijelaz da izau iz modernosti. Razvojni model SAD-a izgledao im je jednako zatvoren, jer su tijekom cijeloga poslijeratnoga razdoblja Sjedinjene Dræave sebe predstavljale viπe kao redarstvenu silu starih imperijalizama a manje kao agensa nove nade. Borba potËinjenih naroda za njihovo osloboenje ostala je eksplozivna i neukrotiva mjeπavina. Krajem 1960-ih, oslobodilaËke borbe, kojih se utjecaj osjetio na svakoj stopi svjetskoga prostora, poprimile su snagu, pokretljivost i opipljivost oblika koji su potisnuli projekt kapitalistiËke modernizacije [kako pod njegovim liberalnim tako i socijalistiËkim krinkama] vani na otvoreno more, gdje je on izgubio svoj temelj. Iza fasade bipolarne razdjelnice SAD-SSSR mogao se razaznati jedan jedini disciplinarni model, a nasuprot tom modelu ogromni borbeni pokreti, u oblicima koji su bili viπe ili manje dvosmisleni, viπe ili manje mistificirani, ali ipak stvarni. Ogromna nova subjektivnost upuÊivala je na paradigmu promjene i Ëinila je nuænom.

U toj toËki postala je oËigledna neprimjerenost teorije i prakse moderne suverenosti. U 1960-im i 1970-im godinama - iako je model disciplinarne modernizacije prevladavao u cijelom svijetu i iako je politika dræave blagostanja πto su je pokrenule vladajuÊe zemlje postala nezaustavljiva, a naivno su je pozdravljali i voe i u potËinjenim zemljama, pa Ëak i u tom novom svijetu komunikacijskih medija i mreæa - mehanizmi moderne suverenosti nisu viπe bili dovoljni da vladaju novim subjektivnostima. Ovdje moramo naglasiti da isto kao πto je paradigma moderne suverenosti izgubila svoju uËinkovitost tako su i klasiËne teorije imperijalizma i antiimperijalizma izgubile bilo koju moÊ objaπnjenja koju su imale. OpÊenito, kada su te teorije zamislile prevladavanje imperijalizma, one su to vidjele kao proces koje Êe iÊi u savrπenom kontinuitetu s paradigmom modernizacije i moderne suverenosti. Meutim, dogodilo se upravo suprotno. Masovne subjektivnosti, stanovniπtvo, potlaËene klase poËele su preobraæavati procese modernizacije Ëim su u njih uπle, te su otiπle dalje od njih. Borbe za

213

214

PUTOVI PROIZVODNJE

osloboenje, u samom trenutku kada su se smjestile u svjetsko træiπte i njemu se potËinile, prepoznale su nedovoljan i tragiËan kamen temeljac moderne suverenosti. Eksploatacija i prevlast nisu se viπe mogle nametnuti u svojim modernim oblicima. Kada su te ogromne nove subjektivne snage iziπle iz kolonizacije i dostigle modernost, shvatile su da prvenstvena zadaÊa nije uÊi u modernost veÊ iz nje izaÊi.

Prema novoj globalnoj paradigmi Promijenila se paradigma u svjetskom ekonomskom i politiËkom poretku.

Vaæan element toga prijelaza bila je Ëinjenica da je svjetsko træiπte kao struktura hijerarhije i zapovijedanja postalo vaænije i odluËnije u svim zonama i regijama u kojima su prije djelovali stari imperijalizmi. Svjetsko træiπte poËelo se pojavljivati kao teæiπte aparature koja je mogla ureivati globalne mreæe kolanja. To se stapanje joπ uvijek dogaalo na formalnoj razini. Procesi koji su se pojavili na konfliktnom terenu borbi za osloboenje i sve πirih kapitalistiËkih kolanja nisu bili nuæno ili odmah sukladni s novim strukturama svjetskoga træiπta. Integracija se ostvarivala nejednako i razliËitim tempom. U razliËitim regijama a Ëesto i unutar iste regije, postojali su jedni uz druge razni oblici rada i proizvodnje, kao i razni reæimi druπtvene reprodukcije. Ono πto je moglo izgledati kao koherentna srediπnja os restrukturiranja globalne proizvodnje razbilo se u tisuÊe djeliÊa i proces sjedinjenja posvuda se razliËito osjeÊao. Daleko od toga da je bio jednodimenzionalan, proces restrukturiranja i jedinstvenoga zapovijedanja proizvodnjom bio je u stvari eksplozija bezbrojnih razliËitih proizvodnih sustava. Procesi ujedinjenja svjetskoga træiπta djelovali su paradoksalno putem razliËitosti i raznolikosti, ali tendencija prema ujedinjenju bila je svejedno stvarna.

Nekoliko vaænih uËinaka proizlazi iz te tendencije prema ujedinjenju svjetskoga træiπta. S jedne strane, πiroka rasprostranjenost disciplinarnoga modela organizacije rada i druπtva proizaπlog iz vladajuÊih regija proizvela je u ostatku svijeta Ëudan uËinak blizine istovremeno ga privlaËeÊi i izolirajuÊi u geto. To jest, borbe za osloboenje izaπle su kao “pobjednici” ali svejedno osuene na geto svjetskoga træiπta - prostrani geto s neodreenim granicama, sirotinjsko predgrae, favela. S druge strane, veliki dio stanovniπtva doæivio je emancipaciju nadnica kao ishod tih procesa.

Emancipacija nadnica znaËila je ulazak velikih masa radnika u disciplinarni reæim moderne kapitalistiËke proizvodnje, bilo to u tvornici, na poljima ili na nekom drugom mjestu druπtvene proizvodnje, pa se tako to stanovniπtvo

MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA

oslobodilo od poluropstva koje je imperijalizam produæavao. Ulazak u sustav nadnica moæe biti krvav [i bio je]; on moæe reproducirati sustav okrutnoga tlaËenja [i to je uËinio]; ali Ëak i u daπËarama sirotinjskih Ëetvrti i favelama, nadniËarski odnos doista odreuje nove potrebe, æelje i zahtjeve. Na primjer, seljaci koji postaju nadniËari i koji su podvrgnuti disciplini nove organizacije rada u mnogim sluËajevima trpe loπije æivotne uvjete i ne moæemo reÊi da su oni slobodniji od tradicionalnih teritorijaliziranih teæaka, ali su doista udahnuli novu æelju za osloboenjem. Kada novi disciplinarni reæim izgrauje tendenciju prema globalnom træiπtu radne snage on izgrauje i moguÊnost njezine antiteze. On izgrauje æelju za bijegom od disciplinarnoga reæima i moguÊe nedisciplinirano mnoπtvo radnika koji æele biti slobodni.

PoveÊana pokretljivost velikih dijelova globalnoga proletarijata joπ je jedna vaæna posljedica ujedinjenja svjetskoga træiπta. Nasuprot starim imperijalistiËkim reæimima u kojima su struje pokretne radne snage kolale okomito izmeu kolonije i prijestolnice, svjetsko træiπte otvara πire vodoravne putove. Globalno træiπte organizirano po disciplinarnom modelu ispresijecano je napetostima koje otvaraju pokretljivost u svim pravcima; to je popreËna pokretljivost koja je rizoidna prije nego razgranata. Nas tu ne zanima samo da dademo fenomenoloπki opis postojeÊega stanja, veÊ da prepoznamo moguÊnosti koje su inherentne tome stanju. Nova popreËna pokretljivost disciplinirane radne snage znaËajna je jer ona oznaËuje stvarnu i snaænu potragu za slobodom i oblikovanjem novih, nomadskih æelja koje se ne mogu obuzdati i nadzirati unutar disciplinarnoga reæima.22 ToËno je da su mnogi radnici diljem svijeta izvrgnuti prisilnim selidbama u groznim okolnostima koje su same po sebi jedva oslobodilaËke. ToËno je i da ta pokretljivost stvarno poveÊava troπak radne snage; u svari, ona ga najËeπÊe smanjuje, poveÊavajuÊi umjesto toga konkurentnost meu radnicima.

Meutim, pokretljivost doista nosi sa sobom visoku cijenu za kapital, πto je pojaËana æelja za osloboenjem.

Neki znaËajni makroekonomski uËinci slijede iz nove pokretljivosti koju je uvela globalna disciplinarna paradigma kapitala. Pokretljivost stanovniπtva Ëini sve teæim pojedinaËno upravljanje nacionalnim træiπtima [osobito nacionalnim træiπtima radne snage]. Primjereno podruËje za primjenu kapitalistiËkoga zapovijedanja nije viπe obiljeæeno nacionalnim meama ili tradicionalnim meunarodnim granicama. Radnici koji bjeæe iz TreÊega svijeta da bi otiπli u Prvi svijet radi rada ili bogatstva doprinose potkopavanju granica izmeu ta dva svijeta. TreÊi svijet stvarno ne iπËezava

215

216

PUTOVI PROIZVODNJE

u procesu ujedinjenja svjetskoga træiπta veÊ ulazi u Prvi, utvruje se usred njega kao geto, sirotinjska Ëetvrt, favele, uvijek iznova producirane i reproducirane. Zatim Prvi svijet prelazi u TreÊi u obliku burzi i banaka, transnacionalnih korporacija i hladnih nebodera novca i zapovijedanja.

Ekonomski zemljopis i politiËki zemljopis tako su destabilizirani da su granice meu raznim zonama i same fluidne i pokretne. Kao ishod svega toga, cijelo svjetsko træiπte teæi da postane jedno koherentno podruËje za uËinkovitu primjenu kapitalistiËkoga menadæmenta i zapovijedanja.

Na toj toËki kapitalistiËki reæimi moraju proÊi kroz proces reformi i restrukturiranja kako bi osigurali svoju sposobnost da organiziraju svjetsko træiπte. Ta se tendencija jasno pojavljuje tek u 1980-im godinama [a potpuno se potvrdila nakon raspada sovjetskoga modela modernizacije], ali glavna obiljeæja toga procesa jasno su odreena u trenutku njegove prve pojave. On mora pronaÊi novi mehanizam opÊega nadzora globalnoga procesa i to globalnoga mehanizma koji moæe politiËki usklaivati novu dinamiku globalnoga podruËja kapitala i subjektivne dimenzije aktera; on mora biti sposoban oblikovati imperijalnu dimenziju zapovijedanja i transverzalnu pokretljivost subjekata. U sljedeÊem dijelu vidjet Êemo kako se taj proces povijesno ostvario, pa Êemo tako izravno pristupiti procesima konstituiranja globalne aparature vladanja.

Stvarna potËinjenost i svjetsko træiπte Prije nego πto krenemo dalje, tijek izlaganja naπe studije zahtijeva da pobliæe razmotrimo odnos izmeu te tendencije prema ostvarenju svjetskoga træiπta i paradigme disciplinarne proizvodnje i vlasti. Kako rasprostranjenost disciplinarnih reæima diljem svijeta predstavlja temeljni genealoπki trenutak Imperija? Moæemo dati jedno objaπnjenje zaπto je to sluËaj povezujuÊi Marxov opis faza kapitalistiËkoga potËinjavanja druπtva s njegovom analizom tendencije prema svjetskom træiπtu. Ta se dva trenutka stvarno dodiruju u odreenoj toËki, ili u stvari kapitalistiËko potËinjavanje druπtva teæi da se dovrπi u izgradnji svjetskoga træiπta.

Ranije smo vidjeli da praksa imperijalizma ukljuËuje usvajanje vanjskoga sa strane kapitala pa je to stoga proces formalnoga potËinjavanja radne snage kapitalu. Marx koristi izraz “formalno potËinjavanje” da bi imenovao procese pomoÊu kojih kapital ukljuËuje u vlastite proizvodne odnose praksu rada koja je potekla izvan njegovoga podruËja.23 Procesi formalnoga potËinjavanja tako su suπtinski povezani sa πirenjem podruËja kapitalistiËke proizvodnje i kapitalistiËkih træiπta. Na odreenom mjestu,

MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA

kako kapitalistiËko πirenje dostiæe svoju granicu, procesi formalnoga potËinjavanja ne mogu viπe igrati srediπnju ulogu. Procesi stvarnoga potËinjavanja rada pod kapital ne oslanjaju se na vanjskoga i ne ukljuËuju iste procese πirenja. Putem stvarnoga potËinjavanja integracija rada u kapital postaje viπe intenzivna nego li ekstenzivna a kapital sve viπe oblikuje druπtvo. Svakako postoje procesi stvarnoga potËinjavanja bez svjetskoga træiπta, ali ne moæe biti potpuno ostvarenoga svjetskoga træiπta bez procesa stvarnoga potËinjavanja. Drugim rijeËima, ostvarenje svjetskoga træiπta i opÊe izjednaËavanje, ili barem upravljanje profitnim stopama na svjetskoj razini, ne moæe biti rezultat samo financijskih ili monetarnih Ëimbenika veÊ mora nastati putem preobrazbe druπtvenih i proizvodnih odnosa. Disciplina je srediπnji mehanizam te preobrazbe. Kada se oblikuje nova druπtvena stvarnost koja zdruæuje razvoj kapitala i proletarizaciju stanovniπtva u jedan jedinstveni proces, politiËki oblik zapovijedanja mora se i sam promijeniti i urediti na naËin i na razini primjerenoj tome procesu, globalnoj kvazi-dræavi disciplinarnoga reæima.

Marxova intuicija o procesima stvarnoga potËinjavanja ne pribavlja nam kljuË koji trebamo. Prijelaz od formalnoga potËinjavanja prema stvarnom mora se objasniti putem prakse aktivnih subjektivnih snaga.

Drugim rijeËima, disciplinarnost dovedena do kraja, nametnuta globalnom tejlorizacijom procesa rada, ne moæe u stvari odrediti potrebu za novim oblikom zapovijedanja osim putem izraæavanja aktivnih druπtvenih subjektivnosti. Globalizacija træiπta, daleko od toga da je samo uæasni plod kapitalistiËkoga poduzetniπtva, bila je u stvari rezultat æelja i zahtijeva tajloristiËke, fordistiËke i disciplinarne radne snage diljem svijeta. U tom smislu, procesi formalnoga potËinjavanja predvidjeli su i doveli do sazrijevanja stvarno potËinjavanje, ne zato πto je ovo posljednje bilo proizvod ovoga prvoga [kao πto je izgleda i sam Marx vjerovao], veÊ zbog toga πto su u ovome prvome bili stvoreni uvjeti osloboenja i borbe koje je jedino ovo posljednje moglo nadzirati. Kretanja subjektiviteta i njihovih æelja silila su razvoj da ide naprijed - i proglasili da nema povratka. Kao odgovor na ta kretanja kako u vladajuÊim tako i u potËinjenim zemljama, morao se postaviti novi oblik nadzora kako bi se uspostavilo zapovijedanje nad onim koje se viπe nije moglo nadzirati u disciplinarnom smislu.

217

218

PUTOVI PROIZVODNJE

prvobitne akumulacije Upravo kada izgleda da je proletarijat iπËezao sa svjetske pozornice proletarijat postaje univerzalno lice rada. Ta tvrdnja nije u stvari tako paradoksalna kao πto izgleda. IπËezao je hegemonistiËki poloæaj industrijske radniËke klase, koja nije iπËezla pa Ëak se nije ni brojËano smanjila - ona je samo izgubila svoj hegemonistiËki poloæaj i pomaknula se u zemljopisnom smislu.

Meutim, mi shvaÊamo da se pojam “proletarijat” ne odnosi samo na industrijsku radniËku klasu veÊ na sve one koji su potËinjeni, eksploatirani i koji proizvode pod vladavinom kapitala. S toga stajaliπta, kako kapital sve viπe globalizira svoje proizvodne odnose, svi oblici rada postaju proletarizirani. U svakom druπtvu i po cijelom svijetu proletarijat je sve opÊenitije lice druπtvenoga rada.

Marx je opisao procese proleterizacije izrazom prvobitne akumulacije, prethodne ili prijaπnje potrebne akumulacije prije nego πto se poËnu dogaati kapitalistiËka proizvodnja i reprodukcija. Nuæna je ne samo akumulacija bogatstva ili vlasniπtva, veÊ i druπtvena akumulacija, stvaranje kapitalista i proletera. Bitan povijesni proces stoga najprije ukljuËuje razdvajanje proizvoaËa od sredstava za proizvodnju. Za Marxa je bilo dovoljno da opiπe engleski primjer te druπtvene preobrazbe, jer je Engleska predstavljala “najviπu toËku” kapitalistiËkoga razvoja u to vrijeme. U Engleskoj, objaπnjava Marx, proletarizacija je postignuta najprije ograivanjima zajedniËke zemlje i odvajanja seljaka od imanja, a onda okrutnim kaænjavanjem skitanja.

Engleski seljak bio je “osloboen” od svih prijaπnjih sredstava za æivot, izgnan u nove industrijske gradove i pripremljen za najamni odnos i disciplinu kapitalistiËke proizvodnje. Glavni motor za stvaranje kapitalista, nasuprot, pristigao je izvan Engleske, od trgovine - ili u stvari od osvajanja, trgovine robljem i kolonijalnoga sustava. “Bogatstva zgrabljena van Engleske otvorenom pljaËkom, porobljavanjem i ubojstvima”, piπe Marx, “potekla su natrag prema matici zemlji i tamo se pretvorila u kapital”.01 Ogromni priljev bogatstva preplavio je prostore starih feudalnih proizvodnih odnosa. Engleski kapitalisti priskoËili su da utjelove novi reæim zapovijedanja koji Êe moÊi iskoriπtavati to novo bogatstvo. Meutim pogreπno bi bilo uzeti englesko iskustvo postajanja proletera i postajanja kapitalista kao reprezentativno za sva druga. Tijekom posljednjih tri stotine godina, kako su se kapitalistiËki odnosi u proizvodnji i reprodukciji πirili po svijetu, iako je prvobitna akumulacija uvijek ukljuËivala odvajanje proizvoaËa od sredstava za proizvodnju stvarajuÊi time klase proletera i kapitalista, svaki proces

MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA

druπtvene preobrazbe bio je ipak jedinstven. U svakom sluËaju druπtveni i proizvodni odnosi koji su prije postojali bili su razliËiti, procesi preobrazbe bili su razliËiti, pa Ëak i oblici kapitalistiËkih proizvodnih odnosa koji iz toga proizlaze, a osobito oni reprodukcije, bili su razliËiti u skladu sa specifiËnim kulturnim i povijesnim razlikama.

Usprkos tim vaænim razlikama, joπ je uvijek korisno razvrstati moderne procese prvobitne akumulacije pod dva opÊa modela koja osvjetljavaju odnos izmeu bogatstva i zapovijedanja i izmeu vanjskoga i unutarnjega. U svim sluËajevima, prvobitna akumulacija kapitala zahtijeva novi spoj bogatstva i zapovijedanja. Za prvi model koji je Marx opisao za Englesku i koji se odnosi opÊenito na cijelu Evropu, specifiËno je da novo bogatstvo za prvobitnu akumulaciju kapitala dolazi izvana [iz kolonijalnih teritorija] a zapovijedanje se pojavljuje iznutra [putem evolucije engleskih i evropskih proizvodnih odnosa]. Prema drugom modelu, koji obiljeæava veÊinu modernih procesa prvobitne akumulacije izvan Evrope, uvjeti su obrnuti, tako da novo bogatstvo dolazi iznutra a zapovijedanje dolazi izvana [obiËno evropski kapital]. Ta inverzija bogatstvo/zapovijedanje i unutarnje/vanjsko u ta dva modela vodi prema cijelom nizu razlika u ekonomskim, politiËkim i druπtvenim tvorevinama kapitala diljem svijeta. TeoretiËari nedovoljne razvijenosti primjereno su opisali mnoge od tih razlika πto proizlaze iz ta dva modela izrazima srediπnjih i perifernih kapitalistiËkih tvorevina.02 Dok prelazimo iz modernosti u postmodernost, procesi prvobitne akumulacije doista se nastavljaju. Prvobitna akumulacija nije proces koji se jednom dogaa a onda prestaje; prije Êe biti sluËaj da se kapitalistiËki proizvodni odnosi i druπtvene klase moraju stalno iznova stvarati. Promijenio se model ili naËin prvobitne akumulacije. Najprije je igra izmeu unutarnjega i vanjskoga koja razlikuje ta dva moderna modela postupno nestajala. Joπ vaænije, priroda rada i akumuliranoga bogatstva se mijenja. U postmodernosti akumulirano druπtveno bogatstvo sve je viπe nematerijalno, ono ukljuËuje druπtvene odnose, sustave komunikacija i afektivne mreæe.

Sljedstveno tome, druπtveni rad je sve viπe nematerijalan; on istovremeno proizvodi i reproducira izravno sve vidove druπtvenoga æivota. Kako proletarijat postaje univerzalno lice rada, objekt proleterskoga rada postaje jednako univerzalan. Druπtveni rad proizvodi sam æivot.

Trebamo naglasiti srediπnju ulogu koju informacijska akumulacija igra u procesima postmoderne prvobitne akumulacije i sve veÊe podruπtvovljivanje proizvodnje. Kako se pojavljuje nova informacijska ekonomija, nuæna je odreena akumulacija informacija prije nego πto se dogodi kapitalistiËka

219

220

PUTOVI PROIZVODNJE

proizvodnja. Informacija nosi kroz svoje mreæe kako bogatstvo tako i zapovijedanje proizvodnjom, remeteÊi prijaπnje pojmove unutarnjega i vanjskoga, ali i smanjujuÊi vremensko napredovanje koje je prije odreivalo prvobitnu akumulaciju. Drugim rijeËima, informacijska akumulacija [poput prvobitne akumulacije koju je Marx analizirao] razara ili barem remeti proizvodne procese koji su prije postojali, ali ona [razliËito od Marxove prvobitne akumulacije] odmah integrira te proizvodne procese u vlastite mreæe i stvara diljem raznih podruËja proizvodnje najviπe razine proizvodnosti. Vremenski slijed razvoja tako se svodi na neposrednost jer cijelo druπtvo teæi da se na neki naËin integrira u mreæe informacijske proizvodnje. Informacijske mreæe teæe prema neËemu poput istovremenosti druπtvene proizvodnje. Revolucija informacijske akumulacije stoga zahtijeva ogroman skok naprijed u veÊe podruπtvovljivanje proizvodnje. To poveÊano podruπtvovljivanje, zajedno sa smanjenjem druπtvenoga prostora i vremena, proces je koji bez sumnje nagrauje kapital pojaËanom proizvodnoπÊu, ali je i proces koji ukazuje s onu stranu ere kapitala prema novom druπtvenom naËinu proizvodnje.

3.3 OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA

Neprekidnost borbe je laka: radnici trebaju samo sebe i πefa ispred njih. Ali neprekidnost organizacije je rijetka i sloæena stvar: Ëim se ona institucionalizira iskoristi je kapitalizam ili pak radniËki pokret u sluæbi kapitalizma. mario tronti Nova ljevica proizaπla je ... iz Elvisovih pokreta bokoovima. jerry rubin

Ranije smo protumaËili Vijetnamski rat kao otklon od ustavnog projekta SAD-a i njegove tendencije prema Imperiju.

Meutim, rat je bio takoer izraz æelje za slobodom Vijetnamaca, izraz seljaËke i proleterske subjektivnosti - snaæan primjer otpora kako zavrπnim oblicima imperijalizma tako i meunarodnom disciplinarnom reæimu.

Vijetnamski rat predstavlja stvarnu prekretnicu u povijesti suvremenog kapitalizma ukoliko vijetnamski otpor shvatimo kao simboliËko srediπte cijeloga niza borbi po svijetu koje su do te toËke ostale odvojene i daleko jedna od druge. Seljaπtvo kojega je potËinio multinacionalni kapital, [post]kolonijalni proletarijat, industrijska radniËka klasa u vodeÊim kapitalistiËkim zemljama i novi slojevi intelektualnoga proletarijata posvuda su teæili prema zajedniËkom mjestu eksploatacije u tvornici-druπtvu globaliziranoga disciplinarnoga reæima. Razne borbe ujedinjavale su se protiv jednoga zajedniËkog neprijatelja: meunarodnoga disciplinarnoga poretka. Uspostavljeno je objektivno jedinstvo, ponekad sa svijeπÊu o tim borbama - a ponekad bez nje. Dugi krug borbi protiv disciplinarnih reæima dosegao je zrelost i prisilio kapital da mijenja vlastite strukture i da izvrπi promjenu paradigme.

222

PUTOVI PROIZVODNJE

Dva, tri, mnogo Vijetnama Kasnih 1960-ih meunarodni sustav kapitalistiËke proizvodnje bio je u krizi.01 KapitalistiËka kriza, kako nam Marx govori, stanje je koje zahtijeva od kapitala da izvrπi opÊu devalvaciju i duboki prerazmjeπtaj proizvodnih odnosa kao ishod pritiska na niæe koje proletarijat vrπi na profitnu stopu.

Drugim rijeËima, kapitalistiËka kriza nije jednostavno funkcija vlastite dinamike kapitala, veÊ je izravno uzrokuje proleterski sukob.02 Taj marksistiËki pojam krize pomaæe nam da iznesemo na vidjelo najvaænija obiljeæja krize kasnih 1960-ih. Najbolje se moæe shvatiti pad profitne stope i poremeÊaj odnosa zapovijedanja u tom razdoblju kao rezultat zdruæivanja i akumulacije proleterskih i antikapitalistiËkih napada na meunarodni kapitalistiËki sustav.

To je bilo razdoblje najsnaænijega radniËkoga napada u prvom redu na disciplinarne reæime kapitalistiËkoga rada u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama. Taj se napad najprije izraæavao kao opÊe odbijanje rada i konkretno kao odbijanje tvorniËkoga rada. Bio je usmjeren protiv proizvodnosti i protiv modela razvoja zasnovanoga na poveÊanju proizvodnosti tvorniËkoga rada. Odbijanje disciplinarnoga reæima i veliËanje sfere ne-rada postala su glavna obiljeæja nove kolektivne prakse i novoga oblika æivota.03 Drugo, napad je sluæio da bi se potkopale kapitalistiËke podjele træiπta rada. Tri prvenstvena obiljeæja træiπta rada - odvajanje druπtvenih skupina [po klasnim slojevima, rasi, etniËkom podrijetlu ili spolu], fluidnost træiπta rada [druπtvena pokretljivost, teritorijalizacija, novi odnosi izmeu izravno i neizravno proizvodnoga rada i tako dalje], hijerarhije træiπta apstraktnoga rada - doπla su u pitanje pod sve veÊom strogoπÊu i zdruæenim istupom radniËkih zahtjeva. PoveÊano podruπtvovljenje kapitala vodilo je prema druπtvenom sjedinjenju proletarijata. Taj sve ujedinjeniji glas postavljao je sveopÊi zahtjev za zajamËenom druπtvenom nadnicom i vrlo visokim stupnjem blagostanja.04 TreÊe i konaËno, radniËki napad izravno se usmjeravao prema kapitalistiËkom zapovijedanju. Odbijanje rada i druπtveno sjedinjenje proletarijata udruæili su se u Ëeoni napad na prisilnu organizaciju druπtvenoga rada i disciplinarne strukture zapovijedanja. Taj radniËki napad bio je sasvim politiËki - iako je mnogo masovnih praksi, osobito mladih, izgledalo izrazito apolitiËno - u onoj mjeri u kojoj je raskrinkao i pogodio srediπta ekonomske organizacije kapitala.

SeljaËke i proleterske borbe u potËinjenim zemljama takoer su nametnule reformu lokalnim i meunarodnim politiËkim reæimima.

OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA

DesetljeÊa revolucionarne borbe - od Kineske revolucije do Vijetnama i od Kubanske revolucije do brojnih oslobodilaËkih borbi diljem Latinske Amerike, Afrike i arapskoga svijeta - postavljali su proleterski zahtjev za nadnicom kojeg su razni socijalistiËki i/ili nacionalistiËki reformistiËki reæimi morali zadovoljiti i koji je izravno destabilizirao meunarodni ekonomski sustav. Ideologija modernizacije, Ëak kada nije dovela do “razvoja”, stvorila je nove æelje koje su nadmaπile uspostavljene proizvodne odnose i reprodukciju. Naglo poveÊanje cijena sirovima, energije i nekih poljoprivrednih roba u 1960-im i 1970-im godinama bio je simptom tih novih æelja i rastuÊega pritiska meunarodnoga proletarijata na nadnice. UËinci tih borbi nisu samo bili kvantitativni veÊ su odredili i kvalitativno novi element koji je duboko oznaËio jaËinu krize. Viπe od stotinu godina praksa imperijalizma nastojala je potËiniti sve oblike proizvodnje diljem svijeta zapovijedi kapitala, a ta se je tendencija samo pojaËala u tom prijelaznom razdoblju. Ta tendencija nuæno je stvorila potencijalno ili virtualno jedinstvo meunarodnoga proletarijata. To virtualno jedinstvo nikada nije u potpunosti postalo globalno politiËko jedinstvo, ali je svejedno imalo znaËajne uËinke. Drugim rijeËima, nije najvaænije tih nekoliko sluËaja konkretnog i svjesnog meunarodnog organiziranja rada, veÊ prije objektivno podudaranje borbi koje se preklapaju, usprkos njihovoj radikalnoj razliËitosti, upravo zbog toga jer su se usmjeravale protiv meunarodnog disciplinarnog reæima kapitala. Ta rastuÊa podudarnost odredila je ono πto nazivamo akumulacijom borbi.

Ta akumulacija borbi potkopala je kapitalistiËku strategiju koja se dugo vremena oslanjala na hijerarhije meunarodnih podjela rada da bi prijeËila bilo kakvo globalno jedinstvo meu radnicima. VeÊ je u devetnaestom stoljeÊu, prije nego πto se evropski imperijalizam snaæno razvio, Engels oplakivao Ëinjenicu da je engleski proletarijat stavljen u poloæaj “radniËke aristokracije” jer su se njegovi interesi nalazili u projektima britanskoga imperijalizma a ne u redovima kolonijalne radne snage. U razdoblju slabljenja imperijalizama, jaka meunarodna podjela rada svakako se zadræala, ali imperijalistiËke koristi od bilo koje nacionalne radniËke klase poËele su blijediti. ZajedniËke borbe proletarijata u potËinjenim zemljama oduzele su moguÊnost stare imperijalistiËke strategije prijenosa krize iz terena prijestolnice na njezine potËinjene teritorije. Nije bilo viπe odræivo oslanjati se na staru strategiju Cecila Rhodesa koja je ublaæavala domaÊe opasnosti klasne borbe u Evropi prebacujuÊi ekonomski pritisak na joπ uvijek mirni poredak potËinjenoga imperijalistiËkoga terena πto se odræavao

223

224

PUTOVI PROIZVODNJE

okrutno uËinkovitim tehnikama. Proletarijat stvoren na imperijalistiËkom terenu bio je sada i sam organiziran, naoruæan i opasan. Tako je doπlo do teænje prema jedinstvu internacionalnoga i multinacionalnoga proletarijata u jednom zajedniËkom napadu na kapitalistiËki disciplinarni reæim.05 Otpor i inicijativa proletarijata u potËinjenim zemljama odzvanjala je kao simbol i model kako iznad tako i unutar proletarijata vladajuÊih kapitalistiËkih zemalja. RadniËke su borbe diljem podruËja meunarodnoga kapitala putem te podudarnosti objavile kraj podjele izmeu Prvoga i TreÊega svijeta i moguÊu politiËku integraciju cijeloga globalnoga proletarijata. Podudarnost borbi postavila je na meunarodnoj razini problem preobrazbe radniËke suradnje u revolucionarnu organizaciju i aktualizacije virtualnoga politiËkoga jedinstva.

S objektivnom podudarnoπÊu i akumulacijom borbi, objaπnjenja sa stajaliπta TreÊega svijeta, koja su prije moæda imala ograniËenu korist, sada su bila potpuno beskorisna. Stajaliπte TreÊega svijeta definiramo u smislu da je prvenstveno protuslovlje meunarodnoga kapitalistiËkoga sustava izmeu kapitala Prvoga svijeta i rada TreÊega.06 Potencijal za revoluciju nalazi se stoga iskljuËivo u TreÊem svijetu. Razne teorije ovisnosti i teorije nedovoljnoga razvoja naglaπavale su neizravno i izravno to stajaliπte.07 Njegova ograniËena zasluga je u tome πto je ono izravno pobijalo eurocentriËko stajaliπte Prvoga svijeta da inovacija i promjena uvijek potjeËu i mogu jedino potjecati iz Euro-Amerike. Meutim, njegovo intelektualno suprotstavljanje toj laænoj tvrdnji moæe voditi jedino prema stajaliπtu koje je jednako laæno. Mi smatramo to stajaliπte TreÊega svijeta neprimjerenim jer ono zanemaruje inovacije i protuslovlja rada u Prvom i TreÊem svijetu.

Nadalje, i najvaænije za naπu tvrdnju, treÊesvjetska perspektiva je slijepa prema stvarnoj podudarnosti borbi, diljem svijeta, podjednako u vladajuÊim i potËinjenim zemljama.

KapitalistiËki odgovor na krizu Kako je globalna podudarnost borbi potkopavala kapitalistiËku i imperijalistiËku sposobnost discipline, ekonomski poredak koji je vladao zemaljskom kuglom gotovo trideset godina, Zlatno doba hegemonije SAD-a i kapitalistiËkoga rasta, poËeo se raspadati.

Oblik i sadræaj kapitalistiËkoga upravljanja meunarodnim razvojem u poslijeratnom razdoblju utvreni su na konferenciji u Bretton Woodsu, u New Hampshireu 1944.08 Sustav Bretton Woodsa zasnivao se na tri temeljna elementa. Njegovo prvo obiljeæje bilo je sveobuhvatna ekonomska

OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA

hegemonija Sjedinjenih Dræava nad nesocijalistiËkim zemljama. One su tu hegemoniju osiguravale putem strateπkoga izbora liberalnoga razvoja zasnovanoga na relativno slobodnoj trgovini i joπ viπe zadræavanjem zlata [od kojega su Sjedinjene Dræave posjedovale jednu treÊinu] kao jamca dolarske moÊi. Dolar je bio “isto tako dobar kao i zlato”. Drugo, sustav je zahtijevao sporazum o monetarnoj stabilizaciji izmeu Sjedinjenih Dræava i drugih vladajuÊih kapitalistiËkih zemalja [najprije Evrope a onda Japana] nad tradicionalnim teritorijima evropskoga imperijalizma, kojima je prije vladala britanska funta a onda francuski franak. Tako se reforma u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama mogla financirati viπkom izvoza u Sjedinjene Dræave i jamËiti monetarnim sustavom dolara. Naposljetku, Bretton Woods diktirao je uspostavljanje kvazi-imperijalistiËkoga odnosa Sjedinjenih Dræava iznad svih potËinjenih nesocijalistiËkih zemalja.

Sjedinjene Dræave jamËile su ekonomski razvoj unutar Sjedinjenih Dræava i stabilizaciju i reformu u Evropi i Japanu u mjeri u kojoj su akumulirale ekstraprofite putem svoga odnosa prema potËinjenim zemljama.

Sustav monetarne hegemonije SAD-a bio je bitno novi poredak jer, dok je nadzor nad prijaπnjim meunarodnim monetarnim sustavima [konkretno britanski] bio Ëvrsto u rukama privatnih banaka i financijera, Bretton Woods dao je nadzor nizu vladinih i regulativnih organizacija, ukljuËujuÊi Meunarodni monetarni fond, Svjetsku banku i u krajnjem sluËaju Savezne rezerve SAD-a.09 Stoga moæemo shvatiti Bretton Woods kao monetarno i financijsko lice hegemonije modela New Dela nad globalnom kapitalistiËkom ekonomijom.

Kejnzijanski i pseudo-imperijalistiËki mehanizmi Bretton Woodsa kasnije su doπli u krizu kada je nastavljanje radniËkih borbi u Sjedinjenim Dræavama, Evropi i Japanu podiglo troπkove stabilizacije i reformizma i kada su antiimperijalistiËke i antikapitalistiËke borbe u potËinjenim zemljama poËele potkopavati izvlaËenje ekstraprofita.10 Kada se imperijalistiËki motor nije viπe mogao kretati naprijed a radniËke borbe postavljale sve veÊe zahtjeve, trgovinska bilansa SAD-a poËela je sve viπe ovisiti od Evrope i Japana. Prva faza kriza, prije puzeÊa nego ubrzana, proπirila se od ranih do kasnih 1960-ih godina. S obzirom da su nadzori koje je pruæio Bretton Woods uËinili dolar de facto nekonvertibilnim, monetarno posredovanje meunarodne proizvodnje i trgovine razvijalo se kroz fazu obiljeæenu relativno slobodnim kruæenjem kapitala, izgradnjom jakoga eurodolarskoga træiπta i uËvrπÊenjem politiËkoga pariteta manje viπe posvuda u vladajuÊim zemljama.11 Meutim, eksplozija iz 1968, spojena s vijetnamskom vojnom

225

226

PUTOVI PROIZVODNJE

pobjedom nad Sjedinjenim Dræavama potpuno je rastopila privremenu stabilizaciju. Stagflacija je ustupila mjesto galopirajuÊoj inflaciji. Moæemo zamisliti da je druga faza poËela 17. kolovoza 1971. kada je predsjednik Nixon razdvojio dolar od zlatnoga standarda, ËineÊi dolar de jure nekonvertibilnim i dodajuÊi nadoplatu od 10 posto na sav uvoz iz Evrope u SAD.12 Cjelokupni dug SAD-a uËinkovito je prebaËen na Evropu. Ta je operacija izvrπena jedino na temelju ekonomske i politiËke moÊi Sjedinjenih Dræava, podsjetivπi tako Evropljane na prvobitne uvjete sporazuma, na ameriËku hegemoniju kao najviπu toËku eksploatacije i kapitalistiËkoga zapovijedanja.

U 1970-im godinama kriza je postala sluæbena i strukturalna. Sustav politiËke i ekonomske ravnoteæe izmiπljen u Bretton Woodsu potpuno je poremeÊen, a ostala je jedino surova Ëinjenica hegemonije SAD-a. Smanjena uËinkovitost mehanizama Bretton Woodsa i raspad monetarnoga sustava fordizma u vladajuÊim zemljama dali su do znanja da Êe rekonstrukcija meunarodnoga sustava kapitala morati ukljuËiti sveobuhvatno restrukturiranje ekonomskih odnosa i promjenu paradigme u definiciji svjetskoga zapovijedanja. Meutim, takva kriza nije uvijek potpuno negativan ili neæeljen dogaaj sa stajaliπta kapitala. Marx tvrdi da kapital doista ima bitnoga interesa u ekonomskoj krizi za svoju snagu preobrazbe.

PojedinaËni kapitalisti konzervativni su u pogledu sveukupnoga sustava. Oni se prvenstveno usredotoËuju na uveÊavanje svojega pojedinaËnoga profita na kratku stazu Ëak kada to dugoroËno vodi u propast kolektivni kapital.

Ekonomska kriza moæe prevladati te otpore, razoriti neprofitabilne sektore, restrukturirati organizaciju i proizvodnju i obnoviti tehnologije. Drugim rijeËima, ekonomska kriza moæe potaknuti preobrazbu koja ponovo uspostavlja visoku opÊu profitnu stopu, odgovarajuÊi tako uËinkovito na istom ono terenu prema kojemu je usmjeren radniËki napad. OpÊa devalvacija kapitala i njegovi napori da razore radniËku organizaciju sluæe da bi preobrazili sadræaj krize - neravnoteæu kruæenja i prevelike proizvodnje u reorganiziranu aparaturu zapovijedanja koja preoblikuje odnos izmeu razvoja i eksploatacije.

UzimajuÊi u obzir jaËinu i koherentnost borbi iz 1960-ih i 1970-ih, dva su se puta otvorila kapitalu da bi postigao cilj ublaæavanja borbi i restrukturiranja zapovijedanja i on je pokuπao poÊi objema po redu. Prvi put, koji je imao samo ograniËenu uËinkovitost, bio je represivna opcija bitno konzervativna operacija. Represivna strategija kapitala namjeravala je potpuno obrnuti druπtveni proces, odvajajuÊi i rastavljajuÊi træiπte rada i uspostavljajuÊi ponovo nadzor nad cijelim krugom proizvodnje.

OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA

Kapital je tako davao povlasticu organizacijama koje su predstavljale zajamËenu nadnicu za ograniËeni dio radne snage, ukljuËujuÊi taj segment stanovniπtva unutar svojih struktura i pojaËavajuÊi odvojenost izmeu tih radnika i viπe marginaliziranih dijelova stanovniπtva. Izgradnja sustava hijerarhijske kategorijske podjele, kako unutar svake nacije tako i na meunarodnoj razini, postignuta je nadziranjem druπtvene pokretljivosti i fluidnosti. Represivna uporaba tehnologije, ukljuËujuÊi automatizaciju i kompjuterizaciju proizvodnje, bila je osnovno orue u tom naporu.

Prethodna temeljna tehnoloπka preobrazba u povijesti kapitalistiËke proizvodnje [to jest uvoenje tekuÊe vrpce i reæima masovne industrijske proizvodnje] dovela je do bitnih promjena u neposrednim proizvodnim procesima [tejlorizam] i ogromnoga koraka naprijed u ureenju druπtvenoga kruga reprodukcije [fordizam]. Meutim, tehnoloπke preobrazbe u 1970-im godinama, u prvom redu automatizacijska racionalizacija, gurale su te reæime do krajnje granice njihove uËinkovitosti i izdræljivosti. TejloristiËki i fordistiËki mehanizmi nisu viπe mogli nadzirati dinamiku proizvodnih i druπtvenih snaga.13 Represija koju se vrπilo putem staroga okvira nadzora mogla je moæda dræati poklopac nad razornim snagama krize i silinom radniËkoga napada, ali to je u krajnjoj liniji bio samoruπilaËki odgovor koji Êe uguπiti samu kapitalistiËku proizvodnju.

Tada je istovremeno drugi put stupio u igru. On Êe ukljuËiti tehnoloπku preobrazbu kojoj viπe nije cilj represija veÊ prije promjena samoga sastava proletarijata, pa Êe tako kapital integrirati njegovu novu praksu i oblike, vladajuÊi nad njima i koristeÊi se njima. Meutim, da bismo shvatili pojavu toga drugoga puta kapitalistiËkoga odgovora na krizu, puta koji predstavlja promjenu paradigme, moramo pogledati s onu stranu neposredne logike kapitalistiËke strategije i planiranja. Povijest kapitalistiËkih oblika je uvijek nuæno reaktivna povijest: prepuπten sam sebi kapital neÊe nikada napustiti reæim profita. Drugim rijeËima, kapitalizam prolazi kroz sustavnu preobrazbu jedino kada je na to prisiljen i kada njegov tekuÊi reæim nije viπe odræiv. Da bismo shvatili proces sa stajaliπta njegovoga aktivnoga elementa, trebamo usvojiti glediπte te druge strane - to jest, glediπte proletarijata zajedno s onim preostaloga nekapitalistiËkoga svijeta koji se postepeno uvlaËi u kapitalistiËke odnose. MoÊ proletarijata nameÊe granice kapitalu i ne samo πto odreuje krizu veÊ i diktira uvjete i prirodu preobrazbe.

Proletarijat u stvari izmiπlja druπtvene i proizvodne oblike koje Êe kapital biti prisiljen usvojiti u buduÊnosti.

227

228

PUTOVI PROIZVODNJE

Dobit Êemo prvu naznaku te odluËujuÊe uloge proletarijata ako se zapitamo kako su Sjedinjene Dræave uspjele odræati svoju hegemoniju tijekom cijeloga razdoblja krize. Odgovor se, moæda paradoksalno, moæe naÊi ne u geniju politiËara i kapitalista SAD-a veÊ u moÊi i stvaralaπtvu proletarijata SAD-a. Dok smo ranije, s jednoga drugoga stajaliπta, postavili vijetnamski otpor kao simboliËko srediπte borbi, sada se, u smislu paradigme promjene meunarodnoga kapitalistiËkoga zapovijedanja, ameriËki proletarijat pojavljuje kao subjektivno lice koje najpotpunije izraæava æelje i potrebe meunarodnih i multinacionalnih radnika.14 Nasuprot opÊem miπljenju da je proletarijat SAD-a slab zbog njegove niske stranaËke i sindikalne zastupljenosti u odnosu na Evropu i druge dijelove svijeta, moæda bismo mogli reÊi da je on jak upravo zbog tih razloga. MoÊ radniËke klase ne poËiva u predstavniËkim ustanovama veÊ u suparniπtvu i neovisnosti samih radnika.15 To je oznaËilo stvarnu moÊ industrijske klase SAD-a. ©toviπe, stvaralaπtvo i suparniπtvo proletarijata poËivalo je takoer, i moæda joπ vaænije, u radnom stanovniπtvu izvan tvornica. »ak [i osobito] i oni koji su aktivno odbijali rad postavljali su ozbiljne prijetnje i stvaralaËke alternative.16 Stoga, da bismo shvatili nastavak hegemonije SAD-a nije dovoljno navesti odnose snaga koje su SAD proπirile nad kapitalistima u drugim zemljama. SuparniËka moÊ proletarijata SAD-a u stvari je podupirala hegemoniju SAD-a.

Nova hegemonija koja je izgleda ostala u rukama Sjedinjenih Dræava na toj je toËki bila joπ uvijek ograniËena, zatvorena u stare mehanizme disciplinarnoga restrukturiranja. Bila je potrebna promjena paradigme da bi se zacrtao proces restrukturiranja u skladu s politiËkom i tehnoloπkom promjenom. Drugim rijeËima, kapital se treba suoËiti s novom proizvodnjom subjektivnosti proletarijata i odgovoriti na nju. Ta nova proizvodnja subjektivnosti dosegla je [izvan borbe za blagostanje, koju smo veÊ spomenuli] ono πto bismo mogli nazvati ekoloπku borbu, borbu oko naËina æivota, koja Êe se kasnije izraziti u razvoju nematerijalnoga rada.

Ekologija kapitala Joπ nismo u moguÊnosti shvatiti prirodu drugoga puta odgovora kapitala na krizu, promjene paradigme koja Êe ga pokrenuti izvan logike i prakse disciplinarne modernizacije. Moramo joπ jednom uËiniti korak unatrag i ispitati ograniËenja πto su ga kapitalu nametnuli meunarodni proletarijat i nekapitalistiËki okoliπ koji su oba uËinili preobrazbu nuænom i diktirali njezine uvjete.

OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA

229

U vrijeme Prvoga svjetskoga rata mnogim je promatraËima, a osobito marksistiËkim teoretiËarima imperijalizma, izgledalo da je zazvonilo mrtvaËko zvono i da je kapital doπao na rub konaËne propasti. Kapitalizam se desetljeÊima πirio u svojim kriæarskim pohodima, iskoristio znaËajne dijelove zemaljske kugle za svoju akumulaciju i po prvi put bio je prisiljen suoËiti se sa svojim granicama. Kako su se te granice pribliæavale, imperijalistiËke sile neizbjeæno su se naπle u smrtonosnom sukobu jedna s drugom. Kapital je ovisio o svome vanjskome, kao πto je Rosa Luxemburg rekla, o svom nekapitalistiËkom okoliπu, da bi ostvario i kapitalizirao viπak vrijednosti i tako nastavio krugove akumulacije. PoËetkom dvadesetoga stoljeÊa izgledalo je da Êe imperijalistiËke pustolovine kapitalistiËke akumulacije ubrzo ogoliti obliænju nekapitalistiËku prirodu i da Êe kapital umrijeti od gladi. Sve izvan kapitalistiËkog odnosa - bilo to ljudski, æivotinjski, biljni ili mineralni svijet - kapital je promatrao sa svoga stajaliπta i svoga prirodnoga πirenja.17 Kritika kapitalistiËkoga imperijalizma tako je izrazila odreenu ekoloπku svijest - ekoloπku toËno onoliko koliko je prepoznala stvarne granice prirode i katastrofalne posljedice njezinoga uniπtenja.18 No, dok piπemo ovu knjigu a dvadeseto stoljeÊe primiËe se svome kraju, kapitalizam je Ëudesno zdrav, njegova akumulacija veÊa nego ikada.

Kako moæemo pomiriti tu Ëinjenicu s briæljivom analizom brojnih marksistiËkih autora s poËetka stoljeÊa koja je ukazivala na imperijalistiËke sukobe kao simptome prijeteÊe ekoloπke katastrofe kada ËovjeËanstvo æeli nadvladati granice prirode? Postoje tri naËina na koja moæemo pristupiti toj tajni stalnoga zdravlja kapitala. Prvo, neki tvrde da kapital viπe nije imperijalistiËki, da se reformirao, okrenuo sat prema svojim mladenaËkim danima slobodne konkurencije i razvio konzervatorski, ekoloπki odnos sa svojim nekapitalistiËkim okoliπem. »ak da teoretiËari od Marxa do Rose Luxemburg nisu pokazali da je takav proces suprotan biti same kapitalistiËke akumulacije, puki letimiËni pogled na suvremenu globalnu politiËku ekonomiju trebao bi svakoga uvjeriti da takvo objaπnjenje smjesta odbaci. Sasvim je oËigledno da se kapitalizam sve ubrzanije πirio u drugoj polovici dvadesetoga stoljeÊa, otvarajuÊi nove teritorije kapitalistiËkom træiπtu i potËinjavajuÊi nekapitalistiËke proizvodne procese pod vlast kapitala.

Druga hipoteza mogla bi biti da neviena æilavost kapitalizma jednostavno ukljuËuje nastavak istih procesa πirenja i akumulacije koje smo ranije analizirali, jedino πto potpuno ogoljenje okoliπa joπ nije neminovno i πto trenutak suoËavanja s granicama i ekoloπkom katastrofom joπ nije doπao.

230

PUTOVI PROIZVODNJE

Doista se pokazalo da su globalni izvori nekapitalistiËkoga okoliπa golemi.

Iako je takozvana Zelena revolucija potËinila pod kapitalizam veliki dio svjetske nekapitalistiËke poljoprivrede, a drugi projekti modernizacije ukljuËili nove teritorije i civilizacije u krug kapitalistiËke akumulacije, joπ uvijek preostaju ogromni [iako ograniËeni, naravno] bazeni radne snage i materijalnih izvora koje treba potËiniti pod kapitalistiËku proizvodnju i potencijalna mjesta za træiπta koja se πire. Na primjer, propast socijalistiËkih reæima u Sovjetskom savezu i IstoËnoj Evropi, zajedno s otvaranjem kineske ekonomije u postmaoistiËkoj eri, pruæio je globalni pristup kapitala nepreglednim teritorijima nekapitalistiËkoga okoliπa - pripremljenima godinama socijalistiËke modernizacije za kapitalistiËko potËinjavanje. »ak i u regijama koje su veÊ sigurno ukljuËene u svjetski kapitalistiËki sustav, joπ uvijek postoje brojne moguÊnosti za πirenje. Drugim rijeËima, prema toj drugoj hipotezi, nekapitalistiËki okoliπ i dalje se formalno potËinjava pod kapitalistiËko podruËje, pa tako akumulacija moæe joπ uvijek funkcionirati, barem djelomice, putem toga formalnoga potËinjavanja: proroci neizbjeæne sudbine kapitala nisu imali krivo veÊ su jednostavno prerano govorili.

Meutim, ograniËenja nekapitalistiËkoga okoliπa su stvarna. Prije ili kasnije nekada obilni izvori Êe presuπiti.

TreÊa hipoteza, koja moæda upotpunjuje drugu, je da se danas kapital nastavlja akumulirati putem potËinjavanja u krug proπirene reprodukcije, ali da on sve viπe potËinjava ne nekapitalistiËki okoliπ veÊ vlastiti kapitalistiËki teren - to jest, da potËinjavanje viπe nije formalno veÊ stvarno. Kapital ne gleda viπe izvan veÊ unutar svoga podruËja pa je njegovo πirenje tako intenzivno a ne ekstenzivno. Taj put prati kvalitativni skok u tehnoloπkoj organizaciji kapitala. Prethodne faze industrijske revolucije uvele su potroπna dobra koja su stvorili strojevi a zatim strojeve koje su stvorili strojevi, ali danas smo suoËeni sa sirovinama i hranom πto su ih stvorili strojevi - ukratko, prirodom πto su je stvorili strojevi i kulturom πto su je stvorili strojevi.19 Mogli bismo stoga kazati, slijedeÊi Fredrica Jamesona, da je postmodernizacija ekonomski proces koji se pojavljuje kada su se mehaniËke i industrijske tehnologije proπirile da bi obuhvatile cijeli svijet, kada je proces modernizacije dovrπen i kada je formalno potËinjenje nekapitalistiËkoga okoliπa doseglo svoju granicu. Putem procesa moderne tehnoloπke preobrazbe, cijela priroda postala je kapital ili se barem podvrgava kapitalu.20 Dok se moderna akumulacija zasniva na formalnom potËinjenju nekapitalistiËkoga okoliπa, postmoderna akumulacija oslanja se na stvarno potËinjenje samoga kapitalistiËkoga terena. To je izgleda stvarni

OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA

kapitalistiËki odgovor prijetnji “ekoloπke katastrofe”, odgovor koji gleda u buduÊnost.21 Meutim, dovrπenje industrijalizacije druπtva i prirode, dovrπenje modernizacije, predstavlja samo preduvjet za prijelaz u postmodernizaciju i shvaÊa preobrazbu samo u negativnom smislu, kao post-. U sljedeÊem Êemo se odlomku izravno suoËiti sa stvarnim procesima postmodernizacije, ili informatizacije proizvodnje.

Napad na disciplinarni reæim Da bismo dublje shvatili ovaj odlomak, moramo nekako dodirnuti njegov odluËujuÊi temelj a to su subjektivne preobrazbe radne snage. U razdoblju krize, tijekom 1960-ih i 1970-ih, πirenje blagostanja i univerzalizacija discipline kako u vladajuÊim tako i u potËinjenim zemljama stvorila je slobodni prostor za radno mnoπtvo. Drugim rijeËima, radnici su iskoristili disciplinarnu eru, a iznad svega njezine trenutke neslaganja i njezine faze politiËke destabilizacije [kao πto je razdoblje vijetnamske krize] kako bi proπirili druπtvenu moÊ rada, poveÊali vrijednost radne snage i preuredili potrebe i æelje kojima su trebali udovoljiti nadnica i blagostanje. Prema Marxovoj terminologiji, mogli bismo reÊi da se vrijednost potrebnoga rada ogromno poveÊala - a naravno najvaænije sa stajaliπta kapitala, kako se potrebno vrijeme rada poveÊava, viπak vremena rada [i otuda profit] usporedno se smanjuje. Sa stajaliπta kapitalista, vrijednost potrebnoga rada pojavljuje se kao objektivna ekonomska koliËina - cijena radne snage, kao i cijena æita, nafte i drugih roba - ali je stvarno ona druπtveno odreena i oznaka je cijeloga niza druπtvenih borbi. Definicija koπare druπtvenih potreba, kvaliteta vremena ne-rada, organizacija obiteljskih odnosa, prihvaÊena æivotna oËekivanja, sve je to u igri i ogleda se u troπkovima reproduciranja radnika. Ogromni porast druπtvene nadnice [kako u smislu radnih nadnica tako i blagostanja] tijekom razdoblja krize u 1960-im i 1970im godinama proizaπao je izravno iz akumulacije druπtvenih borbi na terenu reprodukcije, terenu ne-rada, terenu æivota.

Druπtvene borbe nisu samo povisile troπkove reprodukcije i druπtvene nadnice [stoga smanjujuÊi profitnu stopu] veÊ su takoer i πto je joπ vaænije izazvale promjenu u kvaliteti i prirodi samoga rada. Odbijanje disciplinarnog reæima druπtvene tvornice pratila je ponovna procjena druπtvene vrijednosti cijeloga niza proizvodnih djelatnosti, osobito u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama, gdje je slobodni prostor πto su ga radnici izvojevali bio najveÊi.

Disciplinarni reæim oËigledno viπe nije uspijevao obuzdati potrebe i æelje mladih ljudi. Izgled za dobivanje posla koji jamËi redovan i stalan rad osam

231

232

PUTOVI PROIZVODNJE

sati dnevno, pedeset tjedana godiπnje, tijekom cijeloga radnoga æivota, izgled za ulazak u normirani reæim druπtvene tvornice, πto je bio san za mnoge od njihovih roditelja, njima se pojavljivao kao neka vrsta smrti. Masovno odbijanje disciplinarnoga reæima, koje je poprimilo razne oblike, nije bilo samo negativni izraz veÊ i trenutak stvaranja, ono πto Nietzsche naziva prevrednovanje vrijednosti.

Razni oblici druπtvenoga osporavanja i eksperimentiranja bili su u suprotnosti s utvrenim programima materijalne proizvodnje tipiËne za disciplinarni reæim, njegove masovne tvornice i njegovu strukturu uæe obitelji.22 Ti su pokreti bili skloniji elastiËnijoj dinamici stvaranja i nematerijalnim oblicima proizvodnje. Sa stajaliπta tradicionalnih “politiËkih” segmenata pokreta u SAD-u 1960-ih godina, razni oblici kulturnoga eksperimentiranja koji su uvelike cvjetali u tom razdoblju izgledali su neka vrsta odmora od “stvarnih” politiËkih i ekonomskih borbi, ali propustili su uoËiti da “puko kulturalno” eksperimentiranje ima duboke politiËke i ekonomske uËinke.

‘Dropping out’ je blijed pojam onoga πto se dogaalo u HaightAshburyu i diljem Sjedinjenih Dræava 1960-ih. Dvije bitne djelatnosti bile su odbijanje disciplinarnoga reæima i eksperimentiranje novim oblicima stvaralaπtva. Odbijanje se pojavljivalo u vrlo raznim oblicima i πirilo se u brojnim dnevnim ponaπanjima. Studenti koji su zavrπili koledæ eksperimentirali su LSD-om umjesto da traæe posao, mlade æene odbijale su se vjenËati i zasnovati obitelj, “nepomiËni” afro-ameriËki radnik kretao se prema “CP”-vremenu [za obojene], odbijajuÊi rad na sve moguÊe naËine.23 Mladost koja je odbijala umrtvljujuÊu rutinu druπtva-tvornice izmiπljala je nove oblike pokretljivosti i elastiËnosti, nove stilove æivljenja. Studentski pokreti zahtijevali su da se znanje i intelektualni rad visoko druπtveno vrednuju. FeministiËki pokreti koji su objasnili politiËki sadræaj “osobnih” odnosa i odbijali patrijarhalnu disciplinu podigli su socijalnu vrijednost onoga πto se tradicionalno smatralo æenskim poslom, πto ukljuËuje znatan dio afektivnoga ili skrbniËkoga rada i usredotoËuje se na sluæbe potrebne za druπtvenu reprodukciju.24 Cijeli jedan spektar pokreta i cijela nova protukultura naglaπavali su druπtvenu vrijednost suradnje i komunikacije. To masovno prevrednovanje vrijednosti druπtvene proizvodnje i proizvodnje novih subjektivnosti otvorilo je put snaænoj preobrazbi radne snage. U sljedeÊem Êemo dijelu vidjeti kako Êe pokazatelji vrijednosti pokretâ pokretljivost, elastiËnost, znanje, komunikacija, suradnja, afektivno odrediti preobrazbu kapitalistiËke proizvodnje u desetljeÊima koja slijede.

OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA

233

Razne analize “novih druπtvenih pokreta” imale su pravo insistirati na politiËkoj vaænosti kulturnih pokreta nasuprot uskogrudnim ekonomskim stajaliπtima koja umanjuju njihovo znaËenje.25 Meutim, te analize i same su krajnje ograniËene, isto kao i stajaliπta kojima se suprotstavljaju, jer nastavljaju s uskim shvaÊanjima ekonomskoga i kulturnoga. Joπ vaænije, one ne uspijevaju prepoznati duboku ekonomsku moÊ kulturnih pokreta, ili bolje reËeno sve veÊu nemoguÊnost razlikovanja ekonomskih i kulturnih pojava. S jedne strane, kapitalistiËki odnosi πirili su se da potËine sve vidove druπtvene proizvodnje i reprodukcije, cijelo podruËje æivota, a s druge strane, kulturni odnosi redefinirali su proizvodne odnose i ekonomske strukture vrijednosti.

Reæim proizvodnje, a iznad svega reæim proizvodnje subjektivnosti, rastakao se a drugi se izmiπljao ogromnom akumulacijom borbi.

Ti novi krugovi proizvodnje subjektivnosti, koji su se usmjeravali prema dramatiËnim promjenama vrijednosti i rada, ostvarili su se unutar konaËnoga razdoblja disciplinarne organizacije druπtva i suprotstavljajuÊi joj se. Pokreti su prethodili kapitalistiËkoj svijesti o potrebi za promjenom paradigme u proizvodnji i diktirali njezin oblik i prirodu. Da nije bilo Vijetnamskog rata, da nije bilo radniËkih i studentskih pobuna u 1960-im godinama, da nije bilo 1968. i drugoga vala æenskih pokreta, da nije bilo cijeloga niza antiimperijalistiËkih borbi, kapital bi se zadovoljio zadræavanjem vlastitoga ureenja moÊi, sretan πto ne mora mijenjati paradigmu proizvodnje! Bio bi zadovoljan iz niza dobrih razloga: jer su mu dobro posluæile prirodne granice razvoja; jer mu je prijetio razvoj nematerijalnoga rada, jer je znao da su transverzalna pokretljivost i hibridnost svjetske radne snage otvorili potencijal za novu krizu i klasne sukobe na razini koja prije nije bila poznata. Pojava nove subjektivnosti najavila je restrukturiranje proizvodnje, od fordizma do postfordizma, od modernizacije do postmodernizacije.26 Proletarijat kojega se sastav veÊ promijenio odozdo je poticao prijelaz od faze usavrπavanja disciplinarnoga reæima prema iduÊoj fazi mijenjanja proizvodne paradigme. Kapital nije trebao izmiπljati novu paradigmu [Ëak da je bio sposoban to uËiniti] jer se istinski stvaralaËki trenutak veÊ dogodio. Problem kapitala bio je potËiniti novi sastav koji se je veÊ autonomno stvorio i odredio unutar novoga odnosa prema prirodi i radu, odnosa autonomne proizvodnje.

Na toj toËki disciplinarni sustav postaje potpuno zastario i mora ga se napustiti. Kapital mora postiÊi negativno zrcaljenje i inverziju nove kvalitete radne snage, on se mora prilagoditi kako bi mogao ponovo zapovijedati.

Predmnijevamo da Êe iz toga razloga industrijske i politiËke snage koje su se

234

PUTOVI PROIZVODNJE

najsnaænije i s najviπe pameti oslanjale na krajnju modernizaciju disciplinarnoga proizvodnoga modela [kao πto su glavni elementi japanskoga i istoËnoazijskoga kapitala] najviπe patiti u tom prijelazu. Jedini oblici kapitala koji Êe uspjeπno prolaziti u novome svijetu bit Êe oni koji ovladaju novim, nematerijalnim, suradniËkim, komunikacijskim i afektivnim sastavom radne snage.

Smrtne muke sovjetske discipline Sada kada smo oznaËili prve naznake stanja i oblika nove paradigme, æelimo kratko ispitati divovski subjektivni uËinak πto ga je promjena paradigme odredila tijekom svojih kretanja: raspad sovjetskoga sustava. Naπa teza, s kojom se slaæu mnogi znanstvenici sovjetskoga svijeta27 je da je taj sustav uπao u krizu i raspao se zbog svoje strukturalne nesposobnosti da nadvlada model disciplinarne vladavine, kako u pogledu svoga naËina proizvodnje, koji je bio fordistiËki i tajloristiËki, tako i svoga oblika politiËkoga zapovijedanja, koji je bio kejnzijansko-socijalistiËki i tako jednostavno modernistiËki iznutra i imperijalistiËki izvana. Taj nedostatak elastiËnosti da sustav prilagodi svoj razmjeπtaj zapovijedanja i proizvodni aparat promjenama radne snage zaoπtrio je poteπkoÊe preobrazbe. Troma birokracija sovjetske dræave, naslijeena od dugoga razdoblja snaæne modernizacije, postavila je sovjetsku moÊ u nemoguÊi poloæaj kada je trebala reagirati na nove zahtjeve i nove æelje koje su izraæavale subjektivnosti na globalnom planu, najprije unutar procesa modernizacije a zatim na njegovim vanjskim granicama.

Nisu neprijateljske snage bile te koje su postavile izazov postmodernosti veÊ prvenstveno nova subjektivnost radne snage i njezin novi intelektualni i komunikacijski sastav. Reæim, osobito u svojim neliberalnim vidovima, nije bio sposoban primjereno odgovoriti na te subjektivne zahtjeve. Sustav je mogao nastaviti djelovati [kao πto je za odreeno razdoblje doista nastavio] na osnovi modela disciplinarne modernizacije, ali on nije mogao spojiti modernizaciju s novom pokretljivoπÊu i stvaralaπtvom radne snage, temeljnim uvjetima da se udahne æivot u novu paradigmu i njezine sloæene mehanizme. U kontekstu rata zvijezda, trke u nuklearnom oruæju i istraæivanja svemira, Sovjetski savez je joπ uvijek mogao dræati korak sa svojim suparnicima s tehnoloπkoga i vojnoga stajaliπta, ali sustav nije mogao izdræati konkurentski sukob na subjektivnom bojiπtu. On se nije mogao takmiËiti upravo tamo gdje su se iskuπavali stvarni sukobi moÊi i nije se mogao suoËiti s izazovima

OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA

komparativne proizvodnosti ekonomskih sustava, jer su napredne tehnologije komunikacije i kibernetike jedino uËinkovite kada su ukorijenjene u subjektivnost, ili bolje reËeno, kada ih proæimaju proizvodne subjektivnosti. Za sovjetski je reæim upravljanje novim subjektivnostima bilo pitanje æivota ili smrti.

Prema naπoj tezi, nakon dramatiËnih zadnjih godina Staljinove vladavine i HruπËovljevih neuspjelih inovacija, Breænjevljev reæim zamrznuo je proizvodno civilno druπtvo koje je doseglo visoku razinu zrelosti i koje je, nakon masovnih mobilizacija za rat i proizvodnju, zahtijevalo druπtveno i politiËko priznanje. U kapitalistiËkome nas je svijetu masovna hladnoratovska propaganda i izvanredan ideoloπki stroj falsificiranja i krivog informiranja prijeËio da vidimo stvarni razvoj u Sovjetskom savezu i politiËku dijalektiku koja se tamo odvijala. Hladnoratovska ideologija nazivala je to druπtvo totalitarnim, ali u stvari bilo je to druπtvo ispresijecano vrlo jakim podruËjima stvaralaπtva i slobode, upravo tako jakima kao πto su ritmovi ekonomskoga razvoja i kulturne modernizacije. Sovjetski savez moæe se bolje shvatiti ne kao totalitarno druπtvo veÊ prije kao birokratska diktatura.28 I samo ako napustimo te iskrivljene definicije moæemo vidjeti kako se u Sovjetskom Savezu proizvodila i reproducirala politiËka kriza do toËke da je konaËno pokopala reæim.

Otpor birokratskoj diktaturi pokrenuo je krizu. Odbijanje sovjetskoga proletarijata da radi bila je u stvari ista metoda koju je razvio proletarijat u kapitalistiËkim zemljama prisiljavajuÊi svoje vlade na krug krize, reforme i restrukturiranja. Ovo je naπe stajaliπte: usprkos odgaanjima u razvoju ruskoga kapitalizma, usprkos masovnim gubicima u Drugom svjetskom ratu, usprkos relativnoj kulturnoj izolaciji, relativnoj iskljuËenosti iz svjetskoga træiπta, okrutnoj politici zatvaranja, gladi i ubijanju stanovniπtva, usprkos svemu tome, i usprkos njegovim ogromnim razlikama od vladajuÊih kapitalistiËkih zemalja, proletarijat u Rusiji i drugim zemljama sovjetskoga bloka uspio je u 1960-im i 1970-im postaviti toËno iste one probleme kao i proletarijat u kapitalistiËkim zemljama.29 »ak je u Rusiji i drugim zemljama pod sovjetskim nadzorom, zahtjev za viπim nadnicama i veÊom slobodom rastao stalno zajedno s ritmom modernizacije. I upravo kao u kapitalistiËkim zemljama, pojavilo se novo lice radne snage, koje je sada izraæavalo ogromne proizvodne sposobnosti na osnovi novoga razvoja intelektualnih snaga proizvodnje. Tu novu proizvodnu stvarnost, to æivo intelektualno mnoπtvo sovjetske voe pokuπale su zakljuËati u krletke disciplinarne ratne ekonomije [rata koji su stalno retoriËki zazivali] i utjerati u ekonomske

235

236

PUTOVI PROIZVODNJE

strukture socijalistiËke ideologije rada i ekonomskoga razvoja, to jest, socijalistiËko upravljanje kapitalom koje viπe nije imalo nikakvoga smisla.

Sovjetska birokracija nije bila sposobna izgraditi okvir nuæan za postmodernu mobilizaciju nove radne snage. Ona se njega plaπila, opsjedao ju je raspad disciplinarnih reæima, preobrazbe tajloristiËkih i fordistiËkih subjekata koji su prije poticali proizvodnju. To je bila toËka na kojoj je kriza postala neopozivom, a uzimajuÊi u obzir breænjevski zimski san, katastrofiËnom.

Smatramo da nije bio toliko vaæan nedostatak individualnih i formalnih sloboda radnika ili njihovo krπenje, veÊ prije rasipanje proizvodne energije mnoπtva koje je iscrpilo potencijal modernosti i sada se æeljelo osloboditi socijalistiËkoga upravljanja kapitalistiËkom akumulacijom kako bi izrazilo viπu razinu proizvodnosti. Taj otpor i ta energija bile su sile koje su, sa suprotnih strana, uËinile da se sovjetski svijet raspadne poput kule od karata. Glasnost i perestrojka svakako su predstavljale samokritiku sovjetske moÊi i postavile nuænost demokratskoga puta kao uvjet za obnovljenu proizvodnost sustava, ali one su se pokrenule isuviπe kasno i isuviπe bojaæljivo a da bi zaustavile krizu. Sovjetski stroj okrenuo se prema samome sebi i zastavio se bez goriva koje su jedino mogle proizvesti nove proizvodne subjektivnosti. Sektori intelektualnoga i nematerijalnoga rada povukli su svoju podrπku reæimu, a egzodus je osudio sustav na smrt: smrt uslijed socijalistiËke pobjede nad modernizacijom, smrt uslijed nesposobnosti da se iskoriste njezini uËinci i viπkovi, smrt uslijed konaËne obamrlosti koja je zaguπila subjektivna stanja πto su zahtijevala prijelaz u postmodernost.

3.4 POSTMODERNIZACIJA, ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE Postmodernost nije neπto πto moæemo odrediti jednom zauvijek i onda koristiti mirne duπe.

Koncept, ako postoji, mora doÊi na kraju, a ne na poËetku, naπe rasprave o njemu. fredric jameson Dobra vijest iz Washingtona je da svaka pojedina osoba u Kongresu podræava koncept informacijske superautoceste. Loπa vijest je da nitko nema pojma πto to znaËi. kongresmen edward markey

Danas je postalo uobiËajeno promatrati slijed ekonomskih paradigmi od srednjega vijeka u tri razliËita momenta svakoga od kojih odreuje prevladavajuÊi sektor u ekonomiji: prva paradigma je ona u kojoj su ekonomijom prevladavali poljoprivreda i pribavljanje sirovina, druga u kojoj su industrija i manufaktura trajnih dobara zauzimali povlaπteni poloæaj i treÊa i tekuÊa paradigma u kojoj su pruæanje usluga i rukovanje informacijama u srediπtu ekonomske proizvodnje.01 VladajuÊi poloæaj tako se prenosio od primarne na sekundarnu i onda na tercijarnu proizvodnju. Ekonomska modernizacija ukljuËuje prijelaz od prve paradigme u drugu, od prevlasti poljoprivrede do one industrije. Modernizacija znaËi industrijalizacija. Mogli bismo nazvati prijelaz od druge paradigme u treÊu, od prevlasti industrije u onu usluga i informacija, procesom ekonomske postmodernizacije, ili joπ bolje, informatizacije.

NajoËiglednija definicija i pokazatelj promjena meu tim trima paradigmama pojavljuje se najprije u kvantitativnom smislu, upuÊivanjem bilo na postotak stanovniπtva ukljuËenoga u svako od tih proizvodnih podruËja ili na postotak ukupne vrijednosti koju su proizveli razni sektori proizvodnje. Promjene u statistici zaposlenja u vladajuÊim kapitalistiËkim

238

PUTOVI PROIZVODNJE

zemljama tijekom proπlih stotinu godina doista oznaËuju dramatiËne promjene.02 Meutim, to kvantitativno stajaliπte moæe dovesti do ozbiljnih nerazumijevanja tih ekonomskih paradigmi. Kvantitativni pokazatelji ne mogu obuhvatiti niti kvalitativnu preobrazbu u kretanju od jedne paradigme do druge niti hijerarhiju meu ekonomskim sektorima u kontekstu svake paradigme. U procesu modernizacije i prijelazu prema paradigmi industrijske prevlasti, ne samo πto se poljoprivredna proizvodnja kvantitativno smanjivala [kako u postotku zaposlenih radnika tako i u razmjerima proizvedene ukupne vrijednosti], veÊ se je, πto je joπ vaænije, preobrazila sama poljoprivreda. Kada je poljoprivreda doπla pod prevlast industrije, Ëak kada je poljoprivreda joπ uvijek prevladavala u kvantitativnom smislu, ona je postala podvrgnuta druπtvenim i financijskim pritiscima industrije, a πtoviπe industrijalizirala se i sama poljoprivredna proizvodnja.

Poljoprivreda, naravno, nije iπËezla, ona je ostala bitnim sastojkom moderne industrijske ekonomije, ali ona je tada bila preobraæena, industrijalizirana poljoprivreda.

Kvantitativno stajaliπte ne uspijeva ni prepoznati hijerarhije meu nacionalnim ili regionalnim ekonomijama u globalnom sustavu, πto dovodi do svih vrsta povijesnih krivih shvaÊanja, s analogijama koje ne postoje. Na primjer, s kvantitativnoga stajaliπta mogli bismo pretpostaviti da se neko druπtvo u dvadesetom stoljeÊu s veÊinom njegove radne snage zaposlenom u poljoprivredi ili rudarstvu i veÊinom njegove vrijednosti proizvedenom u tim sektorima [kao πto je sluËaj u Indiji i Nigeriji] nalazi u poloæaju analognom druπtvu koje je postojalo nekada u proπlosti s istim postotkom radnika ili vrijednosti proizvedenim u tadaπnjim sektorima [kao πto je sluËaj s Francuskom i Engleskom]. Povijesna iluzija stavlja tu analogiju u dinamiËki slijed tako da jedan ekonomski sustav zauzima isti poloæaj ili razinu u slijedu razvoja koji je jedan drugi zauzimao u prethodnom razdoblju, kao da su svi na istoj stazi kreÊuÊi se zajedno. Meutim, s kvalitativnoga stajaliπta, to jest, u smislu njihovoga poloæaja u odnosima globalne moÊi, ekonomije tih druπtava zauzimaju potpuno neusporedive poloæaje. U ranijem sluËaju [Francuska ili Engleska u proπlosti], poljoprivredna proizvodnja postojala je kao prevladavajuÊi sektor u svojoj ekonomskoj sferi, a u kasnijem [Indija ili Nigerija u dvadesetom stoljeÊu], ona je podvrgnuta industriji u svjetskom sustavu. Te dvije ekonomije nisu na istoj stazi veÊ u radikalno razliËitim pa Ëak i odvojenim stanjima - prevlasti i potËinjavanja. U tim razliËitim hijerarhijskim poloæajima, mnoπtvo ekonomskih Ëimbenika potpuno je razliËito - odnosi razmjene, kredita i odnosi dugova i tako dalje.03 Da bi ova

POSTMODERNIZACIJA, ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE

239

druga ekonomija ostvarila poloæaj analogan onome prve, ona bi morala preokrenuti odnos moÊi i postiÊi poloæaj prevlasti u svojoj suvremenoj ekonomskoj sferi, kao πto je Evropa uËinila, na primjer, u srednjovjekovnoj ekonomiji mediteranskoga svijeta. Povijesnu promjenu, drugim rijeËima, treba shvatiti u smislu odnosa moÊi kroz cijelu ekonomsku sferu.

Iluzije razvoja Diskurs ekonomskoga razvoja, koji je nametnut pod hegemonijom SAD-a u sukladnosti s modelom New Deala u poslijeratnom razdoblju, koristi takve krive povijesne analogije kao temelj ekonomskih procesa. Taj diskurs zamiπlja da ekonomska povijest svih zemalja slijedi jedan jedini obrazac razvoja, svaki u razliËitom vremenu i prema razliËitom tempu. Tako se zemljama u razvoju smatraju one zemlje kojih ekonomska proizvodnja nije na razini razvijenih zemalja, sa zamiπlju da Êe, nastave li iÊi stazom koju su prije slijedile vladajuÊe zemlje i ponove njihovu ekonomsku politiku i strategiju, tada uæivati analogan poloæaj ili razinu. Meutim, to razvojno stajaliπte ne uspijeva shvatiti da ekonomije takozvanih razvijenih zemalja ne odreuju samo neki kvantitativni Ëimbenici ili njihove unutarnje strukture, veÊ takoer i joπ vaænije njihov prevladavajuÊi poloæaj u globalnom sustavu.

Kritike razvojnoga stajaliπta koje su izvrπile teorije nedovoljne razvijenosti i ovisnosti i koje su se prvenstveno pojavile u latinoameriËkom i afriËkom kontekstu 1960-ih godina, bile su korisne i vaæne upravo zbog toga πto su naglaπavale Ëinjenicu da evolucija nekoga regionalnoga ili nacionalnoga ekonomskoga sustava ovisi u velikoj mjeri o njegovom poloæaju unutar struktura hijerarhije i moÊi kapitalistiËkoga svjetskoga sustava.04 VladajuÊe regije nastavit Êe se razvijati a potËinjene Êe se nastaviti nedovoljno razvijati kao uzajamno podupiruÊi polovi u globalnoj strukturi moÊi. Kazati da se potËinjene ekonomije ne razvijaju ne znaËi da se one ne mijenjaju ili ne rastu; to znaËi, prije, da one ostaju potËinjene u globalnom sustavu pa tako nikada ne dostiæu obeÊani oblik vladajuÊe, razvijene ekonomije. U nekim sluËajevima pojedine zemlje ili regije mogu biti sposobne promijeniti svoj poloæaj u hijerarhiji, ali stvar je u tome πto, bez obzira tko se nalazi na kojem poloæaju, hijerarhija ostaje odluËujuÊi Ëimbenik.05 Meutim i sami teoretiËari nedovoljnog razvoja ponavljaju sliËnu iluziju ekonomskoga razvoja.06 SaæimljuÊi u shematskom smislu, mogli bismo reÊi da njihova logika poËinje s dvije valjane povijesne tvrdnje ali onda iz njih izvlaËi pogreπan zakljuËak. Prvo, oni smatraju da su kolonijalni

240

PUTOVI PROIZVODNJE

reæimi i/ili drugi oblici imperijalistiËke prevlasti stvorili i odræavali nedovoljni razvoj potËinjenih ekonomija putem njihovog ukljuËivanja u globalnu mreæu vladajuÊih kapitalistiËkih ekonomija, njihovim djelomiËnim oblikovanjem i tako postigli njihovu stvarnu i stalnu ekonomsku ovisnost o vladajuÊim ekonomijama. Drugo, oni tvrde da su same vladajuÊe zemlje u poËetku razvile svoje potpuno oblikovane i neovisne strukture u relativnoj izolaciji, sa samo ograniËenom meusobnim djelovanjem s drugim ekonomijama i globalnim mreæama.07 Meutim, iz tih dviju viπe ili manje prihvatljivih povijesnih tvrdnji oni onda deduciraju nevaljali zakljuËak: ako su razvijene ekonomije postigle punu oblikovanost u relativnoj izolaciji a nerazvijene ekonomije postale neoblikovane i ovisne putem njihovoga ukljuËivanja u globalne mreæe, onda Êe projekt relativne izolacije nerazvijenih ekonomija dovesti do njihovoga razvoja i punoga oblikovanja. Drugim rijeËima, kao alternativu “laænom razvoju” ekonomista vladajuÊih kapitalistiËkih zemalja, teoretiËari podrazvoja govore o “stvarnom razvoju”, koji ukljuËuje odvajanje neke ekonomije od njenoga odnosa ovisnosti i oblikovanje u relativnoj izolaciji autonomne ekonomske strukture. S obzirom da je to naËin kako su se razvile vladajuÊe ekonomije, to mora biti prava staza da bi se izbjegao krug nerazvijenosti. Meutim, taj silogizam zahtijeva od nas da povjerujemo kako Êe zakoni ekonomskoga razvoja nekako prevladati razlike povijesne promjene.

Alternativni pojam razvoja zasniva se, paradoksalno, na istoj povijesnoj iluziji koja je bitni dio vladajuÊe ideologije razvoja kojoj se on suprotstavlja.

Tendencija ostvarenja svjetskoga træiπta trebala bi uπutkati bilo koje miπljenje da se danas neka zemlja ili regija moæe izolirati ili odvojiti od globalnih mreæa moÊi kako bi ponovo stvorila uvjete proπlosti i razvila se kako su to nekada uËinile vladajuÊe kapitalistiËke zemlje. »ak i vladajuÊe zemlje sada ovise o globalnom sustavu; meusobno djelovanje segmenata svjetskoga træiπta dovela je do opÊenitoga razoblikovanja svih ekonomija.

Bilo koji pokuπaj izolacije ili odvajanja sve Êe viπe znaËiti samo okrutniju vrstu prevlasti globalnoga sustava, svoenje na bespomoÊnost i siromaπtvo.

Informatizacija Procesi modernizacije i industrijalizacije preobrazili su i redefinirali sve elemente druπtva. Kada se poljoprivreda modernizirala kao industrija, farma je postepeno postala tvornica, sa svom tvorniËkom disciplinom, tehnologijom, odnosima nadnica i tako dalje. Poljoprivreda se modernizirala kao industrija. OpÊenitije, samo druπtvo postupno je postajalo

POSTMODERNIZACIJA, ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE

industrijalizirano Ëak do razine da je preobrazilo ljudske odnose i ljudsku prirodu. Druπtvo je postalo tvornica. PoËetkom dvadesetoga stoljeÊa, Robert Musil divno je razmiπljao o preobrazbi ËovjeËanstva u prijelazu od pastoralnoga poljoprivrednoga svijeta prema druπtvenoj tvornici. “Postojalo je vrijeme kada su ljudi prirodno uranjali u stanja koja su ih Ëekala i to je bio vrlo zdrav naËin za samoostvarenje. Ali danas, sa svim tim uzdrmavanjima, kada se sve odvojilo od tla na kojemu je raslo, Ëak kada se radi o proizvodnji duπe morali bismo, takorekuÊ, zamijeniti tradicionalne zanate nekom vrstom inteligencije koja ide usporedo sa strojem i tvornicom”.08 Procesi postajanja ljudskim i priroda samoga ljudskoga temeljito su se preobrazili u prijelazu koji odreuje modernizacija.

Meutim, u naπe je vrijeme modernizacija doπla do kraja. Dugim rijeËima, industrijska proizvodnja ne πiri viπe svoju prevlast na druge ekonomske oblike i druπtvene pojave. Simptom te promjene oËituje se u kvantitativnim promjenama u zaposlenju. Dok je proces modernizacije oznaËavalo seljenje rada od poljoprivrede i rudarstva [primarni sektor] u industriju [sekundarni], proces postmodernizacije ili informatizacije iskazuje se seljenjem iz industrije u usluæna radna mjesta [tercijarni], a to je promjena koja se dogaa u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama, a osobito u Sjedinjenim Dræavama, od ranih 1970-ih godina. Usluge pokrivaju πiroki opseg djelatnosti od zdravstvene skrbi, obrazovanja i financija do prijevoza, zabave i oglaπavanja. Radna mjesta uglavnom su pokretna i ukljuËuju elastiËne vjeπtine. Joπ vaænije, obiljeæava ih srediπnja uloga znanja, informacije, afekta i komunikacije. U tom smislu mnogi nazivaju postindustrijsku ekonomiju informacijskom ekonomijom.

Tvrdnja da je modernizacija zavrπena i da globalna ekonomija prolazi danas proces postmodernizacije prema informacijskoj ekonomiji ne znaËi da Êe industrijska proizvodnja prestati niti Ëak da Êe prestati igrati vaænu ulogu, Ëak i u vladajuÊim regijama zemaljske kugle. Upravo kao πto su procesi industrijalizacije preobrazili poljoprivredu i uËinili je produktivnijom, tako Êe i informacijska revolucija preobraziti industriju redefinirajuÊi i pomlaujuÊi industrijske procese. Novi menadæerski imperativ tu na djelu glasi, “Ponaπajte se prema industriji kao usluzi”.09 U stvari, kako se industrije preobraæavaju, briπe se i podjela izmeu industrijske proizvodnje i usluga.10 Upravo kao πto je u procesima modernizacije sva proizvodnja postajala industrijalizirana, tako i u procesima postmodernizacije sva proizvodnja teæi prema proizvodnji usluga, prema tome da postane informatizirana.

241

242

PUTOVI PROIZVODNJE

Nisu sve zemlje, naravno, Ëak ni meu vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama, uπle u projekt postmodernizacije istom stazom. Na osnovi promjene u statistici zaposlenja u zemljama G-7 od 1970, Manuel Castells i Yuko Aoyama razluËili su dva osnovna modela ili staze informatizacije.11 Oba modela ukljuËuju poveÊanje zaposlenja u postindustrijskim uslugama, ali naglaπavaju razliËite vrste usluga i razliËite odnose izmeu usluga i industrijske proizvodnje. Prva faza ide prema modelu usluæne ekonomije i predvode je Sjedinjene Dræave, Ujedinjeno kraljevstvo i Kanada. Taj model ukljuËuje nagli pad industrijskih radnih mjesta i odgovarajuÊi rast u sektoru usluga. Osobito, financijske usluge koje upravljaju kapitalom poËinju vladati nad drugim usluænim sektorima. U drugom modelu, info-industrijskom modelu, kojega su primjeri Japan i NjemaËka, industrijsko zaposlenje sporije opada nego u prvom modelu, a, joπ vaænije, proces informatizacije usko je integriran i sluæi da ojaËa snagu postojeÊe industrijske proizvodnje. Usluge koje se odnose izravno na industrijsku proizvodnju tako ostaju vaænije u tom modelu u odnosu na druge sluæbe. Ta dva modela predstavljaju dvije strategije upravljanja i stjecanja prednosti u ekonomskoj tranziciji, ali treba biti jasno da se ona oba kreÊu odluËno u smjeru informatizacije ekonomije i veÊe vaænosti proizvodnih tijekova i mreæa.

Iako potËinjene zemlje i regije svijeta nisu sposobne primijeniti takve strategije, procesi postmodernizacije ipak im nameÊu neopozive promjene. »injenica da su se informatizacija i promjena prema uslugama dosad dogodile prvenstveno u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama a ne drugdje ne bi nas trebala vratiti unatrag na shvaÊanje suvremenoga globalnoga ekonomskoga stanja u smislu pravocrtnih faza razvoja. »injenica je da su vladajuÊe zemlje poput Sjedinjenih Dræava i Japana uËinkovito izvozile industrijsku proizvodnju, kada se ona u njima smanjivala, u potËinjene zemlje poput Meksika i Malezije. Takve zemljopisne promjene i pomaknuÊa mogle bi neke navesti da povjeruju kako postoji nova globalna organizacija ekonomskih razina po kojoj su vladajuÊe zemlje informacijske usluæne ekonomije, njihove prve potËinjene zemlje industrijske ekonomije, a da su one dalje potËinjene poljoprivredne. Na primjer, sa stajaliπta razina razvoja mogli bismo pomisliti da, putem suvremenoga izvoza industrijske proizvodnje, neka Fordova tvornica automobila izgraena u Brazilu u 1990-im godinama moæe biti usporediva s Fordovom tvornicom u Detroitu u 1930-im godinama jer oba sluËaja proizvodnje pripadaju istoj industrijskoj razini.

Meutim, kada pomnije promotrimo vidimo da te dvije tvornice nisu usporedive i da su razlike vrlo vaæne. Najprije, te dvije tvornice radikalno se

POSTMODERNIZACIJA, ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE

razlikuju u smislu tehnologije i proizvodnih postupaka. Kada se izvozi stalni kapital onda ga se izvozi opÊenito na njegovoj najviπoj razini proizvodnosti.

Prema tome Fordova tvornica 1990-ih godina u Brazilu ne bi se izgradila tehnologijom Fordove tvornice 1930-ih godina iz Detroita, veÊ bi se zasnivala na najnaprednijoj i najproduktivnijoj dostupnoj kompjuterskoj i informacijskoj tehnologiji. Tehnoloπka infrastruktura same tvornice smjestila bi je izravno u podruËje informacijske tehnologije. Drugo, i moæda vaænije, te dvije tvornice stoje u razliËitim odnosima prevlasti u pogledu globalne ekonomije kao cjeline. Detroitska tvornica automobila iz 1930-ih stajala je na vrhuncu globalne ekonomije u vladajuÊem poloæaju i proizvodila najviπu vrijednost; tvornica automobila u 1990-im, bilo da je u Sao Paolu, Kentuckyu ili Vladivostoku, zauzima potËinjeno mjesto u globalnoj ekonomiji potËinjenom visokovrednovanoj proizvodnji usluga. Danas sva ekonomska djelatnost teæi da doe pod prevlast informacijske ekonomije i da je ova kvalitativno preobrazi. Zemljopisne razlike u globalnoj ekonomiji nisu znaci suprisutnosti raznih razina razvoja veÊ crte nove globalne hijerarhije proizvodnje.

Sve viπe je oËigledno, sa stajaliπta potËinjenih regija, da modernizacija nije viπe kljuË ekonomskoga napredovanja i natjecanja. NajpotËinjenije zemlje, kao πto su podruËja subsaharske Afrike, uËinkovito su iskljuËene iz tijekova kapitala i novih tehnologija, pa se tako nalaze na rubu gladovanja.12 Natjecanje za poloæaje srednje razine u globalnoj hijerarhiji ne provodi se putem industrijalizacije veÊ putem informatizacije proizvodnje. Velike zemlje s razliËitim ekonomijama, poput Indije i Brazila, mogu istovremeno podræavati sve razine proizvodnih procesa: proizvodnju usluga zasnovanu na informatizaciji, modernu industrijsku proizvodnju dobara i tradicionalne zanate, poljoprivredu i rudarstvo. Ne mora postojati uredan povijesni slijed meu tim oblicima, veÊ se oni prije mijeπaju i zajedno postoje. Svi oblici proizvodnje postoje unutar mreæa svjetskoga træiπta i pod prevlaπÊu informacijske proizvodnje usluga.

Preobrazba talijanske ekonomije od 1950-ih godina jasno pokazuje da relativno zaostale ekonomije ne slijede jednostavno iste faze kroz koje su proπle vladajuÊe regije, veÊ se razvijaju kroz alternativne i mijeπane obrasce.

Nakon Drugoga svjetskoga rata, Italija je joπ uvijek bila preteæno seosko druπtvo, ali tijekom 1950-ih i 1960-ih godina ona je proπla kroz uæurbanu iako nepotpunu modernizaciju, prvo ekonomsko Ëudo. Meutim, onda se, u 1970-im i 1980-im, kada procesi industrijalizacije nisu joπ bili zavrπeni, talijanska ekonomija uputila u joπ jednu preobrazbu, proces

243

244

PUTOVI PROIZVODNJE

postmodernizacije, i postigla drugo ekonomsko Ëudo. Ta talijanska Ëuda nisu bila u stvari skokovi naprijed koji bi omoguÊili hvatanje koraka s vodeÊim ekonomijama; oni su prije predstavljali mjeπavine raznih nedovrπenih ekonomija. Tu je najznaËajnija Ëinjenica, koja bi mogla korisno postaviti talijanski sluËaj kao opÊi obrazac za sve druge zaostale zemlje, da talijanska ekonomija nije dovrπila jednu fazu [industrijalizaciju] prije nego πto je krenula u drugu [informatizaciju] Prema dvama suvremenim ekonomistima, nedavna talijanska preobrazba otkriva “zanimljivi prijelaz od proto-industrijalizacije u proto-informatizaciju”.13 Razne regije razvijaju se mijeπanjem seoskih elemenata s djelomiËnom industrijalizacijom i djelomiËnom informatizacijom. Tako su ekonomske faze sve prisutne odjednom, stopljene u hibrid, kombiniranu ekonomiju koja se razlikuje ne po vrsti veÊ po stupnju diljem zemaljske kugle.

Upravo kao πto je modernizacija Ëinila u prethodnoj eri, postmodernizacija ili informatizacija oznaËuje danas novi naËin postajanja ljudskim. Tamo gdje se radi o proizvodnji duπe, kao πto bi rekao Musil, moramo doista zamijeniti tradicionalne tehnike industrijskih strojeva kibernetiËkom inteligencijom informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

Moramo izmisliti ono πto Pierre Lévy naziva antropologijom kompjuterske komunikacije.14 Ta promjena metafora daje nam prvi letimiËan pogled na preobrazbu, ali moramo pomnije pogledati da bismo jasno vidjeli promjene u naπem pojmu ljudskoga i same ljudskosti koje nastaju na prijelazu prema informacijskoj ekonomiji.

Sociologija nematerijalnoga rada Prijelaz prema informacijskoj ekonomiji nuæno ukljuËuje promjenu u kvaliteti i prirodi rada. To je najneposrednija socioloπka i antropoloπka posljedica prijelaza ekonomskih paradigmi. Danas informacija i komunikacija igraju bitnu ulogu u proizvodnim procesima.

Mnogi prepoznaju prvi vid te preobrazbe u smislu promjene u tvorniËkom radu - koristeÊi industriju automobila kao referentnu toËku - od fordistiËkog modela do modela Toyote.15 Prvotna strukturalna promjena tih modela ukljuËuje sustav komunikacije izmeu proizvodnje i potroπnje roba, to jest, protok informacije izmeu tvornice i træiπta. Fordov model izgradio je relativno “nijemi” odnos izmeu proizvodnje i potroπnje. Masovna proizvodnja standardiziranih roba u Fordovoj eri mogla je raËunati na primjerenu potraænju pa je tako imala malo potrebe da “osluπkuje” træiπte.

Krug povratne sprege od potroπnje do proizvodnje doista je omoguÊavao da

POSTMODERNIZACIJA, ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE

promjene na træiπtu potaknu promjene u strojevima za proizvodnju, ali taj komunikacijski krug bio je ograniËen [zahvaljujuÊi krutim i odjelitim kanalima planiranja i projektiranja] i spor [zahvaljujuÊi krutosti tehnologija i postupaka masovne proizvodnje].

Model Toyote zasniva se na obratu fordistiËke strukture komunikacije izmeu proizvodnje i potroπnje. Idealno zamiπljeno, prema tom modelu, planiranje proizvodnje komunicirat Êe s træiπtima stalno i neposredno.

Tvornice Êe odræavati nulte zalihe, a robe Êe se proizvoditi upravo na vrijeme prema trenutnoj potraænji postojeÊih træiπta. Taj model tako ukljuËuje ne samo brzu petlju povratne sprege veÊ obrat odnosa jer, barem u teoriji, odluka o proizvodnji u stvari dolazi nakon træiπne odluke i kao reakcija na nju. U krajnjem sluËaju roba se ne proizvodi dok je potroπaË nije veÊ izabrao i kupio. Meutim, opÊenito, bilo bi toËnije zamisliti model koji teæi prema stalnom meusobnom djelovanju ili brzoj komunikaciji izmeu proizvodnje i potroπnje. Taj industrijski kontekst pruæa prvi primjer kada komunikacija i informacija igraju novu srediπnju ulogu u proizvodnji. Mogli bismo reÊi da su se instrumentalna radnja i komunikacijska radnja usko ispreplele u informatiziranom industrijskom procesu, ali treba odmah dodati da je to osiromaπeni pojam komunikacije kao pukog prijenosnika træiπnih podataka.16 Usluæni sektori ekonomije predstavljaju bogatiji model proizvodne komunikacije. VeÊina usluga doista se zasniva na stalnoj razmjeni informacija i znanja. S obzirom da proizvodnja usluga ne stvara nikakva materijalna i trajna dobra, mi definiramo rad koji je ukljuËen u tu proizvodnju kao nematerijalni rad - to jest rad koji proizvodi neko nematerijalno dobro, kao πto je usluga, kulturni proizvod, znanje ili komunikacija.17 Moæemo prepoznati jedno lice nematerijalnoga rada u analogiji s funkcioniranjem kompjutera. Sve πira uporaba kompjutera postupno je redefinirala procese i odnose rada zajedno s, doista, svim druπtvenim postupcima i odnosima. Poznavanje kompjuterske tehnologije i lakoÊa rukovanja njome postaje sve viπe opÊa prvenstvena kvalifikacija za rad u vladajuÊim zemljama. »ak kada se i ne radi o izravnom dodiru s kompjuterima, rukovanje simbolima i informacijama u skladu s modelom kompjuterskoga rada vrlo je rasprostranjeno. U ranijoj eri radnici su uËili kako djelovati kao strojevi kako unutar tako i izvan tvornice. »ak smo nauËili [uz pomoÊ Muybridgeovih fotografija, na primjer] prepoznati ljudsko djelovanje opÊenito kao mehaniËko. Danas sve viπe mislimo kao kompjuteri, dok komunikacijske tehnologije i njihov model meusobnog djelovanja

245

246

PUTOVI PROIZVODNJE

postaju sve bitniji za rad. Jedan novi vid kompjutera je da on moæe stalno mijenjati vlastitu operaciju putem njezine uporabe. »ak i najosnovniji oblici umjetne inteligencije omoguÊuju kompjuteru da proπiruje i usavrπava svoju operaciju zasnovanu na njezinom meusobnom djelovanju sa svojim korisnikom i svojim okoliπem. Ista vrsta stalnoga meusobnoga djelovanja obiljeæava πiroki opseg suvremenih proizvodnih djelatnosti, bez obzira je li kompjuterski hardware izravno ukljuËen ili nije. Kompjuterska i komunikacijska revolucija proizvodnje preobrazila je postupke rada tako da oni svi teæe prema modelu informacijskih i komunikacijskih tehnologija.18 Interaktivni i kibernetiËki strojevi postaju nove proteze integrirane u naπa tijela i umove i leÊe kroz koje trebamo redefinirati sama naπa tijela i umove.

Antropologija svijeta kompjuterske komunikacije znaËi prepoznavanje novoga ljudskoga stanja.

Robert Reich naziva onu vrstu nematerijalnoga rada koja je ukljuËena u kompjuterski i komunikacijski svijet “simboliËko-analitiËkim uslugama” zadaÊama koje ukljuËuju “rjeπavanje problema, utvrivanje problema i strateπke posredniËke djelatnosti”.19 Ta vrsta rada zahtijeva najviπu vrijednost, pa je tako Reich shvaÊa kljuËem za konkurenciju u novoj globalnoj ekonomiji. Meutim, on uvia da porast tih radnih mjesta zasnovanih na znanju i koja se bave stvaralaËkim rukovanjem simbola, podrazumijevaju i porast niskovrednovanih i niæekvalificiranih radnih mjesta koja ukljuËuju rutinsko rukovanje simbolima, kao πto su unoπenje podataka i prerada teksta. Tu se poËinje pojavljivati bitna podjela rada unutar podruËja nematerijalne proizvodnje.

Trebamo imati na umu da je jedna od posljedica informatizacije proizvodnje i pojave nematerijalnoga rada stvarna homogenizacija procesa rada. S Marxovoga stajaliπta u devetnaestom stoljeÊu, konkretni postupci raznih radnih djelatnosti bili su radikalno heterogeni: πivanje i tkanje ukljuËivali su neusporedive konkretne radnje. Tek kada ih apstrahiramo od njihovih konkretnih postupaka moæemo spojiti razne radne djelatnosti i vidjeti ih na homogen naËin, ne viπe kao krojenje i tkanje veÊ kao uporabu ljudske radne snage opÊenito, kao apstraktni rad.20 Meutim, s kompjuterizacijom proizvodnje danas, heterogenost konkretnoga rada sve se viπe smanjuje, a radnik se sve viπe udaljava od predmeta svoga rada. Rad kompjuteriziranoga πivanja i rad kompjuteriziranoga tkanja moæe ukljuËivati toËno iste konkretne postupke - to jest rukovanje simbolima i informacijama. Alati su, naravno, uvijek apstrahirali radnu snagu od predmeta rada u odreenoj mjeri.

Meutim, u prijaπnjim razdobljima alati su opÊenito bili povezani na rela-

POSTMODERNIZACIJA, ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE

tivno neelastiËan naËin s nekim zadaÊama ili nekim skupinama zadaÊa; razni alati odgovarali su raznim djelatnostima - πivaËki alati, tkalaËki alati ili kasnije πivaËi stroj i tkalaËki stan. Kompjuter postavlja sebe, naprotiv, kao univerzalni alat, ili prije kao srediπnji alat, kroz koji moraju proÊi sve djelatnosti. ZnaËi da putem kompjuterizacije proizvodnje rad teæi prema poloæaju apstraktnoga rada.

Meutim, model kompjutera moæe objasniti samo jedno lice komunikacijskoga i nematerijalnoga rada ukljuËenoga u proizvodnju usluga.

Drugo lice nematerijalnoga rada je afektivni rad ljudskoga dodira i meusobnoga djelovanja. Zdravstvene usluge, na primjer, bitno se oslanjaju na skrbniËki i afektivan rad, a industrija zabave sliËno se usmjeruje na stvaranje afekta i rukovanje njime. Taj je rad nematerijalan, Ëak ako je i tjelesan i afektivan, u smislu da su njegovi proizvodi neopipljivi, osjeÊaj lakoÊe, zadovoljstva, uzbuenja ili strasti. Kategorije poput “osobne usluge” ili usluge bliskosti Ëesto se koriste da oznaËe tu vrstu rada ali njemu su bitni stvaranje afekta i rukovanje njime. Takva afektivna proizvodnja, razmjena i komunikacija Ëesto se povezuju s ljudskim dodirom, ali dodir moæe biti ili stvaran ili virtualan, kao πto je u industriji zabave.

To drugo lice nematerijalnoga rada, njegovo afektivno lice, proπiruje se dosta izvan modela kompjuterske inteligencije i komunikacije. Afektivni rad moæe se bolje shvatiti ako poËnemo od onoga πto su feministiËke analize “æenskoga rada” nazvale “rad u tjelesnoj funkciji”.21 SkrbniËki rad potpuno je uronjen u tjelesno, somatsko, ali su afekti koje on proizvodi svejedno nematerijalni. Afektivni rad u stvari proizvodi druπtvene mreæe, oblike zajednice, biomoÊ. Tu moæemo joπ jednom shvatiti da se instrumentalna radnja ekonomske proizvodnje ujedinila s komunikacijskom radnjom ljudskih odnosa; meutim, u tom sluËaju komunikacija nije osiromaπena veÊ je proizvodnja obogaÊena na razini ljudskoga meusobnoga djelovanja.

Ukratko, moæemo razlikovati tri vrste nematerijalnoga rada koje vuku usluæni sektor prema vrhu informacijske ekonomije. Prvi je ukljuËen u industrijsku proizvodnju koja je informatizirana i pripojila je komunikacijske tehnologije na naËin koji preobraæava sam proces proizvodnje. Industrijska proizvodnja smatra se uslugom, a materijalni rad proizvodnje trajnih dobara mijeπa se s nematerijalnim radom i teæi prema njemu. Drugi je nematerijalni rad analitiËkih i simboliËkih zadaÊa, koji se sam cijepa na stvaralaËko i inteligentno rukovanje s jedne strane i rutinske simboliËke zadaÊe s druge strane. Naposljetku, treÊa vrsta nematerijalnoga rada ukljuËuje proizvodnju afekta i rukovanje njime i zahtijeva [virtualan ili stvaran] ljudski dodir, rad u

247

248

PUTOVI PROIZVODNJE

tjelesnoj funkciji. To su tri vrste rada koje pogone postmodernizaciju globalne ekonomije.

Prije nego πto krenemo dalje trebamo ukazati da je u svakom od tih oblika nematerijalnoga rada suradnja potpuno inherentna u samom radu.

Nematerijalni rad odmah ukljuËuje druπtveno meusobno djelovanje i suradnju. Drugim rijeËima, suradniËki vid nematerijalnoga rada nije nametnut ili organiziran izvana, kao πto je to bio sluËaj u prijaπnjim oblicima rada, veÊ je prije suradnja potpuno imanentna samoj radnoj djelatnosti.22 Ta Ëinjenica dovodi u pitanje stari pojam [zajedniËki klasiËnoj i marksistiËkoj politiËkoj ekonomiji] koji radnu snagu zamiπlja kao “varijabilni kapital”, to jest, snagu koju jedino kapital aktivira i Ëini je koherentnom, jer suradniËke snage radne snage [osobito nematerijalne radne snage] pruæaju radu moguÊnost da vrednuje sam sebe. Mozgovi i tijela joπ uvijek trebaju druge da proizvedu vrijednost, ali drugi koje oni trebaju ne moraju nuæno poteÊi od kapitala i njegovih sposobnosti da uskladi proizvodnju. Danas proizvodnost, bogatstvo i stvaranje druπtvenih viπkova poprimaju oblik suradniËkoga meusobnoga djelovanja putem jeziËnih, komunikacijskih i afektivnih mreæa. Tako izgleda da nematerijalni rad, izraæavanjem vlastitih stvaralaËkih energija, pruæa potencijal za neku vrstu spontanoga i elementarnoga komunizma.

Mreæna proizvodnja Prva zemljopisna posljedica prijelaza iz industrijske u informacijsku tehnologiju je dramatiËna decentralizacija proizvodnje. Procesi modernizacije i prijelaz u industrijsku paradigmu izazvali su snaæno gomilanje proizvodnih snaga i masovnu selidbu radne snage prema srediπtima koja su postala tvorniËki gradovi poput Manchestera, Osake i Detroita. UËinkovitost masovne industrijske proizvodnje ovisila je o koncentraciji i blizini elemenata koji su stvarali tvorniËku lokaciju i olakπavali promet i komunikaciju. Meutim, informatizacija industrije i sve veÊa prevlast usluæne proizvodnje uËinile su da takva koncentracija proizvodnje nije viπe nuæna. VeliËina i uËinkovitost nisu viπe pravocrtno povezani; u stvari veliËina je u mnogim sluËajevima postala prepreka. Napredak u telekomunikacijama i informacijskim tehnologijama omoguÊio je deteritorijalizaciju proizvodnje koja je uËinkovito rasprπila masovne tvornice i evakuirala tvorniËke gradove. Komunikacija i nadzor mogu se uËinkovito vrπiti na daljinu, a u nekim sluËajevima nematerijalni proizvodi mogu se prenositi diljem svijeta uz minimalno trajanje i troπak.

Moæe se uskladiti nekoliko razliËitih proizvodnih pogona u istovremenu

POSTMODERNIZACIJA, ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE

proizvodnju jedne robe na takav naËin da se tvornice mogu rasprπiti na razne lokacije. U nekim sluËajevima moæe se raditi i bez same tvornice jer njezini radnici komuniciraju iskljuËivo putem novih informacijskih tehnologija.23 U prijelazu na informacijsku tehnologiju, mreæa je zamijenila tekuÊu vrpcu kao organizacijski model proizvodnje, preobraæavajuÊi oblike suradnje i komunikacije unutar svakoga proizvodnoga mjesta i izmeu proizvodnih mjesta. Masovna industrijska tvornica odreivala je krugove radne suradnje prvenstveno putem fiziËkih rasporeda radnika u radionici.

Pojedini radnici komunicirali su sa svojim susjedima, a komunikacija je bila uglavnom ograniËena na fiziËku blizinu. Suradnja izmeu proizvodnih mjesta takoer je zahtijevala fiziËku blizinu kako da bi se uskladili proizvodni krugovi tako da bi se smanjili troπkovi prijevoza i vrijeme u kojemu treba proizvesti robu. Na primjer, razdaljina izmeu rudnika i ËeliËane, i uËinkovitost prijevoznih sredstava i komunikacije izmeu njih, znaËajni su Ëimbenici u ukupnoj uËinkovitosti proizvodnje Ëelika. SliËno, za automobilsku industriju, uËinkovitost komunikacije i prijevoza izmeu niza potrebnih kooperanata kljuËna je u sveukupnoj uËinkovitosti sustava.

Prijelaz u informacijsku proizvodnju i mreænu strukturu organizacije, naprotiv, Ëini da proizvodna suradnja i uËinkovitost viπe ne ovise u takvoj mjeri o blizini i centralizaciji. Informacijske tehnologije Ëine razdaljine manje vaænima. Radnici ukljuËeni u jedan jedini proces mogu uËinkovito komunicirati iz udaljenih lokacija bez obzira na blizinu. U stvari, mreæa radne suradnje ne zahtijeva teritorijalno ili fiziËko srediπte.

Tendencija prema deteritorijalizaciji proizvodnje joπ je naglaπenija u procesima nematerijalnoga rada koji ukljuËuju rukovanje znanjem i informacijama. Radni procesi mogu se vrπiti u obliku koji je potpuno sukladan komunikacijskim mreæama, za koje lokacija i razdaljina imaju vrlo malu vaænost. Radnici mogu Ëak ostati kod kuÊe i spojiti se na mreæu. Rad informacijske proizvodnje [kako usluga tako i trajnih dobara] oslanja se na ono πto nazivamo apstraktnom suradnjom. Takav rad pridaje joπ veÊu ulogu komunikaciji znanja i informacija meu radnicima, ali ti suraujuÊi radnici ne moraju biti prisutni i mogu Ëak biti relativno nepoznati jedan drugome ili pak poznati samo putem razmijenjenih proizvodnih informacija. Krug suradnje ojaËan je u mreæi i robi na apstraktnoj razini. Proizvodna mjesta mogu tako postati deteritorijalizirana i teæiti prema virtualnom postojanju, kao koordinate u komunikacijskoj mreæi. Nasuprot staroga okomitoga industrijskoga i korporacijskoga modela, proizvodnja sada teæi prema organizaciji u vodoravnim umreæenim poduzeÊima.24

249

250

PUTOVI PROIZVODNJE

Informacijske mreæe takoer oslobaaju proizvodnju od teritorijalnih stega ukoliko teæe da postave proizvod u izravan dodir s potroπaËima bez obzira na razdaljinu meu njima. Bill Gates, suosnivaË tvrtke Microsoft Corporation, dovodi tu tendenciju do krajnjih granica kada predvia buduÊnost u kojoj Êe mreæe potpuno prevladati prepreke kruæenju i omoguÊiti idealan kapitalizam “bez trenja”: “Informacijska autocesta proπirit Êe elektronsko træiπte i uËinit Êe ga krajnjim posredovateljem, univerzalnim posrednikom”.25 Ako se Gatesova vizija ostvari, mreæe Êe teæiti smanjenju svih razdaljina i uËiniti transakcije trenutaËnima. Mjesta proizvodnje i mjesta potroπnje bit Êe prisutna jedan pored drugoga bez obzira na zemljopisnu lokaciju.

Te tendencije prema deteritorijalizaciji proizvodnje i poveÊanoj pokretljivosti kapitala nisu apsolutne i postoje znaËajne tendencije protuteæe, ali one postavljaju rad u oslabljeni pregovaraËki poloæaj. U eri fordistiËke organizacije industrijske masovne proizvodnje kapital je bio vezan za konkretan teritorij pa tako i za dodir s ograniËenim radnim stanovniπtvom. Infomatizacija proizvodnje i sve veÊa vaænost nematerijalne proizvodnje nastojale su osloboditi kapital od stega teritorija i pregovaranja.

Kapital se moæe povuÊi iz pregovora s odreenim mjesnim stanovniπtvom premjeπtajuÊi svoje mjesto na drugu toËku u globalnoj mreæi - ili samo koristeÊi moguÊnost preseljenja kao adut u pregovorima. »itavo radno stanovniπtvo koje je uæivalo odreenu sigurnost i moÊ ugovaranja naπlo se tako u sve neizvjesnijem stanju u pogledu zaposlenja. Kada je jednom oslabljena pregovaraËka moÊ rada, umreæena proizvodnja moæe usvojiti razne oblike nezajamËenoga rada, kao πto su slobodni rad, kuÊni rad, rad sa skraÊenim vremenom i rad po komadu.26 Decentralizacija i globalna rasprπenost proizvodnih procesa i mjesta, πto je obiljeæje postmodernizacije ili informatizacije ekonomije, izaziva odgovarajuÊu centralizaciju nadzora i proizvodnje. Centrifugalni trenutak proizvodnje uravnoteæen je centripetalnim trendom zapovijedanja. S mjesnoga stajaliπta, kompjuterske mreæe i komunikacijske tehnologije unutar proizvodnih sustava omoguÊuju πire nadziranje radnika sa srediπnje, udaljene lokacije. Nadzor radnih djelatnosti moæe se individualizirati i ustaliti u virtualnom panoptikumu umreæene proizvodnje. Meutim, centralizacija nadzora joπ je jasnija s globalnoga motriπta. Zemljopisna rasprπenost proizvoenja stvorila je zahtjev za sve viπe centraliziranim menadæmentom i planiranjem, kao i za novom centralizacijom specijaliziranih proizvodnih usluga, osobito financijskih usluga.27

POSTMODERNIZACIJA, ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE

Financijske i trgovaËke usluge u nekoliko kljuËnih gradova [kao πto su New York, London i Tokijo] upravljaju proizvodnjom globalnih mreæa i usmjeravaju je. Stoga kao masovna demografska promjena, raspad i evakuacija industrijskih gradova odgovara porastu globalnih gradova ili stvarno gradova nadziranja.

Informacijske autoceste Struktura i upravljanje komunikacijskim mreæama bitni su preduvjeti za proizvodnju u informacijskoj tehnologiji. Te globalne mreæe trebaju biti tako izgraene i voene da jamËe poredak i profite. Stoga ne iznenauje πto vlada SAD-a postavlja uspostavljanje i ureenje globalne informacijske infrastrukture kao jedan od svojih najviπih prioriteta, a te komunikacijske mreæe postale su najaktivnije podruËje udruæivanja i natjecanja za najmoÊnije transnacionalne korporacije.

Savjetnik Savezne komisije za komunikacije, Peter Cowhey, daje zanimljivu analogiju za ulogu koju te mreæe igraju u novoj paradigmi proizvodnje i moÊi. Izgradnja nove informacijske infrastrukture, kaæe on, pruæa uvjete za globalnu proizvodnju i vladanje upravo kao πto je to Ëinila izgradnja cesta za Rimsko Carstvo.28 ©iroka raspodjela rimskoga graevinarstva i tehnologije bila je istovremeno najtrajniji dar imperijalnim teritorijima i bitni uvjet za vrπenje nadzora nad njima. Meutim, rimske ceste nisu imale srediπnju ulogu u imperijalnim proizvodnim procesima veÊ su jedino olakπavale kolanje roba i tehnologija. Moæda bi bolja analogija za globalnu informacijsku infrastrukturu mogla biti izgradnja æeljeznica radi promicanja interesa imperijalistiËkih ekonomija u devetnaestom stoljeÊu. Æeljeznice u vladajuÊim zemljama uËvrstile su njihove nacionalne industrijske ekonomije, a izgradnja æeljeznica u koloniziranim i ekonomsko potËinjenim regijama otvorila je te teritorije prodoru kapitalistiËkih poduzeÊa, omoguÊujuÊi njihovo ukljuËivanje u imperijalistiËke ekonomske sustave. Meutim, poput rimskih cesta, æeljeznice su igrale samo vanjsku ulogu u imperijalistiËkoj i industrijskoj proizvodnji, proπirujuÊi linije komunikacije i prijevoza prema novim sirovinama, træiπtima i radnoj snazi.

Novina nove informacijske infrastrukture je Ëinjenica da je ona usaena unutar novih proizvodnih procesa i potpuno im je imanentna. Na vrhuncu suvremene proizvodnje, informacija i komunikacija su zapravo proizvedene robe; sama mreæa je mjesto kako proizvodnje tako i kolanja.

U politiËkom smislu, globalna informacijska infrastruktura moæe se zamisliti kao spoj demokratskog mehanizma i oligopolistiËkoga mehanizma,

251

252

PUTOVI PROIZVODNJE

koji djeluje po raznim modelima umreæenih sustava. Demokratska mreæa je potpuno vodoravan i deteritorijalizirani model. Internet, koji je poËeo kao projekt DARPA-e [U.S. Defense Department Advanced Research Project Agency], ali se danas proπirio do raznih toËaka po cijelome svijetu, tipiËni je primjer te demokratske mreæne strukture. Neodreeni i potencijalno neograniËeni broj meusobno povezanih Ëvorova komuniciraju bez ikakve srediπnje nadzorne toËke; svi Ëvorovi bez obzira na teritorijalni poloæaj povezuju se sa svima drugima putem mnoπtva moguÊih staza i prijenosnika.

Internet tako sliËi strukturi telefonskih mreæa, i doista on ih opÊenito ukljuËuje kao vlastite staze komunikacije, upravo kao πto se oslanja na kompjutersku tehnologiju za svoje toËke komunikacije. Razvoj celularne telefonije i prenosivih kompjutera, odvezujuÊi na sve radikalniji naËin toËke komuniciranja u mreæi, pojaËao je proces deteritorijalizacije. Prvotni projekt Interneta imao je svrhu odoljeti vojnom napadu. Kako on nema srediπta i skoro svaki dio moæe djelovati kao autonomna cjelina, mreæa moæe nastaviti funkcionirati Ëak kada je razoren jedan njezin dio. Projektni element koji osigurava preæivljavanje, decentralizaciju, isti je onaj koji Ëini nadzor mreæe tako teπkim. S obzirom da nijedna toËka u mreæi nije nuæna za komunikaciju meu drugima, teπko je ureivati ili zabraniti njihovu komunikaciju.

Deleuze & Guattari nazivaju taj demokratski model rizomom, nehijerarhijskom i decentraliziranom mreænom strukturom.29 OligopolistiËki mreæni model obiljeæavaju sustavi centraliziranog emitiranja. Po tom modelu, na primjer u televizijskim i radio sustavima, postoji jedinstvena i relativno Ëvrsta toËka emisije, ali toËke prijema potencijalno su beskonaËne i teritorijalno neodreene, iako razvoj mreæa kabelske televizije u odreenoj mjeri uËvrπÊuje te toËke. Emitivna mreæa odreena je svojom centraliziranom proizvodnjom, masovnom distribucijom i jednosmjernom komunikacijom. Cijela industrija kulture - od distribucije novina i knjiga do filmova i video kaseta - tradicionalno je radila po tom modelu. Relativno mali broj korporacija [ili u nekim regijama jedan jedini poduzetnik, kao πto su Rupert Murdoch, Silvio Berlusconi ili Ted Turner] mogu uËinkovito vladati svim tim mreæama. Taj oligopolistiËki model nije rizom veÊ struktura drva koja podvrgava sve grane srediπnjem korijenu.

Mreæe nove informacijske infrastrukture su hibrid od ta dva modela.

Upravo kao πto su u prijaπnjoj eri Lenjin i drugi kritiËari imperijalizma prepoznali uËvrπÊivanje meunarodnih korporacija u kvazi-monopole [putem æeljeznica, bankarstva, elektriËne struje i sliËno], danas smo svjedoci natjecanja meu transnacionalnim korporacijama da uspostave i uËvrste

POSTMODERNIZACIJA, ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE

kvazi-monopole nad novom informacijskom infrastrukturom. Razne telekomunikacijske korporacije, proizvoaËi kompjuterskog hardwarea i softwarea, te korporacije za informiranje i zabavu spajaju se i πire svoje operacije jagmeÊi se kako bi podijelile i nadzirale nove kontinente proizvodnih mreæa. Naravno, ostat Êe demokratski dijelovi ili vidovi toga uËvrπÊenoga weba koji Êe odoljeti nadzoru zahvaljujuÊi interaktivnoj i decentraliziranoj strukturi weba; ali veÊ je na vidiku masovna centralizacija nadzora putem [de facto ili de jure] ujedinjenja glavnih elemenata informacijske i komunikacijske strukture moÊi: Hollywood, Microsoft, IBM, AT&T i tako dalje. Nove komunikacijske tehnologije, koje su obeÊavale novu demokraciju i novu druπtvenu jednakost, u stvari su stvorile nove linije nejednakosti i iskljuËivanja, kako unutar vladajuÊih zemalja tako osobito izvan njih.30

zajedniËka dobra Tijekom cijeloga modernoga razdoblja postojalo je stalno htijenje da se privatizira javno vlasniπtvo. U Evropi su velika zajedniËka zemljiπta stvorena raspadom Rimskoga Carstva i usponom krπÊanstva kasnije prenesena u privatne ruke tijekom kapitalistiËke prvobitne akumulacije. Ono πto ostaje od prostranih javnih prostora diljem svijeta danas je samo sadræaj legendi: Robin Hoodova πuma, Velike visoravni ameriËkih Indijanaca, stepe nomadskih plemena i tako dalje. Tijekom uËvrπÊenja industrijskoga druπtva, izgradnja i razaranje javnih prostora dogaali su se u sve jaËoj spirali. Istina je da se javno vlasniπtvo πirilo izvlaπÊivanjem velikih dijelova graanskoga druπtva i prenoπenjem bogatstva i vlasniπtva na kolektiv kada je to diktirala nuænost akumulacije [kako bi se potaklo ubrzanje ili skok u razvoju, koncentrirala i mobilizirala sredstva za proizvodnju, iπlo u rat i tako dalje]. Meutim, privatnici su brzo ponovo prisvojili to javno vlasniπtvo. U svakom se procesu zajedniËko vlasniπtvo, koje se smatra prirodnim, prenosi, uz javni troπak, na drugu i treÊu prirodu koja naposljetku funkcionira za privatni profit. Druga priroda, na primjer, stvorena je pregraivanjem velikih rijeka zapadne Sjeverne Amerike i navodnjavanjem suhih dolina, a onda je to novo bogatstvo izruËeno magnatima agrobiznisa. Kapitalizam stavlja u pogon stalni krug privatnoga prisvajanja javnih dobara: izvlaπtenje onoga πto je zajedniËko.

Uspon i pad dræave blagostanja u dvadesetom stoljeÊu joπ je jedan krug u toj spirali javnih i privatnih prisvajanja. Kriza dræave blagostanja znaËi u prvom redu da se strukture javne skrbi i raspodjele, koje su izgraene javnim fondovima,

253

254

PUTOVI PROIZVODNJE

privatiziraju i izvlaπÊuju za privatne probitke. Sadaπnji neoliberalni trend prema privatizaciji energije i komunikacijskih usluga joπ je jedan okret spirale. Sastoji se u davanju privatnim biznisima energetskih i komunikacijskih mreæa koje su izgraene ogromnim utroπkom javnoga novca. Træiπni reæimi i neoliberalizam preæivljavaju na tim privatnim prisvajanjima druge, treÊe i n-te prirode. OpÊa dobra, koja su se nekada smatrala osnovom pojma javnoga, izvlaπÊuju se za privatnu uporabu i nitko ne moæe diÊi ni mali prst. Javno je na taj naËin rastoËeno, privatizirano Ëak kao pojam. Ili u stvari, transcendentna moÊ privatnoga vlasniπtva zamijenila je imanentni odnos izmeu javnoga i zajedniËkoga.

Ne æelimo ovdje plakati nad razaranjem i izvlaπtenjem koje kapitalizam stalno provodi po svijetu, iako je odupiranje njegovoj sili [a osobito odupiranje izvlaπtenju dræave blagostanja] svakako vrhunska etiËka i vaæna zadaÊa.

Umjesto toga, æelimo se zapitati koji je radni pojam zajedniËkoga danas, usred postmodernosti, informacijske revolucije i posljediËnih preobrazbi naËina proizvodnje. U stvari izgleda nam da danas sudjelujemo u radikalnijem i dubljem zajedniπtvu nego πto smo ikada iskusili u povijesti kapitalizma. »injenica je da sudjelujemo u proizvodnom svijetu koji se sastoji od komunikacijskih i druπtvenih mreæa, uzajamnih sluæbi i zajedniËkoga jezika. Naπu ekonomsku i druπtvenu stvarnost manje odreuju materijalni predmeti koje proizvodimo i troπimo nego usluge i odnosi u kojih proizvodnji sudjelujemo. Proizvoenje sve viπe znaËi izgradnja suradnje i komunikativnih zajedniπtva.

Koncept privatnoga vlasniπtva, shvaÊen kao iskljuËivo pravo da se koristi neko dobro i raspolaæe svim bogatstvom koje proistiËe iz njegova posjedovanja, postaje sve viπe besmislen u tom novom stanju. Ima sve manje dobara koja se mogu posjedovati i koristiti u tom okviru; zajednica proizvodi i dok proizvodi ona se reproducira i ponovo definira. Temelj klasiËnoga modernoga koncepta privatnoga vlasniπtva tako se u odreenoj mjeri rastapa u postmodernom naËinu proizvodnje.

Meutim, treba primijetiti da to novo druπtveno stanje proizvodnje uopÊe nije oslabilo pravne i politiËke reæime privatnoga vlasniπtva. Konceptualna kriza privatnoga vlasniπtva ne postaje kriza u praksi, a umjesto toga reæim privatnoga izvlaπtenja sve se viπe univerzalno primjenjuje. Ta primjedba bila bi valjana da nema Ëinjenice da se, u kontekstu jeziËne i suradniËke proizvodnje, rad i zajedniËko vlasniπtvo ne preklapaju. Privatno vlasniπtvo, usprkos svojim pravnim moÊima, ne moæe a da ne postaje sve apstraktniji transcendentni koncept i tako sve viπe odvojen od stvarnosti.

POSTMODERNIZACIJA, ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE

Novi koncept “zajedniËkih dobara” morat Êe se pojaviti na tom planu. Deleuze & Guattari tvrde u djelu πto je filozofija? da u suvremenoj eri, i u kontekstu komunikativne i interaktivne proizvodnje, izgradnja koncepata nije samo epistemoloπka operacija veÊ jednako ontoloπki projekt. Izgradnja koncepata i onoga πto nazivaju “zajedniËkim imenima” doista je aktivnost koja spaja inteligenciju i djelovanje mnoπtva sileÊi ih da rade zajedno. Izgradnja koncepata znaËi da u stvarnosti oæivimo projekt koji je zajedniËki. Nema drugoga naËina da konstruiramo koncepte osim da radimo na zajedniËki naËin. To zajedniπtvo je, sa stajaliπta fenomenologije proizvodnje, sa stajaliπta epistemologije koncepta i sa stajaliπta prakse, projekt u kojemu je mnoπtvo potpuno obuhvaÊeno. ZajedniËka dobra su utjelovljenje, proizvodnja i osloboenje mnoπtva. Rousseau je rekao da je prva osoba koja je æeljela komad prirode za svoje iskljuËivo posjedovanje i preobrazila je u transcendentni oblik privatnoga vlasniπtva ona koja je izmislila zlo. Dobro je, nasuprot, ono πto je zajedniËko.

255

3.5 MJE©OVITA KONSTITUCIJA

Jedna od divnih stvari u vezi s informacijskim autocestom je da je virtualnu jednakost daleko lakπe postiÊi nego stvarnu jednakost u svijetu ... Svi smo stvoreni jednaki u virtualnom svijetu. bill gates

Paradigmatska promjena proizvodnje u mreæni model ojaËala je moÊ transnacionalnih korporacija izvan i iznad tradicionalnih granica nacionalnih dræava. Novinu toga odnosa treba shvatiti u smislu dugotrajne borbe za moÊ izmeu kapitalista i dræave. Lako je krivo shvatiti povijest toga sukoba. Trebamo razumjeti da je, usprkos stalnom suparniπtvu izmeu kapitalista i dræave, taj odnos doista konfliktan samo kada kapitaliste promatramo pojedinaËno.

Marx & Engels definiraju dræavu kao izvrπni odbor koji upravlja interesima kapitalista. Time oni æele reÊi da Êe, iako djelovanje dræave ponekad protuslovi neposrednim interesima pojedinih kapitalista, ono uvijek na dugi rok biti u interesu kolektivnoga kapitalista, to jest, kolektivnoga subjekta druπtvenoga kapitala kao cjeline.01 Natjecanje meu kapitalistima, oni dalje rasuuju, koliko god slobodno, ne jamËi zajedniËko dobro kolektivnoga kapitalista, jer je njihov neposredni egoistiËki poriv za profitom bitno kratkovidan. Od dræave se zahtijeva da iz opreza posreduje u interesima pojedinih kapitalista, πtiteÊi ih u interesu kolektivnoga interesa kapitala. Kapitalisti Êe se stoga svi boriti protiv moÊi dræave Ëak kada dræava djeluje u njihovom vlastitom kolektivnom interesu. Taj je sukob doista sretna, kreposna dijalektika sa stajaliπta ukupnoga druπtvenoga kapitala.

MJE©OVITA KONSTITUCIJA

257

Kada divovi vladaju Zemljom Dijalektika izmeu dræave i kapitala poprimala je razne oblike u raznim fazama kapitalistiËkoga razvoja. Brza i opÊenita periodizacija pomoÊi Êe nam da ukaæemo barem na najosnovnije crte te dinamike. U osamnaestom i devetnaestom stoljeÊu, kada se kapitalizam potpuno uËvrstio u Evropi, dræava je upravljala poslovima ukupnog druπtvenog kapitala ali je zahtijevala relativno nenametljivu moÊ za upletanje. Ako pogledamo unatrag [s malim iskrivljavanjem], onda to razdoblje smatramo zlatnim dobom evropskoga kapitalizma πto ga obiljeæavaju slobodna trgovina meu relativno malim kapitalistima. Evropski kapital je u tom razdoblju, izvan evropske nacionalne dræave, prije punog razmaha moÊnih kolonijalnih uprava, djelovao Ëak s manjim ograniËenjima. KapitalistiËke su kompanije u velikoj mjeri bile suverene kada su djelovale u kolonijalnim ili pretkolonijalnim teritorijima, uspostavljajuÊi vlastiti monopol sile, vlastitu policiju, vlastite sudove. Nizozemska istoËnoindijska kompanija, na primjer, vladala je teritorijima koje je eksploatirala na Javi do kraja osamnaestoga stoljeÊa vlastitim strukturama suverenosti. »ak kada se kompanija rasformirala 1800, kapital je vladao relativno slobodan od dræavnog posredovanja ili nadzora.02 Stanje je bilo skoro isto s kapitalistima koji su djelovali u britanskim juænoazijskim i afriËkim kolonijama. Suverenost IstoËnoindijske kompanije trajala je do 1858. kada ju je Zakon o IstoËnoj Aziji stavio pod nadzor kraljice, a u juænoj Africi slobodna vladavina kapitalistiËkih pustolova i poduzetnika trajala je do kraja stoljeÊa.03 To razdoblje obiljeæava relativno mala potreba za dræavnim upletanjem kod kuÊe i vani. Evropske dræavenacije vladale su pojedinim kapitalistima [u njihovom kolektivnom interesu] bez velikih sukoba, dok su u kolonijalnim teritorijima oni bili praktiËki suvereni.

Odnos izmeu dræave i kapitala postupno se mijenjao u devetnaestom i poËetkom dvadesetoga stoljeÊa kada su krize sve viπe ugroæavale razvoj kapitala. U Evropi i Sjedinjenim Dræavama korporacije, trustovi i karteli uspostavljali su kvazi-monopole nad konkretnim industrijama i skupinama industrija πto su se πirile daleko preko nacionalnih granica. MonopolistiËka faza predstavljala je izravnu prijetnju zdravlju kapitalizma jer je ona podrivala konkurenciju meu kapitalistima koja je æila kucavica sustava.04 Stvaranje monopola i kvazi-monopola takoer je podrivalo upravljaËke sposobnosti dræave, pa su tako ogromne korporacije stekle moÊ da nameÊu vlastite pojedinaËne interese iznad interesa kolektivnog kapitalista.

Sljedstveno tome, doπlo je do cijeloga niza borbi u kojima je dræava nastojala

258

PUTOVI PROIZVODNJE

uspostaviti svoj nadzor nad korporacijama, usvajajuÊi zakone protiv trustova, podiæuÊi poreze i takse i proπirujuÊi dræavnu regulativu na industrije. I u kolonijalnim su teritorijima nenadzirane djelatnosti suverenih kompanija i pustolovnih kapitalista sve viπe vodile prema krizi. Na primjer, indijska pobuna iz 1857. protiv IstoËnoindijske kompanije upozorila je britansku vladu na katastrofu koju mogu prouzroËiti kolonijalni kapitalisti ako ih ostavi bez nadzora. Zakon o Indiji koji je britanski parlament usvojio iduÊe godine bio je izravan odgovor na takvu moguÊnost krize. Evropske sile postupno su uspostavile potpuno oblikovane i potpuno funkcionalne uprave u kolonijalnim teritorijima, uËinkovito stavljajuÊi kolonijalnu ekonomsku i druπtvenu djelatnost pod pravnu nadleænost nacionalnih dræava jamËeÊi tako interese ukupnog druπtvenog kapitala u sluËaju krize. Na unutarnjem i vanjskom planu, nacionalne dræave bile su prisiljene jaËe intervenirati da bi πtitile ukupni druπtveni kapital od pojedinaËnih kapitalista.

Danas je u potpunosti sazrela treÊa faza toga odnosa u kojemu su velike transnacionalne korporacije uËinkovito prevladale sudsku nadleænost i vlast nacionalnih dræava. Stoga izgleda da je ta stoljeÊima duga dijalektika doπla do kraja: dræava je poraæena i korporacija sada vlada svijetom! Zadnjih su se godina pojavile brojne studije na ljevici koje tu pojavu sagledavaju u apokaliptiËkim tonovima kao onu koja dovodi ËovjeËanstvo u opasnost zbog nezajaæljivih kapitalistiËkih korporacija koje æude za starim zaπtitnim moÊima nacionalnih dræava.05 Usporedo s tim, sljedbenici kapitala veliËaju novu eru deregulacije i slobodne trgovine. Meutim, kad bi to doista bio sluËaj, kad bi dræava doista prestala upravljati poslovima kolektivnoga kapitala a kreposna dijalektika sukoba izmeu dræave i kapitala nestala, onda bi kapitalisti trebali biti oni koji se najviπe plaπe buduÊnosti! Bez dræave druπtveni kapital nema sredstava da izrazi i ostvari svoje kolektivne interese.

Suvremena faza ne moæe se primjereno opisati kao pobjeda kapitalistiËkih korporacija nad dræavom. Iako su transnacionalne korporacije i globalne mreæe proizvodnje i kolanja potkopale moÊi nacionalnih dræava, dræava je svoje funkcije i ustavne elemente uËinkovito prebacila na druge razine i podruËja. Moramo s mnogo viπe nijansi razmotriti kako se promijenio odnos izmeu dræave i kapitala. Moramo najprije shvatiti krizu politiËkih odnosa u nacionalnom kontekstu. Kao πto koncept nacionalne suverenosti gubi svoju uËinkovitost isto je tako i s takozvanom autonomijom politiËkoga.06 Danas pojam politiËkoga kao neovisne sfere u kojoj se postiæe konsenzus i posreduje izmeu suprotstavljajuÊih druπtvenih snaga ima vrlo

MJE©OVITA KONSTITUCIJA

malo prostora za svoje postojanje. Ekonomske snage najznaËajnije odreuju konsenzus putem ravnoteæe trgovaËkih bilansi i spekulacije s vrijednostima valuta. Nadzor nad tim kretanjima nije u rukama politiËkih snaga koje tradicionalno dræe suverenost, a konsenzus se ne odreuje putem tradicionalnih politiËkih mehanizama veÊ drugim sredstvima. Vlada i politika potpuno se ukljuËuju u sustav transnacionalnoga zapovijedanja. Niz meunarodnih tijela i funkcija oblikuje nadzor. To vaæi podjednako i za mehanizme politiËkoga posredovanja, koji stvarno funkcioniraju putem kategorija birokratskoga posredovanja i menadæerske sociologije a ne putem tradicionalnih politiËkih kategorija posredovanja u sukobima i izmirenjima klasnoga sukoba. Politika ne iπËezava, ali iπËezava svaki pojam autonomije politiËkoga.

Nestanak bilo koje autonomne politiËke sfere oznaËuje i nestanak bilo kojega neovisnoga prostora gdje bi se revolucija mogla pojaviti u nacionalnom politiËkom reæimu, ili gdje bi se druπtveni prostor mogao preobraziti koristeÊi se instrumentima dræave. Tradicionalna zamisao o protumoÊi i zamisao o otporu modernoj suverenosti opÊenito tako postaje sve manje moguÊom. To stanje sliËi donekle onome s kojim se Machiavelli suoËio u razliËitom dobu: jadan i katastrofalan poraz “humanistiËke” revolucije ili otpora πto ga nanose moÊi suverene kneæevine, ili mlada moderna dræava. Machiavelli je shvatio da radnje pojedinaËnih junaka [u stilu Plutarhovih junaka] nisu viπe sposobne niti dodirnuti novu suverenost kneæevine. Treba pronaÊi novu vrstu otpora koja bi bila primjerena novim dimenzijama suverenosti. I danas vidimo da su tradicionalni oblici otpora, kao πto su institucionalne radniËke organizacije koji su se razvile tijekom veÊega dijela devetnaestoga i dvadesetoga stoljeÊa, poËele gubiti svoju moÊ.

Joπ jednom treba izmisliti novu vrstu otpora.

Naposljetku, slabljenje tradicionalnih sfera politike i otpora upotpunjava preobrazba demokratske dræave tako da se njezine funkcije ukljuËuju u mehanizme zapovijedanja na globalnoj razini transnacionalnih korporacija. Nacionalni demokratski model eksploatacije kojim je upravljala dræava funkcionirao je u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama toliko dugo koliko je mogao regulirati sve jaËe sukobe na dinamiËan naËin - toliko dugo, drugim rijeËima, koliko je mogao odræavati moguÊnost razvoja i utopiju dræavnoga planiranja, toliko dugo, iznad svega, koliko je klasna borba u pojedinim zemljama odreivala neku vrstu dualizma moÊi iznad kojega su se mogle smjestiti unitarne dræavne strukture. Nacionalna demokratska kapitalistiËka dræava razarala je samu sebe u mjeri u kojoj su iπËezavali ti

259

260

PUTOVI PROIZVODNJE

uvjeti, kako u stvarnom tako i u ideoloπkom smislu. Jedinstvo i homogenost vlada raspali su se i pretoËili u niz odvojenih tijela [banaka, meunarodnih organizama planiranja i tako dalje, pored tradicionalnih odvojenih tijela], koja su sve viπe svoju legitimnost traæila na transnacionalnoj razini moÊi.

Meutim to πto su se transnacionalne korporacije uzdigle iznad i izvan ustavnoga zapovijedanja u nacionalnim dræavama, ne smije nas navesti na pomisao da su ustavni mehanizmi i nadzori kao takvi nestali, da se transnacionalne korporacije, relativno slobodne od nacionalnih dræava, slobodno natjeËu i upravljaju sobom. Umjesto toga, ustavne funkcije pomaknute su na drugu razinu. Kada smo jednom shvatili slabljenje tradicionalnoga nacionalnoga ustavnoga sustava, trebamo istraæiti kako se moÊ konstituira na supranacionalnoj razini - drugim rijeËima, kako se poËinje oblikovati konstituciju Imperija.

Piramida globalne konstitucije Na prvi pogled i na razini posve empirijskoga opaæanja, novi svjetski ustavni okvir izgleda kao neuredan pa Ëak i kaotiËni skup nadzora i predstavniËkih organizacija. Ti su globalni ustavni elementi rasporeeni u πiroki spektar tijela [u nacionalnim dræavama, u udruæenjima nacionalnih dræava i u meunarodnim organizacijama svih vrsta]. Oni su podijeljeni po funkciji i sadræaju [kao πto su politiËki, monetarni, zdravstveni i obrazovni organizmi]. A njih presijecaju poprijeko razne proizvodne djelatnosti.

Meutim, ako pomnije pogledamo, taj neuredan skup ipak sadræi neke referentne toËke. One su manje elementi reda a viπe matrice koje omeuju relativno koherentne obzore u neredu globalnoga pravnoga i politiËkoga æivota. Kada analiziramo oblike globalne moÊi u njezinim raznim tijelima i organizacijama, prepoznajemo piramidalnu strukturu koja se sastoji od tri sve πira reda, od kojih svaki sadræi nekoliko razina.

Na vrhu piramide nalazi se jedna supermoÊ, Sjedinjene Dræave, koja dræi hegemoniju nad globalnom uporabom sile - supermoÊ koja moæe djelovati sama ali viπe voli djelovati u suradnji s drugima pod kiπobranom Ujedinjenih naroda. Taj jedinstveni status definitivno je uspostavljen s krajem hladnoga rata a prvi put je potvren u Zaljevskom ratu. Na drugoj razini, joπ uvijek unutar prvoga reda, kako se piramida neznatno proπiruje, skupina nacionalnih dræava nadzire osnovne globalne monetarne instrumente pa tako ima sposobnost da ureuje meunarodne razmjene. Te su nacionalne dræave povezane u niz organizama - G7, Pariπki i Londonski klub, Davos i tako dalje. Naposljetku, na treÊoj razini toga prvoga reda

MJE©OVITA KONSTITUCIJA

heterogeni skup udruæenja [ukljuËujuÊi viπe ili manje iste snage koje provode hegemoniju na vojnim i monetarnim razinama] razvijaju kulturnu i biopolitiËku moÊ na globalnoj razini.

Ispod prvoga i najviπega reda jedinstvenoga globalnoga zapovijedanja nalazi se drugi red u kojemu je zapovijedanje πiroko raspodijeljeno po svijetu, naglaπavajuÊi ne toliko ujedinjenje koliko oblikovanje. Taj red strukturiraju ponajviπe mreæe koje su transnacionalne kapitalistiËke organizacije proπirile diljem svjetskoga træiπta: mreæe kolanja kapitala, tehnologije, stanovniπtva i sliËno. Te proizvodne organizacije koje stvaraju i snabdijevaju træiπta proteæu se popreËno pod kiπobranom i jamstvom srediπnje moÊi koja saËinjava prvi red globalne moÊi. Ako preuzmemo stari prosvjetiteljski koncept izgradnje Ëula prinoπenjem ruæe pod lice kipa, moæemo reÊi da transnacionalne korporacije oæivljavaju krutu strukturu srediπnje moÊi. U stvari, putem globalne raspodjele kapitala, tehnologija, dobara i stanovniπtva transnacionalne korporacije izgrauju πiroke mreæe komunikacije i omoguÊuju zadovoljenje potreba. Transnacionalne korporacije i organizacije træiπta na taj naËin oblikuju jedinstveni i jednoznaËni vrh svjetskoga zapovijedanja. Svjetsko træiπte istovremeno homogenizira i diferencira teritorije, ispisujuÊi ponovo zemljopis zemaljske kugle. Joπ uvijek u drugom redu, na razini koja je Ëesto potËinjena moÊi transnacionalnih korporacija, nalazi se opÊi skup suverenih nacionalnih dræava koje se sada bitno podudaraju s lokalnim, teritorijaliziranim organizacijama. Nacionalne dræave ispunjaju nekoliko funkcija: politiËko posredovanje u pogledu globalnih hegemonistiËkih moÊi, pregovaranje u pogledu transnacionalnih korporacija, i preraspodjelu dohotka prema biopolitiËkim potrebama unutar vlastitih ograniËenih teritorija. Nacionalne dræave su filteri tijeka globalnoga kolanja i regulatori oblikovanja globalnoga zapovijedanja. Drugim rijeËima, one hvataju i raspodjeljuju tijekove bogatstva prema globalnoj moÊi i od nje i one discipliniraju vlastito stanovniπtvo koliko god je to moguÊe.

TreÊi i najπiri red piramide, naposljetku, sastoji se od skupina koje predstavljaju narodne interese u globalnom rasporedu moÊi. Mnoπtvo se ne moæe izravno ukljuËiti u strukture globalne moÊi veÊ se mora filtrirati kroz mehanizme predstavljanja. Koje skupine i organizacije ispunjavaju funkciju osporavanja i/ili legitimiranja narodnog predstavljanja u strukturama globalne moÊi? Tko predstavlja Narod u globalnoj konstituciji? Ili, joπ vaænije, koje snage i procesi preobraæavaju mnoπtvo u Narod koji onda moæe biti predstavljen u globalnoj konstituciji? U mnogim sluËajevima nacionalne

261

262

PUTOVI PROIZVODNJE

dræave dobivaju tu ulogu, osobito kolektiv potËinjenih ili manjih zemalja.

Unutar OpÊe skupπtine Ujedinjenih naroda, na primjer, skupine potËinjenih nacionalnih dræava, brojËana veÊina ali manjina u smislu moÊi, funkcioniraju kao barem simboliËko ograniËenje velikih sila i njihovu legitimaciju. Na taj naËin zamiπljamo da je cijeli svijet predstavljen u dvorani OpÊe skupπtine Ujedinjenih naroda i u drugim globalnim forumima. S obzirom da same nacionalne dræave [kako u viπe ili manje demokratskim zemljama tako i u autoritarnim reæimima] predstavljaju volju Naroda one mogu traæiti pravo da predstavljaju narodnu volju samo kroz dva stupnja, kroz dvije razine predstavljanja: nacionalna dræava predstavlja Narod a Narod predstavlja mnoπtvo.

Meutim, nacionalne dræave svakako nisu jedine organizacije koje predstavljaju Narod u novom globalnom rasporedu. Takoer u tom treÊem redu piramide, globalni Narod jasnije i izravnije je predstavljen ne preko vladinih tijela veÊ putem raznih organizacija koje su barem relativno neovisne od nacionalnih dræava i kapitala. »esto shvaÊamo da te organizacije funkcioniraju kao strukture globalnoga civilnoga druπtva, kanalizirajuÊi potrebe i æelje mnoπtva u oblike koji funkcioniraju unutar struktura globalne moÊi. U tom novom globalnom obliku joπ uvijek moæemo prepoznati sluËajeve tradicionalnih elemenata civilnoga druπtva, kao πto su mediji i vjerske ustanove. Mediji su dugo vremena sebe pozicionirali kao glas ili Ëak savjest Naroda u oporbi prema moÊi dræava i privatnih interesa kapitala. Oni su daljnja provjera i ravnoteæa vladinoga djelovanja, pruæajuÊi objektivno i neovisno stajaliπte svega πto Narod æeli ili treba znati. Meutim, odavno je jasno da mediji u stvari nisu vrlo neovisni od kapitala s jedne strane i od dræava s druge.07 Vjerske organizacije su joπ dugotrajniji sektor nevladinih institucija koje predstavljaju Narod. Porast vjerskih fundamentalizama [kako islamskih tako i krπÊanskih] u mjeri u kojoj oni predstavljaju narod protiv dræave treba moæda shvatiti kao element toga novoga globalnoga civilnoga druπtva - ali kada takve vjerske organizacije ustanu protiv dræave one Ëesto teæe da same postanu dræava.

Najnovije i moæda najvaænije sile u globalnome civilnome druπtvu idu pod imenom nevladinih organizacija [nvo-e]. Izraz nvo nije dobio vrlo strogu definiciju, ali mi Êemo ga definirati kao bilo koju organizaciju koja ima namjeru predstavljati Narod i djeluje u njegovom interesu, odvojeno od struktura dræave [a Ëesto i protiv]. Mnogi u stvari smatraju nvo-e sinonimom za “narodne organizacije” jer se narodni interes razlikuje od dræavnoga interesa.08 Te organizacije djeluju na mjesnoj, nacionalnoj i

MJE©OVITA KONSTITUCIJA

supranacionalnoj razini. Izraz nvo tako udruæuje ogroman i heterogeni skup organizacija. PoËetkom 1990-ih bilo je viπe od osamnaest tisuÊa nvo-a πirom svijeta. Neke od tih organizacija ispunjavaju neπto sliËno tradicionalnim funkcijama sindikata [kao πto je Udruæenje za samozaposlenje æena Ahmedabada, u Indiji]; druge nastavljaju misionarski poziv vjerskih sljedbi [kao πto su KatoliËke sluæbe pomoÊi]; a druge opet nastoje predstavljati stanovniπtvo koje ne predstavljaju nacionalne dræave [kao πto je Svjetsko vijeÊe uroeniËkih naroda]. Bilo bi uzaludno pokuπati opisati funkcioniranje toga ogromnoga i heterogenoga skupa organizacija u jednoj jedinoj definiciji. 09 Neki kritiËari tvrde da su nvo-e spojive s neoliberalnim projektom globalnoga kapitala i da mu sluæe s obzirom da se nalaze izvan dræavne moÊi i Ëesto u sukobu s njom. Dok globalni kapital napada moÊi nacionalne dræave odozgo, tvrde oni, nvo-e funkcioniraju kao “usporedna strategija ‘odozdo’” i predstavljaju “lice zajednice” neoliberalizma.10 Moæe biti toËno da djelatnosti mnogih nvo-a promiËu neoliberalni projekt globalnoga kapitala, ali moramo svakako istaknuti da to ne moæe bezuvjetno odrediti djelatnosti svih nvo-a. »injenica da su one nevladine ili da se Ëak suprotstavljaju moÊima nacionalnih dræava ne svrstava samo po sebi te organizacije uz interese kapitala. Postoje mnogi naËini da budemo izvan dræave i da joj se suprotstavljamo, a neoliberalni projekt samo je jedan od njih.

Naπ najviπe zanima, u kontekstu Imperija, podskup nvo-a koji nastoji predstaviti one najmanje meu nama, one koji sebe ne mogu predstavljati.

Te nvo-e, koje nekada πiroko obiljeæavamo kao humanitarne organizacije, u stvari su postale najmoÊnijima i najistaknutijima u suvremenom globalnom poretku. Njihov mandat nije promicati konkretne interese nikakve ograniËene skupine veÊ izravno predstavljati globalne i univerzalne ljudske interese. Organizacije za ljudska prava [kao πto su Amnesty International i Americas Watch], mirotvorne skupine [kao πto su Witness of Peace i Shanti Sena], kao i lijeËniËke agencije i one za pomoÊ gladnima [kao πto su Oxfam i Médecins sans frontiéres], sve one brane ljudska prava protiv muËenja, gladi, pokolja, zatvaranja i politiËkih ubojstava. Njihovo politiËko djelovanje poËiva na univerzalnom moralnom pozivu - u pitanju je sam æivot. U tom je pogledu moæda netoËno kazati da te nvo-e predstavljaju one koji ne mogu sebe predstavljati [stanovniπtvo u ratu, izgladnjele mase i tako dalje] pa Ëak i da one predstavljaju globalni Narod u njegovoj cjelini]. Te organizacije idu dalje od toga. One u stvari predstavljaju æivotnu snagu koja je u osnovi Naroda, pa tako preobraæavaju politiku u pitanje generiËkoga æivota, æivota u

263

264

PUTOVI PROIZVODNJE

svojoj njegovoj opÊenitosti. Te se nvo-e na daleko i πiroko proteæu u humusu biomoÊi, sve su one kapilarni krajevi suvremenih mreæa moÊi, ili [da se vratimo naπoj opÊoj metafori] one su πiroka osnova trokuta globalne moÊi.

Tu, na najπiroj, najuniverzalnijoj razini, djelatnosti tih nvo-a podudaraju se s funkcioniranjem Imperija “izvan politike”, na terenu biomoÊi, zadovoljavajuÊi potrebe samoga æivota.

Polibije i imperijalna moÊ Ako uËinimo korak unatrag od empirijskoga opisivanja, moæemo brzo shvatiti da nam trojna podjela funkcija i elemenata koja se pojavila omoguÊuje da izravno uemo u problematiku Imperija. Drugim rijeËima, suvremeno empirijsko stanje sliËi teoretskom opisu imperijalne moÊi kao vrhunskog oblika moÊi πto ga je Polibije izradio za Rim a prenijela nam ga evropska tradicija.11 Prema Polibiju, Rimsko carstvo predstavljalo je vrhunac politiËkoga razvoja jer je spojilo tri “dobra” oblika moÊi - monarhiju, aristokraciju i demokraciju, utjelovljena u osobama Cara, Senata i narodnih comitia. Imperij je sprijeËilo da se ti dobri oblici srozaju u zaËarani krug korupcije u kojemu monarhija postaje tiranija, aristokracija postaje oligarhija a demokracija postaje ohlokracija ili anarhija.

Prema Polibijevoj analizi, monarhija usidruje jedinstvo i nastavak moÊi.

Ona je temelj i krajnja instanca imperijalne vladavine. Aristokracija odreuje pravdu, mjeru i vrlinu i oblikuje njihove mreæe po cijeloj druπtvenoj sferi.

Ona nadgleda reprodukciju i kolanje imperijalne vladavine. Naposljetku, demokracija organizira mnoπtvo prema predstavniËkoj shemi tako da se Narod dovede pod vladavinu reæima a reæim se prisili da zadovoljava interese naroda. Demokracija jamËi disciplinu i preraspodjelu. Imperij s kojim se danas suoËavamo takoer je - mutatis mutandis - konstituiran prema funkcionalnoj ravnoteæi izmeu ta tri oblika moÊi: monarhistiËkoga jedinstva moÊi i njegovog globalnog monopola na silu; aristokratskih oblika transnacionalnih korporacija i nacionalnih dræava; i demokratskopredstavniËkih comitia, opet predstavljenih u obliku nacionalnih dræava zajedno s raznim vrstama nvo-a, medijskih organizacija i drugih “narodnih” organizama. Mogli bismo reÊi da predstojeÊa imperijalna konstitucije spaja tri dobre tradicionalne vrste vlasti u odnos koji je formalno spojiv s Polibijevim modelom, iako je svakako njegov sadræaj vrlo razliËit od druπtvenih i politiËkih snaga Rimskoga Carstva.

Moæemo shvatiti koliko smo blizu Polibijeva modela imperijalne moÊi i udaljeni od njega ako uronimo u genealogiju tumaËenja Polibija u povijesti

MJE©OVITA KONSTITUCIJA

evropske politiËke misli. Glavni pravac tumaËenja dolazi nam preko Machiavellija i talijanske renesanse; on je proæimao makijavelistiËku tradiciju u raspravama koje se prethodile Engleskoj revoluciji i slijedile je, da bi konaËno doπao do svoje najviπe primjene u OËeva utemeljitelja i u nacrtu ustava sad-a.12 Glavna promjena koja se zbila tijekom te tradicije tumaËenja bila je preobrazba Polibijeva klasiËnoga trojnoga modela u trofunkcionalni model ustavne izgradnje. U joπ uvijek srednjovjekovnom protoburæoaskom druπtvu kao πto je Machiavellijeva Firenca ili Ëak predrevolucionarna Engleska, Polibijeva sinteza shvaÊala se kao graevina koja ujedinjuje tri razna klasna tijela: monarhiji je pripadalo jedinstvo i snaga, aristokraciji zemlja i vojska, a buræoaziji grad i novac. Ako se æeljelo da dræava pravilno funkcionira, svaki moguÊi sukob izmeu tih tijela trebalo je rjeπavati u interesu cjeline. Meutim, moderna politiËka znanost, od Montesquieua do ameriËkih Federalista, preobrazila je tu sintezu u model koji je regulirao ne tijela veÊ funkcije.13 Smatralo se da druπtvene skupine i klase same utjelovljuju funkcije: izvrπnu, sudsku i predstavniËku. Te su funkcije apstrahirane iz kolektivnih druπtvenih subjekata ili klasa koje su ih nosile a predstavljale kao Ëiste pravne elemente. Te tri funkcije onda su organizirane u ravnoteæu koja je bila formalno ista kao i ravnoteæa koja je prije podræavala meuklasno rjeπenje. Bila je to ravnoteæa provjera i vaganja, utega i protuutega koja je stalno uspijevala reproducirati jedinstvo dræave i koherentnost njezinih dijelova.14 Izgleda nam da je u odreenom pogledu izvorni klasiËni Polibijev model konstitucije Imperija bliæi naπoj stvarnosti nego moderna liberalna tradicija njegove preobrazbe. Danas se joπ jednom nalazimo u genetskoj fazi moÊi i njezine akumulacije, u kojoj na funkcije prvenstveno gledamo s ugla odnosa i materijalnosti snage a ne sa stajaliπta moguÊe ravnoteæe i definitivne formalizacije ukupnoga ureenja. U toj fazi konstituiranja Imperija, zahtjevi πto ih izraæava moderni razvoj ustavnosti [kao πto su podjela moÊi i formalna legitimnost postupaka] ne dobivaju najveÊe prvenstvo [vidi dio 1.1].

Mogli bismo Ëak i tvrditi da nam naπe iskustvo konstitucije [u nastajanju] Imperija govori o razvoju i suæivotu “loπih” oblika vlasti a ne “dobrih” oblika, kao πto tradicija kaæe. Svi se elementi mijeπane konstitucije pojavljuju na prvi pogled kao kroz leÊe πto izobliËavaju. Monarhija se prije predstavlja kao globalna redarstvena sila pa prema tome kao oblik tiranije a ne kao ona koja legitimira i utjelovljuje transcendentno stanje jedinstva moÊi. Transnacionalna aristokracija kao da viπe voli financijske spekulacije

265

266

PUTOVI PROIZVODNJE

nego poduzetniËku vrlinu pa se tako pojavljuje kao parazitska oligarhija.

Naposljetku, demokratske snage koje bi u tom okviru trebale saËinjavati aktivni i otvoreni element imperijalnoga stroja, pojavljuju se prije kao korporativne snage, kao skup predrasuda i fundamentalizama, iskazujuÊi duh koji je konzervativan ako ne i potpuno reakcionaran.15 Kako unutar pojedinih dræava tako i na meunarodnoj razini, ta ograniËena sfera imperijalne “demokracije” oblikovala se kao Narod [organizirana posebnost koja brani utvrene povlastice i vlasniπtva] a ne kao mnoπtvo [univerzalnost slobodnih i proizvodnih praksi].

Hibridna konstitucija Meutim, Imperij koji se danas pojavljuje nije stvarno povratak na klasiËni Polibijev model, Ëak ni u negativnom “loπem” obliku. Moæemo bolje razumjeti suvremeno ureenje u postmodernom kontekstu, to jest, kao evoluciju s onu stranu modernoga, liberalnoga modela mijeπane konstitucije. Okvir pravne formalizacije, ustavni mehanizam jamstava i shema ravnoteæe preobraæavaju se po dvije prvenstvene osi u prijelazu s modernoga na postmoderno podruËje.

Prva os preobrazbe ukljuËuje prirodu mjeπavine u konstituciji - prijelaz od klasiËnoga i modernoga modela mikstuma odvojenih tijela ili funkcija u proces hibridizacije funkcija vladanja u danaπnjem stanju. Procesi stvarnoga potËinjavanja, koji potËinjavaju rad pod kapital i upijaju globalno druπtvo unutar Imperija, prisiljavaju figure moÊi da razore prostornu mjeru i razdaljinu koja je odreivala njihov odnos, mijeπajuÊi te figure u hibridne oblike. Ta mutacija prostornih odnosa preobraæava samo vrπenje moÊi. Prvo, postmoderna imperijalna monarhija ukljuËuje vladavinu nad jedinstvom svjetskoga træiπta, pa je tako pozvana da jamËi kolanje dobara, tehnologija i radne snage - da jamËi, u stvari, kolektivnu dimenziju træiπta. Meutim, procesi globalizacije monarhistiËke moÊi mogu imati smisla jedino ako ih razmatramo u smislu niza hibridizacija u koje monarhija ulazi zajedno s drugim oblicima moÊi. Imperijalna monarhija nije smjeπtena u odvojeno izolirano mjesto - a naπ postmoderni Imperij nema nikakvoga Rima.

MonarhistiËko tijelo je i samo mnogoliko i prostorno rasprπeno. Taj proces hibridiziranja joπ je jasniji u razvoju aristokratske funkcije, a osobito u razvoju i oblikovanju proizvodnih mreæa i træiπta. U stvari, aristokratske funkcije nerazdvojivo se spajaju s monarhistiËkim funkcijama. U sluËaju postmoderne aristokracije, problem se sastoji ne samo u stvaranju okomitoga prijenosnika izmeu srediπta i oboda radi proizvodnje i prodaje

MJE©OVITA KONSTITUCIJA

roba, veÊ u stalnom postavljanju u odnos πirokoga kruga proizvoaËa i potroπaËa unutar træiπta i meu njima. Taj svestrani odnos izmeu proizvodnje i potroπnje postaje joπ vaæniji kada proizvodnju roba sve viπe odreuju nematerijalne usluge usaene u mreæne strukture. Tu hibridizacija postaje bitni i uvjetni element koji sudjeluje u oblikovanju krugova proizvodnje i potroπnje.16 Naposljetku, demokratske funkcije Imperija odreuju se unutar tih istih monarhistiËkih i aristokratskih hibridizacija, mijenjajuÊi njihove odnose u odreenoj mjeri i uvodeÊi nove odnose snaga.

Na sve tri razine, ono πto je prije bila mjeπavina, πto je doista bilo organsko meusobno djelovanje funkcija koje su ostale odvojene i razliËite, sada teæi prema hibridizaciji samih funkcija. Tako moæemo postaviti prvu os preobrazbe kao prijelaz iz mijeπane konstitucije u hibridnu konstituciju.

Drugu os ustavne preobrazbe, koja pokazuje kako pomaknuÊe ustavne teorije tako i novu kvalitetu same konstitucije, otkriva Ëinjenica da se u sadaπnjoj fazi zapovijedanje mora sve viπe proπirivati nad vremenskim dimenzijama druπtva pa odatle na dimenzije subjektivnosti. Moramo razmotriti kako monarhistiËki moment funkcionira istovremeno kao jedinstvena svjetska vlast nad kolanjem dobara i kao mehanizam organiziranja kolektivnoga druπtvenoga rada koji odreuje uvjete njegove reprodukcije.17 Aristokratski moment mora razviti svoje hijerarhijsko zapovijedanje i svoje naredbodavne funkcije nad transnacionalnim oblikovanjem proizvodnje i potroπnje, ne samo putem tradicionalnih monetarnih instrumenata, veÊ takoer u sve veÊoj mjeri putem instrumenata i dinamike suradnje meu samih druπtvenim akterima. Procesi druπtvene suradnje moraju se ustavno formalizirati kao aristokratska funkcija.

Naposljetku, iako i monarhistiËke i aristokratske funkcije ciljaju na subjektivne i proizvodne dimenzije nove hibridne konstitucije, kljuË te preobrazbe nalazi se u demokratskom momentu, a vremenska dimenzija demokratskoga trenutka mora se na kraju odnositi na mnoπtvo. Meutim, ne smijemo nikada zaboraviti da tu imamo posla s imperijalnim licem demokracije, u kojemu je mnoπtvo zahvaÊeno elastiËnom i prilagodljivom aparaturom nadzora. Upravo tu trebamo prepoznati najvaæniji kvalitativni skok: od disciplinarne paradigme do nadzorne paradigme vlasti.18 Vladanje se vrπi izravno nad kretanjima proizvodnih i suradniËkih subjektivnosti; ustanove se stalno oblikuju i redefiniraju prema ritmu tih kretanja; a topografija moÊi ne mora se viπe prvenstveno baviti prostornim odnosima veÊ je prije upisana u vremenska pomaknuÊa subjektivnosti. Tu opet nalazimo ne-mjesto moÊi koje je naπa analiza suverenosti ranije otkrila. Ne-

267

268

PUTOVI PROIZVODNJE

mjesto je poloæaj gdje se vrπe hibridne nadzorne funkcije Imperija.

Na tom imperijalnom ne-mjestu, u hibridnom prostoru πto ga gradi konstitutivni proces, joπ uvijek nalazimo stalnu i nezatomivu prisutnost subjektivnih pokreta. Joπ uvijek se suoËavamo s neËim poput mijeπane konstitucije, ali njega sada proæimaju u punoj jaËini pomaknuÊa, prilagodbe i hibridizacije svojstvene prijelazu prema postmodernosti. Tu se poËinje oblikovati kretanje od druπtvenoga prema politiËkom i pravnom koje uvijek odreuje konstitutivne procese; tu se poËinje pojavljivati uzajaman odnos izmeu druπtvenih i politiËkih snaga koje zahtijevaju formalno priznavanje u konstitutivnom procesu; i naposljetku, tu razne funkcije [monarhija, aristokracija i demokracija] mjere snagu subjektivnosti koje ih tvore i pokuπavaju uhvatiti segmente njihovih konstitutivnih procesa.

Bitka za konstituciju Naπ krajnji cilj u analizi konstitutivnih procesa i figura Imperija je prepoznati teren na kojemu se mogu pojaviti osporavanja i alternative. U Imperiju je, kao πto je doista bio sluËaj u klasiËnim i modernim reæimima, sama konstitucija mjesto borbe, ali danas priroda toga mjesta i ta borba nisu nikako jasne. OpÊe crte danaπnje imperijalne konstitucije mogu se zamisliti u obliku rizomatske i univerzalne komunikacijske mreæe u kojoj se uspostavljaju odnosi prema svim njezinim toËkama ili Ëvorovima i od njih.

Takva mreæa izgleda paradoksalno potpuno otvorena i potpuno zatvorena prema borbi i upletanju. S jedne strane mreæa formalno dozvoljava svim moguÊim subjektima u spletu odnosa da budu istovremeno prisutni, ali s druge strane, sama mreæa je stvarno i pravo ne-mjesto. Borba za konstituciju morat Êe se odvijati na tom dvosmislenom i promjenjivom terenu.

Postoje tri kljuËne varijable koje Êe odrediti tu borbu, varijable koje djeluju na podruËju izmeu opÊeg i pojedinaËnog, izmeu aksiomatike zapovijedanja i samoidentifikacije subjekta i izmeu proizvodnje subjektivnosti sa strane moÊi i autonomnoga otpora samih subjekata. Prva varijabla ukljuËuje jamstvo mreæe i njezin opÊi nadzor na takav naËin da [pozitivno] mreæa moæe uvijek funkcionirati i [negativno] ona ne moæe funkcionirati protiv onih na poziciji moÊi.19 Druga varijabla tiËe se onih koji raspodjeljuju usluge u mreæi i pretenzije da te usluge budu jednako nagraene tako da mreæa moæe odræavati i reproducirati kapitalistiËki ekonomski sustav i istovremeno proizvoditi druπtvenu i politiËku segmentaciju koja joj je svojstvena.20 TreÊa varijabla, naposljetku, predstavlja se unutar same mreæe. Ona se bavi mehanizmima pomoÊu kojih

MJE©OVITA KONSTITUCIJA

se proizvode razlike meu subjektivnostima i naËinima na koje te razlike funkcioniraju unutar sustava.

Prema tim trima varijablama, svaka subjektivnost mora postati subjekt kojim se vlada u opÊim mreæama nadzora [u ranom modernom smislu onoga koji je podvrgnut [subdictus] suverenoj moÊi], a u isto vrijeme svaki mora biti i neovisni agens proizvodnje i potroπnje unutar mreæa. Je li to dvostruko oblikovanje doista moguÊe? Je li moguÊe da sustav odræava istovremeno politiËko podvrgnuÊe i subjektivnost proizvoaËa/potroπaËa? To doista ne izgleda tako. U stvari, bitan uvjet postojanja univerzalne mreæe, koja je srediπnja hipoteza toga ustavnoga okvira, je da ona bude hibridna, a to znaËi, za naπe svrhe, da politiËki subjekt bude nepostojan i pasivan, dok je proizvodni i potroπaËki agens prisutan i aktivan. To znaËi da oblikovanje nove mijeπane konstitucije, daleko od toga da je jednostavno ponavljanje tradicionalne ravnoteæe, vodi prema bitnoj neravnoteæi izmeu utvrenih aktera pa tako i novoj druπtvenoj dinamici koja oslobaa proizvoaËkoga i potroπaËkoga subjekta od [ili barem Ëini dvosmislenim njegov poloæaj unutar njih] mehanizama politiËkoga podvrgnuÊa. Izgleda da se tu pojavljuje prvenstveno mjesto borbe, na terenu proizvodnje i ureenja subjektivnosti.

Je li to doista stanje koje Êe proizaÊi iz kapitalistiËke preobrazbe naËina proizvodnje, kulturnih razvoja postmodernizma i procesa politiËkog konstituiranja Imperija? Nismo svakako u poloæaju da doemo do toga zakljuËka. Ipak moæemo vidjeti da se u tom novom stanju strategija uravnoteæenoga i ureenoga sudjelovanja, koju su liberalne i imperijalne mijeπane konstitucije uvijek slijedile, suoËava s novim poteπkoÊama i snaænim izrazom autonomije u pojedinaËnim i kolektivnim proizvoaËkim subjektivnostima ukljuËenima u tom procesu. Izgleda da na terenu proizvodnje i ureenja subjektivnosti, i u razdvajanju politiËkoga subjekta i ekonomskoga subjekta, moæemo prepoznati stvarno polje borbe na kojemu se mogu ponovo otvoriti svi taktiËki potezi konstitucije i ravnoteæa meu snagama - πto je istinsko i pravo stanje krize a moæda i revolucije.

Spektakl konstitucije Meutim, otvoreno polje borbe koje se pojavljuje u ovoj analizi brzo iπËezava kada razmotrimo nove mehanizme pomoÊu kojih se tim hibridnim mreæama sudjelovanja manipulira odozgo.21 U stvari, ljepilo koje dræi zajedno razliËite funkcije i tijela hibridne konstitucije je ono πto je Guy Debord nazvao spektaklom, integriranom i rasprπenom aparaturom slika i zamisli koja proizvodi i ureuje javni diskurs i miπljenje.22 U druπtvu spektakla, ono πto

269

270

PUTOVI PROIZVODNJE

se nekada zamiπljalo kao javna sfera, otvoreni teren politiËke razmjene i sudjelovanja, potpuno iπËezava. Spektakl uniπtava bilo koji kolektivni oblik druπtvenosti - individualizirajuÊi druπtvene aktere u njihovim odvojenim automobilima i ispred odvojenih video ekrana - i istovremeno nameÊe novu masovnu druπtvenost, novu ujednaËenost akcije i misli. Na tom terenu spektakla, tradicionalni oblici borbe za konstituciju postaju nepojmljivi.

OpÊe shvaÊanje da su mediji [a televizija posebno] uniπtili politiku krivo je samo u mjeri u kojoj se ono temelji na idealiziranom pojmu onoga od Ëega su se sastojali politiËki diskurs, razmjena i sudjelovanje u eri πto je prethodila naπem medijskom dobu. Razlika suvremene medijske manipulacije politikom nije u stvari razlika u naravi veÊ u stupnju. Drugim rijeËima, sigurno su i prije postojali brojni mehanizmi za oblikovanje javnoga mnijenja i javnoga poimanja druπtva, ali suvremeni mediji pruæaju strahovito moÊnije instrumente za te zadaÊe. Kao πto kaæe Debord, u druπtvu spektakla postoji jedino ono πto se pojavljuje, a glavni mediji imaju skoro monopol na ono πto se pojavljuje pred opÊom javnoπÊu. Taj zakon spektakla oËigledno vlada na podruËju medijski voene izborne politike, a to se umijeÊe manipulacije najprije razvilo u Sjedinjenim Dræavama ali se sada proπirilo po cijelome svijetu. Diskurs izbornoga vremena usredotoËuje se gotovo iskljuËivo na to kako kandidati izgledaju, na izbor trenutka i kolanje slika. Glavne medijske mreæe provode neku vrstu spektakla drugoga reda koji baca svjetlo [i bez sumnje djelomice ga oblikuje] na spektakl πto ga insceniraju kandidati i njihove politiËke stranke. Danas izgledaju bespomoÊno naivni Ëak i stari pozivi da se manje usredotoËimo na sliku a viπe na teme i sadræaj u politiËkim kampanjama koje smo ne tako davno sluπali. SliËno, danas se uzimaju kao sami po sebi razumljivima miπljenja da politiËari funkcioniraju kao zvijezde i da politiËke kampanje djeluju po logici oglaπavanja - a te su hipoteze izgledale radikalne i skandalozne pred trideset godina. PolitiËki diskurs je oblikovana prodajna reklama a politiËko sudjelovanje svodi se na odabir izmeu potroπaËkih slika.

Kada kaæemo da spektakl ukljuËuje medijsko manipuliranje javnim mnijenjem i politiËkom radnjom, ne æelimo nagovijestiti da se iza kulisa nalazi ËovjeËuljak, veliki »arobnjak iz Oza koji nadzire sve πto se gleda, misli i Ëini. Ne postoji jedinstveno mjesto nadzora koje diktira spektakl. Meutim, spektakl opÊenito funkcionira kao da postoji takva toËka srediπnjega nadzora. Kao πto kaæe Debord, spektakl je istovremeno rasprπen i integriran.

Stoga teorije zavjere o vladinim i izvanvladinim urotama radi globalnoga nadzora, koje su se svakako namnoæile zadnjih desetljeÊa, trebamo shvatiti

MJE©OVITA KONSTITUCIJA

kao istovremeno toËne i krive. Kao πto Fredric Jameson izvrsno objaπnjava u kontekstu suvremenoga filma, teorije zavjere su grubi ali uËinkoviti mehanizam kojim se moæemo pribliæiti funkcioniranju totaliteta.23 Spektakl politike funkcionira kao da jedna jedina moÊ svjesno i izravno upravlja medijima, vojskom, vladom, transnacionalnim korporacijama, globalnim financijskim institucijama i tako dalje, iako u stvarnosti to nije toËno.

Druπtvo spektakla vlada tako πto rukuje jednim vrlo starim oruæjem.

Hobbes je odavno shvatio da je za uËinkovito vladanje “Strast s kojom treba raËunati Strah”.24 Za Hobbesa, strah povezuje i osigurava druπtveni poredak, a joπ i danas strah je prvenstveni mehanizam nadzora koji ispunjava druπtvo spektakla.25 Iako izgleda da spektakl funkcionira putem æelje i uæitka [æelje za robama i uæitka potroπnje], on u stvari funkcionira putem komunikacije straha - ili, drugim rijeËima, spektakl stvara oblike æelje i uæitka koji su intimno povezani sa strahom. Jezik rane moderne evropske filozofije nazivao je prenoπenje straha praznovjerjem. I doista, politika straha uvijek se πirila putem neke vrste praznovjerja. Promijenili su se samo oblici i mehanizmi praznovjerja koji prenose strah.

Spektakl straha koji dræi na okupu postmodernu kriæanu konstituciju i medijsko manipuliranje javnoπÊu i politikom oduzima tlo pod nogama borbi za imperijalnu konstituciju. Izgleda kao da ne postoji mjesto za stajanje, nikakav uteg za bilo koji otpor, veÊ samo neumoljivi stroj moÊi. Vaæno je shvatiti moÊ spektakla i nemoguÊnost tradicionalnih oblika borbe, ali to nije kraj priËe. Kako stara mjesta i oblici borbe propadaju, pojavljuju se novi i moÊniji. Spektakl imperijalnoga poretka nije oklopljen svijet, veÊ u stvari otvara stvarnu moguÊnost da ga se sruπi kao i nove potencijale za revoluciju.

271

3.6 KAPITALISTI»KA SUVERENOST, ILI UPRAVLJANJE GLOBALNIM DRU©TVOM NADZORA Dok god se druπtvo temelji na novcu neÊemo ga imati dovoljno. broπura, pariπki πtrajk, prosinac 1995.

To je dokinuÊe kapitalistiËkoga naËina proizvodnje unutar samoga kapitalistiËkoga naËina proizvodnje, pa stoga i samodokidajuÊe protuslovlje, koje se predstavlja prima facie kao puka toËka prijelaza na novi oblik proizvodnje. karl marx

Kapital i suverenost mogli bi izgledati protuslovan par. Moderna suverenost oslanja se u biti na transcendentnost suverena - bio on vladar, dræava, nacija ili Ëak Narod - iznad druπtvene razine. Hobbes je uspostavio prostornu metaforu suverenosti za cijelu modernu politiËku misao u svom jedinstvenom Levijatanu koji se uzdiæe iznad druπtva i mnoπtva. Suveren je viπak moÊi koja sluæi da se rijeπi ili odgodi kriza modernosti. Nadalje, moderna suverenost djeluje, kao πto smo detaljno vidjeli, putem stvaranja i odræavanja Ëvrstih granica izmeu teritorija, stanovniπtva, druπtvenih funkcija i tako dalje.

Suverenost je tako i viπak koda, pretjerano kodiranje druπtvenih tijekova i funkcija. Drugim rijeËima, suverenost djeluje putem popreËnih nabiranja druπtvenoga polja.

Kapital, naprotiv, djeluje na razini imanentnosti, putem prijenosnika i mreæa odnosa vladanja, ne oslanjajuÊi se na transcendentno srediπte moÊi.

On povijesno nastoji razoriti tradicionalne druπtvene granice, πireÊi se preko teritorija i obuhvaÊajuÊi uvijek novo stanovniπtvo unutar svojih procesa.

Kapital funkcionira, prema terminologiji Deleuzea & Guattarija, putem uopÊenoga dekodiranja strujanja, masovne deteritorijalizacije, a onda putem spajanja tih deteritorijaliziranih i dekodiranih strujanja.01 Moæemo shvatiti

KAPITALISTI»KA SUVERENOST

funkcioniranje kapitala kao deteritorijalizirajuÊega i imanentnoga u tri prvenstvena vida koje je analizirao sam Marx. Prvo, u procesima prvobitne akumulacije, kapital odvaja stanovniπtvo od posebno kodiranih teritorija i onda ga stavlja u pokret. On Ëisti Imanja i stvara “slobodni” proletarijat.

Kapital u svome neumornome marπu po svijetu razara tradicionalne kulture i druπtvene organizacije da bi stvorio mreæe i staze jednoga jedinoga kulturnoga i ekonomskoga sustava proizvodnje i kolanja. Drugo, kapital spaja sve oblike vrijednosti na jednoj opÊoj ravni i povezuje ih sve putem novca, njihovoga opÊega ekvivalenta. Kapital nastoji svesti sve prethodno uspostavljene oblike statusa, naslova i povlastica na razinu gotovinske jezgre, to jest kvantitativnih i sumjerljivih ekonomskih izraza. TreÊe, zakoni po kojima kapital funkcionira nisu odvojeni i stalni zakoni koji stoje iznad i usmjeruju djelatnost kapitala odozgo, veÊ povijesno promjenljivi zakoni koji su imanentni samom funkcioniranju kapitala: zakoni profitne stope, stope eksploatacije i ostvarenja viπka vrijednosti i tako dalje.

Kapital stoga traæi ne transcendentnu moÊ veÊ mehanizam nadzora koji se nalazi na ravni imanentnosti. Putem druπtvenoga razvoja kapitala, mehanizmi moderne suverenosti - procesi kodiranja, pretjeranoga prekodiranja i ponovnog kodiranja koji su nametnuli transcendentni poredak na omeenom i rascjepkanom druπtvenom terenu - postupno ustupaju mjesto aksiomatici: to jest, skupu jednadæbi i odnosa koji odreuje i spaja varijable i koeficijente odmah i jednako po raznim terenima bez upute na prethodne i stalne definicije ili izraze.02 Drugim rijeËima, unutar jednoga aksiomatskoga sustava, postulati “nisu tvrdnje koje mogu biti ili toËne ili krive, jer oni sadræe relativno neodreene varijable. Tek kada tim varijablama dademo konkretnu vrijednost, ili drugim rijeËima, kada umjesto njih uvedemo konstante, tek onda postulati postaju tvrdnje, toËne ili krive, veÊ prema odabranim konstantama”.03 Kapital djeluje putem upravo takve aksiomatike predloæenih funkcija. OpÊi ekvivalent novca dovodi sve elemente u mjerljive, sumjerljive odnose, a onda imanentni zakoni ili jednadæbe odreuju njihov razmjeπtaj veÊ prema pojedinim konstantama koje zamjenjuju varijable i jednadæbe. Upravo kao πto aksiomatika destabilizira bilo koje izraze i definicije πto prethode odnosima logiËke dedukcije, tako i kapital mete Ëvrste granice pretkapitalistiËkoga druπtva - a Ëak i granice nacionalnih dræava postepeno prelaze u pozadinu kako se kapital ostvaruje na svjetskome træiπtu. Kapital teæi prema glatkom prostoru odreenom dekodiranim tijekovima, elastiËnoπÊu, stalnom promjenom i izjednaËavanjem.04

273

274

PUTOVI PROIZVODNJE

Transcendentnost moderne suverenosti tako se sukobljava s imanentnosti kapitala. Povijesno se kapital oslanjao na suverenost i potporu njezinih struktura prava i sile, ali te iste strukture stalno protuslove u naËelu djelatnosti kapitala i ometaju je u praksi, ometajuÊi na kraju njegov razvoj. Cijela povijest modernosti koju smo dosad ocrtali mogla bi se promatrati kao evolucija pokuπaja da se pregovara i posreduje oko toga protuslovlja. Povijesni proces posredovanja nije bio jednako davanje i uzimanje veÊ prije jednostrano kretanje od transcendentnog poloæaja suverenosti prema ravni imanentnosti kapitala. Foucault prati to kretanje u svojoj analizi prijelaza u evropskoj vladavini izmeu sedamnaestoga i osamnaestoga stoljeÊa od “suverenosti” [apsolutnoga oblika suverenosti centaliziranoga u volji i osobi vladara] prema “guvernmentalnosti” [oblika suverenosti izraæenoga putem decentralizirane ekonomije vladanja i upravljanja robama i stanovniπtvom].05 Taj prijelaz izmeu oblika suverenosti znaËajno se podudara s ranim razvojem i πirenjem kapitala. Svaka od modernih paradigmi suverenosti doista podræava djelovanje kapitala za odreeno povijesno razdoblje, ali one istovremeno postavljaju prepreke razvoju kapitala koje on kasnije mora prevladati. Taj odnos u razvijanju moæda je srediπnji problem s kojim se mora suoËiti bilo koja teorija kapitalistiËke dræave.

Civilno druπtvo sluæilo je u jednom povijesnom razdoblju kao posrednik izmeu imanentnih snaga kapitala i transcendentne moÊi moderne suverenosti. Hegel je usvojio izraz “civilno druπtvo” na temelju svoga Ëitanja britanskih ekonomista i on ga je shvaÊao kao posredniπtvo izmeu nastojanja pluralnosti ekonomskih pojedinaca i njihovih interesa i jedinstvenoga interesa dræave. Civilno druπtvo posreduje izmeu [imanentnih] Mnogih i [transcendentnog] Jednog. Ustanove koje saËinjavaju civilno druπtvo funkcionirale su kao prolazi koji su kanalizirali tijekove druπtvenih i ekonomskih snaga, podiæuÊi ih na koherentnu jedinstvenu razinu i vraÊajuÊi ih nazad raspodjeljujuÊi zapovijedanje jedinstvom po cijelom imanentnom druπtvenom polju. Te su nedræavne ustanove, drugim rijeËima, organizirale kapitalistiËko druπtvo pod poretkom dræave i onda πirile dræavnu vladavinu po cijelom druπtvu. U smislu naπega pojmovnoga okvira, mogli bismo reÊi da je civilno druπtvo bilo teren moderne suverenosti koja postaje imanentna [sve dolje do kapitalistiËkoga druπtva] i istovremeno u obratnom smjeru kapitalistiËko druπtvo postajalo je transcendentno [sve gore do dræave].

Meutim, u naπe vrijeme, civilno druπtvo viπe ne sluæi kao primjerena toËka posredovanja izmeu kapitala i suverenosti. Strukture i ustanove koje

KAPITALISTI»KA SUVERENOST

ga saËinjavaju danas postupno odumiru. Na drugom smo mjestu tvrdili da se to odumiranje moæe shvatiti u smislu da slabi dijalektika izmeu kapitalistiËke dræave i rada, to jest, da slabe uËinkovitost i uloga sindikata, kolektivni pregovori s radom kao i predstavljanje rada u ustrojstvu.06 Odumiranje civilnoga druπtva moæe se shvatiti i kao popratna pojava u prijelazu od disciplinarnog druπtva u druπtvo nadzora [vidi dio 2.6]. Danas su druπtvene ustanove koje saËinjavaju disciplinarno druπtvo [πkola, obitelj, bolnica, tvornica], koje su velikim dijelom iste one koje shvaÊamo kao civilno druπtvo ili su s njima usko povezane, posvuda u krizi. Kako se zidovi tih ustanova uruπavaju, logika potËinjavanja koja je prije djelovala unutar njihovih ograniËenih prostora sada se proπirila, poopÊila po cijelom druπtvenom polju. Uruπavanje ustanova, odumiranje civilnoga druπtva i slabljenje disciplinarnog druπtva sve to ukljuËuje izglaivanje popreËnih nabiranja modernoga druπtvenoga prostora. Tu nastaju mreæe druπtva nadzora.07 U odnosu na disciplinarno druπtvo i graansko druπtvo, druπtvo nadzora znaËi korak prema ravni imanentnosti. Disciplinarne ustanove, granice uËinkovitosti njihove logike i njihova naboranost druπtvenoga prostora predstavljaju primjere okomite transcendentnosti preko druπtvene ravni. Meutim, trebamo pomno locirati gdje se toËno nalazi ta tarnscendentnost disciplinarnog druπtva. Foucault je insistirao na Ëinjenici, a to je bila sjajna sræ njegove analize, da je vrπenje discipline potpuno imanentno subjektivnostima pod njezinim zapovijedanjem. Drugim rijeËima, disciplina nije neki vanjski glas koji propisuje naπe postupke odozgo, nadkriljujuÊi nas, kako bi Hobbes rekao, veÊ neπto poput unutarnje prinude nerazluËive od naπe volje, imanentno samoj naπoj subjektivnosti i neodvojivo od nje. Meutim, ustanove koje su uvjet te moguÊnosti i koje prostorno odreuju zone uËinkovitosti pri vrπenju discipline, doista zadræavaju odreenu odvojenost od proizvedenih i organiziranih druπtvenih snaga. One su u stvari primjer suverenosti ili pak toËka posredovanja sa suverenoπÊu. Zidovi zatvora istovremeno omoguÊuju i ograniËavaju uzniËku logiku. Oni diferenciraju druπtveni prostor.

Foucault brodi velikom istanËanoπÊu po tom razmaku izmeu transcendentnih zidova ustanova i imanentnog vrπenja discipline u svojim teorijama dispozitiva i dijagrama, koje oblikuju niz faza apstrakcije.08 Mogli bismo poneπto pojednostavljeno kazati da je dispozitiv [koji prevodimo bilo kao mehanizam, aparat ili razmjeπtaj] opÊa strategija koja se nalazi u pozadini imanentnoga i stvarnoga vrπenja discipline. UzniËka logika, na

275

276

PUTOVI PROIZVODNJE

primjer, je ujedinjeni dispozitiv koji nadgleda ili podastire raznolikost zatvorskih postupaka, pa je tako od njih apstrahiran i odvojen. Na drugoj razini apstrakcije, dijagram omoguÊuje razmjeπtaj disciplinarnoga dispozitiva. Na primjer, uzniËka arhitektura koja omoguÊuje da zatvorenici budu stalno vidljivi iz srediπnje toËke moÊi, je dijagram ili nacrt koji se aktualizira u raznim disciplinarnim dispozitivima. Naposljetku i same ustanove koriste dijagram u pojedinaËnim i konkretnim druπtvenim oblicima. Zatvor [njegovi zidovi, upravitelji, Ëuvari, zakoni i tako dalje] ne vladaju svojim zatvorenicima na isti naËin na koji suveren zapovijeda svojim podanicima. On stvara prostor u kojemu zatvorenici, putem strategija zatvorskih dispozitiva i putem stvarnih postupaka, discipliniraju sami sebe.

Mogli bismo stoga toËnije reÊi da disciplinarna ustanova nije sama suverena, ali njezina apstrakcija druπtvenoga polja proizvodnje subjektivnosti ili transcendentnost iznad njega Ëini kljuËni element u vrπenju suverenosti u disciplinarnom druπtvu. Suverenost je postala virtualnom [ali zbog toga ne manje stvarnom], a vrπenje discipline je uvijek i posvuda aktualizira.

Danas su uruπenje zidova koji su omeivali ustanove i izglaivanje druπtvenih nabiranja simptomi izravnavanja tih okomitih primjera prema vodoravnosti krugova nadzora. Prijelaz na druπtvo nadzora nikako ne znaËi kraj discipline. U stvari, imanentno vrπenje discipline - to jest, samodiscipliniranje subjekata, neprestano πaputanje disciplinarne logike unutar samih subjektivnosti - joπ se viπe proπirilo u druπtvu nadzora.

Meutim, promijenilo se to πto su, zajedno s uruπavanjem ustanova, disciplinarni dispozitivi postali manje prostorno ograniËeni u druπtvenom polju. Zatvorska disciplina, πkolska disciplina, tvorniËka disciplina i tako dalje isprepliÊu se u kriæanoj proizvodnji subjektivnosti. U stvari, u prijelazu na druπtvo nadzora, elementi transcendentnosti disciplinarnoga druπtva smanjuju se dok su imanentni vidovi naglaπeni i uopÊeni.

Imanentna proizvodnja subjektivnosti u druπtvu nadzora odgovara aksiomatskoj logici kapitala, a njihova sliËnost oznaËuje novu i potpuniju spojivost izmeu suverenosti i kapitala. Proizvodnja subjektivnosti u civilnom druπtvu i disciplinarnom druπtvu doista je u odreenom razdoblju promicala vladavinu i olakπavala πirenje kapitala. Moderne druπtvene ustanove proizvodile su druπtvene identitete koji su bile mnogo pokretniji i elastiËniji nego prethodne subjektivne figure. Subjektivnosti proizvedene u modernim institucijama sliËile su standardiziranim strojnim dijelovima u velikoj tvornici: zatvorenik, majka, radnik, student i tako dalje. Svaki je dio igrao posebnu ulogu u sklopljenom stroju, ali on je bio standardiziran,

KAPITALISTI»KA SUVERENOST

proizveden en masse, te je bio na taj naËin zamjenjiv bilo kojim dijelom svoje vrste. Meutim, na odreenoj toËki, nepromjenljivost tih standardiziranih dijelova, identiteti πto su ih proizvele ustanove, postala je prepreka daljnjem napredovanju prema pokretljivosti i elastiËnosti. Prijelaz na druπtvo nadzora ukljuËuje proizvodnju subjektivnosti koja nije nepromjenljiva u identitetu veÊ hibridna i promjenljiva. Kako su se zidovi koji su odreivali i izolirali uËinke modernih institucija postupno uruπavali, subjektivnosti su se poËele proizvoditi istovremeno u brojnim ustanovama u razliËitim kombinacijama i dozama. Svakako da je u disciplinarnom druπtvu svaki pojedinac imao mnogo identiteta, ali su razliËita mjesta i razliËita razdoblja æivota u odreenoj mjeri odreivala te razliËite identitete: netko je bio majka ili otac kod kuÊe, radnik u tvornici, uËenik u πkoli, zatvorenik u zatvoru i mentalni pacijent u ludnici. U druπtvu nadzora, upravo ta mjesta, ta diskretna mjesta primjene postupno gube svoju definiciju i ograniËenja.

Hibridna subjektivnost proizvedena u druπtvu nadzora ne mora nositi identitet zatvorenika ili mentalnog pacijenta ili tvorniËkoga radnika ali joπ je uvijek mogu istovremeno saËinjavati sve njihove logike. Ona je radnik u tvornici izvan tvornice, uËenik izvan πkole, zatvorenik izvan zatvora, umobolnik izvan ludnice - sve u isto vrijeme. Ona ne pripada nijednoj od tih identiteta i pripada svima - izvan ustanova ali joπ jaËe pod vlaπÊu njihovih disciplinarnih logika.09 Upravo kao i imperijalna suverenost, subjektivnosti druπtva nadzora imaju mijeπanu konstituciju.

Glatki svijet U prijelazu suverenosti prema ravni imanentnosti, doπlo je do ruπenja granica kako unutar svakoga nacionalnoga konteksta tako i na globalnoj razini. Uruπenje civilnoga druπtva i opÊa kriza disciplinarnih ustanova podudara se sa slabljenjem granica koje oznaËavaju i organiziraju podjele u globalnom vladanju. Uspostavljanje globalnoga druπtva nadzora koje Ëini glatku naboranost nacionalnih granica ide ruku pad ruku s ostvarenjem svjetskoga træiπta i stvarnoga potËivanja globalnoga druπtva pod kapital.

U devetnaestom stoljeÊu i poËetkom dvadesetoga, imperijalizam je doprinio preæivljavanju i πirenju kapitala [vidi dio 3.1]. Podjela svijeta izmeu vladajuÊih nacionalnih dræava, uspostavljanje kolonijalnih uprava, nametanje trgovaËkih ograniËenja i tarifa, stvaranje monopola i kartela, diferencirane zone iskoriπtavanja sirovina i industrijske proizvodnje itd., sve je to pomoglo kapitalu u njegovom razdoblju globalnoga πirenja.

Imperijalizam je bio sustav zamiπljen da sluæi potrebama kapitala i promiËe

277

278

PUTOVI PROIZVODNJE

njegove interese u fazi njegovoga globalnoga osvajanja. A ipak, kao πto je zapazila veÊina kritiËara imperijalizma [komunistiËkih, socijalistiËkih i kapitalistiËkih], imperijalizam se i sam od svoga zaËetka sukobljavao s kapitalom. On je bio lijek koji je sam ugroæavao zdravlje pacijenta. Iako je imperijalizam osiguravao kapitalu prutove i mehanizme da proæima nove teritorije i πiri kapitalistiËki naËin proizvodnje, on je takoer stvorio i ojaËao krute granice meu raznim globalnim prostorima, stroge pojmove unutarnjega i vanjskoga koji su uËinkovito zaustavljali slobodan tijek kapitala, radne snage i roba - nuæno spreËavajuÊi na taj naËin puno ostvarenje svjetskoga træiπta.

Imperijalizam je stroj globalne naboranosti, kanaliziranja, kodiranja i teritorijaliziranja tijekova kapitala, koji zaustavlja neke tijekove a olakπava druge. Svjetsko træiπte, nasuprot, zahtijeva gladak prostor nekodiranih i deteritorijaliziranih tijekova. Taj sukob izmeu naboranosti imperijalizma i glatkoga prostora kapitalistiËkoga svjetskoga træiπta otvara nam novo motriπte koje nam omoguÊava da ponovo razmotrimo predvianje Rose Luxemburg o propasti kapitalizma: “Iako je imperijalizam povijesna metoda koja produæuje vijek kapitalizma, on je isto tako sigurno sredstvo da ga se dovede do brzoga kraja”.10 Meunarodni poredak i naborani svijet imperijalizma doista je promicao kapitalizam, ali je on ubrzo postao negva za deteritorijalizirane tijekove i glatki prostor kapitalistiËkoga razvoja, pa ga je na kraju trebalo odbaciti. Rosa Luxemburg bila je bitno u pravu: imperijalizam bi bio smrt kapitalizmu da nije prevladan. Puno ostvarenje svjetskoga træiπta nuæno je kraj imperijalizma.

Smanjenje moÊi nacionalnih dræava i raspad meunarodnoga poretka povlaËe za sobom definitivni kraj uËinkovitosti izraza “TreÊi svijet”. Mogli bismo to ispriËati kao vrlo jednostavnu priËu. Taj je izraz izmiπljen kao popuna bipolarnoj hladnoratovskoj podjeli izmeu vladajuÊih kapitalistiËkih nacija i glavnih socijalistiËkih nacija, tako da je pod TreÊim svijetom podrazumijevao ono πto je bilo izvan toga glavnoga sukoba, slobodni prostor granice za koji Êe se natjecati prva dva svijeta. S obzirom da je hladni rat danas okonËan, logika te podjele nije viπe uËinkovita. To je toËno. Ali ta jednostavna priËa koja se bliæi kraju, ne uspijeva razjasniti stvarnu povijest toga izraza u njegovim vaænim uporabama i uËincima.

Mnogi su se sloæili, poËevπi joπ od 1970-ih godina, da TreÊi svijet u stvari nikada nije postojao, u smislu koji taj pojam postavlja, t.j. kao homogeno jedinstvo u biti razliËitoga skupa nacija. Taj pojam nije uspio obuhvatiti nego je Ëak i nijekao znaËajne druπtvene, ekomonske i kulturne

KAPITALISTI»KA SUVERENOST

razlike izmeu Paragvaja i Pakistana, Maroka i Mozambika. Meutim kada smo shvatili tu stvarnu mnogostrukost, ne smijemo zatvarati oËi pred Ëinjenicom da je, sa stajaliπta kapitala i njegovoga marπa prema globalnom osvajanju, takav pojam jedinstva i homogenosti doista imao odreenu vrijednost. Na primjer, Rosa Luxemburg jasno gleda s motriπta kapitala kada ona dijeli svijet na kapitalistiËko podruËje i nekapitalistiËki okoliπ.

Razne zone toga okoliπa bez sumnje su radikalno razliËite jedna od druge, ali sa stajaliπta kapitala sve je to vanjsko: potencijalni teren za njegovu proπirenu akumulaciju i njegovo buduÊe osvajanje. Tijekom hladnoga rata kada su regije Drugoga svijeta bile uËinkovito zatvorene, za vladajuÊe kapitalistiËke nacije TreÊi je svijet znaËio preostali otvoreni prostor, teren moguÊnosti. Dinamika kapitalistiËke proizvodnje i kapitalistiËka træiπta mogli su formalno potËiniti razne kulturne, druπtvene i ekonomske oblike.

Sa stajaliπta toga potencijalnoga potËinjavanja, usprkos stvarnim i znaËajnim razlikama meu nacijama, TreÊi svijet bio je stvarno jedan.

Isto tako je logiËno kada Samir Amin, Immanuel Walerstein i drugi razlikuju srediπnje, obodne i poluobodne zemlje unutar kapitalistiËkoga podruËja.11 Srediπte, obod i poluobod razlikuju se po druπtvenim, politiËkim i birokratskim oblicima, razliËitim proizvodnim procesima i razliËitim oblicima akumulacije. [U tom pogledu najnovija pojmovna podjela izmeu Sjevera i Juga nije znaËajno razliËita.] Poput pojma Prvoga-Drugoga-TreÊega svijeta, podjela kapitalistiËke sfere na srediπte, obod i poluobod homogenizira i zasjenjuje stvarne razlike meu nacijama i kulturama, ali to Ëini da bi rasvijetlila tendenciju jedinstva politiËkih, druπtvenih i ekonomskih oblika koji se pojavljuju u dugim imperijalistiËkim procesima formalnoga potËinjavanja. Drugim rijeËima, TreÊi svijet, Jug i obod svi oni homogeniziraju stvarne razlike da bi osvijetlili proces ujedinjenja kapitalistiËkoga razvoja, ali πto je joπ vaænije, oni ukazuju na potencijalno jedinstvo meunarodne oporbe, potencijalno zdruæivanje antikapitalistiËkih zemalja i snaga.

Zemljopisne podjele izmeu nacionalnih dræava ili Ëak izmeu srediπnjih i obodnih, sjevernih i juænih skupova nacionalnih dræava nisu viπe dovoljne da bismo shvatili globalne podjele i raspodjelu proizvodnje, akumulacije i druπtvenih oblika. Putem decentralizacije proizvodnje i uËvrπÊenja svjetskoga træiπta, meunarodne podjele i tijekovi rada i kapitala toliko su se rascijepali i umnoæili da viπe nije moguÊe obiljeæiti velike zemljopisne zone kao srediπte i obod, Sjever i Jug. U zemljopisnim regijama kao πto su Juæni rog Latinske Amerike ili JugoistoËna Azija, sve razine proizvodnje mogu istovremeno postojati jedna do druge, od najviπih razina

279

280

PUTOVI PROIZVODNJE

tehnologije, proizvodnosti i akumulacija do najniæih, tako da sloæeni druπtveni mehanizam odræava njihove razlike i meusobno djelovanje. I u metropolama rad se proteæe od visine do dubine kapitalistiËke proizvodnje: tvornice New Yorka i Pariza mogu biti suparniËke onima Hong Konga i Manile. Ako su Prvi svijet i TreÊi svijet, srediπte i obod, Sjever i Jug bili ikada stvarno podijeljeni po nacionalnim crtama, oni danas oËigledno proæimaju jedan drugoga, πireÊi nejednakosti i prepreke po mnogostrukim i razlomljenim crtama. To ne znaËi da su Sjedinjene Dræave i Brazil, Britanija i Indija sada istovjetni teritoriji u smislu kapitalistiËke proizvodnje i kolanja, veÊ prije da meu njima nema razlika u naravi, veÊ samo razlika u stupnju.

Razne nacije i regije sadræe razliËite razmjere onoga πto smo nazvali Prvim i TreÊim svijetom, srediπtem i obodom, Sjeverom i Jugom. Zemljopis neravnomjernoga razvoja i crte podjele i hijerarhije neÊemo viπe nalaziti unutar Ëvrstih nacionalnih ili meunarodnih granica, veÊ u fluidnim infra- i supranacionalnim meama.

Neki bi mogli prosvjedovati, s odreenim opravdanjem, da vladajuÊi glasovi globalnoga poretka proglaπavaju nacionalnu dræavu mrtvom upravo kada se “nacija” pojavila kao revolucionarno oruæje za potËinjene, za bijedne ovoga svijeta. Nakon pobjede borbi za nacionalno osloboenje i nakon pojave potencijalno destabilizirajuÊih meunarodnih saveza, koji su sazrijevali desetljeÊima nakon Bandunπke konferencije, ima li boljega naËina da se potkopa moÊ nacionalizma i internacionalizma TreÊega svijeta nego liπiti ga njegove bitne i vodeÊe potpore, nacionalne dræave! Drugim rijeËima, prema tom stajaliπtu, koje barem pruæa uvjerljivu priËu za tu sloæenu povijest, nacionalna dræava koja je bila jamac meunarodnoga poretka i kamen temeljac imperijalistiËkoga osvajanja i suverenosti, postala je putem rasta i organizacije antiimperijalistiËkih snaga element koji najviπe ugroæava meunarodni poredak. Tako je imperijalizam u povlaËenju bio prisiljen da napusti i uniπti vlastito naoruæanje prije nego πto se njezino oruæje upotrijebi protiv njega.

Meutim, mi vjerujemo da je teπka pogreπka æaliti za moÊima nacionalne dræave ili uskrisiti bilo koju politiku koja veliËa naciju. Najprije, ti su napori uzaludni jer slabljenje nacionalne dræave nje jednostavno ishod nekoga ideoloπkoga nazora koji se moæe obrnuti Ëinom politiËke volje: to je strukturalan i nepovratan proces. Nacija nije bila samo kulturni oblik, osjeÊaj pripadnosti i zajedniËke baπtine, veÊ takoer i moæda prvenstveno pravnoekonomska struktura. Smanjena uËinkovitost te strukture moæe se jasno uoËiti u evoluciji cijeloga niza globalnih pravnoekonomskih tijela, kao πto su

KAPITALISTI»KA SUVERENOST

GATT, Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska banka i MMF. Globalizacija proizvodnje i kolanja, koju podræava taj supranacionalni skelet, Ëini bespredmetnom uËinkovitost nacionalnih pravnih struktura. Drugo, i joπ vaænije, Ëak kad bi nacija joπ uvijek bila uËinkovito oruæje, ona nosi sa sobom cijeli niz represivnih struktura i ideologija [kao πto smo tvrdili u dijelu 2.2] i bilo koja strategija koja se na njih oslanja mora se smjesta odbaciti.

Nove segmentacije Meutim, opÊe izjednaËavanje ili izglaivanje druπtvenoga prostora, kako u odumiranju civilnoga druπtva tako i u slabljenju nacionalnih granica, ne znaËi da su druπtvene nejednakosti i segmentacije iπËezle. Naprotiv, one su u mnogom pogledu postale veÊe ali u razliËitom obliku. Moæda bi bilo toËnije reÊi da srediπte i obod, Sjever i Jug ne odreuju viπe meunarodni poredak veÊ da su se pribliæili jedan drugome. Imperij obiljeæava velika blizina krajnje nejednakoga stanovniπtva πto stvara stanje stalne druπtvene opasnosti i zahtijeva moÊne aparature druπtva nadzora koje Êe osigurati odvajanje i jamËiti novo upravljanje druπtvenim prostorom.

Trendovi u urbanoj arhitekturi u svjetskim megalopolisima pokazuju jedan vid tih novih segmentacija. Tamo gdje su se krajnosti bogatstva i siromaπtva poveÊale a fiziËka razdaljina izmeu bogatih i siromaπnih smanjila u globalnim gradovima kao πto su Los Angeles, Sao Paolo i Singapur, moraju se poduzimati sloæene mjere da bi se odræala njihova odvojenost. Los Angeles moæda predvodi u onome πto Mike Davis naziva “arhitekturom tvrave”, gdje ne samo privatne kuÊe veÊ i trgovaËka srediπta i vladine zgrade grade otvorene i slobodne okoliπe iznutra tako da stvaraju zatvorenu i neprobojnu vanjπtinu.12 Ta tendencija u urbanom planiranju i arhitekturi uspostavila je u konkretnom, fiziËkom smislu ono πto smo ranije nazvali krajem vanjskoga, ili pak slabljenjem javnoga prostora koji je prije omoguÊavao otvoreno i neprogramirano meusobno druπtveno djelovanje.

Meutim, arhitektonska analiza moæe dati samo prvi uvod u problematiku novih odvajanja i segmentacija. Politika rada jasnije odreuje nove crte podjele. Kompjuterska i informacijska tehnologija koja je omoguÊila da se razne skupine radne snage poveæu u stvarnom vremenu diljem svijeta dovela je do æestoke i neobuzdane konkurencije meu radnicima. Informacijske tehnologije iskoriπtene su da bi se oslabili strukturalni otpori radne snage, kako u smislu krutosti struktura nadnica tako i kulturnih i zemljopisnih razlika. Kapital je tako mogao istovremeno nametnuti vremensku elastiËnost i prostornu pokretljivost. Treba nam biti

281

282

PUTOVI PROIZVODNJE

jasno da je taj proces slabljenja otpora i krutosti radne snage postao potpuno politiËki proces usmjeren prema obliku upravljanja koji uveliËava ekonomski profit. Tu postaje bitna teorija imperijalnoga administrativnoga djelovanja.

Prvenstveni cilj imperijalne politike rada je smanjiti cijenu rada. To sliËi procesu prvobitne akumulacije, procesu ponovne proletarizacije. Ureenje radnoga dana, πto je bilo stvarni kamen temeljac socijalistiËke politike tijekom proπla dva stoljeÊa, potpuno je preokrenuto. Radni dani su Ëesto dvanaest, Ëetrnaest, πesnaest sati dugi bez vikenda ili praznika; postoji rad za muπkarce, æene i djecu podjednako, kao i za stare i hendikepirane.

Imperij ima posla za svakoga! ©to je manje ureen reæim eksploatacije to ima viπe posla. To je temelj na kojemu su stvorene nove segmentacije rada. Jezik ekonomista odreuje ih raznim razinama proizvodnosti, ali mi moæemo saæeti tu promjenu jednostavno kazavπi da ima viπe posla za manje nadnice.

Poput Boæje metle koja mete po cijelom druπtvu [tako je Hegel opisao nametanje barbarskoga zakona, uglavnom u rukama Atile i Huna], nove norme proizvodnosti razlikuju i segmentiraju radnike. Joπ uvijek postoje mjesta na svijetu gdje siromaπtvo omoguÊuje reprodukciju radne snage po niæoj cijeni, i ima joπ uvijek mjesta u metropolama gdje razlike u potroπnji sile niæu klasu da se prodaje za manje, ili stvarno da se potËini joπ okrutnijem reæimu kapitalistiËke eksploatacije.

Financijski i monetarni tijekovi slijede viπe ili manje iste globalne obrasce kao elastiËna organizacija radne snage. S jedne strane spekulativni i financijski kapital ide tamo gdje je cijena radne snage najniæa i gdje je jamstvo administracije za eksploataciju najviπe. S druge strane, globalni monetarni mehanizmi kaænjavaju, muËe i konaËno uniπtavaju zemlje koje joπ uvijek zadræavaju krutosti rada i suprotstavljaju se elastiËnosti i pokretljivosti. Burza pada kada stopa nezaposlenosti ide naniæe ili stvarno kada raste postotak radnika koji nisu neposredno elastiËni i pokretljivi. Isto se dogaa kada se socijalna politika u nekoj zemlji potpuno ne prilagoava imperijalnoj elastiËnosti i pokretljivosti - ili toËnije, kada su saËuvani neki elementi dræave-blagostanja kao znak ustrajnosti nacionalne dræave.

Monetarna politika provodi segmentacije πto ih propisuje politika rada.

Strah od nasilja, siromaπtva i nezaposlenosti na kraju postaje prvenstvena i neposredna snaga koja stvara i odræava te segmentacije.

Politika komunikacije nalazi se u pozadini raznih politika novih segmentacija. Kao πto smo ranije tvrdili, temeljni sadræaj informacija πto ih prenose ogromne komunikacijske korporacije je strah. Stalni strah od siromaπtva i tjeskoba zbog buduÊnosti kljuËevi su za poticanje borbe za

KAPITALISTI»KA SUVERENOST

posao meu siromaπnima i za odræavanje sukoba izmeu raznih dijelova meunarodnoga proletarijata. Strah je krajnji jamac novih segmentacija.

Imperijalna uprava Nakon πto smo vidjeli kako su druπtvene prepreke uklonjene u oblikovanju Imperija i kako su u isto vrijeme stvorene nove segmentacije, moramo istraæiti i upravne modalnosti pomoÊu koji se ti razni razvoji odvijaju. Lako je vidjeti da su ti procesi puni protuslovlja. Kada je moÊ postala imanentnom a suverenost se preobrazila u guvernmentalnost, funkcije vladanja i reæimi nadzora moraju se razviti tako da poravnaju razlike na opÊoj ravni.

Meutim, vidjeli smo da su razlike, naprotiv, naglaπene u tom procesu tako da imperijalna integracija odreuje nove mehanizme odvajanja i segmentacije razliËitih slojeva stanovniπtva. Problem imperijalne uprave stoga se sastoji u tome da upravlja tim procesom integracije tako da pacificira, mobilizira i nadzire odvojene i segmentirane druπtvene snage.

Meutim, problem joπ nije jasno postavljen u tom smislu. Usitnjenost mnoπtva bila je u stvari uvjet politiËke uprave tijekom povijesti. Dok je u modernim reæimima nacionalne suverenosti uprava teæila prema pravocrtnoj integraciji sukoba i prema koherentnom aparatu koji ih je mogao potiskivati, to jest prema racionalnoj normalizaciji druπtvenoga æivota u pogledu kako administrativnog cilja ravnoteæe tako i razvoja upravnih reformi, u imperijalnom okviru uprava postaje razlomljena i teæi da integrira sukobe ne nametanjem koherentnog druπtvenog aparata veÊ nadziranjem razlika. Nije viπe moguÊe razumjeti imperijalnu upravu u smislu hegelijanske definicije uprave, koja se temelji na posredovanjima buræoaskoga druπtva koja Ëine prostorno srediπte druπtvenoga æivota; ali jednako je tako nemoguÊe razumjeti je prema veberijanskoj tradiciji, to jest, racionalnoj definiciji koja se zasniva na stalnom vremenskom posredovanju i novom naËelu legitimnosti.

Prvo naËelo koje odreuje imperijalnu upravu je da je u njoj upravljanje politiËkim ciljevima odvojeno od upravljanja birokratskim sredstvima. Nova paradigma stoga nije samo razliËita veÊ je i suprotna od modela stare javne uprave moderne dræave, koja stalno nastoji uskladiti svoj sustav birokratskih sredstava sa svojim politiËkim ciljevima. U imperijalnom reæimu, birokracije [i upravna sredstva opÊenito] djeluju ne po pravocrtnoj logici njihove funkcionalnosti prema ciljevima, veÊ po diferencijalnoj i mnogostrukoj instrumentalnoj logici. Problem uprave nije problem jedinstva veÊ instrumentalne mnogofunkcionalnosti. Dok su univerzalnost i jednakost upravnih radnji bili od najveÊe vaænosti za legitimnost i upravu moderne dræave, u imperijalnom

283

284

PUTOVI PROIZVODNJE

reæimu bitni su singularnost i primjerenost radnji za konkretne ciljeve.

Meutim iz toga naËela proizlazi odreeni paradoks. Upravo u mjeri u kojoj je uprava singularizirana i viπe ne funkcionira kao akter za centralizirane politiËke i organe vijeÊanja, ona postaje sve viπe autonomna i viπe se pribliæava raznim druπtvenim skupinama: skupinama poslodavaca i radnika, etniËkim i vjerskim skupinama, zakonskim i zloËinaËkim skupinama i tako dalje. Umjesto da doprinosi druπtvenoj integraciji, imperijalna uprava djeluje prije kao diseminirajuÊi i diferencirajuÊi mehanizam. To je drugo naËelo imperijalne uprave. Uprava Êe tako nastojati predstaviti osobite postupke koji omoguÊuju reæimu da se izravno bavi raznim druπtvenim singularnostima, a uprava Êe biti uËinkovitija πto je izravniji njezin dodir s raznim elementima druπtvene stvarnosti. Stoga upravno djelovanje postaje sve viπe autocentriËno i tako funkcionalno samo za konkretne probleme koje ona treba rijeπiti. Postaje sve teæe prepoznati stalnu crtu upravnog djelovanja preko skupa prijenosnika i mreæa imperijalnoga reæima. Ukratko, staro upravno naËelo univerzalnosti, jednakoga ponaπanja prema svima, zamijenjeno je diferencijacijom i singularizacijom postupaka, razliËitim ponaπanjem prema svakome.

Iako je sada teπko zacrtati koherentnu i univerzalnu crtu postupka, kao πto je ona koja je obiljeæavala sustave moderne suverenosti, to ne znaËi da imperijalni aparat nije jedinstven. Autonomija i jedinstvo upravnoga djelovanja izgraeni su na druge naËine, niti pomoÊu normativne dedukcije kontinentalnoevropskih sustava niti proceduralnog formalizma anglosaksonskih sustava. Ona je stvorena prije u sukladnosti sa strukturalnim logikama djelatnima u izgradnji Imperija, kao πto su redarstveno-vojna logika [ili stvarno potiskivanje potencijalnih prevratniËkih snaga u kontekstu imperijalnoga mira], ekonomska logika [nametanje træiπta, kojim onda opet vlada monetarni reæim] i ideoloπka i komunikativna logika. Upravno djelovanje jedino Êe zadobiti svoju autonomiju i legitimnost vlasti u imperijalnom reæimu ako slijedi razne pravce tih logika. Meutim, to ovlaπtenje nije izravno. Uprava nije strateπki usmjerena prema ostvarenju imeperijalnih logika. Ona im se potËinjava ukoliko one proæimaju velika vojna, monetarna i komunikativna sredstva koja ovlaπÊuju samu upravu. Upravno djelovanje postalo je bitno nestrateπko, pa ono tako postaje legitimnim putem heterogenih i neizravnih sredstava. To je treÊe naËelo upravnoga djelovanja u imperijalnom reæimu.

Kada smo jednom shvatili ta tri “negativna” naËela imperijalnog upravnog djelovanja - njegovo instrumentalno obiljeæje, njegovu proceduralnu autonomiju i njegovu heterogenost - moramo se zapitati πto

KAPITALISTI»KA SUVERENOST

mu to omoguÊuje da funkcionira a da stalno ne otvara nasilna druπtvena neprijateljstva. Kakva to vrlina omoguÊava tom nerazumljivom sustavu nadzora, nejednakosti i segmentacije dovoljnu mjeru suglasnosti i legitimnosti? To vodi prema Ëetvrtom naËelu, “pozitivnom” obiljeæju imperijalne uprave. SjedinjujuÊa matrica i najveÊa vrijednost imperijalne uprave leæi u njenoj lokalnoj uËinkovitosti.

Da bismo shvatili kako to Ëetvrto naËelo moæe podupirati upravni sustav kao cjelinu, razmotrimo onu vrstu upravnih odnosa koji su se oblikovali izmeu feudalnih teritorijalnih organizacija i monarhistiËkih struktura moÊi u Evropi u srednjem vijeku, ili mafijaπkih organizacija i dræavnih struktura u modernom razdoblju. U oba sluËaja proceduralna autonomija, razliËita primjena i teritorijalizirane veze s raznim dijelovima stanovniπtva, zajedno sa specifiËnim i ograniËenim vrπenjem legitimnoga nasilja, nisu bili opÊenito u protuslovlju s naËelom koherentnoga i ujedinjenoga ureenja. Lokalna uËinkovitost niza specifiËnih razmjeπtaja vojnih, financijskih i ideoloπkih moÊi dræala je na okupu te sustave raspodjele upravne moÊi. U evropskom srednjovjekovnom sustavu od vazala se zahtijevalo da pribavi naoruæane ljude i novac kada ih je monarh trebao [dok je crkva uglavnom nadzirala ideologiju i komunikaciju]. U sustavu mafije, upravna autonomija proπirene obitelji i razmjeπtaj nasilja sliËnog policijskom po cijelom druπtvenom teritoriju jamËili su privræenost prvenstvenim naËelima kapitalistiËkog sustava i podræavali vladajuÊu politiËku klasu. Kao i u tim srednjovjekovnim i mafijaπkim primjerima, autonomija lokaliziranih upravnih tijela ne proturjeËi imperijalnoj upravi naprotiv, ona pomaæe njezinoj globalnoj uËinkovitosti i proπiruje je.

Lokalna autonomija je temeljni uvjet, sine qua non razvoja imperijalnoga reæima. U stvari, uzimajuÊi u obzir pokretljivost stanovniπtva u Imperiju, ne bi bilo moguÊe svojatati naËelo legitimne uprave kad njezina autonomija ne bi takoer stupala po nomadskoj stazi zajedno sa stanovniπtvom. SliËno bi bilo nemoguÊe prisiliti dijelove mnoπtva da prou kroz procese koji ima nalaæu da budu pokretljiviji i elastiËniji u hibridnim kulturnim oblicima i u obojanim getima kada uprava ne bi bila jednako elastiËna i sposobna za specifiËne i stalne proceduralne revizije i razlikovanja. Pristanak na imperijalni reæim nije neπto πto se spuπta od transcendentalija dobre uprave, koja su odreena u modernim dræavama prava. Lokalna uËinkovitost reæima, u stvari, oblikuje suglasnost.

Ovdje smo zacrtali samo opÊenitije obrise imperijalne uprave.

Definicija imperijalne vlasti koja je usredotoËuje samo na autonomnu

285

286

PUTOVI PROIZVODNJE

lokalnu uËinkovitost upravnoga djelovanja ne moæe sama po sebi Ëuvati sustav od moguÊih prijetnji, izgreda, prevrata i pobuna, pa Ëak ni od normalnih sukoba meu lokalnim dijelovima uprave. Meutim ta tvrdnja ne uspijeva preobraziti raspravu u onu o “kraljevskim ovlastima” imperijalne vlade - kada smo jednom utvrdili naËelo da se ureenje sukoba i vrπenje legitimnoga nasilja moraju rjeπavati u smislu samoureenja [proizvodnje, novca i komunikacije] i unutarnjih redarstvenih snaga Imperija. Tu se pitanje uprave preobraæava u pitanje zapovijedanja.

Imperijalno zapovijedanje Dok su moderni reæimi nastojali sve viπe uskladiti upravu sa zapovijedanjem do toËke da se ne mogu razlikovati jedno od drugoga, imperijalno zapovijedanje ostaje odvojeno od uprave. Kako u modernom tako i u imperijalnom reæimu, unutarnja protuslovlja, zajedno s rizicima i moguÊim skretanjima necentralizirane uprave, zahtijevaju jamstvo vrhovnoga zapovijedanja. Prvi teoretiËari pravnih temelja moderne dræave zamiπljaju to kao izvorno obraÊanje vrhovnoj moÊi, ali teorija imperijalnoga zapovijedanja nema potrebe za takvim basnama o svojoj genealogiji. Nije mnoπtvo πto je u stanju stalnoga rata to koje traæi vrhovnu moÊ radi primirivanja [kao u Hobbesa], niti je trgovaËka klasa ta koja zahtijeva sigurnost ugovora [kao u Lockea i Humea]. Imperijalno zapovijedanje prije je ishod druπtvene provale koja je preokrenula sve stare odnose koji su saËinjavali suverenost.

Imperijalno zapovijedanje ne vrπi se viπe putem disciplinarnih modalnosti moderne dræave veÊ prije putem modalnosti biopolitiËkoga nadzora. Te modalnosti imaju kao svoj temelj i svoj cilj proizvoditi mnoπtvo koje se ne moæe uniformirati i normalizirati ali se svejedno mora s njim upravljati, Ëak u njegovoj autonomiji. Pojam Naroda viπe ne funkcionira kao organizirani subjekt sustava zapovijedanja, pa sljedstveno tome pokretljivost, elastiËnost i stalno razlikovanje mnoπtva zamjenjuju identitet Naroda. Ta promjena demistificira i razara kruænu modernu zamisao o legitimnosti moÊi po kojoj moÊ gradi od mnoπtva jedan jedini subjekt koji onda opet moæe legitimirati istu moÊ. Ta sofistiËka tautologija viπe ne djeluje.

Mnoπtvom vladaju instrumenti postmodernoga kapitalistiËkoga sustava i druπtveni odnosi stvarnoga potËinjavanja. Mnoπtvom se moæe jedino vladati iznutra, u proizvodnji, u razmjeni, u kulturi - drugim rijeËima, u biopolitiËkom kontekstu njegova postojanja. Meutim, u svojoj deteritorijaliziranoj autonomiji, to biopolitiËko postojanje mnoπtva ima

KAPITALISTI»KA SUVERENOST

potencijal da se preobrazi u autonomnu masu inteligentne proizvodnosti, u apsolutnu demokratsku moÊ, kao πto bi rekao Spinoza. Kad bi se to dogodilo, zbacila bi se kapitalistiËka prevlast u proizvodnji, razmjeni i komunikaciji. Prva i prvenstvena zadaÊa imperijalne vlade je to sprijeËiti.

Meutim, trebamo imati na umu da konstitucija Imperija ovisi za vlastito postojanje o snagama koje predstavljaju tu prijetnju, o autonomnim snagama proizvodne suradnje. Njihova moÊ mora se nadzirati ali ne i uniπtiti.

Jamstvo koje Imperij nudi globaliziranom kapitalu ne ukljuËuje mikropolitiËko i/ili mikroadministrativno upravljanje stanovniπtvom. Aparat zapovijedanja nema pristupa lokalnim prostorima i ustaljenom vremenskom slijedu æivota gdje uprava funkcionira; on ne uspijeva posegnuti rukom za singularnostima i njihovim djelovanjem. Imperijalno zapovijedanje prije nastoji zaπtiti opÊu ravnoteæu globalnoga sustava.

Imperijalni nadzor djeluje putem tri globalna i apsolutna sredstva: bombe, novca i etera. Arsenal termonuklearnoga oruæja, uËinkovito prikupljen na vrhuncu Imperija, predstavlja stalnu moguÊnost uniπtenja samoga æivota. To je djelovanje apsolutnoga nasilja, novi metafiziËki obzor, koji potpuno mijenja koncepciju po kojoj je suverena dræava imala monopol na legitimnu fiziËku silu. U jedno vrijeme, u modernosti, taj je monopol bio legitimiran bilo kao izvlaπtenje oruæja od nasilne i anarhiËne gomile, nesreene mase pojedinaca koji su nastojali ubijati jedan drugoga, ili kao sredstvo obrane od neprijatelja, to jest, protiv drugih naroda organiziranih u dræave. Oba ta sredstva legitimiranja bila su naposljetku usmjerena prema preæivljavanju stanovniπtva. Danas ona viπe nisu uËinkovita. Izvlaπtenje sredstava nasilja od toboænjeg samoruπilaËkog stanovniπtva sve viπe postaje puki administrativni i redarstveni zahvat s ciljem odræavanja segmentacije proizvodnih teritorija. I drugo opravdanje postaje manje uËinkovito jer nuklearni rat izmeu dræavnih moÊi postaje sve viπe nezamisliv. Razvoj nuklearnih tehnologija i njihova imperijalna koncentracija ograniËili su suverenost veÊine zemalja svijeta utoliko πto im je oduzeta moÊ donoπenja odluka o ratu i miru, πto je prvenstveni element tradicionalne definicije suverenosti. Nadalje, krajnja prijetnja imperijalne bombe svela je svaki rat na ograniËeni sukob, graanski rat, prljavi rat i tako dalje. Ona je uËinila svaki rat iskljuËivim poljem administrativne i redarstvene moÊi. S nijednoga stajaliπta nije prijelaz od modernosti u postmodernost oËigledniji nego πto je sa stajaliπta bombe. Imperij se tu odreuje u krajnjoj instanci kao “nemjesto” æivota, ili, drugim rijeËima, kao apsolutna sposobnost uniπtenja.

Imperij je krajnji oblik biomoÊi ukoliko je apsolutna inverzija moÊi æivota.

287

288

PUTOVI PROIZVODNJE

Novac je drugo globalno sredstvo apsolutnoga nadzora. Izgradnja svjetskoga træiπta sastojala se najprije u monetarnoj dekonstrukciji nacionalnih træiπta, raspadanju nacionalnih i/ili regionalnih reæima monetarnoga ureenja i potËinjavanju tih træiπta potrebama financijskih moÊi. Dok nacionalne monetarne strukture gube sve viπe obiljeæja suverenosti, moæemo vidjeti kako se kroz njih pojavljuju sjene nove jednostrane monetarne reteritorijalizacije koja je sabrana u politiËkim i financijskim srediπtima Imperija, globalnim gradovima. To nije izgradnja univerzalnoga monetarnoga reæima na temelju novih proizvodnih mjesta, novih mjesnih krugova kolanja i tako novih vrijednosti; umjesto toga, to je monetarna izgradnja utemeljena samo na politiËkim nuænostima Imperija. Novac je imperijalni arbiter, ali upravo kao πto je sluËaj s imperijalnom nuklearnom prijetnjom, taj arbiter nema ni odreeni poloæaj ni transcendentni status. Upravo kao πto nuklearna prijetnja ovlaπÊuje poopÊenu moÊ policije tako se i monetarni arbiter stalno oblikuje u odnosu na proizvodne funkcije, mjere vrijednosti i raspodjelu bogatstva πto sve Ëini svjetsko træiπte. Monetarni mehanizmi su prvenstvena sredstva za nadzor træiπta.13 Eter je treÊi i temeljni medij imperijalnoga nadzora. Upravljanje komunikacijom, strukturiranje obrazovnoga sustava i ureenje kulturne sfere danas se viπe nego ikada pojavljuju kao suverene povlastice. Meutim, sve se to rastvara u eteru. Suvremeni sustavi komunikacije nisu potËinjeni suverenosti, naprotiv, izgleda da je suverenost potËinjena komunikaciji - ili, stvarno, komunikacijski sustavi oblikuju suverenost. Na polju komunikacije, paradoksi koji dovode do rastvaranja teritorijalne i/ili nacionalne suverenosti oËigledniji su nego ikada. DeteritorijalizirajuÊe sposobnosti komunikacije su jedinstvene: komunikacija se ne zadovoljava ograniËavanjem ili slabljenjem moderne teritorijalne suverenosti; ona zapravo napada samu moguÊnost povezivanja nekoga poretka u prostoru. Ona nameÊe stalno i potpuno kolanje znakova. Deteritorijalizacija je prvenstvena snaga a kolanje oblik putem kojega se iskazuje druπtvena komunikacija. Na taj naËin i u tom eteru, jezici postaju funkcije kolanja i rastvaraju svaki suvereni odnos.

Obrazovanje i kultura takoer ne mogu izbjeÊi a da se ne potËine kruænom druπtvu spektakla. Tu dolazimo do krajnje granice procesa rastvaranja odnosa izmeu poretka i prostora. Na toj toËki ne moæemo zamisliti taj odnos osim u drugom prostoru, nekom drugdje koje ne moæe u naËelu biti sadræano u obliku suverenih Ëinova.

Prostor komunikacije potpuno je deteritorijaliziran. On je apsolutno drugi u odnosu na preostale prostore koje smo analizirali u smislu monopola

KAPITALISTI»KA SUVERENOST

fiziËke snage i definicije monetarnih mjera. Ovdje je pitanje ne ostatka veÊ preobrazbe: preobrazbe svih elemenata politiËke ekonomije i teorije dræave.

Komunikacija je oblik kapitalistiËke proizvodnje u kojemu je kapital uspio potËiniti druπtvo potpuno i globalno pod svoj reæim, potiskujuÊi sve alternativne staze. Ako se ikada bude predlagala neka alternativa ona Êe morati proisteÊi iznutra druπtva stvarnoga potËinjavanja i pokazat Êe sva protuslovlja u njegovom srediπtu.

Ta tri sredstva nadzora vraÊaju nas opet na tri reda imperijalne piramide moÊi. Bomba je monarhistiËka moÊ, novac aristokratska a eter demokratska. Moglo bi izgledati kao da Sjedinjene Dræave dræe uzde tih mehanizama u svakom od tih sluËaja. Moglo bi izgledati kao da su Sjedinjene Dræave novi Rim ili skup novih Rima: Washington [bomba], New York [novac] i Los Angeles [eter]. Meutim, bilo koju takvu koncepciju imperijalnoga prostora stalno destabiliziraju elastiËnost, pokretljivost i deteritorijalizacija u srediπtu imperijalnoga aparata. Moæda bi monopol na silu i ureenje novca mogli dobiti djelomiËna teritorijalna odreenja, ali komunikacija ne moæe. Komunikacija je postala bitni element koji uspostavlja proizvodne odnose, usmjeravajuÊi kapitalistiËki razvoj i takoer preobraæavajuÊi proizvodne snage. Ta dinamika proizvodi krajnje otvoreno stanje: u njemu se centralizirani locus moÊi mora suoËiti s moÊi proizvodnih subjektivnosti, moÊi svih onih koji doprinose interaktivnoj proizvodnji komunikacije. Tu u tom kruæeÊem podruËju imperijalne prevlasti nad novim oblicima proizvodnje, komunikacija se najπire diseminira u kapilarnim oblicima.

velika vlada je gotova!

“Velika vlada je gotova” bojni je pokliË konzervativaca i neoliberala diljem Imperija. Republikanski Kongres Sjedinjenih Dræava, predvoen Newtom Gingrichem, borio se da demistificira fetiπ velike vlade nazivajuÊi je “totalitarnom” i “faπistiËkom” [na sjednici Kongresa koja je æeljela biti imperijalna ali je zavrπila kao karnevalska.] Izgledalo je kao da smo se vratili u vremena velikih tirada Henryja Forda protiv Franklina D. Roosevelta! Ili u manje svjetla vremena prvoga mandata Margaret Thatcher, kada je ona frenetiËno, i sa smislom za humor na koji se jedino Britanci mogu odvaæiti, nastojala rasprodati javna dobra nacije, od komunikacijskih sustava do onih za snabdijevanje vodom, od æeljezniËkoga sustava i nafte do sveuËiliπta i bolnica. Meutim, u Sjedinjenim su dræavama predstavnici najlakomijega konzervativnoga krila otiπli predaleko, pa je na kraju svatko to shvatio.

289

290

PUTOVI PROIZVODNJE

Gorka je ironija da su oni poveli napad na veliku vladu upravo kada je razvoj postmoderne informatiËke revolucije najviπe trebao veliku vladu da bi podræala njezine napore - za izgradnju informacijskih autocesta, da bi nadzirala ravnoteæe burzi nasuprot divljim fluktuacijama spekulacija, za Ëvrsto odræavanje monetarnih vrijednosti, javno investiranje u vojnoindustrijski sustav, pomoÊ u preobrazbi naËina proizvodnje, reformu obrazovnoga sustava kako bi se korisnici prilagodili tim novim proizvodnim mreæama, i tako dalje. Upravo u to vrijeme, nakon πto se raspao Sovjetski savez, imperijalne su zadaÊe pred vladom SAD-a bile najhitnije i velika vlada bila je najpotrebnija.

Kada zagovornici globalizacije kapitala viËu protiv velike vlade oni su tada ne samo licemjerni veÊ i nezahvalni. Gdje bi bio kapital da nije stavio svoju πapu na veliku vladu i prisilio je da stoljeÊima djeluje u njegovom iskljuËivom interesu? I gdje bi danas bio imperijalni kapital da velika vlada nije dovoljno velika da ima moÊ æivota i smrti nad cijelim globalnim mnoπtvom? Gdje bi bio kapital bez velike vlade sposobne da tiska novac da bi proizvela i reproducirala globalni poredak koji jamËi kapitalistiËku moÊ i bogatstvo? Ili bez mreæa komunikacija koje izvlaπÊuju suradnju proizvodnoga mnoπtva?

Svakoga jutra kada se probude, kapitalisti i njihovi predstavnici diljem svijeta, umjesto da Ëitaju kletve protiv velike vlade u wall street journalu, trebali bi pasti na koljena i hvaliti je!

Sada kada se veÊina radikalnih konzervativnih protivnika velike vlade sruπila pod paradoksom njihovoga poloæaja, mi æelimo pokupiti njihove stjegove tamo gdje su ih oni ostavili u blatu. Sada je naπ red da poviËemo “Velika vlada je gotova!” Zaπto bi ta parola bila iskljuËivo vlasniπtvo konzervativaca?

Svakako, s obzirom da smo nauËili neπto o klasnoj borbi, dobro znamo da je velika vlada bila i instrument za preraspodjelu druπtvenoga bogatstva i da je, pod pritiskom borbe radniËke klase, sluæila u bitki za jednakost i demokraciju. Meutim, danas su ta vremena proπla. U imperijalnoj postmodernosti velika vlada postala je puko despotsko sredstvo prevlasti i totalitarne proizvodnje subjektivnosti. Velika vlada dirigira velikim orkestrom subjektivnosti svedenih na robe. I ona je sljedstveno tome oznaka granica æelje: to su u stvari crte koje, u biopolitiËkom Imperiju, uspostavljaju novu podjelu rada po globalnom obzoru, u interesu reproduciranja moÊi eksploatacije i potËinjavanja. Mi se, naprotiv, borimo jer æelja nema granice i [s obzirom da su æelja za postojanjem i æelja za proizvodnjom jedna te ista stvar] jer æivot moæemo stalno, slobodno i jednako uæivati i reproducirati.

Neki bi mogli primijetiti da proizvodni biopolitiËki svemir joπ uvijek zahtijeva neki

KAPITALISTI»KA SUVERENOST

oblik zapovijedanja nad njim, i da, ako æelimo biti realisti, ne bismo smjeli nastojati uniπtiti veliku vladu veÊ staviti naπe ruke na njezine komande.

Moramo raskrstiti s tim iluzijama koje su tako dugo muËile socijalistiËku i komunistiËku tradiciju! Naprotiv, sa stajaliπta mnoπtva i njegove potrage za autonomnom samoupravom, moramo uËiniti kraj stalnom ponavljanju onoga nad Ëime je Marx æalio pred 150 godina kada je rekao da su sve revolucije samo usavrπavale dræavu umjesto da je uniπte. To ponavljanje samo je postalo joπ jasnije u naπem stoljeÊu, kada je veliki kompromis [u svojim liberalnim, socijalistiËkim i faπistiËkim oblicima] izmeu velike vlade, velikog biznisa i velikog rada prisilio dræavu da proizvede uæasne nove plodove: koncentarcijske logore, gulage, geta i tome sliËno.

Vi ste samo banda anarhista, novi Platon Êe konaËno zaurlati na nas. To nije toËno. Mi bismo bili anarhisti da ne govorimo [kao πto su to Ëinili Trazimah i Kaliklo, Platonovi besmrtni sugovornici] sa stajaliπta materijalnosti konstituirane u mreæe proizvodne suradnje, drugim rijeËima, sa stajaliπta ËovjeËanstva koje je izgraeno produktivno, koje je izgraeno putem “zajedniËkoga imena” slobode. Ne, mi nismo anarhisti veÊ komunisti koji smo vidjeli koliko su liberalne i socijalistiËke velike vlade nanijele represije i razaranja ËovjeËanstvu. Vidjeli smo kako se u imperijalnoj vladi to sve ponovo stvara, upravo kada su krugovi proizvodne suradnje uËinile radnu snagu kao cjelinu sposobnom da se sama konstituira u vladu.

291

4

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

4.1 VIRTUALNOSTI

Ljudi viπe ne postoje, ili ne joπ ... ljudi nedostaju. gilles deleuze

Tijekom naπe rasprave opÊenito smo se bavili Imperijem u smislu kritike onoga πto jest i onoga πto postoji, πto znaËi u ontoloπkom smislu. Meutim, povremeno da bismo pojaËali naπe tvrdnje, mi smo pristupili problematici Imperija etiËkopolitiËkim diskursom, izraËunavajuÊi mehaniku strasti i interesa - na primjer, kada smo na poËetku naπe rasprave prosudili Imperij kao manje loπe ili bolje od prethodnih paradigmi moÊi sa stajaliπta mnoπtva. Engleska politiËka teorija u razdoblju od Hobbesa do Humea predstavlja moæda paradigmatski primjer takvoga etiËkopolitiËkoga diskursa, koji je poËeo pesimistiËkim opisima preddruπtvene ljudske prirode i pokuπao je putem oslanjanja na transcendentalni pojam moÊi uspostaviti legitimnost dræave. [Viπe ili manje liberalni] Levijatan je manje loπ u odnosu na rat svih protiv svih, bolji jer on uspostavlja i odræava mir.01 Meutim, taj naËin politiËkoga teoretiziranja viπe nije naroËito koristan. On pretpostavlja da subjekt moæemo razumjeti prije druπtva i izvan zajednice, a onda mu nametnuti neku vrstu transcendentalne socijalizacije. U Imperiju, nijedna subjektivnost nije izvana, a sva su mjesta potËinjena u opÊem “ne-mjestu”. Transcendentna fikcija politike ne moæe se viπe odræati i nema nikakve korisnosti u raspravi jer mi svi postojimo potpuno unutar podruËja druπtvenoga i politiËkoga. Kada shvatimo to

VIRTUALNOSTI

radikalno odreenje postmodernosti, politiËka nas filozofija prisiljava da uemo na teren ontologije.

Izvan mjere [nemjerljivo] Kada kaæemo da se politiËka teorija mora baviti ontologijom, mislimo u prvom redu da se politika ne moæe graditi izvana. Politika je dana neposredno; to je polje Ëiste imanentnosti. Imperij se oblikuje na tom plitkom obzoru gdje su usaena naπa tijela i umovi. Ne postoji vanjski logiËki stroj koji je gradi. Najprirodnija stvar na svijetu je da svijet izgleda politiËki ujedinjen, da je træiπte globalno i da se moÊ organizira putem univerzalnosti. Imperijalna politika oblikuje biÊe u njegovom globalnom rasprostiranju: velikom moru koje jedino vjetrovi i struja mogu uzburkati.

Neutralizacija transcendentne maπte stoga je prvo znaËenje u kojemu je politiËko u imperijalnom podruËju ontoloπko.02 PolitiËko se mora takoer shvatiti kao ontoloπko zahvaljujuÊi Ëinjenici da su sva transcendentalna odreenja vrijednosti koja su odreivala razmjeπtaje moÊi [ili stvarno odreivala njezine cijene, potpodjele i hijerarhije] izgubile svoju koherentnost. Od svetih mitova moÊi koje su povijesni antropolozi kao πto su Rudolf Otto i Georges Dumezil primijenili na pravila nove politiËke znanosti πto su je opisali autori federalista; od Prava Ëovjeka do normi meunarodnoga javnoga prava - sve to blijedi pred prijelazom prema Imperiju. Imperij propisuje svoje zakone i odræava mit prema modelu postmodernoga prava i postmodernoga zakona, putem pokretljivih i lokaliziranih postupaka.03 Imperij saËinjava ontoloπko tkivo u kojemu su svi odnosi moÊi zajedno isprepleteni - politiËki i ekonomski odnosi kao i druπtveni i osobni odnosi. Diljem hibridnoga podruËja biopolitiËka struktura biÊa je tamo gdje se otkriva unutarnja struktura imperijalne konstitucije, jer u globalnosti biomoÊi svaka se Ëvrsta mjera vrijednosti rastvara, a imperijalni obzor moÊi konaËno se otkriva kao obzor izvan mjere. Ne samo πto je politiËko transcendentalno veÊ je i transcendentalno kao takvo prestalo odreivati mjeru.

Velika zapadnjaËka metafiziËka tradicija uvijek je zazirala od nemjerljivog. Od Aristotelove teorije vrline kao mjere 04 do Hegelove teorije mjere kao kljuËa za prijelaz od egzistencije do esencije,05 pitanje mjere bilo je usko povezano s onim transcendentnoga poretka. »ak je ta metafiziËka tradicija zaduæila i Marxovu teoriju vrijednosti: njegova teorija vrijednosti u stvari je teorija mjere kao vrijednosti.06 Meutim, tek je na ontoloπkom obzoru Imperija svijet konaËno izvan mjere, i tu moæemo jasno vidjeti

295

296

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

duboku mrænju koju metafizika gaji prema nemjerljivom. Ona proizlazi iz ideoloπke nuænosti da se poretku dade transcendentni ontoloπki temelj.

Upravo kao πto je Bog nuæan za klasiËnu transcendentnost moÊi, tako je i mjera nuæna za transcendentni temelj vrijednosti moderne dræave. Ako nema mjere, kaæe metafizika, nema kozmosa; ako nema kozmosa, nema dræave. U tom okviru ne moæemo misliti nemjerljivo, ili bolje reËeno, ne smijemo ga misliti.

Tijekom modernosti, nemjerljivo je bilo predmet apsolutne osude, epistemoloπke zabrane. Meutim, danas ta metafiziËka iluzija iπËezava jer je u kontekstu biopolitiËke ontologije i njezinih postajanja, transcendentno ono πto je nezamislivo. Kada danas joπ uvijek zahtijevamo politiËku transcendentnost ona se odmah srozava u tiraniju i barbarstvo.

Kada kaæemo nemjerljivo, mislimo da su politiËki razvoji imperijalnoga biÊa van svake prije konstituirane mjere. Mi mislimo da se odnosi izmeu naËina biÊa i dijelova moÊi uvijek iznova grade i da beskonaËno variraju.

Pokazatelji zapovijedanja [kao i oni ekonomske vrijednosti] odreuju se na osnovi uvijek sluËajnih i Ëisto konvencionalnih elemenata. Svakako da postoje vrhunci i vrhovi imperijalne moÊi koji jamËe da ta sluËajnost ne postane prevratniËka, da se ne sjedini s olujama koje se diæu na morima biÊa - vrhuncima kao πto su monopol nad nuklearnim oruæjem, nadzor nad novcem i kolonizacija etera. Ti kraljevski razmjeπtaji Imperija jamËe da sluËajnost postaje nuænost i ne sroza se u nered. Meutim, te viπe moÊi ne predstavljaju lice poretka ili mjeru kozmosa; naprotiv, njihova uËinkovitost temelji se na uniπtenju [pomoÊu bombe], na prosudbi [pomoÊu novca] i na strahu [pomoÊu komunikacije].

Mogli bismo se na ovom mjestu zapitati ne podrazumijeva li zamisao nemjerljivosti apsolutno negiranje koncepta pravde. Povijest zamisli o pravdi doista je u odreenom smislu upuÊivala na pojam mjere, ali to je mjera jednakosti ili mjera proporcionalnosti. Nadalje, kao πto kaæe Aristotel, preuzimajuÊi Teognisovu misao, “u pravdi je saæeta sva vrlina”.07 Iznosimo li jednostavno besmislenu nihilistiËku tvrdnju kada kaæemo da je u ontologiji Imperija vrijednost izvan mjere? Tvrdimo li da ne moæe postojati nikakva vrijednost, nikakva pravda i doista nikakva vrlina? Ne, nasuprot onima koji su dugo vremena tvrdili da se vrijednost moæe potvrivati samo u obliku mjere i poretka, mi tvrdimo da vrijednost i pravda mogu æivjeti i razvijati se u nemjerljivom svijetu. Tu joπ jednom uoËavamo vaænost revolucije renesansnoga humanizma. Ni Dieu, ni Maître, ni l’homme nikakva transcendentna moÊ ili mjera neÊe odrediti vrijednosti svijeta.

VIRTUALNOSTI

Jedino Êe stalno stvaralaπtvo ËovjeËanstva odrediti vrijednost.

S onu stranu mjere [Virtualno] Iako je politiËko postalo podruËje izvan mjere, vrijednost ipak ostaje. »ak ako u postmodernom kapitalizmu nema viπe stalne ljestvice koja mjeri vrijednost, vrijednost je joπ uvijek moÊna i πiroko rasprostranjena. Æilavost eksploatacije potvruje tu Ëinjenicu u prvom redu, a zatim isto tako i daljnje neumorno stvaranje bogatstva - u stvari oni mobiliziraju rad u svakom uglu svijeta. U Imperiju, izgradnja vrijednosti dogaa se s onu stranu mjere.

Suprotnost izmeu nemjerljivih viπkova imperijalne globalizacije i proizvodnoga djelovanja koje je s onu stranu mjere moramo iπËitavati sa stajaliπta subjektivne aktivnosti koja ponovo stvara svijet u njegovoj cjelini.

Meutim, na ovom mjestu trebamo naglasiti neπto bitnije od jednostavne tvrdnje da rad ostaje srediπnji konstitutivni element druπtva kako se kapital preobraæava u svoju postmodernu fazu. Dok se “izvan mjere” odnosi na nemoguÊnost da moÊ raËuna i odreuje proizvodnju na globalnoj razini, “s onu stranu mjere” odnosi se na vitalnost proizvodnoga konteksta, izraæavanje rada kao æelje i njegovu sposobnost da konstituira biopolitiËko tkivo Imperija odozdo. S onu stranu mjere odnosi se na novo mjesto u nemjestu, mjesto πto ga odreuje proizvodno djelovanje koje je autonomno od bilo kojega vanjskoga reæima mjere. S onu stranu mjere odnosi se na virtualnost koja opsjeda cijelo biopolitiËko tkivo imperijalne globalizacije.

Pod virtualnim shvaÊamo skup moÊi [bivanje, voljenje, preobraæavanje, stvaranje] koje leæe u mnoπtvu. VeÊ smo vidjeli kako se virtualni skup moÊi mnoπtva gradi pomoÊu borbi i uËvrπÊuje u æelji. Sada trebamo istraæiti kako virtualno moæe izvrπiti pritisak na granice moguÊega i tako dodirnuti realno.

Prijelaz od virtualnoga preko moguÊega do realnoga temeljni je Ëin stvaranja.08 Æivi rad gradi prolaz od virtualnoga u realno; on je sredstvo moguÊnosti. Rad koji je otvorio kaveze ekonomske, druπtvene i politiËke discipline i nadmaπio bilo koju regulativnu dimenziju modernosti kapitalizma zajedno s njegovim dræavnim oblikom sada se pojavljuje kao opÊe druπtveno djelovanje.09 Rad je proizvodni viπak u odnosu na postojeÊi poredak i pravila njegova predstavljanja. Taj proizvodni viπak istovremeno je ishod kolektivne snage emancipacije i sadræaj nove druπtvene virtualnosti proizvodnih i oslobaajuÊih sposobnosti rada.

U prijelazu na postmodernost, jedan od prvotnih uvjeta rada je da on funkcionira izvan mjere. Vremenska uniformnost rada i sve druge ekonomske i/ili politiËke mjere koje su mu bile nametnute otiπli su u nepovrat. Dan-

297

298

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

as je rad neposredno druπtveni oblik πto ga proæimaju moÊi znanja, afekta, znanosti i jezika. Doista, rad je proizvodno djelovanje opÊega intelekta i opÊega tijela izvan mjere. Rad se jednostavno pojavljuje kao moÊ djelovanja, koja je istovremeno singularna i univerzalna ukoliko je rad postao iskljuËivo podruËje mozga i tijela mnoπtva; i univerzalna ukoliko se æelja koju mnoπtvo izraæava u kretanju od virtualnoga prema moguÊem stalno konstituira kao zajedniËka stvar. Samo kada se oblikuje ono πto je zajedniËko moæe se dogoditi proizvodnja i moæe se poveÊati opÊa proizvodnost. Sve ono πto prijeËi moÊ da djeluje samo je prepreka koju treba prevladati - prepreka koju kritiËke moÊi rada i svakidaπnja mudrost afekata zaobilaze, slabe i razbijaju.

Rad, inteligencija, strast i afekt konstituiraju moÊ djelovanja.

Taj pojam rada kao opÊe moÊi djelovanja stoji u suvremenom, istovremenom i dinamiËkom odnosu prema izgradnji zajednice. Taj je odnos uzajaman tako da, s jedne strane, pojedinaËne moÊi rada stalno stvaraju nove zajedniËke tvorevine, a, s druge strane, ono πto je zajedniËko postaje singularno.10 Tako moæemo odrediti virtualnu moÊ rada kao moÊ samovrednovanja koje nadmaπuje samo sebe, prelijeva se u drugo, i, putem toga uloga, konstituira zajedniπtvo koje se πiri. ZajedniËko djelovanje rada, inteligencije, strasti i afekta saËinjava konstitutivnu moÊ.

Proces koji opisujemo nije samo formalan, on je materijalan i ostvaruje se na biopolitiËkom terenu. Virtualnost djelovanja i preobrazba materijalnih uvjeta, koji povremeno obogaÊuju tu moÊ djelovanja i koja ih prisvaja, konstituiraju se u ontoloπkim mehanizmima ili aparaturama s onu stranu mjere. Ta ontoloπka aparatura s onu stranu mjere je moÊ πirenja, moÊ slobode, ontologiËka konstitucija i svepoboËno rasprostiranje.

Tu zadnju definiciju moæemo smatrati preobilnom. Ako moÊ djelovanja izgrauje vrijednost odozdo, ako ona preobraæava vrijednost prema ritmu onoga πto je zajedniËko i ako ona stalno prisvaja materijalne uvjete vlastitoga ostvarenja, onda je oËigledno da u njoj leæi snaga s onu stranu mjere.

Meutim, ta definicija nije preobilna veÊ prije dodaje novu dimenziju tom pojmu ukoliko ona pokazuje pozitivno obiljeæje ne-mjesta i nezadræljivosti zajedniËkog djelovanja s onu stranu mjere. Ta rastezljiva definicija igra antidijalektiËku ulogu, iskazujuÊi stvaralaπtvo onoga πto je s onu stranu mjere. U odnosu na povijest filozofije, mogli bismo dodati, kako bismo odredili bit te moÊi πirenja, da je ta zadnja definicija niËeanski pojam dok su definicije moÊi djelovanja u smislu singularnoga i zajedniËkoga spinozistiËke. SvepoboËno πirenje moÊi djelovanja pokazuje ontoloπki temelj prevrednovanja, to jest, njegovu sposobnost ne samo da razori vrijednosti

VIRTUALNOSTI

299

koje proizlaze iz transcendentnog podruËja mjere veÊ i da stvara nove vrijednosti.11 Ontoloπki teren Imperija, πto ga moÊni, samovrednujuÊi i konstitutivni rad preorava i navodnjava stoga je zasaen virtualnoπÊu koja nastoji biti realna. KljuËevi moguÊnosti, ili stvarno modaliteta biÊa πto preobraæavaju virtualno u realno, nalaze su u tom podruËju s onu stranu mjere.

Nametnik Na ovom mjestu netko bi mogao primijetiti da, uza sve moÊi mnoπtva, ovaj Imperij joπ uvijek postoji i zapovijeda. Sami smo naπiroko opisali njegovo funkcioniranje i osvijetlili njegovo krajnje nasilje. Meutim, u odnosu na virtualnost mnoπtva, imperijalna vlada pojavljuje se kao prazna πkoljka ili nametnik.12 ZnaËi li to da su ulozi moÊi πto ih Imperij stalno investira kako bi odræao imperijalni poredak i nemoÊ mnoπtva neuËinkoviti? Kad bi to bio sluËaj onda bi bile proturjeËne tvrdnje koje smo razvijali do sada o vanjskom obiljeæju imperijalne vlade u odnosu na ontoloπki razvoj mnoπtva.

Imperijalna prevlast uËinkovito dræi otvorenim jaz izmeu virtualnosti i moguÊnosti za koji mislimo da se moæe premostiti sa stajaliπta djelovanja mnoπtva. Te dvije snage stoje, izgleda, u protuslovlju.

Meutim, mi mislimo da to stvarno nije protuslovlje. Samo je u formalnoj logici protuslovlje statiËko. Meutim, protuslovlje nije nikada statiËko u materijalnoj logici [to jest politiËkoj, povijesnoj i ontoloπkoj logici], koja ga postavlja na teren moguÊega pa tako onda i na teren moÊi. Doista, odnos πto ga imperijalna vlada nameÊe virtualnosti mnoπtva jednostavno je statiËki odnos porobljavanja. Ulozi imperijalne vlasti bitno su negativni jer ih ostvaruje putem postupaka kojima je svrha prisilno urediti radnje i dogaaje πto riskiraju da se pretvore u nered. U svim sluËajevima uËinkovitost imperijalne vlasti je ureivaËka a ne konstitutivna, ne Ëak ni onda kada su njezini uËinci dugotrajni. Preobilja imperijalnoga zapovijedanja oblikuju u najboljem sluËaju kroniku koja biljeæi politiËki æivot, ili stvarno najslabiju i najviπe ponavljanu sliku odreenja biÊa.

Kraljevske povlastice imperijalne vlasti, njezin monopol na bombu, novac i komunikacijski eter samo su razorne sposobnosti pa prema tome moÊi negacije. Djelovanje imperijalne vlasti upliÊe se u projekt mnoπtva da zaπije virtualnost i moguÊnost jedino remeteÊi ga i usporavajuÊi ga. U tom pogledu Imperij doista pogaa tijek povijesnoga pokreta, ali ne moæemo ga s toga razloga odrediti kao pozitivnu sposobnost - naprotiv, ta kretanja samo potkopavaju legitimnost njegovoga zapovijedanja.

300

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

Kada je djelovanje Imperija uËinkovito onda to nije zahvaljujuÊi njegovoj snazi veÊ Ëinjenici da ga pogoni odboj od otpora mnoπtva protiv imperijalne moÊi. Mogli bismo reÊi u tom smislu da otpor u stvari prethodi moÊi.13 Kada se imperijalna vlada upliÊe ona odabire oslobaajuÊe porive mnoπtva kako bi ih uniπtila, a nju onda otpor pogoni naprijed. Kraljevski ulozi Imperija i sve njegove politiËke inicijative izgrauju se prema ritmu Ëinova otpora koji konstituiraju biÊe mnoπtva. Drugim rijeËima, uËinkovitost regulativnih i represivnih postupaka Imperija mora se naposljetku vratiti svome izvoru, virtualnom, konstitutivnom djelovanju mnoπtva. Imperij po sebi nije pozitivna stvarnost. U samom onom trenutku kada se uspinje ono pada. Svaka imperijalna radnja je odboj od otpora mnoπtva, i ona postavlja novu prepreku mnoπtvu da je ono prevlada.14 Imperijalno zapovijedanje ne stvara niπta æivotnoga i niπta ontoloπkoga.

S ontoloπkoga stajaliπta, imperijalno zapovijedanje potpuno je negativno i pasivno. Svakako moÊ se nalazi posvuda jer posvuda je u igri veza izmeu virtualnosti i moguÊnosti, veza koja je jedino podruËje mnoπtva. Imperijalna moÊ je negativni ostatak, otpad zahvata mnoπtva, ona je odmetnik koji crpi svoju æivotnost iz sposobnosti mnoπtva da stalno stvara nove izvore energije i vrijednosti. Meutim, odmetnik koji siπe snagu svoga domaÊina moæe dovesti u opasnost njegov æivot. Funkcioniranje imperijalne moÊi neraskidivo je vezano uz njezino slabljenje.

Nomadstvo i kriæanje rasa Djelovanje mnoπtva s onu stranu mjere i njegove virtualne moÊi grade ontoloπko tkivo Imperija. Te virtualne konstitutivne moÊi u beskonaËnom su sukobu s konstituiranom moÊi Imperija. One su potpuno pozitivne jer njihovo “bivanje-protiv” je “bivanje-slobodnim”, drugim rijeËima, otpor koji postaje ljubav i zajednica. Mi smo smjeπteni na tom spoju beskonaËne konaËnosti koji povezuje virtualno i moguÊe, ukljuËeni u prijelaz iz æelje prema nadolazeÊoj buduÊnosti.15 Taj ontoloπki odnos djeluje najprije na prostor. Virtualnost svjetskoga prostora Ëini prvo odreenje kretanja mnoπtva - virtualnost koja se mora uËiniti stvarnom. Prostor koji se moæe samo proÊi mora se preobraziti u prostor æivota; kolanje mora postati sloboda. Drugim rijeËima, pokretljivo mnoπtvo mora postiÊi globalno dræavljanstvo. Otpor mnoπtva prema ropstvu - borba protiv robovanja naciji, identitetu i narodu, pa stoga odmetnuÊe od suverenosti i granica koje ona postavlja subjetivnosti - potpuno su pozitivni.

Nomadstvo i kriæanje rasa tu se pojavljuju kao lica vrline, kao prvi etiËki

VIRTUALNOSTI

301

postupci na terenu Imperija. S toga se stajaliπta ruπi objektivni prostor kapitalistiËke globalizacije. Samo prostor πto ga proæima subjektivno kolanje i samo prostor πto ga odreuju neobuzdana kretanja [zakonska ili tajna] pojedinaca i skupina moæe biti stvaran. Danaπnje veliËanje lokalnoga moæe biti regresivno pa Ëak i faπistiËko kada se ono suprotstavlja kolanju i mjeπavini i tako pojaËava zidove nacije, etniciteta, rase, naroda i æivota.

Meutim, pojam lokalnoga ne treba odreivati izolacijom i ËistoÊom. U stvari, ako sruπimo zidove koji okruæuju lokalno [pa tako odvojimo taj pojam od rase, vjere, etniciteta, nacije i naroda], moæemo ga izravno povezati s univerzalnim. Konkretno univerzalno omoguÊuje mnoπtvu da prolazi od mjesta do mjesta i njegovo mjesto Ëini vlastitim. To je opÊe mjesto nomadstva i mijeπanja rasa. Putem kolanja sastavlja se opÊi ljudski rod, viπebojni Orfej bezgraniËne moÊi, putem kolanja konstituira se ljudska zajednica. Izvan svakoga prosvjetiteljstva ili kantovske sanjarije, æelja mnoπtva nije kozmopolitska dræava veÊ zajedniËki rod.16 Kao u svjetovnim Duhovima, tijela su izmijeπana a nomadi govore zajedniËkim jezikom.

U tom kontekstu ontologija nije apstraktna znanost. Ona ukljuËuje pojmovno prepoznavanje proizvodnje i reprodukcije biÊa pa tako i shvaÊanje da kretanje æelje i praktiËko ostvarenje rada kao vrijednosti Ëine politiËku stvarnost. Prostorna dimenzija ontologije iskazuje se danas putem konkretnih procesa globalizacije mnoπtva, ili stvarno poopÊavanjem æelje mnoπtva za ljudskom zajednicom.

Vaæan primjer funkcioniranja te prostorne dimenzije iskazuje se u procesima koji su doveli do kraja TreÊi svijet, zajedno sa svom slavom i sramotom njegovih proπlih borbi, moÊi æelja koje su proæimale njegove procese osloboenja, kao i siromaπtvom rezultata koji su okrunili njegov uspjeh. Pravi junaci osloboenja TreÊega svijeta moæda su stvarno iseljenici i kolanja stanovniπtva koja su razorila stare i nove granice. Doista, postkolonijalni junak je onaj koji stalno prelazi teritorijalne i rasne granice, koji ruπi partikularizme i ukazuje prema zajedniËkoj civilizaciji. Imperijalno zapovijedanje, naprotiv, izolira stanovniπtvo u siromaπtvu i dozvoljava mu da djeluje samo u oklopima potËinjenih postkolonijalnih nacija. Egzodus iz lokalizma, prijelaz carina i granica i odmetnuÊe od suverenosti bile su djelatne snage u osloboenju TreÊega svijeta. Tu moæemo najbolje prepoznati razliku πto ju je Marx odredio izmeu emancipacije i osloboenja.17 Emancipacija je ulazak novih nacija i naroda u imperijalno druπtvo nadzora, s njegovim novim hijerarhijama i segmentacijama; osloboenje, naprotiv, znaËi ruπenje granica i obrazaca prisilne selidbe, novo

302

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

prisvajanje prostora, te moÊ mnoπtva da odreuje globalno kolanje i mijeπanje pojedinaca i stanovniπtava. TreÊi svijet, koji su izgradili kolonijalizam i imperijalizam nacionalnih dræava i uvukli ga u hladni rat, razruπen je kada su zbrisana pravila politiËke discipline moderne dræave [i njezini pomoÊni mehanizmi zemljopisnoga i etniËkoga ureenja stanovniπtva]. On se ruπi kada, diljem ontoloπkoga terena globalizacije, najbjedniji na zemlji postaje najmoÊnije biÊe jer je njegova nova nomadska singularnost postala najstvaralaËkija snaga a svepoboËno kretanje njegove æelje samo je po sebi nadolazeÊe osloboenje.

MoÊ kolanja je prvenstveno odreenje virtualnosti mnoπtva, a kolanje je prvi etiËki Ëin kontraimperijalne ontologije. Taj ontoloπki vid biopolitiËkoga kolanja i mijeπanja joπ je oËigledniji kada ga se usporedi s drugim znaËenjima koja se pripisuju postmodernom kolanju, kao πto su træiπna razmjena ili brzina komunikacije. Ti vidovi brzine i kolanja pripadaju prije nasilju imperijalnoga zapovijedanja.18 Razmjene i komunikacija pod prevlaπÊu kapitala integrirani su u logiku Imperija, pa jedino radikalni Ëin otpora moæe vratiti proizvodni smisao nove pokretljivosti i/ili hibridnost subjekata i ostvariti njihovo osloboenje. Taj raskid, i jedino taj raskid, dovodi nas na ontoloπki teren mnoπtva i na teren na kojemu su kolanje i hibridnost biopolitiËki. BiopolitiËko kolanje veliËa i osvjetljava bitna odreenja djelatne proizvodnje, samovrednovanja i slobode. Kolanje je globalni egzodus, ili stvarno nomadstvo; i to je tjelesni egzodus ili stvarno kriæanje rasa.

OpÊi intelekt i biomoÊ Prije smo insistirali na vaænosti i ograniËenjima Marxovog pojma “opÊi intelekt” [dio 1.2] U odreenom trenutku kapitalistiËkoga razvoja, koji je Marx letimiËno pokazao kao buduÊnost, moÊi rada proæete su moÊima znanosti, komunikacije i jezika. OpÊi intelekt je kolektivna, druπtvena inteligencija stvorena akumuliranim znanjima, tehnikama i vjeπtinama.

Nova univerzalna i konkretna radna snaga ostvarila je vrijednost rada putem prisvajanja i slobodne uporabe novih proizvodnih snaga. Ono πto je Marx vidio kao buduÊnost to je naπe doba. Radikalna preobrazba radne snage i ukljuËivanje znanosti, komunikacije i jezika u proizvodnu snagu redefiniralo je cijelu fenomenologiju rada i cijeli svjetski obzor proizvodnje.

Opasnost diskursa o opÊem intelektu je u tome πto on riskira da ostane potpuno na razini misli, kao da su nove moÊi rada samo intelektualne a ne i materijalne [dio 3.4]. Kao πto smo ranije vidjeli, nove snage i novi poloæaji

VIRTUALNOSTI

afektivnog rada obiljeæavaju radnu snagu isto toliko koliko i intelektualni rad. BiomoÊ imenuje te proizvodne sposobnosti æivota koje su jednako intelektualne i materijalne. MoÊi proizvodnje danas su u stvari potpuno biopolitiËke; drugim rijeËima one proæimaju i konstituiraju ne samo proizvodnju veÊ i cijelo podruËje reprodukcije. BiomoÊ postaje pokretna sila proizvodnje kada je cijeli kontekst reprodukcije potËinjen kapitalistiËkoj vladavini, to jest kada reprodukcija i vitalni odnosi koji je Ëine postanu izravno proizvodni. BiomoÊ je joπ jedno ime za stvarno potËinjavanje druπtva pod kapital, a oba su sinonimi za globalizirani proizvodni poredak.

Proizvodnja ispunjava povrπine Imperija; to je stroj koji je pun æivota, inteligentnoga æivota koji, izraæavajuÊi se u proizvodnji i reprodukciji kao i u kolanju [rada, afekata i jezika], daje druπtvu novo kolektivno znaËenje i prepoznaje vrlinu i civilizaciju u suradnji.

MoÊi znanosti, znanja, afekata i komunikacije glavne su snage koje konstituiraju naπu antropoloπku virtualnost i koje se razmjeπtaju na povrπinama Imperija. To se razmjeπtanje πiri po opÊim jeziËnim teritorijima koji obiljeæavaju raskriæja izmeu proizvodnje i æivota. Rad sve viπe postaje nematerijalan i ostvaruje svoju vrijednost putem singularnog i stalnog procesa inovacije u proizvodnji; on je sve viπe sposoban potroπiti ili koristiti usluge druπtvene reprodukcije na sve istanËaniji i interaktivan naËin.

Inteligencija i afekt [ili stvarno mozak πto se poklapa s tijelom], upravo kada postanu prvenstvene proizvodne snage, Ëine da se proizvodnja i æivot podudaraju po terenu na kojemu djeluju, jer æivot nije niπta drugo do proizvodnja i reprodukcija skupa tijela i mozgova.

Odnos izmeu proizvodnje i æivota stoga se tako promijenio da je on sada potpuno izvrnut u odnosu na to kako ga shvaÊa disciplina politiËke ekonomije. Æivot se viπe ne proizvodi u krugovima reprodukcije koji su podreeni radnom danu; naprotiv, æivot je ono πto proæima cijelu proizvodnju i vlada nad njom. U stvari vrijednost rada i proizvodnje odreuje se duboko u utrobi æivota. Industrija ne proizvodi nikakav viπak osim onoga πto ga stvara druπtveno djelovanje - i to je razlog zbog kojega je vrijednost, uvuËena u duboku unutraπnjost æivota sliËnu kitovoj utrobi, s onu stranu mjere. Ne bi bilo nikakvoga viπka kada proizvodnja ne bi bila sasvim proæeta druπtvenom inteligencijom, opÊim intelektom i istovremeno afektivnim izraæavanjima koja odreuju druπtvene odnose i vladaju oblikovanjima druπtvenog biÊa. Viπak vrijednosti danas se odreuje u afektima, u tijelima ispresijecanima znanjem, u inteligenciji uma i u pukoj moÊi djelovanja. Proizvodnja roba sve viπe se postiæe potpuno putem jezika,

303

304

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

gdje pod jezikom podrazumijevamo inteligentne strojeve koje afekti i subjektivne strasti stalno obnavljaju.19 Trebalo bi biti jasno na ovoj toËki rasprave πto to konstituira druπtvenu suradnju tu na povrπinama imperijalnoga druπtva: sinergije æivota ili pak proizvodna oËitovanja gologa æivota Giorgio Agamben upotrijebio je izraz “goli æivot” da bi ukazao na negativnu granicu ËovjeËanstva i da bi ukazao kako je, u pozadini politiËkih ponora, taj moderni totalitarizam izgradio [viπe ili manje junaËke] uvjete ljudske pasivnosti.20 Mi bismo rekli, naprotiv, da su putem Ëudoviπnoga svoenja ljudskih biÊa na minimalni goli æivot nacizam i faπizam uzalud pokuπali uniπtiti tu ogromnu moÊ u koju bi se goli æivot mogao pretvoriti i izbrisati oblik u kojemu su akumulirane nove moÊi proizvodne suradnje mnoπtva. Mogli bismo reÊi u skladu s tom zamisli da se je reakcionarni delirij faπizma i nacizma razulario kada je kapital otkrio da druπtvena suradnja viπe nije ishod investiranja kapitala veÊ prije autonomna moÊ, a priori svakoga Ëina proizvodnje. Kada se ljudska moÊ pojavljuje neposredno kao autonomna suradniËka kolektivna snaga, kapitalistiËka pretpovijest primiËe se svome kraju. Drugim rijeËima kapitalistiËka pretpovijest primiËe se svome kraju kada druπtvena i subjektivna suradnja viπe nije proizvod veÊ pretpostavka, kada je goli æivot uzdignut na dostojanstvo proizvodne moÊi, ili pak kada se on pojavljuje kao bogatstvo virtualnosti.

Znanstvene, afektivne i jeziËne snage mnoπtva agresivno preobraæavaju uvjete druπtvene proizvodnje. Polje na kojemu mnoπtvo ponovo prisvaja proizvodne snage polje je radikalne preobrazbe - pozornica demiurπkoga djelovanja. Ono se iznad svega sastoji u potpunoj reviziji proizvodnje kolektivne subjektivnosti; ono se sastoji u Ëinu spajanja i hibridiziranja sa strojevima πto ih je mnoπtvo ponovo prisvojilo i ponovo izmislilo; ono se stoga sastoji u egzodusu koji nije samo prostoran veÊ i mehaniËki u smislu da se subjekt preobraæava u stroj [i nalazi da je suradnja koja ga konstituira umnoæena u tom stroju]. To je novi oblik egzodusa, egzodusa prema stroju [ili s njim] - stroju egzodusa.21 Povijest modernog radnika i subjekta moderne subjektivnosti veÊ sadræi dugaËki popis strojnih preobrazbi, ali hibridiziranje ljudi i strojeva viπe ne odreuje pravocrtna staza πto ju je on slijedio tijekom modernog razdoblja. Dosegli smo trenutak kada se odnos moÊi koji je vladao hibridizacijama i strojnim preobrazbama sada moæe preokrenuti. Marx je prepoznao da je sukob izmeu radnika i strojeva bio laæni sukob: “Trebalo je vremena i iskustva prije nego πto su radnici nauËili razlikovati izmeu strojeva i njihove uporabe sa strane kapitala, pa stoga i

VIRTUALNOSTI

prebaciti svoje napade od materijalnih sredstava proizvodnje na oblik druπtva koji koristi ta sredstva”.22 Sada nove virtualnosti, goli æivot sadaπnjice, imaju sposobnost da preuzmu nadzor nad procesima strojnih preobrazbi. U Imperiju je politiËka borba za odreenje mehaniËke virtualnosti, ili pak za razliËite alternative prijelaza od virtualnoga u stvarno, srediπnji teren borbe. Taj novi teren proizvodnje i æivota otvara radu buduÊnost preobrazbi koje subjektivna suradnja moæe i mora nadzirati etiËki, politiËki i proizvodno.

Res Gestae/Machinae U proπlim se godinama mnogo govorilo o kraju povijesti, a isto su tako izreËene i mnoge opravdane primjedbe na to reakcionarno slavljenje kraja povijesti koje bi æeljelo vidjeti sadaπnju vladavinu kao vjeËnu. Ipak svakako je toËno da su u modernosti moÊ kapitala i njegove ustanove suverenosti Ëvrsto vladale povijeπÊu i primjenjivali svoju vladavinu nad povijesnim procesima. Virtualne moÊi mnoπtva u postmodernosti oznaËavaju kraj te vladavine i tih ustanova. Ta je povijest zavrπena. KapitalistiËka vladavina otkriva se kao prijelazno razdoblje. Pa ipak, ako je transcendentna teleologija πto ju je izgradila kapitalistiËka modernost doπla do kraja, kako mnoπtvo moæe umjesto nje odrediti materijalistiËki telos? 23 Bit Êemo sposobni odgovoriti na to pitanje tek nakon πto provedemo fenomenoloπku i povijesnu analizu odnosa izmeu virtualnosti i moguÊnosti, to jest, nakon πto odgovorimo na pitanje, je li, kako i kada virtualnost mnoπtva prolazi kroz moguÊnost i postaje stvarnost. Ontologija moguÊega u tom je smislu srediπnji teren analize. Tu su problematiku postavljali autori od Lukacsa do Benjamina, od Adorna do kasnoga Wittgensteina, od Foucaulta do Deleuzea, i doista svi oni koji su prepoznali sumrak modernosti. U svim tim sluËajevima to se je pitanje postavljalo nasuprot tako strahovitim metafiziËkim preprekama! A danas moæemo vidjeti kako su blijedi bili njihovi odgovori u odnosu na golemost pitanja.

Danas je sigurno da ta problematika ne riskira da Êe ponoviti stare modele metafiziËke tradicije, Ëak ni one najsnaænije. U stvari, svaka metafiziËka tradicija danas je potpuno potroπena. Ako se nae rjeπenje problema ono Êe svakako biti materijalno i eksplozivno. Dok smo naπu pozornost prije usmjerili prema snazi elemenata virtualnosti koji su gradili mnoπtvo, sada se moramo usredotoËiti na hipotezu da te virtualnosti akumuliraju i doseæu prag ostvarenja primjerenoga njihovoj moÊi. U tom smislu govorimo o opÊem intelektu i njegovom oblikovanju u znanje, afekt i suradnju; i u

305

306

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

sliËnom smislu govorimo o raznim oblicima kolektivnoga egzodusa tih nomadskih kretanja mnoπtva koja prisvajaju prostore i obnavljaju ih.

Tu se bavimo s dva prijelaza. Prvi se sastoji u Ëinjenici da virtualnost totalizira polje res gestae. Virtualnost Ëini korak naprijed i pokazuje da je sposobnost historia rerum gestarum da vlada aktivnim virtualnim singularnostima potpuno nestala. To je historia koja je pri kraju kada se nove virtualnosti pojavljuju kao moÊne i oslobaaju se biÊa πto ga hegemonijski opsjedaju kapital i njegove ustanove. Danas su jedine res gestae ispunjene povijesnim sposobnostima, ili pak, danas ne postoji povijest veÊ samo povijesnost. Drugi prijelaz sastoji se u Ëinjenici da te pojedinaËne virtualnosti, kako zadobivaju svoju autonomnost, takoer postaju samovrednujuÊe. One izraæavaju same sebe kao strojevi inovacije. One ne samo odbijaju da njima vladaju stari sustavi vrijednosti i eksploatacije, veÊ stvarno stvaraju i vlastite nesmanjive moguÊnosti. Tu se odreuje materijalistiËki telos, temeljen na djelovanju singularnosti, teleologiji koja proizlazi iz res gestae i figuri strojne logike mnoπtva.

Res gestae, singularne virtualnosti koje uspostavljaju vezu izmeu moguÊega i stvarnoga, u prvom su prijelazu izvan mjere a u drugom s onu stranu mjere. Singularne virtualnosti, koje su spoj izmeu moguÊega i stvarnoga, igraju na obje te karte: biti izvan mjere kao razorno oruæje [dekonstruktivno u teoriji a prevratniËko u praksi]; i biti s onu stranu mjere kao konstitutivna moÊ. Virtualno i moguÊe zdruæeni su kao nepokoriva inovacija i kao revolucionarni stroj.

4.2 STVARANJE I KORUPCIJA

Ne moæete proliti ni kap ameriËke krvi a da ne prolijete krv cijeloga svijeta ... [N]aπa krv je poput poplave Amazone, saËinjena od tisuÊu plemenitih struja πto se sve slijevaju u jednu.

Mi nismo nacija toliko koliko svijet; jer ako ne moæemo cijeli svijet smatrati naπim roditeljem, poput Melchisedeca, mi smo onda bez oca i majke... Naπi preci izgubljeni su u univerzalnom oËinstvu ... Mi smo nasljednici svih vremena, i sa svima nacijama dijelimo naπu baπtinu. herman melville Sudbina je htjela da Amerika odsad pa nadalje bude u srediπtu zapadne civilizacije a ne na obodu. walter lippmann Ne moæemo pobjeÊi ameriËkom biznisu. louis-ferdinand céline

Teorija konstituiranja Imperija ujedno je teorija njegova slabljenja, kao πto su evropske teorije o Imperiju shvatile nekoliko zadnjih tisuÊa godina. VeÊ su u grËko-rimskoj starini, Tukidid, Tacit i Polibije potanko ispriËali slijed uspona i pada, kao πto su to kasnije uËinili crkveni oci i teoretiËari ranoga krπÊanstva. Nijedan od tih autora kada je govorio o Imperiju nije jednostavno ponavljao klasiËnu teoriju o izmjeni izmeu “pozitivnih” i “negativnih” oblika vlasti, jer Imperij po definiciji ide preko te izmjene. Meutim, unutarnja kriza pojma Imperija postala ja potpuno razvidna u prosvjetiteljskom razdoblju i razdoblju izgradnje evropske modernosti, kada su pisci poput Montesquieua i Gibbona postavili problem dekadencije Rimskoga Carstva kao jedno od srediπnjih pitanja u analizi politiËkih oblika moderne suverene dræave.01

308

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

Uspon i pad [Machiavelli] U klasiËnoj je starini pojam Imperija veÊ pretpostavljao krizu. Imperij je bio zamiπljeno u okviru naturalistiËke teorije oblika vlasti; Ëak ako on i razbija cikliËku izmjenu dobrih i loπih oblika, on ne moæe izbjeÊi sudbinu korupcije grada i civilizacije kao cjeline. Tyche [Sudbina] vlada povijeπÊu i ona u neko vrijeme ruπi savrπenost koju Imperij postiæe. Od Tukidida do Tacita i od Atene do Rima, nuæna ravnoteæa izmeu oblika zajedniËkoga æivota i zapovijedanja smjestila se u pravocrtnoj sudbini. Polibijeva analiza Rimskoga carstva raskrstila je s tim konceptom cikliËkoga obiljeæja povijesnoga razvoja po kojemu se ljudska tvorevina politiËkoga stalno mijenja od dobrih u loπe oblike grada i moÊi: od monarhije u tiraniju, od aristokracije u oligarhiju i od demokracije u anarhiju, a onda kasnije poËinje novi krug. Polibije je tvrdio da je Rimsko carstvo raskrstilo s tim krugom stvarajuÊi sintezu dobrih oblika moÊi [vidi dio 3.5]. On shvaÊa Imperij ne toliko kao vladavinu nad univerzalnim prostorom i vremenom, veÊ kao kretanje koje zdruæuje prostore i vremenitosti putem moÊi druπtvenih oblika koji se nastoje osloboditi od prirodnoga cikliËkoga obiljeæja povijesnoga vremena. Meutim, prevladavanje povijesnoga pravca je aleatorno. Sinteza dobrih oblika vlasti, vlada graanske kreposti, moæe prkositi sudbini ali je ne moæe izmijeniti. Kriza i slabljenje su odreenja koja treba svakodnevno prevladavati.

Tijekom evropskoga prosvjetiteljstva, autori poput Montesquieua i Gibbona odbacili su naturalistiËku koncepciju toga procesa. Oni su objasnili slabljenje Imperija u druπtvenoznanstvenom smislu. Slabljenje se dogodilo jer je bilo nemoguÊe uËiniti trajnima povijesne i druπtvene tvorevine mnoπtva i vrline njegovih junaka. Korupcija i slabljenje nisu stoga prirodne pretpostavke, πto ih odreuje cikliËka sudbina povijesti, veÊ prije nastaju zbog toga πto je ljudima nemoguÊe [ili barem krajnje teπko] vladati neograniËenim prostorom i vremenom. NeograniËenost Imperija potkopala je njegovu sposobnost da ovlada trajnim funkcioniranjem ustanova. Ipak, Imperij je bilo cilj prema kojemu su teæile æelja i graanska krepost mnoπtva i njegove ljudske sposobnosti da stvara povijest. Bilo je to opasno stanje koje nije moglo podnijeti neomeeni prostor i vrijeme, veÊ je onda neminovno ograniËilo univerzalne ciljeve vlasti na konaËne politiËke i druπtvene dimenzije. Prosvjetiteljski nam autori kaæu da Êe se vlast koja se pribliæava savrπenstvu izgraditi s mjerom u ograniËenom prostoru i vremenu. Izmeu Imperija i stvarnosti zapovijedanja postojalo je protuslovlje u naËelu koje Êe neizbjeæno izazivati krizu.

Machiavelli, koji je razmatrao koncepciju antiËkih pisaca i prethodio onoj modernih, doista je autor koji nam nudi najprimjerenije objaπnjenje

STVARANJE I KORUPCIJA

paradoksa Imperija.02 On je razjasnio problematiku tako πto ju je odvojio kako od naturalistiËkoga terena starih tako i od socioloπkoga terena modernih, predstavljajuÊi je umjesto toga u polju imanentnosti i Ëiste politike. U Machiavellija, dijalektika druπtvenih i politiËkih snaga Republike gura naprijed vlast koja se πiri. Jedino tamo gdje su druπtvene klase i njihovi politiËki izrazi postavljeni u otvorenu i stalnu igru protumoÊi, sloboda i πirenje su povezani, pa stoga samo tamo Imperij postaje moguÊ. Nema koncepta Imperija, kaæe Machiavelli, koji nije odluËujuÊe πireÊi koncept slobode. Upravo u toj dijalektici slobode nalaze se elementi korupcije i ruπilaπtva. Kada Machiavelli raspravlja o padu Rimskoga carstva, on se prije svega usredotoËuje na krizu graanske vjere, ili pak na slabljenje druπtvenog odnosa koji je ujedinio razliËite ideoloπke druπtvene snage i omoguÊio im da zajedno sudjeluju u otvorenom meusobnom djelovanju protumoÊi.

KrπÊanska religija je u stvari razorila Rimsko carstvo uniπtavajuÊi graansku strast πto ju je pogansko druπtvo podræavalo, konfliktno ali lojalno sudjelovanje graana u stalnom usavrπavanju konstitucije i procesa slobode.

Starinski pojam nuæne i prirodne korupcije dobrih oblika vlasti tako je radikalno izmijenjen jer se njih moæe procjenjivati samo u vezi s druπtvenim i politiËkim odnosom koji je organizirao konstituciju. Prosvjetiteljski i moderni pojam krize neograniËenoga i nenadgledivoga prostora i vremena sliËno je izmijenjen jer je i on vraÊen u podruËje graanske moÊi: samo se na toj i na nikakvoj drugoj osnovi mogu procjenjivati prostor i vrijeme.

Alternativa stoga nije izmeu vlasti i korupcije, ili izmeu Imperija i slabljenja, veÊ izmeu na jednoj strani druπtveno ukorijenjene i πireÊe vlasti, to jest, “graanske” i “demokratske” vlasti, i na drugoj svake prakse vlasti koja temelji svoju moÊ na transcendentnosti i represiji. Ovdje nam treba biti jasno da kada govorimo o “gradu” ili “demokraciji” u navodnim znakovima kao temelju za ekspanzivno djelovanje Republike, i kao o jedinoj moguÊnosti za trajni Imperij, mi uvodimo koncept sudjelovanja koji je povezan sa æivotnom snagom stanovniπtva i s njegovom sposobnoπÊu da stvara dijalektiku protumoÊi - koncept, stoga, koji ima malo veze s klasiËnim i modernim konceptom demokracije. »ak su i vladavine Dæingis Kana i Tamerlana bile s toga stajaliπta donekle “demokratske”, kao πto su bile i Cezareve legije, Napoleonove vojske i vojske Staljina i Eisenhowera, jer je svaka od njih omoguÊavala sudjelovanje stanovniπtva koje je podupiralo njezino ekspanzivno djelovanje. Najvaænije je u svim tim sluËajevima, i u opÊem konceptu Imperija, da se potvrdi teren imanentnosti. Imanentnost definiramo kao odsustvo svake vanjske granice od putanja djelovanja

309

310

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

mnoπtva, a imanentnost je povezana samo, u svojim potvrdama i ruπilaπtvu, s reæimima moguÊnosti koji konstituiraju njezino oblikovanje i razvoj.

Tu se vraÊamo u srediπte paradoksa po kojemu svaka teorija Imperija predvia moguÊnost njegovoga slabljenja - ali sada moæemo poËeti objaπnjavati. Ako je Imperij uvijek potpuna pozitivnost, ostvarenje vlasti mnoπtva, i potpuno imanentan aparat, onda je on izloæen krizi upravo na terenu ove definicije, a ne iz bilo koje druge nuænosti ili transcendentnosti koja mu se suprotstavlja. Kriza je znak alternativne moguÊnosti na ravni imanentnosti - kriza koja nije nuæna ali uvijek moguÊa. Machiavelli nam pomaæe da shvatimo taj imanentan, ustavan i ontoloπki smisao krize.

Meutim, samo u danaπnjem stanju to supostojanje krize i polja imanentnosti postaje potpuno jasno. S obzirom da prostorne i vremenske dimenzije politiËkoga djelovanja viπe nisu granice veÊ konstruktivni mehanizmi imperijalne vlasti, supostojanje pozitivnoga i negativnoga na terenu imanentnosti sada se oblikuje kao otvorena alternativa. Danas ista kretanja i tendencije konstituiraju kako uspon tako i slabljenje Imperija.

Finis Europae [Wittgenstein] Supostojanje imperijalnoga duha sa znakovima krize i slabljenja pojavilo su pod razliËitim krinkama u evropskom diskursu u zadnja dva stoljeÊa, Ëesto kao odraz bilo kraja evropske hegemonije ili krize demokracije i pobjede masovnoga druπtva. Mi smo naπiroko insistirali u ovoj knjizi da su moderne vlade Evrope razvijale ne imperijalne veÊ imperijalistiËke oblike. Koncept Imperija ipak je preæivio u Evropi, a mnogi su stalno æalili odsustvo njegove stvarnosti. Evropske rasprave o Imperiju i slabljenju zanimaju nas iz dva prvenstvena razloga: prvo, jer je kriza ideala imperijalne Evrope u srediπtu tih rasprava, i drugo, jer ta kriza pogaa toËno u ono tajno mjesto definicije Imperija gdje poËiva koncept demokracije. Drugi trenutak koji ovdje moramo imati na umu je stajaliπte s kojega su se rasprave vodile: stajaliπte koje usvaja povijesnu dramu slabljenja Imperija u smislu kolektivnoga proæivljenoga iskustva. Tema krize Evrope prevedena je u diskurs o slabljenju Imperija i povezala se s krizom demokracije, zajedno s oblicima svijesti i otpora koje ta kriza podrazumijeva.

Alexis de Tocqueville bio je moæda prvi koji je predstavio problem u tom smislu. Njegova analiza masovne demokracije u Sjedinjenim Dræavama, s njezinim duhom inicijative i πirenja, dovela ga je do gorkog i proroËanskog shvaÊanja da evropske elite ne mogu nastaviti zapovijedati svjetskom civilizacijom.03 VeÊ je Hegel predvidio neπto vrlo sliËno: “Amerika je ...

STVARANJE I KORUPCIJA

zemlja buduÊnosti, a njezina Êe se svjetskopovijesna vaænost otkriti u vremenu koje je pred nama... Ona je zemlja æelje svih onih koji su umorni od povijesnoga arsenala stare Evrope”.04 Meutim, Tocqueville je mnogo dublje shvatio taj prijelaz. Razlog za krizu evropske civilizacije i njezine imperijalne postupke sastoji se u Ëinjenici da evropska vrlina - ili pak njezina aristokratska moralnost organizirana u ustanovama moderne suverenosti ne uspijeva odræati korak sa æivotnim moÊima masovne demokracije.

Smrt Boga koju su mnogi Evropljani poËeli zapaæati bila je stvarno znak isteka njihovog planetarnog centralizma, koji su oni mogli shvatiti samo u smislu modernog misticizma. Od Nietzschea do Burkhardta, od Thomasa Manna do Maxa Webera, od Spenglera do Heideggera i Ortega y Gasseta, i brojnih drugih autora koji su obiljeæili devetnaesto i dvadeseto stoljeÊe, ta je intuicija postala stalan pripjev πto su ga pjevuπili s takvom gorËinom!05 Pojava masa na druπtvenoj i politiËkoj pozornici, iscrpljenje kulturnih i proizvodnih modela modernosti, blijeenje evropskih imperijalistiËkih projekata, kao i sukobi meu nacijama po pitanjima oskudnosti, siromaπtva i klasne borbe: sve su to bili neopozivi znakovi slabljenja. Nihilizam je vladao tom erom jer su vremena bila bez nade.

Nietzsche je dao konaËnu dijagnozu: “Evropa je bolesna”.06 Dva svjetska rata koja Êe razoriti njezine teritorije, pobjeda faπizma, i danas, nakon propasti staljinizma, ponovno pojavljivanje najstraπnijih utvara nacionalizma i nesnoπljivosti, sve je to dokaz koji potvruje da su te intuicije bile u stvari toËne.

Meutim, s naπega stajaliπta, Ëinjenica da se nasuprot starih moÊi Evrope oblikovao novi Imperij samo je dobra vijest. Tko æeli viπe vidjeti tu blijedu i nametniËku evropsku vladajuÊu klasu koja je izravno od ancien régimea dovela do nacionalizma, od populizma do faπizma, a danas vuËe prema uopÊenom neoliberalizmu? Tko æeli viπe vidjeti one ideologije i one birokratske aparate πto su ih hranile i poticale istrunule evropske elite? I tko joπ moæe trpjeti one sustave organizacije rada i one korporacije koje su isisale svaki æivotni duh?

Naπa zadaÊa ovdje nije jadikovati nad evropskom krizom, veÊ prepoznati u njezinoj analizi elemente koji, potvrujuÊi njezine tendencije, joπ uvijek ukazuju na moguÊe otpore, rubove pozitivnog protudjelovanja i alternativnu sudbinu. Ti su se elementi Ëesto pojavljivali skoro protiv volje teoretiËara krize svoga vremena: to je otpor koji skaËe prema buduÊem vremenu - stvarnoj i pravoj buduÊoj proπlosti, nekoj vrsti buduÊeg svrπenog vremena. U tom smislu, kroz bolnu analizu njezinih uzroka, kriza evropske

311

312

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

ideologije moæe otkriti definiciju novih, otvorenih izvora. Zbog toga je potrebno slijediti razvoj krize Evrope jer su ne samo autori poput Nietzschea i Webera, veÊ i javno mnijenje toga vremena, prikazujuÊi krizu, otkrili krajnje moÊnu pozitivnu stranu, koja je sadræavala temeljna obiljeæja novoga svjetskoga Imperija u koji danas ulazimo.

Agensi krize staroga imperijalnoga svijeta postali su temelji novoga.

NerazluËiva masa koja je jednostavno svojom prisutnoπÊu razorila modernu tradiciju i njezinu transcendentnu moÊ danas se pojavljuje kao moÊna proizvodna snaga i neobuzdani izvor vrednovanja. Nova æivotna snaga, skoro poput barbarskih sila πto su pokopale Rim, proæima polje imanentnosti πto nam ga je smrt evropskoga Boga ostavila kao naπ obzor.

Svaka teorija krize evropskoga »ovjeka i slabljenje ideje evropskoga Imperija na neki je naËin simptom nove æivotne snage masa, ili kako mi viπe volimo, æelje mnoπtva. Nietzsche je to proglasio s vrhova planina: “Upio sam u sebe duh Evrope - sada æelim uzvratiti udarac!” 07 IÊi s onu stranu modernosti znaËi iÊi s onu stranu prepreka i transcendentnosti eurocentrizma i prema konaËnom usvajanju polja imanentnosti kao iskljuËivoga terena teorije i prakse politike.

U godinama nakon eksplozije Prvoga svjetskoga rata, oni koji su sudjelovali u velikom pokolju oËajniËki su pokuπavali shvatiti i nadzirati krizu. Sjetite se svjedoËanstava Franza Rosenzweiga i Waltera Benjamina.

Za njih je obojicu neka vrsta svjetovne eshatologije bio mehanizam pomoÊu kojega bi se moglo osloboditi iskustvo krize.08 Nakon povijesnoga iskustva rata i bijede, a moæda s intuicijom o predstojeÊem holokaustu, pokuπavali su otkriti nadu i svjetlo izbavljenja Meutim, taj pokuπaj nije uspio izbjeÊi snaænoj podvodnoj struji dijalektike. Svakako je dijalektika, ta prokleta dijalektika πto je dræala na okupu i posveÊivala evropske vrijednosti, bila ispraænjena iznutra i odreivala se u potpuno negativnom smislu. Meutim, apokaliptiËka pozornica na kojoj je taj misticizam iπao u potragu za osloboenjem i izbavljenjem joπ je uvijek bila uvuËena u krizu. Benjamin je to s gorËinom shvatio: “Proπlost nosi sa sobom vremenski pokazatelj pomoÊu kojega je upuÊena na izbavljenje. Postoji tajni sporazum izmeu proπlih naraπtaja i sadaπnjih. Naπ se dolazak oËekivao na zemlji. Poput svakoga naraπtaja koji nam je prethodio mi smo bili nadareni slabom mesijanskom moÊi, moÊi na koju je proπlost polagala pravo”.09 To se teoretsko iskustvo pokazalo upravo tamo gdje se kriza modernosti najjaËe pojavljivala. Na istom su terenu drugi autori pokuπavali raskinuti s ostacima dijalektike i njezinim moÊima potËinjavanja. Meutim, izgleda nam

STVARANJE I KORUPCIJA

da Ëak i najjaËi mislioci toga doba nisu bili sposobni raskinuti s dijalektikom i krizom. Po Maxu Weberu kriza suverenosti i legitimnosti moæe se rijeπiti samo uticanjem iracionalnim slikama karizme. Po Carlu Schmittu obzor suverenih postupaka moæe se raπËistiti jedino pribjegavajuÊi “odluci”. Meutim, iracionalna dijalektika ne moæe rijeπiti niti Ëak ublaæiti krizu stvarnosti.10 A snaæna sjena estetizirane dijalektike provlaËi se Ëak i u Heideggerov pojam pastoralne funkcije nad razbacanim i razlomljenim biÊem.

Za stvarno razjaπnjenje toga stanja, najviπe nas je zaduæilo nekoliko francuskih filozofa koji su ponovo Ëitali Nietzschea nekoliko desetljeÊa kasnije, u 1960-im godinama. Njihovo ponovo Ëitanje dovelo je do preusmjerenja kritiËkoga stajaliπta, do Ëega je doπlo kada su poËeli shvaÊati kraj funkcioniranja dijalektike i kada je to shvaÊanje potvreno u novom praktiËkom, politiËkom iskustvu koje se kretalo oko proizvodnje subjektivnosti. Bila je to proizvodnja subjektivnosti kao moÊi, kao konstitucija autonomije koja se nije mogla svesti na nikakvu apstraktnu ili transcendentnu sintezu.12 Sada su odbijanje, otpor, nasilje i pozitivna potvrda biÊa a ne dijalektika oznaËavali odnos izmeu mjesta krize u stvarnosti i primjerenoga odgovora. Ono πto se usred krize u 1920-im godinama pojavljivalo kao transcendentnost protiv povijesti, izbavljenje protiv korupcije i mesijanstvo protiv nihilizma sada se izgraivalo kao ontoloπki odreen poloæaj izvan i protiv, pa tako s onu stranu svakoga moguÊega ostatka dijalektike. Bio je to novi materijalizam koji je poricao svaki transcendentni element i konstituirao radikalno preusmjerenje duha.

Da bismo razumjeli dubinu toga prijelaza, dobro bi bilo da se usredotoËimo na svijest o njemu i na njegovo predvianje u misli Ludwiga Wittgensteina. Wittgensteinovi rani radovi ulili su novi æivot u prevladavajuÊe teme u evropskoj misli s poËetka dvadesetoga stoljeÊa: stanje boravka u pustinji smisla i potrage za znaËenjem, supostojanje misticizma totaliteta i ontoloπke tendencije prema proizvodnji subjektivnosti.

Wittgenstein je uklonio bilo koju sluËajnost iz suvremene povijesti i njezine drame, koja je veÊ bila ogoljela od bilo kakve dijalektike. Povijest i iskustvo postali su pozornica materijalistiËkog i tautoloπkog ponovnog osnivanja subjekta u oËajniËkom pokuπaju da se pronae koherentnost u krizi. Usred Prvoga svjetskoga rata Wittgenstein je pisao: “Kako stvari stoje, ima Boga.

Boga ima, kako stvari stoje. Jedino iz svijesti o neponovljivosti moga æivota proizlaze religija-znanost-i umjetnost.” I dalje: “Ta svijest je sam æivot. Moæe li biti etike i onda kada nema nikakvoga æivoga biÊa izvan mene? Moæe li biti etike ako nema nikakvoga æivoga biÊa osim mene? Ako pretpostavljamo da je

313

314

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

etika neπto bitno, onda moæe. Ako sam u pravu, onda za etiËku prosudbu nije dovoljno da je svijet dat. Onda sam svijet nije ni dobar ni zao ... Dobro i zlo samo ulaze kroz subjekt. A subjekt nije dio svijeta, veÊ granica svijeta.”

Wittgenstein odbacuje Boga rata i pustinju stvari u kojoj su dobro i zlo sada nerazluËivi smjeπtajuÊi svijet na granicu tautoloπke subjektivnosti: “Tu moæemo vidjeti da se solipsizam podudara s Ëistim realizmom, ako je toËno promiπljen”.13 Meutim, ta granica je stvaralaËka. Alternativa je jedino data kada se, i jedino kada se, subjektivnost postavi izvan svijeta: “Moji prijedlozi sluæe kao razjaπnjenja na sljedeÊi naËin: svatko tko me razumije kasnije Êe ih shvatiti kao besmislene, kada ih iskoristi - kao stepenice - da se popne izvan njih. [On mora, takorekuÊ, odbaciti ljestve nakon πto se po njima popne.] On mora prevladati te prijedloge, i onda Êe vidjeti svijet s prave strane”.14 Wittgenstein prepoznaje kraj svake moguÊe dijalektike i svakoga znaËenja koje leæi u logici svijeta a ne na njezinom rubnom, subjektivnom premoπtenju.

TragiËna putanja toga filozofskoga iskustva omoguÊuje nam da shvatimo one elemente koji su uËinili percepciju krize modernosti i slabljenja zamisli o Imperiju [negativnim ali nuænim] uvjetom za definiciju nadolazeÊega Imperija. Ti autori predstavljali su glasove πto viËu u pustinji.

Dio toga naraπtaja zatvorit Êe u koncentracione logore. Drugi Êe produæiti krizu putem iluzorne vjere u sovjetsku modernizaciju. Drugi opet, znaËajna skupina tih autora, pobjeÊi Êe u Ameriku. Oni su bili doista glasovi πto viËu u pustinji, ali njihova rijetka i jedinstvena predvianja æivota u pustinji daju nam sredstva da razmiπljamo o moguÊnostima mnoπtva u novoj stvarnosti postmodernog Imperija. Ti su autori prvi odredili uvjete potpune deteritorijalizacije nadolazeÊega Imperija, a oni su bili smjeπteni u njemu upravo kao πto su mnoπtva smjeπtena u njemu danas. Negativnost, odbijanje sudjelovanja, otkriÊe praznine koja sve zaodjenjuje: to znaËi smjestiti sebe bezuvjetno u imperijalnu stvarnost koja je sama odreena krizom. Imperij je pustinja a kriza je u toj toËki nerazluËiva od tendencije povijesti. Dok se u klasiËnom svijetu imperijalna kriza smatrala proizvodom prirodnoga kruga povijesti, i dok je u modernom svijetu krizu odreivao niz aporija vremena i prostora, danas su figure krize i prakse Imperija postali nerazluËivi.

Meutim, teoretiËari krize u dvadesetom stoljeÊu uËe nas da u ovom deteritorijaliziranom i krivom prostoru gdje se gradi novi Imperij i u ovoj pustinji znaËenja, svjedoËanstvo o krizi moæe poÊi prema ostvarenju pojedinaËnoga i kolektivnoga subjekta, prema moÊima mnoπtva. Mnoπtvo je usvojilo odsutnost mjesta i uËvrstilo vrijeme; ono je pokretljivo i elastiËno i

STVARANJE I KORUPCIJA

ono zamiπlja buduÊnost samo kao ukupnost moguÊnosti koje se granaju u svim pravcima. NadolazeÊi imperijalni svemir, slijep na znaËenje, ispunjen je raznovrsnom ukupnoπÊu proizvodnje subjektivnosti. Slabljenje nije viπe buduÊa sudbina veÊ sadaπnja stvarnost Imperija.

Amerika, Amerika Bijeg evropskih intelektualaca u Sjedinjene Dræave bio je pokuπaj da se otkrije izgubljeno mjesto. Nije li ameriËka demokracija u stvari utemeljena na demokraciji egzodusa, na potvrdnim i nedijalektiËkim intelektualnim vrijednostima, i na pluralizmu i slobodi? Nisu li te vrijednosti, zajedno s pojmom novih granica, stalno πirile njezinu demokratsku osnovu, s onu stranu bilo koje apstraktne prepreke nacije, etniciteta i religije? Tu glazbu svirao je u visokom tonu projekt ‘Pax Americana’ πto ga je proglasilo liberalno rukovodstvo, a ponekad i u niskom tonu, u obliku ameriËkoga sna o druπtvenoj pokretljivosti i jednakim moguÊnostima za stjecanje bogatstva i slobode za svaku poπtenu osobu - ukratko, “ameriËkoga naËina æivota.”

Projekt New Deala da bi se prevladala kriza 1930-ih godina, koji je bio toliko razliËit i toliko liberalniji od evropskih politiËkih i kulturnih programa kao odgovora na krizu, podupirao je tu predodæbu ameriËkog ideala. Kada je Hannah Arendt tvrdila da je AmeriËka revolucija iznad Francuske jer je ameriËka predstavljala neograniËenu potragu za politiËkom slobodom a francuska ograniËenu borbu zbog oskudnosti i nejednakosti, ona nije samo veliËala ideal slobode koji Evropljani viπe nisu poznavali veÊ ga je i reteritorijalizirala u Sjedinjene Dræave.15 Stoga je u odreenom smislu izgledalo kao da se prekinuo kontinuitet koji je postojao izmeu povijesti SAD-a i povijest Evrope i da su se Sjedinjene Dræave uputile u razliËitom pravcu, ali u stvari su Sjedinjene Dræave predstavljale za te Evropljane uskrsnuÊe zamisli o slobodi koju je Evropa izgubila.

Sa stajaliπta Evrope u krizi, Sjedinjene Dræave, Jeffersonov “Imperij slobode”, predstavljale su obnovu imperijalne zamisli. Veliki ameriËki pisci devetnaestoga stoljeÊa pisali su o epskim dimenzijama slobode novoga kontinenta. U Whitmana naturalizam je postao potvrdan, u Melvillea realizam je postao poæeljan. AmeriËko mjesto bilo je teritorijalizirano u ime konstitucije slobode i istovremeno stalno je deteritorijalizirano putem otvaranja, granica i egzodusa. Veliki ameriËki filozofi, od Emersona do Whiteheada i Peircea, otvorili su hegelijanizam [ili u stvari apologiju imperijalistiËke Evrope] duhovnim strujama procesa koji je bio nov i opseæan, odreen i neograniËen.16

315

316

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

Evropljani u krizi bili su opËarani tim sirenskim pjesmama novoga Imperija. Evropski amerikanizam i antiamerikanizam u dvadesetom stoljeÊu oba su izrazi teπkoga odnosa izmeu Evropljana u krizi i imperijalnoga projekta SAD-a. Evropa dvadesetoga stoljeÊa primala je ameriËku utopiju na mnoge raznovrsne naËine, ali je ona posvuda funkcionirala kao referentna toËka. Stalna zaokupljenost oËitovala se kako u mrzovolji krize tako i u duhu avangardi, drugim rijeËima, kroz samouniπtenje modernosti i kroz neodreenu ali neobuzdanu volju za promjenom koja je proæimala posljednji val evropskih kulturnih pokreta, od ekspresionizma i futurizma do kubizma i apstraktne umjetnosti.

Vojna povijest dvostrukoga spaπavanja Evrope pomoÊu vojski SAD-a u dva svjetska rata odgovarala je spaπavanju u politiËkom i kulturnom smislu.

AmeriËka hegemonija nad Evropom, koja se temeljila na financijskim, ekonomskim i vojnim strukturama, postala je gotovo prirodnom pomoÊu niza kulturnih i ideoloπkih zahvata. Sjetite se, na primjer, kako su se u godinama nakon zavrπetka Drugog svjetskog rata mjesto umjetniËke proizvodnje i zamisao moderne umjetnosti premjestili iz Pariza u New York.

Serge Guilbaut priËa zanimljivu priËu kako se, kada su rat i nacistiËka okupacija uniπtili pariπku umjetniËku scenu, i usred ideoloπke kampanje da se istakne vodeÊa uloga Sjedinjenih Dræava u poslijeratnom svijetu, apstraktni ekspresionizam njujorπkih slikara poput Jacksona Pollocka i Roberta Motherwella predstavio kao prirodni nastavak i nasljednik evropskoga i konkretno pariπkoga modernizma. New York je ukrao zamisao moderne umjetnosti: AmeriËku su umjetnost opisivali kao logiËki vrhunac dugotrajne i neumoljive tendencije prema apstrakciji. Kada je jednom ameriËka kultura dobila status meunarodnoga modela, moralo se promijeniti specifiËno ameriËko: ono πto je bilo karakteristiËno ameriËko postalo je tipiËno za “zapadnu kulturu” kao cjelinu. Na taj se naËin ameriËka umjetnost preobrazila od regionalne u meunarodnu umjetnost a onda u univerzalnu umjetnost ... U tom pogledu, ameriËka poslijeratna kultura postavljena je na istu razinu s ameriËkom ekonomskom i vojnom snagom: ona je postala odgovorna za preæivljenje demokratskih sloboda u “slobodnom” svijetu.17 Taj prijelaz u povijesti umjetniËke proizvodnje i, joπ vaænije, umjetniËke kritike, samo je jedan vid viπestranog ideoloπkog zahvata koji prikazuje globalnu hegemoniju SAD-a kao prirodnu i neminovnu posljedicu krize Evrope.

STVARANJE I KORUPCIJA

Paradoksalno je da je Ëak i divlje evropske nacionalizme, koji su doveli do tako æestokih sukoba u prvoj polovici stoljeÊa, kasnije zamijenilo natjecanje oko toga tko Êe bolje izraziti snaæni antiamerikanizam. Moæda je Lenjinov Sovjetski savez u stvari najjasnije Ëuo sirenski zov amerikanizma.

Izazov se sastojao u tome da se ponove rezultati kapitalizma koji su svoj vrhunac doæivjeli u Sjedinjenim Dræavama. Sovjeti su govorili protiv sredstava koja su Sjedinjene Dræave koristile i tvrdili su da umjesto njih socijalizam moæe postiÊi iste rezultate uËinkovitije putem teπkoga rada i ærtvovanja slobode. Ta strahovita dvosmislenost proæimala je i Gramscijeve tekstove o amerikanizmu i fordizmu, temeljne za razumijevanje ameriËkoga problema s evropskoga motriπta.18 Gramsci je vidio Sjedinjene Dræave, s njihovim spojem novih tejlorisitiËkih oblika organizacije rada i njihovom snaænom voljom za prevlaπÊu, kao neizbjeænu referentnu toËku za buduÊnost: bio je to jedini put za razvoj. Za Gramscija, bilo je pitanje shvaÊanja hoÊe li revolucija biti aktivna [kao ona sovjetske Rusije] ili pasivna [kao u faπistiËkoj Italiji]. Podudaranje izmeu amerikanizma i dræavnog socijalizma trebalo bi postati oËigledno, s njihovim usporednim putovima razvoja na obje strane Atlantika za vrijeme hladnoga rata, koji je naposljetku doveo do æestokog natjecanja oko istraæivanja svemira i nuklearnoga oruæja. Ti usporedni putovi jednostavno ukazuju na Ëinjenicu da je neπto amerikanizma prodrlo Ëak i u srediπte njegovoga najveÊega protivnika. Razvoj Rusije u dvadesetom stoljeÊu bio je u odreenoj mjeri mikrokozam za razvoj Evrope.

Odbijanje evropske svijesti da prizna svoje slabljenje Ëesto je poprimalo oblik projiciranja vlastite krize na ameriËku utopiju. To se projiciranje nastavilo dugo vremena, toliko dugo koliko je trajala nuænost i hitnost da Evropljani otkriju mjesto slobode koje bi moglo nastaviti teleoloπku viziju koje je moæda najviπi izraz hegelijanski historicizam. Paradoksi toga projiciranja umnoæavali su se do toËke u kojoj je evropska svijest, suoËena svojim neospornim i nepovratnim slabljenjem, reagirala tako πto je otiπla u drugu krajnost: prvenstveno mjesto natjecanja, koje je potvrdilo i ponovilo formalnu moÊ utopije SAD-a, sada je predstavljalo njezino potpuno zbacivanje. Solæenjicinova Rusija postala je potpuno nijekanje najkarikaturalnijih i apologetskih slika ameriËke utopije u liku Arnolda Toynbeeja. Ne bi nas trebalo Ëuditi πto su se ideologije kraja povijesti, koje su isto toliko evolucionistiËke koliko i postmoderne, pojavile da zaokruæe tu ideoloπku zbrku. AmeriËki imperij donijet Êe kraj Povijesti.

Meutim, mi znamo, da je ta zamisao o AmeriËkom imperiju kao izbavljenju utopije potpuno iluzorna. Najprije, nadolazeÊi Imperij nije ameriËki a

317

318

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

Sjedinjene Dræave nisu njegovo srediπte. Temeljno naËelo Imperija kako smo ga opisivali tijekom pisanja ove knjige je da njegova moÊ nema stvarni i odreeni teren ili srediπte. Imperijalna moÊ raspodjeljuje se po mreæama, putem pokretljivih i oblikovanih mehanizama nadzora. Time ne æelimo reÊi da se vlada SAD-a i teritorij SAD-a ne razlikuju jedno od drugoga: Sjedinjene Dræave svakako zauzimaju povlaπteno mjesto u globalnim segmentacijama i hijerarhijama Imperija. Meutim, kako se moÊi i granice nacionalnih dræava smanjuju, razlike meu nacionalnim teritorijima postaju sve viπe relativne.

One danas nisu razlike u naravi [kao πto su bile, na primjer, razlike izmeu teritorija metropole i onoga kolonije] veÊ razlike u stupnju.

Nadalje, Sjedinjene Dræave ne mogu popraviti ili izbaviti Imperij od krize i slabljenja. Sjedinjene Dræave nisu mjesto kuda evropski ili Ëak i moderni subjekt moæe pobjeÊi da bi razrijeπio svoju nelagodu i nesreÊu: nije ni bilo takvoga mjesta. Sredstvo da se poe s onu stranu krize je ontoloπko pomaknuÊe subjekta. Stoga se najvaænija promjena dogaa unutar ËovjeËanstva, s obzirom da s krajem modernosti zavrπava i æelja da se pronae neπto πto bi moglo prepoznati sebe izvan zajednice, izvan suradnje i izvan kritiËkih i proturjeËnih odnosa koje svaka osoba nalazi na ne-mjestu, to jest, u svijetu i mnoπtvu. Ta se zamisao Imperija ponovo pojavljuje, ne kao teritorij, ne u odreenim dimenzijama svoga vremena i prostora, i ne sa stajaliπta naroda i njegove povijesti, veÊ prije jednostavno kao tkivo ontoloπke ljudske dimenzije koja teæi da postane univerzalna.

Kriza Postmodernizacija i prijelaz prema Imperiju ukljuËuje stvarno stapanje podruËja koja su se prije oznaËavala kao baza i nadgradnja. Imperij se oblikuje kada jezik i komunikacija, ili pak kada nematerijalni rad i suradnja, postaju vladajuÊa proizvodna snaga [vidi dio 3.4] Nadgradnja je poËela djelovati, a svijet u kojemu æivimo je svijet proizvodnih jeziËnih mreæa. Crte proizvodnje i one predstavljanja kriæaju se i mijeπaju na istom jeziËnom i proizvodnom podruËju. U tom se kontekstu razlike koje odreuju srediπnje kategorije politiËke ekonomije poËinju stapati. Proizvodnja postaje nerazluËiva od reprodukcije; proizvodne snage spajaju se s proizvodnim odnosima; stalni kapital sve se viπe konstituira i predstavlja unutar promjenljivog kapitala, u mozgovima, tijelima i suradnji proizvodnih subjekata. Druπtveni subjekti istovremeno su proizvoaËi i proizvodi toga jedinstvenoga stroja. U toj novoj povijesnoj tvorevini stoga viπe nije moguÊe prepoznati znak, subjekt, vrijednost ili praksu koji bi bili “izvana”.

STVARANJE I KORUPCIJA

Meutim, oblikovanje te ukupnosti ne ukida eksploataciju. Ono je prije redefinira, prvenstveno u odnosu na komunikaciju i suradnju. Eksploatacija je izvlaπtenje suradnje i poniπtavanje znaËenja jeziËne proizvodnje.

Sljedstveno tome, otpori zapovijedanju stalno se pojavljuju unutar Imperija.

Neprijateljstva eksploataciji oblikuju se diljem globalnih mreæa proizvodnje i odreuju krizu na svakom pojedinom Ëvoru. Kriza se poklapa s postmodernom ukupnoπÊu kapitalistiËke proizvodnje; ona je svojstvena imperijalnom nadzoru. U tom se pogledu smanjenje i pad Imperija odreuje ne kao dijakronijsko kretanje veÊ kao sinkronijska stvarnost. Kriza teËe kroz svaki trenutak razvoja i preinaËenja ukupnosti.

Sa stvarnim potËinjavanjem druπtva kapitalu, druπtvena neprijateljstva mogu izbiti kao sukob u svakom trenutku i u svakom elementu komunikacijske proizvodnje i razmjene. Kapital je postao svijet. Upotrebna vrijednost i sve druge upute na vrijednosti i procese vrednovanja prije shvaÊenima kao izvan kapitalistiËkoga naËina proizvodnje postupno su nestale. Subjektivnost je potpuno uronjena u razmjenu i jezik, ali to ne znaËi da je ona sada pomirljiva. Tehnoloπki razvoj temeljen na uopÊavanju komunikacijskih proizvodnih odnosa motor je krize, a proizvodni opÊi intelekt gnijezdo je neprijateljstava. Kriza i slabljenje ne odnose se na neπto vanjsko Imperiju veÊ na ono πto je najviπe unutarnje. Oni pripadaju proizvodnji same subjektivnosti, pa su tako istovremeno svojstveni i suprotni procesima reprodukcije Imperija. Kriza i slabljenje nisu skriveni temelj niti zloslutna buduÊnost veÊ jasna i oËigledna aktualnost, uvijek oËekivani dogaaj, latentnost koja je uvijek prisutna.

PonoÊ je u noÊi utvara. Kako nova vladavina Imperija tako i novo nematerijalno i suradniËko stvaralaπtvo mnoπtva kreÊe se u sjeni i niπta ne uspijeva osvijetliti sudbinu koja je pred nama. Ipak, dobili smo novu referentnu toËku [a sutra moæda i novu svijest], koja se sastoji u Ëinjenici da je Imperij obiljeæen krizom, da je njegovo slabljenje uvijek veÊ poËelo i da, sljedstveno, svaki pravac neprijateljstva vodi prema dogaaju i singularnosti. ©to to znaËi kad kaæemo da je kriza imanentna Imperiju i da je od njega nerazluËiva? Je i moguÊe u ovoj tamnoj noÊi teoretizirati pozitivno i odrediti praksu dogaaja?

Stvaranje Dvije nas bitne prepreke spreËavaju da odmah odgovorimo na ta pitanja.

Prvu predstavlja bahata moÊ buræoaske metafizike, a osobito πiroko rasprostranjena iluzija da su kapitalistiËko træiπte i kapitalistiËki reæim

319

320

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

proizvodnje vjeËni i nenadmaπivi. Bizarna prirodnost kapitalizma je Ëista i jednostavna mistifikacija i moramo se nje smjesta osloboditi. Drugu prepreku predstavljaju brojna teoretska stajaliπta koja ne vide nikakvu alternativu sadaπnjem obliku vladanja osim slijepog anarhiËnog drugog i koja tako sudjeluju u misticizmu granice. S toga ideoloπkoga stajaliπta, patnja postojanja ne uspijeva se oblikovati, postati svjesnom i uspostaviti toËku pobune. To teoretsko stajaliπte vodi samo u ciniËki stav i kvijetistiËke postupke. Iluzija o prirodnosti kapitalizma i radikalnosti granice u stvari stoje u dopunskom odnosu. Njihovo sauËesniπtvo izraæava se u iscrpljujuÊoj nemoÊi. »injenica je da nijedno od tih stajaliπta, ni apologetsko ni mistiËko, ne uspijeva shvatiti prvenstveni vid biopolitiËkoga poretka: njegovu proizvodnost. Ona ne mogu protumaËiti virtualne moÊi mnoπtva koje stalno teæi prema moguÊem i stvarnom. Drugim rijeËima, oni su izgubili osjeÊaj za temeljnu proizvodnost biÊa.

Moæemo odgovoriti na pitanje kako izaÊi iz krize jedino ako se spustimo u biopolitiËku virtualnost, obogaÊenu singularnim i stvaralaËkim procesima proizvodnje subjektivnosti. Meutim, kako su rascjep i promjena moguÊi u apsolutnom obzoru u koji smo uronjeni, u svijetu koji poriËe vrijednosti u vakuumu znaËenja i nedostatku bilo kakve mjere? Ne trebamo se ovdje vraÊati na opis æelje i njezinoga ontoloπkoga viπka, niti ponovo insistirati na dimenziji “s one strane”. Dovoljno je ukazati na stvaralaËko odreenje æelje pa tako na njezinu proizvodnost. U stvari, potpuno mijeπanje politiËkog, druπtvenog i ekonomskog u konstituciji sadaπnjice otkriva biopolitiËki prostor koji objaπnjava - mnogo bolje nego nostalgiËna utopija politiËkoga prostora u Hannah Arendt - sposobnost æelje da se suoËi s krizom.19 Na taj je naËin potpuno redefiniran cijeli pojmovni obzor.

BiopolitiËko, sa stajaliπta æelje samo je konkretna proizvodnja, ljudska kolektivnost na djelu. Æelja se tu pojavljuje kao proizvodni prostor, kao aktualnost ljudske suradnje u izgradnji povijesti. Proizvodnja je sasvim i jednostavno ljudska reprodukcija, moÊ stvaranja. ÆeljeÊa proizvodnja je stvaranje, ili bolje viπak, rada i akumulacije moÊi utjelovljenoj u kolektivnom kretanju singularnih bitnosti, koje je istovremeno njezin uzrok i njezino zaokruæenje.

Kada Ëvrsto smjestimo naπu analizu u biopolitiËki svijet gdje se druπtvena, ekonomska i politiËka proizvodnja i reprodukcija podudaraju, ontoloπko stajaliπte i antropoloπko stajaliπte sve se viπe preklapaju. Imperij prisvaja sebi pravo da bude gospodar svijeta jer ga moæe uniπtiti. Kakva uæasna iluzija! U stvarnosti mi smo gospodari svijeta jer ga naπa æelja i rad

STVARANJE I KORUPCIJA

stalno ponovo stvaraju. BiopolitiËki svijet je neiscrpivo tkanje stvaralaËkih radnji, od kojih je kolektivno [kao susretiπte singularnosti] motor. Nikakva metafizika, osim u bunilu, ne moæe odrediti ËovjeËanstvo kao izolirano i bespomoÊno. Nikakva ontologija, osim transcendentne, ne moæe svesti ËovjeËanstvo na individualnost. Nikakva antropologija, osim patoloπke, ne moæe odrediti ËovjeËanstvo kao negativnu moÊ. Stvaranje, ta prva Ëinjenica metafizike, ontologije i antropologije, kolektivni je mehanizam ili aparat æelje. BiopolitiËko postajanje veliËa tu “prvu” dimenziju u apsolutnom smislu.

Ta nova stvarnost prisiljava politiËku teoriju da se radikalno redefinira.

U biopolitiËkom druπtvu, na primjer, strah se ne moæe koristiti, kao πto je Thomas Hobbes govorio, kao iskljuËivi motor ugovorne konstitucije politike, poriËuÊi tako ljubav mnoπtva. Ili pak, u biopolitiËkom druπtvu odluka suverena nikada ne moæe poricati æelju mnoπtva. Kada bi se te temeljne moderne strategije suverenosti danas upotrijebile sa suprotnostima koje one odreuju, svijet bi doπao do svoga kraja jer stvaranje ne bi bilo viπe moguÊe. Da bi doπlo do stvaranja, politiËko mora popustiti ljubavi i æelji a to znaËi temeljnim snagama biopolitiËke proizvodnje. PolitiËko nije ono πto nas danas uËi ciniËki makijavelizam politiËara; ono je prije, kao πto nam demoktratski Machiavelli kaæe, moÊ stvaranja, æelja i ljubav. PolitiËka teorija mora se preusmjeriti u tom pravcu i usvojiti jezik stvaranja.

Stvaranje je primum biopolitiËkoga svijeta Imperija. BiomoÊ - obzor hibridiziranja prirodnoga i umjetnoga, potreba i strojeva, æelje i kolektivne organizacije ekonomskoga i druπtvenoga - mora stalno sama sebe iznova stvarati kako bi postojala. Stvaranje je tu, prije svega ostaloga, kao osnova i motor proizvodnje i reprodukcije. StvaralaËko povezivanje daje znaËenje komunikaciji, a svaki model komunikacije [svakidaπnji, filozofski ili politiËki] koji ne odgovara tom prvenstvu je laæan. Druπtveni i politiËki odnosi Imperija biljeæe tu fazu razvoja proizvodnje i tumaËe stvaralaËku i proizvodnu biomoÊ. Tako smo dosegnuli granicu virtualnosti stvarnoga potËinjavanja proizvodnoga druπtva kapitalu - ali upravo na toj se granici otkrivaju moguÊnost stvaranja i kolektivna snaga æelje u svoj svojoj moÊi.

Korupcija Korupcija stoji nasuprot stvaranju. Daleko od toga da je nuæna nadopuna stvaranju, kao πto su govorile razne platonske filozofske struje, korupcija je jednostavno njegova negacija.20 Korupcija razbija lanac æelje i prekida njezino πirenje po biopolitiËkom obzoru proizvodnje. Ona gradi crne rupe i

321

322

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

ontoloπke vakuume u æivotu mnoπtva koje ne moæe prekriti ni najperverznija politiËka znanost. Korupcija, nasuprot æelji, nije ontoloπki motor veÊ jednostavno nedostatak ontoloπkoga temelja biopolitiËkih postupaka biÊa.

U Imperiju korupcija je posvuda. Ona je kamen temeljac i kljuË prevlasti. Ona leæi u razliËitim oblicima u vrhovnoj vlasti Imperija i njegovih vazalskih uprava, najprofinjenijim i najpokvarenijim upravnim redarstvenim snagama, lobijima vladajuÊih klasa, mafijama druπtvenih skupina u usponu, crkvama i sljedbama, financijskim konglomeratima i svakidaπnjim ekonomskim transakcijama. Putem korupcije imperijalna moÊ prostire dimnu zavjesu po svijetu, i zapovijeda mnoπtvom u tom trulom oblaku, u odsutnosti svjetla i istine.

Nema tajne u tome kako prepoznajemo korupciju i kako prepoznajemo snaænu prazninu bezrazliËne magle koju imperijalna moÊ πiri po svijetu. U stvari, sposobnost da prepoznamo maglu je sposobnost koja je najbolje raspodijeljena po svijetu, da upotrijebimo Descartesovu izreku [“La faculté la mieux paratagée du monde”]. Korupciju odmah zapazimo jer se odmah pojavljuje kao oblik nasilja, kao uvreda. I doista je uvreda: korupcija je u stvari znak da se ne mogu povezati moÊ i vrijednost, a njezino prokazivanje je tako izravna intuicija o odsutnosti biÊa. Korupcija je ono πto odvaja tijelo i um od onoga πto oni mogu uraditi. S obzirom da se znanje i postojanje u biopolitiËkom svijetu uvijek slaæu u proizvodnji vrijednosti, taj nedostatak biÊa pojavljuje se kao rana, smrtna æelja sociusa, odvajanje biÊa od svijeta.

Oblici u kojima se korupcija pojavljuje toliko su brojni da bi pokuπaj njihovoga nabrajanja sliËio ulijevanju mora u πalicu Ëaja. Pokuπajmo svejedno dati nekoliko primjera, iako oni nikako ne mogu predstavljati cjelinu. Na prvom mjestu, postoji korupcija kao izbor pojedinca koji se suprotstavlja zajednici i solidarnosti onako kako ih odreuje biopolitiËka proizvodnja i krπi njihova pravila. To malo svakodnevno nasilje moÊi korupcija je u mafijaπkom stilu. Na drugom mjestu, postoji korupcija proizvodnoga poretka, ili stvarno eksploatacije. To ukljuËuje Ëinjenicu da su vrijednosti koje proizlaze iz kolektivne suradnje rada izvlaπtene, a ono πto je bilo u biopolitiËkom ab origine javnom podruËju privatizirano. Kapitalizam je potpuno uvuËen u tu korupciju privatizacije. Kao πto kaæe sveti Augustin, velike vladavine samo su proπirene projekcije malih lopova. Meutim, Augustin iz Hippoa, tako realistiËan u toj pesimistiËkoj koncepciji moÊi, zaprepastio bi se pred danaπnjim malim lopovima monetarne i financijske moÊi. Doista, kada kapitalizam izgubi svoj odnos prema vrijednosti [kako kao mjeri pojedinaËne eksploatacije tako i kao normi kolektivnoga napretka]

STVARANJE I KORUPCIJA

323

odmah se pojavljuje kao korupcija. Sve viπe apstraktan slijed njegovoga funkcioniranja [od akumulacije viπka vrijednosti do monetarne i financijske spekulacije] pokazuje se kao snaæan marπ prema opÊoj korupciji. Ako je kapitalizam po definiciji sustav korupcije, kojega ipak dræi na okupu, kao u Mandevillevoj basni, njegova suradniËka pamet a izbavljuje ga njegovo progresivno funkcioniranje, prema svim njegovim ideologijama na desnici i ljevici, tada, kada se mreæa rastvara a progresivni telos slama, niπta bitno ne ostaje od kapitalizma osim korupcije. Na treÊem mjestu, korupcija se pojavljuje u funkcioniranju ideologije, ili pak u izopaËivanju smisla jeziËne komunikacije. Tu korupcija dodiruje biopolitiËko podruËje, napadajuÊi njegove proizvodne Ëvorove i remeteÊi njegove stvaralaËke procese. Taj se napad prikazuje, na Ëetvrtom mjestu, kada u praksi imperijalne vlasti prijetnja terorom postaje oruæje za rjeπavanje ograniËenih ili regionalnih sukoba i aparat za imperijalni razvoj. Imperijalno zapovijedanje u tom je sluËaju preruπeno i moæe se alternativno pojaviti kao korupcija ili razaranje, gotovo otkrivajuÊi duboki poziv ovoga prvoga ovome drugome ili obratno.

Oboje pleπu zajedno nad ponorom, iznad imperijalne odsutnosti biÊa.

Takvi primjeri korupcije mogli bi se nabrajati ad infinitum, ali u osnovi tih oblika korupcije je zahvat ontoloπkoga poniπtavanja koji se odreuje i vrπi kao razaranje pojedinaËne biti mnoπtva. Mnoπtvo mora biti ujedinjeno ili segmentirano u razne jedinice: tako se mnoπtvo moæe korumpirati. Zbog toga se klasiËni i moderni koncepti korupcije ne mogu izravno prenijeti u moderni koncept. Dok se je u klasiËnim i modernim vremenima korupcija odreivala u odnosu na sheme i/ili odnose vrijednosti i prikazivala kao njihov falsifikat tako da je ponekad igrala ulogu u promjeni oblika vlasti i obnovi vrijednosti, danas, naprotiv, korupcija ne moæe igrati ulogu u bilo kojoj preobrazbi oblika vlasti jer je sama korupcija sræ i ukupnost Imperija.

Korupcija je Ëisto vrπenje zapovijedanja, bez ikakve proporcionalne ili primjerene upute na svijet æivota. Ona je zapovijedanje usmjereno prema uniπtenju singularnog mnoπtva, putem njegovoga prisilnoga stapanja i/ili okrutnoga segmentiranja. Zbog toga Imperij nuæno slabi u samom trenutku svoga uspona.

To negativno lice zapovijedanja nad proizvodnjom biomoÊi joπ je viπe paradoksalno kada ga promatramo sa stajaliπta tjelesnosti. BiopolitiËko stvaranje izravno preobraæava tijela mnoπtva. To su, kao πto smo vidjeli, tijela obogaÊena intelektualnom i suradniËkom moÊi i tijela koja su veÊ hibridna. Stvaranje u postmodernosti nudi nam tijela “s onu stranu mjere”.

U tom se kontekstu korupcija pojavljuje jednostavno kao bolest, tegoba i

324

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

osakaÊenje. Tako je moÊ uvijek djelovala protiv obogaÊenih tijela. Korupcija se takoer pojavljuje kao psihoza, opij, tjeskoba i dosada, ali to se je uvijek dogaalo tijekom modernosti i disciplinarnih druπtava. SpecifiËnost korupcije danas je rascjep zajednice pojedinaËnih tijela i prepreka njezinome djelovanju - rascjep proizvodne biopolitiËke zajednice i prepreka njezinom æivotu. Tu se tako suoËavamo s paradoksom. Imperij priznaje i iskoriπtava Ëinjenicu da u suradnji tijela proizvode viπe a u zajednici tijela uæivaju viπe, ali on mora remetiti i nadzirati tu suradniËku autonomiju kako ga ona ne bi uniπtila. Korupcija djeluje kako bi sprijeËila taj hod tijela “s onu stranu mjere” kroz zajednicu, tu singularnu univerzalnost nove moÊi tijela koja prijeti samom postojanju Imperija. Paradoks je nerazrjeπiv: πto svijet postaje bogatijim, Imperij, koji se temelji na tom bogatstvu, mora sve viπe poricati uvjete proizvodnje bogatstva. Naπa je zadaÊa istraæiti kako na kraju moæemo prisiliti korupciju da ustupi svoj nadzor stvaranju.

4.3 MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

Velike mase trebaju osjetilnu religiju [eine sinnliche Religion]. Ne samo velike mase veÊ je filozof treba. Monoteizam uma i srca, politeizam maπte i umjetnosti, to mi trebamo ... Moramo imati novu mitologiju, ali ta mitologija mora biti u sluæbi ideja. To mora biti mitologija uma. das älteste systemprogramm des deutschen idealismus, hegel, hölderlin ili schelling Nama ne nedostaje komunikacija, naprotiv imamo je i previπe. Nama nedostaje stvaranje.

Nedostaje nam otpor sadaπnjici. gilles deleuze & félix guattari

Imperijalna moÊ ne moæe viπe rjeπavati sukob druπtvenih snaga putem posredniËkoga shematizma koji iskrivljuje smisao sukoba. Druπtveni sukobi koji saËinjavaju politiËko izravno se suoËavaju jedan s drugim, bez posredovanja bilo kakve vrste. To je bitna novost imperijalnoga stanja. Imperij stvara veÊi potencijal za revoluciju nego πto su to Ëinili moderni reæimi moÊi jer nam on pruæa, zajedno sa strojem za zapovijedanje, jednu alternativu: skup svih eksploatiranih i potËinjenih, mnoπtvo koje se izravno suprotstavlja Imperiju, bez posredovanja izmeu njih. Stoga je na ovom mjestu, kao πto kaæe Augustin, naπa zadaÊa raspraviti, kako najbolje znamo, “uspon, razvoj i sudbinski kraj dvaju gradova ... koje vidimo isprepletene ... i izmijeπane”.01 Nakon πto smo se naπiroko bavili Imperijem, trebamo se izravno usredotoËiti na mnoπtvo i njegovu potencijalnu politiËku moÊ.

326

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

Dva grada Trebamo konkretno istraæiti kako mnoπtvo moæe postati politiËki subjekt u kontekstu Imperija. Svakako moæemo prepoznati postojanje mnoπtva sa stajaliπta konstitucije Imperija, ali s te bi perspektive moglo izgledati da imperijalno zapovijedanje stvara i podræava mnoπtvo. U novom postmodernom Imperiju nema cara Karakale koji podaruje dræavljanstvo svim svojim podanicima i tako oblikuje mnoπtvo kao politiËki subjekt.

Najjasnije moæemo iπËitavati oblikovanje eksploatiranih i potËinjenih proizvoaËa u povijesti revolucija u dvadesetom stoljeÊu. Uvjeti dræavljanstva mnoπtva nastali su, πirili se i uËvrstili izmeu komunistiËkih revolucija iz 1917. i 1949, velikih antifaπistiËkih borbi 1930-ih i 1940-ih, i brojnih bori za osloboenje u 1960-im godinama do onih iz 1989. Daleko od toga da su bile poraæene, revolucije dvadesetoga stoljeÊa vukle su naprijed i preobrazile uvjete klasnog sukoba, uspostavljajuÊi preduvjete nove politiËke subjektivnosti, pobunjeniËkog mnoπtva protiv imperijalne moÊi. Ritam πto su ga nametnuli revolucionarni pokreti takt je nove aetas, novo sazrijevanje i metamorfoza vremena.

Konstitucija Imperija nije uzrok veÊ posljedica uspona tih novih moÊi. S toga nas ne bi trebala iznenaditi Ëinjenica da Imperij, usprkos svojim naporima, ne moæe izgraditi sustav prava primjeren novoj stvarnosti globalizacije druπtvenih i ekonomskih odnosa. Uzrok te nemoguÊnosti [koja nam je posluæila kao polaziπte naπe rasprave u dijelu 1.1] nije veliko proπirenje polja regulacije; niti je to jednostavno ishod teπkoga prijelaza od staroga sustava meunarodnoga javnoga prava na novi imperijalni sustav.

Umjesto toga tu nemoguÊnost moæemo objasniti revolucionarnom prirodom mnoπtva, kojega su borbe proizvele Imperij kao svoju obrnutu sliku i koje danas predstavlja na toj novoj pozornici neobuzdanu snagu i viπak vrijednosti u pogledu svakoga oblika prava i zakona.

Da bismo potvrdili tu hipotezu dovoljno je pogledati suvremeni razvoj mnoπtva i zaustaviti se na æivotnoj snazi njegovih danaπnjih izraza. Kada mnoπtvo radi ono proizvodi autonomno i reproducira cijeli æivot. Proizvoditi i reproducirati autonomno znaËi izgraivati novu ontoloπku stvarnost, U stvari, mnoπtvo svojim radom proizvodi samo sebe kao singularnost. To je singularnost koja uspostavlja novo mjesto u ne-mjestu Imperija, singularnost koja je stvarnost πto je proizvodi suradnja, predstavlja jeziËna zajednica i razvijaju kretanja hibridizacije. Mnoπtvo potvruje svoju singularnost preokreÊuÊi ideoloπku iluziju da su svi ljudi na globalnoj povrπini svijeta razmjenljivi. PostavljajuÊi ideologiju træiπta na njezine noge, mnoπtvo putem

MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

svoga rada promiËe singulariziranje skupina i skupova ËovjeËanstva, na svakom moguÊem Ëvoru globalnoga meusobnoga djelovanja.

Klasne borbe i revolucionarni procesi proπlosti potkopali su politiËke moÊi nacija i naroda. Revolucionarna preambula koja se ispisivala tijekom devetnaestoga i dvadesetoga stoljeÊa pripremila je nove subjektivne razmjeπtaje rada koji se poËinju danas ostvarivati. Suradnja i komunikacija kroz sfere biopolitiËke proizvodnje odreuju novu proizvodnu singularnost.

Mnoπtvo se ne oblikuje jednostavnim nemarnim spajanjem i mijeπanjem nacija i naroda; ono je singularna moÊ novoga grada.

Netko bi mogao primijetiti na ovom mjestu, i to s pravom, da sve to nije joπ uvijek dovoljno da bi se mnoπtvo uspostavilo kao pravi politiËki subjekt, a joπ manje kao subjekt s moguÊnoπÊu da nadzire vlastitu sudbinu.

Meutim, ta primjedba ne predstavlja nepremostivu prepreku, jer revolucionarna proπlost i suvremene suradniËke proizvodne sposobnosti pomoÊu kojih se antropoloπka obiljeæja mnoπtva stalno iznova ispisuju i preoblikuju, ne mogu a da ne otkriju telos, materijalnu potvrdu osloboenja.

U klasiËnom svijetu Plotin se suoËio sa sliËnim stanjem: “Pobjegnimo onda u voljenu Domovinu”: to je najbolji savjet ...

Domovina je tamo odakle smo doπli, a Tamo je i Otac. Koji je onda naπ smjer, koji je naËin naπega bijega? To nije putovanje za noge, noge nas vode samo iz zemlje u zemlju; niti trebate razmiπljati o kolima ili brodu da vas odvede; morate sav taj poredak stvari ostaviti postrance i odbiti da ga vidite: morate zatvoriti oËi i dozvati umjesto toga jednu drugu viziju koja Êe se probuditi unutar vas, viziju, koja se raa prije svega, koju malo tko koristi.02 Tako je klasiËni misticizam izraæavao novi telos. Meutim, danas se mnoπtvo nalazi na imperijalnim povrπinama gdje nema Boga Oca i nikakve transcendentnosti. Umjesto nje tu je naπ imanentni rad. Teleologija mnoπtva je teurgijska; ona se sastoji u moguÊnosti usmjeravanja tehnologija i proizvodnje prema njegovom uæivanju i njegovom poveÊanju moÊi. Mnoπtvo nema razloga gledati izvan vlastite povijesti i vlastite sadaπnje proizvodne moÊi za potrebna sredstva koja Êe ga voditi prema vlastitoj konstituciji kao politiËkoga subjekta.

Tako se poËinje oblikovati materijalna mitologija razuma, a ona se izgrauje u jezicima, tehnologijama i svim sredstvima koja Ëine podruËje æivota. Materijalna osjetilna religija je ono πto odvaja mnoπtvo od svakoga ostatka suverene moÊi i od svake “produæene ruke” Imperija. Mitologija

327

328

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

razuma je simboliËko i maπtovito oblikovanje koje omoguÊuje ontologiji mnoπtva da se izrazi kao djelatnost i svijest. Mitologija jezika mnoπtva tumaËi telos zemaljskoga grada, πto ga moÊ vlastite sudbine odvaja od bilo kakvoga pripadanja ili potËinjavanja Boæjem gradu, koji je izgubio svu Ëast i legitimnost. Tako se metafiziËkim i transcendentnim posredovanjima, nasilju i korupciji suprotstavlja apsolutnu konstituciju rada i suradnje, zemaljski grad mnoπtva.

BeskonaËne staze [Pravo na globalno dræavljanstvo] Konstitucija mnoπtva najprije se pojavljuje kao prostorno kretanje koje konstituira mnoπtvo na neograniËenom mjestu. Kapitalizam je od samog svog postanka predstavljao pokretljivost roba, pa stoga i onu te posebne robe πto je Ëini ljudski rad, kao temeljni uvjet akumulacije. Meutim, vrste kretanja pojedinaca, skupina i stanovniπtva πto ih danas nalazimo u Imperiju ne mogu se potpuno potËiniti zakonima kapitalistiËke akumulacije - u svakom trenutku oni se prelijevaju preko granica mjere i uzdrmavaju je.

Kretanja mnoπtva oznaËuju nove prostore, a njihova putovanja uspostavljaju nova mjesta stanovanja. Autonomno kretanje definira mjesto prikladno mnoπtvu. Sve Êe manje putovnice ili zakonski elementi moÊi ureivati naπa kretanja preko granica. Kako proizvodni tijekovi tijela odreuju nove rijeke i luke, mnoπtvo uspostavlja novi zemljopis. Gradovi svijeta postat Êe istovremeno veliki nanosi suradniËkoga ËovjeËanstva i pokretaËi kretanja, privremena mjesta stanovanja i mreæe masovne raspodjele æivoga ËovjeËanstva.

Putem kolanja mnoπtvo ponovo prisvaja prostor i konstituira se kao djelatni subjekt. Kada pobliæe pogledamo kako se odvija taj konstitutivni proces subjektivnosti, moæemo vidjeti da neobiËne topologije, podzemni i neobuzdani rizomi opisuju nove prostore - zemljopisne mitologije koje oznaËavaju nove staze sudbine. Ta kretanja Ëesto izazivaju strahovitu patnju, ali u njima postoji i æelja za osloboenjem koja se utaæuje samo ponovnim prisvajanjem novih prostora, oko kojih se grade nove slobode. Ta mnoπtva, gdje god stignu te uzduæ svojih staza, odreuju nove oblike æivota i suradnje.

Ona posvuda stvaraju ono bogatstvo koje nametniËki postmoderni kapitalizam inaËe ne bi znao kako isisati iz krvi proletarijata, jer se danas proizvodnja sve viπe odvija u kretanju i suradnji, u egzodusu i zajednici. Je li moguÊe zamisliti poljoprivredne i usluæne industrije SAD-a bez meksiËke doseljeniËke radne snage, ili arapsku naftu bez Palestinaca i Pakistanaca? ©toviπe, gdje bi bili veliki inovativni sektori nematerijalne proizvodnje, od

MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

dizajna do mode, i od elektronike do znanosti u Evropi, Sjedinjenim Dræavama i Aziji, bez “ilegalnoga rada” velikih masa, mobiliziranih u smjeru blistavih obzora kapitalistiËkoga bogatstva i slobode? Masovne selidbe postale su nuæne za proizvodnju. Svaka staza je utabana, ucrtana i proputovana. Izgleda da πto se viπe po svakoj od njih putuje to se viπe patnje na svakoj od njih nataloæi, i svaka od njih postaje produktivnija. Te staze izvlaËe “zemaljski grad” iz oblaka i zbrke kojima ih Imperij obavija. Na taj naËin mnoπtvo dobiva snagu da potvrdi svoju autonomnost, putujuÊi i izraæavajuÊi se putem aparata raπirenog, popreËnog teritorijalnog ponovnog prisvajanja.

Meutim, prepoznavanje moguÊe autonomije mnoπtva samo ukazuje na pravo pitanje. Trebamo shvatiti kako se mnoπtvo organizira ili redefinira kao pozitivna, politiËka moÊ. Do ovoga mjesta mogli smo opisati potencijalno postojanje te politiËke moÊi samo u formalnom smislu. Bilo bi pogreπno tu se zaustaviti a da ne nastavimo istraæivati zrele oblike svijesti i politiËke organizacije mnoπtva ne prepoznavajuÊi koliko je ono veÊ moÊno u tim teritorijalnim kretanjima radne snage Imperija. Kako moæemo prepoznati [i otkriti] konstitutivnu politiËku tendenciju unutar i s onu stranu spontanosti kretanja mnoπtva?

Moæemo pristupiti tom pitanju s druge strane razmatrajuÊi politike Imperija koje potiskuju ta kretanja. Imperij ne zna stvarno kako nadzirati te staze i moæe jedino pokuπati kriminalizirati one koji po njima putuju Ëak i onda kada su ta kretanja potrebna za samu kapitalistiËku proizvodnju. Novi carevi droge tvrdoglavo nazivaju te selidbene linije biblijskih razmjera koje idu od Juæne u Sjevernu Ameriku “kokainskim putom”; dok evropske voe smatraju oblike egzodusa iz Sjeverne Afrike i podsaharske Afrike “teroristiËkim stazama”; ili opet “Arabia felix” porobljava stanovniπtvo koje je prisiljeno bjeæati preko Indijskog oceana; a taj se popis πiri. Pa ipak se tijekovi stanovniπtva nastavljaju. Imperij mora ograniËiti i izolirati prostorna kretanja mnoπtva da ona ne bi dobila politiËku legitimnost. S toga stajaliπta krajnje je vaæno to πto Imperij koristi svoje moÊi da usklauje razne snage nacionalizma i fundamentalizma i s njima upravlja. [vidi dijelove 2.2 i 2.4].

Isto tako nije manje vaæno to πto Imperij rasporeuje svoje vojne i redarstvene moÊi da dovede u red neposluπne i buntovne.03 Meutim, ti imperijalni postupci sami po sebi joπ uvijek ne dodiruju politiËku tenziju koja struji spontanim kretanjima mnoπtva. Sve te represivne radnje ostaju bitno vanjske u odnosu na mnoπtvo i njegova kretanja. Imperij moæe samo izolirati, dijeliti i vrπiti segregaciju. Imperijalni kapital doista napada kretanja

329

330

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

mnoπtva neumornom odluËnoπÊu: on patrolira morima i granicama; izolira i vrπi segregaciju unutar svake zemlje; a u svijetu rada on pojaËava jazove i razgraniËenja rase, spola, jezika, kulture i tako dalje. Meutim, Ëak i tada on mora paziti da previπe ne ograniËi proizvodnost mnoπtva jer i Imperij ovisi o toj moÊi. On mora dozvoliti sve πira kretanja mnoπtva po svjetskoj pozornici, pa su njegovi pokuπaji da potiskuje mnoπtvo u stvari paradoksalni, izokrenuti izrazi njegove snage.

To nas vraÊa naπim temeljnim pitanjima: Kako radnje mnoπtva mogu postati politiËke? Kako se mnoπtvo moæe organizirati i usredotoËiti svoje energije protiv potiskivanja i neprestanih teritorijalnih segmentacija Imperija? Jedini odgovor koji moæemo dati na ta pitanja je da djelovanje mnoπtva postaje politiËko kada se ono poËinje izravno i s primjerenom svijeπÊu suprotstavljati bitnim represivnim zahvatima Imperija. To je stvar prepoznavanja i osujeÊivanja imperijalnih inicijativa i nedozvoljavanja da stalno ponovo uspostavljaju red; to je stvar prelaæenja i razbijanja granica i segmentiranosti koje su nametnute novoj kolektivnoj radnoj moÊi, to je stvar prikupljanja tih iskustava otpora i usklaenog rukovanja s njima protiv nervnih srediπta imperijalnoga zapovijedanja.

Meutim, ta zadaÊa mnoπtva, iako je jasna na pojmovnoj razini, ostaje priliËno apstraktna. Koji Êe specifiËni i konkretni postupci oæiviti taj politiËki projekt? Ne moæemo to reÊi u ovom trenutku. Ali moæemo vidjeti prvi element politiËkoga programa za globalno mnoπtvo, prvi politiËki zahtjev: globalno dræavljanstvo. Tijekom demonstracija 1996. godine za one sans papiers, strance koji borave u Francuskoj bez dokumenata, transparenti su zahtijevali “Papiers pour tous!” Boraviπni papiri za svakoga znaËi na prvom mjestu da svi trebaju imati puna prava dræavljanstva u zemlji u kojoj æive i rade. To nije utopijski ili nerealni politiËki zahtjev. Radi se o zahtjevu da se jednostavno pravni status stanovniπtva reformira u koraku sa stvarnim ekonomskim preobrazbama zadnjih godina. Sam kapital zahtijevao je sve veÊu pokretljivost radne snage i stalne selidbe preko nacionalnih granica.

KapitalistiËka proizvodnja u vodeÊim regijama [u Evropi, Sjedinjenim Dræavama i Japanu, ali i u Singapuru, Saudijskoj Arabiji i drugdje] bitno ovisi o priljevu radnika iz potËinjenih regija svijeta. Iz toga slijedi politiËki zahtjev da se postojeÊa Ëinjenica kapitalistiËke proizvodnje pravno prizna i da svi radnici dobiju puna prava dræavljanstva. U stvari taj politiËki zahtjev insistira u postmodernosti na temeljnom modernom ustavnom naËelu koje povezuje pravo i rad i tako radnika koji stvara kapital nagrauje dræavljanstvom.

MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

Taj se zahtjev moæe oblikovati opÊenitije i radikalnije u odnosu na postmoderne uvjete Imperija. Ako u prvom trenutku mnoπtvo zahtijeva da svaka dræava pravno prizna selidbe koje su nuæne za kapital, u drugom trenutku ono mora zahtijevati nadzor nad samim kretanjima. Mnoπtvo mora biti sposobno odluËiti kada, kuda i je li se uopÊe kreÊe. Ono mora imati i pravo da ostane na mjestu a ne da ga stalno prisiljavaju na kretanje. OpÊe pravo da nadzire vlastito kretanje krajnji je zahtjev mnoπtva za globalnim dræavljanstvom. Taj zahtjev radikalan je ukoliko dovodi u pitanje temeljni aparat imperijalnoga nadzora nad proizvodnjom i æivotom mnoπtva.

Globalno dræavljanstvo je moÊ mnoπtva da ponovo prisvoji nadzor nad prostorom i tako nacrta novu kartografiju.

Vrijeme i tijelo [Pravo na druπtvenu nadnicu] Mnogi se elementi pojavljuju na beskrajnim stazama pokretljivoga mnoπtva pored prostornih dimenzija koje smo dosad razmatrali. Mnoπtvo osobito hvata vrijeme i gradi nove vremenitosti, koje moæemo prepoznati ako se usredotoËimo na preobrazbe rada. Razumijevanje te izgradnje novih vremenitosti pomoÊi Êe nam da vidimo kako mnoπtvo ima potencijala da svoje djelovanje uËini koherentnim kao stvarnu politiËku tendenciju.

Ne moæemo shvaÊati nove vremenitosti biopolitiËke proizvodnje u okvirima tradicionalnih koncepcija vremena. Aristotel u fizici definira vrijeme mjerom kretanja izmeu prije i poslije. Aristotelova definicija ima ogromnu zaslugu πto je odvojila definiciju vremena od pojedinaËnoga iskustva i spiritualizma. Vrijeme je kolektivno iskustvo koje se utjelovljuje i æivi u kretanjima mnoπtva. Meutim, Aristotel dalje svodi to kolektivno vrijeme πto ga odreuje iskustvo mnoπtva na transcendentni standard mjere. Cijela zapadna metafizika, od Aristotela do Kanta i Heideggera, locira vrijeme u tom transcendentnom mjestu stanovanja. U modernosti, stvarnost se zamiπlja samo kao mjera, a mjera se opet zamiπlja samo kao [stvarno ili formalno] a priori koje skuplja biÊe unutar transcendentnog poretka. Jedino je postmodernost stvarno raskinula s tom tradicijom - ne s prvim elementom Aristotelove definicije vremena kao kolektivne konstitucije veÊ s drugim transcendentnim razmjeπtajem. U postmodernosti, vrijeme viπe ne odreujemo nikakvom transcendentnom mjerom, nikakvim a priori: vrijeme izravno pripada postojanju. Tu se razbija aristotelovska tradicija mjere. U stvari, s naπega stajaliπta, Ëinjenica da je danas nemoguÊe mjeriti rad, bilo konvencijom ili procjenom, najodluËnije razara transcendentalizam vremenitosti. Vrijeme se vraÊa potpuno pod kolektivno postojanje i tako prebiva unutar suradnje mnoπtva.

331

332

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

Vrijeme je ponovo prisvojeno na ravni imanentnosti putem suradnje, kolektivnoga postojanja i komunikacijskih mreæa koje se oblikuju i preoblikuju unutar mnoπtva. Ono nije dato a priori, veÊ nosi peËat kolektivnoga djelovanja. Nova fenomenologija rada mnoπtva otkriva rad kao temeljno stvaralaËko djelovanje koje putem suradnje ide s onu stranu bilo koje nametnute prepreke i stalno ponovo stvara svijet. Djelatnost mnoπtva konstituira vrijeme s onu stranu mjere. Tako moæemo odrediti vrijeme kao nemjerljivost kretanja izmeu jednoga prije i jednoga poslije, kao imanentni proces konstituiranja.04 Procesi ontoloπkoga konstituiranja odvijaju se kroz kolektivna kretanja suradnje po novim tkivima πto ih je ispreplela proizvodnja subjektivnosti. Na tom mjestu ontoloπke konstitucije proletarijat se pojavljuje kao konstitutivna moÊ.

To je novi proletarijat a ne nova industrijska radniËka klasa. Ta je razlika bitna. Kao πto smo ranije objasnili, “proletarijat” je opÊi pojam koji odreuje sve one kojih rad kapital eksploatira, cijelo suradniËko mnoπtvo [dio 1.3]. Industrijska radniËka klasa predstavljala je samo djelomiËni trenutak u povijesti proletarijata i revolucija, u razdoblju kada je kapital mogao svesti vrijednost na mjeru. U tom je razdoblju izgledalo kao da je samo rad nadniËarskih radnika proizvodan, pa su prema tome svi drugi dijelovi rada izgledali samo kao reproduktivni ili Ëak neproizvodni.

Meutim, u biopolitiËkom kontekstu Imperija, proizvodnja kapitala sve se viπe podudara s proizvodnjom i reprodukcijom druπtvenog æivota; tako postaje sve teæe zadræati razliku izmeu proizvodnoga, reproduktivnoga i neproizvodnoga rada. Rad - materijalan ili nematerijalan, intelektualan ili tjelesni - proizvodi i reproducira druπtveni æivot, a u tom ga procesu kapital eksploatira. Taj πiroki krajobraz biopolitiËke proizvodnje omoguÊuje nam naposljetku da shvatimo punu opÊenitost pojma proletarijata. Postupna bezrazliËnostizmeu proizvodnje i reprodukcije u biopolitiËkom kontekstu takoer joπ jednom naglaπava nemjerljivost vremena i vrijednosti. Kako rad kreÊe van tvorniËkih zidova, sve je teæe odræavati fikciju bilo kakvog mjerenja radnoga dana i tako odvojiti vrijeme proizvodnje od vremena reprodukcije, ili radno vrijeme od vremena dokolice. Nema vremenskih satova koji otkucavaju na terenu biopolitiËke proizvodnje. Proletarijat proizvodi u svoj svojoj opÊenitosti posvuda cijeli dan.

Ta opÊenitost biopolitiËke proizvodnje razjaπnjava drugi programski politiËki zahtjev mnoπtva: druπtvenu nadnicu i zajamËeni dohodak za sve.

Druπtvena nadnica suprotstavlja se najprije obiteljskoj nadnici, temeljnom oruæju spolne podjele rada kojom druπtvo smatra da je plaÊanjem nadnice za

MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

proizvodni rad muπkoga radnika takoer platilo neplaÊeni reproduktivni rad radnikove æene i ostalih o njemu ovisnih kod kuÊe. Obiteljska nadnica postavlja nadzor obitelji Ëvrsto u ruke muπkoga nadniËara i produæava laænu predodæbu o tome koji je rad proizvodan a koji nije. Kao πto blijedi razlika izmeu proizvodnoga i reproduktivnoga rada, tako blijedi i legitimnost obiteljske nadnice. Druπtvena nadnica πiri se daleko izvan obitelji na cijelo mnoπtvo, Ëak i na one koji su nezaposleni, jer cijelo mnoπtvo proizvodi, a njegova proizvodnja je nuæna sa stajaliπta ukupnoga druπtvenoga kapitala. U prijelazu prema postmodernosti i biopolitiËkoj proizvodnji, radna snaga postala je sve viπe kolektivna i druπtvena. »ak viπe nije moguÊe podræati staru parolu “jednaka plaÊa za jednaki rad” kada rad ne moæemo individualizirati ni mjeriti. Zahtjev za druπtvenom nadnicom proπiruje na cijelo stanovniπtvo zahtjev da se svo djelovanje potrebno za proizvodnju kapitala prizna jednakom nagradom tako da druπtvena nadnica bude stvarno zajamËeni dohodak. Kada se jednom dræavljanstvo proπiri na sve, mogli bismo taj zajamËeni dohodak nazvati dohotkom dræavljanstva, koji pripada svakome kao Ëlanu druπtva.

Telos [Pravo na ponovno prisvajanje] S obzirom da se u imperijalnom podruËju biomoÊi proizvodnja i rad sve viπe poklapaju, klasna borba ima potencijal da izbije preko svih podruËja æivota.

Sada se moramo suoËiti s problemom kako se mogu pojaviti konkretni sluËajevi klasne borbe, a joπ viπe kako oni mogu oblikovati koherentan program borbe, konstitutivnu moÊ primjerenu uniπtenju neprijatelja i izgradnji novoga druπtva. Pitanje je u stvari kako se tijelo mnoπtva moæe prerazmjestiti kao telos.

Prvi vid telosa mnoπtva vezan je uz znaËenja jezika i komunikacije.

Ako komunikacija sve viπe postaje tkivo proizvodnje, i ako jeziËna suradnja sve viπe postaje struktura proizvodne materijalnosti, onda nadzor nad jeziËnim smislom i znaËenjem i mreæama komunikacija postaje sve viπe bitno pitanje za politiËku borbu. Izgleda da je Jürgen Habermas shvatio tu Ëinjenicu, ali on dodjeljuje osloboene funkcije jezika i komunikacije samo pojedinim i izoliranim dijelovima druπtva.05 Prijelaz u postmodernost i Imperij zabranjuje svako takvo pregraivanje podruËja æivota i neposredno predstavlja komunikaciju, proizvodnju i æivot kao sloæenu cjelinu, otvoreno mjesto sukoba. TeoretiËari i praktiËari znanosti dugo su se ukljuËivali u ta mjesta prepirke, ali danas se sva radna snaga [bilo materijalna ili nematerijalna, intelektualna ili fiziËka] ukljuËila u borbe oko smisla jezika i protiv kapitalis-

333

334

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

tiËke kolonizacije komunikacijske druπtvenosti. JeziËni i komunikacijski reæimi proizvodnje nametnuli su nam sve elemente korupcije i eksploatacije: uniπtiti ih u rijeËima isto je tako hitno kao uniπtiti ih u djelima. To nije stvarno pitanje kritike ideologije ako pod ideologijom joπ uvijek podrazumijevamo podruËje ideja i jezika koje je suprakulturalno, vanjsko proizvodnji. Ili pak, u ideologiji imperijalnoga reæima, kritika postaje izravno kritika kako politiËke ekonomije tako i doæivljenoga iskustva. Kako moæemo smisao i znaËenje drukËije usmjeriti ili organizirati u alternativni, koherentni komunikacijski aparat? Kako moæemo otkriti i usmjeriti operativne crte jeziËnih skupova i komunikacijskih mreæa koje stvaraju tkivo æivota i proizvodnje?

Znanje treba postati jeziËno djelovanje a filozofija treba postati stvarno ponovno prisvajanje znanja.06 Drugim rijeËima znanje i komunikacija trebaju konstituiraju æivot putem borbe. Prvi vid telosa postavljen je kada borba mnoπtva razvija aparate πto povezuju komunikaciju s naËinima æivota. Svakoj jeziËnoj i komunikativnoj mreæi odgovara sustav strojeva, a pitanje strojeva i njihove uporabe omoguÊava nam da shvatimo drugi vid telosa mnoπtva koji integrira prvi i nosi ga dalje. Mi dobro znamo da strojevi i tehnologije nisu neutralne i neovisne cjeline. Oni su biopolitiËki alati oblikovani u raznim reæimima proizvodnje, koji olakπavaju neke postupke i zabranjuju druge.

Procesi izgradnje novoga proletarijata koje smo slijedili prelaze temeljni prag kada mnoπtvo prepozna sebe kao stroj, kada izmisli moguÊnost nove uporabe strojeva i tehnologije u kojoj proletarijat nije potËinjen kao “varijabilni rad”, kao unutarnji dio proizvodnje kapitala, veÊ je prije autonoman agens proizvodnje. U prijelazu od borbe oko smisla jezika na izgradnju novoga sustava strojeva, telos dobiva veÊu koherenciju. Taj drugi vid telosa sluæi kako bi utjecao da ono πto je izgraeno u jeziku postalo trajno, tjelesno napredovanje æelje u slobodi. Hibridizacija Ëovjeka i stroja nije viπe proces koji se odvija samo na rubovima druπtva. To je prije temeljna epizoda u srediπtu konstitucije mnoπtva i njegove moÊi.

S obzirom da se moraju mobilizirati velika kolektivna sredstva za tu mutaciju, telos se mora oblikovati kao kolektivni telos. On mora postati stvaran kao mjesto susreta izmeu subjekata i mehanizma konstitucije mnoπtva.07 To je treÊi vid niza prijelaza putem kojih se oblikuje materijalna teleologija novoga proletarijata. Tu su svijest i volja, jezik i stroj pozvani da podræe kolektivno stvaranje povijesti. To se postajanje moæe iskazati samo u iskustvu i eksperimentiranju mnoπtva. Stoga se moÊ dijalektike, koja zamiπlja da se kolektivno oblikuje putem posredovanja a ne putem konstitucije, potpuno rasprπila.

Stvaranje povijesti je u tom smislu izgradnja æivota mnoπtva.

MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

»etvrti vid bavi se biopolitikom. Subjektivnost æivoga rada otkriva nam, jednostavno i izravno u borbi oko smisla jezika i tehnologije, da kada govorimo o kolektivnim sredstvima za konstituiranje novoga svijeta, govorimo o vezi izmeu moÊi æivota i njezinoga politiËkoga organiziranja.

PolitiËko, druπtveno, ekonomsko i æivotno tu svi zajedno stanuju. Oni su potpuno meusobno povezani i sasvim razmjenljivi. Postupci mnoπtva obavijaju taj sloæeni i jedinstveni obzor - obzor koji je istovremeno ontoloπki i povijesni. Tu se biopolitiËko tkivo otkriva konstitutivnoj, konstituirajuÊoj moÊi.

Peti i konaËni vid bavi se tako izravno s konstitutivnom moÊi mnoπtva ili stvarno s proizvodom stvaralaËke maπte mnoπtva koji oblikuje vlastitu konstituciju. Ta konstituirajuÊa moÊ omoguÊava stalno otvaranje procesu radikalne i postupne preobrazbe. Ona Ëini zamislivim jednakost i solidarnost, te krhke zahtjeve koji su bili bitni ali su ostali apstraktni tijekom cijele povijesti moderne svijesti. Ne bi nas trebalo iznenaditi da postmodernost mnoπtvo oduzima od Ustava SAD-a ono πto mu je omoguÊilo da postane, iznad i protiv svih drugih ustava, imperijalni ustav: njegov pojam neomeene granice slobode i njegovu definiciju otvorene prostornosti i vremenitosti veliËanu u konstitutivnoj moÊi. Taj novi doseg moguÊnosti nikako ne jamËi ono πto slijedi. Pa ipak, usprkos takvim ogradama, postoji neπto stvarno πto nagovjeπtava nadolazeÊu buduÊnost: telos koji moæemo osjetiti kako kuca, mnoπtvo koje izgraujemo unutar æelje.

Sada moæemo formulirati treÊi politiËki zahtjev mnoπtva: pravo na ponovno prisvajanje. Pravo na ponovno prisvajanje je u prvom redu pravo na ponovno prisvajanje sredstava za proizvodnju. Socijalisti i komunisti dugo su vremena zahtijevali da proletarijat ima slobodan pristup strojevima i materijalima koje upotrebljava da bi proizvodio, kao i nadzor nad njima.

Meutim, u kontekstu nematerijalne i biopolitiËke proizvodnje, taj tradicionalan zahtjev poprima novo ruho. Mnoπtvo ne samo upotrebljava strojeve da bi proizvodilo veÊ i samo postaje sve viπe stroj, s obzirom da su sredstva za proizvodnju sve viπe integrirana u umove i tijela mnoπtva.

Ponovno prisvajanje znaËi u tom kontekstu slobodan pristup znanju, informacijama, komunikacijama i afektima, te nadzor nad njima - jer su to neka od prvenstvenih sredstava biopolitiËke proizvodnje. Sama Ëinjenica πto su ti proizvodni strojevi integrirani u mnoπtvo ne znaËi da mnoπtvo ima nadzor nad njima. Prije Êe biti da ono smatra njihovo otuenje zlokobnijim i uvredljivijim. Pravo na ponovno prisvajanje. je stvarno pravo mnoπtva na samonadzor i autonomnu samoproizvodnju.

335

336

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

Posse Telos mnoπtva mora æivjeti i organizirati svoj politiËki prostor protiv Imperija a ipak unutar “zrelosti vremena” i ontoloπkih uvjeta πto ih Imperij predstavlja. Vidjeli smo kako se mnoπtvo kreÊe po beskrajnim stazama i poprima materijalni oblik ponovo prisvajajuÊi vrijeme i hibridizirajuÊi nove strojne sustave. Vidjeli smo takoer kako se moÊ mnoπtva materijalizira unutar vakuuma koji nuæno ostaje u srediπtu Imperija. Sada trebamo unutar tih dimenzija postaviti problem subjekta-u-postajanju mnoπtva. Drugim rijeËima, virtualni uvjeti moraju sada postati stvarni u konkretnom obliku.

Zemaljski grad mora protiv boæanskoga grada pokazati svoju moÊ kao aparat mitologije uma koji organizira biopolitiËku stvarnost mnoπtva.

Naziv koji æelimo upotrijebiti da bismo ukazali na mnoπtvo u njegovoj politiËkoj autonomiji i njegovom proizvodnom djelovanju je latinski izraz posse - moÊ kao glagol, djelatnost. U renesansnom humanizmu trojstvo essenosse-posse [bivanje, poznavanje, imanje moÊi] predstavljalo je metafiziËku jezgru one ustavne paradigme koja Êe dospjeti u krizu kako se modernost bude postupno oblikovala. Moderna evropska filozofija, u svojim poËecima i u svojim stvaralaËkim sastavnicama koji nisu bili potËinjeni transcendentalizmu, stalno je nastojala postaviti posse u srediπte ontoloπke dinamike: posse je stroj koji spaja znanje i bivanje u ekspanzivni, konstitutivni proces. Kada je renesansa sazrela i dosegla toËku sukoba sa snagama kontrarevolucije, humanistiËka posse postala je snaga i simboliËki otpor u Baconovom pojmu inventio ili eksperimentiranje, Campanellinoj koncepciji ljubavi i Spinozinoj uporabi potentia. Posse je ono πto tijelo i um mogu uËiniti. MetafiziËki izraz postao je politiËki upravo zbog toga πto je nastavio æivjeti u otporu. Posse se odnosi na moÊ mnoπtva i njegov telos, utjelovljenu moÊ znanja i bivanja, uvijek otvorenoj moguÊemu.

Suvremene ameriËke reperske skupine ponovo su otkrile izraz “posse” kao imenicu koja oznaËuje snagu πto glazbeno i knjiæevno odreuje skupinu, singularnu razliku postmodernosti mnoπtva. Naravno, najbliæe znaËenje za repere vjerojatno je posse comitatus folklora Divljega zapada, skupina naoruæanih ljudi koji su bili stalno spremni da ih πerif ovlasti za progon odmetnika. Meutim, ne zanima nas mnogo to ameriËko maπtanje o budniËarima i odmetnicima. Mnogo je zanimljivije ukazati na dublju, skrivenu etimologiju toga izraza. Izgleda nam da je moæda Ëudna sudbina obnovila taj renesansni pojam i, sa zrnom ludosti, uËinila taj izraz joπ jednom vrijednim njegove velike politiËke tradicije. Æelimo s toga stajaliπta govoriti o posse a ne o “res-publica”, jer javnost

MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

i singularnosti koje je saËinjavaju idu van bilo kojega predmeta [res] i nije ih moguÊe zatvoriti u tu konstituciju. Naprotiv, singularnosti su proizvoaËi.

Poput renesansnog “posse” koje je bilo proæeto znanjem i nalazilo se u metafiziËkom korijenu biÊa, i oni æele biti na poËetku nove stvarnosti politiËkoga πto ga mnoπtvo odreuje u vakuumu imperijalne ontologije. Posse je stajaliπte koje nam najbolje omoguÊuje da shvatimo mnoπtvo kao singularnu subjektivnost: posse konstituira njegov naËin proizvodnje i njegovo biÊe.

Kao πto je sluËaj u svim novim procesima, naËin proizvodnje na pomolu postavljen je nasuprot stanja od kojih se on mora osloboditi. NaËin proizvodnje mnoπtva postavljen je nasuprot eksploatacije u ime rada, nasuprot siromaπtva u ime suradnje i nasuprot korupcije u ime slobode. On samovrednuje tijela u radu, ponovo prisvaja proizvodnu inteligenciju putem suradnje i preobraæava postojanje u slobodu. Povijest klasnoga sastava i povijest ratobornosti rada prikazuje matricu tih sve novijih a ipak odreenih prerazmjeπtaja samovrednovanja, suradnje i politiËkoga samoorganiziranja, kao uËinkoviti druπtveni projekt.

Izraz profesionalni radnik odreivao je prvu fazu prave kapitalistiËke radniËke ratobornosti, to jest fazu industrijske proizvodnje koja je prethodila punom razvoju fordistiËkih i tejloristiËkih reæima. Bio je to visoko struËan radnik hijerarhijski organiziran u industrijskoj proizvodnji. Ta ratobornost znaËila je u prvom redu da Êe se konkretna vrednovanja radnikova vlastita rada i proizvodne suradnje preobraziti u oruæje koje Êe trebati koristiti u projektu ponovnog prisvajanja, projektu u kojemu Êe se singularno lice radnikove vlastite proizvodne moÊi visoko cijeniti. Njezina parola bila je republika radniËkih savjeta; sovjet proizvoaËa bio je njezin telos; a autonomnost u oblikovanju modernizacije bila je njezin program. Raanje modernog sindikata i izgradnja partije kao avangarde potjeËu oboje iz toga razdoblja radniËkih borbi i uËinkovito ga odreuju.

Drugu fazu kapitalistiËke radniËke ratobornosti, koja je odgovarala razvoju fordistiËkih i tejloristiËkih reæima, odreivao je izraz masovni radnik Ratobornost masovnog radnika spajala je vlastito samovrednovanje kao odbijanje tvorniËkoga rada i πirenje svoje moÊi na sve mehanizme druπtvene reprodukcije. Njezin program bio je stvoriti stvarnu alternativu sustavu kapitalistiËke moÊi. Organizacija masovnih sindikata, izgradnja dræave blagostanja i socijaldemokratski reformizam, sve su to bili rezultati odnosa snaga koje je masovni radnik definirao i nametnuo kapitalistiËkom razvoju.

KomunistiËka alternativa djelovala je u toj fazi kao protumoÊ unutar procesa kapitalistiËkoga razvoja.

337

338

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

Danas u fazi radniËke borbenosti koja odgovara postfordistiËkim informacijskim reæimima proizvodnje, pojavljuje se lik druπtvenoga radnika.

U liku druπtvenoga radnika isprepletene su razne niti nematerijalne radne snage. Danaπnji je poredak konstitutivna moÊ koja povezuje masovnu intelektualnost i samovrednovanje na svim podruËjima elastiËne i nomadske proizvodne druπtvene suradnje. Drugim rijeËima, program druπtvenoga radnika je projekt konstitucije. U danaπnjoj se proizvodnoj matrici konstitutivna moÊ radne snage moæe izraziti kao samovrednovanje ljudskoga [jednako pravo dræavljanstva za sve po cijeloj sferi svjetskoga træiπta]; kao suradnja [pravo komuniciranja, izgradnje jezika i nadzora nad komunikacijskim mreæama]; i kao politiËka moÊ, ili stvarno kao konstitucija druπtva u kojemu se osnova moÊi odreuje izraæavanjem potreba svih. To je organizacija druπtvenoga radnika i nematerijalnoga rada, organizacija proizvodne i politiËke moÊi kao biopolitiËkoga jedinstva kojim upravlja mnoπtvo, organizira mnoπtvo, usmjerava mnoπtvo - kao apsolutna demokracija na djelu.

Posse proizvodi kromosome svoje buduÊe organizacije. Tijela su na prvim crtama u toj borbi, tijela koja nepovratno uËvrπÊuju rezultate proπlih borbi i utjelovljuju moÊ koju su dobili ontoloπki. Moramo negirati eksploataciju ne samo sa stajaliπta prakse veÊ je i poniπtiti u njezinim premisama, kao njezinoj osnovi, i ogoliti je od geneze stvarnosti.

Eksploataciju moramo iskljuËiti iz tijela nematerijalne radne snage isto tako kao i iz druπtvenih znanja i afekata reprodukcije [stvaranja, ljubavi, kontinuitet srodstva i odnosa u zajednici i tako dalje] koji spajaju vrijednost i afekt u istoj moÊi. Konstitucija novih tijela, izvan eksploatacije, temeljna je osnova novoga naËina proizvodnje.

NaËin proizvodnje mnoπtva ponovo prisvaja bogatstvo od kapitala i takoer gradi novo bogatstvo, oblikovano s moÊima znanosti i druπtvenoga znanja putem suradnje. Suradnja poniπtava naslov vlasniπtva. U modernosti, rad je Ëesto davao legitimnost privatnom vlasniπtvu, ali danaπnje vrijeme nastoji potpuno uniπtiti tu jednadæbu, ako je ona ikada imala smisla. Danas je privatno vlasniπtvo nad sredstvima za proizvodnju, u eri hegemonije suradniËkoga i nematerijalnoga rada, samo trula i tiranska zastarjelost. Alati za proizvodnju iznova se sastavljaju u kolektivnoj subjektivnosti i u kolektivnoj inteligenciji i afektu radnika; suradnja subjekata u opÊem intelektu organizira poduzetniπtvo. Tako se organizacija mnoπtva kao politiËkoga subjekta, kao posse, poËinje pojavljivati na svjetskoj pozornici.

Mnoπtvo je biopolitiËko samoorganiziranje.

MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

Svakako, mora postojati trenutak kada ponovno prisvajanje i samoorganizacija dostiæu prag i oblikuju stvarni dogaaj. To je onda kada je politiËko stvarno potvreno - kada je geneza dovrπena a samovrednovanje, suradniËka podudarnost subjekata i proletersko upravljanje proizvodnjom postaju konstitutivna moÊ. To je toËka u kojoj moderna republika prestaje postojati a dolazi postmoderna posse. To je osnivaËki trenutak zemaljskoga grada koji je jak i razliËit od bilo kojega boæanskoga grada. On svojom sposobnoπÊu da izgrauje mjesta, vremenitosti, selidbe i nova tijela veÊ potvruje njegovu hegemoniju putem djelovanja mnoπtva protiv Imperija.

Proizvodnja tijela, suradnja i proizvodni projekti mnoπtva veÊ potkopavaju imperijalnu korupciju. Jedini dogaaj koji joπ uvijek oËekujemo je izgradnja moÊne ustaniËke organizacije. Genetski kod je oblikovan i uspostavljen u ontologiji, nova suradniËka proizvodnost neprestano gradi i obnavlja skele, pa tako samo oËekujemo sazrijevanje politiËkoga razvoja posse. Nemamo nikakvih modela koje bismo mogli ponuditi za taj dogaaj. Samo Êe mnoπtvo putem svoga praktiËnoga eksperimentiranja ponuditi modele i odluËiti kada i kako moguÊe postaje realno.

aktivist U postmodernoj eri, kako se figura naroda rasprπuje, aktivist je onaj koji najbolje izraæava æivot mnoπtva: agens biopolitiËke proizvodnje i otpora Imperiju.

Kada govorimo o aktivistu, ne mislimo na æalosnoga, asketskoga agenta TreÊe internacionale Ëiju je duπu duboko proæimao sovjetski dræavni razum, isto kao πto je volja pape bila utjelovljena u srcima vitezova Druæbe Isusove.

Mi ne mislimo na niπta sliËnoga i na nikoga koji djeluje na temelju duænosti i discipline, koji misli da su njegove ili njezine radnje deducirane iz idealnoga plana. Mi, naprotiv, mislimo na neπto poput komunistiËkih i oslobodilaËkih boraca u revolucijama dvadesetoga stoljeÊa, intelektualaca koje su proganjali i protjerivali za vrijeme antifaπistiËkih borbi, republikanaca iz ©panjolskog graanskog rata i evropskih pokreta otpora, i boraca za slobodu u svim antikolonijalnim i antiimperijalistiËkim ratovima. Prototip toga revolucionarnoga lika je borbeni agitator Industrijskih radnika svijeta [Industrial Workers of the World]. Wobbly je gradio udruæenja meu radnicima odozdo, putem stalne agitacije, i organizirajuÊi ih razvijao utopijsku misao i revolucionarno znanje. Aktivist je bio glavni akter “dugoga marπa” emancipacije rada od devetnaestoga do dvadesetoga stoljeÊa, stvaralaËka singularnost toga divovskoga kolektivnoga pokreta kakva je bila borba radniËke klase.

339

340

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

Tijekom toga dugoga razdoblja, djelovanje aktivista oËitovalo se, najprije, u otporu kapitalistiËkoj eksploataciji u tvornici i u druπtvu. Ono se takoer sastojalo, putem i izvan otpora, u kolektivnoj izgradnji i vrπenju protumoÊi sposobnoj da uniπti moÊ kapitalizma i suprotstavi mu se alternativnim programom vlasti. Aktivist je organizirao borbu protiv buræoaskoga cinizma, monetarnoga otuenja, izvlaπtenja æivota, eksploatacije rada, kolonizacije afekata i tako dalje. Ustanak je bio ponosna znaËka aktivista. Taj je aktivist bio stalni muËenik u tragiËnoj povijesti komunistiËkih borbi. Ponekad su, ali ne Ëesto, normalne strukture pravne dræave bile dovoljne za represivne zadaÊe potrebne da uniπte protumoÊ. Meutim, kada one nisu bile dovoljne, onda je dræavni aparat, da bi ojaËao zakonske represivne strukture, pozivao upomoÊ faπiste i bjelogardejce dræavnoga terora ili pak crnu mafiju u sluæbi “demokratskih” kapitalizama.

Danas, nakon toliko mnogo kapitalistiËkih pobjeda, nakon πto su socijalistiËke nade izblijedile u razoËarenju, i nakon πto se kapitalistiËko nasilje protiv rada uËvrstilo pod imenom ultraliberalizma, moæemo postaviti pitanje zaπto se joπ uvijek javljaju sluËajevi borbenosti, zaπto su se otpori produbili, i zaπto se borba stalno pojavljuju novom æestinom. Trebamo odmah reÊi da ta nova borbenost ne ponavlja jednostavno formule stare revolucionarne radniËke klase. Danas aktivist ne moæe Ëak govoriti da predstavlja niti temeljne ljudske potrebe eksploatiranih. Naprotiv, danaπnja revolucionarna politiËka borbenost mora ponovo otkriti ono πto je uvijek bio njezin pravi oblik: ne predstavniËko veÊ konstitutivno djelovanje. Borbenost je danas pozitivna, stvaralaËka i inovativna djelatnost. To je oblik u kojemu se mi i svi oni koji se danas pobunjuju protiv vladavine kapitala prepoznajemo kao aktivisti.

Aktivisti se opiru imperijalnom zapovijedanju na stvaralaËki naËin. Drugim rijeËima, otpor je izravno povezan s bitnim ulaganjem u biopolitiËko podruËje i s oblikovanjem suradniËkoga aparata proizvodnje i zajednice. Evo velike novosti danaπnje borbenosti: ona ponavlja vrline pobunjeniËkoga djelovanja dvjestogodiπnjega prevratniËkoga iskustva, ali je istovremeno povezana s novim svijetom, svijetom koji ne poznaje nikakvo vanjsko. On pozna samo unutarnje, æivotno i neminovno sudjelovanje u skupu druπtvenih struktura, bez moguÊnosti da ih transcendira. To unutarnje je proizvodna suradnja masovne intelektualnosti i afektivnih mreæa, proizvodnosti postmoderne biopolitike. Ta borbenost pretvara otpor u protumoÊ a pobunu u projekt ljubavi.

Postoji stara legenda koja bi mogla posluæiti da se osvijetli buduÊi æivot komunistiËke borbenosti: ona o svetom Franji Asiπkom. Sjetite se njegovoga

MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

rada. Da bi odbacio siromaπtvo mnoπtva on je usvojio to opÊe stanje i tu otkrio ontoloπku moÊ novoga druπtva. KomunistiËki aktivist Ëini isto, pronalazeÊi u opÊem stanju mnoπtva njegovo ogromno blago. Franjo je, suprotstavljajuÊi se kapitalizmu u nastajanju odbio svaku instrumentalnu disciplinu, a suprotstavljajuÊi se trapljenju tijela [u siromaπtvu i u konstituiranom poretku] on je postavio radosni æivot, ukljuËujuÊi svo biÊe i prirodu, æivotinje, sestru mjesec, brata sunce, ptice u polju, siromaπne i eksploatirane ljude, sve zajedno protiv volje za moÊi i korupcijom. I u postmodernosti nalazimo se u poloæaju Franje Asiπkog, suprotstavljajuÊi bijedi siromaπtva radost biÊa. To je revolucija koju nijedna moÊ neÊe nadzirati - jer biomoÊ i komunizam, suradnja i revolucija ostaju zajedno, u ljubavi, jednostavnosti i u nevinosti. To je neobuzdana svjetlost i radost komunistiËkoga biÊa.

341

IMPERIJ BILJE©KE

PREDGOVOR 01 | O slabljenju suverenosti nacionalnih dræava i preobrazbi suverenosti u suvremenom globalnom sustavu, vidi Saskia Sassen, Losing Control? Sovereignty in an Age of Globalization [columbia university press, new york 1996].

02 | O konceptu Imperija, vidi Maurice Duverger, “Le concept d’empire”, in Maurice Duverger, ur., Le concept d’empire [puf, pariz 1980], str. 5-23. Duverger dijeli povijesne primjere u dva prvenstvena modela, s Rimskim Carstvom na jednoj strani i Kineskim, Arapskim, SrednjoameriËkim i drugim carstvima na drugoj. Naπa se analiza prvenstveno odnosi na Rimsko Carstvo jer je to model koji je proæeo euroameriËku tradiciju πto je dovela do suvremenoga svjetskoga poretka.

03 | “Modernost nije fenomenon Evrope kao neovisnoga sustava, veÊ Evrope kao srediπta”, Enrique Dussel, “Beyond Eurocentrism: The World System and the Limits of Modernity”, u Fredric Jameson & Masao Miyoshi, ur., The Cultures of Globalization [duke university press, durham 1998], str. 3-31; citat str. 4.

04 | Dva su nam interdisciplinarna teksta sluæila kao modeli tijekom pisanja ove knjige: Marxov Kapital i Deleuzeov & Guattarijev TisuÊu platoa.

05 | Naπ rad sigurno nije jedini koji priprema teren za analizu i kritiku Imperija. Iako oni ne koriste izraz “Imperij”, vidimo da mnogi autori usmjeruju rad u tom pravcu; meu njima su Fredric Jameson, David Harvey, Arjun Appadurai, Gayatri Splivak, Edward Said, Giovanni Arrighi i Arif Dirlik, da spomenemo samo neke od najpoznatijih.

344

BILJE©KE ZA STRANICE 17-20

1.1 SVJETSKI POREDAK 01 | VeÊ je 1974. Franz Schumann naglasio je tendenciju prema globalnom poretku u The Logic of World Power: An Inquiry into the Origins, Currents, and Contradictions of World Politics [pantheon, new york 1974].

02 | O promjenama evropskih ugovora o meunarodnom miru, vidi Leo Gross, “The Peace of Westphalia, 1648-1948”, American Journal of Internaitonal Law, 42, br.1 [1948], 21-41.

03 | Danilo Zolo, Cosmopolis: Prospects for World Government, prijevod David McKie [polity press, cambridge 1997]; on najjasnije iznosi hipotezu da paradigmu projekta novoga svjetskoga poretka trebamo smjestiti u BeËki mir. Mi slijedimo njegovu analizu u mnogim pogledima. Vidi takoer Richard Falk, “The Interplay of Westphalia and Charter Conception of Internaitonal Legal Order”, u C.A. Blach & Richard Falk, ur., The Future of International Legal Order [princeton university press, princeton 1969], 1:32-70.

04 | Hans Kelsen, Das Problem des Souveränität und die Theorie des Völkerrechts: Beitrag zu einer reinen Rechtlehre [mohr, tübingen 1920], str. 205. Vidi takoer Principles of Internaitonal Law [rinehart, new york 1952], str. 586.

05 | Kelsen, Das Problem des Souveränität, str. 319.

06 | Vidi Hans Kelsen, The Law of the United Nations [praeger, new york 1950].

07 | O pravnoj povijesti Ujedinjenih naroda, vidi Alf Ross, United Nations: Peace and Progress [bedminster press, totowa, n.j. 1966]; Benedetto Conforti, The Law and Practice of the United Nations [kluwer law international, boston 1996]; Richard Falk, Samuel S. Kim, & Saul H. Mendlovitz, ur., The United Nations and a Just World Order [westview press, boulder 1991].

08 | O konceptu “domaÊe analogije”, kako s genealoπkoga stajaliπta tako i s onoga meunarodne pravne politike, vidi Hedley Bull, The American Society [macmillan, london 1977]; a iznad svega Hidemi Suganami, The Domestic Analogy and World Order Proposals [cambridge university press, cambridge 1989]. Za kritiËko i realistiËko stajaliπte protiv shvaÊanja o “domaÊoj analogiji”, vidi James N. Rousseau, Turbulence in World Politics: A Theory of Change and Continuity [princeton university press, princeton 1990].

09 | Norberto Bobbio, Il problema della guerra e le vie della pace [il mulino, bologna 1984].

10 | Za stajaliπte Norberta Bobbija o tim argumentima, vidi prvenstveno Il terzo assente [edizioni sonda, torino 1989]. OpÊenito o nedavnim internacionalistiËkim miπljenjima i o alternativi izmeu dræavnog i kozmopolitskog pristupa, vidi Zolo, Cosmopolis.

11 | Vidi rad Richarda Falka, prvenstveno A Study of Future Worlds [free press, new york 1975]; The Promise of World Order [temple university press, philadelphia 1987]; i Explorations at the Edge of Time [temple university press, philadelphia 1992]. Podrijetlo Falkovog diskursa i njegovu idealistiËku reformistiËku crtu moæemo vidjeti joπ u poznatim poËetnim prijedlozima Grenvillea Clarka & Lousia B. Sohna, World Peace through World Law [harvard university press, cambridge, mass. 1958].

BILJE©KE ZA STRANICE 21-25

345

12 | U dijelu 2.4 ukratko Êemo raspravljati o radu autora koji dovode u pitanje tradicionalno podruËje meunarodnih odnosa s postmodernoga stajaliπta.

13 | “Kapitalizam je od poËetka bio stvar svjetske ekonomije. Krivo je tvrditi da je kapitalizam tek u dvadesetom stoljeÊu postao ‘svjetski raπiren’.” Immanuel Wallerstein, The Capitalist World-Economy [cambridge university press, 1979], str. 19. Najpotpuniji izvor o tom pitanju je Immanuel Wallerstein, The Modern World System, 3 sv. [academic press, new york 1974-1988] (vidi: Suvremeni svjetski sistem, prijevod Janko ParaviÊ [zagreb: centar za kulturnu djelatnost, 1986]. Vidi takoer Giovanni Arrighi, The Long Twentieth Century [verso, london 1995]).

14 | Vidi, na primjer, Samir Amin, Empire of Chaos [monthly review press, new york 1992].

15 | Za naπu analizu Rimskoga Carstva oslanjali smo se na neke klasiËne tekstove, kao πto su Gaetano de Sanctis, Storia dei Romani, 4 sv. [bocca, torino 1907-1923]; Hermann Dessau, Geschichte der römanischen Keiserzeit, 2 sv. [weidmann, berlin 1924-1930]; Michael Rostovzeff, Social and Economic History of the Roman Empire, 2 sv. [clarendon press, oxford 1926]; Pietro de Francisci, Genesi e struttura del principato augusteo [sampaolesi, rim 1940]; i Santo Mezzarino, Fra Oriente ed Occidente [la nuova italia, firenca 1947].

16 | Vidi Johannes Adam Hartung, Die Lehre von der Weltherrschaft im Mittelalter [halle, 1909]; Heinrich Dannenbauer, ur., Das Reich: Idee und Gestalt [cotta, stuttgart 1940]; Georges de Lagarde, “La conception médiévale de l’ordre en face de l’umanisme, de la Renaissance et de la Reforme”, in Congresso internazionale di studi umanistici, Umanesimo e scienza politica [marzorati, milano 1951]; i Santo Mazzarino, The End of the Ancient World, prijevod George Holmes [knopf, new york 1966].

17 | Vidi Michael Walzer, Just and Unjust Wars, 2. izd. [basic books, new york 1992].

Obnavljanje teorije pravednoga rata u 1990-im godinama moæemo naÊi u esejima u izdanju Jean Bethke Elshtain, ur., Just War Theory [basil blackwell, oxford 1992].

18 | Ovdje trebamo razlikovati izmeu jus ad bellum [pravo ratovanja] i jus in bello [pravo u ratu], ili u stvari pravila ispravnoga voenja rata. Vidi Walzer, Just and Unjust Wars, str. 61-63 i 90.

19 | O Zaljevskom ratu i pravdi, vidi Norberto Bobbio, Una guerra giusta? Sul conflito del Golfo [marsilio, venecija 1991]; Ramsey Clark, The Fire This Time: U.S. War Crimes in the Gulf [thunder’s mouth press, new york 1992]; Jürgen Habermas, The Past as Future, prijevod Max Pensky [university of nebraska press, lincoln 1994]; i Jean Bethke Elshtain, ur., But Was It Just? Reflections on the Morality of the Persian Gulf War [doubleday, new york 1992].

20 | Za utjecaj Niklas Luhmannove sistematizacije na meunarodnu pravnu teoriju, vidi eseje Gunthera Teubnera u Gunther Teubner & Alberto Febbrajo, ur., State, Law and Economy as Autopoietic Systems [giuffre, milano 1992]. John Rawlsove etiËkopravne

346

22 |

22 | 23 | 24 |

25 |

26 |

27 |

28 |

29 |

30 |

BILJE©KE ZA STRANICE 25-30

teorije pokuπao je prilagoditi Charles R. Beitz u Political Theory and International Relations [princeton university press, princeton 1979].

Ovaj je koncept uveo i oblikovao James Rosenau u “Governance, Order, and Change in World Politics”, James Rosenau i Ernst-Otto-Czempiel, Governance without Government [cambridge university press, cambridge 1992].

Kao jednu od krajnosti, vidi zbirku eseja sakupljenih u V. Rittenberger, ur., Beyond Anarchy: International Cooperation and Regimes [oxford university press, oxford 1994].

Vidi Hans Kelsen, Peace through Law [university of north carolina press, chapel hill 1944].

O Machiavellijevom tumaËenju Rimskoga Carstva, vidi Antonio Negri, Il potere costituente [sugarco, milano 1992], str. 75-96, na engleskom, Insurgencies: Constituent Power and the Modern State, prijevod Maurizia Boscagli [university of minnesota press, minneapolis 1999].

Za tumaËenje pravnoga prijelaza od modernosti u postmodernost, vidi Michael Hardt & Antonio Negri, Labor of Dionysus: A Critique of the State Form [university of minnesota press, minneapolis 1994], poglavlja 6 i 7. »udno je da je gotovo jedino djelo Carla Schmitta koje se spominje u toj meunarodnoj raspravi Der Nomos der Erde im Völkerrecht des Jus Publicum Europaeum [greven, köln 1950], dok je doista baπ u tom kontekstu vaænije njegovo djelo Verfassunglehre, 8. izd. [duncker & humbolt, berlin 1993], i njegovo stajaliπte razvijeno oko koncepta politiËkoga i proizvodnje prava.

Da bismo dobili dobar uvid u taj proces moæda je dovoljno proËitati zajedno disciplinarne klasike meunarodnoga prava i meunarodne ekonomije, povezujuÊi njihova zapaæanja i prijedloge, koji proizlaze iz raznih disciplinarnih obrazovanja ali dijele odreeni neorealizam ili u stvari realizam u hobsovskom smislu. Vidi, na primjer, Kenneth Neal Waltz, Theory of International Politics [random house, new york 1979]; i Robert Gilpin, The Political Economy of International Relations [princeton university press, 1987].

Za poËetni uvid u opπirnu i Ëesto zbrkanu literaturu o toj temi, vidi Gene Lyons & Michael Mastanduno, ur., Beyond Westphalia? State Sovereignty and International Inervention [johns hopkins university press, baltimore 1995]; Arnold Kanter & Linton Brooks, ur., U.S. Intervention Policy for the Post-Cold War World [norton, new york 1994]; Mario N. Bettat, Le droit d’urgence [odile jacob, pariz 1995]; i Maurice Bernard, La fin de l’ordre militaire [presses de sciences politiques, pariz 1995].

O etici meunarodnih odnosa, pored veÊ navedenih prijedloga Michaela Walzera i Charlesa Beitza, vidi takoer Stanley Hoffmann, Duties Beyond Borders [syracuse university press, syracuse 1981]; i Terry Nardin & David R. Mapel, ur., Traditions of International Ethics [cambridge university press, cambridge 1992].

Ovdje upuÊujemo na dva klasiËna teksta: Montesquieu, Considerations on the Causes

BILJE©KE ZA STRANICE 30-34

347

of the Greatness of the Romans and Their Decline, prijevod David Lowenthal [free press, new york 1965] (vidi: Razmatranja o razlozima veliËine Rimljana i njihove propasti, prijevod Ivan Rabar [prosvjetna biblioteka, zagreb n.n.]); i Edward Gibbon, The History of the Decline and Fall of the Roman Empire, 3 sv. [penguin, london 1994].

31 | Kao πto je Jean Ehrard i viπe nego dovoljno pokazao, historiografija u doba prosvjetiteljstva stalno je ponavljala da je slabljenje Rima poËelo s Cezarom. Vidi Jean Ehrard, La politique de Montesquieu [a. colin, pariz 1965].

32 | NaËelo korupcije politiËkih reæima veÊ je bilo implicitno u teoriji o oblicima vlasti onako kako se zaËela u sofistiËkom razdoblju i kako su je kasnije kodificirali Platon i Aristotel.

NaËelo “politiËke” korupcije se prevelo u naËelo povijesnoga razvoja putem teorija koje su shvaÊale etiËke sheme oblika vlasti kao cikliËke vremenske razvoje. Od svih zagovornika raznih teoretskih pravaca koji su se okuπali u tom poduhvatu [a stoici su svakako bitni u tom pogledu], Polibije je najbolje opisao model u njegovom konaËnom obliku, veliËajuÊi stvaralaËku funkciju korupcije.

1.2 BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA 01 | Foucault nije izriËito ocrtao prijelaz od disciplinarnog druπtva u druπtvo nadzora ali on ostaje implicitan u njegovom radu. Mi slijedimo odliËne komentare Gillesa Deleuzea u tom tumaËenju. Vidi Gilles Deleuze, Foucault [minuti, pariz 1986] (vidi: Fuko, prijevod Svetlana StojanoviÊ [z. stojanoviÊ, sremski karlovci 1989]); i “Post-scriptum sur les sociétés de contrôle”, u Pourparlers [minuit, pariz 1990]. Vidi takoer Michael Hardt, “The Withering of Civil Society,” Social Text, br. 45 [zima 1995], 27-44.

02 | Vidi prvenstveno Michael Foucault, The History of Sexuality, prijevod Robert Hurley [vintage, new york 1978], 1:135-145 (Istorija seksualnosti, prijevod Ana JovanoviÊ-Kralj [prosveta, beograd 1988]). Za druge prikaze koncepta biopolitike u Foucaultovom djelu, vidi “The Politics of Health in the Eighteenth Century,” u Power Knowledge, ur. Colin Gordon [pantheon, new york 1980], str. 166-182; “La naissance de la médecine sociale”, u Dits et écrits [gallimard, pariz 1994], 3:207-228, osobito str. 210; i “Naissance de la biopolitique”, u Dits et écrits, 3:818-825. Za primjere rada drugih autora koji su slijedili Foucaultov koncept biopolitike, vidi Hubert Dreyfus & Paul Rabinow, ur., Michel Foucault: Beyond Structuralism and Hermeneutics [university of chicago press, chicago 1992], str. 133-142; i Jacques Donzelot, The Policing of Families, prijevod Robert Hurley [pantheon, new york 1979].

03 | Michel Foucault, “Les mailles du pouvoir”, u Dits et écrits [gallimard, pariz 1994], 4:182-201; citat str. 194.

04 | Mnogi su mislioci slijedili Foucaultova u tom pogledu i uspjeπno problematizirali dræavu blagostanja. Vidi prvenstveno Jacques Donzelot, L’invention du social [fayard, pariz 1984]; i François Ewald, L’état providence [seuil, pariz 1986].

348

BILJE©KE ZA STRANICE 34-36

05 | Vidi Karl Marx, “Results of the Immediate Process of Production”, prijevod Rodney Livingstone, objavljeno kao dodatak Capitalu, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], 1:948-1084 (vidi: Kapital, prijevod Moπa Pijade & Rodoljub »olakoviÊ [kultura, zagreb 1947]). Vidi takoer Antonio Negri, Marx Beyond Marx, prijevod Harry Cleaver, Michael Ryan, i Maurizio Viano [autonomedia, new york 1991].

06 | Vidi Max Horkheimer & Theodor Adorno, The Dialectics of Enlightenment, prijevod John Cummings [herder and herder, new york 1972] (vidi: Dijalektika prosvijetiteljstva, prijevod Nadeæda »aËinoviÊ-Puhovski, 2. izd. [veselin masleπa, sarajevo 1989]).

07 | Vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari, A Thousand Plateaus, prijevod Brian Massumi [university of minnesota press, minneapolis 1987].

08 | Vidi, na primjer, Peter Dews, Logics of Disintegration: Poststructuralist Thought and the Claims of Critical Theory [verso, london 1987], pogl. 6 i 7. Kada usvojimo tu definiciju moÊi i kriza koje je proæimaju, Foucaultov diskurs [a joπ viπe onaj Deleuzea & Guattarija] predstavlja snaæan teoretski okvir za kritiziranje dræave blagostanja. Za analize koje su viπe ili manje u skladu s ovim diskursom, vidi Claus Offe, Disorganized Capitalism: Contemporary Transformations of Work and Politics [mit press, cambridge, mass. 1985]; Antonio Negri, Revolution Retrieved: Selected Writings [red notes, london 1988]; i eseje Antonia Negrija ukljuËene u Michael Hardt & Antonio Negri, Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], str. 23-213.

09 | Koncepti “totalitarizma” koji su se izgradili tijekom razdoblja hladnoga rata pokazali su se korisnim sredstvima propagande ali potpuno neprimjerenim analitiËkim alatima, vodeÊi Ëesto prema pogubnim inkvizicijskim metodama i πtetnim moralnim argumentima. Danas bismo brojne police knjiænica ispunjene analizama totalitarizma trebali promatrati samo kao sramotu i odbaciti bez oklijevanja. Za kratki prikaz literature o totalitarizmu od najkoherentnije do najbesmislenije, vidi Hannah Arendt, The Origins of Totalitarianism [harcourt, brace, new york 1951] (vidi: Totalitarizam, prijevod Mirjana PaiÊ JuriniÊ [biblioteka minerva, zagreb 1996]); i Jeanne Kirkpatrick, Dictatorships and Double Standards [simon and schuster, new york 1982]. Vratit Êemo se detaljnije na koncept totalitarizma u dijelu 2.2.

10 | Ovdje upuÊujemo na tematiku Mobilmachunga koja je bila razvijena u njemaËkom svijetu prvenstveno 1920-ih i 1930-ih godina, viπe ili manje od Ernsta Jüngera do Carla Schmitta. I u francuskoj su se kulturi pojavila takva stajaliπta 1930-ih godina, a rasprave o tome joπ se nisu smirile. Lik Georgesa Bataillea je u srediπtu te rasprave. Za drugaËije motriπte o “opÊoj mobilizaciji” kao paradigmi konstitucije kolektivnoga rada u fordistiËkom kapitalizmu, vidi Jean Paul de Gaudemar, La mobilisation générale [maspero, pariz 1978].

11 | Mogli bismo povuÊi vrlo zanimljiv pravac rasprave koji je uËinkovito razvio Foucaultovo tumaËenje biomoÊi, od Jacques Derridaovog Ëitanja Walter Benjaminove “Uz kritiku

BILJE©KE ZA STRANICE 36-38

12 | 13 |

14 |

15 |

16 |

17 |

349

sile” (“Force of Law,” u Drucilla Cornell, Michael Rosenfeld & David Gray Carlson, ur., Deconstruction and the Possibility of Justice [routledge, new york 1992], str. 3-67) do nedavnog i poticajnijega doprinosa Giorgia Agambena u Homo sacer: il potere sovrano e la nuda vita [einaudi, torino 1995] (vidi: Homo sacer: suverena moÊ i goli æivot, prijevod Jasna JakπiÊ [arkzin & mi2, zagreb; u pripremi]). Meutim, Ëini nam se bitnim da sve te rasprave vratimo na pitanje proizvodnih dimenzija “biosa”, utvrujuÊi, drugim rijeËima, materijalistiËku dimenziju toga koncepta s onu stranu bilo kojeg shvaÊanja koje je Ëisto naturalistiËko [æivot kao “zoe”] ili jednostavno antropoloπko [kao πto Agamben Ëesto radi ËineÊi tako taj koncept nepouzdanim].

Michel Foucault, “La naissance de la médicine sociale,” u Dits et écrits [gallimard, pariz 1994], 3:210.

Vidi Henri Lefebvre, L’ideologie structuraliste [anthropos, pariz 1971]; Gilles Deleuze.

“A quoi reconnait-on le structuralisme? u François Chatelet, ur., Histoire de la philosophie, sv. 8 [hachette, pariz 1972], str. 299-335; i Fredric Jameson, The PrisonHouse of Language [princeton university press, princeton 1972] (vidi: U tamnici jezika, prijevod Antun ©oljan [stvarnost, zagreb 1978]).

Kada Deleuze izriËe svoje metodoloπke razlike s Foucaultom u privatnom pismu napisanom 1977, prvenstveno mjesto neslaganja svodi se upravo na pitanje proizvodnje.

Deleuze viπe voli izraz “æelja” od Foucaultova “uæitka”, objaπnjava on, jer æelja obuhvaÊa stvarnu i aktivnu dinamiku proizvodnje druπtvene stvarnosti dok je uæitak samo inertan i reaktivan: “Uæitak prekida pozitivnost æelje i konstituciju njezine ravni imanentnosti.”

Vidi Gilles Deleuze, “Désir et plaisir,” Magazine Littéraire, br. 325 [listopad 1994], 5965; citat str. 64 [vidi: “Æelja i uæitak”, u TreÊi program Hrvatskog radija, br. 48 [1995], str. 168-173].

Félix Guattari moæda je razvio do krajnjih konzekvenci tu vrstu druπtvene kritike, istovremeno briæljivo izbjegavajuÊi da se ne sukobi s postmodernistiËkim diskursom protiv “velikih rijeËi”, u svome Chaosmosisu, prijevod Paul Bains & Julian Pefanis [power publications, sydney 1995]. S metafiziËkoga stajaliπta nalazimo meu sljedbenicima Nietzschea otprilike analogna motriπta izraæena u Massimo Cacciarievom DRAN: méridiens de la décision dans la pansée contemporaine [l’éclat, pariz 1991].

Na engleskom, vidi prvenstveno eseje sakupljene u knjizi πto su je izdali Paolo Virno & Michael Hardt, Radical Thought in Italy [university of minnesota press, minneapolis 1996]. Vidi takoer Christian Marazzi, Il posto dei calzini: La svolta linguistica dell’economia e i suoi effetti nella politica [edizioni casagrande, bellinzona]; i brojeve francuskoga Ëasopisa Futur antérieur, osobito br. 10 [1992] i 35-36 [1996]. Za analizu koja usvaja bitne elemente ovoga projekta ali na kraju ne uspijeva shvatiti njegovu snagu, vidi André Gorz, Misere du présent, richesse du posible [galilee, pariz 1997].

Okvir u kojemu se gradi taj pravac istraæivanja istovremeno je njegovo veliko bogatstvo

350

BILJE©KE ZA STRANICE 38-40

18 |

19 |

20 |

21 | 22 |

i njegovo stvarno ograniËenje. Analizu treba povesti izvan ograniËenja πto ih nameÊe “radniËko” [operaista] stajaliπte kapitalistiËkoga razvoja i dræavnoga oblika. Na jedno od ograniËenja, na primjer, upozorila je Gayatri Spivak, In Other Worlds: Essays in Cultural Politics [routledge, new york 1988], str. 162, koja insistira na Ëinjenici da shvaÊanje vrijednosti na tom pravcu marksistiËke analize moæe funkcionirati u vladajuÊim zemljama [ukljuËujuÊi kontekst nekih struja feministiËke teorije] ali potpuno je neprimjereno u kontekstu potËinjenih regija zemaljske kugle. Spivakino razglabanje svakako je krajnje vaæno za problematiku koju razvijamo u ovoj studiji. U stvari, s metodoloπkoga stajaliπta, rekli bismo da u feministiËkoj teoriji, osobito marksistiËkim i socijalistiËkim feministiËkim teorijama koje se bave æenskim radom, afektivnim radom i proizvodnjom biomoÊi, moæemo naÊi najdublji i najsolidniji problematski skup analiza koje su se razvile oko kritike biopolitike. To predstavlja moæda najprimjereniji okvir za obnovu metodologije evropskih “radniËkih” πkola.

Teorije “uzburkanosti” meunarodnoga poretka, i joπ viπe novoga svjetskoga poretka, koje smo prije naveli [vidi prvenstveno rad J.G. Ruggiea], opÊenito izbjegavaju u svojim objaπnjenjima uzroka te uzburkanosti bilo koje upuÊivanje na protuslovna obiljeæja kapitalistiËkih odnosa. Smatra se da je druπtvena uzburkanost puka posljedica meunarodne dinamike izmeu dræavnih aktera tako da se uzburkanost moæe normalizirati unutar strogih disciplinarnih granica meunarodnih odnosa. Sama metoda analize uËinkovito skriva druπtvene i klasne borbe. S toga stajaliπta, znaËi, ne moæemo stvarno shvatiti “proizvodni bios”. Isti je sluËaj, manje viπe, s autorima koji gledaju s motriπta svjetskih sustava, i koji se prvenstveno usredotoËuju na krugove sustava i sustavne krize [vidi prije navedene radove Wallersteina i Arrighia]. Njihov svijet [i povijest] je bez subjektivnosti. Njima promiËe funkcija proizvodnoga biosa, ili pak Ëinjenica da kapital nije stvar veÊ druπtveni odnos, suparniËki odnos, kojega jednu stranu proæima proizvodni æivot mnoπtva.

Giovanni Arrighi, The Long Twentieth Century [verso, london 1995], na primjer, tvrdi da postoji takav kontinuitet u ulozi kapitalistiËkih korporacija. Za odliËno suprotno stajaliπte u smislu periodizacije i metodoloπkoga pristupa, vidi Luciano Ferrari Bravo, “Introduzione: vecchie e nuove questioni nella teoria dell’imperialismo”, u Luciano Ferari Bravo, ur., Imperialismo e classe operaia multinazionale [feltrinelli, milano 1975], str. 7-70.

Vidi, sa stajaliπta politiËke analize, Paul Kennedy, Preparing for the Twenty-first Century [random house, new york 1993]; i sa stajaliπta ekonomske topografije i socijalistiËke kritike, David Harvey, The Condition of Postmodernity [blackwell, oxford 1989].

Marx, Capital, 1:742.

Biografija koju moæemo navesti o tom pitanju gotovo je beskonaËna. U stvari, teorije oglaπavanja i potroπnje integrirane su [upravo na vrijeme] u teorije proizvodnje, do

BILJE©KE ZA STRANICE 40-41

23 |

24 | 25 |

26 |

27 | 28 |

29 |

351

takvoga stupnja da danas imamo ideologije koje postavljaju “pozornost” kao ekonomsku vrijednost! U svakom sluËaju, za izbor brojnih djela koja se bave ovim podruËjem, bilo bi dobro vidjeti Susan Strasser, Satisfaction Guaranteed: The Making of the American Mass Market [pantheon, new york 1989]; Gary Cross, Time and Money: The Making of Consumer Culture [routledge, new york 1993]; a za zanimljiviju analizu s drugoga stajaliπta, Projekt Disney, Inside the Mouse [duke university press, durham 1995]. Meutim, proizvodnja proizvoaËa nije samo proizvodnja potroπaËa. Ona takoer ukljuËuje proizvodnju hijerarhija, mehanizme ukljuËenja i iskljuËenja i tako dalje. Ona ukljuËuje naposljetku proizvodnju kriza. S toga stajaliπta, vidi Jeremy Rifkin, The End of Work: The Decline of Global Labor Force and the Dawn of the Postmarket Era [putnam, new york 1995]; i Stanley Aronowitz & William DiFrazio, The Jobless Future [university of minnesota press, minneapolis 1994].

Zahvalni smo Deleuzeu & Guattariju i njihovoj knjizi TisuÊu platoa za najpotpuniji fenomenoloπki opis te industrijsko-monetarne-svjetske prirode koja Ëini prvu razinu svjetskoga poretka.

Vidi Edward Comor, ur., The Global Political Economy of Communication [macmillan, london 1994].

Vidi Stephem Bradley, ur., Globalization, Technologies, and Competition: The Fusion of Computers and Telecommunications in the 90s [harvard business school press, cambridge, mass. 1993]; i Simon Serfaty, The Media and Foreign Policy [macmillan, london 1990].

Vidi Jürgen Habermas, Theory of Communicative Action, prijevod Thomas McCarthy [beacon press, boston 1984]. Mi detaljnije raspravljamo o odnosu izmeu komunikacije i proizvodnje u dijelu 3.4.

Vidi Hardt & Negri, Labor of Dionysus, pogl. 6 i 7.

Usprkos krajnosti πto ih pokazuju autori predstavljeni u zbirci πto su je izdali Martin Albrow i Elizabeth King, ur., Globalization, Knowledge, and Society [sage, london 1990], i umjerenijim stavovima Bryana S. Turnera u Theories of Modernity and Postmodenrity [sage, london 1990], te Mikea Featherstonea, ur., Global Culture, Nationalism, Globalization, and Modernity [sage, london 1990], razlike meu njihovim raznim stajaliπtima u stvari su relativno nevaæne. Mi moramo uvijek imati na umu da se slika “globalnoga civilnoga druπtva” rodila ne samo u umovima nekih postmodernih filozofa i meu nekim sljedbenicima Habermasa [kao πto su Jean Cohen i Andrew Arato], veÊ takoer, a πto je joπ vaænije, u lokovskoj tradiciji meunarodnih odnosa. Ova zadnja skupina ukljuËuje tako vaæne teoretiËare kao πto su Richard Falk, David Held, Anthony Giddens i [u odreenom pogledu] Danilo Zolo. O konceptu civilnoga druπtva u globalnom kontekstu, vidi Michael Walzer, ur., Toward a Global Civil Society [berghan books, providence 1995].

S ikonoklastiËkom ironijom Jeana Baudrillarda i njegovih nedavnih tekstova kao πto

352

30 |

31 |

32 |

33 |

34 |

BILJE©KE ZA STRANICE 41-44

su The Gulf War Did Not Take Place, prijevod Paul Patton [indiana university press, bloomington 1995], odreena struja francuskoga postmodernizma vratila se pravom nadrealistiËkom okviru.

Postoji neprekinuti kontinuitet od hladnoratovskih pojmova “nametanja demokracije” i “demokratske tranzicije” do imperijalnih teorija “nametanja mira”. VeÊ smo naglasili Ëinjenicu da su mnogi moralni filozofi podræavali Zaljevski rat kao pravednu stvar, dok su se pravni teoretiËari, slijedeÊi vaæan primjer Richarda Falka, uglavnom suprotstavljali. Vidi, na primjer, Richard Falk, “Twisting the U.N. Charter to U.S. Ends”, u Hamid Mowlana, George Gerbner & Herbert Schiller, ur., Triumph of the Image: The Media’s War in the Persian Gulf [westview press, boulder 1992], str. 175-190. Vidi takoer raspravu o Zaljevskom ratu u Danilo Zolo, Cosmopolis: Prospects for World Government, prijevod David Mc Kie [polity press, cambridge 1997].

Za tipiËan primjer, vidi Richard Falk, Positive Prescriptions for the Future, World Order Studies Program, referat br. 20 [center for internaitonal studies, princeton 1991]. Da bismo vidjeli kako su nvo-e integrirane u taj manje viπe lokovski okvir “globalne ustavnosti”, trebamo pogledati javne izjave Antonia Cassesea, predsjednika KriviËnoga suda Ujedinjenih naroda u Amsterdamu, kao i njegove knjige, International Law in a Divided World [clarendon press, oxford 1986], i Human Rights in a Changing World [temple university press, philadelphia 1990]. »ak i prijedlozi za reformiranje Ujedinjenih naroda idu manje viπe u tom smjeru. Za dobru bibliografiju takvih radova, vidi Joseph Preston Baratta, Strengthening the United Nations: A Bibliography on U.N. Reform and World Federalism [greenwood, new york 1987].

To je smjer πto ga u nekim objavljenim strateπkim dokumentima promiËu vojne agencije SAD-a. Prema sadaπnjoj doktrini Pentagona, projekt proπirenja træiπne demokracije trebaju podupirati kako primjerene mikrostrategije koje se temelje na [kako pragmatiËkim tako i sustavnim] zonama primjene i stalnoga utvrivanja kritiËkih toËaka u suprotstavljenim jakim kulturnim blokovima koje Êe voditi prema njihovom raspuπtanju.

U tom pogledu, vidi rad Mauricea Rounaia iz Strateπkoga instituta u Parizu. Vidi takoer radove o intervencionizmu SAD-a navedene u dijelu 1.1, biljeπka 28.

Joπ jednom trebamo uputiti na rad Richarda Falka i Antonia Cassesea. Trebamo naglasiti, osobito, kako se “nejaka” koncepcija vrπenja sudskih funkcija Suda pravde U.Na postupno preobrazila, Ëesto pod utjecajem ljeviËarskih politiËkih snaga, u “jaku” koncepciju. Drugim rijeËima, postoji prijelaz od zahtjeva da Sud pravde dobije moguÊnost vrπenja sudskih sankcija koje bi doπle po ovlaπtenju strukture UN-a do zahtjeva da sud igra izravnu i aktivnu ulogu u odlukama UN-a i njegovih organa u pogledu standarda jednakosti i materijalne pravde meu dræavama, do stupnja da se izravno upliÊe u ime ljudskih prava.

BILJE©KE ZA STRANICE 47-53

353

35 | Vidi Max Weber, Economy and Society, prijevod Guenther Roth & Claus Wittich [university of california press, berekeley 1968], sv. 1, pogl. 3, dio 2, “The Three Pure Types of Authority”, str. 215-216.

1.3 ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA 01 | Pod “koketirati s Hegelom” ovdje mislimo na ono πto je Marx opisao u poznatom dodatku 1. svesku Capitala [prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976] 24. sijeËnja 1873, str.

102-103]. Kao πto su i Marxu izgledali, Hegelovi izrazi uËinili su se i nama korisnima da uokvirimo tvrdnju, ali ubrzo Êemo naiÊi na stvarnu granicu njihove korisnosti.

02 | Priznajemo da je ovaj opis pojednostavljen, a mnoge studije pruæaju mnogo sofisticiranije rasprave o mjestu. Meutim, izgleda nam da se te politiËke analize uvijek vraÊaju pojmu “branjenja” ili “oËuvanja” omeenog lokalnog identiteta ili teritorija. Doreen Massey izriËito se zalaæe za politiku mjesta u kojoj se mjesto zamiπlja ne kao omeeno veÊ kao otvoreno i porozno, u Space, Place, and Gender [university of minnesota press, minneapolis 1994], osobito str. 5. Meutim, mi bismo, naprotiv, ustvrdili da pojam mjesta koje nema mea potpuno liπava taj koncept njegova sadræaja. Za odliËan pregled literature o mjestu i alternativno shvaÊanje, vidi Arif Dirlik, “Place-based Imaginaiton: Globalism and the Politics of Place”, neobjavljeni rukopis.

03 | Vratit Êemo se opπirnije na koncept nacije u dijelu 2.2.

04 | “Smatram lokaciju temeljnim materijalnim atributom ljudskoga djelovanja ali shvaÊam da je lokacija proizvod druπtva.” David Harvey, The Limits of Capital [university of chicago press, chicago 1984], str. 374. Arjun Appadurai takoer raspravlja o “proizvodu lokacije” u skladu s Harveyevim stajaliπtem i s naπom tvrdnjom u Modernity at Large: Cultural Disseminations of Globalization [university of minnesota press, minneapolis 1996], str. 178-199.

05 | Erich Auerbach, Mimesis: The Representattion of Reality in Western Literature, prijevod Willard Trask [princeton university press, princeton 1953] (vidi: Mimesis: Prikazivanje stvarnosti u zapadnoj knjiæevnosti, prijevod Milan TabakoviÊ [nolit, beograd 1978]).

06 | Marx je dobro izrazio, u svojim povijesnim tekstovima, tu metodoloπku vezu izmeu kritike i izgradnje koja poËiva Ëvrsto na osnovi kolektivnoga subjekta. Razne tradicije heterodoksne marksistiËke historiografije u dvadesetom stoljeÊu, kao πto je rad E.P. Thompsona, talijanskih radniËkih pisaca i juænoazijskih povjesniËara potËinjenosti, dalje su razvile tu vezu.

07 | Vidi, na primjer, Guy Debord Society of Spectacle, prijevod Donald Nicholson-Smith [zone books, new york 1994] (vidi: Druπtvo spektakla & Komentari Druπtvu spektakla, prijevod Goran VujasinoviÊ [arkzin, zagreb 1999]), πto je moæda najbolji izraz, na svoj deliriËan naËin, suvremene svijesti o pobjedi kapitala.

08 | Za najbolji primjer te metode dekonstrukcije koja pokazuje svoje vrline i ograniËenja,

354

09 |

10 |

11 |

12 | 13 |

14 | 15 | 16 |

17 |

BILJE©KE ZA STRANICE 53-60

vidi rad Gayatri Spivak, osobito njezin uvod u Ranajit Guha & Gayatri Spivak, ur., Selected Subaltern Studies [oxford university press, new york 1988], str. 3-32.

Vidi Arif Dirlik, “Mao Zedong and ‘Chinese Marxism’” u Saree Makdisi, Cesare Casarino & Rebecca Karl, ur., Marxism Beyond Marxism [routledge, new york 1996], str. 119148. Vidi takoer Arif Dirlik, “Modernism and Antimodernism in Mao Zedong’s Marxism,” u Arif Dirlik, Paul Healy & Nick Knight, ur., Critical Perspectives on Mao Zedong’s Thought [humanities press, atlantic heights, n.j. 1997], str. 59-83.

O taktiËkim dvosmislenostima “nacionalne politike” socijalistiËkih i komunistiËkih partija, vidi prvenstveno rad austromarksista, kao πto je Otto Bauerov Die Nationalitätenfrage und die Sozialdemokratie [wiener volksbuchhandlung, beË 1924]; i Staljinov utjecajni pamflet “Marksizam i nacionalno pitanje”, u Marxism and National and Colonial Question [internaitonal publishers, new york 1935], str. 3-61. Vratit Êemo se tim autorima u dijelu 2.2. Za poseban i osobito zanimljiv sluËaj vidi Enzo Traverso, Les marxistes et la question juive [la breche, pariz 1990].

O krugu protuimperijalistiËkih borbi krajem devetnaestoga i poËetkom dvadesetoga stoljeÊa [s kineskoga stajaliπta], vidi Rebecca Karl, Staging the World: China and the Non-West at the Turn of the Twentieth Century [duke university press, durham, u tisku].

O hipotezi da borbe prethode i prefiguriraju kapitalistiËki razvoj i restrukturiranje, vidi Antonio Negri, Revolution Retrieved [red notes, london 1988].

Taj pojam proletarijata mogao bi se tako shvatiti u Marxovom smislu kao personifikacija strogo ekonomske kategorije, to jest, subjekt rada pod kapitalom. S obzirom da mi redefiniramo sam koncept rada i proπirujemo opseg djelatnosti koje se pod njim podrazumijevaju [kao πto smo uËinili na drugom mjestu i nastavit Êemo to raditi u ovoj knjizi], briπe se tradicionalna razlika izmeu ekonomskoga i kulturnoga. Meutim, Ëak i u Marxovim formulacijama koje su najviπe ekonomistiËke, proletarijat moramo shvatiti kao pravu politiËku kategoriju. Vidi Michael Hardt & Antonio Negri, Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], str. 3-21; i Antonio Negri, “Twenty Theses of Marx”, u Saree Makdisi, Cesare Casarino & Rebecca Karl, ur., Marxism Beyond Marxism [routledge, new york 1996], str. 149-180.

Vidi Michael Hardt, “Los Angeles Novos,” Futur antérieur, br. 12/13 [1991], 12-26.

Vidi Luis Gomez, ur., Mexique: du Chiapas a la crise financiere, Dodatak, Futur antérieur [1996].

Vidi prvenstveno Futur antérieur, br. 33/34, Tous ensemble! Réflections sur les luttes de novembre-décembre [1996], Vidi takoer Raghu Krishnan, “December 1995: The First Revolt against Globalization,” Monthly Review, 48, br. 1 [svibanj 1996], 1-22.

Karl Marx, The Eighteenth Brumaire of Louis Bonaparte [international publishers, new york 1963], str. 121 (vidi: Klasne borbe u Francuskoj 1848-1850, Osamnaesti brumaire Luja Bonaparta, prijevod Hugo Klajn [naprijed, zagreb 1973]).

BILJE©KE ZA STRANICE 60-71

355

18 | Vidi Gilles Deleuze, “Postscript on Control Societies,” in Negogiations, prijevod Martin Joughin [columbia university press, new york 1995], str. 177-182.

19 | Nasuprot teorijama “najslabije karike”, koje su ne samo bile srediπte taktika TreÊe internacionale veÊ ih je uvelike usvojila antiimperijalistiËka tradicija kao cjelina, talijanski pokret operaismo u 1960-im i 1970-im godinama predlagao je teoriju “najjaËe karike”.

Za temeljnu teoretsku tezu, vidi Mario Tronti, Operai e capitale [einaudi, torino 1996], osobito str. 89-95.

20 | Moæemo naÊi obimnu i stalnu dokumentaciju o tim tehnikama dezinformacija i uπutkivanja u publikacijama Le Monde Diplomatique, te Z Magazine i Court Action Bulletin Noam Chomsky neumorno je radio na razotkrivanju i suprostavljanju takvim dezinformacijama u svojim brojnim knjigama i predavanjima. Vidi, na primjer, Edward Herman i Noam Chomsky, Manufacturing Consent: The Political Economy of Mass Media [pantheon, new york 1988]. Zaljevski rat predstavljao je odliËan primjer imperijalnoga upravljanja komunikacijama. Vidi W. Lance Bennett & David L. Paletz, ur., Taken by Storm: The Media, Public Opinion, and U.S. Foreign Policy in the Gulf War [university of chicago press, chicago 1994]; i Douglas Kellner, The Persian Gulf TV War [westview press, boulder 1992].

21 | Rad Immanuela Wallersteina [opÊenito vrlo dojmljiv i vaæan] i πkole svjetskih sustava sasvim primjereno prikazuju taj zahvat poravnavanja borbi u obliku izvrnute srodnosti strukture sa sustavom. Vidi, na primjer, Giovanni Arrighi, Terence Hopkins & Immanuel Wallerstein, Antisystemic Movements [verso, london 1989].

22 | ImajuÊi na umu ograniËenja koja smo ranije spomneuli, ovdje trebamo uputiti na rad Félixa Guattarija, osobito tekstove iz njegovoga zadnjega razdoblja kao πto je Chaosmosis, prijevod Paul Bains i Julian Pefanis [power publications, sydney 1995].

POLITI»KI MANIFEST 01 | Louis Althusser, “Machiavel et nous.” Écrits philosophiques et politiques, sv. 2, ur., François Matheron [stock/imec, pariz 1995], str. 39-168; dalje navedeno u tekstu.

02 | Vidi Baruch Spinoza, Theologico-Political Treatise, sv. 1 Chief Works, prijevod R. H. Elwes [dover, new york 1951] (vidi: Teoloπko politiËki traktat, prijevod Branko B. Gavella [kultura, beograd 1957]).

2.1 DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI 01 | Robert Musil, The Man without Qualities, prijevod Sophie Wilkins [knopf, new york 1995], 2:1106 (vidi: »ovjek bez svojstava, prijevod Zlatko Gorjan [otokar kerπovani, rijeka 1967]).

02 | Johannes Duns Scotus, Opus Oxoniense, knjiga iv, distinctio xiii, quaestio i, u Opera Omnia, sv. 8 [georg olms verlagsbuchhandlung, hildesheim 1969], str. 807.

356

BILJE©KE ZA STRANICE 72-77

03 | Dante Alighieri, De Monarchia, ur. Louis Bertalot [friedrichsdorf, frankfurt 1918], knjiga i, pogl. 4, str. 14.

04 | Nicholas of Cusa, “Complementum theologicum,” u Opera, sv. 2 [minerva, frankfurt 1962], pogl. 2, fol. 93b [faksimil izdanja jacquesa le fevrea/pariz: 1514].

05 | Giovanni Pico della Mirandola, Of Being and Unity, prijevod Victor Hamm [marquette university press, milwaukee 1943], str. 21-22.

06 | Carolus Bovillus [Charles de Bovelles], Il libro del sapiente, ur. Eugenio Garin [einaudi, torino 1987], pogl. 22, str. 73.

07 | Francis Bacon, Works, ur. James Spalding, Robert Ellis i Donald Heath [longman and co., london 1857], 1:129-130.

08 | Galileo Galilei, Opere [g.berbera editore, firenza 1965], 7:128-129.

09 | William of Ockham, A Short Discourse on the Tyrannical Government, prijevod Johm Kilcullen [cambridge university press, cambridge 1992], knjiga iii, pogl. 16, str. 104.

Prevodilac prevodi izraz “multitudo fidelium” kao “zajednicu vjernih” (vidi: Vilim Ockham, Opera politica, prijevod Marina Miladinov [demetra, zagreb 2001]).

10 | Vidi Marsilus of Padua, Defensor Pacis [cambridge university press, cambridge 1928].

11 | Taj se revolucionarni vid podrijetla modernosti moæe proËitati u njegovom najjasnijem i najsaæetijem obliku u radu Spinoze. Vidi Antonio Negri, The Savage Anomaly, prijevod Michael Hardt [university of minnesota press, minneapolis 1991].

12 | Razni filozofski okviri negativne misli u devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu, od Nietzschea do Heideggera i Adorna, potpuno toËno predviaju kraj moderne metafizike i povezuju modernost i krizu. Meutim, ti autori opÊenito ne prepoznaju da su na djelu dvije modernosti i da je kriza izravan ishod njihovoga sukoba. Iz toga razloga oni ne vide alternative unutar modernosti koje se proteæu izvan granica moderne metafizike.

O negativnoj misli i krizi, vidi Massimo Cacciari, Krisis: saggio sulla crisis del pensiero negativo da Nietzsche a Wittgenstein [feltrinelli, milano 1976].

13 | O tim strujanjima u evropskoj modernosti, vidi Ernst Bloch, The Pinciple of Hope, 3 sv., prijevod Neville Plaice, Stephen Plaice & Paul Knight [mit press, cambridge, mass. 1986] (vidi: Princip nada, prijevod Hrvoje ©ariniÊ [naprijed, zagreb 1981]); i (u potpuno razliËitom inetelektualnom hermeneutiËkom kontekstu) Reinhardt Koselleck, Critique and Crisis: Enlightenment and the Pathogenesis of Modern Society [mit press, cambridge, mass. 1988].

14 | Samir Amin, Eurocentrism, prijevod Russell Moore [monthly review press, new york 1989], str. 72-73.

15 | Baruch Spinoza, Ethics, u The Collected Works of Spinoza, ur. Edwin Curley, sv. 1 [princeton university press, princeton 1985], dio iv, tvrdnja 67, str. 584 (vidi: Etika, prijevod Ozren Æunec [demetra, zagreb 2000]).

16 | Ibid., dio v, tvrdnja 37, str. 613.

BILJE©KE ZA STRANICE 77-83

357

17 | Naπa rasprava oslanja se na rad Ernsta Cassirera, The Philosophy of the Enlightenment, prijevod Fritz C.A. Koelln & James P. Pettegrove [princeton university press, princeton 1951]; Maxa Horkheimera & Theodora Adorna, Dialectic of Enlightenment, prijevod John Cumming [continuum, new york 1972]; i Michela Foucaulta, “What Is Enlightenment?”, u Ethics: Subjectivity and Truth, sv. 1, Essential Works of Foucault 1954-1984, ur. Paul Rainbow [new press, new york 1997], str. 303-319 (“©to je prosvijetiteljstvo?”, u »emu, br. 10 [1997], str. 87-99).

18 | Vidi Jacques Chevalier, Pascal [plon, pariz 1922], str. 265.

19 | René Descartes, “Letter to Mersenne [15. travnja 1630],” u Philosophical Letters, ur.

Anthony Kenny [blackwell, oxford 1970], str. 11. Za izvornu francusku inaËicu, vidi Oeuvres completes, ur. Charles Adam & Paul Tannery [vrin, pariz 1969], 1:145.

20 | Antonio Negri, Descartes politico o della ragionevole ideologia [feltrinelli, milano 1970].

21 | Za nedavan primjer koji se nastavlja na tom transcendentalnom pravcu evropskoga samozadovoljstva, vidi Massimo Cacciari, Geo-filosofia dell’Europa [adelphi, milano 1944].

22 | Vidi Arthur Schopenhauer, The World as Will and Representation, prijevod E.F.J. Payne, 2 sv. [dover, new york 1966] (vidi: Svet kao volja i predstava, prijevod Sreten MariÊ, 2 sv, [matica srpska, novi sad 1986]).

23 | Ibid., “Predgovor Drugom izdanju”, str. xxi.

24 | G.W.F. Hegel, Elements of the Philosophy of Right, prijevod H. B. Nisbet, ur. Allen Wood [cambridge university press, cambridge 1991], §258 dodatak, str. 279 [izmijenjen engleski prijevod] (Osnovne crte filozofije prava, prijevod Danko GrliÊ [veselin masleπa, sarajevo 1989]).

25 | Thomas Hobbes, The Elements of Law [cambridge university press, cambridge 1928], dio ii, knjiga 10, odlomak 8, str. 150.

26 | Jean Bodin, On Sovereignty: Four Chapetrs from the Six Books of the Commonwealth, ur. i prijevod Julian Franklin [cambridge university press, cambridge 1922], str. 23 [iz knjige i, pogl. 8].

27 | Jean-Jacques Rousseau, On the Social Contract, u The Collected Writings of Rousseau, sv. 4, ur. Roger Master i Christopher Kelly [university press of new england, hanover, n.h. 1994], knjiga i, pogl. 6, str. 138 (Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti meu ljudima, Druπtveni ugovor, prijevod Dalibor ForetiÊ [πkolska knjiga, zagreb 1978]).

28 | Vidi Bodin, On Sovereignty.

29 | C. B. Macpherson, The Political Theory of Possessive Individualism [oxford university press, oxford 1962].

30 | Vidi Arif Dirlik, The Postcolonial Aura [westview press, boulder 1997].

31 | Adam Smith, The Nature and Causes of the Wealth of Nations [clarendon press, oxford 1976], knjiga iv, pogl. ii, odlomak 9, str. 456 (Istraæivanje prirode i uzroka bogatstva naroda, prijevod Marijan HanæekoviÊ [kultura, zagreb 1952]).

358

BILJE©KE ZA STRANICE 83-92

32 | Ibid., knjiga iv, pogl. ix, odlomak 51, str. 687.

33 | Hegel, Elements of the Philosophy of Right, §261, str. 283.

34 | Vidi Michel Foucault, “La ‘gouvernementalité’,” u Dits et écrits [gallimard, pariz 1994], 3:635-657 (“Guvernementalitet”, u Zarez, br. 54).

35 | Vidi naπu raspravu o Foucaultovom pojmu biomoÊi u dijelu 1.2.

36 | Vidi prvenstveno Max Weber, Economy and Society, 2 sv., prijevod Guenther Roth i Claus Wittich [university of california press, berkeley 1968].

37 | Friedrich Nietzsche, Thus Spoke Zarathustra, prijevod Thomas Common [modern library, new york 1967], pogl. 35, “The Sublime Ones”, str. 111 (vidi: Tako je govorio Zarathustra, prijevod Danko GrliÊ [moderna vremena, zagreb 2001]).

2.2 SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE 01 | Za opπirnu analizu kako opÊega oblika tako i inaËica diljem Evrope, vidi Perry Anderson, Lineages of the Absolutist State [new left books, london 1974].

02 | Vidi Ernst Kantorowicz, The King’s Two Books: A Study in Medieval Political Theology [princeton university press, princeton 1957]; i njegov esej “Christus-Fiscus”, u Synopsis: Festgabe für Alfred Weber [verlag lambert schneider, heidelberg 1948], str. 223-235.

Vidi takoer Marc Leopold Bloch, The Royal Touch: Sacred Monarchy and Scrofula in England and France, prijevod J.E. Anderson [routledge and kegan paul, london 1972].

03 | Za analizu koja povezuje ekonomski prijelaz od feudalizma preko kapitalizma do razvoja moderne evropske filozofije, vidi Franz Borkenau, Der Übergang vom feudalen zum bürgerlichen Weltbild: Studien zur Geschichte der Philosophie der Manufakturperiod [félix alcan, pariz 1934]. Za odliËnu raspravu o filozofskoj literaturi o toj problematici, vidi Alessandro Pandolfi, Genéalogie et dialectique de la raison mercantiliste [l’harmattan, pariz 1996].

04 | Vidi Pierangelo Schiera, Dall’arte de governo alle scienze dello stato [milano, 1968].

05 | Vidi Benedict Anderson, Imagined Communities: Reflections on the Origin and Spread of Nationalism [verso, london 1983] (Nacija: zamiπljena zajednica: razmatranja o porijeklu i πirenju nacionalizma, prijevod Nata »engiÊ & Nataπa PavloviÊ [πkolska knjiga, zagreb 1990]).

06 | Vidi Étienne Balibar, The Nation Form: History and Ideology,” u Étiene Balibar & Immanuel Wallerstein, Race, Nation, Class [verso, london 1991], str. 86-106. Vidi takoer Slavoj Æiæek, “Le reve du nationalisme expliqué par le reve du mal radical”, Futur antérieur, br. 14 [1992], str. 59-82.

07 | Vaæni eseji Rose Luxemburg sakupljeni su u Rosa Luxemburg, The National Question, ur. Horace Davis [monthly review press, new york 1976]. Za pomni saæetak njezinih stajaliπta, vidi Joan Cocks, “From Politics to Paralysis: Critical Intellelctuals Answer the National Question”, Political Theory, 24, br. 3 [kolovoz 1996], 518-537. Lenjin je bio

BILJE©KE ZA STRANICE 92-95

08 | 09 |

10 |

11 | 12 | 13 |

14 |

15 |

16 |

359

vrlo kritiËan prema stajaliπtima Rose Luxemburg prvenstveno zbog toga πto nije prepoznala “napredno” obiljeæje nacionalizma [pa Ëak i buræoaskoga nacionalizma] potËinjenih zemalja. Lenjin tako potvruje pravilo na nacionalno samoodreenje, koje je u stvari pravo na odcjepljenje za sve. Vidi V.I. Lenjin, The Right of Nations to SelfDetermination [greenwood press, westport, conn. 1951], str. 9-64 (vidi: Karl Marx, Friedrich Engels, V.I. Lenjin, Nacionalno pitanje, ur. Franc Centle & Arif TanoviÊ [svjetlost, sarajevo 1975]).

Jean Bodin, Six Books of the Commonwealth, prijevod M. J. Tooley [blackwell, oxford 1955], knjiga vi, pogl. 6, str. 212 [izmijenjen prijevod].

Za odliËna tumaËenja Bodinova rada koja ga Ëvrsto smjeπtaju u dinamiku Evrope πesnaestoga stoljeÊa, vidi Julian H. Franklin, Jean Bodin and the Rise of Absolutist Theory [cambridge university press, cambridge 1973]; i Gérard Mairet, Dieu mortel: essai de non-philosophie de l’État [puf, pariz 1987]. Za opÊenitije stajaliπte koje smjeπta razvoj pojma suverenosti u dugu povijest evropske politiËke misli, vidi Gérard Mairet, Le principe de souveraineté [gallimard, pariz 1997].

Vidi Friedrich Meinecke, Die Idee der Staatsräson in der neueren Geschichte [oldenbourg, münchen 1924]. Vidi takoer Ëlanke πto ih je Wilhelm Dilthey sakupio u Weltanschaung und Analyse des Menschen seit Renaissance und Reformation, sv. 2, Gesammelte Schriften [teubner, leipzig 1914].

S Ëasnim izuzetkom djela Ottoa von Gierkea, The Development of Political Theory, prijevod Bernard Freyd [norton, new york 1939].

Vidi Friedrich Meinecke, Historicism: The Rise of a New Historical Outlook, prijevod J. E. Anderson [routledge and kegan paul, london 1972].

Da biste prepoznali sjeme Hegelovoga idealizma u Vicou, vidite Benedetto Croce, The Philosophy of Giambattista Vico, prijevod R.G. Collingwood [russell and russell, new york 1964]; takoer Hayden White, “What is Living and What is Dead in Croce’s Criticism of Vico”, u Giorgio Tagliacozzo, ur., Giambattista Vico: An International Symposium [johns hopkins university press, baltimore 1969], str. 379-389. White naglaπava kako je Croce preveo Vicoov rad na idealistiËko stajaliπte, preobraæavajuÊi Vicoovu filozofiju povijesti u filozofiju duha.

Vidi Giambattista Vico, De Universi Juris principio et fine uno, u Opere giuridiche [sansoni, firenza 1974], str. 17-343; i Johann Gottfried Herder, Reflections on the Philosophy of the History of Mankind, prijevod Frank Manuel [university of chicago press, chicago 1968].

Emmanuel-Joseph Sieye`s, u priliËno razliËitom kontekstu, izriËito proglaπava apsolutno prvenstvo nacije: “Nacija postoji prije svega, ona je podrijetlo svega”. Vidi Qu’est-ce que le Tiers État? [droz, æeneva 1970], str. 180.

O radu Sieye`sa i razvoju dogaaja u Francuskoj revoluciji, vidi Antonio Negri, Il potere

360

17 |

18 | 19 |

20 | 21 | 22 | 23 |

24 | 25 |

26 |

27 |

BILJE©KE ZA STRANICE 95-100

costituente: saggio sulle alternative del moderno [sugarco, milano 1992], pogl. 5, str.

223-286.

Za odliËnu analizu razlike izmeu mnoπtva i naroda, vidi Paolo Virno, “Virtuosity and Revolution: The Poltical Theory of Exodus”, u Paolo Virno i Michael Hardt, ur., Radical Thought in Italy [university of minnesota press, minneapolis 1996], str. 189-210.

Thomas Hobbes, De Cive [appleton century-crofts, new york 1949], poglavlje xii, dio 8, str. 135.

Vidi Étienne Balibar, “Racism and Nationalism”, u Étienne Balibar & Immanuel Wallerstein, Race, Nation, Class [verso, london 1991], str. 37-67. Vratit Êemo se pitanju nacije u kolonijalnom kontekstu u sljedeÊem poglavlju.

Vidi, na primjer, Robert Young, Colonial Desire: Hybridity in Theory, Culture, and Race [routledge, london 1995].

Vidi Sieye`s, Qu’est-ce que le Tiers État?

Vidi Roberto Zapperiev Uvod, ibid., str. 7-117.

Dobrih stotinu godina kasnije Antonio Gramsci izmislio je pojam nacionalnopuËkoga kao dio napora da se obnovi upravo taj hegemonistiËki klasni zahvat u sluæbi proletarijata. Za Gramscija, nacionalnopuËko je pojam po kojemu bi se intelektualci ujedinili s narodom, i tako je to snaæan izvor za izgradnju puËke hegemonije. Vidi Antonio Gramsci, Quademi del carcere [einaudi, torino 1977], 3:2113-20. Za odliËnu kritiku Gramscijeva pojma nacionalnopuËkoga, vidi Alberto Asor Rosa, Scrittori e popolo, 7. izd. [savelli, rim 1976].

Johann Gottlieb Fichte, Addresses to the German Nation, prijevod R.F. Jones i G.H. Turnbull [greenwood press, westport conn. 1979].

Trebamo naglasiti da su razna liberalna tumaËenja Hegela, od Rudolfa Hayma do Franza Rosenzweiga, samo uspjela obnoviti njegovu politiËku misao usredotoËujuÊi se na njezine nacionalne vidove. Vidi Rudolf Haym, Hegel und seine Zeit [berlin, 1857]; Franz Rosenzweig, Hegel und der Staat [münchen, 1920]; i Eric Weil, Hegel et l’État [vrin, pariz 1950]. Rosenzweig svakako najbolje razumije tragediju neizbjeænoga povezivanja izmeu nacije i etiËnosti u Hegelovoj misli. Vidi Franz Rosenzweig, The Star of Redemption, prijevod William Hallo [holt, rinehart and winston, new york 1971]; i odliËno tumaËenje te knjige, Stéphane Moses, Systeme et révélation: la philosophie de Franz Rosenzweig [seuil, pariz 1982]. “[Socijalisti] moraju stoga nedvosmisleno zahtijevati da socijaldemokrati tlaËiteljskih zemalja [takozvanih “velikih” nacija osobito] priznaju i brane pravo potlaËenih nacija na samoodreenje u politiËkom smislu te rijeËi, tj., pravo na politiËko odvajanje.” Lenin, The Right of Nations to Self-Determination, str. 65.

Vidi Malcolm X, “The Ballot or the Bullet”, u Malcolm X Speaks [pathfinder, new york 1989], str. 23-44. Za raspravu o nacionalizmu Malcolma X, osobito u njegovim naporima

BILJE©KE ZA STRANICE 100-104

28 |

29 |

30 |

31 |

32 | 33 |

34 |

35 |

361

da utemelji Organizaciju afroameriËkoga jedinstva tijekom posljednje godine njegova æivota, vidi William Sales, Jr., From Civil Rights to Black Liberation: Malcolm X and the Organization of Afro-American Unity [south end press, boston 1994].

Wahneema Lubiano, “Black Nationalism and Black Common Sense: Policing Ourselves and Others”, u Wahneema Lubiano, ur., The House That Race Built [vintage, new york 1997], str. 232-252; citat str. 236. Vidi takoer Wahneema Lubiano, “Standing in for the State: Black Nationalism and ‘Writing’ the Black Subject”, Alphabet City, br. 3 [listopad 1993], str. 20-23.

Pitanje “crnaËke suverenosti” dobiva vaæno mjesto u Cedric Robinsonovoj kritici W.E.B. Du Boisove potpore Liberiji 1920-ih i ‘30-ih godina. Robinson vjeruje da je Du Bois nekritiËki podupirao snage moderne suverenosti. Vidi Cedric Robinson, “W.E.B. Du Bois and Black Sovereignty”, u Sidney Lemelle & Robin Kelley, ur., Imagining Home: Culture, Class, and Nationalism in the African Diaspora [verso, london 1994], str. 145-157.

Jean Genet, “Interview avec Wischenbart”, u Oeuvres completes, sv. 6 [gallimard, pariz 1991], str. 282. OpÊenito o Genetovom iskustvu s Crnim panterama i Palestincima, vidi njegov zadnji roman, Prisoner of Love, prijevod Barbara Bray [wesleyan university press, hanover, n.h. 1992].

Benedict Anderson smatra da su filozofi nepravedno omalovaæavali koncept nacije i da ga trebamo promatrati u neutralnijem svjetlu. “Dio poteπkoÊe je πto nesvjesno teæimo hipostazirati postojanje Nacionalizma-s-velikim-N [kao da bismo to uËinili na primjeru Doba-s-velikim-D] i onda “to” razvrstati kao ideologiju. [Obratimo pozornost da ako svatko ima neko doba onda je Doba puki analitiËki izraz.]. Mislim da bi stvari bilo mnogo lakπe ako bismo nacionalizam tretirali kao da pripada ‘srodstvu’ i ‘religiji’, a ne ‘liberalizmu’ ili ‘faπizmu’.” Anderson, Imagined Communities, str. 5. Svatko pripada naciji, kao πto svatko pripada nekom dobu [ili ga ima], rasi, spolu i tako dalje. Opasnost je tu πto Anderson naturalizira naciju i naπe pripadanje njoj. Mi moramo, naprotiv, denaturalizirati naciju i shvatiti njezinu povijesnu tvorevinu i politiËke posljedice.

O odnosu izmeu klasne borbe i dva svjetska rata, vidi Ernst Nolte, Der Europäische Bürgerkrieg, 1917-1945 [propyläen verlag, frankfurt 1987].

Prvi tekst koji treba razmotriti u kontekstu austrijskih socijaldemokratskih teorija je Otto Bauer, Die Nationalitätenfragen und die Sozialdemokratie [wiener volksbuchhandlung, beË 1924]. Engleski prijevodi izvadaka iz te knjige ukljuËeni su u AustroMarxism, prijevod Tom Bottomore & Patrick Goode [clarendon press, oxford 1978].

Vidi Joseph Stalin, “Marxism and the National Question”, u Marxism and the National and Colonial Question [international publishers, new york 1935], str. 3-61 (vidi: Marksizam i nacionalno-kolonijalno pitanje, prijevod Zvonko Tkalec [kultura, zagreb 1947]).

Mi uzimamo ovaj izraz ali ne dijelimo Talmonovo politiËko stajaliπte iz J.L. Talmon, The Origins of Totalitarian Democracy [secker and warburg, london 1952].

362

BILJE©KE ZA STRANICE 104-111

36 | Navedeno u Roberto Zapperievom Uvodu, u Sieyes, Qu’est-ce que le Tiers État, str. 7117; citat str. 77.

2.3 DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI 01 | “Tamnija strana renesanse istiËe ... ponovno roenje klasiËne tradicije kao opravdanje za kolonijalno πirenje.” Walter Mignolo, The Darker Side of the Renaissance: Literacy, Territoriality, and Colonization [university of michigan press, ann arbor 1995], str. vi.

02 | Bartolomé de Las Casas, In Defense of the Indians, ur., Stafford Poole [northern illinois university press, de kalb 1974], str. 271. Vidi takoer Lewis Hanke, All Mankind Is One: A Study of the Disputation between Bartolomé de Las Casas and Juan Gines de Sepulveda in 1550 on the Intellectual and Religious Capacity of the American Indians [northern illinois university press, de kalb 1974].

03 | Navedeno u C.L.R. James, The Black Jacobins, 2. izd. [random house, new york 1963], str. 196.

04 | Aimé Césaire, Toussaint Louverture: la révolution française et le probleme colonial [présence africaine, pariz 1961], str. 309.

05 | Vidi Eugene Genovese, From Rebellion to Revolution: Afro-American Slave Revolts in the Making of the Modern World [louisiana state university press, baton rouge 1979], str. 88.

06 | Karl Marx, Capital, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], 1:925.

07 | Karl Marx, “The British Rule in India”, u Surveys from Exile, sv. 2, Political Writings [penguin, london 1973], str. 306.

08 | Karl Marx, “The Native States”, u Letters on India [contemporary india publications, lahore 1937], str. 51.

09 | Marx, “The British Rule in India”, str. 307.

10 | Karl Marx, “The Future Results of British Rule in India”, u Surveys from Exile, sv. 2, Political Writings [penguin, london 1973], str. 320.

11 | Aijaz Ahmad ukazuje da je Marx preuzeo opis indijske povijesti izravno od Hegela.

Vidi Aijaz Ahmad, In Theory: Classes, Nations, Literatures [verso, london 1992], str.

231 i 241.

12 | Marx, “The Future Results of British Rule in India”, str. 320.

13 | Robin Blackburn, The Overthrow of Colonial Slavery, 1776-1848 [verso, london 1998], str. 3 i 11.

14 | Vidi Elizabeth Fox Genovese & Eugene Genovese, Fruits of Merchant Capital: Slavery and Bourgeois Property in the Rise and Expansion of Capitalism [oxford university press, oxford 1983], str. vii.

15 | Blackburn, The Overthrow of Colonial Slavery, str. 8.

16 | Odnos izmeu nadniËarskoga rada i ropstva u kapitalistiËkom razvoju jedan je od

BILJE©KE ZA STRANICE 111-118

17 | 18 | 19 |

20 | 21 | 22 |

23 |

24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |

363

srediπnjih problema u Yann Moulier Boutang, De l’esclavage au salariat: économie historique du salariat bridé [presses universitaires de france, pariz 1998].

To je jedna od najvaænijih tvrdnji u Robin Blackburn, The Overthrow of Colonial Slavery.

Vidi, osobito str. 520.

Moulier Boutang, De l’esclavage au salariat, str. 5.

Franz Fanon, The Wretched of the Earth, prijevod Constance Farrington [grove press, new york 1963], str. 38 (Prezreni na svijetu, prijevod Vera Frangeπ [stvarnost, zagreb 1973]). O manihejskim podjelama kolonijalnoga svijeta, vidi Abdul JanMohamed, “The Economy of Manichean Allegory: The Function of Racial Difference in Colonialist Literature”, Critical Inquiry, 12, br. 1 [jesen 1985], 55-87.

Fanon, The Wretched of the Earth, str. 42.

Edward Said, Orientalism [vintage, new york 1978], str. 4-5 i 104 (Orijentalizam, prijevod Biljana RomiÊ [konzor, zagreb 1999]).

Kulturna antropologija provela je radikalnu samokritiku u zadnjim desetljeÊima, naglaπavajuÊi kako su mnoge najjaËe struje te discipline sudjelovale u kolonijalistiËkim projektima i podupirali ih. Rani klasiËni tekstovi te kritike su Gérard Leclerc, Anthropologie et colonialisme: essai sur l’histoire de l’africanisme [fayard, pariz 1972]; i Talal Asad, ur., Anthropology and the Colonial Encounter [ithaca press, london 1973].

Meu nedavnim radovima, osobito korisnim smatramo Nicholaus Thomas, Colonialism’s Culture: Anthropology, Travel, and Government [princeton university press, princeton 1994].

Ta je tvrdnja jasno razvijena u Valentin Mudimbe, The Invention of Africa: Gnosis, Philosophy, and the Order of Knowledge [indiana university press, bloomington 1988], vidi osobito str. 64, 81 i 108.

Ranajit Guha, An Indian Historiography of India: A Nineteenth-Century Agenda and Its Implications [centre for studies in social sciences, calcutta 1988], str. 12.

An Inquiry into the causes of the insurrection of negroes in the island of St. Domingo [crukshank, london and philadelphia 1792], str. 5 Vidi Paul Gilroy, The Black Atlantic [harvard university press, cambridge, mass. 1993], str. 1-40.

Vidi Franz Fanon, Black Skin, White Masks, prijevod Charles Lam Markmann [grove press, new york 1967], str. 216-222.

Jean-Paul Sartre, “Black Orpheus”, u “What is Literature?” and Other Essays [harvard university press, cambridge, mass. 1988], str. 296.

Jean-Paul Sartre, “Preface”, u Fanon, The Wretched of the Earth, str. 20.

“U stvari pripadnost crnoj rasi pojavljuje se kao nenaglaπeni tempo [le temps faible] dijalektiËkog kretanja: teoretska i praktiËna potvrda bijele prevlasti je teza; poloæaj crne rase kao antitetiËna vrijednost trenutak je negacije. Ali taj negativan trenutak nije

364

31 | 32 | 33 | 34 |

35 | 36 |

BILJE©KE ZA STRANICE 118-122

dovoljan sam po sebi, a ti crni ljudi koji u njemu sudjeluju znaju to savrπeno dobro; oni znaju da on teæi prema sintezi ili ostvarenju ljudskoga biÊa u ‘nerasnom’ druπtvu. Prema tome, crna rasa je za uniπtenje same sebe; ona je ‘prijelaz prema’ a ne ‘dolazak u’, sredstvo a ne cilj.” Sartre, “Black Orpheus”, str. 327.

Fanon, The Wretched of the Earth, str. 52.

Ibid., str. 58-65.

Vidi Malcolm X, “The Ballot or the Bullet”, u Malcolm X Speaks [pathfinder, new york 1989], str. 23-44.

Trebamo imati na umu da je, unutar sfere komunistiËkih i socijalistiËkih pokreta, diskurs o nacionalizmu ne samo legitimirao borbu za osloboenje od kolonijalnih sila veÊ je posluæio i kao sredstvo da se insistira na neovisnosti i razlikama lokalnoga revolucionarnoga iskustva od modela vladajuÊih socijalistiËkih sila. Na primjer, kineski nacionalizam bio je stijeg pod kojim su kineski revolucionari mogli pruæiti otpor sovjetskom nadzoru i sovjetskim modelima, prevodeÊi marksizam na jezik kineskoga seljaπtva [to jest, u misao Mao Ce Tunga]. SliËno, u narednom razdoblju, revolucionari od Vijetnama do Kube i Nikaragve insistirali su na nacionalnoj naravi borbi kako bi potvrdili svoju neovisnost od Moskve i Pekinga.

Povelja Ujedinjenih naroda, Ëlanak 2.1, u Leland Goodrich & Edvard Hambro, Charter of the United Nations [world peace foundation, boston 1946], str. 339.

Partha Chatterjee, Nationalist Thought and the Colonial World: A Derivative Discourse? [zed books, london 1986], str. 168.

ZARAZA 01 | Louis-Ferdinand Céline, Journey to the End of the Night, prijevod Ralph Manheim [new york: new directions, 1983, str. 145; izmijenjen engleski prijevod]; dalje navedeno u tekstu (Putovanje nakraj noÊi, prijevod Viπnja Machiedo [znanje, zagreb 1972]).

02 | Vidi Cindy Patton, Global AIDS / Local Context, u tisku; i John O’Neill, “AIDS as a Globalizing Panic”, u Mike Featherstone, ur., Global Culture: Nationalism, Globalization, and Modernity [sage, london 1990], str. 329-342.

BILJE©KE ZA STRANICE 123-131

365

2.4 SIMPTOMI PRIJELAZA 01 | Arif Dirlik, The Postcolonial Aura: Third World Criticism in the Age of Global Capitalism [westview press, boulder 1997], str. 52-83; citat str. 77.

02 | Vidi, na primjer, Jane Flax, Thinking Fragments [university of california press, berkeley 1990], str. 29.

03 | Za objaπnjenje o tome kako mnogi postmoderni teoretiËari stavljaju razne pravce modernistiËke misli pod jedan jedini naziv “prosvjetiteljstva”, vidi Kathi Weeks, Constituting Feminist Subjects [cornell university press, ithaca 1998], pogl. 2.

04 | bell hooks, yearning: Race, Gender, and Cultural Politics [south end press, boston 1990], str. 25.

05 | Jane Flax, Disputed Subjects [routledge, london 1993], str. 91.

06 | Za postmodernu kritiku nuæno je najprije utvrditi πto znaËi “moderno” na nekom podruËju i onda postaviti nasljednu paradigmu koja je nekako u skladu s nekim oblikom postmodernoga miπljenja. Uzmite, na primjer, podruËje koje bi na prvi pogled moglo izgledati manje vjerojatnim kandidatom za jedan takav zahvat: javnu upravu, to jest studiju birokracije. Moderna paradigma istraæivanja koja prevladava na tom podruËju odreena je “propisom neutralne javne uprave πto se pripisuje Wilsonu [odvajanje politike od uprave], Tayloru [znanstveni menadæment] i Weberu [hijerarhijsko zapovijedanje].” Charles Fox & Hugh Miller, Postmodern Public Administration: Toward Discourse [sage, thousand oaks, calif. 1995], str. 3. Znanstvenici koji su uvjereni da je ta paradigma zastarjela mogu upotrijebiti postmoderno miπljenje kao sredstvo da preobraze to podruËje. U tom sluËaju, oni predlaæu “teoriju neutemeljenoga diskursa” kao postmoderni model koji Êe stvoriti aktivnije meusobno javno djelovanje i tako demokratizirati birokraciju [str. 75].

07 | Vidi James Der Derian & Michael Shapiro, ur., International / Intertextual Relations: Postmodern Readings of World Politics [lexington books, lexington, mass. 1989]; Jim George, Discourse of Global Politics: A Critical [Re]Introduction to Internaitonal Relations [lynne rienner publications, boulder 1994]; i Michael Shapiro & Hayward Alker, Jr., ur., Territorial Identities and Global Flows [university of minnesota press, minneapolis 1996] 08 | Homi Bhabha, The Location of Culture [routledge, london 1994], str. 18.

09 | Gyan Prakash, “Postcolonial Criticism and Indian Historiography”, Social Text, br. 31/ 32 [1992], 8.

10 | Vidi Edward Said, Culture and Imperialism [vintage, new york 1993], str. 282-303.

11 | Edward Said, “Arabesque,” New Statesman and Society, 7 [rujan 1990], 32.

12 | Anders Stephanson daje odliËan prikaz shvaÊanja Sjedinjenih dræava kao “novoga Jeruzalema” u Manifest Destiny: American Expansionism and the Empire of Right [hill and wang, new york 1995].

366

BILJE©KE ZA STRANICE 132-136

13 | “Poput mnogih vizija ‘zlatnoga doba’, ‘tradicionalna obitelj’ isparava pri pobliæoj analizi.

To je ahistorijska mjeπavina struktura, vrijednosti i ponaπanja koji nisu nikada zajedno postojali u isto vrijeme i na istom mjestu.” Stephanie Coontz, The Way We Never Were: American Families and the Nostalgia Trap [basic books, new york 1992], str. 9.

14 | Fazlur Rahman, Islam and Modernity: Transformation of an Intellectual Tradition [university of chicago press, chicago 1984], str. 142.

15 | “Fundamentalizam poniæenoga islamskoga svijeta nije tradicija proπlosti veÊ postmoderna pojava: neizbjeæna ideoloπka reakcija na neuspjeh zapadne modernizacije.”

Robert Kurtz, “Die Krise, die aus dem Osten kam”, prevedeno na talijanski u L’onore perduto del lavoro, prijevod Anselm Jappe & Maria Teresa Ricci [manifestolibri, rim 1994], str. 16. OpÊenitije, o suvremenim zabludama oko pojmova tradicije i skupnog identiteta, vidi Arjun Appadurai, “Life after Primordialism”, u Modernity at Large [university of minnesota press, minneapolis 1996], str. 139-157.

16 | Akbar Ahmed, Postmodernism and Islam [routledge, new york 1992], str. 32 17 | Rahman, Islam and Modernity, str. 136 18 | Robert Reich, The Work of Nations [random house, new york 1992], str. 8 i 3.

19 | Vidi Arjun Appadurai, “Disjuncture and Difference in the Global Cultural Economy,” u Modernity at Large [university of minnesota press, minneapolis 1996], str. 27-47.

20 | Vidi, na primjer, Jean Baudrillard, Selected Writings, ur., Mark Poster [blackwell, oxford 1988]; i Umberto Ecco, Travels in Hyper-reality, prijevod William Weaver [picador, london 1986], str. 3-58.

21 | Stephen Brown, Postmodern Marketing [routledge, london 1995], str. 157. Dok je marketinπka praksa postmoderna, ukazuje Brown, marketinπka teorija ostaje tvrdoglavo “moderna” [πto tu znaËi pozitivistiËka]. Elizabeth Hirschman i Morris Holbrook takoer oplakuju otpor marketinπke teorije i potroπaËkoga istraæivanja postmodernom razmiπljanju u Postmodern Consumer Research: The Study of Consumption as Text [sage, newbury park, calif. 1992].

22 | Vidi George Yudice, “Civil Society, Consumption, and Governmentality in an Age of Global Restructuring: An Introduction,” Social Text, br. 45 [zima 1995], 1-25.

23 | William Bergquist, The Postmodern Organization: Mastering the Art of Irreversible Change [jossey-bass, san francisco 1993], str. xiii. Vidi takoer eseje u David Boje, Robert Gephart, Jr., & Tojo Joseph Thatchenkery, ur., Postmodern Management and Organizational Theory [sage, thousand oaks, calif. 1996].

24 | Vidi Avery Gordon, “The Work of Corporate Culture: Diversity Management”, Social Text, 44, sv. 13, br. 3 [jesen/zima 1995], 3-30.

25 | Vidi Chris Newfield, “Corporate Pleasures for a Corporate Planet,” Social Text, 44, sv.

13, br. 3 [jesen/zima 1995], 31-44.

26 | Vidi Fredric Jameson, Postmodernism, Or, The Cultural Logic of Late Capitalism [duke

BILJE©KE ZA STRANICE 136-147

367

university press, durham 1991]; i David Harvey, The Condition of Postmodernity [blackwell, oxford 1989].

2.5 UMREÆENA MO∆: SUVERENOST SAD-a I NOVI IMPERIJ 01 | Alexander Hamilton, James Madison & John Jay, The Federalist, ur. Max Beldt [blackwell, oxford 1948], str. 37. Ovaj odlomak je iz Federalista br. 9, πto ga je napisao Hamilton (FederalistiËki spisi, prijevod Vojislav Koπtunica [πtampa, beograd 1981]).

02 | Vidi J.G.A. Pocock, The Machiavellian Moment: Florentine Political Thought and the Atlantic Republican Tradition [princeton university press, princeton 1975]; i J.C.D. Clark, The Language of Liberty, 1660-1832 [cambridge university press, cambridge 1994].

03 | O atlantskoj struji republikanske tradicije od Engleske revolucije do AmeriËke revolucije, vidi Antonio Negri, Il potere costituente [sugarco, milano 1992], pogl. 3 i 4, str, 117-222; i David Cressy, Coming Over: Migration and Communication between England and New England in the Sevetneenth Century [cambridge university press, cambridge 1987].

04 | Opet, vidi Negri, Il potere costituente. Vidi takoer J.G.A. Pocock, “States, Republics, and Empires: The American Founding in Early Modern Perspective”, u Terence Ball & J.G.A. Pocock, ur., Conceptual Change and the Constitution [university press of kansas, lawrence 1988], str. 55-77.

05 | Vidi Polybius, The Rise of the Roman Empire, prijevod Ian Scott-Kilvert [penguin, harmondsworth 1979], knjiga vi, str. 302-352.

06 | Vidi Alexis de Tocqueville, Democracy in America, 2 sv. [knopf, new york 1944], osobito autorov uvod, 1:3-16 (O demokraciji u Americi, prijevod Divina Marion [informator, zagreb 1995]).

07 | Vidi Hannah Arendt, On Revolution [viking, new york 1963].

08 | Ovdje izravno upuÊujemo na Max Weber, The Protestant Ethic and the Spirit of Capitalism, prijevod Talcott Parsons [scribner’s, new york 1950] (Protestantska etika i duh kapitalizma, prijevod Nika MiliÊeviÊ [veselin masleπa/svjetlost, sarajevo 1989]); ali vidi takoer Michael Walzer, Exodus and Revolution [basic books, new york 1985].

09 | Za detaljne analize o protuslovljima unutar Ustava, vidi prvenstveno Michael Kammen, A Machine That Would Go of Itself [knopf, new york 1986].

10 | Tijekom svoga Ëitanja Polibija u Govorima, Machiavelli insistira na nuænosti da se Republika πiri kako ne bi zapala u korupciju. Vidi Negri, Il potere costituente, str. 75-97.

11 | Mjeπavinu reformizma i ekspanzionizma u “Empire of Right” divno je prikazao Anders Stephanson, Manifest Destiny: American Expansion and the Empire of Right [hill and wang, new york 1995].

12 | Virgil, Ecologue IV, u Opera, ur., R.A.B. Mynors [clarendon press, oxford 1969], stihovi 4-5, str. 10. Izvorni tekst: “Ultima Cumaei uenit iam carminis aetas; / magnus ab integro saeclorum nascitur ordo.”

368

BILJE©KE ZA STRANICE 147-153

13 | Bruce Ackerman predlaæe periodizaciju prva tri reæima ili faze ustavne povijesti SADa. Vidi We The People: Foundations [harvard university press, cambridge, mass. 1991], osobito str. 58-80.

14 | “Ono πto se moglo iznad svega osjetiti bio je osjeÊaj potpuno nove vrste zemlje, πto ju je jedinstveno obiljeæavala druπtvena, ekonomska i prostorna otvorenost.” Stephanson, Manifest Destiny, str. 28.

15 | Marx je objasnio ekonomsko podrijetlo Sjedinjenih dræava kada je analizirao ameriËkoga ekonomista Henrya Charlesa Careyja. Sjedinjene dræave su “zemlja gdje se buræoasko druπtvo nije razvilo na temeljima feudalnoga sustava, veÊ se je prije razvilo samo od sebe.” Karl Marx, Grundrisse, prijevod Martin Nicolaus [vintage, new york 1973], str.

884. Marx takoer raspravlja o razlici kapitalistiËkoga razvoja u Sjedinjenim dræavama [zajedno s drugim doseljeniËkim kolonijama kao πto je Australija], u Capitalu, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], 1:931-940. Za Tocquevilleovu analizu druπtvenoekonomskih korijena Sjedinjenih dræava, vidi Democracy in America, sv. 1, pogl. 2 i 3, str. 26-54.

16 | Thomas Jefferson “vidio je ekspanziju kao neizbjeænog pratioca stabilnog, sigurnog i uspjeπnog Imperija Slobode”. Robert Tucker & David Hendrickson, Empire of Liberty.

The Statecraft of Thomas Jefferson [oxford university press, oxford 1990], str. 162.

17 | Ustav SAD-a, Ëlanak i, odlomak 2. O pravilu tri petine, vidi John Chester Miller, The Wolf by the Ears: Thomas Jefferson and Slavery [free press, new york 1977], str. 221-225.

18 | Za kratku povijest krize Ustava πto ju je ubrzalo crnaËko ropstvo od Ustavne konvencije do Graanskog rata, vidi Kammen, A Machine That Would Go of Itself, str. 96-105.

19 | O pojavi industrijske radniËke klase SAD-a kao moÊne snage krajem devetnaestoga i poËetkom dvadesetoga stoljeÊa, vidi David Brody, Workers in Industrial America: Essays on Twentieth-Century Struggles [oxford university press, oxford 1980], str. 3-47; Stanley Aronowitz, False Promises: The Shaping of American Working-Class Consciousness [mcgraw-hill, new york 1973], str. 137-166; i Bruno Ramirez, When Workers Fight: The Politics of Industrial Relations in the Progressive Era, 1898-1916 [greenwood press, westport, conn. 1978].

20 | Za dobru analizu odnosa izmeu ekspanzionizma SAD-a i evropskoga imperijalizma u smislu vanjske politike, vidi Akira Iriye, From Nationalism to Internationalism: U.S. Foreign Policy to 1914 [routledge and kegan paul, london 1977].

21 | Citirano u Frank Ninkovich, “Theodore Roosevelt: Civlization as Ideology,” Diplomatic History, 20, br. 3 [ljeto 1986], 221-245; citat str. 232-233. Ninkovich jasno pokazuje kako je Rooseveltov imperijalizam bio Ëvrsto utemeljen u ideologiji “πirenja civilizacije.”

22 | O Woodrowu Wilsonu i sudbini naprednoga internacionalizma, vidi Thomas Knock, To End All Wars: Woodrow Wilson and the Quest for a New World Order [oxford university press, oxford 1992].

BILJE©KE ZA STRANICE 153-162

369

23 | Vidi Antonio Negri, “Keynes and the Capitalist Theory of the State”, u Michael Hardt & Antonio Negri, Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], str. 23-51.

24 | Posljedice Monrooeve izvorne deklaracije bile su dvosmislene u najboljem sluËaju, a Ernst May je tvrdio da je doktrina nastala koliko zbog domaÊih politiËkih pritisaka toliko i zbog meunarodnih pitanja; vidi The Making of the Monroe Doctrine [harvard university press, cambridge, mass. 1975]. Ta je doktrina stvarno postala uËinkovita vanjska politika s Theodore Rooseveltovim imperijalistiËkim pohodima, a osobito s projektom izgradnje Panamskoga kanala.

25 | Za dugu povijest vojnih intervencija SAD-a u Latinskoj Americi i osobito u Centralnoj Americi, vidi Ivan Musicant, The Banana Wars: A History of United States Military Intervention in Latin America [macmillan, new york 1990]: Noam Chomsky, Turning the Tide: U.S. Intervention in Central America and the Struggle for Peace [south end press, boston 1985]; Saul Landau, The Dangerous Doctrine: National Security and U.S. Foreign Policy [westview press, boulder 1988].

26 | William Chafe utvruje 1968. kao promjenu reæima u Sjedinjenim dræavama sa stajaliπta druπtvenoga povjesniËara: “Svaki povjesniËar koji upotrebljava rijeË ‘razvoe’ da bi opisao odreeni trenutak riskira da pojednostavni sloæenost povijesnoga procesa.

Meutim, ako se ta rijeË koristi da bi oznaËila prekretnicu koja obiljeæava kraj prevlasti jednoga skupa snaga i poËetak prevlasti drugoga, ona izgleda prikladna za opis onoga πto se dogodilo u Americi 1968.” William Chafe, The Unfinished Journey: America Since World War II [oxford university press, oxford 1986], str. 378. Chafe toËno shvaÊa ono πto mi podrazumijevamo pod promjenom ustavnoga reæima, to jest, kraj prevlasti jednoga skupa snaga i poËetak prevlasti drugoga. Za Chafeovu analizu republikanskoga duha tih kretanja, vidi str. 302-342.

2.6 IMPERIJALNA SUVERENOST 01 | Immanuel Kant, “An Answer to the Question: ‘What is Enlightenment?’” u Political Writings, ur., Hams Reiss, 2. izd. [cambridge university press, cambridge 1991], str. 5460 (Pravno-politiËki spisi, ur. i prijevod Zvonko Posavec [politiËka kultura, zagreb 2000]).

02 | Michel Foucault, “What is Enlightenment,” u Ethics: Subjectivity and Truth, sv.1 Essential Works of Foucault 1954-1984, ur. Paul Rabinow [new press, new york 1997], str. 303-319.

03 | Ibid, str. 315.

04 | O odnosu izmeu moderne metafizike i politiËke teorije, vidi Antonio Negri, The Savage Anomaly, prijevod Michael Hardt [university of minnesota press, minneapolis 1991].

05 | Nalazimo inaËice toga prostornoga razmjeπtaja unutarnjega i vanjskoga u mnogih

370

06 | 07 | 08 |

09 | 10 |

11 |

12 |

13 | 14 |

BILJE©KE ZA STRANICE 162-166

suvremenih filozofa kojima se najviπe divimo - Ëak u pisaca kao πto su Foucault i Blanchot koji se odmiËu od dijalektike, pa Ëak i u Derridaa, koji lebdi na rubu izmeu unutarnjega i vanjskoga πto je najdvosmislenija i najnejasnija crta moderne misli. Za Foucaulta i Blanchota, vidi Foucaultov esej “Maurice Blanchot: The Thought from Outside”, prijevod Brian Massumi, u Foucault/Blanchot [zone books, new york 1987].

Za Derridaa, vidi Margins of Philosophy, prijevod Alan Bass [chicago: university of chicago press, 1982].

Fredric Jameson, Postmodernism, Or, The Cultural Logic of Late Capitalism [duke university press, durham 1991], str. ix.

Ovdje prvenstveno mislimo na pojam politiËkoga u Hannah Arendt prikazan u The Human Condition [university of chicago press, chicago 1958].

Za Los Angeles, vidi Mike Davis, City of Quartz [verso, london 1990]. str. 221-263. Za Sao Paolo, vidi Teresa Caldeira, “Fortified Enclaves: The New Urban Segregation,” Public Culture, br. 8 8 [1996]; 303-328.

Vidi Guy Debord, Society of Spectacle, prijevod Donald Nicholson-Smith [zone boks, new york 1991].

Francis Fukuyama, The End of History and the Last Man [free press, new york 1992] (Kraj povijesti i posljednji Ëovjek, prijevod Rajka Rusan Polπek, hrvatska sveuËiliπna naklada, zagreb 1994]).

“Promatrali smo kako ratni stroj ... postavlja svoj niπan prema novoj vrsti neprijatelja, ne viπe prema drugoj Dræavu, pa Ëak ni prema drugom reæimu, veÊ prema bilo kojem neprijatelju [‘l’ennemi quelconque’].” Gilles Deleuze & Félix Guattari, A Thousand Plateaus, prijevod Brian Massumi [university of minnesota press, minneapolis 1987], str. 422.

Postoje bez sumnje zone oskudice unutar svjetskoga træiπta gdje je kolanje kapitala i dobara svedeno na minimum. U nekim sluËajima, izriËita politiËka odluka odreuje tu oskudicu [kao u trgovinskim sankcijama protiv Iraka], a u drugim sluËajevima to slijedi iz implicitne logike globalnoga kapitala [kao u krugovima siromaπtva i gladi u suptropskoj Africi]. Meutim, u svim sluËajevima, te zone ne konstituiraju vanjsko kapitalistiËkom træiπtu, veÊ one prije funkcioniraju unutar svjetskoga træiπta kao najpotËinjenija stepenica globalne ekonomske hijerarhije.

Za odliËno objaπnjenje Foucaultovog pojma dijagrama, vidi Gilles Deleuze, Foucault, prijevod Sean Hand [university of minnesota press, minneapolis 1988], str. 34-37.

Vidi Étienne Balibar, “Is There a ‘Neo-Racism’?”, u Étienne Balibar & Immanuel Wallerstein, Race, Nation, Class [verso, london 1991], str. 17-28; citat str. 21. Avery Gordon i Christopher Newfield govore o neËemu vrlo sliËnome kao o liberalnom rasizmu, πto ga prvenstveno obiljeæava “proturasistiËko stajaliπte koje postoji zajedno s potporom za rasistiËke posljedice”, u “White Mythologies”, Critical Inquiry, 20, br. 4

BILJE©KE ZA STRANICE 166-175

371

[ljeto 1994], 737-757, citat str. 737.

15 | Balibar, “Is There a ‘Neo-Racism’?” str 21-22.

16 | Vidi Walter Benn Michaels, Our America: Nativism, Modernism, and Pluralism [duke university press, durham 1995]; i “Race into Culture: A Critical Genealogy of Cultural Identity”, Critical Inquiry, 18, br. 4 [ljeto 1992], 655-685. Benn Michaels kritizira onu vrstu rasizma koja se pojavljuje u kulturnom pluralizmu, ali to Ëini na takav naËin kao da podupire liberalni rasizam. Vidi Gordonovu i Newfieldovu odliËnu kritiku njegovoga rada u “White Mythologies”.

17 | Deleuze & Guattari, A Thousand Plateaus, str. 178.

18 | Ibid, str. 209.

19 | Vidi Lauren Berlant, The Queen of America Goes to Washington City. Essays on Sex and Citizenship [duke university press, durham 1997]. O njezinoj formulaciji reakcionarnoga obrata parole “Osobno je politiËko”, vidi str. 175-180. Za odliËnu analizu “intimne javne sfere”, vidi str. 2-24.

20 | Liberalni poredak Imperija postiæe neku vrstu “preklapajuÊega konsenzusa”, kako kaæe John Rawls, u kojemu se od svih zahtijeva da ostave postrance svoje “sveobuhvatne doktrine” u interesu snoπljivosti. Vidi John Rawls, Political Liberalism [columbia university press, new york 1993] (PolitiËki liberalizam, prijevod Filip GrgiÊ [kruzak, zagreb 2000]). Za kritiËki prikaz njegove knjige, vidi Michael Hardt, “On Political Liberalism”, Qui Parle, 7, br. 1 [jesen/zima 1993], 140-149.

21 | O [ponovnom] stvaranju etniËkih identiteta u Kini, na primjer, vidi Ralph Litzinger, “Memory Work: Reconstituting the Ethnic in Post-Mao China”, Cultural Anthropology, 13, br. 2 [1998], str. 224-255.

22 | Gilles Deleuze, “Postscript on Control Societies”, u Negotiations, prijevod Martin Joughin [columbia university press, new york 1995], str. 177-182; citat str. 179.

23 | Vidi Philippe Bourgeois, Ethnicity at Work: Divided Labor on a Central American Banana Plantation [john hopkins university press, baltimore 1989].

24 | Vidi Aristotle, De generatione et corruptione, prijevod C. J. Williams [oxford university press, oxford 1982]. OpÊenito, o filozofskim shvaÊanjima stvaranja i korupcije, vidi Reiner Schürmann, Des hégémonies brisées [t.e.r., mouvezin 1996].

ODBIJANJE 01 | Vidi osobito Gilles Deleuze, “Bartleby, ou la formule”, u Critique et clinique [minuit, pariz 1993], str. 89-114; i Giorgio Agamben, “Bartleby o della contingenza”, u Bartleby: la formula della creazione [quodlibet, macerata 1993], str. 47-92.

02 | J.M. Coetzee, The Life and Times of Michael K [penguin, harmondsworth 1983], str. 151 (Æivot i doba Michaela K., prijevod Petar VujaËiÊ [v.b.z., zagreb 2001]) 03 | Étienne de la Boétie, The Politics of Obedience: The Discourse of Voluntary Servitude,

372

BILJE©KE ZA STRANICE 175-184

prijevod Harry Kurz [free life edition, new york 1975], str. 52-53. Na francuskom, Discours de la servitude volontaire, u Oeuvres complËtes [slatkine, æeneva 1967], str. 157; citat str. 14.

INTERMECO: PROTUIMPERIJ 01 | Gilles Deleuze & Félix Guattari, Anti-Oedipus, prijevod Robert Hurley, Marke Lane & Helen Lane [university of minnesota press, minneapolis 1983], str. 239.

02 | Jedan od najboljih prikaza IWW-a nalazi se u John Dos Passosovom obimnom romanu USA [library of america, new york 1996] (U.S.A., prijevod Novak SimiÊ i dr. [otokar kerπovani, rijeka 1956]). Vidi takoer Joyce Kornbluch, ur., Rebel Voices: an I.W.W. Anthology [university of michigan press, ann arbour 1964].

03 | “Bilo bi moguÊe napisati cijelu povijest izuma od 1830. samo u svrhu da se kapitalu dade oruæje protiv pobune radniËke klase.” Karl Marx, Capital, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], 1:563.

04 | O promjenljivom odnosu izmeu rada i vrijednosti, vidi Antonio Negri, “Twenty Theses on Marx,” u Saree Makdisi, Cesare Casarino & Rebecca Karl, ur., Marxism Beyond Marxism [routledge, new york 1996], str. 149-180 i Antonio Negri, “Value and Affect,” boundary 2, 26, br. 2 [ljeto 1999].

05 | Deleuze & Guattari, Anti-Oedipus, str. 29 [izmijenjen prijevod].

06 | Jedan on najvaænijih romana talijanske renesanse je Elio Vitoriniev Uomini e no [Ljudi i ne ljudi] u kojemu biti Ëovjek znaËi biti protiv. PriËe Nanni Balestrini o klasnoj borbi u Italiji 1960-ih i 1970-ih godina preuzimaju tu pozitivnu odluËnost biti-protiv. Vidi osobito Vogliamo tutto [feltrinelli, milano 1971]; i The Unseen, prijevod Liz Heron [verso, london 1989].

07 | Yann Moulier Boutang tvrdi da se marksistiËki koncept “industrijske rezervne vojske” pokazao osobito jakom preprekom naπem shvaÊanju moÊi mnoπtva. U tom se okviru podjele i slojevi radne snage opÊenito shvaÊaju kao predodreene i uËvrπÊene kvantitativnom logikom razvoja, to jest, proizvodnim racionalnostima kapitalistiËke vladavine. Takvo stajaliπte smatra da to kruto i jedinstveno zapovijedanje ima takvu moÊ da sve oblike radne snage iskljuËivo podvrgava kapitalu. Ono Ëak i nezaposleno stanovniπtvo i selidbeno stanovniπtvo vidi kao ono koje je kapital predodredio kao “rezervnu radnu snagu” Radna snaga liπena je subjektivnosti i razlike jer je potpuno potËinjena æeljeznim zakonima kapitala. Vidi Yann Moulier Boutang, De l’esclavage du salariat [presses universitaires de france, pariz 1998].

08 | Friedrich Nietzsche, The Will to Power, prijevod Walter Kaufmann & R.J. Hollingdale [vintage, new york 1968], str. 465 [br. 868, studeni 1887 - oæujak 1888] (Volja za moÊ, prijevod Ante StamaÊ [mladost, zagreb 1988]).

09 | Mi opisujemo egzodus kao jedan od pokretaËa raspada realnoga socijalizma u naπem

BILJE©KE ZA STRANICE 184-185

373

Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], str. 263-269.

10 | Prvi odlomak je iz Walter Benjamin, “Erfahrung und Armut”, u Gesammelte Schriften, ur. Rolf Tiedemann & Hermann Schweppenhuser [suhrkamp, frankfurt 1972], sv. 2, dio 1, str. 213-219; citat str. 215. Drugi odlomak je iz “The Destructive Character,” u Reflections, ur. Peter Demetz [schocken books, new york 1978], str. 302-303.

11 | O seobama spolnosti i spolnom izopaËenju, vidi François Peraldi, ur., Polysexuality [semiotext[e], new york 1981]; i Sylvere Lotringer, Overrexposed: Treating Sexual Perversion in America [pantheon, new york 1988]. Arthur & Marilouise Kroker takoer naglaπavaju prevratniπtvo tijela i spolnosti πto odbijaju ËistoÊu i normalnost u esejima kao πto su “The Last Sex: Feminism and Outlaw Bodies,” u Arthur & Marilouise Kroker, ur., The Last Sex: Feminism and Outlaw Bodies [st. martin’s press, new york 1993]. naposljetku, najbolji izvor za eksperimente tjelesnih i spolnih preobrazbi mogu biti romani Kathy Acker; vidi, na primjer, Empire and Senseless [grove press, new york 1988].

12 | O poslijeljudskim izmjenama tijela, vidi Judith Halberstam & Ira Livingston, “Introduction: Posthuman Bodies,” u Judith Halberstam & Ira Livingston, ur., Posthuman Bodies [indiana university press, bloomington 1995], str.1-19; i Steve Shaviro, The Cinematic Body [university of minnesota press, minneapolis 1993]. Za jedno drugo zanimljivo istraæivanje o moguÊim izmjenama ljudskoga tijela, vidi Alphonso Lingis, Foreign Bodies [routledge, new york 1994]. Vidi takoer Stelarcovu performansnu umjetnost, kao πto je Stelarc, Obsolete Body. Suspensions [j.p. publications, davis, calif.

1984].

13 | Najvaæniji tekstovi koji sluæe kao osnova za cijeli opseg radova o granicama izmeu ljudi, æivotinja i strojeva su Donna Haraway, Simians, Cyborgs, and Women: The Reinvention of Nature [routledge, new york 1991]; i Deleuze & Guattari, Anti-Oedipus, osobito str. 1-8. Brojne studije o politiËkom potencijalu tjelesnoga nomadstva i preobrazbi pojavile su se u 1990-im godinama, naroËito u Sjedinjenim dræavama. Za tri najzanimljivija feministiËka primjera s vrlo raznih stajaliπta, vidi Rosi Braidotti, Nomadic Subjects: Embodiment and Sexual Difference in Contemporary Feminist Theory [columbia university press, new york 1994]; Camilla Griggers, Becoming-Woman in Postmodernity [university of minnesota press, minneapolis 1996]; i Anna Camaiti Hostert, Passing [castelvecchi, rim 1997].

14 | Nadzor i mutacija moæda su bitne teme “cyberpunk” proze. Dovoljno je vidjeti seminalni tekst, William Gibson, Neuromancer [ace, new york 1984]. Meutim, najfascinantnija istraæivanja o tim temama moæemo vjerojatno naÊi u romanima Williama S. Burroughsa i u filmovima Davida Cronenberga. O Burroughsu i Cronenbergu, vidi Steve Shaviro, Doom Patrols: A Theoretical Fiction about Postmodernism [serpent’s tail, london 1997], str. 101-121.

374

BILJE©KE ZA STRANICE 186-191

15 | Ovaj savjet protiv normaliziranih tijela i normaliziranih æivota bio je moæda temeljno naËelo Félix Guattarijeve terapeutske prakse.

16 | “Proletarijat se .... pojavljuje kao nasljednik nomada u zapadnom svijetu. Ne samo πto su mnogi anarhisti koristili nomadske teme πto potjeËu iz Istoka, veÊ je i buræoazija vrlo brzo izjednaËila proletere i nomade, usporeujuÊi Pariz s gradom πto ga salijeÊu nomadi.”

Gilles Deleuze & Félix Guattari, A Thousand Plateaus, prijevod Brian Massumi [university of minnesota press, minneapolis 1987], str. 558, biljeπka 61.

17 | Vidi Negrijev esej o Jacques Derridaovom Spectres of Marx, “The Specter’s Smile”, u Michael Splinker, ur., Ghostly Demarcations [verso, london 1999], str. 5-16.

3.1 GRANICE IMPERIJALIZMA 01 | Za izvore o raspravi o imperijalizmu od Kautskoga do Lenjina, vidi odliËnu biografiju u Hans-Ulrich Wehler, ur., Imperialismus [kiepenheuer and witsch, köln 1970], str. 443459. Za rasprave o imperijalizmu koje su se razvile izmeu dva svjetska rata i nastavile sve do 1960-ih, vidi bibliografiju u Dieter Senghaas, ur., Imperialismus und strukturelle Gewalt [suhrkamp, frankfurt 1972], str. 379-403. Za koristan saæetak rasprava na engleskom jeziku, vidi Anthony Brewer, Marxist Theories of Imperialism: A Critical Survey [routledge and kegan paul, london 1980].

02 | Karl Marx, Grundrisse, prijevod Martin Nicolaus [vintage, new york 1973], str. 408; dalje navedeno u tekstu. Za Marxovu raspravu o unutarnjim “preprekama” kapitalistiËkoj proizvodnji, vidi takoer Capital, sv. 3, prijevod David Fernbach [penguin, london 1981], str. 349-375.

03 | SljedeÊa tvrdnja uskrisuje utvaru potpotroπaËkih teorija, koje tvrde da je nesposobnost potroπnje svih proizvedenih roba kobna mana kapitalizma i da Êe ona nuæno voditi u katastrofu. Mnogi marksistiËki i nemarksistiËki ekonomisti uvjerljivo su pisali protiv bilo kakve zamisli da bi kapitalistiËka tendencija prema isuviπe velikoj proizvodnji ili isuviπe maloj potroπnji bila katastrofiËna. Za procjenu potpotroπaËkih tvrdnji u Marxa i Luxemburg, vidi Michael Bleaney, Under-consumption Theories [international publishers, new york 1976], str. 102-119 i 186-201, i Ernest Mandel, Uvod u Karl Marxov Capital, sv. 2, prijevod David Fernbach [penguin, harmondsworth 1977], str. 69-77. Vidi takoer Buharinovu utjecajnu kritiku Rose Luxemburg u Imperialism and the Accumulation of Capital, ur., Kenneth Tarbuck, prijevod Rudolf Wichmann [allen lane, london 1972], str. 151-270. Trebamo naglasiti da je ekonomska nuænost temeljena na kvantitativnim izraËunima ponekad forma ali nikada sadræaj Marxovih i Luxemburginih tvrdnji. Bilo koja nuænost je u stvari povijesna i druπtvena. Marx i Luxemburg su utvrdili ekonomsku prepreku koja pomaæe objasniti kako je kapital povijesno bio prisiljen πiriti se ili se kretati izvan samoga sebe i ukljuËiti nova træiπta unutar svoga podruËja.

04 | Za Marxovu analizu teorije apstinencije kapitalistiËke potroπnje, vidi Capital, sv. 1,

BILJE©KE ZA STRANICE 191-196

375

prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], str. 738-746, i Capital, 3:366.

05 | “Ukupna masa roba, ukupni proizvod, mora biti prodan, kako onaj dio koji zamjenjuje stalan i varijabilan kapital tako i onaj koji predstavlja viπak vrijednosti. Ako se to ne dogodi, ili se samo djelomice dogodi, ili samo po cijenama koje su manje od cijene proizvodnje, onda, premda je radnik svakako eksploatiran, njegova eksploatacija nije ostvarena kao takva za kapitalistu i moæe Ëak i ne ukljuËivati nikakvo ostvarenje izvuËenoga viπka vrijednosti.” Marx, Capital, 3:352.

06 | Ibid, 3:353.

07 | O πirenju proizvodnje i træiπta, vidi Marx, Grundrisse, str. 419; Capital, 1: 910-911; 2:470471; 3:349-355.

08 | “Prava prepreka kapitalistiËkoj proizvodnji je sam kapital.” Marx, Capital, 3:358.

09 | Rosa Luxemburg, The Accumulation of Capital, prijevod Agnes Schwarzchild [monthly review press, new york 1968], str. 365-366 i 467. Luxemburgina analiza kapitalistiËke akumulacije, njezine kritike Marxa i njezina teorija o propasti kapitalizma, sve su naiπle na veliko osporavanje otkad se pojavila njezina knjiga. Za dobre saæetke o pitanjima o kojima se radi, vidi Mandelov Uvod u Kapital, 2:11-79, osobito str. 62-69; Joan Robinson, Uvod u Luxemburg, The Accumulation of Capital, str. 13-28: i Paul Sweezy, The Theory of Capitalist Development [oxford university press, new york 1942], str. 202-207.

10 | Fernand Braudel, Capitalism and Material Life, 1400-1800, prijevod Miriam Kochan [harper and row, new york 1973], str. 308 (Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV. do XVIII. stoljeÊa, prijevod Dubravka Celebrini i dr. [august cesarec, zagreb 1992]).

11 | Luxemburg, The Accumulation of Capital, str. 358.

12 | Ibid, str. 372.

13 | Rudolf Hilferding, Finance Capital: A Study of the Latest Phase of Capitalist Development, ur., Tom Bottomore [routledge and kegan paul, london 1981], str. 314.

14 | Marx & Engels, Manifesto of the Communist Party [verso, london 1998], str. 40 (KomunistiËki manifest, prijevod Moπa Pijade [arkzin, zagreb 1998]).

15 | O nejednakom razvoju i zemljopisnim razlikama kapitalistiËkoga πirenja, vidi David Harvey, The Limits to Capital [university of chicago press, chicago 1984]; i Neil Smith, Uneven Development: Nature, Capital, and the Production of Space [blackwell, oxford 1984].

16 | Luxemburg, The Accumulation of Capital, str. 446.

17 | “Poput moÊi koje je on najglobalniji izraz, imeprijalizam nije pojam koji moæe biti predmet bilo koje izriËite definicije koja proizlazi iz ekonomskih pojmova. Imperijalizam moæemo jedino shvatiti na temelju potpuno razvijene teorije dræave.” Michel Aglietta, A Theory of Capitalist Regulation, prijevod David Fernbach [new left books, london 1979], str. 30.

376

BILJE©KE ZA STRANICE 196-201

18 | Vidi prvenstveno V.I. Lenin, Imperialism: The Highest Stage of Capitalism [international publishers, new york 1939], i Notebooks on Imperialism, sv. 39, Collected Works [progress publishers, moskva 1977] (Imperijalizam kao najviπi stadij kapitalizma, prijevod Ognjen Prica, 2. izd. [kultura, zagreb 1947]).

19 | Vidi Hilferding, Finance Capital, osobito str. 183-235. Hilferdingova analiza jako se oslanja na Marxovu teoriju izjednaËavanja opÊe profitne stope putem konkurencije; vidi Capital, 3:273-301.

20 | Karl Kautsky, “Zwei Schriften zum Umlernen,” Die Neue Zeit, 30. travnja 1915, str.

144. Izvaci iz Kautskijevih tekstova o imperijalizmu ukljuËeni su u Karl Kautsky: Selected Political Writings, ur. i prijevod Patrick Goode [macmillan, london 1983], str. 74-96.

21 | V.I. Lenin, “Preface to N. Bukharin’s Pamphlet, Imperialism and the World Economy,” u Collected Works [progress publishers, moskva 1964], 22: 103-107; citat str. 106. Vidi takoer Lenjin, Imperialism, str. 111-122. Ovdje trebamo napomenuti da Kautskijevo tumaËenje tendencije prema jedinstvenom svjetskom træiπtu doista nalazi potvrdu u Marxovom radu, osobito u njegovim Ëlancima o kolonijalizmu u Indiji, gdje je Marx postavio pravocrtnu tendenciju imperijalistiËkoga razvoja prema stvaranju svjetskoga træiπta, iako Lenjin toËno tvrdi da je Kautskijevo stajaliπte svakako skretanje od Marxove metode kada zanemaruje moguÊe sukobe i praktiËne prigode suvremenoga stanja. Vidi osobito, Karl Marx, “The Future Results of British Rule in India,” u Surveys from Exile, sv. 2, Political Writings [penguin, london 1973], str. 319-325.

22 | Lenin, “Preface to N. Bukharin’s Pamphlet, Imperialism and the World Economy”, str.

107.

23 | Vidi Antonio Negri, La fabrica della strategia: 33 lezioni su Lenin [cleup, padova 1976].

24 | O Lenjinovom dugu Hobsonu, vidi Giovanni Arrighi, The Geometry of Imperialism: The Limits of Hobson’s Paradigm, prijevod Patrick Camiller [verso, london 1978], str.

23-27.

25 | Cecil Rhodes, naveden u Lenin, Imperialism, str. 79.

26 | Danas je osobito je vaæno staviti sve na svoje mjesto. To je sluËaj s bezbrojnim inaËicama povijesnoga revizionizma s kojima se suoËavamo. Jadni Gramsci, komunist i aktivist prije svega, kojega su muËili i ubili faπisti i oni koji su financirali faπizam - jadan Gramsci primio je danajski dar kada su ga proglasili utemeljiteljem Ëudnoga pojma hegemonije koji ne ostavlja mjesta marksistiËkoj politici. (Vidi, na primjer, Ernesto Laclau & Chantal Mouffe, Hegemony and Socialist Strategy: Towards a Radical Democratic Politics [verso, london 1985], osobito str. 65-71.) Moramo se braniti od tako velikoduπnih darova!

27 | Vidi Roman Rosdolsky, The Making of Marx’s “Capital,” prijevod Peter Burgess [pluto press, london 1977].

28 | O svesku o nadnici koji nedostaje, vidi Antonio Negri, Marx Beyond Marx, prijevod Harry Cleaver, Michael Ryan & Maurizio Viano [autonomedia, new york 1991], str.

BILJE©KE ZA STRANICE 201-206

377

127-150; i Michael Lebowitz, Beyond Capital: Marx’s Political Economy of the Working Class [macmillan, london 1992]. O pitanju postojanja marksistiËke teorije dræave, vidi raspravu izmeu Norberta Bobbia i Antonia Negria u Norberto Bobbio, Which Socialism? [polity press, cambridge 1987].

29 | Marx, Grundrisse, str. 408.

30 | Fernand Braudel, Afterthoughts on Material Civilization and Capitalism, prijevod Patricia Ranum [john hopkins university press, baltimore 1977], str. 64.

KRUGOVI 01 | “Povremeno se i ja umorim od izraza ‘postmoderno’, kao i svi ostali, ali kada doem u iskuπenje da zaæalim moje suuËesniπtvo, da oplakujem njegove zlouporabe i njegov zao glas, i kada doem do zakljuËka, poneπto nevoljko, da on otvara viπe problema nego πto ih rjeπava, onda sebe zateknem kako se poËnem pitati moæe li bilo koji drugi koncept tako uËinkovito i tako ekonomiËno dramatizirati razna pitanja.” Fredric Jameson, Postmodernism, or, The Cultural Logic of Late Capitalism [duke university press, durham 1991], str. 418.

02 | Giovanni Arrighi, The Long Twentieth Century: Money, Power, and the Origins of Our Times [verso, london 1994].

03 | Ibid, str. 332.

3.2 MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA 01 | Vidi James Devine, “Underconsumption, Over-investment, and the Origins of the Great Depression,” Review of Radical Political Economics, 15, br. 2 [ljeto 1983], 1-27. O ekonomskoj krizi iz 1929., vidi takoer klasiËnu analizu Johna Kennetha Galbraitha, The Great Crash, 1929 [houghton mifflin, boston 1954], koja se usredotoËuje na spekulaciju kao uzrok krize; i u skorije vrijeme, Gérard Duménil & D. Lévy, La dynamique du capital: un siecle d’économie americaine [puf, pariz 1996]. OpÊenitije, o teoretskim problemima πto ih je kriza iz 1929. ostavila u nasljedstvo politiËkoj ekonomiji dvadesetoga stoljeÊa, vidi Michel Aglietta, A Theory of Capitalist Regulation, prijevod David Fernbach [new left books, london 1979]; i Robert Boyer & Jacques Mistral, Accumulatiion, inflation, crises [puf, pariz 1978].

02 | John Maynard Keynes imao je moæda najjasniju sposobnost predvianja na Versajskoj konferenciji. VeÊ je na konferenciji i kasnije u svom eseju “The Economic Consequences of Peace”, odbacio politiËki egoizam pobjednika koji Êe postati jedan od Ëimbenika πto su doprinijeli ekonomskoj krizi iz 1920-ih godina.

03 | Tu vrstu tumaËenja ekonomske i politiËke krize iz 1929. treba staviti u snaænu opreku prema “revizionisitËkim” historiografskim koncepcijama u stilu Françoisa Fureta, Ernsta Noltea i Renzoa De Felicea. Ona ukazuje na veliku vaænost ekonomskoga elementa u

378

BILJE©KE ZA STRANICE 206-207

04 | 05 |

06 |

07 |

08 |

definiciji politiËkih izbora u dvadesetom stoljeÊu. RevizionistiËke povijesti, naprotiv, iπËitavaju razvoj dogaaja u tom stoljeÊu kao pravocrtni slijed zamisli koje se Ëesto postavljaju u dijalektiËku suprotnost, s faπizmom i komunizmom na krajnjim polovima.

Vidi, na primjer, François Furet, Le passé d’une illusion: essai sur l’idée communiste au XXe siecle [robert laffont, pariz 1995], osobito poglavlje u kojemu od raspravlja o odnosu izmeu komunizma i faπizma [str. 189-248].

Vidi Jon Haliday, A Political History of Japanese Capitalism [pantheon, new york 1975], str. 82-133.

Autori “liberalne” historiografije poput Arthura Meiera Schlesingera najviπe su insistirali na sintetiËnim obiljeæjima ameriËkoga progresivizma. Vidi njegov rad Political and Social Growth of the American People, 1865-1940, 3.izd. [macmillan, new york 1941]. Vidi takoer Arthur Ekirch, Jr., Progressivism in America: A Study of the Era from Theodore Roosevelt to Woodrow Wilson [new viewpoints, new york 1974].

To je srediπnji razvoj πto su ga zacrtali Michel Aglietta u Theory of Capitalist Regulation i Benjamin Coriat u L’atelier et le chronomËtre [christian bourgeois, pariz 1979]. Vidi takoer Antonio Negri, “Keynes and the Capitalist Theory of State”, u Michael Hardt & Antonio Negri, Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], str. 23-51; i “Crisis of the Planner-State: Communism and Revolutionary Organizations”, u Revolution Retrieved [red notes, london 1988], str. 91-148. Dobru analizu New Deala i kejnezijanizma daje i Suzanne de Brunhoff, The State, Capital, and Economic Policy, prijevod Mike Sonenescher [pluto press, london 1978], str. 61-80.

Pojam discipline πto ga je razvio Michel Foucault svakako ima drugaËiji naglasak od onoga πto ga mi ovdje dajemo, ali mi govorimo o istim postupcima i istoj globalnosti primjene. Foucault prvenstveno ukazuje na to da se disciplina razvija putem institucionalnih arhitektura, da moÊ discipline nije smjeπtena u nekom srediπnjem izvoru veÊ u kapilarnim tvorevinama na njezinim toËkama izvrπenja, i da se subjektivnosti proizvode pounutrenjem discipline i legitimacije njezinih postupaka. To jednako vrijedi za naπe razmatranje ovdje. Meutim, nas ovdje najviπe zanima kako postupci i odnosi disciplinarnosti koji su potekli u tvorniËkom reæimu uspijevaju proæeti cijeli druπtveni teren kao mehanizam istovremeno proizvodnje i vlasti, to jest, kao reæim druπtvene proizvodnje.

Temeljni tekst koji opisuje taj razvoj i predvia njegove posljedice je Max Horkheimer & Theodor Adorno, Dialectic of Enlightenment, prijevod John Cumming [herder and herder, new york 1972], koji je napisan sredinom 1940-ih godina. Slijedila su brojna druga djela koja su opisivala disciplinarno druπtvo i njegov neumoljiv razvoj kao “biopolitiËko druπtvo”. Ta su djela nastala u razliËitim kulturnim i intelektualnim tradicijama ali su potpuno koherentna u odreivanju tendencije. Za dva najjaËa i najinteligentnija pola toga opsega studija, vidi Herbert Marcuse, One-Dimensional Man

BILJE©KE ZA STRANICE 207-211

09 |

10 |

11 |

12 |

13 |

14 |

15 |

16 |

379

[beacon press, boston 1964] (»ovjek jedne dimenzije, prijevod Branka BrujiÊ [veselin masleπa, sarajevo 1989]), koji bismo mogli nazvati anglonjemaËkim polom; i Michel Foucault, Discipline and Punish, prijevod Alan Sheridan [pantheon, new york 1972] (Nadzor i kazna, prijevod Divina Marion [informator, zagreb 1994]), za latinski pol.

Freda Kirchwey, “Program of Action”, Nation, 11. oæujak, 1944, str. 300-305; citirano u Serge Guilbaut, How New York Stole the Idea of Modern Art: Abstract Expressionism, Freedom, and the Cold War, prijevod Arthur Goldhammer [university of chicago press, chicago 1983], str. 103.

O πirenju modela New Deala na druge vladajuÊe zemlje nakon Drugog svjetskog rata, vidi Paul Kennedy, The Rise and Fall of the Great Powers: Economic Change and Military Conflict from 1500 to 2000 [random house, new york 1987], str. 347-437; i Franz Schumann, The Logic of World Power: An Inquiry into the Origins, Currents, and Contradictions of World Politics [pantheon, new york 1974].

O povijesti dekolonizacijskoga procesa opÊenito, vidi Marc Ferro, Histoire des colonisations: des conquetes aux indépendences, XIIIe-XXe siecle [seuil, pariz 1994], Frank Ansprenger, The Dissolution of the Colonial Empires [routledge, london 1989]; i R.F. Holland, European Decolonization, 1918-1981 [macmillan, london 1985].

O uËinku hegemonije SAD-a na dekolonizacijske borbe, vidi Giovanni Arrighi, The Long Twentieth Century [verso, london 1994], str. 69-75; i François Chesnais, La mondialisation du capital, pr. izd. [syros, pariz 1997].

Harry S. Truman, Public Papers [uniteted states government printing office, washington, d.c. 1947], str. 176; citirano u Richard Freeland, The Truman Doctrine and the Origins of McCarthysm [schocken, new york 1971], str. 85. O krutim bipolarnim ideoloπkim podjelama πto ih je nametnuo hladni rat, vidi opet Kennedy, The Rise and Fall of the Great Powers, str. 375-395; i Schumann, The Logic of World Power.

O decentralizaciji manufakturne i usluæne proizvodnje [popraÊeno s centralizacijom zapovijedanja], vidi dvije knjige, Saskia Sassen, The Mobility of Labor and Capital: A Study in Internaitonal Investment and Labor Flow [cambridge university press, cambridge 1988]; osobito str. 127-133; i The Global City: New York, London, Tokyo [princeton university press, princeton 1991], str. 22-34. OpÊenitije o pokretljivosti kapitala i protuteæama ili ograniËavajuÊim Ëimbenicima, vidi David Harvey, The Limits to Capital [chicago university press, chicago 1984], str. 417-422.

Vidi Vladimir Andreff, Les multinationales globales [la découverte, pariz 1995]; i Kenichi Ohmae, The End of the Nation-State: The Rise of Regional Economics [free press, new york 1995].

O otporu seljaka kapitalistiËkoj disciplini, vidi James Scott, Weapons of the Weak: Everyday Forms of Peasant Resistance [yale university press, new haven 1985], str. 235 i passim.

380

BILJE©KE ZA STRANICE 211-216

17 | O ekonomskim projektima modernizacije u Maovoj Kini, vidi Maurice Meisner, Mao’s China and After, 2. izd. [free press, new york 1986], str. 113-139.

18 | Robert Sutcliffe, na primjer, piπe, “Nijedna veÊa zemlja nije joπ postala bogata a da nije doæivjela industrijalizaciju ... VeÊe bogatstvo i bolji æivotni standard pod bilo kojim politiËkim sustavom usko su povezani s industrijalizacijom.” Robert Sutcliffe, Industry and Underdevelopment [addison-wesley, reading, mass. 1971].

19 | O globalnom i periferijskom fordizmu, vidi prvenstveno Alain Lipietz, Mirages and Miracles: The Crisis of Global Fordism, prijevod David Marcey [verso, london 1987]; i “Towards a Global Fordism?” New Left Review, br. 132 [1982], 33-47. O prijemu Lipietzovog rada meu angloameriËkim ekonomistima, vidi David Ruccio, “Fordism on a World Scale: International Dimensions of Regulations,” Review of Radical Political Economics, 21, br. 4 [zima 1989], 33-53; i Bob Jessop, “Fordism and Post-Fordism: A Critical Reformulation,” u Michael Storper & Allen Scott, ur., Pathways to Industrialization and Regional Development [routledge, london 1992], str. 46-69.

20 | Vidi, na primjer, Giovanni Arrighi & John Saul, “Socialism and Economic Development in Tropical Africa”, u Essays on the Political Economy of Africa [monthly review press, new york 1973], str. 11-43: John Saul, “Planning for Socialism in Tanzania”, u Uchumi Editorial Board, ur., Towards Socialist Planning [tanzania publishing house, dar es salaam 1972], str. 1-29; i Terence Hopkins, “On Economic Planning in Tropical Africa,” Coexistence, 1, br. 1 [svibanj 1964], 77-88. Za dvije procjene o neuspjehu ekonomskih strategija razvoja i planiranja u Africi [ali obje joπ uvijek zamiπljaju da se moæe ostvariti “alternativni” socijalistiËki razvoj], vidi Samir Amir, Maldevelopment: Anatomy of a Global Failure [zed books, london 1990], osobito str. 7-74; i Claude Ake, Democracy and Development in Africa [the brookings institution, washington, d.c. 1996].

21 | Za zanimljiv osobni prikaz Bandunπke konferencije i njezinoga znaËenja, vidi Richard Wright, The Color Curtain: A Report on the Bandung Conference [world, new york 1956]. Glavni govori na konferenciji ukljuËeni su u George McTurnan Kahin, The AsianAfrican Conference [cornell university press, ithaca 1956]. O pokretu nesvrstanih, vidi Leo Mates, Nonalignement: Theory and Current Policy [institut za meunarodnu politiku i ekonomiju, beograd 1972]; i M.S. Rajan, Nonalignement and Nonalignement Movement [vikas publishing, new delhi 1990].

22 | O nomadstvu i konstituciji subjektivnosti, vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari, A Thousand Plateaus, prijevod Brian Massumi [university of minnesota press, minneapolis 1987], osobito str. 351-423.

23 | O formalnom i stvarnom potËinjavanju u Marxa, vidi prvenstveno Karl Marx, Capital, sv. 1, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], str. 1019-38.

BILJE©KE ZA STRANICE 218-224

381

PRVOBITNE AKUMULACIJE 01 | Karl Marx, Capital, sv. 1, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], str.918.

02 | Vidi prvenstveno Samir Amin, Accumulation on a World Scale, prijevod Brian Pearce [monthly review press, new york 1974]; i Andre Gunder Frank, Capitalism and Underdevelopment in Latin America [monthly review press, new york 1967].

3.3 OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA 01 | O krizi i restrukturiranju kapitalistiËke proizvodnje u 1960-im i 1970-im godinama, vidi Michael Piore & Charles Sabel, The Second Industrial Divide [basic books, new york 1984]. O financijskoj i ekonomskoj krizi, vidi Robert Boyer & Jacques Mistral, Accumulation, inflation, crises [puf, pariz 1978].

02 | Vidi Antonio Negri, “Marx and Cycle of Crisis”, u Revolution Retrieved [red notes, london 1988], str. 43-90.

03 | Vidi povijesni esej “Do You Remember Revolution?” napisan zajedniËki i Paolo Virno, “Do You Remember Counter-revolution?” u Paolo Virno & Michael Hardt, ur., Radical Thought in Italy [university of minnesota press, minneapolis 1996], str. 225-259. Vidi takoer Paolo Carpignano, “Note su classe operaia e capitale in America negli anni sessanta”, u Sergio Bologna, Paolo Carpignano & Antonio Negri, Crisi e organizzazione operaia [feltrinelli, milano 1976], str. 73-97.

04 | O “eksploziji blagostanja u 1960-im”, vidi Frances Fox Piven & Richard Cloward, Regulating the Poor: The Functions of Public Welfare [pantheon, new york 1971], osobito str. 183-199. Vidi takoer Piven & Cloward, The New Class War: Reagan’s Attack on the Welfare State and Its Consequences [pantheon, new york 1982].

05 | Vidi Luciano Ferrari Bravo, “Introduzione: vecchie e nuove questioni nella teoria dell’imperialismo”, u Luciano Ferrari Bravo, ur., Imperialismo e classe operaia multinazionale [feltrinelli, milano 1975], str. 7-70.

06 | Claude Ake ide tako daleko da obiljeæava cijeli kapitalistiËki sustav kao sukob izmeu “buræoaskih zemalja” i “proleterskih zemalja” u Revolutionary Pressures in Africa [zed books, london 1978], str. 11.

07 | To stajaliπte TreÊega svijeta implicitno je u mnogim tekstovima Immanuela Wallersteina, Andrea Gundera Franka i Samira Amina.

08 | Za temeljiti povijesni prikaz dogaaja i protagonista na konferenciji u Bretton Woodsu, vidi Armand Van Dormael, Bretton Woods: Birth of a Monetary System [macmillan, london 1978]. Za povijesni prikaz koji daje πiri pogled na sveobuhvatnu pripremu SADa za hegemoniju u poslijeratnom razdoblju postavljanjem ekonomskoga planiranja u Bretton Woodsu zajedno s politiËkim planiranjem u Dumbarton Oaksu, vidi George Schild, Bretton Woods and Dumbarton Oakes: American Economic and Political Postwar Planning in the Summer of 1944 [st. martin’s press, new york 1995].

382

BILJE©KE ZA STRANICE 225-229

09 | Giovani Arrighi, The Long Twentieth Century [verso, london 1994], str. 278-279.

10 | O meunarodnoj financijskoj krizi koja je poËela 1970-ih raspadom mehanizama iz Bretton Woodsa, vidi Peter Coffey, The World Monetary Crisis [st. martin’s press, new york 1974]; i Arrighi, The Long Twentieth Century, str. 300-324.

11 | O eurodolarskim financijama kao elementu krize, vidi Jeffry Frieden, Banking on the World: The Politics of American International Finance [harper and row, new york 1987], str. 79-122.

12 | O konvertibilnosti dolara i Nixonovom manevru 1971, vidi David Calleo & Benjamin Rowland, America and the World Political Economy: Atlantic Dreams and National Realities [indiana university press, bloomington 1973], str. 87-117; i Coffey, The World Monetary Crisis, str. 25-42.

13 | O granicama fordizma i potrebi da kapital pronae postfordistiËku shemu proizvodnje i akumulacije, vidi Benjamin Coriat, L’atelier et le robot: essai sur le fordisme et la production de masse a l’âge de l’électronique [christian bourgeois, pariz 1990].

14 | Fredric Jameson tvrdi da druπtvene borbe iz 1960-ih godina u Prvom svijetu, naroËito u Sjedinjenim dræavama i Francuskoj, proizlaze iz snaæne dekolonizacije i oslobodilaËkih pokreta u TreÊem svijetu tijekom 1950-ih i 1960-ih godina. Vidi Fredric Jameson, “Periodizing the 60s”, u Ideologies of Theory: Essays: 1971-1986 [university of minnesota press, minneapolis 1988], 2.178-208, osobito str. 180-186.

15 | Vidi Giovanni Arrighi, “Marxist Century, American Century: The Making and Remaking of the World Labor Movement”, u Samir Amin, Giovanni Arrighi, Andre Gunder Frank & Immanuel Wallerstein, Transforming the Revolution: Social Movements and the World System [monthly review press, new york 1990], 54-95.

16 | Robin Kelley pruæa uzoran prikaz dinamike proleterskoga odbijanja i stvaranja alternativnih oblika æivota u svojoj sjajnoj povijesti crnaËke radniËke klase SAD-a, Race Rebels: Culture, Politics, and the Black Working Class [free press, new york 1994].

17 | I u ekoloπkoj misli, barem u njezinim najsnaænijim paradigmama, moæemo jasno vidjeti da “priroda” jednako pripada ljudima i drugim æivim biÊima; ekologija ukljuËuje ne samo oËuvanje stvari, veÊ proizvodnju odnosa kao i proizvodnju subjektivnosti. Vidi Félix Guattari, Les trois écologies [galilee, pariz 1989]; i Verena Andermatt Conley, Ecopolitics: The Environment in Poststructuralist Thought [routledge, london 1997].

Franco Piperno nastavlja taj “ekoloπki” pravac misli, iako u drugaËijem tonu, u Elogio dell spirito pubblico meridionale [manifestolibri, rim 1997].

18 | U svom naporu da promiπlja vaænost i stvarne granice “vanjskoga”, Rosa Luxemburg moæda je bila prvi veliki ekoloπki mislilac u dvadesetom stoljeÊu. Najbolji primjeri marksistiËke ekoloπke misli u autora kao πto su André Gorz i James O’Connor usvajaju oblik tvrdnje sliËan antiimperijalisitËkom stajaliπtu Rose Luxemburg [iako njihov rad ne proizlazi izravno iz njezinoga]: kapitalistiËka proizvodnja nuæno podrazumijeva

BILJE©KE ZA STRANICE 229-235

19 |

20 |

21 |

22 |

23 | 24 |

25 |

26 | 27 |

28 |

383

πirenje u prirodu i njezino uniπtenje, πto ima ne samo tragiËne posljedice po æivot na planeti veÊ potkopava i buduÊu odræivost samoga kapitalizma. Za Andréa Gorza, vidi Ecology as Politics, prijevod Patsy Vigderman & Jonathan Cloud [south end press, boston 1980]; za Jamesa O’Connora, vidi “Capitalism, Nature, Socialism: A Theoretical Introduction”, Capitalism, Nature, Socialism, 1, br. 1 [1989], 11-38.

“Kasni kapitalizam tako se pojavljuje kao razdoblje u kojemu su sve grane ekonomije potpuno industrijalizirane po prvi put; Ëemu bismo mogli dalje dodati ... sve veÊu mehanizaciju nadgradnje.” Ernest Mandel, Late Capitalism, prijevod Joris De Bres [london, verso 1978], str. 190-191.

“Taj ËiπÊi kapitalizam naπega vremena tako je uklonio enklave pretkapitalistiËke organizacije koje je dosad podnosio i iskoriπtavao kao vazalne tvorevine.” Fredric Jameson, Postmodernism, or, The Cultural Logic of Late Capitalism [duke university press, durham 1990], str. 36.

Ne æelimo nagovijestiti da kapital moæe stalno, putem tehnoloπkoga napretka, usklaivati svoj razorni odnos sa svojim [ljudskim i ostalim] okoliπem. Tehnoloπki napredak moæe samo promijeniti teren sukoba i odgoditi krizu, ali granice i suprotstavljanja ostaju.

Stanley Aronowitz nudi korisno preispitivanje spektra druπtvenih pokreta u SAD-u tijekom 1960-ih godina u The Death and Rebirth of American Radicalism [routledge, london 1996], str. 57-90.

Vidi opet Kelley, Race Rebels, osobito str. 17-100, o prikrivenim povijestima otpora.

O povijesti odbijanja koja vrπe feministiËki pokreti u SAD-u 1960-ih i 1970-ih godina, vidi Alice Echols, Daring to Be Bad: Radical Feminism in America, 1967-1975 [university of minnesota press, minneapolis 1989].

Vidi, na primjer, Judith Butler, “Merely Cultural”, New Left Review, br. 227 [sijeËanjveljaËa 1998], 33-44. Najutjecajniji tekst za politiËko tumaËenje “novih druπtvenih pokreta” u tom smislu je Ernesto Laclau & Chantal Mouffe, Hegemony and Socialist Strategy: Towards a Radical Democratic Politics [verso, london 1985].

Vidi Antonio Negri, The Politics of Subversion: A Manifesto for the Twenty-first Century, prijevod James Newell [polity press, oxford 1989].

Fredric Jameson, na primjer, tvrdi da se raspad Sovjetskoga Saveza nije dogodio “zbog njegovoga neuspjeha, veÊ zbog njegovoga uspjeha, barem πto se modernizacije tiËe.”

Vidi njegov esej “Actually Existing Marxism” u Saree Makdisi, Cesare Casarino & Rebecca Karl, ur., Marxism Beyond Marxism [routledge, london 1996], str. 14-54; citat str. 43.

OpÊenitije o tome kako nas je hladnoratovska propaganda [na objema stranama] uËinila slijepima za stvarne pokrete u druπtvenoj povijesti unutar sovjetskoga reæima, vidi Moshe Lewin, The Making of the Soviet System [pantheon, new york 1985].

Vidi Leon Trotsky, The Revolution Betrayed, prijevod Max Eastman [doubleday, garden city, n.y. 1937]; i Cornelius Castoriadis, Devant la guerre [fayard, pariz 1981]. Vidi takoer

384

BILJE©KE ZA STRANICE 235-241

niz Ëlanaka Denisa Bergera o raspadu Sovjetskog saveza, “Perestroika: la révolution réellement existante?” Futur antérieur, br. 1 [1990], 53-62; “Que reste-t-il de la perestro_ka?”

Futur antérieur, br. 6 [1991], 15-20; i “L’Unione Soviétique a l’heure du vide”, Futur antérieur, br. 8 [1991], 5-12.

29 | Izgleda nam da bismo mogli sliËno tvrditi za izmijenjenu druπtvenu praksu kineskoga proletarijata u postmaoistiËkoj eri koja je dovela do pokreta “kulturne groznice” u 1980im godinama. Vidi Xudong Zhang, Chinese Modernism in the Era of Reforms [duke university press, durham 1997]. Zhang objaπnjava bajkovito stvaralaπtvo koje je doπlo do izraæaja u tom razdoblju.

3.4 POSTMODERNIZACIJA 01 | Tekstovi koji uvode u obimnu literaturu koja raspravlja o periodizaciji fazi moderne proizvodnje su Daniel Bell, Coming of Post-industrial Society [basic books, new york 1973]; i Alain Touraine, Post-industrial Society, prijevod Leonard Mayhew [random house, new york 1971].

02 | Vidi Manuel Castells & Yuko Aoyama, “Paths towards the Informational Society: Employment Structure in G-7 Countries, 1920-90”, International Labor Review, 133, br. 1 [1994], 5-33; citat str. 13.

03 | O laænim povijesnim analogijama koje su doprinijele dugovnoj krizi u zemljama TreÊega svijeta, vidi Cheryl Payer, Lent and Lost: Foreign Credit and Third World Development [zed books, london 1991].

04 | KlasiËni prikazi teorija nedovoljne razvijenosti i ovisnosti su Andre Gunder Frank, Capitalism and Underdevelopment in Latin America [monthly review press, new york 1967]; i Fernando Enrique Cardoso & Enzo Faletto, Dependency and Development in Latin America, prijevod Marjory Mattingly Urquidt [university of california press, berkeley 1979]. Za vrlo saæetu kritiku tvrdnji o fazama razvoja, vidi Immanuel Wallerstein, The Capitalist World-Economy [cambridge university press, cambridge 1979], str. 3-5.

05 | Diskurs o razvoju bila je iluzija, ali bila je to stvarna i uËinkovita iluzija koja je uspostavila vlastite strukture i ustanove moÊi diljem svijeta “u razvoju”. O institucionalizaciji razvoja, vidi Arturo Escobar, Encountering Development: The Making and Unmaking of the World [princeton university press, princeton 1995], str. 73-101.

06 | Za kritiku razvojne ideologije teorija ovisnosti, vidi ibid, str. 80-81.

07 | Vidi, na primjer, Claude Ake, A Political Economy of Africa [longman, harlow, essex 1981], str. 136. To je takoer opÊi okvir predstavljen u djelu Andrea Gundera Franka i Samira Amina.

08 | Robert Musil, The Man without Qualities, prijevod Sophie Wilkins [knopf, new york 1995], 2:367.

BILJE©KE ZA STRANICE 241-246

385

09 | François Bar, “Information Infrastructure and the Transformation of Manufacturing”, u William Drake, ur., The New Information Infrastructure: Strategies for U.S. Policy [twentieth century fund press, new york 1995], str. 55-74; citat str. 56.

10 | Vidi Robert Chase & David Garvin, “The Service Factory”, u Gary Pisano i Robert Hayes, ur., Manufacturing Renaissance [harvard business school press, boston 1995], str. 35-45.

11 | Vidi Castells & Aoyama, “Paths towards the Informational Society”, str. 19-28.

12 | Manuel Castells opisuje najpotËinjenije regije globalne ekonomije kao “»etvrti svijet”.

Vidi njegov esej “The Informational Economy and the New International Division of Labor”, u Martin Carnoy, Manuel Castells, Stephen Cohen & Fernando Enrique Cardoso, The New Global Economy in the Information Age [pennsylvania state university press, university park 1993], str. 15-43.

13 | Castells & Aoyama, “Paths towards the Informational Society”, str. 27.

14 | Pierre Lévy, Collective Intelligence: Mankind’s Emerging World in Cyberspace [plenum press, new york 1997].

15 | O usporedbi izmeu fordistiËkoga i tojotistiËkoga modela, vidi Benjamin Coriat, Penser a l’envers: travail et organization dans l’entreprise japonaise [christian bourgeois, pariz 1994]. Za kratku povijest poËetka razvoja proizvodnih modela Toyote, vidi Kazuo Wada, “The Emergence of the ‘Flow Production’ Method in Japan”, u Haruhito Shiomi & Kazuo Wada, ur., Fordism Transformed: The Development of Production Methods in the Automobile Industry [oxford university press, oxford 1995], str. 11-27.

16 | Mi prvenstveno mislimo na Jürgen Habermasovu konceptualnu podjelu izmeu komunikativne i instrumentalne radnje u djelima kao πto je The Theory of Communicative Action, prijevod Thomas McCarthy [beacon press, boston 1984]. Za odliËnu kritiku te Habermasove podjele, vidi Christian Marazzi, Il posto dei calzini: la svolta linguistica dell’ economia e i suoi effetti nella politica [casagrande, bellinzona, πvicarska 1995], str. 29-34.

17 | Za definiciju i analizu nematerijalnoga rada, vidi Maurizio Lazzarato, “Immaterial Labor”, u Paolo Virno & Michael Hardt, ur., Radical Thought in Italy [university of minnesota press, minneapolis 1996], str. 133-147. Vidi takoer natuknicu o nematerijalnom radu u glosaru na kraju iste zbirke, str. 262.

18 | Peter Drucker shvaÊa prijelaz prema nematerijalnoj proizvodnji u krajnjem smislu.

“Osnovni ekonomski izvor - ‘sredstva za proizvodnju’, da upotrijebim ekonomski izraz - nije viπe kapital, niti prirodni izvori [ekonomski ‘zemlja’], niti ‘rad’. To je i bit Êe znanje.”

Peter Drucker, Post-capitalist Society [harper, new york 1993], str. 8. Meutim, Drucker ne razumije da znanje nije dato veÊ je proizvedeno i da njegova proizvodnja ukljuËuje nove vrste sredstava za proizvodnju i rada.

19 | Robert Reich, The Work of Nations: Preparing Ourselves for 21st-Century Capitalism

386

BILJE©KE ZA STRANICE 246-253

20 | 21 | 22 |

23 | 24 | 25 | 26 |

27 | 28 |

29 |

30 |

[knopf, new york 1991], str. 177. Reichu je najvaænija Ëinjenica da Êe ta nova podjela u globalnoj ekonomiji odluËiti o prednosti - i naposljetku o nacionalnoj prevlasti - putem zemljopisne raspodjele tih poslova visoke i niske vrijednosti.

Vidi Karl Marx, Capital, sv. 1, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], str. 131137.

Vidi Dorothy Smith, The Everyday World as Problematic: A Feminist Sociology [northeastern university press, boston 1987], osobito str. 78-88.

Marx je u svoje vrijeme zamiπljao suradnju kao ishod radnji kapitalista, koji funkcionira poput dirigenta orkestra ili generala na bojnom polju, razmjeπtajuÊi i usuglaπujuÊi proizvodne snage u zajedniËkom naporu. Vidi Capital, 1:439-454. Za analizu suvremene dinamike druπtvene i proizvodne suradnje, vidi Antonio Negri, The Politics of Subversion: A Manifesto for the Twenty-first Century, prijevod James Newell [polity press, oxford 1989].

Vidi Saskia Sassen, The Global City: New York, London, Tokyo [princeton university press, princeton 1991].

O mreænom poduzeÊu, vidi Manuel Castells, The Rise of the Network Society [blackwell, oxford 1996], str. 151-200.

Bill Gates, The Road Ahead [viking, new york 1995], str. 158.

Nekoliko talijanskih znanstvenika tumaËe decentralizaciju mreæne proizvodnje u malim i srednjim poduzeÊima u sjevernoj Italiji kao priliku da se stvore novi krugovi autonomnoga rada. Vidi Sergio Bologna & Andrea Fumagalli, ur., Il lavoro autonomo di seconda generazione: scenari del postfordismo in Italia [feltrnelli, milano 1997].

O rastu “proizvoaËkih usluga” u koncentriranim srediπtima nadzora, vidi Sassen, The Global City, str. 90-125.

Peter Cowhey, “Building the Global Information Highway: Toll Booths, Construction Contracts, and Rules of the Road”, u William Drake, ur., The New Information Infrastructure [twentieth century fund press, new york 1995], str. 175-204, citat str.

175.

O rizomatskim i granastim strukturama, vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari, A Thousand Plateaus, prijevod Brian Massumi [university of minnesota press, minneapolis 1987], str. 3-25.

O laænim egalitarnim obeÊanjima “informacijske autoceste” u Sjedinjenim dræavama, vidi Herbert Schiller, Information Inequality: The Deepening Social Crisis in America [routledge, new york 1996], osobito str. 75-89. Za globalniju analizu o nejednakoj raspodjeli informacija i tehnologija, vidi William Wresch, Disconnected: Haves and Have-Nots in the Informaiton Age [rutgers university press, new brunswick, n.j. 1996].

BILJE©KE ZA STRANICE 256-258

387

3.5 MJE©OVITA KONSTITUCIJA 01 | Za analizu tekstova u radovima Marxa & Engelsa koji se bave teorijom dræave, vidi Antonio Negri, “Communist State Theory”, u Michael Hardt & Antonio Negri, Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], str. 139-176.

02 | Vidi M. C. Ricklefs, A History of Modern Indonesia, 2. izd. [macmillan, london 1993].

Pramoedya Ananta Toer lijepo opisuje sloæeni odnos izmeu nizozemske uprave, tradicionalnih javanskih vlasti i ekonomskih snaga poËetkom dvadesetoga stoljeÊa u svom velikom romanu u Ëetiri sveska The Buru Quartet, prijevod Max Lane [penguin books, london 1892-1992].

03 | Vidi Brian Gardner, The East India Company [rupert hart-davis, london 1971]; i Geoffrey Wheatcroft, The Randlords [atheneum, new york 1986].

04 | Marx je tvrdio da veÊa koncentracija i centralizacija kapitala djeluje protiv snaga konkurencije te da stoga predstavlja razoran proces za kapital. Vidi Karl Marx, Capital, sv. 3, prijevod David Fernbach [penguin, london 1981], str. 566-573. Lenjin je preuzeo tu istu tvrdnju u svojoj analizi monopolske faze kapitala: monopoli uniπtavaju konkurenciju, koja je temelj kapitalistiËkoga razvoja. Vidi V.I. Lenin, Imperialism: The Highest Stage of Capitalism [international publishers, new york 1939], str. 16-30.

05 | Vidi, na primjer, Richard Barnet & John Cavanagh, Global Dreams: Imperial Corporations and the New World Order [simon and schuster, new york 1884].

06 | PolitiËki teolog Thomas Hobbes dao je prvu veliku definiciju koncepta “autonomnosti politiËkoga”, koja pripada tradiciji politiËke teologije. Carl Schmitt je taj koncept podigao na joπ viπu razinu; vidi prvenstveno The Concept of the Political, prijevod George Schwab [rutgers university press, new brunswick, n.j. 1976] (Pojam politike i ostale razprave, prijevod Zlatko GaπparoviÊ [matica hrvatska, zagreb 1943]); i Verfassungslehre, 8. izd. [duncker & humboldt, berlin 1993]. PolitiËko se tu podrazumijeva kao temelj svakoga druπtvenoga odnosa i prvobitne procjene ili “odluke” koja konstituira sferu moÊi i tako jamËi æivotni prostor. Zanimljivo je primijetiti da je Schmittovo shvaÊanje nerazdvojno povezano s pravnom definicijom nacionalne dræave i nezamislivo izvan njezinoga podruËja. Izgleda da je i Schmitt shvatio tu Ëinjenicu nakon πto je doæivio katastrofu njemaËke nacionalne dræave. Vidi Carl Schmitt, Der Nomos der Erde im Volkerrecht des jus publicum europaeum [greven verlag, köln 1950]. Najopπirnije razmatranje Schmittovoga shvaÊanja politiËkoga, koliko nam je poznato, nalazi se u Carlo Galli, Genealogia della politica: C. Schmitt e la crisi del pensiero politico moderno [il mulino, bologna 1996]. Tu kritiku Schmittovog koncepta “autonomije politiËkoga” trebalo bi primijeniti na razna druga stajaliπta koja na neki naËin proizlaze iz njegove misli. Kao dvije krajnosti moæemo navesti Lea Straussa, koji je pokuπao usvojiti Schmittov koncept unutar vlastitoga liberalnoga shvaÊanja naravnog prava, i Maria Trontia, koji je pokuπao u autonomiji politiËkoga pronaÊi teren koji bi mogao poduprijeti kompromis s liberalnim

388

BILJE©KE ZA STRANICE 258-266

07 |

08 |

09 |

10 | 11 | 12 | 13 |

14 |

15 |

snagama u razdoblju kada su zapadnoevropske komunistiËke partije bile u dubokoj krizi. Za Straussovo tumaËenje Schmittova teksta i njihov dvosmisleni odnos, vidi Heinrich Meier, Carl Schmidt & Leo Strauss: The Hidden Dialogue, prijevod J. Harvey Lomax [university of chicago press, chicago 1995]. Za Trontia, vidi L’autonomia del politico [feltrinelli, milano 1977].

Postoje brojne kritike medija i njihove toboænje objektivnosti. Za dva dobra primjera, vidi Edward Said, Covering Islam: How the Media and the Experts Determine How We See the Rest of the World [pantheon, new york 1981]; i Edward Herman & Noam Chomsky, Manufacturing Consent: The Political Economy of Mass Media [pantheon, new york 1988].

Vidi, na primjer, Elise Boulding, “IGOs, the UN, and International NGOs: The Evolving Ecology of the International System”, u Richard Falk, Robert Johansen & Samuel Kim, ur., The Constitutional Foundations of World Peace [suny press, albany 1993], str. 167188; citat str. 179.

Za procjene djelatnosti raznih vrsta nvo-a, vidi John Clark, Democratizing Development: The Role of Voluntary Organizations [kumarian press, west hartford, conn. 1990]; Lowell Livezey, Nongovernmental Organizations and the Ideas of Human Rights [the center of international studies, princeton 1988]; i Andrew Natsios, “NGOs and the UN System in Complex Humanitarian Emergencies: Conflict or Cooperation?” u Peter Diehl, ur., The Politics of Global Governance: International Organizations in an Independent World [lynne reiner, boulder 1997], str. 287-303.

James Petras, “Imperialism and NGOs in Latin America”, Monthly Review, 49 [prosinac 1997], 10-27.

Vidi Polybius, The Rise of the Roman Empire, prijevod Ian Scott-Kilvert [penguin, harmondsworth 1979], knjiga iv, str. 302-352.

Vidi G.A. Pocock, The Machiavellian Moment: Florentine Political Thought and the Atlantic Repblican Tradition [princeton university press, princeton 1975].

O preobrazbi od modela tijela u funkcionalni model u Ustavu SAD-a, vidi Antonio Negri, Il potere costituente: saggio sulle alternative del moderno [sugarco, milano 1992], pogl.

4, str. 165-222.

Ovdje je zanimljivo primijetiti da je, barem od Weimarske republike, kontinentalna evropska tradicija ustavne misli takoer usvojila ta naËela, za koja se pretpostavljalo da pripadaju samo anglosaksonskom svijetu. Temeljni tekstovi za njemaËku tradiciju u tom pogledu su Max Weber, Parlament und Regierung im neugeordneten Deutschland [duncker & humblot, münchen 1918]; Hugo Preuss, Staat, Recht und Freiheit [mohr, tübingen 1926]; i Hermann Heller, Die Souveranität [w. de gruyter, berlin 1927].

OpÊenito analize koje dolaze s ljevice najjaËe insistiraju na tome da geneza imperija aktivira “loπe” oblike vlasti. Vidi, na primjer, Étienne Balibar, La crainte des masses

BILJE©KE ZA STRANICE 266-271

16 |

17 |

18 | 19 |

20 |

21 |

22 |

23 | 24 | 25 |

389

[galilee, pariz 1997], knjiga koja je u drugim vidovima potpuno otvorena analizi novih procesa [masovne] proizvodnje subjektivnosti.

Za analizu tih procesa i dobru raspravu o odgovarajuÊoj bibliografiji, vidi Yann Moulier Boutang, “La revanche des externalités: globalisation des économies, externalités, mobilité, transformation de l’économie et de l’intervention publique”, Futur antérieur, br. 39-40 [jesen 1997], str. 85-115.

Trebalo bi biti jasno iz onoga πto smo dosad rekli da teoretski uvjet za naπu hipotezu mora ukljuËiti radikalno promijenjenu analizu reprodukcije. Drugim rijeËima, bilo koja teoretska koncepcija koja reprodukciju smatra kao jednostavan dio kruæenja kapitala [kao πto to rade klasiËni ekonomisti, marksistiËka teorija i neoklasiËne teorije] ne moæe se kritiËki baviti okolnostima naπega novoga stanja, osobito onima koje proizlaze iz politiËkoekonomskih odnosa svjetskoga træiπta u postmodernosti. Naπ opis biomoÊi u dijelu 1.2 poËetak je takve izmijenjene analize reprodukcije. Za definiciju nekih temeljnih elemenata koji se odnose na integraciju rada, afekta i biomoÊi, vidi Antonio Negri, “Value and Affect” i Michael Hardt, “Affective Labor”, boundary2, 26, br. 2 [ljeto 1999].

Joπ jednom upuÊujemo na rad Michela Foucaulta i na Gilles Deleuzeovo tumaËenje toga rada. Vidi naπu raspravu u dijelu 1.2.

Ta prva varijabla i analiza funkcioniranja mreæe u konstitutivnom smislu odnosi se u odreenom pogledu na razne autopoietiËke teorije mreæa. Vidi, na primjer, rad Humberta Maturane i Francisca Varele. Za odliËnu analizu teorije sustava u kontekstu postmodernih teorija, vidi Cary Wolfe, Critical Environments [university of minnesota press, minneapolis 1998].

Razna unapreenja u sistemskim teorijama doprinose takoer naπem razumijevanju druge varijable. Niklas Luhmannov rad bio je vrlo utjecajan za analizu autopoietiËkih sustava u smislu druπtvene filozofije i filozofije zakona.

Jameson nudi odliËnu kritiku “koncepcije masovne kulture kao puke manipulacije.”

On tvrdi da masovna kultura, usprkos tome πto je “manipulirana”, ipak sadræi utopijske moguÊnosti. Vidi Fredric Jameson, “Reification and Utopia in Mass Culture”, u Signatures of the Visible [routledge, new york 1992], str. 9-34.

Vidi Guy Debord, Society of the Spectacle, prijevod Donald Nicholson-Smith [zone books, new york 1994]; i Commnents on the Society of the Spectacle [verso, london 1990] (Guy Debord Druπtvo spektakla i Komentari uz Druπtvo spektakla, prijevod Goran VujasinoviÊ [arkzin, zagreb 1999]).

Fredric Jameson, “Totality as Conspiracy”, u The Geopolitical Aesthetic: Cinema and Space in the World System [indiana university press, bloomington 1992], str. 9-84.

Thomas Hobbes, Leviathan, ur. C.B. Macpherson [penguin, london 1968], str. 200.

Vidi Brian Massumi, ur., The Politics of Everyday Fear [university of minnesota press, minneapolis 1993].

390

BILJE©KE ZA STRANICE 272-288

3.6 KAPITALISTI»KA SUVERENOST 01 | Gilles Deleuze & Félix Guattari, Anti-Oedipus, prijevod Robert Hurley, Mark Lane & Helen Lane [university of minnesota press, minneapolis 1983], str. 224.

02 | O Deleuzovoj & Guattarievoj koncepciji aksiomatskoga kapitala, vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari, A Thousand Plateaus, prijevod Brian Massumi [university of minnesota press, minneapolis 1987], str. 452-473.

03 | Robert Blanche, Axiomatics, prijevod G.B. Keene [free press of glencoe, new york 1962], str. 30-31.

04 | Postoji, naravno, jedan element transcendentnosti i segmentacije koji je bitan za funkcioniranje kapitala, a to je klasna eksploatacija. To je granica, koliko god bila ponekad elastiËna ili nezamjetljiva, koju kapital mora odræati u cijelom druπtvu. Klasna podjela nastavlja se i dalje u novim segmentacijama koje istraæujemo u ovom dijelu.

05 | Vidi Michel Foucault, “La ‘gouvernementalité’”, u Dits et écrits [gallimard, pariz 1994], 3:635-657; i Il faut defendre la société [seuil/gallimard, pariz 1997] (Treba braniti druπtvo, prijevod Pavle Sekeruπ [svetovi, novi sad 1998]).

06 | Vidi Michael Hardt & Antonio Negri, Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], str. 257-259.

07 | Vidi Michael Hardt, “The Withering of Civil Society”, Social Text, br. 45 [zima 1995], 27-44.

08 | Za odliËno objaπnjenje Foucaultove koncepcije dijagrama, vidi Gilles Deleuze, Foucault, prijevod Sean Hand [university of minnesota press, minneapolis 1988], str. 34-37.

09 | O odnosu izmeu identiteta i pripadanja i o konstituciji “bilo koje” subjektivnosti, vidi Giorgio Agamben, The Coming Community, prijevod Michael Hardt [university of minnesota press, minneapolis 1993].

10 | Rosa Luxemburg, The Accumulation of Capital, prijevod Agnes Schwarzchild [monthly review press, new york 1968], str. 446.

11 | KlasiËno djelo u tom pogledu je Samir Amin, Accumulation on a World Scale, prijevod Brian Pearce [monthly review press, new york 1974].

12 | Vidi Mike Davis, City of Quartz: Excavating the Future in Los Angeles [verso, london 1990], str. 221-263.

13 | Michel Aglietta ukazao je jasno u strukturalnom smislu na nasilne i diktatorske moÊi monetarnih reæima. Vidi njegovu La violence de la monnaie [puf, pariz 1982]. Vidi takoer eseje u Werner Bonefeld & John Holloway, ur., Global Capital, National State, and the Politics of Money [macmillan, london 1995].

BILJE©KE ZA STRANICE 294-297

391

4.1 VIRTUALNOSTI 01 | O tom stilu politiËkoga teoretiziranja, vidi C.B. Nacpherson, The Political Theory of Possessive Individualism: Hobbes to Locke [oxford university press, new york 1962]; i Albert O. Hirschman, The Passions and the Interests: Political Arguments for Capitalism before Its Triumph [princeton university press, princeton 1977] (Strasti i interesi: politiËki argumenti u prilog kapitalizmu prije njegova trijumfa, prijevod Sanja LovrenËiÊ [stvarnost, zagreb 1991]).

02 | O imanentnom odnosu izmeu politike i ontologije, vidi Antonio Negri, The Savage Anomaly, prijevod Michael Hardt [university of minnesota press, minneapolis 1991]; i Baruch Spinoza, Theologico-Political Treatise, u The Chief Works of Spinoza, sv. 1, prijevod R. H. M. Elwes [dover press, new york 1951], str. 1-278.

03 | O postmodernom pravu i postmodernim zakonima, vidi Michael Hardt & Antonio Negri, Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], pogl. 6, str. 217-261.

04 | Vidi Remi Brague, Du temps chez Platon et Aristote [puf, pariz 1982].

05 | G.W.F. Hegel, Science of Logic, prijevod A.V. Miller [humanities press international, atlantic highlands, n.j. 1989], str. 327-385 (Nauka logike, prijevod Nikola PopoviÊ [bigz, beograd 1987]).

06 | Mjera vrijednosti znaËi njezinu urednu eksploataciju, normu njezine druπtvene podjele i njezine kapitalistiËke reprodukcije. Svakako da Marx ide i dalje od Marxa, i nikada ne smijemo smatrati da su njegove rasprave o radu i vrijednosti samo diskurs o mjeri: s onu stranu mjere, rad je uvijek æiva moÊ biÊa. Vidi Antonio Negri, “Twenty Theses on Marx”, u Saree Makdisi, Cesare Casarino i Rebecca Karl, ur., Marxism Beyond Marxism [routledge, new york 1966], str. 149-180.

07 | Aristotle, Nicomachaean Ethics, prijevod Terence Orwin [hackett, indianopolis 1985], str. 119 [1129b30] (Nikomahova etika, prijevod Tomislav Ladan [hrvatska sveuËiliπna naklada, zagreb 1992.]).

08 | O virtualnom, vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari, What Is Philosophy?, prijevod Hugh Tomlinson i Graham Burchell [columbia university press, new york 1994] [©ta je filozofija, prijevod Slavica MiletiÊ [zoran stojanoviÊ, novi sad 1995]; i Gilles Deleuze, Bergsonism, prijevod Hugh Tomlison & Barbara Habberjam [zone, new york 1988], str. 94-103 (Bergsonizam, prijevod Duπan JaniÊ [narodna knjiga - alfa, beograd 2001]).

Naπe shvaÊanje virtualnosti i njezinoga odnosa prema stvarnosti poneπto se razlikuje od onoga πto ga Deleuze preuzima od Bergsona, koje razlikuje izmeu prijelaza od virtualnog u aktualno i od moguÊeg u realno. Bergson, u svom razlikovanju izmeu virtualnog-aktualnog i moguÊeg-realnog, æeli naglasiti stvaralaËku snagu biÊa i naglasiti da biÊe nije puko svoene brojnih moguÊih svjetova na jedan jedini realni svijet zasnovan na sliËnosti, veÊ da je biÊe, naprotiv, uvijek Ëin stvaranja i nepredviene novine. Vidi

392

BILJE©KE ZA STRANICE 297-300

09 |

10 | 11 |

12 | 13 |

14 |

15 |

Henri Bergson, “The Possible and the Real”, u The Creative Mind, prijevod Mabelle Andison [philosophical library, new york 1946], str. 91-106. Mi svakako priznajemo potrebu da insistiramo na stvaralaËkim moÊima virtualnosti, ali taj je Bergsonov diskurs za nas nedovoljan jer mi æelimo insistirati i na realnosti stvorenoga biÊa, njegovoj ontoloπkoj vrijednosti i na ustanovama koje strukturiraju svijet, stvarajuÊi nuænost iz sluËajnosti. O tom prijelazu od virtualnoga prema realnome, vidi Gilbert Simondon, L’individu et sa genese physiobiologique [puf, pariz 1964]; i Brian Massumi, “The Autonomy of Affect”, Cultural Critique, br. 31 [jesen 1995], 83-109.

Marxove rasprave o apstrakciji imaju dvostruki odnos prema ovom diskursu o virtualnosti i moguÊnosti. Trebali bismo, u stvari, razlikovati dva Marxova pojma apstrakcije. S jedne strane, i na strani kapitala, apstrakcija znaËi odvajanje od naπih moÊi djelovanja, pa je stoga ona negacija virtualnoga. Meutim, s druge strane, i na strani rada, apstraktno je opÊi skup naπih moÊi djelovanja, samo virtualno. Vidi Antonio Negri, Marx Beyond Marx, prijevod Harry Cleaver, Michel Ryan & Maurizio Viano [autonomedia, new york 1991]; i Karl Marx, Grundrisse, prijevod Martin Nicolaus [vintage, new york 1973], str. 83-111.

O odnosu izmeu pojedinaËnog i opÊega, vidi Giorgio Agamben, The Coming Community, prijevod Michael Hardt [university of minnesota press, minneapolis 1993].

Vidi prvenstveno Nietzsche, On the Genealogy of Morals, prijevod Walter Kaufman i R.J. Hollingdale [vintage, new york 1967] (Genealogija morala, prijevod Boæidar Zec [grafos, beograd 1990]).

Vidi Bernard Aspe & Muriel Combes, “Du vampire au parasite”, Futur antérieur, br.

35-36 [1996], 207-219.

O vaænosti otpora moÊi, vidi Gilles Deleuze, Foucault, prijevod Sean Hand [university of minnesota press, minneapolis 1988], str. 89: “KonaËna rijeË o moÊi je da otpor dolazi prije.”

Danaπnja struja fenomenologije subjektivnosti dobro je shvatila tu dijalektiku prepreke i granice, u smislu moÊi uma s jedne strane i politiËke moÊi s druge, i prepoznala je [za razliku od hajdegerovske struje] nacizam pa stoga i kapitalistiËku dræavu kao istinsku prepreku povijesnom napretku. Od Husserla do Sartrea, svjedoci smo bitnoga napora da se granica pretvori u prag, a Foucault, na mnogo naËina, preuzima taj isti pravac.

Vidi Edmnd Husserl, Crisis of European Sciences and Transcendental Phenomenology, prijevod David Carr [northwestern university press, evanston, iii: 1970] (Kriza evropskih znanosti i transcendentalna fenomenologija, prijevod Ante Paæanin [globus, zagreb 1990]); Jean-Paul Sartre, Critique of Dialectical Reason, prijevod Quentin Hoare [verso, london 1990] (Izabrana dela, ur. Nikola Bertolino i dr. [nolit, beograd 1983]); i Deleuze, Foucault.

Vidi Jacques Ranciere, La mesentante: politique et philosophie [galilee, pariz 1995].

BILJE©KE ZA STRANICE 301-311

393

16 | Primjer takvoga kantovskoga sanjarenja je Lucien Goldmann, Mensch, Gemeinschaft und Welt in der Philosophie Immanuel Kants [europa verlag, zurich 1945].

17 | Vidi Karl Marx, “On the Jewish Question”, u Early Writings, prijevod Rodney Livingstone i Gregor Benton [penguin, london 1975], str. 211-241 (Karl Marx & Friedrich Engels, Rani radovi, prijevod Stanko Boπnjak [naprijed, zagreb 1989]) .

18 | Vidi Paul Virilio, L’insecurité du territoire [stock, pariz 1976].

19 | O vaænosti jeziËnoga u suvremenoj ekonomiji, vidi Christian Marazzi, Il posto dei calzini: la svolta linguistica dell’ economia e i suoi effetti nella politica [casagrande, bellinzona 1995].

20 | Vidi Giorgio Agamben, Homo sacer: il potere sovrano e la nuda vita [einaudi, torino 1995].

21 | O tom shvaÊanju stroja, vidi Félix Guattari, L’inconscient machinique: essais de schizoanalyse [encore/recherches, fonteney-sous-bois 1979]; i Gilles Deleuze & Félix Guattari, Anti-Oedipus, prijevod Robert Hurley, Mark Lane & Helen Lane [university of minnesota press, minneapolis 1983].

22 | Karl Marx, Capital, sv. 1, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], str. 554-555.

23 | Kada govorimo o materijalistiËkom telosu oËigledno je da govorimo o telosu πto ga grade subjekti a konstituira mnoπtvo na djelu. To ukljuËuje materijalistiËko tumaËenje povijesti koje shvaÊa da se ustanove druπtva oblikuju u susretu i sukobu samih druπtvenih snaga. Telos u tom sluËaju nije predodreen veÊ se gradi u procesu. MaterijalistiËki povjesniËari poput Tukidida i Machiavellia, poput velikih materijalistiËkih filozofa kao πto su Epikur, Lukrecije i Spinoza, nikada nisu poricali telos izgraen ljudskim djelovanjem. Kao πto je Marx pisao u uvodu u Grundrisse, ne objaπnjava anatomija majmuna Ëovjeka, veÊ obratno, anatomija Ëovjeka objaπnjava majmuna [str. 105]. Telos se pojavljuje tek naknadno, kao ishod djelovanja povijesti.

4.2 STVARANJE I KORUPCIJA 01 | Vidi Charles de Secondat Montesquieu, Considerations of the Causes of the Greatness of the Romans and Their Decline, prijevod David Lowenthal [free press, new york 1965]; i Edward Gibbon, Decline and Fall of the Roman Empire, 3 sveska [knopf, new york 1993].

02 | Vidi Machiavelli, Discourses, prijevod Leslie Walker [yale university press, new haven 1950]; i Antonio Negri, Il potere costituente [sugarco, milano 1992], str. 75-96.

03 | Alexis de Tocqueville, Democracy in America, prijevod George Lawrence [harper and row, new york 1966].

04 | G.W.F. Hegel, Lectures on the Philosophy of World History, prijevod H.B. Nisbet [cambridge university press, cambridge 1975], str. 170.

05 | Massimo Cacciari daje poticajnu analizu o usponu i padu zamisli o Evropi svojom

394

BILJE©KE ZA STRANICE 311-320

06 |

07 |

08 | 09 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |

15 | 16 |

17 |

18 |

19 |

uobiËajenom erudicijom u Geo-filosofia dell’ Europa [adelphi, milano 1994] (Geo-filozofija Europe, prijevod Dubravka Rismondo-ZoriÊ & Mate ZoriÊ [ceres, zagreb 1996]).

Friedrich Nietzsche, The Gay Science, prijevod Walter Kaufman [random house, new york 1974], str. 99 [dio 24] (Vesela nauka, prijevod Milan TabakoviÊ [grafos, beograd 1984]).

Friedrich Nietzsche, Werke, ur. Giorgio Colli & Mazzino Montinari [de gruyter, berlin 1967], sv. 8, dio 1, str. 77; citirano u Cacciari, Geo-filosofia dell’ Europa, d. 9. Izvorni odlomak glasi: “Ich habe den Geist Europas in mich genommen - nun will ich den Gegenschlag thun!”

Vidi Franz Rosenzweig, The Star of Redemption, prijevod William Hallo [holt, rinehart and winston, new york 1971].

Walter Benjamin, “Theses of the Philosophy of History”, u Illuminations, prijevod Harry Zohn [schocken, new york 1968], str. 253-264; citat str. 254 [teza 2].

O sudbini evropskoga iracionalizma, vidi Georg Lukacs, The Destruction of Reason, prijevod Peter Palmer [merlin, london 1980].

UpuÊujemo prvenstveno na Gillesa Deleuzea, Michela Foucaulta i Jacquesa Derridau.

Vidi Hans Jürgen Krahl, Konstitution und Klassenkampf [neue kritik, frankfurt 1971].

Ludwig Wittgenstein, Notebooks, 1914-16, ur. G.H. von Wright & G.E.M. Anscombe, 2. izd. [university of chicago press, chicago 1979], str. 79-80 [1. i 2.08. i 2.09.1916].

Ludwig Wittgenstein, Tractatus Logico-Philosophicus, prijevod D.F. Pears i B.F. McGuinness [routledge, london 1961], str. 74 (Tractatus Logico-Philosophicus, prijevod Gajo PetroviÊ [veselin masleπa, sarajevo 1987]) Hannah Arendt, On Revolution [viking, new york 1963].

Gilles Deleuze Ëesto pjeva hvalospjeve ameriËkoj knjiæevnosti zbog njezinoga nomadstva i deteritorijalizirajuÊih moÊi. Izgleda da za Deleuzea Amerika predstavlja osloboenje od zatvorenih predjela evropske svijesti. Vidi, na primjer, “Whitman” i “Bartleby, ou la formule”, u Critique et clinique [minuit, pariz 1993], str. 75-80 i 89-114.

Serge Guilbaut, How New York Stole the Idea of Modern Art: Abstract Expressionism, Freedom, and the Cold War, prijevod Arthur Goldhammer [chicago university press, chicago 1983].

Vidi Antonio Gramsci, “Americanism and Fordism”, u Selection from the Prison Notebooks, prijevod Quintin Hoare & Geoffrey Nowell Smith [international publishers, new york 1971], str. 279-318.

Hannah Arendt postala je omiljeni autor za politiËke teoretiËare u Sjedinjenim Dræavama i Evropi koji æele ponovo promiπljati politiku. Vidi, na primjer, eseje u Bonnie Honig, ur., Feminist Interpretations of Hannah Arendt [pennsylvania state university press, university park 1995]; i Craig Calhoun & John McGowan, ur., Hannah Arendt and the Making of Politics [university of minnesota press, minneapolis 1997].

BILJE©KE ZA STRANICE 321-334

395

20 | O filozofskim koncepcijama stvaranja i korupcije, vidi Reiner Schürmann, Des hégémonies brisées [t.e.r., mouvezin 1996].

4.3 MNO©TVO PROTIV IMPERIJA 01 | Saint Augustine, The City of God, prijevod Henry Bettenson [penguin, harmondsworth 1972], str. 430 [knjiga xi, poglavlje 1.] (O dræavi Boæjoj, prijevod Tomislav Ladan [krπÊanska sadaπnjost, zagreb 1995-1996]).

02 | Plotinus, Enneads, prijevod Stephen MacKenna [faber & faber, london 1956], str. 63 [1.6.8.] (Enneade i-iv, prijevod Slobodan BlagojeviÊ [knjiæevne novine, beograd 1984]).

03 | O vojnim moÊima Imperija, vidi Manuel De Landa, War in the Age of Intelligent Machines [zone, new york 1991].

04 | O konstituciji vremena, vidi Antonio Negri, La costituzione del tempo [castelvecchi, rim 1997]; i Michael Hardt, “Prison Time”, Genet: In the Language of the Enemy, Yale French Studies, br. 91 [1997], 64-79. Vidi takoer Eric Alliez, Capital Times, prijevod Georges Van Den Abeel [university of minnesota press, minneapolis 1996].

05 | Vidi Jürgen Habermas, Theory of Communicative Action, prijevod Thomas McCarth [beacon press, boston 1984]. André Gide na sliËan naËin priznaje samo dijelu proletarijata povezanost s novim komunikativnim naËinima proizvodnje u Farewell to Working Class, prijevod Michael Sonenscher [south end press, boston 1982].

06 | Ovdje slijedimo zanimljivu etimologiju koju Barbara Cassin daje za izraz “filozofija”.

07 | O konstitutivnom pojmu susreta, vidi Louis Althusserove zadnje radove napisane nakon njegovoga zatoËenja u umobolnicu u 1980-im godinama, osobito “Le courant souterrain du matérialisme de la rencontre”, u Écrits philosophiques et politiques, sv. 1 [stock/ imec, pariz 1994], str. 539-579.

396

IMPERIJ KAZALO

afekt. Vidi rad, afektivni Agamben, Giorgio | 304 Ahmed, Akbar | 132 AIDS epidemija | 122 aksiomatika kapitala | 272 aktivist | 339-341 Althusser, Louis | 64-65, 87 AmeriËka revolucija | 141-144, 315 Amin, Samir | 75-76, 279 anarhisti | 291 Anderson, Benedict | 91, 99 antropologija | 114-115, 162 antihumanizam | 87-88 apartheid | 113, 165, 168 Appadurai, Arhun | 134 Appiah, Anthony | 124 Arendt, Hannah | 143-144, 315, 320 arhitektura | 163, 164, 281 Aristotel | 173, 285, 331 Arrighi, Giovanni | 203-204 Auerbach, Erich | 51 Augustin od Hipoa | 178, 303, 325 autonomisti | 184 autonomija politiËkog | 258 Bacon, Francis | 72 Balibar, Étienne | 166 Bandunπka konferencija | 100, 213 barbari | 183-187 Bauer, Otto | 103 Benjamin, Walter | 184, 312

Bhabha, Homi | 128-130 biomoÊ | 32-36. 85, 321, 335; kao agens proizvodnje | 38, 39, 41, 302-303; zapovijedanje nad | 62, 264, 286-288, 324 biti-protiv | 181-184, 300 Bodin, Jean | 82, 92-93 Bovillus | 72 Braudel, Fernand | 193, 202 Bretton Woods, sporazumi | 208, 224-226 Bruno Giordano | 76 Burke, Edmund | 97 Bush, George | 156 Castells, Manuel, i Yuko Aoyama | 242 Céline, Louis-Ferdinand | 121-122 Césaire, Aimé | 108, 118 Chaplin, Charlie | 140 Chatterjee, Partha | 120 Chiapas, ustanak | 57-59 civilno druπtvo | 34, 274-275; globalno | 20, 261-262 Coetzee, J.M. | 175 Conrad, Joseph | 121 Cowhey, Peter | 251 crni nacionalizam | 100 cyberpunk | 185 Dante Alighieri | 72, 73 Davis, Mike | 281 Debord, Guy | 163, 269-271

398

KAZALO

decentralizacija proizvodnje | 210-211, 248251 Deklaracija o neovisnosti | 144, 147, 149 dekolonizacija | 209-212 dekonstrukcija | 52-53 Deleuze, Gilles, i Félix Guattari, 34, 37, 167, 178, 181, 255, 272 Descartes, René | 78-79, 322 dezerterstvo | 181-184 De Sica, Vittorio | 139 deteritorijalizacija | 9, 50, 51, 56, 112; proizvodnje | 248-251; kao djelatnost deteritorijalizacija kapitala | 178, 272, 288-289. Vidi takoer pravci bijega dijagram | 275-276 dijalektika | 55-56, 128-129; identiteta | 97, 106, 115-119; njezina kritika | 125-126, 128-129, 298, 312-314 Dirlik, Arif, 83, 124 disciplinarna vlast | 208, 211, 212-216 disciplinarno druπtvo, 32-34, 84-85, 275-277 disciplina | 97, 139-140, 378b7; njezino odbijanje | 221-223, 231-236 dispositiv | 32, 64, 275-276 dogaaj | 35, 37, 48, 53, 63, 339. Vidi takoer singularnost domorodaËki Amerikanci | 148-151 druπtvena nadnica | 331 druπtvo nadzora | 32-36, 170, 267-268, 275277 Drugi svjetski rat | 208 dræava: patrimonijalna i apsolutistiËka | 8991; moderna | 96, 120; kapitalistiËka, dræava | 199-200, 201-203, 206-207, 256-260. Vidi takoer transcendentni aparat dræava blagostanja | 254 dræavljanstvo, globalno | 300, 328, 330

Duns Scotus | 71-72 Engleska revolucija | 142 egzodus | 75, 181-184, 301, 304; antropoloπki, 185-187 eksploatacija | 48-49, 57, 179-181, 319 eurocentrizam | 71, 76, 93, 107 Falk, Richard | 43 Fanon, Franz | 113, 116-119 Federalist | 142 feministiËki pokreti | 232 Fichte, Johann Gottlieb | 98 filozofija | 52 fordizam | 205, 207, 211, 217, 337; njegovo slabljenje | 227; nasuprot modelu Toyote | 245 Foucault, Michel | 25, 33-34, 36, 87-88, 275277; i humanizam | 88; o prosvjetiteljstvu | 159-160 Franjo Asiπki | 341 Frankfurtska πkola | 34, 127 Francuska revolucija | 95-96, 97, 104, 107108, 315 Fukuyama, Francis | 153 fundamentalizam | 130-133, 262, 329 Galileo Galilei | 72-73 Gates, Bill | 250 Genet, Jean | 101 Gibbon, Edward | 31, 307-308 Gilroy, Paul | 116 Gingrich, Newt | 289 glatki prostor | 164, 273, 277 globalizacija | 17, 21, 40, 59, 133, 290, 301; odozdo | 10, 51, 56, 61 goli æivot | 175, 304 Gramsci, Antonio | 199, 317

KAZALO

Guilbaut, Serge | 316 guvernmentalnost | 85, 275-278 Habermas, Jurgen | 41, 333 HaiÊanska revolucija | 107, 112. Vidi takoer L’Ouverture, Toussaint Harraway, Donna | 87, 187 Harvey, David | 136 Hegel, G.W.F. | 48, 117, 274, 282, 311; o modernoj suverenosti | 79-81, 83-84, 86 Heidegger, Martin | 313 Herder, J. G. | 94-95 hibridnost | 127-130, 185; njeno upravljanje | 150; i ustrojstvo | 266-269 Hilferding, Rudolf | 194, 196-198 historia rerum gestarum. Vidi res gestae historicizam | 94 historija, kao akademska disciplina | 115 hladni rat | 155-158 Hobbes, Thomas | 20-21, 81-84, 271, 321; o narodu | 96 Hobson, John | 199 homohomo | 72, 79, 176, 186 homo tantum | 175-176 humanizam | 77-78, 87-88, 241. Vidi takoer renesansni humanizam ideologija | 334 imanentnost | 65, 77, 87-88, 138-139, 312, 332; njezino otkrivanje | 70-74; moderne moÊi | 80; imperijalne moÊi | 142, 144, 309-310; kapitala | 272-275 Imperij, definicija pojma | 10-11 imperijalizam | 39, 225, 277; u suprotnosti prema Imperiju | 8-9, 22, 145-146, 310; borbe protiv | 48-49, 61; i Sjedinjene dræave | 150, 154-156; njegova marksistiËka kritika | 190-200, 229-231, 277

399

industrije komunikacija | 40, 288-289 industrijska rezervna vojska | 372b7 Industrijski radnici svijeta | 178-179, 183, 339340 informacijska infrastruktura | 251-253 internacionalizam | 51, 53-54, 129 Internet | 252 intifada | 57-58. Vidi takoer Palestinci istina | 137-138 IstoËnoindijska kompanija | 257-258 izvanredno stanje, izuzetak | 27-28, 35, 45 Jackson, Andrew | 147-148 Jameson, Fredric | 136, 162, 230, 271 Jefferson, Thomas | 147-148, 158, 315 kaliban | 80 Kant, Immanuel | 79-80, 159 Kautsky, Karl | 196-197 Kelsen, Hans | 18-19, 21 Keynes, John Maynard | 208 kejnzijanizam | 207 kolonijalizam | 71, 76-77, 105-106, 172, 257258; borbe protiv | 49, 99, 117-121; i Sjedinjene dræave | 149-150. Vidi takoer dekolonijalizacija komunikacija | 37-38, 40-42, 327, 333-334; meu borbama | 57-62; u proizvodnji | 242-251, 302-303 komunizam | 65, 202-203, 248, 291, 341 konstitutivna moÊ | 52, 61, 65, 160-161, 298, 335, 338; u Ustavu SAD-a | 142-143, 145 korporacija, transnacionalna | 39, 256-260 korporativna kultura | 135 korupcija | 31, 173-174, 322-334; njezin krug | 122, 145 kraljevske povlastice suverenosti | 445-46,

400

KAZALO

285, 299 kriza | 318-320; ustanova, 169-170; Evrope, 310-315. Vidi takoer modernost, kao kriza kriæanje rasa | 300-302 krπÊanstvo | 31, 43, 309 krugovi borbi | 54-56, 57, 222 La Boétie, Étienne de | 175 Las Casas, Bartolomé de | 106-107 legitimnost | 41-42, 44, 46, 85-86 Lenjin, V. I. | 196-200 Lévy, Pierre | 244 liberalna politika | 163-164 Liga naroda | 153 Lincoln, Abraham | 150 linije bijega | 53, 112 Locke, John | 20-21 lokalno nasuprot globalnom | 50-51, 301 L’Ouverture, Toussaint | 106-108 Lubiano, Wahneema | 100 Luhmann, Niklas | 25, 26 Luxemburg, Rosa: o nacionalizmu | 91-92; kritika imperijalizma | 192,195, 199200, 229, 278-279 ljubav | 77, 161, 341 ljudska prava | 100, 263 Machiavelli, Nicolo | 64-67, 86, 138, 200, 259; o starom Rimu | 27, 142-143, 145, 309310; o konstitutivnoj moÊi | 160-161 mafija | 44, 285 makijavelizam | 142-143 Malcolm X | 100, 119 manifest | 64-67 marketing | 134-135 Marsilije od Padove | 73

Marx, Karl | 49, 60, 63, 160-161, 178, 291, 302; o, britanskom kolonijalizmu | 108-110; o Sjedinjenim dræavama | 147; o kapitalistiËkom πirenju | 190-192; svesci Kapitala koji nedostaju | 200-202; o kapitalistiËkoj krizi | 222, 226; teorija vrijednosti, 295. Vidi takoer opÊi intelekt; potËinjavanje, formalno i stvarno; Vogelfrei Marx, Karl, i Friedrich Engels | 64-66, 194, 324 masovna intelektualnost | 37, 338 mediji | 262, 270-271 meunarodni odnosi, kao akademska disciplina | 126-127 Melville, Herman | 174-175 mir | 29, 75, 80, 90, 157, 164; kao vrlina Imperija | 23-24, 25-26, 62, 146, 294 mjera vrijednosti | 83, 295-299, 324 modernost | 51-52, 70-74; kao kriza | 74-77, 86, 101; postmoderna kritika m. 125127, 137 modernizacija | 212-214, 237-238, 240-242 Monroeva doktrina | 154 Montesquieu | 31, 307-308 More, Thomas | 73 Morris, William | 54 Moulier Boutang, Yann | 112 mnoπtvo | 62-67, 73-74, 86, 141-142, 144, 294; moderna suverenost ga osporava | 78, 81, 84, 92; nasuprot narodu | 96, 104, 168, 266, 286; njegove moÊi | 179-187, 297-302; njegova imperijalna korupcija, 323-324; njegova prava | 328-336 mreæna moÊ | 141-143 mreæna proizvodnja | 248-251 Musil, Robert | 70-71, 241, 244

KAZALO

nacija, njezin moderni koncept | 89-98 nacionalizam, borbe protiv | 48-49. Vidi takoer crni nacionalizam; potËinjeni nacionalizam nacionalistiËki socijalizam | 102-104 nacionalne oslobodilaËke borbe. Vidi kolonijalizam, borbe protiv nacionalna dræava | 7-8, 49, 101-102, 202, 281 nacionalne dræave, njihov sustav | 46, 261 nadgradnja | 36, 38, 318-319 nametniËka narav Imperija | 299-300 narod | 96-98, 168, 262-264, 266; njegovo slabljenje | 286, 339 négritude | 117-118 nevladine organizacije [nvo] | 42-43, 262-264 ne-mjesto moÊi | 163, 165, 174, 179, 268, 294, 318; i izgradnja novoga mjesta, nemjesto 185-186, 298 ne-rad | 231 New Deal | 55, 153, 157; o globalnoj razini | 206-208, 225 Nikola Kuzanski | 72 Nietzsche, Friedrich | 86, 184, 298, 311, 313 Nixon, Richard | 226 Nizozemska IstoËnoindijska kompanija | 257 nomadstvo | 75, 183-184, 301-302 Nova ljevica | 155 novac | 288-289 novi druπtveni pokreti | 233 nuklearno oruæje | 287-289 obitelj | 132, 170 odbijanje | 174-176, 180 odvajanje | 178, 240 ontologija | 52-53, 63, 177, 295-302; njezino odsustvo | 174, 323 opÊa volja | 82, 84, 91 opÊi intelekt | 37, 302

401

Palestinci | 101 Pascal, Blaise | 78-79 Perzijski zaljevski rat | 24, 25, 157, 260 Pico della Mirandolla, Giovanni | 72 pobuna u Los Angelesu | 57-59 Pocock, J. G. A. |142 pokreti zasnovani na mjestu | 49-50 pokretljivost stanovniπtva | 183-184, 215-216, 233, 287: i patnja, 137; pravo na 238-331 policija|24, 28-29, 30, 35; imperijalna intervencija | 43-45, 164 politiËka teorija | 64-65, 321 Polibije | 143, 145, 264-266, 307 ponovno prisvajanje [reaproprijacija] | 333336, 339 posse | 336-339 poslijeljudski | 185 postkolonijalne teorije | 123-124, 128-130 postfordizam | 58, 338 postmodernistiËke teorije | 123-128 postmodernost | 65-66, 162, 203 postmodernizacija | 230, 237-239, 241-244 potËinjavanje, formalno i stvarno | 34, 216217, 230-234, 266, 302-303, 319 potËinjeni nacionalizam | 98-101, 119-121, 280 povijest: njezin kraj | 65, 164, 305; njezino ukidanje, 24 Prakash, Gyan | 130 pravda | 29, 90, 294 pravedan rat | 24, 43-44 pravo i zakon | 28; meunarodno | 18, 22, 26, 41, 45; supranacionalno | 22, 2728; imperijalno | 31, 64 prava. Vidi mnoπtvo; njegova prava praznovjerje | 271 predstavljanje | 82-83, 97-98, 114, 120 prevelika proizvodnja i premala potroπnja | 191-193, 374b3

402

KAZALO

primitivna akumulacija | 90, 91, 218-220, 253, 273 prijevod | 55, 59 progresivizam | 151-153 proletarijat | 53-54, 63, 218-219, 332; definiran | 56-57 Prvi svjetski rat | 200 rad | 298; nematerijalan | 37-38, 56, 244-248; apstraktni | 246; afektivni | 247-248, 303 radniËka klasa, industrijska | 56, 215, 333 rasizam: moderni | 97, 165-168; imperijalni | 165-168 Rahman, Fazlur | 132-133 Rawls, John | 25, 26 reciproËnost | 119 Reich, Robert | 134, 246 renesansni humanizam | 71-74, 76, 87, 106, 125, 142, 144, 296 reprodukcija, druπtvena | 36, 65, 83, 231-232, 319, 389b17. Vidi takoer biomoÊ republikanizam | 160, 179-187 res gestae | 51-53, 56, 63, 65, 305-306 Rhodes, Cecil | 195, 199 Rimsko Carstvo | 23, 31, 143, 145, 251, 264, 308-309 Rimska republika | 143 rizom | 252, 328 Roosevelt, Franklin Delano | 206, 290 Roosevelt, Theodore | 152, 154, 206 ropstvo | 110-112, 182; u Sjedinjenim dræavama | 149-150, 154 Rosenzweig, Franz | 312 Rousseau, Jean-Jacques | 82, 83-84, 255 Said, Edward | 113-114, 130 Sartre, Jean-Paul | 116-118

Schmitt, Carl | 27, 313, 387b6 Schopenhauer, Arthur | 79-80 segmentacije, druπtvene | 281-283 Sieye`s, Emmanuel-Joseph | 95, 97, 104 singularnost | 60, 63, 73, 77, 84, 96, 326-327, 336-337 Vidi takoer dogaaj siromaπtvo | 138-140 slabljenje i pad Imperija | 30-31, 308-310 Smith, Adam | 83 socijalistiËka disciplina | 184 suverenost: moderna | 70-71, 81-87; nacionalna | 91-98; u sukobu s kapitalom | 272-275 Sovjetska revolucija | 112, 120, 153-154, 205206 Sovjetski savez, njegov raspad | 156, 184, 234236 spektakl | 269-271, 289 Spinoza, Baruch | 66-67, 87, 160-161, 176; o imanentnosti | 73, 76-77 Staljin, Josip V. | 103 strah | 271, 283, 321 strukturalizam | 37 subjektivnost, njezina proizvodnja | 40, 56, 168-170, 269, 277, 313; njezini novi krugovi | 228, 232, 332 sudovi, meunarodni u supranacionalni | 44 suradnja | 248-250, 304-305, 327-328; apstraktna | 249 sveopÊa kriza | 163, 170, 173 svjetovnost [sekularizam] | 71-73, 87, 142 svjetsko træiπte | 133-136, 164, 201-203, 214217, 261, 277-280; njegova izgradnja | 190-191, 288. Vidi takoer razdvajanje πtrajkovi: Francuska | 57-59; Juæna Koreja | 57-59 taktika i strategija | 61, 64

KAZALO

talijanska ekonomija | 243-244 tejlorizam | 205, 207, 211, 217, 227, 317, 337 teleologija | 55-56, 96, 145, 317; materijalistiËka | 65-67, 305, 327, 333-336, 323b23 tendencija ekspanzije: Imperija | 146-148; kapitala | 191-196 teorija menadæmenta i organizacije | 135-136 teorije nedovoljnoga razvoja | 239-240 teorije prirodnog prava | 93-94 teorije razvoja | 239-240. Vidi takoer teorije nedovoljnoga razvoja Thatcher, Margaret | 290 TreÊi svijet nasuprot Prvom svijetu | 9, 213214, 224, 278-280, 301-302; stajaliπte TreÊega svijeta | 224 Tukidid | 158 Trg Tijananmen | 57, 59 Tocqueville, Alexis de | 143, 147, 310-311 totalitarizam | 104, 235 transcendentni aparat | 77-83, 144; kao dræava | 272-275 Truman, Harry S. | 212 træiπte, 83. Vidi takoer svjetsko træiπte ultraimperijalizam | 197-198 Ujedinjeni narodi | 17-20, 21, 29, 39, 46, 119, 157, 269 intervencija i suverenost | 28, 42-45 uprava: moderna | 84, 93-94; imperijalna, 283-286 usluæne ekonomije | 242-243, 247 ustavna povijest SAD-a | njezine faze | 147 vansustavni pokreti | 62 vanjsko nasuprot unutarnjemu | 50, 159-165, 294-295, 370b5; kapitalistiËkoga razvoja | 190-196, 199-200, 219

403

varijabilni kapital | 248, 334 Versajska konferencija | 206 Vico, Giambatista | 94 Vijetnamski rat | 155-156, 221, 233 Virgilije | 146 virtualno | 297-300, 304 viπak vrijednosti, njegovo ostvarenje | 191-193 vlasniπtvo, privatno i javno | 253-255, 338 vremenitost | 331-333 Vogelfrei | 139-140 Wallerstein, Immanuel | 279 Weber, Max | 46, 85-86, 283, 313 Vilim od Ockhama | 73 Wilson, Woodrow | 152-153, 157, 206 Wittgenstein, Ludwig | 313-314 zajamËeni dohodak | 333 zajednica | 50, 128-129, 297-298; i nacija | 90, 92, 98-100, 104 Zavattini, Cesare | 139

404

PROSTOR ZA VLASTITE BILJE©KE

PROSTOR ZA VLASTITE BILJE©KE

405

406

O AUTORIMA

Michael HARDT - profesor knjiæevnosti i romanistike na sveuËiliπtu Duke. Autor je djela “Gilles Deleuze: Naukovanje iz filozofije” a zajedno s Antonijem Negrijem djela “Dionizov rad”.

Antonio NEGRI - najznaËajnije ime suvremene postmarksistiËke teorije. Autor je, izmeu ostalih, djela “Divlja anomalija”, “Novi prostori slobode”, “Marx nakon Marxa”. Do 2004. godine zatvorenik u rimskom zatvoru Rebibbia.

ZAHVALE IZDAVA»A

IzdavaËi zahvaljuju autorima knjige, Michaelu Hardtu i Antoniju Negriju, Saπi MiloπeviÊu i ostalim prijateljima u IOD - Hrvatska, Mirku IliÊu, Vesni Brabec Arsovski i svima ostalima koji su na svoj naËin doprinijeli izlasku ove knjige.

objavljeno uz potporu: OSI Center for Publishing Development - Budapest Instituta Otvoreno druπtvo - Hrvatska u okviru programa Translation project Ministarstva kulture Republike Hrvatske

407

autori: Michael HARDT & Antonio NEGRI naslov: IMPERIJ izdavaËi: Arkzin d.o.o. & Multimedijalni institut Ilica 176/I PreradoviÊeva 18 hr-10000 Zagreb hr-10000 Zagreb telefon: +385 1/ 3777 866 telefon: +385 1/ 4856400 fax: +385 1/ 3777 867 fax: +385 1/ 4855729 e-mail: arkzin@arkzin.com e-mail: publishing@mi2.hr http://www.arkzin.com/munist http://www.mi2.hr za izdavaËa: Dejan KrπiÊ za izdavaËa: Teodor Celakoski edicija>past:forward urednici: Tomislav Medak Petar Milat pastforward je teorijski modul MI2 - Zagreb http://www.pastforward.org prijevod: dr. Æivan Filipi ad & d: Dejan KrπiÊ @ arkzin.com/munications ilustracija na koricama: Mirko IliÊ / Mirko IliÊ Corp. ‘radost komunizma’: Damir Gamulin pisma: Interstate [Tobias Frere Jones / font bureau] Slimbach [Robert Slimbach / urw] prepress: arkzin cuisine papir: Munken Extra tisak: Tiskara Zelina d.d. zagreb 2003.