Nasilje i mladi

impresum Izdavač: INTERNATIONAL POLICE ASSOCIATION IPA HRVATSKA SEKCIJA 51000 Rijeka, Braće Monjac 24 mb: 01707183 - IBAN: HR2823600001101671740 e-mail: ipa@ipa.hr www.ipa.hr Urednik: Damir Berta Nakladnik: IV Nakladništvo d.o.o.

HR-10000 Zagreb Prilaz Ivana Visina 7 Tel.: +385 1 640 71 74 Fax: +385 1 640 71 81 E-mail: office@iv-nakladnistvo.hr Direktor: Mario Schulz Stručno suradništvo: Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko Goranske Županije Autorska prava: IPA Hrvatska sekcija Izdanje: Treće izdanje 2019. godine Redakcija: IPA Hrvatska sekcija Likovna obrada: Mario Posavec Grafičko oblikovanje redakcije: Damir Berta Grafičko oblikovanje promidžbe: Megi Horak Orlić TISAK: GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE d.o.o.

Mičevečka ulica 7 HR - 10000, Zagreb, CROATIA www.gzh.hr Naklada: xxxx kom Index: xxxx

nasilje nije cool

Autorska prava zadržava International Police Association IPA Hrvatska sekcija.

Izdavač i nakladnik ne odgovaraju za promidžbeni sadržaj.

1

ne dajmo nasilju priliku Poštovana gospodo, dragi prijatelji!

Pozdravljam Vas ispred IPA, Hrvatske sekcije, Međunarodne policijske organizacije IPA - „International police association,“ i njenih članova koji su se pridružili kampanji promicanja boljeg i sigurnijeg života i svijeta za mlade bez nasilja.

Svaki doprinos u prevenciji nasilja među mladima, dalekovrijedniji je od bilo kakve represije i napora u otklanjanju posljedica nastalih nasiljem. Tako i tiskanje ove brošure dokazuje da problem nasilje među mladima egzistira, da je prepoznat u društvu i da se svi zajedno moramo založiti da se suzbije. Bogato policijsko iskustvo daje mi za pravo za konstataciju kako je nasilje među mladima i nasilje uopće, naša svakodnevica. Borba protiv nasilja mora biti višestruka i usmjerena na različite uzroke. Potporu treba pružiti koordinaciji svih ministarstava vlade Republike Hrvatske koja su navedena u Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima. Isto tako potrebito je razvijati sustav obrazovanja i odgoja, osobito ovo zadnje jer se sve više „okreće glava“ od odgoja, u kojem će mladi čovjek biti centar interesa i radosno dolaziti u školsko okruženje. Obitelj je osnova odgoja djece, ali pod pritiskom suvremenog života sve više se članovi obitelji otuđuju jedan od drugog.

Stresno okruženje u kojem roditelji rade i djeca rastu, raste rizik sukoba u obitelji. Frustracije iz obitelji uvelike oblikuju ličnost djeteta, i svaka devijacija ubrzo se reflektira na ulici i među vršnjacima. Svakom djetetu i svakom roditelju treba pomoć kod odrastanja i odgoja. Obiteljski nadzor mora biti nadopunjen društvenim nadzorom. Pravni sustav u Republici Hrvatskoj formalno je regulirao pravnu zaštitu djece i mladeži, no on je čini se doveo i do straha od poduzimanja aktivnosti prema devijantnim oblicima ponašanja maloljetnika. Najčešće se pitamo kao to činiti. Informacije stručnjaka u ovoj brošuri nadamo se uvelike će pomoći upravo toj nedoumici. Brošura je samo dio nastojanja naše policijske organizacije da uz nastojanja ukupne društvene zajednice poradimo na suzbijanju nasilja. Činimo to uz angažman i animiranje institucija, gospodarskih subjekata i građana, koji su nam financirajući ovaj projekt omogućili osnovne informacije o ovoj pojavnosti u društvu sa ciljem da nasilju ne damo priliku. Želim Vam ugodno čitanje ove brošure u okviru Vaših obitelji, školi, športskim klubovima, crkvi i svakoj drugoj prilici, u nadi da su Vam naši stručni i iskusni autori dodatno pomogli i pobudili interes za doprinosom na preventivi pojavnosti nasilja kod nas i u svijetu.

SERVO PER AMIKECO - SLUŽITI U PRIJATELJSTVU

2

Predsjednik Hrvatske Sekcije

Miljenko Vidak

NASILJE I MLADI

Savjeti za djecu, mladež, roditelje...

Besplatna brošura

Međunarodno udruženje policije (IPA) Hrvatska Sekcija IPA Nakladnička grupa

Poštovani!

IPA Hrvatska Sekcija sa poslovnim partnerom IV Nakladništvo d.o.o., u realizaciji preventivno edukativnog projekta „Nasilje i mladi“, indeks 252 - ZAGREB 3, za područje ZAGREBA (Črnomerec, Stenjevec, Podsused - Vrapče) podijelila je 3.000 komada besplatnih primjeraka ove informativno - edukativne brošure.

3

sadržaj 1.

Oblici nasilja............................................................................................................................. 5 Fizičko zlostavljanje.................................................................................................................. 5 Vrste tjelesnih ozljeda..................................................................................................... 5 Kvalifikacija tjelesnih ozljeda........................................................................................... 6 Psihičko zlostavljanje............................................................................................................... 7 Mobing - nasilje na radnom mjestu......................................................................................... 8 Seksualno zlostavljanje.......................................................................................................... 12 Seksualno zlostavljanje maloljetnika............................................................................. 13 Nasilje nad starijim osobama................................................................................................. 13 Nasilje u obitelji..................................................................................................................... 14 Razvoj djeteta u nasilničkoj obitelji............................................................................... 16 Žene i djeca - žrtve obiteljskog nasilja................................................................................... 19 Kako postupiti u slučaju obiteljskog nasilja?................................................................. 20

2.

Nasilje među mladima........................................................................................................... 23 Bullying - međuvršnjačko nasilje........................................................................................... 25 Savjeti za roditelje djeteta, žrtve nasilja:....................................................................... 26 Dijete u ulozi pasivnog promatrača....................................................................................... 29 Nasilje preko interneta ili mobilnog telefona........................................................................ 30 Cyberbaiting.......................................................................................................................... 35

3.

Nasilje na sportskim stadionima............................................................................................ 39

4.

Posljedice nasilja.................................................................................................................... 41

5.

Nenasilna komunikacija......................................................................................................... 43

6.

Alkoholizam i nasilje.............................................................................................................. 48

7.

Odnos zdravstveni djelatnik - pacijent................................................................................... 51

8.

Mladi i nasilje, kaznena i prekršajna odgovornost................................................................. 52

9.

Adresar ustanova, organizacija i ostalih institucija koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji........................................................................................................ 61

4

oblici nasilja Nasilje je skup ponašanja koja teže kontroli nad drugom/im osobom/ama uporabom sile, zastrašivanjem i spletkarenjem. Podrazumijeva uporabu moći u odnosima koji se ne temelje na jednakosti, a usmjereno je na povredu psihičkog ili tjelesnog integriteta druge osobe. Nasilje može biti počinjeno na različite načine kao što su npr. vrijeđanja, prijetnje, uhođenje, izoliranje, fizički nasrtaji na osobu, uništenje imovine, bilo da se događaju pojedinačno ili u kombinaciji više njih ili svih zajedno.

Oblici nasilja Pojavni oblici nasilja mogu biti: tjelesno, emocionalno, seksualno zlostavljanje te ekonomsko ili radno iskorištavanje. Nasilno ponašanje najčešće je usmjereno na žene, djecu i starije osobe. Posljedice nasilja pogubne su, ne samo za žrtvu nasilja, već i za cijelu obitelj. Nasilje pred djecom i nad djecom negativno utječe na njihov psihološki razvoj i na njihovu buduću roditeljsku ulogu jer pridonosi takozvanom međugeneracijskom prijenosu nasilja u obitelji.

Fizičko zlostavljanje Fizičko nasilje uključuje aktivnosti prema drugoj osobi primjenom tjelesne snage, predmeta ili oružja koje rezultira ugrozom tjelesnog integriteta druge osobe i može izazvati ozbiljno povređivanje, teške fizičke posljedice ili smrt. Uključuje batine, udarce rukama, nogama i predmetima po tijelu, pljuskanje, davljenje, čupanje kose, guranje na pod, bacanje, vezivanje, gašenje opušaka po tijelu, trovanje i ostalo.

Fizičko zlostavljanje uzrokuje različite vrste specifičnih i nespecifičnih mehaničkih ozljeda.

To mogu biti oguljotine, krvni podljevi, iščašenja i prijelomi kostiju, različite vrste rana nagnječenja i razderotine, ugrizne rane, ubodne rane, rezne rane i sjekotine, opekline te ozljede unutarnjih organa (nagnječenja, razdori) i oštećenja mozga (nagnječenja, krvarenja). U najekstremnijim slučajevima ove ozljede mogu uzrokovati i smrt.

Vrste tjelesnih ozljeda Prema vrsti tjelesnih ozljeda dijelimo ih na lake i teške.

Pod lakim tjelesnim ozljedama podrazumijevaju se sve vidljive mehaničke ozljede na tijelu žrtve koje ozlijeđenoj osobi mogu prouzročiti neugodu i bol. Prolazne kratkotrajne traumatske hiperemije (na primjer crvenilo lica nakon šamara) ne smatraju se tjelesnom ozljedom u smislu propisa KZ RH, no ako su praćene otokom, tada je riječ o tjelesnoj ozljedi.

Ukoliko žrtva želi podnijeti kaznenu prijavu za tjelesnu ozljedu, tešku tjelesnu ozljedu ili osobito tešku tjelesnu ozljedu, kazneni se postupak prema čl.117,čl.118,čl.119. Kaznenog zakona pokreće privatnom tužbom koju oštećena osoba podnosi nadležnom općinskom sudu. Za kaznena djela teške tjelesne ozljede (čl.118, st.1), tjelesne ozljede na mah (čl.119, st.1) i osobito teške tjelesne ozljede (čl.119, st.1), ako počinitelj živi u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici s osobom prema kojoj je kazneno djelo počinjeno, ili joj je rođak po krvi u ravnoj lozi, brat ili sestra, posvajatelj ili posvojenik, kazneni se postupak pokreće povodom prijedloga, osim ako kazneno djelo nije počinjeno na štetu djeteta ili maloljetne 5

oblici nasilja osobe.

Polazna osnova za određivanje obilježja pojedinih vrsta tjelesnih ozljeda kao stupnja intenziteta oštećenja zdravlja jest osobito teška tjelesna ozljeda čl.119 kod koje dolazi do tako teškog narušenja zdravlja, da je zbog toga doveden u opasnost život ozlijeđenog, ili je uništen ili trajno i u znatnoj mjeri oslabljen koji važan dio tijela ili važan organ, ili je prouzročena trajna nesposobnost za rad ozlijeđenog, ili postoji trajno i teško narušenje zdravlja ili trajna iznakaženost.

Za teške tjelesne ozljede kazneni postupak se pokreće po službenoj dužnosti što podrazumijeva da je nadležna policijska postaja dužna po zaprimanju prijave o zlostavljanju u kojoj je nastupila teška tjelesna ozljeda podnijeti kaznenu prijavu protiv počinitelja bez pristanka oštećene osobe/žrtve.

Kvalifikacija tjelesnih ozljeda Liječnik pregledava žrtvu nakon zatražene pomoći te ispunjava “prijavu ozljede” na kojoj će naznačiti vrstu ozljede te po potrebi i kvalifikaciju težine ozljede. Najčešći propusti od strane liječnika pri ispunjavanju medicinske dokumentacije zlostavljane i ozlijeđene osobe jesu nepoznavanje vrsta ozljeda, nenavođenje točne lokalizacije ozljede, nepotpuno opisivanje ozljeda te nekritično postavljanje dijagnoze. S obzirom na načelni stav sudskomedicinskih vještaka da se striktno pridržavaju podataka iz medicinske dokumentacije i procjenjuju težinu samo one tjelesne ozljede koja je objektivno opisana i utvrđena liječničkim pregledom, jasno je da svi naprijed navedeni propusti otežavaju vještačenje tjelesnih ozljeda u kaznenom postupku, te mogu biti od bitnog utjecaja na konačni ishod u sudskom postupku. To, primjerice, znači da na sudu potres mozga neće biti prihvaćen kao 6

oblici nasilja objektivno utvrđeno stanje ako se dijagnoza osniva isključivo na anamnestičkom iskazu ozlijeđene osobe ili ako je takva dijagnoza postavljena bez po medicinskim kriterijima jasno utvrđenog nalaza. Sud ne može donijeti presudu na bazi pretpostavki, već samo na osnovi točnog opisa ozljeda. Pod točnim opisom ozljeda podrazumijeva se verificirano činjenično stanje utvrđeno liječničkim pregledom, u čijem nalazu moraju biti navedena sva ona obilježja i znakovi koji sa sigurnošću ukazuju na određenu ozljedu.

Psihičko zlostavljanje Psihičko ili emocionalno zlostavljanje je svako ponašanje kojim nasilnik ugrožava psihičku opstojnost drugog člana obitelji, primjenom postupaka za koje zna (ili pretpostavlja) da kod žrtve može izazvati nelagodu, strah, duševnu nestabilnost, sa ciljem uspostave kontrole nad žrtvom.

Emocionalno zlostavljanje je verbalno zlostavljanje, ali i prijetnja zlostavljanjem. Nadalje, odbacivanje, ucjenjivanje i nekonzistentnost u partnerskim odnosima ili u odgoju, kao i ponižavanje te svaka vrsta diskriminacije (rasna, spolna, religijska…). Primjeri emocionalnog zlostavljanja su: verbalni napadi, vrijeđanje, nazivanje pogrdnim i uvredljivim imenima i omalovažavanje (npr. govorenje žrtvi da je glupa, ružna ili bolesna); psovanje, pljuvanje, zabrana komuniciranja s prijateljima, članovima obitelji ili drugim osobama, potpuna izolacija (zaključavanje), ograničavanje slobode kretanja (zabranjivanje odlazaka na određena mjesta ili određivanje odlazaka na točno određena mjesta koje odredi nasilnik, određivanje vremenskih termina kretanja), uhođenje i svi drugi oblici psihičkih pritisaka koji kod žrtve proizvode nelagodu ili strah.

Emocionalno zanemarivanje odnosi se na uskratu emocija i emocionalne podrške te svjedočenje djeteta nasilju u obitelji.

Ekonomsko i radno iskorištavanje spada u posebnu skupinu psihičkog zlostavljanja. Primjeri ove vrste zlostavljanja su: uskraćivanje ili oduzimanje financijskih sredstava ili ograničavanje raspolaganja istim; onemogućavanje ženi da se zaposli ili da zadrži posao; davanje ograničenog iznosa novca nedovoljnog za potrebe redovnog održavanja kućanstva; uskraćivanje informacija o obiteljskim prihodima i rashodima; zaduživanje uzimanjem kredita bez znanja partnera i sl. Opisana ponašanja zlostavljača kod žrtve izaziva osjećaja straha i prijeteće opasnosti. Prijetnje mogu biti upućene neposredno, usmeno, putem telekomunikacijskih sredstava (mobitel, telefon, računalo), pismeno, ali i posredno putem treće osobe.

7

oblici nasilja Mobing – nasilje na radnom mjestu Riječ mobing dolazi od engleskog glagola „to mob“ što znači nasrnuti u masi ili bučno navaliti na nekoga. Definicija mobinga po prvi puta se spominje u istraživanju austrijskog zoologa i Nobelovca Konrada Lorenza koji je pod tim pojmom opisao ponašanje nekih životinja koje se udružuju protiv jednog člana, napadaju ga i istjeruju iz zajednice, te ga ponekad dovode i do smrti.

Pojam mobinga suvremenije i jasnije može se definirati kao specifični oblik nasilja koje se odvija na radnom mjestu, a sam pojam zapravo ne predstavlja novonastali fenomen, već je prisutan od kada postoji sama potreba pojedinca za dominacijom, autoritetom ili vlašću. Zlostavljanje na radnom mjestu najčešće se doživljava kao negativni komentar upućen žrtvi, međutim može sadržavati i elemente fizičkoga nasilja.

Njemački psiholog Heinz Leymann prvi je odredio obilježja i zdravstvene posljedice mobinga te je prvi upotrijebio pojam mobing kako bi opisao nasilno ponašanja na radnome mjestu. Leymann je mobing definirao kao: “Psihološki teror na radnome mjestu, koji se odnosi na neprijateljsku i neetičku komunikaciju, sustavno usmjerenu od strane jednoga ili više pojedinaca prema, uglavnom, jednom pojedincu, koji je zbog mobinga gurnut u poziciju u kojoj je bespomoćan i u nemogućnosti obraniti se, te držan u njoj pomoću stalnih nasilničkih aktivnosti. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale i dugotrajne - najmanje jednom tjedno, tijekom najmanje šest mjeseci. Zbog visoke učestalosti i dugog trajanja neprijateljskog ponašanja to maltretiranje dovodi do posljedica koje se odražavaju na socijalno okruženje, radnu sredinu i na pojedinca, uzrokujući značajne mentalne, psihosomatske i socijalne patnje.“ U novije vrijeme mobing je sve rasprostranjeniji, te se pokušava objasniti raznim terminima kao što su: psihičko zlostavljanje, maltretiranje, psihološki teror, moralno zlostavljanje horizontalno nasilje ili samo konflikt. Bez obzira na to kako nazovemo takvo ponašanje mobing karakterizira kršenje osnovnih ljudskih prava, koji obuhvaća uvrede, omalovažavanje, poniženje, odnosno direktni ili indirektni napad na integritet druge osobe.

Da bi se neko zlostavljačko ponašanje moglo smatrati mobingom mora sadržavati elemente zlostavljačkog ponašanja, koje se dugo odvijalo u određenim vremenskim intervalima, što je rezultiralo negativnim posljedicama koje su nanijele štetu žrtvi. Veoma često slučajevi mobinga ostanu ne zamijećeni i teško se dokazuju, dok se nasilno ponašanje pažljivo kamuflira pod maskom „konstruktivnih kritika“.

Uzroci mobinga Uzroci mobinga su mnogobrojni i često nepredvidivi. Prema nekim istraživanjima mobing se najčešće javlja u loše organiziranim poslovnim organizacijama koje sadrže neadekvatne ili nezainteresirane osobe na rukovodećim pozicijama. Međutim bez obzira na stupanj organizacije, do mobinga može doći bilo kada, bilo gdje i može se desiti bilo kome bez nekog posebnog razloga.

8

oblici nasilja Vrlo često osobno nezadovoljstvo, frustracije, problemi na privatnom ili poslovnom planu ili neka značajna promjena u radnome okruženju mogu postati okidači za pojavu sukoba između dviju ili više osoba. Ako se nastali sukob na vrijeme ne riješi, te se takvo zlostavljačko ponašanje podržava ili ignorira, žrtva se počinje osjećati bespomoćno, boji se gubitka posla, te se plaši obraniti od zlostavljača.

Također do mobinga može dovesti i nekompetentnost rukovoditelja, koji često ne uočavaju, ne prepoznaju, te ne sankcioniraju takvo nasilno ponašanje.

Međutim do pojave mobinga može doći i radi nedostataka u organizaciji rada, nejasnih odredaba glede ovlasti rukovodstva tvrtke, pretjeranih zahtjeva šefova, loših međuljudskih odnosa, te općenito negativne radne atmosfere u kojoj vlada neprijateljstvo, nepovjerenje, zavist, pritisci i sl.

Primjeri zlostavljačkog ponašanja u radnoj okolini uključuju sljedeće: • socijalna izolacija osobe, naglo prekidanje razgovora u trenutku kada osoba ulazi u prostoriju, ignoriranje u pauzama, “zaboravlja” se pozvati na proslave, zabave i sl.

• žrtva mobinga ne može doći do riječi, stalno je prekidaju u govoru, delegiraju joj se besmisleni poslovni zadaci i radne obaveze koje nije moguće obaviti sam • postavljanje nemoguće ostvarivih rokova • izbjegavanje dodjeljivanja složenijih poslova ili ne dodjeljivanje posla kako bi se osoba osjećala beskorisno • prešućivanje bitnih informacija ili namjerno davanje netočnih informacija • stalna izloženost kritici, optuživanje žrtve za propuste koji se nisu dogodili, podcjenjivanje ili namjerno omalovažavanje rezultata njezina rada • zbijanje uvredljivih šala na račun izgleda, odijevanja, držanja, govora, privatnog života, nacionalnosti, spola, rase i sl.

• miješanje u privatnost osobe, širenjem neprovjerenih, zlonamjernih glasina, kleveta ili podataka koji nisu istiniti u svrhu sramoćenja žrtve • podcjenjivanje stavova i mišljenja • uskraćivanje mogućnost za ispriku • nezasluženo kažnjavanje na poslu, glasno izderavanje, učestalo kritiziranje bez mogućnosti za objašnjenje, upotreba vulgarnih riječi, zastrašivanja i prijetnji, pismenim ili telefonskim putem • mobing može eskalirati do pojave seksualnog i fizičkog nasilja Zašto postajemo žrtvom mobinga?

Kada govorimo o žrtvama mobinga ne postoji pravilo. Mobingu su podjednako izloženi i muškarci i žene . Muškarcima češće prijeti fizičko nasilje, dok su žene izloženije seksualnim ugrožavanjem na poslu. Međutim najčešća karakteristika žrtava uznemiravanja jest 9

oblici nasilja da su često to povučene, samozatajne osobe, introvertiranog karaktera, često zastrašene osjećajem manje vrijednosti, s kojima se lako da manipulirati. Lake mete mobinga vrlo često su mlade osobe koje tek započinju svoju poslovnu karijeru. Motivirane za rad, pune entuzijazma i bez iskustva na poslovnom planu, često stvaraju osjećaje zavisti i ljubomore od strane starijih kolega, koji tada liječe svoje frustracije posežući za raznim oblicima nekolegijalnog ponašanja.

Također su česte žrtve nasilja na poslu mlade, samohrane majke i neudate žene , koje često radi straha od gubitka posla i osjećaja bespomoćnosti prešućuju pojavu mobinga.

Tko su zlostavljači - “moberi”?

U mobingu se koriste sva moguća sredstva omalovažavanja od nezasluženog kažnjavanja na poslu do glasnog izderavanja, stalnog i uporno kritiziranja, upotrebe vulgarnih riječi, zastrašivanja i prijetnji, pismenim ili telefonskim putem, a zlostavljači su najčešće osobe niskog morala s poremećenim sustavom vrijednosti. To su osobe sa specifičnom ličnosti, ne rijetko sociopatske osobnosti.

Vrlo često zlostavljači se služe mobingom kako bi prikrili svoju slabost, različite komplekse, frustracije, ljubomoru ili probleme iz privatnog života. Iz tog razloga formiraju oko sebe okruženje u kojem hrane svoj ego, stvarajući lažan osjećaj moći.

Nerijetko im se u takvom obliku ponašanja pridružuju kolege iz straha da i sami ne postanu žrtve, te se radi vlastitih unutarnjih problema i manjka samopouzdanja priklanjaju moberu, podržavajući time njegovo ponašanje.

Zapravo često su sami zlostavljači ti koji se zapravo osjećaju slabo i nesposobno, te negativnu sliku o sebi projiciraju na osobe u kojima prepoznaju vlastite nedostatke.

Zlostavljač često iz osjećaja ljubomore i zavisti, svjesno i s namjerom nanosi štetu drugome s ciljem da ga izmanipulira na prisilno napuštanje radne sredine. To čine kada im tuđe kompetencije nameću osjećaj manje vrijednosti ili u situacijama kada postoji osobna netrpeljivost a u poduzeću je npr. višak radne snage.

Cilj zlostavljača je obično uklanjanje žrtve iz firme, pokazivanje „moći“, odnosno agresije ili pak uklanjanje konkurencije za neku bolju poziciju, bilo za sebe ili za nekog drugog.

Posljedice mobinga Mobing osim na žrtvu nasilja ima velike posljedice i na čitavo žrtvino okruženje i zaposlenje, a samim time i ekonomsku egzistenciju. Posljedice nehumanog mobing ponašanja projiciraju se na sve segmente žrtvine svakodnevice, kako na poslovnom tako i na privatnom planu. Nerijetko su upravo one uzrok različitih problema unutar žrtvine obitelji, koji dolaze radi nerazumijevanja situacije od strane bližnjih, dugoročnog stresa i pomaknute agresije.

Osoba koja postane žrtva mobinga svakodnevno biva izložena negativnim vanjskim utjecajima, koji naposljetku rezultiraju time da se žrtva osjeća potpuno socijalno izolirano, neshvaćeno, bespomoćno, što dovodi do još većih frustracija. Kao posljedica takvog dugotrajnog psihičkog maltretiranja često se javljaju kronična oboljenja i poremećaji, a žrtva 10

oblici nasilja je primorana naposljetku napustiti radno mjesto. Nažalost nerijetki slučajevi dugoročnog mobing ponašanja završe bijegom u suicid.

Također, poduzeće u kojem se zlostavljanje događa trpi razne gubitke radi poslovne neučinkovitosti žrtve mobinga, koja je zbog lošeg psiho-fizičkog stanja primorana izostati s posla. Česta bolovanja, loša koncentracija, manjak motiviranosti za rad, te općenito smanjena produktivnost dovodi do poslovne neefikasnosti što stvara poduzeću indirektne troškove, a u slučaju prijave mobinga i tužbe, i negativni brand marketing.

Mobing je proces, koji započinje tiho, razvija se postepeno, te često prolazi potpuno nezamijećen, stvarajući veoma bolno iskustvo za žrtvu, uzrokujući brojne poremećaje poput; • tjelesnih poteškoća koje podrazumijevaju: kronični umor, probavne smetnje, prekomjernu tjelesnu težinu ili mršavljenje, smanjen imunitet...

• psihičkih poremećaja koji su obilježeni: depresivnim raspoloženjem, burn - out sindromom (izgaranje na poslu), emocionalnom prazninom, tjeskobom, gubitkom motivacije, poremećajima spavanja, poremećajima ishrane i raznim oblicima ovisnosti...

• poremećaji ponašanja koji uključuju: gubitak koncentracije, zaboravnost, nagla promjena raspoloženja ili potpuni izostanak emocionalne reakcije, potiskivanje emocija ili pretjerana osjetljivost na vanjske podražaje, pomaknuta agresija, kompenziranje različitim supstancama (alkohol, droga, cigarete, hrana), bijeg od problema kroz posao ili razne druge oblike rizičnog ponašanja, te naposljetku suicid Potrebno je procijeniti i žrtvu i počinitelja Rana dijagnoza utjecaja mobinga na zdravlje može služiti kao prevencija negativnih posljedica koje se razviju na različitim područjima naše svakodnevice.

Kako bi se prevenirao razvoj i eventualno umanjile posljedice mobinga, potrebna je suradnja stručnjaka, koji će kroz sistematičan pristup pomoći žrtvi i njezinoj obitelji.

Od stručnjaka se traži procjena o prisutnosti ili odsutnosti mobinga, utvrđivanje simptoma, njihova izraženost, te utvrđivanje postojanja uzročno-posljedične veze između stresora i nastalih simptoma. Također, trebali bi procijeniti u kojoj mjeri opasni čimbenici okoline u kojoj se žrtva nalazi, utječu na kvalitetu njezina života, te su dužni obavijestiti poslodavce o svim prikupljenim saznanjima.

Također bilo bi poželjno da stručnjaci koji se bave mentalnim zdravljem donesu psihološku procjenu sposobnosti osoba prije njihova zaposlenja, kako bi se umanjio rizik od nastanka nasilnog ponašanja u radnoj okolini.

Pravna zaštita Da bi se neko ponašanje moglo sankcionirati, osim što mora biti propisano zakonom, važno je znati kada i na koji način potražiti pravnu zaštitu.

11

oblici nasilja Prije svega potrebno je dokazati da se uistinu radi o mobingu, odnosno dokazati postojanje uzročno posljedične veze između štetnog ponašanja i posljedica koje je ono proizvelo.

Također mora se dokazati da se radi o napadajima koji su trajali u periodu od najmanje šest mjeseci, minimalno jednom tjedno. Zatim psiholog, psihijatar i liječnik specijalista medicine rada dokazuju da je mobing prouzročio štetne psihofizičke posljedice, koje nisu uzrokovane nekim drugim utjecajem.

Pošto termin mobinga proizlazi iz engleskog govornog područja, u Hrvatskom zakonodavstvu, kao takav, još uvijek nije prepoznat. Iz tog razloga dolazi do određenih poteškoća koje se očituju u velikom i opširnom broju pravnih izvora. Međutim, mobing se ipak može zakonski sankcionirati. Mobing je reguliran Zakonom o radu, Zakonom o suzbijanju diskriminacije, Zakonom o ravnopravnosti spolova, kao i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te naposljetku samim Ustavom Republike Hrvatske. Što učiniti u slučaju mobinga?

Ako ste žrtva nasilja na radnome mjestu, radi čega vam je narušeno zdravlje ili povrijeđeno neko pravo, preporučuje se u što kraćem roku podnijeti pismenu prijavu mobinga nadređenoj osobi. Istovremeno bi trebalo obavijestiti kadrovsku službu ili upravu poduzeća te se obratiti Odboru zaštite na radu, ako takav postoji unutar ustanove. Također je dobro savjetovati se s liječnikom medicine rada ili izabranim liječnikom obiteljske medicine. Ako je potrebno možete se obratiti pravobraniteljici za ravnopravnost spolova ili inspektoru rada za radne odnose Državnog inspektorata, koji će dalje provesti inspekcijski nadzor. Naposljetku možete podnijeti i kaznena prijavu policiji ili Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Na raspolaganju su i udruge za zaštitu i pomoć žrtvama ‘’mobinga’’, koje vam mogu pružiti sve dodatne informacije i potrebne odgovore.

Seksualno zlostavljanje Seksualno zlostavljanje odnosi se na povređivanje seksualnog integriteta druge osobe, neovisno o spolu. Uključuje verbalno spolno uznemiravanje (govorenje prostih riječi koje se mogu protumačiti kao seksualne poruke), ili aludiranje na spolni odnos pokazivanjem rukama ili drugim dijelovima tijela na svom tijelu ili tijelu druge osobe. Nadalje, dodirivanje intimnih dijelova žrtve (npr. grudi, stražnjice) pred drugima ili u situacijama, traženje da se dodiruje spolni organ nasilnika, kao i nasilni seksualni odnos mimo ili protiv želje druge osobe.

Spolni odnos je nasilan spolni čina ukoliko jedan od sudionika ne želi spolni odnos tj. nije dao/la pristanak za spolni čin ili ga u određenom trenutku želi prekinuti. Iako je žrtva prethodno dobrovoljno pristala na spolni odnos, ona ga u svakom trenutku može prekinuti izražavajući nedvosmislenu želju za prekidom istog.

Silovanje može biti počinjeno i prema bračnom ili izvanbračnom partneru, pod okolnostima predviđenim zakonom. Silovanje se kvalificira kaznenim djelom prema čl.152 (spolni odnošaj bez pristanka), 153. (silovanje) KZ (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18).

12

oblici nasilja Svi drugi oblici narušavanja spolnog integriteta druge osobe, koji se očituju dodirivanjem intimnih dijelova tijela žrtve radi postizanja, produljenja ili zadovoljavanja spolnog nagona počinitelja ili treće osobe, kada nije počinjen pokušaj silovanja, klasificiraju se kao bludne radnje. Kao takve, kažnjive su prema kriminalnim okolnostima propisane zakonom (npr. silom, prijetnjom ili pod drugim okolnostima).

Za sva protupravna ponašanja, osim kaznenog progona, predviđeno je prekršajno sankcioniranje pred Prekršajnim sudom. U slučajevima kada je, uvjetno rečeno, žrtvi nanesena šteta manjeg intenziteta oni se tretiraju kao prekršaji i kao takvi propisani su Zakonom o zaštiti od nasilja.

Seksualno zlostavljanje maloljetnika Uključivanje djeteta/adolescenta u seksualne aktivnosti koje ono ne može razumjeti niti dati zreli pristanak smatra se seksualnim zlostavljanjem. Prema današnjim zakonskim kriterijima maloljetnik s navršenih 14 godina može dati pristanak za seksualni odnos.

Seksualnim zlostavljanjem smatra se i neprimjereno dodirivanje i milovanje djeteta/adolescenta po intimnim dijelovima tijela, traženje od djeteta/adolescenta da na neprimjereni način dodiruje i/ili ljubi odraslog, izlaganje djeteta/adolescenta promatranju pornografskih materijala, uključivanje djeteta u seksualne aktivnosti te davanja sugestivnih seksualnih komentara djetetu/adolescentu.

Nasilje nad starijim osobama Čini se da je u društvu nasilje nad starijim osobama još uvijek podcijenjeno. Zlostavljači su najčešće djeca, rođaci i unuci žrtve. Najčešći je oblik zlostavljanja starijih osoba emocionalno zlostavljanje (vrijeđanje, ignoriranje, uskraćivanje socijalnih kontakata) te ekonomsko zlostavljanje (uskraćivanje mirovine i/ili neovlašteno raspolaganje imovinom). Žrtve vrlo rijetko prijavljuju zlostavljanje zbog osjećaja straha, srama i krivnje.

13

oblici nasilja Nasilje u obitelji Nasilje u obitelji jedna je od istaknutijih tema današnjice; ne iz razloga što se u prošlosti obiteljsko nasilje nije događalo, već zato što se ranije o fizičkom i psihičkom zlostavljanju nije javno razgovaralo, kao i zbog činjenice da je takvo ponašanje u patrijarhalnom društvu spadalo pod „normalno“. Iako je prema zakonu određeno da pod nasilje u obitelji spada psihička i fizička prisila, svako ponašanje koje može nanijeti psihičku ili fizičku bol, uhođenje, verbalni napadi, vrijeđanje i psovanje, ograničavanje slobode i slično, na nasilje se obraća pažnja tek kada ono prijeđe u krajnost.

Prema statističkim podacima MUP-a, u 2014. godini u Republici Hrvatskoj, prema Zakonu o zaštiti od obiteljskog nasilja policija je prekršajno prijavila 15449 osoba.

Nasilničko ponašanje u obitelji definira se kroz više kaznenih djela na način da ukoliko su počinjena od strane člana obitelji predstavljaju teži oblik tog kaznenog djela i strože se kažnjavaju.

Problem nasilja u obitelji najčešće se vrti oko najhitnijih postupaka, kao što su spašavanja žene i djece, odnosno njihovo udaljavanje od nasilnika. No, time se rješavaju samo „ tehnički problemi“, dok se puno manje govori i radi na programima prevencije nasilja u obitelji. Veliki problem žrtvama obiteljskog nasilja predstavlja i nerazumijevanje okoline za njihov problem (npr. ‘’sama si je kriva, zašto ga ne ostavi’’), budući da se u javnosti uopće ne govori o fenomenu međusobne ovisnosti nasilnika i žrtve, te ustrajanju u ulogama koje nasilje čine mogućim.

14

oblici nasilja Prema istraživanjima psihijatara koji rade sa žrtvama obiteljskog nasilja, teror nad njima gotovo uvijek započinje s verbalnim vrijeđanjima, žestokim stiskanjem ili šamarima, koji najčešće započnu još u fazi veze, što su žene sklone zanemariti, odnosno pripisati to „ljubavi“ koju partner gaji prema njima.

Nasilje u obitelji može se podijeliti na psihičko, tjelesno, seksualno i ekonomsko, a obitelji nasilnika najčešće proživljavaju kombinaciju više navedenih.

Psihičko nasilje odnosi se na zadobivanje moći i kontrole nad žrtvom. Najčešće obuhvaća različite zabrane, prijetnje, ismijavanje i ponižavanje, a posebice u javnosti. Razarajuće je za ženino psihičko zdravlje i osobnost. Muškarac zlostavljač ženu pokušava prikazati kao psihički bolesnu ili nestabilnu i kontrolira njeno kretanje u potpunosti dok je ne izolira od društva.

Tjelesno zlostavljanje uključuje guranje, šamaranje, čupanje kose, udaranje rukama, nogama ili predmetima i nanošenje ozljeda različitim vrstama oružja.

Seksualno nasilje obuhvaća tjelesno i psihičko seksualno nasilje, a odnosi se na seksualno uznemiravanje, seksualnu zlouporabu, incest, nedobrovoljne seksualne radnje i silovanje.

Obiteljsko nasilje može se manifestirati i kroz ekonomsko zlostavljanje jer čest je slučaj da žene financijski u potpunosti ovise o svom partneru. Ono uključuje uskraćivanje i oduzimanje financijskih sredstava, kao i sve druge oblike ostavljanja žene bez sredstava za život. Tu spada i neplaćanje alimentacije, ukoliko do razvoda ipak dođe, što posebno utječe na ionako istraumatiziranu djecu.

Kada se govori o djeci u situacijama obiteljskog nasilja, često se zaboravlja da djeca svjedoče nasilnim situacijama koje se događaju među supružnicima. Ona gledaju i/ili slušaju nasilne situacije, nerijetko pokušavajući zaustaviti jednog od roditelja, pa ponekad i direktno budu uključena u nasilne situacije. Zlostavljanjem djeteta smatra i kada dijete ‘’samo’’ svjedoči nasilju, budući da je na taj način direktno izloženo zastrašujućem događaju, jakom strahu i anksioznosti. Traumatska iskustva iz djetinjstva izazivaju različite reakcije kod djece, a one ovise o intenzitetu i trajanju nasilja, ali i karakteristikama djece.

Promjene se vide na emocionalnom, tjelesnom i socijalnom planu te promjenama u ponašanju i prilagodbi, a moguće ih je uočiti još kod vrlo male djece te se tijekom njihova odrastanja razvija kumulativni efekt mnogih promjena.

Prema zakonu, nasilje u obitelji uključuje: • svaku primjenu fizičke sile ili psihičke prisile na integritet osobe; • svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku ili psihičku bol; • prouzročenje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva; • fizički napad bez obzira da li je nastupila tjelesna ozljeda ili ne; • verbalne napade, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima i druge načine grubog uznemiravanja; 15

oblici nasilja • spolno uznemiravanje; • uhođenje i sve druge načine uznemiravanja; • protupravnu izolaciju ili ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja s trećim osobama; • oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini.

Razvoj djeteta u nasilničkoj obitelji Obitelj je odgovorna za pravilan razvoj djeteta, njegov odnos prema sebi i svijetu oko sebe. Obitelj bi svojim modelom funkcioniranja trebala djetetu stvoriti pozitivnu sliku o njemu samome i svijetu koji ga okružuje, kako bi dijete povjerenje i bliskost koju je steklo u obitelji prenijelo i na sve druge odnose, što čini bitan preduvjet za pravilan mentalni razvoj. Međutim, u obitelji koja trpi nasilje, dijete neće moći razviti osjećaj sigurnosti, povjerenja i samopouzdanje, no vrlo će brzo naučiti što je to krivnja, sram, strah i bespomoćnost.

Kako bi „pobjeglo“ od takve situacije, dijete često oponaša i identificira se s ponašanjem odraslih (čak i sa roditeljem zlostavljačem), što zatim uključuje i prenošenje takvih oblika ponašanja izvan obitelji (agresija i drugi oblici društveno neprihvatljivog ponašanja).

Rezultati brojnih istraživanja upućuju na značajnu povezanost nasilja u obitelji i nasilja nad djecom – uz žene žrtve obiteljskog nasilja, često su žrtve i djeca, kako od strane očeva zlostavljača tako i od strane zlostavljanih majki, koje dva puta češće zlostavljaju svoju djecu u odnosu na majke koje nisu i same zlostavljane.

Nasilje u obitelji se rijetko javlja kao jedan izolirani napad; najčešće se u takvim obiteljima nailazi na dugogodišnju povijest psihičkog i fizičkog zlostavljanja koje se ciklički ponavlja.

Na taj način djeca rastu u okruženju u kojem se nasilje prihvaća kao način rješavanja problema i gdje se socijalni odnosi temelje na fizičkoj dominaciji. Dijete koje je zlostavljano u vlastitoj obitelji vjeruje da je samo odgovorno za takvo ponašanje odraslih, prihvaća krivnju koju mu nameću njemu važne osobe – roditelji, te kasnije u životu funkcionira ili iz pozicije žrtve ili iz pozicije zlostavljača, budući su to jedini načini na koje je naučilo funkcionirati.

Odnos majka-dijete najvažniji je prediktor kasnijeg djetetovog funkcioniranja. Pojam privrženosti odnosi se na emocionalnu vezu između djeteta i osobe koja o njemu brine, najčešće majke, tijekom prve godine života. Privrženost se manifestira kroz sreću i radost 16

oblici nasilja kada je dijete s roditeljem, odnosno kroz strah i neugodu i kada je odvojeno od roditelja, ili u traženju utjehe u roditelju kada je dijete u nepoznatoj ili opasnoj situaciji. Takva veza s roditeljem djetetu omogućuje potrebnu sigurnost da istražuje svijet te oblikuje obrasce ponašanja za sve buduće bliske odnose s drugim ljudima, koje će koristiti dalje kroz djetinjstvo, adolescenciju i odraslu dob. Dijete iz ranog odnosa s roditeljima stvara određena pravila i očekivanja, koja dalje prenosi na odnose s drugim ljudima u budućnosti, što uvelike utječe na njegov osjećaj vlastite vrijednosti, vjerovanja i očekivanja o sebi, tumačenje ponašanja drugih, kao i na sposobnost za razvoj primjerenih međuljudskih odnosa te osjećaj sigurnosti u vlastitom okruženju.

Teorija privrženosti U situacijama koje dijete doživi kao nesigurne ili prijeteće, ono traži zaštitu roditelja kroz tzv. privržena ponašanja (plač, posezanje rukama prema roditelju i sl.). Takva ponašanja zatim aktiviraju sustav privrženosti roditelja, koji onda reagiraju na primjeren način pružajući djetetu osjećaj sigurnosti i zaštite putem maženja, umirivanja i grljenja.

Roditelji na djetetove potrebe ponekad odgovore adekvatno, ponekad neprimjereno ili u nedovoljnoj mjeri, a nekad ih u potpunosti zanemare. Ovisno o tome na koji način roditelj najčešće reagira na potrebe svog djeteta, dijete razvija siguran ili nesiguran tip privrženosti.

Oko dvije trećine djece razvija siguran tip privrženosti. Roditelj takvog djeteta je najčešće emocionalno dostupan te u pravo vrijeme i na pravi način odgovara na djetetove fizičke i emocionalne potrebe. Dijete tada osjeća da može slobodno istraživati svoju okolinu jer ima roditelja za kojeg zna da će uvijek biti tu i da mu se uvijek može vratiti. Sigurno privržena djeca su imaju više samopoštovanja, samostalnija su, lakše se prilagođavaju, otpornija su na stres i manje impulzivna. Također, lakše stvaraju i održavaju prijateljstva, imaju bolje odnose s autoritetima, bolje razvijene socijalne vještine te postižu bolji uspjeh u školi. U odrasloj dobi lakše uspostavljaju bliske emocionalne odnose, suosjećajni su, moralni i savjesni te uspostavljaju sigurnu privrženost i s vlastitom djecom.

Djeca čiji roditelji ili skrbnici često nisu odgovarali na primjeren način na njihove potrebe, razvit će nesigurni tip privrženosti, koji se dalje može manifestirati kao anksiozni, izbjegavajući ili dezorganizirani tip.

Djeca roditelja koji ponekad odgovaraju na njihove potrebe, a nekad ne, razvijaju anksiozni tip privrženosti. Takvo dijete se teško odvaja od roditelja, budući da je nesigurno i ima strah od napuštanja, te se ne upušta u slobodno istraživanje svoje okoline.

Djeca koja na temelju iskustva s roditeljima koji minimalno ili uopće ne odgovaraju na njihove potrebe gube nadu te konačno odustaju od očekivanja, razvijaju izbjegavajući tip privrženosti.

Djeca koja s jedne strane dobivaju primjerene reakcije od strane roditelja, no ujedno imaju i iskustvo neadekvatnih odgovora (kažnjavanje, zlostavljanje) na neka svoja ponašanja, razvijaju dezorganizirani tip privrženosti.

Nesigurno privržena djeca su za razliku od sigurno privržene djece u značajno većem riziku 17

oblici nasilja da postanu agresivna, destruktivna i antisocijalna. Adolescenti koji su u ranim godinama imali teškoća u razvoju sigurne privrženosti su u tri puta većem riziku od počinjenja nasilnih djela. Dijete koje je razvilo nesigurnu privrženost vjerojatnije će sebe vidjeti kao nevrijedno ljubavi, a svoje okruženje percipirati kao opasno, nepredvidivo, zlonamjerno ili neprijateljsko. Takva negativna bazična uvjerenja izazivaju osjećaj emocionalne otuđenosti i izolacije od obitelji i društva, potrebu za kontrolom nad drugima kao način samozaštite, osjećaje ljutnje, nepovjerenja, straha i osvetoljubivosti prema drugima, te naposljetku i nasilna ponašanja. Osoba s takvim stavovima vjerojatno će namjere drugih ljudi prepoznavati kao opasne i neprijateljske te moguće posljedično reagirati agresivno i nasilno.

Djeca koja odrastaju u nasilničkim obiteljima imaju poteškoće u najranijem razvojnom periodu budući da majke zaokupljene vlastitim stresom nisu dovoljno dostupne djeci.

Najčešće se govori o „teško odgojivoj djeci“, što je s jedne strane dodatni izvor stresa za majku, ali i novi izvor stresa za dijete zbog odbacivanja okoline. Neuropsihologijska istraživanja govore o povezanosti kroničnog stresa i funkcioniranja središnjeg živčanog sustava, što se odražava u teškoćama pažnje, učenja, pamćenja, impulzivnosti i sl., pa tako zlostavljana i zanemarivana djeca vrlo često iskazuju ponašajne i emocionalne probleme, loše kognitivno funkcioniranje te imaju slabiji školski uspjeh. Također, moguć je i razvoj poremećaja hranjenja, ovisnosti o psihoaktivnom supstancama i dr.

Među brojnim teorijama koje se bave uzrocima i posljedicama emocionalnog zlostavljanja, najzastupljenije su one koje stavljaju naglasak na psihijatrijske bolesti i poremećaje zlostavljača, a kao česti uzroci spominju se depresija kod majki te roditelji koji zbog svojih vlastitih problema ne mogu adekvatno odgovoriti na djetetove psihološke potrebe. Naglasak se stavlja i na roditeljski stres koji u interakciji s drugim nepovoljnim čimbenicima (npr. nezaposlenost i sl.) utječe na odnos roditelja prema djetetu.

Kada se radi o fizičkom zlostavljanju djeteta, kao najčešći uzroci spominju se kulturalne razlike o kojima ovise stavovi o tome kako se dijete treba odgajati, a vrlo često se radi o roditeljima koji su i sami bili fizički zlostavljani u djetinjstvu.

Na roditelje zlostavljače najčešće utječu: prevelika očekivanja od djeteta, loši obiteljski odnosi, nezadovoljstvo djecom i ulogom roditelja, a vrlo često i socijalna izoliranost te nizak socioekonomski status. Izloženost fizičkom zlostavljanju uzrokuje smanjenje motivacije i slab školski uspjeh, što može dovesti do napuštanja ško18

oblici nasilja lovanja. Česti su i poremećaji prilagodbe, depresija, anksioznost, autodestruktivno ponašanja te impulzivnost u ponašanju.

Od brojnih uzročnika koji dovode do nasilja na individualnoj, obiteljskoj i socijalnoj razini, najčešće se govori o stresu. U obiteljima koje su pod stresom često je prisutna ovisnost o alkoholu, zanemarivanje i emocionalno zlostavljanje, niža razina obrazovanja roditelja te neprihvaćenost u njihovu socijalnom okruženju. Kao uzrok obiteljskog nasilja sve se češće spominju i alkohol i droge. Istraživanja navode da je čak 80% adolescenata, koji su počinili neko kazneno djelo, u djetinjstvu bilo zlostavljano ili zanemarivano.

Najčešće reakcije djece koja svjedoče nasilništvu u obitelji manifestiraju se kao anksioznost, tjeskoba i preosjetljivost, a vrlo često i kao krivnja budući da djeca misle kako su mogla spriječiti nasilje. Također, djeca iz takvih obitelji češće manifestiraju agresiju, probleme u ponašanju te teškoće samokontrole. Zlostavljanje u djetinjstvu povećava rizik da će i dijete samo postati nasilno, budući da ometa njegov normalni emocionalni, socijalni i intelektualni razvoj. Traumatizirana djeca su nesigurna, ne vjeruju da ih itko želi ili može zaštititi, pa tako niti ne traže pomoć ili se priključuju grupama djece koja slično razmišljaju ili imaju slična iskustva, budući im takve grupe daju osjećaj sigurnosti i zaštite, što vrlo često dovodi do grupnog nasilništva.

Zanemarena i zlostavljana djeca su u povećanom riziku od razvoja brojnih problema: nisko samopouzdanje, poremećen moralni razvoj, teškoće u savladavanju agresivnosti i seksualnosti i sl. Takva djeca najčešće nemaju empatije za druge ljude niti sposobnost za prepoznavanje i korištenje sustava potpore što rezultira ravnodušnošću za posljedice vlastitog ponašanja. Vrlo često, kod takve djece razvije se neki od oblika poremećaja osobnosti, najčešće graničnog tipa, a može se razviti i depresija.

Žene i djeca – žrtve obiteljskog nasilja Nažalost, iz dana u dan svjedoci smo sve većega broja registriranih slučajeva nasilja u obitelji. Poražavajuća je činjenica da su sve češće žrtve nasilja u obitelji žene i djeca. Općenito je teško govoriti o nasilju, međutim još je teže kada se u poziciji žrtve nalazi dijete.

Obiteljskom okruženje je od iznimne važnosti za dijete jer u njemu upoznaje, razvija i izgrađuje društveno prihvatljive norme ponašanja, razvija socijalne vještine i izgrađuje veliki dio svoje ličnosti.

Njegov utjecaj oblikuje temeljne obrasce ponašanja koje najčešće ostaju za cijeli život.

Međutim, kada je ta početna sigurnost ugrožena nasiljem, dolazi do velike zamke u kojoj dijete biva zarobljeno. Posljedice nasilja su fizičke, seksualne, emocionalne i socijalne poteškoće, u ekstremnim slučajevima čak i smrt.

19

oblici nasilja Kako postupiti u slučaju obiteljskog nasilja?

Prvi korak u borbi protiv obiteljskog nasilja jest priznati da ono postoji. Često je to upravo najteži korak. Žene koje su bile dugoročno izložene obiteljskom nasilju, najčešće se osjećaju slabo, nesigurno, nezaštićeno, boje se za svoj život ili život svoje djece. Nerijetko se događa da se nasilje u obitelji zataškava. Žrtva često, radi straha od posljedica ili osjećaja srama, odbija priznati da trpi nasilje. Upravo u nadi da će nasilje prikriti, žrtva se često svjesno izolira, izbjegava kontakt s bliskim ljudima, zatvarajući se u sebe.

Kako bi se pomoglo žrtvi da napravi prvi korak, te prizna nasilje koje trpi, potrebno joj je omogućiti određenu podršku. Veoma je bitno da žrtva detaljno ispriča svoja iskustva nasilja osobi od povjerenja. Ako u okruženju žrtve ne postoji takva osoba, ako se žrtva osjeća samo, nezaštićeno, te se boji za svoj život ili život svoga djeteta bilo bi najbolje da zatraži savjet od stručne osobe.

Nasreću postoji veliki broj savjetovališta, koja nude besplatna savjetovanja žrtvama izloženim obiteljskom nasilju. Savjetovališta jamče anonimnost žrtve, te joj pomažu naći za nju najbolje rješenje. Također kroz razgovor sa stručnom osobom (socijalna radnica, psihologinja, socijalna pedagoginja, odvjetnik), mogu potražiti potrebne informacije o tome što mogu poduzeti, kako si mogu pomoći, te na koji način zaštititi sebe i djecu.

Savjetovališta su otvorena i za sve druge osobe koje su blisko povezane sa žrtvom (obitelj, rodbina, prijatelji…), te također mogu potražiti individualno, socijalno i psihološko savjetovanje. Djeci, koja su bila žrtve ili su svjedočila nasilju omogućen je individualni ili grupni rad.

Savjeti za žene koje su žrtve nasilja u obitelji Ako živite u nasilnom partnerskom odnosu, ili znate da neka vama bliska osoba trpi nasilje, preuzmite odgovornost: • • • • • •

priznajte sebi da ste žrtva zlostavljana sazovite obitelj zamolite obitelj i prijatelje za potporu procijenite opasnost u kojoj se nalazite prepoznajte znakove upozorenja nasilnog incidenta prije nego li se dogodi istražite koje su mogućnosti u našem društvu za žrtvu nasilja u obitelji, kome se možete obratiti, što ponijeti sa sobom, gdje točno možete otići u svako doba dana • upoznajte se s mrežom specijaliziranih ustanova i institucija za zaštitu i pomoć žrtvama nasilja i njihovih obitelji • napravite sigurnosni plan za sebe i djecu (pronađite smještaj, pripremite novac, potražite zaposlenje, spakirajte osnovne stvari • zamolite vjerske predstavnike koji vas potpomažu da i oni interveniraju 20

oblici nasilja • • • •

zatražiti razvod privremeno se iselite otiđite u sklonište podnesite policiji prijavu zbog zlostavljanja

Potražite pomoć od službi koje su zadužene za rješavanje pitanja nasilja. Budite svjesni da samo vi možete preuzeti odgovornost za vaš život i život vaše djece. Ne tolerirajte nasilničko ponašanje vašeg partnera, te ako primijetite mogućnost nasilne situacije, ne oklijevajte, sklonite se kod prijatelja ili rodbine.

Tijekom 2014. u Hrvatskoj, počinjeno je 35 kaznenih djela ubojstava od čega 18 među bliskim osobama (13 na štetu osoba ženskog spola). U ukupnom broju ubojstava udio kaznenih djela ubojstava u obitelji iznosi oko 51%.

Unaprijed spremite stvari koje su vam potrebne kada budete odlazili od nasilnika. Sa sobom ponesite samo najnužnije: • službene dokumente (putovnicu, vašu i liječničke iskaznice vaše djece, osobnu iskaznicu, vjenčani list, dokumente o posjedovanju nekretnina, rodni list za djecu, školske knjižice i sve ostale potrebne dokumente) • najnužniju odjeću i obuću • neophodne lijekove • ključeve • novac • djetetovu najdražu igračku, školsku torbu i knjige.

Savjeti za djecu - žrtve nasilja u obitelji • • • • • • • •

ne srami se tražiti pomoć ne suočavaj se sam/sama s ovim problemom nisi sam/sama nasilje se događa mnogima i na svim mogućim mjestima nemoj misli da zaslužuješ nasilje - nasilnici su ti koji imaju problem podrška odrasle osobe u koju imaš povjerenja je jako važna ne drži u sebi, uvijek podijeli s bližnjima svoju uznemirenost ne možeš promijeniti nasilnika, ali možeš reći odrasloj osobi što se događa ne slušaj prijetnje nasilnika, reci što se događa - nasilnici znaju da mogu biti spriječeni ako se za nasilje sazna • ako znaš za neki slučaj nasilja, ispričaj roditeljima, pedagogu, psihologu, nastavniku…

• ne izbjegavaj školu jer time se samo odgađa problem, i zaostaješ u gradivu • nastavi govoriti dok netko nešto ne poduzme 21

oblici nasilja Nažalost često se događa da braća, sestre i prijatelji znaju za nasilje unutar obitelji, međutim vrlo često ne reagiraju iz straha ili ne znaju kome da se obrate.

Prijava nasilja u obitelji Ako ste žrtva nasilja u obitelji ili ako sumnjate da se nasilje vrši nad vašim bližnjima, odnosno ako ste već prijavili nasilje u obitelj, a tijekom prekršajnog ili kaznenog postupka se osjećate nesigurno ili ugroženo savjetujemo vam da se obratite za pomoć navedenim službama: • policiji • državnom odvjetništvu • nadležnom centru za socijalnu skrb • nevladinoj udruzi • zdravstvenoj ustanovi • pravobraniteljici za ravnopravnost spolova.

Savjeti u slučaju policijske intervencije Ako dođe do policijske intervencije bitno je razjasniti okolnosti nasilničkog događaja, stoga je bitno pokušati ostati smiren, ako je potrebno, zatražiti pomoć od liječnika. Veoma je važno što detaljnije opisati događaj pretrpljenog nasilja, navesti da li su djeca bila uključena, te da li je do nasilja došlo prvi puta ili se ono već prije dogodilo. Važno je zatražiti od policije da vas informira o vašim pravima, te uputi na ustanove koje mogu pružiti pomoć oko smještaja. Policija vas može otpratiti da uzmete svoje osobne stvari, no bilo bi najbolje kada bi ste bili unaprijed spremni na mogućnost hitnog napuštanja svoga doma i time spriječili dodatnu traumu suočavanja s nasilnikom.

Ne gubite vjeru u bolje sutra Otiđite na savjetovanje zbog sebe i svoje djece. Postoje brojne udruge koje vrše edukacije, nude potporu za osnaživanje žrtava nasilja i njihovih obitelji. Porazgovarajte kako nasilje utječe na vas i vašu djecu, te nađite najbolja rješenja da skupa prebrodite nanesenu traumu. Nikada nije kasno! Napravite danas pozitivne promjene za sebe i svoju djecu.

Progovorite I zatražite pomoć, jer je to jedini način da se nasilničko ponašanje na vrijeme zaustavi!

22

nasilje među mladima Adolescencija je, u usporedbi s ostalim dobnim skupinama, razvojno razdoblje u kojem se javlja znatno više nasilnih ponašanja. Za to postoje brojni razlozi, a mnogi su i razvojno uvjetovani. Mladi su u adolescenciji izloženi brojnim i intenzivnim promjenama, kako tjelesnim tako i okolinskim. Na tjelesnoj razini, događaju se sve veće hormonalne promjene, otežano je ovladavanje vlastitim emocionalnim stanjima i impulsima, pa tako i agresijom.

Na obiteljskoj razini, započinje proces separacije od roditelja kako bi uspostavili vlastitu autonomiju i samostalnost. Vezano uz to, adolescenti sve više vremena provode u različitim aktivnostima s vršnjacima. Istodobno, njihov kognitivni razvoj i samokontrola vlastitog ponašanja su još u fazi razvoja. Budući da su u središtu pozornosti biološke i socijalne promjene, promjene u načinu mišljenja često ostaju nezamijećene. Upravo te promjene imaju snažan utjecaj na ponašanje, stavove i doživljavanje svijeta oko sebe. Razvija se mišljenje sličnije odraslom načinu razmišljanja, no poglavito u razdoblju rane adolescencije, još uvijek nije dovoljno razvijena sposobnost razmišljanja o uzročno-posljedičnim odnosima. Iz tog razloga, veća je vjerojatnost da će se adolescenti upuštati u neka rizična ponašanja ne razmišljajući o posljedicama. Često je prisutno i razmišljanje da su upravo oni u središtu pažnje svih koji ih okružuju te zbog potpune samousredotočenosti reagiraju ne razmišljajući kakav će učinak njihovo ponašanje imati na druge.

Nasilje među mladima (eng. bullying) se definira kao ponašanje između dvoje ili više mladih ljudi s ciljem kontroliranja, iskazivanja moći i zastrašivanja.

23

nasilje među mladima Može se podijeliti na nekoliko različitih tipova: • fizičko – ima za posljedicu nanošenje ozljeda (šamaranje, udaranje šakama, nogama i raznim predmetima, guranje, čupanje kose, ugrizi, opekotine i sl.)

• emocionalno (psihičko) – verbalne prijetnje i ucjene, vrijeđanje, nazivanje pogrdnim imenima, izolacija od prijatelja, širenje glasina, ismijavanje i sl.

• seksualno – spolno uznemiravanje, dobacivanje, uvredljivi komentari, neželjeni fizički kontakt i sl.

• ekonomsko – krađa ili iznuđivanje novca • kulturalno – vrijeđanje na rasnoj, nacionalnoj i religijskoj osnovi.

Alkohol i droga potiču nasilje među mladima Prema službenim podacima u Hrvatskoj kod oko 40% mladih počinitelja kaznenih i prekršajnih djela nalazimo i zlouporabu sredstava ovisnosti, dok je zlouporaba alkohola prisutna kod čak polovice njih.

Mladi se u najvećem broju slučajeva upuštaju u nasilje za vrijeme izlazaka, što je također povezano sa konzumacijom sredstava ovisnosti. Čimbenici rizika za nasilje mladih Individualni čimbenici • muški spol • porođajne komplikacije pri rođenju • niska inteligencija/ slab akademski uspjeh • impulzivnost i problemi sa održavanjem pažnje • zloupotreba alkohola • obiteljski čimbenici • slab roditeljski nadzor • strogo fizičko kažnjavanje od strane roditelja • sukobi među roditeljima • velik broj djece unutar iste obitelji • mlada dob majke (npr. majka tinejdžer) • nedostatak obiteljske povezanosti • obitelj sa samo jednim roditeljem • niski socio-ekonomski status obitelji • druženje sa delikventim prijateljima

24

nasilje među mladima Društveni i socijalni čimbenici • izloženost kriminalnim skupinama, oružju i drogi • slaba društvena integriranost / nizak društveni kapital • nagle demografske promjene u mladoj populaciji • modernizacija i urbanzacija • materijalna nejednakost • slabo društveno upravljanje • kulturološka prihvaćenost nasilja

Bullying – međuvršnjačko nasilje O bullyingu se radi ukoliko su uključena tri osnovna elementa (prema Olweus, 1998): • negativni postupci – namjerno nanošenje ozljeda drugoj osobi. Mogu biti fizički i verbalni, ali se također mogu javljati i bez uporabe riječi ili tjelesnog dodira – npr. socijalna izolacija, kreveljenje, nepristojne kretnje ili odbijanje da se udovolji željama druge osobe.

• opetovano i trajno – da bi se neko negativno ponašanje smatralo nasiljem, ono se mora ponavljati i biti trajno. Ovaj uvjet se stavlja u definiciju nasilja kako bi se iz pojave nasilja u školi isključili povremeni beznačajni sukobi između učenika, poput zadirkivanja, a koji su sastavni dio igre i relativno prijateljske naravi.

• asimetričan odnos snaga – termin nasilništvo se koristi samo ako između učenika postoji nesrazmjer snaga. Stvarni i/ili percipirani nesrazmjer snaga može se javiti u situacijama izravnog nasilništva ukoliko je učenik žrtva zaista fizički slabiji u odnosu na učenika zlostavljača, ukoliko žrtva sebe doživljava fizički ili psihički slabijom te ukoliko postoji brojčani nesrazmjer između žrtve i zlostavljača. U situaciji neizravnog nasilja, nesrazmjer snaga se može javiti u obliku izolacije učenika iz grupe, širenja glasina i sl.

Mladi koji maltretiraju svoje vršnjake (zlostavljači) su obično temperamentni i impulzivni, ne suosjećaju s drugima, pronalaze zadovoljstvo u dovođenju drugih u neugodnu situaciju te imaju povećanu želju za dominacijom i moći. Najčešće imaju pozitivno mišljenje o sebi. Također, skloniji su postati agresivne osobe kad odrastu, sa znatno većom mogućnosti za probleme sa zakonom.

Mladi koji su izloženi maltretiranju svojih vršnjaka (žrtve) su najčešće uplašeni i nesigurni, ne znaju se zauzeti za sebe, nemaju prijatelja, oprezni su i tihi, nisu agresivni (osim rijetkih) te su skloni povlačenju. Posljedice vršnjačkog zlostavljanja vrlo su ozbiljne. Učenici izloženi nasilju nerado idu u školu, ne postižu rezultate koje bi mogli, imaju problema s koncentracijom i sa spavanjem, često se razbolijevaju, osamljeni su, gube interes za događaje među vršnjacima, kao i za aktivnosti kojima su se prije bavili, nepopularni su u školi, a nisko samopoštovanje i samopouzdanje često ih prati do odrasle dobi. Najgora posljedica 25

nasilje među mladima bullyinga može biti suicid. Zabilježeno je i da su neka djeca žrtve kontinuiranog vršnjačkog nasilja posegnula za oružjem te sama prouzročila vrlo ozbiljne pa i tragične incidente.

Većina učenika izložena vršnjačkom nasilju, nasilje ili ne prijavljuje odraslima ili čeka vrlo dugo dok to učini. Razlozi proizlaze iz osjećaja srama, straha od osvete ili uvjerenja da odrasli neće htjeti ili moći nešto poduzeti.

Treća skupina vršnjaka koja indirektno sudjeluje u procesu zlostavljanja su promatrači. Ponekad su oni podržavajuća grupa koja pomaže i ohrabruje osobu koja inicira zlostavljanje, a ponekad se zbog straha da će i sami biti povrijeđeni ili zbog neznanja što uopće učiniti, odlučuju ne reagirati. Mirno promatranje ili okretanje glave također ima svoju cijenu. Samopouzdanje i samopoštovanje promatrača postaje ugroženo dok se bore s vlastitim strahom od uplitanja i sviješću o tome da ne učiniti ništa znači odbaciti moralnu odgovornost prema vršnjaku koji je žrtva.

Mnogo je kompleksnih razloga zašto su neka djeca ili mladi nasilni prema drugima. Nasilničko ponašanje kod nekih može biti pokušaj stjecanja popularnosti (najčešće u mlađoj životnoj dobi), pokušaj da se pokažu odlučnima i sposobnima ili da skrenu pažnju na sebe. Također može biti i izraz ljubomore prema osobina koju je nasilje usmjereno, pokušaj prevladavanja osobnih problema ili frustracija koje dijete ne zna riješiti na drugi način.

Posljedice zbog sudjelovanja u nasilju nad vršnjacima za pojedinca, obitelj, školu i društvo su velike. Okrutnost u školskoj sredini nije karakteristika samo nekih škola ili samo neke određene dobi – prisutna je i u osnovnim i u srednjim školama svih vrsta i usmjerenja, kao i u pretežno muškim i u pretežno ženskim školama. I u mnogim hrvatskim školama se događa vršnjačko nasilje, a u medijima se gotovo na dnevnoj bazi govori o vršnjačkom nasilju koje ima neposredne lakše ili teže posljedice po žrtvu. Mladi koji su nasilni prema drugima često pokazuju i druga rizična ponašanja kao što su redovito pušenje ili ekscesivno pijenje alkohola.

Savjeti za roditelje djeteta, žrtve nasilja: U njihovim malim svjetovima u kojima djeca svoju egzistenciju imaju...

Ne postoji ništa što se tako točno spozna i što se tako točno osjeća kao nepravda. ~ Charles Dickens ~ 26

nasilje među mladima Životno doba u kojem djeca i mladi pohađaju školu razdoblje je vrlo intenzivnog psiho-fizičkog razvoja. Naime, u njihovom odrastanju škola ima svoje posebno značenje. Upravo iz tog razloga školsko razdoblje može imati veliki utjecaj na zdravlje djeteta. Kao radna okolina, škola može povoljno i nepovoljno utjecati na zdravlje. Ulaskom djeteta u školu njegov se život mijenja. Tada po prvi puta izlazi iz svoje zone sigurnosti, poznatog kruga svoje obitelji, te postaje član nove sredine kojoj se treba prilagoditi. Dijete je u toj situaciji izrazito ranjivo, te ako naiđe na poteškoće u novoj sredini (bilo kakav oblik neprihvaćenosti od strane vršnjaka), mogu se javiti veoma štetne posljedice u njegovom psihofizičkom razvoju. Važno je istaknuti da niti jedan oblik nasilja, bilo da se radi o fizičkom, verbalnom, socijalnom ili elektroničkom nasilju, ne smije biti toleriran.

Svaki roditelj treba uzeti u obzir mogućnost da možda i njegovo dijete jest ili postane žrtvom zlostavljanja u školi. Stoga je važno znati kako prepoznati zlostavljanje, te što poduzeti u situaciji kada je upravo njegovo dijete u žarištu nasilja.

Vrlo često se događa da djetetova bliža okolina (nastavnici, roditelji) ne primijete narušavanje njegove sigurnosti, te dijete biva izravno ugroženo.

Nažalost djeca vrlo rijetko odraslima priznaju da su žrtve nasilja iz razloga što; • ne razumiju što je zlostavljanje • osjećaju se ranjivo, nesigurno i smatraju da su sama kriva • osjećaju se posramljeno i izolirano • misle da nikome nije stalo • ne vjeruju da će govorenjem nešto promijeniti • misle da je govorenje o zlostavljanju „cinkanje“ • boje se da će im se zlostavljač osvetiti Upravo iz toga razloga učitelji i roditelji obično podcjenjuju pojavu bullyinga u školama.

Radi toga je važno djeci i odraslima osvijestiti situacije kada se radi o nasilju, te ih naučiti kako ispravno reagirati i kome se obratiti za pomoć.

Znakovi koji upozoravaju da je vaše dijete žrtva bullyinga: • ogrebotine, posjekotine, modrice i slične ozljede koje dijete ne može objasniti • uništena odjeća, izgubljene stvari, knjige, elektronički aparati ili nakit • očituje se promjena raspoloženja, dijete postaje potišteno, depresivno, razdražljivo, zatvara se u sebe, ne rijetki su nagli ispadi bijesa i česta promjena raspoloženja • želi pod svaku cijenu izbjeći odlazak u školu, smišljajući lažne bolesti • dijete bira put prema školi i iz škole koji nije uobičajen • vidljiv gubitak interesa za školu i pad ocjena • izbjegavanje društvenih situacija ili kompletan prestanak druženja s prijateljima 27

nasilje među mladima • problemi s hranom, spavanjem ili mokrenjem u krevet • traži novac ili krade (radi ucjene zlostavljača) Ukoliko postoje navedeni znakovi, a dijete odbija govoriti, treba pratiti njegove reakcije na neizravno nasilje koje se pojavljuje primjerice na televiziji ili reakcije kada se kroz razgovor općenito spomene tema nasilja.

Ako dijete samoinicijativno započne govoriti o temi nasilja, najvažnije je da ga se sa strpljenjem sasluša i podrži, te pokaže razumijevanje za njegove osjećaje.

Dijete nipošto nemojte procjenjivati, kritizirati ili okrivljavati, jer će takav pristup stvoriti negativan efekt te potaknuti još veće povlačenje djeteta i zatvaranje u sebe.

Važno je prikupiti što više informacija o zlostavljanju, te utvrditi da li se ono ponavlja.

Važno je saznati detaljan opis događaja, mjesto, vrijeme, tko je bio prisutan, da li je bilo pasivnih promatrača, da li je netko od nastavnika svjedočio nasilju, te da li su prisutne osobe pokušale pomoći i na koji način.

Vodite zabilješke Vodite zabilješke o tome što se događa djetetu, koje vam mogu poslužiti kad budete razgovarali s odgovornim osobama u školi ili drugim institucijama.

Prvi korak je podržati dijete Kažite djetetu da je postupilo ispravno kad vam je to ispričalo i naglasite da ono nije krivo za to što mu se dogodilo. Budite sigurni da je dijete shvatilo da nitko ne zaslužuje biti zlostavljan.

Objasnite djetetu da većina ljudi ponekad doživi zlostavljanje i da to ne znači da s njim nešto nije u redu. Pokažite kako vjerujete da će se rješenje pronaći.

Pomognite djetetu da nauči neke korisne strategije: • Reći “pusti me na miru” i otići.

• Izbjegavati zlostavljača kad je to moguće.

• Biti u blizini odrasle osobe u situacijama kad se zlostavljanje može dogoditi.

• Ići u školu i iz škole i na druga mjesta zajedno s prijateljima. Zlostavljači se rjeđe okomljuju na učenika u grupi.

Pomognite djetetu da se poveže s drugom djecom i razvije nova prijateljstva. Omogućite mu da provodi vrijeme s djecom koja imaju slične interese i da sudjeluje u aktivnostima u kojima uživa. Djeca koja imaju dobre prijatelje i dobre odnose s vršnjacima rjeđe su zlostavljana. Što ne činiti u slučaju bullyinga: • ne pokazujte uznemirenost pred djetetom, djetetu je potrebna vaša snaga.

• nipošto ne savjetujte dijete da na nasilje reagira nasiljem.

• objasnite razliku između situacija koje zahtijevaju samoobranu i onih u kojima se fizičko nasilje može izbjeći 28

nasilje među mladima • roditelji obično ne vjeruju da bi njihova djeca mogli biti zlostavljači zato se nemojte upuštati u razgovore s roditeljima učenika-zlostavljača jer mogu izazvati negativnu reakciju • nipošto nemojte nasamo razgovarati s učenikom-zlostavljačem Kako postupiti u slučaju cyberbullyinga Ako se radi o cyberbullyingu treba savjetovati dijete da ne reagira na provokacije, da sačuva sav sadržaj koji kasnije može poslužiti kao dokaz o nasilju, da obavezno obavijesti odraslu osobu u koju ima povjerenja, te da ne prosljeđuje ili komentira sadržaj bilo da su žrtve nasilja oni ili neka druga osoba.

Pokažite djetetu kako može blokirati elektroničkog zlostavljača i izbrisati poruke a da ih ne čita. Pokušajte identificirati učenika koji elektronički zlostavlja vaše dijete. Čak i kad je anoniman (primjerice, koristi lažno ime ili tuđi identitet) možda postoji način da ga pronađete preko vašeg internetskog poslužitelja.

Ako se elektroničko zlostavljanje odvija e-mailom ili SMS-poruka-ma, moguće je blokirati svaki budući kontakt od strane zlostavljača. Dakako, zlostavljač može uzeti lažno ime i dalje nastaviti sa svojim ponašanjem.

• Obavijestite školu i ostale roditelje • Ako nasilje ne prestaje obratite se policiji

Dijete u ulozi pasivnog promatrača Učestala zabluda o učenicima “promatračima” je da ostanu neutralni ili da pokušavaju podržati žrtvu kada vide da se nasilje događa. Nažalost, istina je zapravo da su učenici koji promatraju nasilje skloniji stati na stranu nasilnika i pomoći mu nego da pokušaju pomoći žrtvi, a katkad postanu i aktivni sudionici nasilja. Učenici koji pasivno svjedoče zlostavljanju također su na određeni način traumatizirani, te se često boje izvijestiti nekoga o tome zbog straha da bi mogli postati sljedeća žrtva pa tako na određeni način postaju pasivni sudionici. Iako bi mnoga djeca željela pomoći žrtvi, najčešće prevlada strah da će tako samo pogoršati situaciju ili da će na sebe navući bijes zlostavljača.

Kako reagirati?

Važno je dati do znanja djetetu da se nasilje ne smije tolerirati.

Savjetovati mu da se odmah obrati odrasloj osobi i obavijesti ju o tome što se događa.

Objasniti mu kako je važna podrška i utjeha zlostavljanom učeniku, te da bi mu bilo dobro objasniti kako on nije kriv za zlostavljanje.

Poimanje svijeta i perspektiva djeteta je sasvim drugačija od perspektive odrasla čovjeka.

Iz tog razloga se mora uzeti u obzir da je upoznavanje djeteta s njihovim pravima vrlo spor proces koji se provodi konstantno kroz period sazrijevanja.

29

nasilje među mladima Djeca moraju odrastati u zdravom okruženju u kojem im je potrebno razjasniti njihova prava na svojstven i njima razumljiv način.

Treba im se uputiti jasna poruka da nije normalno, niti se smije tolerirati, da budu žrtve zlostavljanja ili pasivni svjedoci bilo kakvog oblika nasilja svojih vršnjaka.

Naučimo djecu kako reći NE nasilju, te im pružimo podršku da izgrade svjetliju i sigurniju budućnost.

Nasilje preko interneta ili mobilnog telefona Nasilje preko interneta, odnosno nasilje među vršnjacima koje obuhvaća situacije u kojima su dijete ili tinejdžer izloženi napadu drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece, preko interneta ili mobilnog telefona, oblik je nasilja u svijetu poznat pod nazivom cyberbullying. Cyberbullying uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara. Nasilje preko interneta također može uključivati slanje okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže zlonamjerne priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka.

Internetsko nasilje se najčešće izvodi oblicima komunikacije u kojima identitet počinitelja može biti skriven. Anonimnost počinitelja koji u stvarnom svijetu vrlo vjerojatno ne bi bio nasilan daje počinitelju osjećaj lažne sigurnosti i moći te kod njega stvara ideju da nekažnjeno može ne poštovati socijalne norme i ograničenja. Djeca imaju osjećaj da za takvo ponašanje neće snositi odgovornost kao za primjerice javno izrečene riječi.

Također, za razliku od nasilja u stvarnom svijetu, nasilje preko interneta može biti prisutno 24 sata, svih sedam dana u tjednu, dijete je izloženo nasilju i uznemiravanju kod kuće i na drugim mjestima koji su za njega prije bili sigurni, a publika i svjedoci mogu biti mnogobrojni i brzo se povećavaju. Iako je elektroničko nasilje najčešće među vršnjacima, mete mogu biti i odrasli npr. učitelji i profesori.

Bez fizičkog kontakta sa žrtvom ili publikom djeca i mladi teže razumiju štetu koju nanose svojim postupcima.

Posljedice nasilja preko interneta katkad mogu biti i ozbiljnije od onih prouzročenih međuvršnjačkim nasiljem u stvarnim situacijama. Naime, nasilje preko interneta često ima mnogo širu publiku od one na školskom igralištu ili u razredu. Uz to, na internetu, za razliku od verbalnih uvreda koje se mogu brže zaboraviti, žrtva više puta može pročitati što je nasilnik o njoj napisao. Pisana riječ djeluje konkretnije i realnije od izgovorene. Nadalje, 30

nasilje među mladima kako se nasilje na internetu može dogoditi bilo kada i bilo gdje, vrlo je mala mogućnost za potpuno izbjegavanje nasilnog ponašanja. „Istraživanje koje je provela Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, u kojem je sudjelovalo 4000 učenika iz 19 osnovnih (od četvrtog do osmog razreda) i dvije srednje škole (prvi i drugi razred) u deset gradova Republike Hrvatske, pokazalo je da 73 posto djece ima neko iskustvo u korištenju internetom, pri čemu upotreba raste s dobi. Zanimljivo je da se čak 47 posto djece koja nemaju računalo kod kuće koriste internetom. Gotovo svakodnevno njime se koristi 58 posto djece, jednom tjedno 26 posto djece, a 17 posto njih jednom mjesečno ili rjeđe.“

Blog Blog je skraćenica od engleske riječi weblog, što u doslovnom prijevodu znači “internetski dnevnik”. Blog se često uspoređuje sa internetskim novinarstvom, pomoću bloga svaki korisnik interneta može, jednostavno i potpuno besplatno, pisati vlastitu kolumnu. Blogovi su obično rad pojedinca, povremeno male skupine, a često su tematski orijentirani na jedan sadržaj. Mladi blog najčešće koriste kao internetsku stranicu na kojoj, kronološkim redom, bilježe svoja razmišljanja i stavove. Autor bloga može komentirati aktualne teme, izvještavati o događajima na kojima je sudjelovao, ili pak objavljivati vlastite umjetničke radove – pjesme, priče, eseje, pa čak i fotografije koje je snimio.

Nasilje putem bloga Nasilje putem blogova ponajprije se odnosi na “otimanje” blogova drugim ljudima (žrtvama) te njihovo dopunjavanje osobnim uvredama i/ili seksualnim sadržajima. Takvim se oblikom nasilja narušava ugled i ugrožava privatnost druge osobe. Toj vrsti međuvršnjačkog nasilja posebno su podložna djeca koja šalju fotografije i osobne podatke kako bi preko interneta pronašli prijatelje. Takvu djecu nasilnici zlostavljaju preko njihove osobne internetske stranice.

Na većini blogova postoji mogućnost da posjetitelji javno upisuju komentare pojedinih članaka. Samim time blog je interaktivan, omogućuje izravnu komunikaciju autora i njegovih čitatelja.

Problem nastaje kada komentari koji se dopisuju u blogove postanu zlonamjerni, odnosno kod žrtve uzrokuju nemir i stres, a ponekad ovisno o jačini mogu dosegnuti i razinu zlostavljanja. Neki komentari i poruke idu i dalje od zlostavljanja, sadržavajući čak i prijetnje smrću.

Tinejdžeri katkad zaboravljaju, pogotovo kad je riječ o blogovima, da bilo što objavljeno na internetu može imati neželjenu publiku, a time i neželjene posljedice. U ekstremnim slučajevima posljedice mogu dovesti i do destruktivnoga ili autodestruktivnog ponašanja.

Kako sigurno blogirati?

Ako blogirate, uvijek postoji mogućnost da netko pronađe vaš blog, a to mogu biti upravo ljudi za koje najmanje želite i očekujete da vas pronađu. Činjenica je da svatko može pro31

nasilje među mladima naći vaš blog ako je u njemu u bilo kojem obliku spomenut vaš identitet.

Kako održati privatnost svog bloga?  Zaštitite blog lozinkom. Ako je netko zna, neka to budu vaši roditelji.  Ne navodite u blogu osobne i detaljne informacije. Kad pišete o sebi, pišite što općenitije. Nemojte navoditi gdje živite, gdje izlazite i slično, jer svaka osobna informacija može otkriti vaš identitet.  Ne spominjite u blogu nikakva imena, adrese, brojeve telefona, školu, e - mail adrese i slične informacije. To su upravo informacije koje traže pedofili, stoga ih izbjegavajte. U zamjenu, možete upotrebljavati nadimak, no nastojte da on ne podsjeća na vaše pravo ime.  Ne navodite u blogu ni informacije o bilo kome koga poznajete, kako ne biste mogućeg pedofila informirali da, iako vi niste zainteresirani za “čavrljanje” s njim, vaša prijateljica jest.  Ne stavljajte svoje fotografije i fotografije svojih prijatelja u svoj blog.  Ne ostavljajte blog otvorenim, a računalo bez nadzora, jer bi netko mogao upisati nešto nepoželjno.  Ne ogovarajte i ne širite tračeve o svojim prijateljima iz razreda.

Nasilje mobitelom Jedan od popularnih oblika nasilja među vršnjacima koji donosi moderno doba tehnologije je i nasilje putem mobitela. Uključuje bilo kakav oblik poruke zbog koje se osoba osjeća neugodno ili joj se tako prijeti – može biti tekstualna, videoporuka, fotografija, poziv – odnosno bilo kakva višestruko slana poruka kojoj je cilj uvrijediti, zaprijetiti, nanijeti bilo kakvu štetu vlasniku mobilnog telefona.

Savjeti koje roditelji mogu dati svojoj djeci:  Naglasite im da budu pažljivi kome daju broj mobitela.  Neka pažljivo koriste neku od chat usluga preko mobitela.  Ako dobiju poruku s nepoznatog broja, neka ne odgovaraju. Ne trebaju odgovarati ni na poznate brojeve ako se zbog sadržaja poruke osjećaju loše ili neugodno.  Objasnite djeci kako šala može lako od smiješne postati uvredljivom, i to da, ako su ljuti, mogu učiniti nešto zbog čega poslije mogu požaliti. Istaknite im da budu pažljivi kad šalju poruke drugima.  Potaknite ih da se prije slanja poruke zapitaju može li ona uvrijediti ili na bilo koji način naštetiti primatelju?  Postavite pravilo prema kojem nije dopušteno slati fotografije ili videozapise drugih ljudi bez njihova dopuštenja, kao ni slati sadržaje koji mogu uvrijediti druge ljude.

32

nasilje među mladima  Ako dijete dobije neprimjerenu poruku, poziv ili je izloženo nasilju, dajte mu podršku i potaknite ga da odmah razgovara s vama ili nekom drugom odraslom osobom u koju ima povjerenja (poput nastavnika, školskog psihologa), kako se problem ne bi pogoršao.  Ako je riječ o ozbiljnijim oblicima nasilja, osobito zastrašujućim prijetnjama, razmislite o tome da sve prijavite policiji. U takvim slučajevima dobro je sačuvati poruke u mobitelu, ili negdje drugdje zapisati podatke o datumu, vremenu i sadržaju poruke ili poziva.

Što mogu učiniti roditelji?

Nasilja na internetu sve je više, a u okruženju virtualne komunikacije na prvi se pogled čini kako zakon, tehnologija, škole i roditelji mogu učiniti vrlo malo za njegovo zaustavljanje.

Djeci su sve više dostupna moćna tehnička sredstava, a odrasli, nažalost, najčešće nisu svjesni opasnosti. Često ne kontroliraju što djeca rade na različitim tehničkim pomagalima (što pišu u porukama, što slikaju mobitelima i sl.) zato što za to ili nemaju vremena ili ne žele narušiti privatnost vlastite djece.

Mnogi se roditelji i zbog vlastitoga neznanja i neiskustva u elektroničkom području osjećaju nesigurnima i nemoćnima pa o tome niti ne razgovaraju sa svojom djecom. Osjećaju se prilično bespomoćnima, jer ne znaju što trebaju učiniti.

Edukacija, razgovor i nadgledanje djece neprocjenjivo su važni za razvijanje prikladnog ponašanja.

Roditelji trebaju razgovarati sa svojom djecom o kompjutorskoj etici, dogovoriti pravila ponašanja na internetu i, kao najvažnije, definirati posljedice kršenja tih pravila. Trebaju poučiti djecu da nikad ne pokazuju svoje lozinke ili da se ne svađaju i ne ponašaju nasilno na internetu.

Kratki savjeti djeci:  Nikad ne stavljaj osobne informacije na internet, bilo na chat, blog ili osobne web stranice.  Nikad nikome, osim roditeljima, ne reci svoju lozinku, čak ni prijateljima  Ako ti tko pošalje zlonamjernu ili prijeteću poruku, nemoj odgovoriti već je pokaži odrasloj osobi kojoj vjeruješ.  Nikad ne otvaraj e - mailove koje ti šalje netko koga ne poznaješ ili netko za koga već znaš da je zlostavljač.

33

nasilje među mladima  Ne stavljaj na internet ništa što ne želiš da vide tvoji prijatelji iz razreda, čak ni u e-mailu.  Ne šalji poruke kad si ljut i prije nego što klikneš “Pošalji” zapitaj se kako bi se ti osjećao kada bi primio tu poruku.  Pomozi djeci koju na taj način zlostavljaju tako što nećeš prikrivati nasilje već ćeš odmah obavijestiti odrasle.  I na internetu poštuj pravila ponašanja kao i u svakodnevnom životu.

Kratki savjeti roditeljima:  Pronađite vremena za djecu, nemojte umjesto svojeg društva djeci ponuditi računalo i Internet.  Naučite više o računalima tako da možete razgovarati s djecom o njima zanimljivim temama.  Ograničite upotrebu računala na jedan ili dva sata na dan (dobro je uvesti jasna pravila, primjerice nema računala prije škole, prije spavanja, za vrijeme obroka ili prije nego što je završena zadaća).  Razgovarajte s djetetom o opasnostima koje vrebaju s interneta i podučite ga da ne daje osobne podatke ni fotografije na internet te da ne dogovara susrete s nepoznatim ljudima. Ako se dijete želi susresti s osobom koju je upoznalo preko interneta, tada to mora biti na javnom mjestu i u prisutnosti roditelja.  Stavite računalo u dnevni boravak, ne u dječju sobu jer tako možete nadgledati djecu dok su na internetu i vidjeti koje stranice posjećuju.  Potičite upotrebu računala kao oruđa za učenje i druženje, a ne isključivo za zabavu (npr. igrice).  Upoznajte njihove internetske prijatelje onoliko koliko poznajete i ostale prijatelje.  Naglasite svojoj djeci kako oni nisu krivi ako su žrtve virtualnog nasilja. Recite da im nećete zbog toga oduzeti pravo na upotrebu računala - to je glavni razlog zbog kojega djeca ne govore odraslima kad su žrtve nasilja na internetu.

Ako roditelji doznaju da im je dijete žrtva nasilja preko interneta, trebaju poduzeti sljedeće:  Podučiti dijete da ne odgovara na nasilne, prijeteće ili na bilo kakav način sumnjive poruke ne brisati poruke ili slike, jer mogu poslužiti kao dokaz  Pokušati otkriti identitet nasilnika kako bi se mogle poduzeti odgovarajuće mjere za sprečavanje nasilja  Kontaktirati internetskog providera (pružatelja internetske usluge)  Kontaktirati školu  Ako je identitet nasilnika poznat, pokušati kontaktirati njegove roditelje (jer postoji velika vjerojatnost da oni ne znaju kako se njihovo dijete ponaša) 34

nasilje među mladima  Kontaktirati policiju ako poruke preko interneta sadržavaju prijetnje nasiljem, uhođenje, napastovanje, dječju pornografiju i sl.

(Izvori: Ured pravobraniteljice za djecu i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba)

Cyberbaiting Današnje vrijeme nagloga rasta i razvoja tehnologije povlači sa sobom određene posljedice koje nastaju kao nusprodukt ekspanzivnog korištenja socijalnih mreža. Pojava novonastale virtualne stvarnosti nažalost u velikim razmjerima stvara određenu virtualno/ socijalnu problematiku, s kojom se sve češće moramo boriti. Nasilje je na perfidni način našlo novi oblik utjecaja. Internetom se poput virusa širi u naše domove, potajno inficira naše umove, te dovodi u opasnost naše najbliže. U tom procesu veliku ulogu imaju upravo društvene mreže, koje predstavljaju plodno tlo za nastanak novih oblika on-line nasilja.

Iako su se mnogi od nas već susreli s pojmovima „Bullyinga“ i „Cyberbullinga“, na njih se usko nadovezuje novi oblik elektroničkog nasilja poznatog kao „Cyberbaiting“. Što je Cyberbaiting?

Cyberbaiting , novonastali termin zapravo predstavlja pojam namjernog, detaljno isplaniranog nasilja, kojemu je krajnji cilj poniženje i degradacija druge osobe. Odvija se na način kada učenici, bilo pojedinačno ili u grupi, svjesno i s namjerom naprave plan djelovanja, s ciljem da svojim neprikladnim, provokacijskim ponašanjem, navedu nastavnika da izgubi samokontrolu, počne vikati ili se ponašati na drugi neprikladni, neprofesionalan način. Istovremeno, reakcija učitelja biva potajno snimana, a video se naknadno objavljuje na društvenim mrežama, uzrokujući daljnju štetu i probleme kako za nastavnika tako i za ustanovu u kojoj se nasilje odvija. Što obuhvaća ovakav oblik nasilja?

• Poticanje grupne mržnje • Vrijeđanje • Uznemiravanje • Napad na privatnost • Iznošenje osobnih podataka • Slanje prijetećih, okrutnih poruka • Slanje fotografija i neželjenih sadržaja na e-mail ili mobitel • Širenje nasilnih i uvredljivih komentara • Kreiranje stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun žrtve cyberbaitinga • Slanje fotografija/ videa određene osobe, te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama • Lažno predstavljanje 35

nasilje među mladima Neka od sprovedenih istraživanja upućuju na to da je skoro 20% edukacijskih djelatnika bilo izloženo ili poznaju nekoga tko je bio izložen ovakvoj vrsti nasilja. Nažalost nastavnici nisu jedine žrtve ovakvoga oblika nasilja. Veoma poražavajuća činjenica jest da sve više mladih osoba prijavljuje da je u nekome trenutku bilo izloženo maltretiranju, primanju neprimjerenih sadržaja ( poput neprikladnih slika od nepoznatih osoba), te raznim drugim oblicima cyber kriminala. Podatci pokazuju da je više od polovice djece diljem svijeta imalo neko negativno „on- line“ iskustvo. Također sve više je evidentiranih slučajeva pojavljivanja neprikladnih snimki mladih osoba, najčešće maloljetnika, koje su stavljene na internet od strane njihovih vršnjaka.

Bullying vs. cyberbaiting Iako se cyberbaiting može definirati kao podvrsta bullyinga, ipak postoje određene razlike.

Najčešća obilježja cyberbaitinga su: • Nasilje može biti prisutno 24 sata, svih 7 dana u tjednu • Publika i svjedoci mogu biti mnogobrojni i brzo se povećavaju • Osobe koje se ponašaju nasilno najčešće ostaju anonimne • Elektroničko zlostavljanje može biti prisutno među vršnjacima ali mete mogu biti i odrasli (učitelji i profesori) • Bez fizičkog kontakta sa žrtvom ili publikom djeca i mladi teže razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti Posljedice cyberbaitinga Važno je za naglasiti da kao i svaki drugi oblik nasilja i cyberbaiting sa sobom donosi veoma ozbiljne posljedice. Takav oblik nasilja, ovisno o žrtvi na koju je usmjeren uzrokuje: • Psihofizičku bol • Osjećaj nemoći, nezaštićenosti i jada • Frustraciju i bijes • Gubitak osobne kontrole • Javno omalovažavanje • Rušenje ugleda (osobnog i profesionalnog) • Rizik od kaznene prijave ( ako žrtva izgubi kontrolu) • Rizik od gubitka radnoga mjesta • Rizik od nemogućnosti pronalaska novog radnog mjesta • Negativni marketing

36

nasilje među mladima Sporna pitanja i zakonska regulativa Kompleksnost cyberbaitinga proizlazi upravo iz spornih pitanja. Tko je žrtva u takvim situacijama? Treba li tolerirati neprofesionalno ponašanje nastavnika, bez obzira što je potaknuto provokacijama učenika? Tko će odgovarati za poniženje i okaljani ugled nastavnika? Koga i na koji način treba sankcionirati? Tko je odgovoran za pretrpljenu štetu nastavnika, pogotovo ako su u situaciju uključeni maloljetnici? Imaju li roditelji učenika pravo prijaviti nastavnika koji je burno reagirao?

Također, nastavnici sve više koriste tehnologiju i društvene mreže kao način da se približe učenicima, često ne razmišljajući o mogućim negativnim posljedicama takvog oblika komunikacije. Hoće li negativna iskustva, poput cyberbaitinga, obeshrabriti nastavnike u daljnjoj komunikaciji ili će ih potaknuti da se bolje informiraju o zaštiti od potencijalnog elektroničkog nasilja?

Međutim, zbog sve češćih incidenata cyberbaitinga, edukacijske ustanove, biti će prisiljene uhvatiti se u koštac s takvim pitanjima, kako bi se zaštitile od sličnih novonastalih situacija.

Nasreću postoji pravna regulativa koja regulira nasilje putem interneta.

Kaznenim zakonom (Narodne novine br. 125/11, 144/12) koji je stupio je na snagu 1. siječnja 2013. (članak 325.) inkriminira se javno poticanje na nasilje i mržnju usmjerenu prema određenim skupinama ljudi. Propisano je kažnjavanje, kaznom zatvora do tri godine onoga tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti čini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina. Također, kaznit će se i osoba koja organizira ili sudjeluje u grupi koja potiče na nasilje ili mržnju, zatvorskom kaznom od šest mjeseci do pet godina.

Kako se suprotstaviti ovom negativnom i nasilnom trendu?

Nažalost opasnost od novih oblika nasilja je u porastu, a njihova slaba uočljivost stavlja nas u poziciju žrtve. Potrebno je poduzeti određene aktivnosti kako bi se suprotstavili novim oblicima nasilja: • podizanjem svijesti šire javnosti o novonastalim oblicima internetskog nasilja ( mediji, tribine, brošure, radionice za učitelje, roditelje, djecu ) • pravilnom i pravovremenom edukacijom, kao i preventivnim programima, trebalo bi informirati djecu i odrasle kako bi se mogli bolje zaštititi od potencijalnih opasnosti interneta • obrazovne ustanove trebale bi postaviti određena pravila i standarde za nastavnike (kako bi se na najbolji način prilagodili tehnologiji) 37

nasilje među mladima • uvođenjem određenih smjernica za komunikaciju putem društvenih mreža • povećanje nadzora ( roditelji, učitelji) o sadržaju koji se stavlja na web stranice • uvođenje programa zaštite koji filtriraju i blokiraju neprikladne internetske poruke i stranice • kod djece poticati razvoj odgovornosti za vlastito ponašanje • senzibilizacija i edukacija o posljedicama cyberbullinga na počinitelja ali i žrtvu • potpora u prijavljivanju nasilja • uvođenja određene pravne zaštite Ovisnost o društvenim mrežama, blogovima, te povećana dostupnost raznih sadržaja nasilnog karaktera, iz dana u dan sve više dovode u pitanje sigurnost pojedinca. Moramo biti svjesni činjenice da ulaskom u digitalno doba, povećanjem informatizacije te globalnom ekspanzijom interneta i njegovih sadržaja, dolazi do novih opasnosti od kojih se sve teže možemo zaštiti. Više ne pričamo o bullyingu koji se odvija samo u školi već se nasilje nastavlja preko internet platformi, te na jednoj novoj, virtualnoj razini ostavlja svoj zapisani trag.

38

nasilje na sportskim stadionima U posljednjoj četvrtini dvadesetog stoljeća svijet mladih doživio je mnoge promjene, ali je malo takvih kao što je nastanak i razvoj supkulture nogometnih navijača, sredinom sedamdesetih godina.

Pri tome mladi ljudi kao pripadnici navijačkih skupina, izražavajući svoju potrebu za sudjelovanjem u svijetu odraslih, ponekad koriste društveno neprihvatljive oblike ponašanja.

Agresivno ponašanje, mržnja i nasilje ispoljavaju se prema drugim elementima društva, posebno prema drugim skupinama navijača često bez racionalnih razloga. Primjer su napadi na navijače drugih klubova isključivo zbog nošenja klupskih simbola. Čimbenici rizika za nastanak problema sklonosti nasilnom ponašanju uključuju sva obiteljska i društvena opterećenja, kao što je zapostavljanje ili nedovoljan nadzor od strane roditelja, velika izloženost nasilnim vršnjacima sa kojima mladi idu u istu školu ili žive u istom kvartu, odnosno pripadaju i druže se u istoj vršnjačkoj skupini.

Jedan od vodećih uzroka devijantnog ponašanja je i disfunkcionalna obitelj, brak u kojem prevladava nasilje ili neadekvatna komunikacija među roditeljima, što generira i neadekvatnu komunikaciju prema djeci.

Tri temeljna područja koja danas obilježavaju dominantnu kulturu u svijetu nogometnog navijanja uključuju kompetenciju, muškost i alkohol.

Opijanje je kao oblik ponašanja u većoj mjeri zastupljeno među navijačima. Dokazan je utjecaj alkohola na povećanje agresivnosti, pa samim time i vjerojatnost da će se navijačke skupine agresivnije ponašati sa porastom broja pojedinaca koji se kreću u takvim skupinama, a nalaze se u alkoholiziranom stanju.

39

nasilje na sportskim stadionima Problem navijačkog nasilja danas se javlja u mnogim dijelovima svijeta, ostavljajući za sobom ne samo materijalne štete već i gubitak ljudskih života.

Svi oblici nasilničkog navijačkog ponašanja postaju prostorno i vremensko rasprostranjeniji nego prije, ne odvijaju se samo na stadionu već su ugroženi i putevi kretanja navijača prije i poslije utakmice, a nasilje se sve češće odvija i na gradskim trgovima, ulicama, autobusnim kolodvorima i željezničkim postajama.

Pojedinci koji čine navijačku grupu, iako nerijetko nesrodni u uobičajenom načinu života, u gomili, masi, rade, ono što individualno sigurno ne bi.

Grupa je impulzivna, pokretljiva i razdražljiva, netolerantna te se prema Le bonu treba uzeti u obzir:  Ideje grupe (koje mogu biti usputne, prolazne i one temeljne ideje kojima se daje velika stalnost),  Razmišljanje gomile (izvjesna mišljenja vrlo brzo postaju općenita zbog nemogućnosti većine ljudi da stvore individualno mišljenje bazirano na vlastitom razmišljanju),  Maštanje mase (činjenice same po sebi ne proizvode snažan dojam, već je od osobitog interesa način na koje se činjenice predočavaju i gdje se svrstavaju).

Kako su sportska natjecanja oduvijek bila javna, time je i publika postala nezaobilazan akter događaja. Integracije publike i aktera igara, dovodi do transfera kojim se uzbuđenje i dramatika natjecanja, prenosi i na tribine.

Međutim današnji sport se po mnogočemu razlikuje od sporta zamišljenog u staroj Grčkoj, u njemu se reflektira opća društvena situacija. Često je nasilje na i oko nogometnih stadiona pobuđeno nenogometnim pobudama.

Upravo iz tih razloga, svaka mlada osoba trebala bi dobro razmisliti prije nego poduzme neku od radnji koja mu može odrediti tijek života i karijere, a čini je samo zato jer to rade drugi navijači oko njega. Svaki pojedinac trebao bi se zapitati da li je vlastiti i tuđi život i zdravlje vrijedno iskazivanja trenutne poruke, koja često sa sobom nosi skrivene motive pojedinaca unutar grupe.

Sport bi kao društvena aktivnost kod djece i mladih od najranijih uzrasta trebao poticati socijalizaciju i sklapanje prijateljstava, naglašavati vrijednosti truda i ustrajnosti, a to je moguće jedino ako roditelji i institucije zajedno rade na usmjeravanju djece prema zdravom navijanju, bez agresije i netolerancije.

40

posljedice nasilja Posljedice zlostavljanja kod djece Zlostavljanje djece ostavlja značajne posljedice na njihov tjelesni, psihički i emocionalni razvoj. Fizičke posljedice mogu se pojaviti na planu rasta i razvoja, neurobioloških poremećaja, motoričkih deficita itd.

Razvojne se poteškoće mogu manifestirati u obliku problema u razvoju govora i komunikacije, poteškoća u emocionalnom razvoju, brojnim aspektima na planu školskog i akademskog neuspjeha. Razvojne se poteškoće očituju i u poremećajima ponašanja i poremećenim odnosima s vršnjacima i odraslim osobama.

Zlostavljana djece često su i sama agresivna i nemirna. Nerijetko su usamljena, ne gledaju sugovornika u oči, doimlju se nezainteresirano, rijetko plaču. U grupi druge djece, kada druga djeca plaču, ili su apatični ili grimasiraju. Često ne reagiraju očekivano na vanjske podražaje. U igri ne pokazuju zadovoljstvo. Vrlo često imaju poteškoće u učenju i u odnosima s okolinom. Najčešće su depresivna, ustrašena i tjeskobna. Mlađa djeca pokazuju neke oblike regresivnog (npr. sisanje palca, enureza) ili agresivnog ponašanja (npr. čupanje kose). Školska djeca naizgled bez razloga postaju povučena i zlovoljna, izražavaju strah od povratka kući, kasne i izostaju iz škole, neuspješna su u školi. Neka zlostavljana djeca počinju krasti i lagati. Kod mnoge zlostavljane djece pojavljuju se poremećaji prehrane i spavanja. Kod starije zlostavljane djece i adolescenata moguća je pojava autodestruktivnih ponašanja (samoozljeđivanje, pokušaji suicida, eksperimentiranja s drogama).

Ukoliko se radi o seksualnom zlostavljanju, seksualizirana ponašanja djeteta/ adolescenta mogu ukazivati na ovu vrstu zlostavljanja (uporaba eksplicitnog vokabulara, seksualizirani crteži, neadekvatno seksualizirano ponašanje s drugom djecom). Djeca/adolescenti koji su žrtve seksualnog zlostavljanja pokazuju pomanjkanje potreba za fizičkim dodirom, pojačan oprez u socijalnim kontaktima i smanjeno povjerenje u odrasle osobe, tjeskobu u nekim uobičajenim situacijama (npr. odlazak na zahod, skidanje odjeće, medicinski pregledi, kontakt s roditeljima), reagiraju s pojačanim nemirom na vlastite pogreške i neuspjeh ili se kontinuirano nasilno ponašaju prema drugoj djeci/adolescentima.

Teško fizičko zlostavljanje djeteta može dovesti do Sindroma pretučenog djeteta (Battered child syndrome). Takve ozljede nastaju najčešće udaranjem rukama ili šakama. Za ovo zlostavljanje karakterističan je dug vremenski razmak između ozljeđivanja i traženja medicinske pomoći.

41

posljedice nasilja Najčešće ozljede nastale na taj način jesu: ozljede mekih tkiva glave, lica i vrata; krvni podljevi usnica, ogrebotine na obrazima i uškama, razderotine, prijelomi nosnih kostiju; najčešći krvni podljevi budu vidljivi na prsnom košu i trbuhu kao posljedice prijeloma rebara i razdora unutrašnjih organa, zatim krvni podljevi na ekstremitetima (često simetrični, različite starosti). Moguće su i ugrizne ozljede kao i namjerne opeklinske ozljede tj. stari ožiljci od gašenja opušaka po koži. Često čujemo i za Sindrom istrešenog djeteta (Shaken baby syndrome) što predstavlja težak oblik maltretiranja dojenčadi mlađe od 6 mjeseci, a može dovesti do teških ozljeda mozga bez vidljivih ozljeda na glavi. Opći simptomi za prepoznavanje istog jesu: loš apetit, povraćanje, razdražljivost, loše spavanje, nemogućnost sisanja, staklaste oči, grimase, tikovi, letargija, poteškoće u disanju grčevi i nesvjestica. Kasne su posljedice atrofija mozga i cistična encefalomalacija. Najteže posljedice jesu retardacija, sljepoća, paraliza, poremećaji vida, sluha, govora i motorike, epilepsija, napadaji bijesa i autistično ponašanje.

Posljedice zlostavljanja kod odraslih Karakteristične kliničke slike kod odraslih žrtava nasilja jesu: depresivni i anksiozni poremećaji, somatizacijski poremećaji (glavobolja, trbobolja, mučnine, nesanice i sl.), disocijativni poremećaji i PTSP. Najčešći uzroci zašto žrtve nasilja šute o nasilju i ne žele prijaviti nasilnika jesu strah, sram i krivnja. Stoga je važno pružiti im adekvatnu potporu, podršku. Moralna je obveza svakog pojedinca u društvu da, ukoliko sumnja na nasilje, isto i prijavi.

Stručnjaci koji neposredno rade u kontaktu s ljudima, posebno djecom (zdravstveni djelatnik, djelatnik socijalne skrbi, psiholog, socijalni radnik, socijalni pedagog i djelatnik odgojno-obrazovne ustanove) osim moralne obveze imaju i zakonsku obvezu i dužnost prijavljivanja istog.

42

nenasilna komunikacija Svugdje oko nas susrećemo se sa komunikacijom. Ona je danas višeslojna i zauzima izuzetno važno mjesto u našem životu, bilo da komuniciramo sa drugima ili sa samima sobom.

Iz naše okoline neprestano nam pristižu informacije putem riječi, slika ili gesti (radnji), kojima komuniciramo verbalno ili neverbalno, izravno ili neizravno, nasilno ili nenasilno.

Riječi su prozori (Ili zidovi) Osjećam se tako osuđeno tvojim riječima, Osjećam se tako presuđeno ili odgurnuto.

Prije nego što odem moram znati je li to ono što si htjela reći?

Prije nego se počnem braniti, Prije nego progovorim iz boli ili straha, Prije nego podignem taj zid od riječi, Reci mi, jesam li zaista to čula?

Riječi su prozori , ili zidovi, One nas osuđuju ili oslobađaju.

Kada govorim i kada slušam, Neka svjetlost ljubavi sja kroz mene.

Postoje stvari koje trebam reći, stvari koje mi toliko mnogo znače.

Ako me moje riječi ne pojasne, Hoćeš li mi pomoći biti slobodnom?

Ako ti se čini da te podcjenjujem, Ako ti izgleda kao da mi nije stalo, Pokušaj čuti kroz moje riječi, osjećaje koje dijelimo.

Ruth Bebermeyer Neosporna je činjenica da danas živimo u svijetu verbalnog, fizičkog i psihičkog nasilja.

Nasilje je nažalost postalo ne samo dio naše svakodnevnice već i opće prihvaćena pojava, do te mjere da ga mnogi doživljavaju kao kvalitetu, a ne kao poremećaj i nedostatak u međuljudskim odnosima. Prekoravanje i primjenjivanje fizičke agresije nerijetko će naići na odobravanje okoline, dok će iskazivanje empatije prema drugoj osobi činjenjem nečeg dobrog često biti dočekano sa podozrivošću, sumnjičavošću i pitanjem: Kakvu korist ta osoba želi izvući od nas?

Sustav vrijednosti po kojem živimo i po kojem se ponašamo kao da se u potpunosti izokrenuo. Razlog tome leži u nerazumijevanju nas samih i naših potreba, osoba sa kojima komuniciramo i sa kojima imamo odnos, te njihovih potreba. Također leži i u nepozna43

nenasilna komunikacija vanju i neprepoznavanju nesvjesnih obrazaca nasilne komunikacije kojima se koristimo kako bismo postigli neki određeni cilj. Konsekvence takvog ponašanja odnosno načina komuniciranja često mogu biti dugoročne i dovesti do vrlo ozbiljnih posljedica kod ugroženih pojedinaca i skupina.

Empatija (suosjećanje) u odnosima i empatijska nenasilna komunikacija, moraju postati temelj za uspješnost našeg odnosa prema drugima, pa i prema nama samima. Razvijena empatijska nenasilna komunikacija nema za podlogu ili preduvjet obrazovanje ili posebnu (višu) razinu inteligencije, već volju i želju za usvajanjem novih nenasilnih načina i obrazaca promišljanja i ponašanja. Odabir nenasilne komunikacije je stvar osobne odluke i pokazatelj zrelog i svjesnog načina razmišljanja.

Nasilna komunikacija uključuju povišeni ton, histeriziranje, prigovaranje, prosuđivanje, izrugivanje, neslušanje sugovornika ili onoga što nam on/ona želi reći. Sve ovo spada u već dobro nam poznati obrazac neargumentiranih verbalnih ispada kojima štetimo i sebi i osobi sa kojom komuniciramo. To je stalni perpetuummobile, stvaranja i održavanja „situacija“ u kojima se poput loptica, nasilje i strah prebacuju sa jedne na drugu stranu stola.

Svakodnevni život postao je ispunjen beskrajnim obvezama, izvršavanjem zadataka koji ne dozvoljavaju minimum pogreške. Odrađivanje radnih pa i obiteljskih obveza nalikuje sve više radu na tvorničkoj traci koja se svakim danom sve više ubrzava tjerajući i nas da joj se prilagodimo, postepeno gubeći svoje ljudske kvalitete i pretvarajući se sve više u ljudske robote, odvajajući nas na taj način od našeg bitka, naše ljudskosti. Životni i radni zadaci se odrađuju i izmjenjuju u sivilu i brzini svakodnevnog stresa, ne ostavljajući nam prostora, vremena i energije za kvalitetnom proaktivnošću, cjelovitim i zadovoljavajućim odnosima. Kao i posao, tako i odnosi, pa prema tome i komunikacija, svode se na puko „odrađivanje“. Velik je životni izazov kako se oduprijeti mašini svakodnevnice bez da nas ta ista svakodnevnica samelje i proguta, kako joj se suprotstaviti i ne dozvoliti stalno i ponovno upadanje u mrežu nasilne komunikacije koja tako značajno narušava kvalitetne međuljudske odnose. Ponajviše zato jer se u današnje vrijeme puno veća pozornost još uvijek daje fizičkom (konkretno vidljivom) nasilju, iako nasilna komunikacija stvara gotovo jednaku iako trenutno „nevidljivu“ štetu kao i fizičko nasilje. Najgore je, što je nasilna komunikacija sve prihvaćenija i neprepoznatljivija kao stvarno nasilje u svakodnevnom životu.

44

nenasilna komunikacija Da li smo spremni sami sebi postaviti pitanje: Kako obrasci komunikacije koju koristimo djeluje na ljude s kojima komuniciramo u našem okruženju (obitelj, prijatelji, poslovni suradnici).

Da li smo svjesni KAKO komuniciramo i zašto biramo upravo TAKAV način komuniciranja (izravno–neizravno, formalno- neformalno, nasilno-nenasilno, verbalno-neverbalno).

Koliko nam je važna komunikacija i koliko smo svjesni da je dio svakog odnosa ujedno i komunikacijski odnos?

Način i promjena komunikacijskog odnosa promijeniti će cjelokupni odnos.

Primjer 1: Moram dovršiti složen poslovni projekt. Pripremam se i biram načine kako ga riješiti. Stiže e-mail od moje vrlo bliske prijateljice sljedećeg sadržaja: „Draga, znam da si u gužvi i da nas obaveze stišću ali mislim na tebe i uz tebe sam. Molim te javi kako je prošlo i nemoj zaboraviti i zanemariti sve tvoje dosadašnje uspjehe. Sigurna sam da ćeš iznaći najbolje rješenje. „ Kvalitetnu komunikaciju i komunikacijski odnos ne može narušiti udaljenost od Hrvatske do Katra, te iako mi nedostaje moja prijateljica koja je fizički daleko, „empatijski“, ona je uvijek tu, uz mene.

Ovo je primjer iz stvarnog života koji pokazuje koliko je malo vremena trebalo za ovu poruku, a koja je meni neizmjerno puno značila u trenutku velikog poslovnog stresa. U trenutku se je moj rezervoar samopouzdanja i samopoštovanja napunio do maksimuma i lakše i jednostavnije sam svladala izazov koji je bio predamno.

Postavimo si pitanje: Koliko smo svjesni da nas komunikacija i to ona pozitivna i podržavajuća ohrabruje i hrani te svakodnevni život čini bogatijim i ljepšim? Takav način komuniciranja je upravo to što nas izdvaja od životinjskog i biljnog svijeta i što nas čini ljudskim bićima.

Koliko smo svjesni obrazaca koje koristimo u komunikaciji i kako oni utječu pozitivno i ohrabrujuće ili negativno i oslabljujuće na sugovornika i okruženju u kojemu živimo.

Da bi bili zadovoljni nužna je komunikacija posvećena upravo sugovorniku i prilagođena njemu kao individui, ne generička nego osobna, poštujući osobne granice i ograničenja sugovornika. Ulaganjem u komunikaciju i promjenom komunikacijskih obrazaca uobiča45

nenasilna komunikacija jenog ponašanja postižemo željene i postavljene zadatke i ciljeve. Asertivna ili nenasilna komunikacije je most kojim gradimo odnose, odnose koji imaju puno bolje i zadovoljavajuće uporište između sugovornika na obostrano zadovoljstvo svih uključenih strana.

Emotivna inteligencija je jako važna karika u izgradnji odnosa (obiteljskih, prijateljskih, poslovnih): pitanje je samo koliko smo danas spremni uložiti vremena i truda u izgradnju i promjenu svojih obrazaca ponašanja i komunikacije kao važnog elementa našeg života, odnosno imamo li strpljena pričekati povrat uloženoga kroz uživanje u plodovima tog ulaganja u nas same te odnosima koji su ispunjavajući i podržavajući. Možemo li odbaciti očekivanja, odvezati se od postavljenih svakodnevnih ciljeva i postaviti si za cilj odnose koji su ispunjavajući i podržavajući te komunikaciju kojom ćemo više čuti sugovornika kao i biti svjesni njegovih potreba i osjećaja? Možemo li samo na trenutak stati i dozvoliti si bolju, pozitivniju nenasilnu komunikaciju? Možemo li si nenasilnu komunikaciju postaviti kao BITNI cilj, a HITNU neugodnu i agresivnu komunikaciju ostaviti neprihvatljivom?

U promjeni načina ponašanja i komuniciranja, svijest igra ključnu ulogu. Mi znamo odnosno bolje bi bilo reći, osjećamo i prepoznajemo ono što je ispravno i što nije, slušajući srcem, a ne samo umom i ušima. Znamo i zasigurno osjećamo da ono što nije ugodno nama neće biti ugodno ni drugima. Mi smo ti od kojih sve polazi i samo promjenom nas, našeg ponašanja i našeg načina komuniciranja, pretvarajući ga od nasilnog u empatijsko, možemo izvršiti promjenu i vratiti se nama samima, našem istinskom bitku. Promjena koju želimo vidjeti i doživjeti od drugih prema nama, počinje od nas, promjenom nas samih.

Kako komuniciram: Nasilno ili nenasilno?

Stres i brzina modernog života ostavili su znatan trag i na komunikaciji, koja je osnova ljudskog ophođenja. Nemogućnost postizanja dogovora i/ili zajedničkog nalaženje najboljeg rješenja , nedostatak mirne i konstruktivne komunikacije, danas je postala pravilo, a ne izuzetak. Možemo se zapitati: Koliko često se poruka ili način njenog slanja ne prepozna sadržajno i ispravno te dolazi do nerazumijevanja i konflikta? A koliko puta je ona zaista i neprimjerena i odaslana na krivi način, a da mi to možda i ne znamo, bilo sa strane pošiljaoca ili primaoca iste?

Postavljamo li si ikada pitanje: Kakve su naše komunikacijske vještine? Razumije li naše okruženje ono što želimo reći ili izraziti na način kako smo mi to zaista i mislili ili ne i jesmo li svjesni rezultata ne onoga što smo rekli nego načina na koji smo poslali informaciju. Da li svojim načinom komunikacije postižemo željene ili postavljene ciljeve i da li kada smo u ulozi primaoca informacije smo jednako tako u stanju čuti potrebe i osjećaje sugovornika.

Koji je dojam koji želimo ostaviti a koji zaista ostavljamo kada verbalno i neverbalno komuniciramo? Da li razumijemo što se od nas traži i da li smo svjesni svojih potreba i na koji način to ispoljavamo? Osjećamo li se često okrivljenima i prosuđivanima, a da ne znamo zašto i osjećamo li da nas naše okruženje ne razumije. Da li je naš unutarnji dijalog ili monolog nasilan i okrivljujući ili nenasilan i podržavajući?

46

nenasilna komunikacija Verbalno nasilje želim/mogu li drugačije? Želim i mogu Ruth Bebermeyer odlično je ilustrirala i prikazala razliku između (pr)ocjene i opažanja.

Nikad nisam vidjela lijenoga čovjeka.

Vidjela sam čovjeka koji nikada nije trčao Dok sam ga promatrala, i vidjela sam čovjeka koji je ponekad spavao između ručka i večere, i koji bi ostao kod kuće za kišnoga dana, ali on nije bio lijen čovjek.

Prije nego me proglasiš ludom, razmisli, jeli on bio lijen čovjek ili je samo činio stvari koje smo etiketirali kao „lijenost“?

Nikad nisam vidjela glupo dijete.

Vidjela sam dijete koje ponekad činilo stvari koje nisam razumjela ili na način koji ja nisam isplanirala.

Vidjela sam dijete koje nije vidjelo Ista mjesta na kojima sam ja bila, ali to nije bilo glupo dijete.

Prije nego ga proglasiš glupim, Razmisli, jeli to dijete glupo ili je samo Znalo drugačije stvari nego ti?

Gledala sam koliko god sam mogla ali nikada nisam vidjela kuhara.

Vidjela sam osobu koja je kombinirala Sastojke koje smo objedovali, osobu koja je uključila kuhalo vidjela sam te stvari, ali ne i kuhara.

Reci mi, kada ti promatraš, vidiš li kuhara ili nekoga tko radi stvari koje nazivamo kuhanje?

Ono što neki od nas nazivaju lijenost Neki zovu umor ili ležernost, Ono što neki od nas nazivaju glupost Neki nazivanju drugačije znanje.

Tako sam došla do zaključka, Sve će nas spasiti zbrke ako ne miješamo ono što možemo vidjeti s onim što je naše mišljenje.

Zato što ti smiješ, želim i ja reći; znam to je samo moje mišljenje.

47

alkoholizam i nasilje Dobro raspoloženje i euforija koje izaziva alkohol, vrlo se brzo mogu pretvoriti u agresivnost i okrutnost. Nagle promjene raspoloženja (od euforije do samosažaljenja) također su tipične posljedice djelovanja alkohola.

Iza zanemarivanja, nasilništva, pogibanja u prometu i kriminala stoje najčešće alkoholni problemi u obitelji, kroz više generacija.

Izražavajući svoju agresivnost alkoholičar postaje mučitelj vlastite obitelji.

Nemjerljive su štete koje alkoholičar nanosi u odgoju svoje djece s obzirom da se odgoj u velikoj mjeri zasniva na identifikaciji s roditeljima. Taj se proces u obitelji alkoholičara grubo remeti, takvi odgojni poremećaji u djece mogu biti uzrok niza psihičkih ili socijalnih teškoća.

Alkoholizam dovodi do zanemarivanja obiteljskih dužnosti i nebrige za djecu, do agresivnosti i nasilja u obitelji.

Prevenciji ovakvih problema najviše pomaže što ranije otkrivanje pokretača problema, najčešće oca obitelji-alkoholičara. Uočivši tu obiteljsku problematiku od najmlađe dobi, preko odgajatelja u vrtićima, nastavnika i pedagoga u školama, zdravstvenih službi, inspekcijskih službi, medija i drugih, područne socijalne službe trebaju učestalo posjećivati takve obitelji i tražiti hitnu intervenciju policije, te preko prekršajnog suda hitno liječenje ili zatvaranje alkoholičara.

Nažalost, navedeni stručni činitelji nerijetko zakazuju svaki po sebi, jer često nisu povezani, a ako djeluju to je prekasno, što se vidi iz zločina u Rovinju, Puli, Baranji, Glini, Omišu, Zagrebu itd. Godišnja serija od desetak medijski obrađenih nesreća mogla bi se i dalje nastavljati.

Uz pomoć Klubova liječenih alkoholičara (KLA) kao iskusne-jeftine mreže obiteljskog oporavka, umreženim naporima može se postići rano liječenje alkoholičara, te što ranije uređenje obiteljskih prilika.

Bez kvalitetnih programa liječenja, druge preventivne mjere neće dati zadovoljavajuće rezultate, i dalje će većina kriminala i pijanih ubojstava uz nasilništvo te pogibanja pijanih mladih vikend noćima rasti, sve dok ne počnemo rano liječiti alkoholičarske nasilnike.

Zakonske obveze prijavljivanja sumnje na nasilje Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti tiskalo je Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, koji se temelji na zakonima i podzakonskim aktima te na sadržaju i obvezama propisanim Nacionalnom strategijom zaštite od nasilja u obitelji od 2011.do 2016.godine, a koji je donijela Vlada Republike Hrvatske. Svrha je Protokola osigurati uvjete za djelotvoran i cjelovit rad nadležnih tijela (policija, centri za socijalnu skrb, zdravstvene ustanove, odgojno-obrazovne ustanove i pravosudna tijela) radi unapređenja zaštite i pomoći žrtvi nasilja u obitelji i pomoći počiniteljima u promjeni njihovog ponašanja tj. promjeni vrijednosnog sustava u cilju nenasilnog rješavanja sukoba i uvažavanja ravnopravnosti spolova.

48

alkoholizam i nasilje Prema Obiteljskom zakonu (članak 132.) svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava, a posebno o svim oblicima tjelesnog ili duševnog nasilja, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta. Centar za socijalnu skrb dužan je odmah po primitku takve obavijesti ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu djetetovih prava.

Dana 30. listopada 2009.g. Hrvatski Sabor donio je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09), čime je prestao važiti Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji od 2003. godine (NN 116/03). Od 01.01.2018. godine na snazi je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji kojim su stavljene van snage njegove ranije verzije.

Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji (članak 7.) zdravstveni djelatnik, stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, obiteljske prevencije i zaštite, odgoja i obrazovanja te stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama, organizacijama civilnog društva te sve druge stručne osobe koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji dužni su prijaviti policiji ili nadležnom općinskom državnom odvjetništvu nasilje u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova. Ukoliko to ne učine, čine prekršaj kažnjiv po čl. 23. istog zakona u novčanom iznosu od najmanje 1.000,00 kuna do 10.000,00 kuna.

Ukoliko gore navedeni stručnjaci zaprime informacije ili činjenice koje sugeriraju da je dijete zlostavljano, čak iako nema dovoljno informacija da bi bili posve sigurni u to, dovoljno je da postoji niži stupanj vjerojatnosti, tj. opravdana sumnja na zlostavljanje te je u tom slučaju dužnost stručnjaka da događaj i okolnosti istog prijavi.

Neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela članak 302. od strane službene ili odgovorne osobe sankcionira se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Naime, službena ili odgovorna osoba koja ne prijavi teže kazneno djelo za koje je saznala obavljajući svoju dužnost, a u to se ubraja i zlostavljanje djeteta, čini kazneno djelo te podliježe gore navedenim sankcijama.

Pod određenim okolnostima isti mogu, ukoliko ne prijave zlostavljanje, biti tuženi i u građanskoj parnici pokrenutoj od strane zlostavljanog, posebno ukoliko je došlo do ozljeđivanja i žrtva trpi posljedice kontinuiranog zlostavljanja, a koje se moglo izbjeći da je došlo do pravovremene prijave istog.

Stručnjak može snositi i posljedice unutar svoje struke u sklopu svojih udruženja i komora. Primjerice, ako je kodeksom udruženja ili komore predviđeno da neprijavljivanje zlostavljanja predstavlja kršenje istog, stručnjaku može biti ugroženo članstvo u njemu, ali i trajno narušen profesionalni ugled.

Osoba koja obavještava centar za socijalnu skrb o nasilju može biti susjed, član obitelji ili neka treća osoba, no svakako postoji zakonska obveza i dužnost svakog stručnjaka koji radi s djecom da prijavi svako ovakvo ponašanje.

Kome, kada i kako prijaviti zlostavljanje Stručnjaka su u bezuvjetnoj obvezi prijaviti nasilje ako postoji opravdana sumnja da se zlostavljanje događa, bilo da je ono emocionalno, fizičko, seksualno, ekonomsko ili da su 49

alkoholizam i nasilje djeca svjedoci nasilja u obitelji ili su pak na bilo koji način zanemarena. Zadatak ostalih nadležnih službi je da, svako u svojoj nadležnosti, prikupe potrebne činjenice i dokaze. Konačnu odluku o tome da li će se postupak voditi donosi državno odvjetništvo, a odluku da li je zlostavljanje počinjeno donosi sud. Sasvim je nebitno kome se prijava podnese (nadležnom centru za socijalnu skrb, odsjeku maloljetničke delikvencije u nadležnoj policijskoj postaji ili općinskom odnosno županijskom odvjetništvu) jer su te institucije međusobno koordinirane i jedna drugu izvješćuju o svom dijelu obavljenog posla. Brojevi telefona ovih institucija evidentirani su u telefonskom imeniku, no informacije o njima mogu se dobiti i putem Hrabrog telefona (broj 0800 0800). Ukoliko prijava bude podnesena centru za socijalnu skrb, on je dužan poduzeti sve mjere radi zaštite sigurnosti žrtve (posebno djeteta). Ovisno o tome u kojim se okolnostima zlostavljanje dogodilo, žrtvi će biti pružena podrška i sigurnost. Prijava dostavljena centru za socijalnu skrb ili policiji prosljeđuje se nadležnom državnom odvjetništvu koji je nadležno za gonjenje počinitelja kaznenih djela te, u slučaju postojanja «osnovane sumnje», može zatražiti pokretanje istražnog postupka protiv zlostavljača. Ukoliko se optužni prijedlog ili optužnica protiv zlostavljača podigne, tada se o kaznenoj odgovornosti počinitelja odlučuje na glavnoj raspravi pred sudom. Ako se tijekom kaznenog postupka stručnjak koji je prijavio sumnju na zlostavljanje pozove na sud kao svjedok, dužan je pozivu se odazvati te istinito svjedočiti o događaju.

Iako postoji mogućnost da u određenoj fazi postupka može doći do odbačaja kaznene prijave, obustave kaznenog postupka ili oslobađajuće presude protiv zlostavljača, takav ishod ne treba i ne smije obeshrabrivati stručnjake da opravdanu sumnju na zlostavljanje ne prijavljuju, obzirom da kasniji tijek postupka u smislu specifičnosti kaznenog prava ima svoje posebne zakonitosti, a to sve ne umanjuje obvezu prijavljivanja.

Uvijek postoji sumnja i bojazan da osoba koju smo prijavili kao zlostavljača podigne tužbu protiv osobe koja je prijavila. No, obzirom da za podnošenje prijave postoji zakonska obveza stručnjaka, nema opasnosti da bi se takva prijava ozbiljno tretirala, osim, naravno, ako bi se radilo o lažnom prijavljivanju.

50

odnos zdravstveni djelatnik – pacijent Dvojba o kojoj razmišljaju stručnjaci je sljedeća: krši li se odnos povjerenja s pacijentom ukoliko žrtva ne daje pristanak za prijavu zlostavljača?

Profesionalna ili zakonska dužnost zdravstvenih djelatnika je dužnost zadržavanja informacija dobivenih od klijenata/pacijenata. Međutim, prema zakonu, dužnost prijavljivanja ima prednost pred dužnosti zadržavanja informacija.

Stoga, ako u razgovoru saznamo i sumnjamo da postoje elementi zlostavljanja (osobito kada se radi o ugrozi djece), klijentu/pacijentu trebamo dati do znanja da ćemo o istome obavijestiti nadležne službe koje će svaka u svojoj domeni zaštiti žrtvu nasilja.

Posebno je osjetljivo o tome razgovarati s djecom. Djeci je potrebno objasniti da je sve što nam govore povjerljivo, ali da je odgovornost nas - odraslih osoba ne čuvati tajnu koja nekoga ugrožava (bilo da se radi o ugroženosti njihovog ili tuđeg života, ili mogućeg zlostavljanja). Žene koje prijavljuju svoje muževe - nasilnike često ne žele da se o tome obavještavaju nadležne službe zbog dobro poznatih razloga (sram, strah, krivnja). No, valja naglasiti (i o tome izvijestiti žrtvu), da je zakonska obveza službenih osoba prijaviti nasilje, osobito kada u obitelji ima malodobne djece i kada žena/žrtva nastavlja i dalje živjeti s nasilnikom. Nadalje, ženi/žrtvi treba pojasniti posljedice življenja u takvim uvjetima i ozbiljnim posljedicama po djecu i njihov razvoj i nužnim mjerama njihove zaštite.

Sadržaj prijave Često postoji dilema kako prijavu podnijeti, odnosno koje informacije ona mora sadržavati.

Glede toga ne postoji neka strogo propisana forma, no ono što mora sadržavati su sljedeće informacije: tko prijavljuje, protiv koje osobe je podnesena prijava sa svim njegovim osobnim podatcima koji su dostupni i poznati stručnjaku, ime, a ukoliko se radi o djetetu i starost istog te sve utvrđene činjenice i okolnosti iz kojih proizlazi sumnja na zlostavljanje.

Važno je da se što točnije naznači vremensko razdoblje kada se nasilje dogodilo ili događalo ako je trajalo određeno vrijeme te medicinsku dokumentaciju koja treba biti što preciznija glede opisivanja vrste ozljeda. Potrebno je navesti i podatke o osobama za koje se zna da su bile upoznate ili da imaju određena saznanja o događaju, a koje u postupku mogu svjedočiti. Detaljno se opisuje intervencija kao i date informacije, savjeti i preporuke žrtvama. Tekst prijave ne mora biti detaljan, no dobro je navesti što više detalja kojih se stručnjak sjeća.

Prijava se podnosi pisanim putem, no dobro bi bilo da stručnjak osobno kontaktira odgovornu osobu iz nadležnih institucija kako bi se izmijenilo što više informacija. Postoji i standardizirani obrazac prijave koja se piše u tri istovjetna primjerka, a koja se ispunjava u slučaju kada žrtva dođe neposredno nakon što je zlostavljana i trenutno traži zaštitu od zlostavljača. Takva se prijava dostavlja policijskoj upravi, a najkasnije 24 sata od zatražene pomoći žrtve.

Liječnik, uz prijavu sumnje na zlostavljanje nadležnim službama, područnom uredu Zavoda za zdravstveno osiguranje podnosi prijavu vezanu uz ozljede do kojih je došlo tijekom nasilja.

51

mladi i nasilje, kaznena i prekršajna odgovornost Primjena kaznenog i prekršajnog zakonodavstva prema djeci i mladim osobama Djeca Dijete koje u vrijeme počinjenja djela nije navršilo četrnaest godina ne može biti kazneno i prekršajno odgovorno. U takvom slučaju nadležno tijelo obavijestiti će Centar za socijalnu skrb, koji je po primitku navedene obavijesti dužan odmah ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu djetetovih prava te propisane mjere s ciljem utvrđivanja je li došlo do zanemarivanja roditeljske obveze podizanja i odgoja djeteta.

Smatra se da roditelj u većoj mjeri zanemaruje podizanje, odgoj i obrazovanje djeteta primjerice ako ne skrbi dovoljno o prehrani, higijeni, odijevanju, medicinskoj pomoći, redovitom pohađanju škole, ne sprječava dijete u štetnom druženju, zabranjenim noćnim izlascima, skitnji, prosjačenju ili krađi.

Noćni izlasci mladih (Obiteljski zakon (103/15) Noćnim izlaskom smatra se vrijeme od 23 do 5 sati.

Radi dobrobiti djeteta, a u skladu s njegovom dobi i zrelosti, roditelji imaju pravo i dužnost nadzirati ga u njegovu druženju s drugim osobama.

Roditelji imaju pravo i dužnost djetetu mlađem od šesnaest godina života zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje.

Kazneni zakonom definirano da se djecom smatraju sve osobe do napunjenih 18 godina života, kada se nalaze u svojstvu žrtve kaznenog djela.

Mladi Osoba koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršila četrnaest godina, a nije još navršila dvadeset i jednu godinu kazneno/prekršajno je odgovorna sukladno odredbama Kaznenog zakona (125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18)), Zakona o sudovima za mladež (NN 84/11, 143/12, 148/13, 56/15) i Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18).

ZAKONSKA DEFINICIJA KAZNENIH DJELA I PREKRŠAJA S ELEMENTIMA NASILJA Kaznenim zakonom, Zakonom o kaznenom postupku, Prekršajnim zakonom i ostalim zakonima kojima su propisana kaznena djela i prekršaji, kao kvalificirani oblik počinjenja kaznenog djela ili prekršaja propisana su kaznena djela/prekršaji s elementima nasilja.

Za počinjenje takvih kaznenih djela i prekršaja propisane su teže sankcije, a u velikoj većini slučajeva činjenica da je počinjeno kazneno djelo/prekršaj s elementima nasilja predstavlja jedan od preduvjeta za izricanje mjera opreza, zaštitnih ili sigurnosnih mjera prema počinitelju.

Također, Zakonom o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17) i Zakonom o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih 52

mladi i nasilje, kaznena i prekršajna odgovornost djela (NN 80/08, 27/11) propisana su posebna prava koja imaju žrtve kaznenih djela s elementima nasilja.

Pojam kaznenih djela nasilja definiran je čl. 5. st. 3. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela na sljedeći način: Kaznenim djelom nasilja smatra se:  kazneno djelo počinjeno s namjerom uz primjenu sile ili povredom spolnog integriteta,  kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom kojim je prouzročena smrt, teška tjelesna ozljeda ili teško narušenje zdravlja jedne ili više osoba, a propisano je Kaznenim zakonom kao teži oblik temeljnoga kaznenog djela počinjenog s namjerom.

Pored navedene definicije kaznenih djela nasilja, člankom 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17), nasilje u obitelji definirano je na sljedeći način: Nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:  tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije,  tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,  psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja (u daljnjem tekstu: uhođenje i uznemiravanje),  spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje,  ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva.  zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje 53

mladi i nasilje, kaznena i prekršajna odgovornost Protokolom o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima iz listopada 2004. godine, nasilje među djecom i mladima smatra se svako namjerno fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno prema djeci i mladima od strane njihovih vršnjaka učinjeno s ciljem povrjeđivanja, a koje se, neovisno o mjestu izvršenja, može razlikovati po obliku, težini, intenzitetu i vremenskom trajanju i koje uključuje ponavljanje istog obrasca i održava neravnopravan odnos snaga (jači protiv slabijih ili grupa protiv pojedinca).

Nasiljem među djecom i mladima smatra se osobito: • namjerno uzrokovani fizički napad u bilo kojem obliku, primjerice udaranje, guranje, gađanje, šamaranje, čupanje, zaključavanje, napad različitim predmetima, pljuvanje i slično bez obzira da li je kod napadnutog djeteta nastupila tjelesna povreda, • psihičko i emocionalno nasilje prouzročeno opetovanim ili trajnim negativnim postupcima od strane jednog djeteta ili više djece. Negativni postupci su: ogovaranje, nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje, zastrašivanje, izrugivanje, namjerno zanemarivanje i isključivanje iz skupine kojoj pripada ili isključivanje i zabranjivanje sudjelovanja u različitim aktivnostima s ciljem nanošenja patnje ili boli, širenje glasina s ciljem izolacije djeteta od ostalih učenika, oduzimanje stvari ili novaca, uništavanje ili oštećivanje djetetovih stvari, ponižavanje, naređivanje ili zahtijevanje poslušnosti ili na drugi način dovođenje djeteta u podređeni položaj, kao i sva druga ponašanja počinjena od djeteta i mlade osobe (unutar kojih i spolno uznemiravanje i zlostavljanje) kojima se drugom djetetu namjerno nanosi fizička i duševna bol ili sramota.

Djeca i mladi kao počinitelji i žrtve kaznenih djela s elementima nasilja (statistički podaci Ministarstva unutarnjih poslova za 2013. I 2014. Godinu) Djeca i mladi najčešće su počinitelji sljedećih kaznenih djela s elementima nasilja: Djeca starosti do 14 godina: 1. Tjelesna ozljeda (čl. 117. Kaznenog zakona) 2. Oštećenje tuđe stvari (čl. 235. Kaznenog zakona) 3. Prijetnja (čl. 139 Kaznenog zakona) 4. Teška tjelesna ozljeda (čl. 118. Kaznenog zakona) 5. Razbojništvo i Razbojnička krađa (čl. 230 i 231 Kaznenog zakona) Djeca starosti od 14 do 18 godina: 1. Tjelesna ozljeda (čl. 117. Kaznenog zakona) 2. Oštećenje tuđe stvari (čl. 235. Kaznenog zakona) 3. Razbojništvo i Razbojnička krađa (čl. 230 i 231 Kaznenog zakona) 54

mladi i nasilje, kaznena i prekršajna odgovornost 4. Prijetnja (čl. 139 Kaznenog zakona) 5. Teška tjelesna ozljeda (čl. 118. Kaznenog zakona) 6. Napad na službenu osobu i Prisila prema službenoj osobi (čl. 314. i 315. Kaznenog zakona) Djeca i mladi (do 18. godine života) najčešće su žrtve sljedećih kaznenih djela s elementima nasilja: 1. Prijetnja (čl. 139 Kaznenog zakona) 2. Povreda djetetovih prava (čl. 177 Kaznenog zakona) 3. Tjelesna ozljeda (čl. 117. Kaznenog zakona) 4. Teška tjelesna ozljeda (čl. 118. Kaznenog zakona) 5. Nametljivo ponašanje (čl. 140 Kaznenog zakona)

Zakonska definicija navedenih kaznenih djela: Tjelesna ozljeda (članak 117.)

Tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

Tko djelo iz stavka 1. počini iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Teška tjelesna ozljeda (članak 118.)

Tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Sudjelovanje u tučnjavi (članak 122.)

Tko sudjeluje u tučnjavi ili u napadu više osoba, ako su tučnjava ili napad imali za posljedicu smrt ili tešku tjelesnu ozljedu jedne ili više osoba, za samo takvo sudjelovanje, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Tko organizira ili vodi grupu od tri ili više osoba koje sudjeluju u tučnjavi ili napadu iz stavka 1. ovoga članka ili organizira takvu tučnjavu ili napad, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Nema kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka ako je osoba u tučnjavu uvučena bez svoje krivnje ili se samo branila ili je razdvajala druge sudionike u tučnjavi.

55

mladi i nasilje, kaznena i prekršajna odgovornost Prijetnja (članak 139.)

Tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Nametljivo ponašanje (članak 140.)

Tko ustrajno i kroz dulje vrijeme prati ili uhodi drugu osobu ili s njom uspostavi ili nastoji uspostaviti neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno u odnosu na sadašnjeg ili bivšeg bračnog ili izvanbračnog druga ili istospolnog partnera, osobu s kojom je počinitelj bio u intimnoj vezi ili prema djetetu, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.

Oštećenje tuđe stvari (članak 235.)

Tko ošteti, uništi, izobliči ili učini neuporabljivom tuđu stvar, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.

Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko crtežima ili natpisima neovlašteno mijenja izgled zidova, motornih vozila ili drugih površina.

Ako je počinitelj kazneno djelo iz stavka 1. ili 2. ovoga članka počinio iz niskih pobuda ili je njime prouzročio znatnu štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Razbojništvo (članak 230.)

Tko uporabom sile protiv neke osobe ili prijetnjom da će izravno napasti na njezin život ili tijelo oduzme tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je uporabljeno kakvo oružje ili opasno oruđe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.

56

mladi i nasilje, kaznena i prekršajna odgovornost SPORTSKA NATJECANJA, JAVNI RED I MIR, MLADI I NASILJE Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (NN 117/03, 71/06, 43/09, 34/11) Ovim Zakonom propisana su zabranjena ponašanja i predviđene sankcije za protupravna ponašanja s elementima nasilja u svezi održavanja sportskih natjecanja i to:

Kaznena djela Sudjelovanje u tučnjavi ili napadu na gledatelje ili druge osobe (članak 31.a) Tko za vrijeme odlaska na športsko natjecanje, trajanja športskog natjecanja ili povratka sa športskog natjecanja sudjeluje u tučnjavi ili napadu na druge gledatelje, redare, službene osobe organizatora natjecanja, športaše ili druge osobe, uslijed čega je neka osoba teško tjelesno ozlijeđena, kaznit će se za samo sudjelovanje kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt neke osobe, počinitelj će se kazniti za samo sudjelovanje kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Organizator ili vođa grupe koja počini kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Organizator ili vođa grupe koja počini kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka kaznit će se kaznom zatvora od tri do deset godina.

Nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka ako je osoba koja je sudjelovala u tučnjavi uvučena u nju bez svoje krivnje ili samo radi toga jer se branila ili razdvajala druge sudionike u tučnjavi.

Organiziranje nasilja na športskim natjecanjima (Članak 31.b) Tko organizira ili vodi grupu ljudi koja zajednički za vrijeme odlaska na športsko natjecanje, trajanja športskog natjecanja ili povratka sa športskog natjecanja sudjeluje u tučnjavi ili napadu na druge gledatelje, redare, službene osobe organizatora natjecanja, športaše ili druge osobe, uslijed čega je neka osoba tjelesno ozlijeđena ili je došlo do oštećenja ili uništenja tuđe stvari ili imovine veće vrijednosti, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.

Uništavanje stvari ili imovine na športskom natjecanju (Članak 31.c) Tko za vrijeme odlaska na športsko natjecanje, trajanja športskog natjecanja ili povratka sa športskog natjecanja ošteti, izobliči, uništi ili učini neuporabljivom tuđu stvar ili imovinu veće vrijednosti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

57

mladi i nasilje, kaznena i prekršajna odgovornost Prekršaji: Novčanom kaznom od 2.000,00 do 15.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja (članak 39): • posjeduje pirotehnička sredstva, oružje i druga sredstva pogodna za nanošenje ozljeda ili za stvaranje nereda i nasilja, • pokuša unijeti ili unese u športski objekt alkoholna pića, drogu, pirotehničko sredstvo, oružje ili drugo sredstvo pogodno za nanošenje ozljeda ili za stvaranje nereda i nasilja, • pokuša unijeti ili unese i ističe u športskom objektu transparent, zastavu ili drugu stvar s obilježjem kojim se iskazuje ili potiče mržnja ili nasilje na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti, Novčanom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 dana do najdulje 60 dana kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja (članak 39.a): • baca predmete u natjecateljski prostor ili gledateljski prostor športskog objekta • pjeva pjesme ili dobacuje natjecateljima ili drugim gledateljima poruke čiji sadržaj iskazuje ili potiče mržnju na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti • pali ili baca pirotehnička sredstva • pali ili na drugi način uništava navijačke rekvizite ili druge predmete • pokuša nedopušteno ući ili nedopušteno uđe u natjecateljski prostor ili gledateljski prostor ili prostor koji je namijenjen sucima ili drugim osobama koje sudjeluju u športskom natjecanju Policija će o maloljetnim osobama za koje je ocijenila ili utvrdila da su protupravno postupale u smislu ovoga Zakona obavijestiti njihove roditelje, odnosno skrbnike te nadležni Centar za socijalnu skrb.

Prekršajni sud može počinitelju prekršaja propisanog ovim Zakonom uz novčanu kaznu i kaznu zatvora, pored zaštitnih mjera i mjera opreza propisanih Prekršajnim zakonom izreći i zaštitnu mjeru: • zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju, • zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području Republike Hrvatske s obvezom boravka u policijskoj postaji,

58

mladi i nasilje, kaznena i prekršajna odgovornost • zabrane odlaska na određena športska natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluju hrvatske reprezentacije ili športski klubovi s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave.

• Zaštitne mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu se izreći u trajanju koje ne može biti kraće od jedne godine niti duže od dvije godine.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94) Ovim Zakonom propisana su zabranjena ponašanja i predviđene sankcije za protupravna ponašanja u svezi ponašanja sa: Naročito drsko ponašanje (članak 6.)

Tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 200,00 do 1400,00 kuna ili kaznom zatvora do 30 dana.

Narušavanje javnog reda i mira (Član 13.)

Tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 200,00 do 1000,00 kuna ili kaznom zatvora do 30 dana.

59

mladi i nasilje, kaznena i prekršajna odgovornost Potencijalna rješenja: projekt Heroes Nearby - Stvaranje sigurnosne mreže i prevencija nasilja u lokalnim zajednicama Heroes Nearby putem mobilne aplikacije omogućuje brzu i praktičnu pomoć u raznim situacijama (od životne ugroženosti do jednostavne pomoći), stvara sigurnosnu mrežu u lokalnoj zajednici temeljenu na zajedništvu i ljudskim vrijednostima te prevenira nasilje.

Heroes Nearby mobilna aplikacija povezuje ljude koji trebaju pomoć sa zajednicom tzv. lokalnih Heroja (pripadnika službi, organizacija, udruga, profesionalaca i individualaca).

Aplikacija je namijenjena roditeljima i djeci, mladima, žrtvama nasilja, kroničnim pacijentima, starijima, nemoćnima i njihovim njegovateljima, svima koji se žele osjećati sigurnije.

Osim praktične vrijednosti kao jedna od najboljih mobilnih aplikacija za osobnu sigurnost, Heroes Nearby ima i edukativnu vrijednost u vidu poticanja ljudskih vrijednosti i humanosti kako na osobnoj razini tako i u organizacijama.

KONTAKT E-mail: info@heroes-nearby.net Web: https://heroes-nearby.net/

60

adresar ustanova, organizacija i ostalih institucija koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji PRAVOBRANITELJ/ICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA Višnja Ljubičić, dipl. iur Preobraženska 4/1, 10000 Zagreb Tel.: 01/4848-100, Fax: 01/4844-600 E-mail: ravnopravnost@prs.hr www.prs.hr URED PRAVOBRANITELJA/ICE ZA DJECU Helena Pirnat Dragičević, dipl. iur.

Teslina 10, 10000 Zagreb Tel.: 01/4929-669, 01/4921-278 Fax: 01/4921-277 E-mail: info@dijete.hr www.dijete.hr Osijek Petra Preradovića 7/I, 31000 Osijek Tel.: 031/213-072, 031/ 213-098 Fax: 031/200-615 E-mail: info@dijete.hr Rijeka Trpimirova 2, 51000 Rijeka Tel.: 051/311-110, Fax: 051/311-121 E-mail: info@dijete.hr Split Braće Kaliterne 10, 21000 Split Tel.: 021/488-462, 021/488-462 Fax: 021/488-657 E-mail: info@dijete.hr PUČKA PRAVOBRANITELJICA Lora Vidović, dipl. iur.

Trg hrvatskih velikana 6, 10000 Zagreb Tel.: 01/4851-855, Tel: 01/4851-853 Fax: 01/6431-628 E-mail: info@ombudsman.hr

PODRUČNI UREDI Rijeka Korzo 2a/I, 51000 Rijeka Tel.: 051/689-735, 051/689-736 Fax: 051/689-737 Osijek Hrvatske Republike 19 (prvi kat), 31000 Osijek Tel: 031/628-050 i 031/628-051 Fax 031/ 628-052 Split Mažuranićevo šetalište 8a (ulaz iz Tolstojeve) Tel: 021/682-981, Fax: 021/ 682-983 GRAD ZAGREB I ZAGREBAČKA ŽUPANIJA Autonomna ženska kuća zagreb žene protiv nasilja nad ženama p.p. 19, 10001 Zagreb Savjetovalište: 0800 55 44, svaki dan od 10h-17h E-mail: azkz@zamir.net www.azkz.net Ženska pomoć sada sos telefon za žene i djecu žrtve nasilja p.p. 992, 10001 Zagreb Tel.: 01/4655-222, Fax: 01/6525-079 Besplatni telefon 0-24: 0800 566 222 E-mail: zenskapomocsada@gmail.com www.zenskapomocsada.hr Caritas Zagrebačke nadbiskupije Uprava Caritasa Zagrebačke nadbiskupije Vlaška 36, 10000 Zagreb Tel.: 01/4817-716, Fax: 01/4852-864 E-mail: czn@czn.hr www.czn.hr

61

Caritasova socijalna služba Selska 165, 10000 Zagreb Tel.: 01/3668-824, Fax: 01/3636-123 E-mail: caritas-nadbiskupije-zg@zg.htnet.hr B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipirana Selska cesta 112 a, 10 000 Zagreb Tel.: 01/4663-666, Fax: 01/4662-606 E-mail: babe@babe.hr SOS linija 0800 200 144 www.babe.hr Društvo za psihološku pomoć (DPP), Zagreb Ulica Kneza Mislava 11, 10000 Zagreb Tel: 01/4826-111, 01/4826-112 Fax: 01/4826-113 E-mail: spa@dpp.hr www.dpp.hr „Modus“ - Savjetovalište Centra za djecu, mlade i obitelj u sklopu DPP-a Kneza Mislava 11, 10000 Zagreb Tel.: 01/4621-554, Fax: 01/4621-552 E-mail: modus@dpp.hr www.dpp.hr Ženska soba – Centar za seksualna prava Maksimirska 51a, 10000 Zagreb Tel.: 01/6119-174, Fax: 01/6119-175 E-mail: zenska.soba@zenskasoba.hr www.zenskasoba.hr Centar za žrtve seksualnog nasilja Tel.: 01/6119-444 E-mail: savjetovaliste@zenskasoba.hr Udruga „Plavi telefon“ Ilica 36, 10000 Zagreb Tel.: 01/4833-888, Fax: 01/4831-677 E-mail: plavi-telefon@zg.t-com.hr www.plavi-telefon.hr Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba Đorđićeva 26, 10000 Zagreb Tel.: 01/3457-518, Fax: 01/3436-577 E-mail: info@poliklinika-djeca.hr www.poliklinika-djeca.hr

62

Hrabri telefon – telefon za zlostavljanu i zanemarenu djecu Đorđićeva 26, 10000 Zagreb Tel.: 01/3793-000, Fax: 01/3793-300 E-mail: info@hrabritelefon.hr www.hrabritelefon.hr Savjetodavna linija za zlostavljanu i zanemarenu djecu: 116 111 Savjetodavna linija za mame i tate: 0800 0800 E-mail: savjet@hrabritelefon.hr Snaga obitelji - Savjetovalište za djecu i roditelje Bože i Nikole Bionde 7, 10000 Zagreb Tel.: 01 6117 190 E-mail: savjetovaliste@hrabritelefon.hr Ured Dječja kuća Borovje Bože i Nikole Bionde 7, 10000 Zagreb Tel.: 01 6112 758 E-mail: djecjakuca@hrabritelefon.hr Psihološki centar TESA Trg bana Josipa Jelačića 1/III, 10000 Zagreb Tel.: 01/4828-888, Fax: 01/4828-800 E-mail: psiho.centar@tesa.hr www.tesa.hr Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH SOIH – SOS telefon za žene s invaliditetom žrtve nasilja Savska cesta 3/I, 10000 Zagreb Tel.: 01/ 48 29 394, 0800-300-200 Fax: 01/4812-551 E-mail: soih@zg.t-com.hr www.soih.hr Dom za djecu i odrasle - žrtve obiteljskog nasilja „Duga – Zagreb“ p.p. 133, 10000 Zagreb Tel.: 01/3831-770, Fax: 01/3830-500 SOS telefon: 091/3831-770 E-mail: info@duga-zagreb.hr Savjetovalište za djecu i odrasle žrtve obiteljskog nasilja Ninska 10/II, 10360 Sesvete - Zagreb Tel.: 0800 8898 E-mail: mirna-zona@zagreb.hr

Psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji Ulica Baruna Trenka 7, 10000 Zagreb Tel.: 01/4590-560, Fax: 01/4577-217 DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA „Feniks“ - Udruga za zaštitu djece i mladeži od zanemarivanja, zlostavljanja i nasilja u obitelji Bunićeva poljana 5, 20000 Dubrovnik E-mail: feniks@du.t-com.hr www.feniks-dubrovnik.hr SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA Udruga „MiRTa“ Split Kraj Sv. Marije 1/III, 21000 Split Tel./Fax: 021/360-076 E-mail: mirta@mirta.hr ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA Caritas biskupije Šibenik Prihvatilište za zlostavljane žene i majke s djecom Težačka 106, 22000 Šibenik Tel.: 022/216-447, Fax: 022/216-668 E-mail: caritas-biskupije-sibenik@si.htnet.hr Pomoć putem telefona može se dobiti svaki radni dan od 7.30 do 15.00 sati.

ZADARSKA ŽUPANIJA DUGA Udruga za pomoć ženi i djetetu Ivana Gundulića 2D, 23000 Zadar Tel./Fax: 023/332-059 SOS Tel. (0-24h): 095/5292 416, 095/5245 166, 098 819 757 E-mail: duga.zd@zd.t-com.hr OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA Centar za profesionalnu rehabilitaciju Sklonište za žrtve obiteljskog nasilja p.p. 162, 31000 Osijek Tel: centrala 031/208-308 Fax: 031/208-310 Savjetovalište: 031/215-199, 099/588-2619 E-mail: cpr@cpr.hr „SUNCE“ Društvo za psihološku pomoć A. Waldingera 11, 31000 Osijek Tel.: 031/368-888 E-mail: sunce@os.t-com.hr

Ženska udruga „Izvor“ Tenja V. Mačeka 20, 31207 Tenja Tel./Fax: 031/290-433 SOS telefon: 0800 200 151 E-mail: zenska.udruga.izvor@gmail.com www.zenska-udruga-izvor.hr Udruga žena Dalj Bana J. Jelačića 12, 31226 Dalj Tel./Fax: 031/591-053 E-mail: vtatomir@inet.hr GORD, Građanska organizacija razvoja Dalj Slavka Kolara 2, 31226 Dalj Tel./Fax: 031/591-195, 031/590-715, 098/918 2807 E-mail: gord-codd@inet.hr VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA Sigurna kuća VUKOVARSKO – SRIJEMSKE p. p. 80, 32001 Vukovar Tel./Fax: 032/414-910, 01/4663-666 Mob: 098/9824-641 E-mail: b.a.b.e@vu.t-com.hr Udruga žena Vukovar Brune Bušića 74, 32010 Vukovar Tel.: 032/424-880, 032/421-191 SOS telefon: 032/421-191 E-mail: udruga-zena-vukovar@vk.htet.hr www.zenska-mreza.hr VIROVITIČKO-PODRAVSKA ŽUPANIJA „S.O.S. telefon – POZIV U POMOĆ“ Virovitica Trg fra Bonifacija Gerbera bb, 33000 Virovitica Tel.: 033/721-500, Fax: 033/721-922 E-mail: telefon@sosvt.hr www.sosvt.hr POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJA Centar za podršku i razvoj civilnog društva „DELFIN“ Braće Radić 13, 34550 Pakrac Tel./Fax: 034/411-780 E-mail: delfin.zamir@gmail.com www.delfin-pakrac.com Klub žena Pakrac Bolnička 47, 34550 Pakrac Tel./Fax: 034/412-561, 098/353-525 E-mail: kzp@zamir.net 63

BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA

KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA

Udruga Brod – grupa za ženska ljudska prava (Ženska grupa „Brod“) Petra Krešimirova IV br. 47, 35000 Slavonski Brod Tel./Fax: 035/449-180 E-mail: udruga.brod1@gmail.com www.udruga-brod.hr

Udruga žena „Hera“ Križevci SOS telefon i Savjetovalište za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja Ivana Zakmardija Dijanovečkog 5, 48260 Križevci Savjetovalište: 048/271-335 www.hera-krizevci.hr

Caritas biskupije Đakovo Savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja Eugena Kumičića 14, 35000 Slavonski Brod Tel./Fax: 035/416-116 E-mail: caritas-savjetovaliste@sb.t-com.hr

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA

VARAŽDINSKA ŽUPANIJA Dom za žrtve obiteljskog nasilja „Utočište Sveti Nikola“ Varaždin p.p. 80, 42000 Varaždin Tel./Fax: 042/234-050, Mob.: 091/6833-333 BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA Udruga za zaštitu žena i djece žrtava obiteljskog nasilja „Iris“ J. J. Strossmayera 2, p.p. 48, 43000 Bjelovar Tel.: 043/252-114 Mob.: 091/506-7009, 091/586-5282 E-mail: udruga.iris@bj.t-com.hr SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA Centar za žene Adela S. S. Kranjčevića 6, 44000 Sisak SOS telefon: 044/888-888 www.centar-adela.org Agencija lokalne demokracije Ljudevita Gaja 2a, 44 000 Sisak KARLOVAČKA ŽUPANIJA Ženska grupa Karlovac „Korak“ Vladka Mačeka 6, 47000 Karlovac Tel.: 047/600-392 Tel./Fax: 047/616-120 SOS telefon: 047/655-925 E-mail: zeka@ka.t-com.hr www.grupakorak.hr

64

Dom Svete Ane - žrtve obiteljskog nasilja Rijeka p.p. 76, 51000 Rijeka Tel./Fax: 051/672-607 Mob.: 098/852-633 (0-24 h), 051/ 672-607 (radnim danom od 7:00-19:00), 051/ 211-146 (radnim danom od 7:00-15:00 E-mail: suzana.samardzic@ri.t-com.hr www.sv-ana.info Savjetovalište Caritasovog doma „Sv. Ana“ Osječka 84 a, 51000 Rijeka Tel: 051/211-146 Telefon za klijente upućene na psihosocijalni tretman: 098/ 944-0289 Dom za dnevni boravak djece „Tić“ Rijeka /Savjetovalište „Tić“/ Beli Kamik 11, 51000 Rijeka Tel.: 051/215-670, Fax: 051/215-678 E-mail: tic@tic-za-djecu.hr Dom radi svaki radni dan od 8.00 do 19.00 sati Udruga za zaštitu obitelji, Rijeka – U.Z.O.R. Blaža Polića 2/1, p.p. 154, 51000 Rijeka Tel.: 051/321-130, Fax: 051/321-151 Mob.: 099/502-7553 SOS telefon: 0800 333 883 (od 00.00 do 24.00h) E-mail: uzor@udruga-uzor-rijeka.hr www.udruga-uzor-rijeka.hr SOS telefon – Grad Rijeka Udruga za pomoć žrtvama nasilja Verdijeva 11, 51000 Rijeka Svaki dan od 10h-16h Tel: 051/211-888 Fax: 051/211-611 E-mail: pomoć@sos-rijeka.org E-mail kontakt: centar@sos-rijeka.org www.sos-rijeka.org

ISTARSKA ŽUPANIJA

OBITELJSKI CENTRI

Udruga „Sigurna kuća Istra“ Koparska 58, 52100 Pula Tel: 052/500-148 (Radnim danom od 8:00-14:00 h i 17:00-19:00) E-mail: sigurna.kuca.istra@inet.hr www.sigurnakucaistra.hr

OC Bjelovarsko - bilogorske županije Masarykova 8, p.p. 126, 43000 Bjelovar Tel.: 043/277-060, Fax: 043/277-061 E-mail: obiteljski.centar@oc-bbz.hr www.czss-bjelovar.hr

Društvo „Naša djeca“ Pula 52100 Pula Tel.: 052/211-911 E-mail: dnd@hi.htnet.hr www.maliportal.hr SOS telefon ISTARSKE ŽUPANIJE Adresa: 52100 Pula, Tel: 052/391 - 425 UREDI ZA PODRŠKU ŽRTVAMA I SVJEDOCIMA Zagreb Ured za podršku svjedocima i žrtvama Općinski kazneni sud u Zagrebu Ilica 207, 10000 Zagreb Tel.: 01/3477-381 Županijski sud u Zagrebu Trg Nikole Šubića Zrinskog 5, 10000 Zagreb soba 84/II Tel.: 01/480-1062 E-mail: podrska-svjedocima-zg@pravosudje.hr Osijek Ured za podršku svjedocima i žrtvama Županijski sud u Osijeku Europska avenija 7, 31000 Osijek soba 35 Tel.: 031/228-500 E-mail: podrska-svjedocima@zsos.pravosudje.hr Vukovar Ured za podršku svjedocima i žrtvama Županijski sud u Vukovaru Županijska 33, 32000 Vukovar Tel.: 032/452-529, Fax: 032/452-529 E-mail: podrska-svjedocima-vu@pravosudje.hr Zadar Ured za podršku svjedocima i žrtvama Županijski sud u Zadaru Borelli 9, 23000 Zadar Tel.: 023/203-640, Fax: 023/203-641 E-mail: podrska-svjedocima@pravosudje.hr

OC Dubrovačko - neretvanske županije (Centar za socijalnu skrb Dubrovnik) Mata Vodopića 30, 20000 Dubrovnik Tel: 020/414-734 www.czss-dubrovnik.hr OC Grada Zagreba Ulica grada Chicaga 13, 10 000 Zagreb Tel: 4577-194; fax: 4833-086 E-mail adresa: ocgz@czss-zagreb.hr www.ocgz.hr OC Istarske županije (Centar za socijalnu skrb Pula) Sergijevaca 2, 52 010 Pula Tel: 052/214-537, Fax: 052/212-458 E-mail adresa: soc.skrb-pula@pu.t-com.hr www.czsspula.hr OC Karlovačke županije Ivana Meštrovića 10, 47000 Karlovac Tel: 047/411-446, 099/306-8526 E-mail: czss-karlovac-oc@socskrb.hr www.czss-karlovac.hr OC Koprivničko - križevačke županije (Centar za socijalnu skrb Koprivnica), Trg Eugena Kumičića 2, 48 000 Koprivnica Tel: 048/642-247, Fax: 048/642-249 E-mail: korisnik037@mdomsp.hr, info@czss-koprivnica.hr www.czss-koprivnica.hr OC Krapinsko - zagorske županije Frana Galovića 1c, 49000 Krapina Tel.: 049/371-193 E-mail: obiteljskicentar-kzz@hi.t-com.hr www.obiteljskicentar-kzz.hr OC Ličko - senjske županije (Centar za socijalnu skrb Gospić) Juriše Orlovića 2, 53270 Senj Fax: 053/881-231 www.czss-gospic.hr 65

OC Požeško - slavonske županije (Centar za socijalnu skrb Požega) Dr. Filipa Potrebice 2, 34 000 Požega Tel: 034/276-162, 034/276-165 E-mail: czsspozega@czss-pozega.hr

OC Zadarske županije Velebitska 6, 23 000 Zadar Tel: 023/ 235-630; 235-631, Fax: 023/235-627 E-mail:info@ocz.hr www.ocz.hr

OC Primorsko - goranske županije (Centar za socijalnu skrb Rijeka) Franje Čandeka 23 b, 51 000 Rijeka Tel: 051/338-526 www.oc-pgz.hr

ODJELI ZA PODRŠKU ŽRTVAMA I SVJEDOCIMA

OC Sisačko - moslavačke županije (Centar za socijalnu skrb Sisak) Ulica Ivana Meštrovića 21, 44 000 Sisak Tel: 044/515-700, Fax: 044/515-725 E-mail: korisnik076@mdomsp.hr OC Splitsko - dalmatinske županije (Centar za socijalnu skrb Split) Ivana Gundulića 25, 21 000 Split Tel: 021/350-600 E-mail: info@czss-split.hr www.czss-split.hr OC Šibensko - kninske županije (Centar za socijalnu skrb Šibenik) Petra Grubišića 3, 22 000 Šibenik Tel: 022/201-222 E-mail: czss@si.t-com.hr OC Varaždinske županije Vodnikova 6, 42000 Varaždin Tel./Fax: 042/303-075 E-mail: obiteljskicentar-vz@vz.t-com.hr https://sites.google.com/site/ obiteljskicentarvarazdin/ OC Virovitičko - podravske županije Trg kralja Zvonimira 2, 33 000 Virovitica Tel: 033/800-158; Fax: 033/800-001 E-mail: korisnik089@mdomsp.hr http://czss-virovitica.hr/obiteljski-centar/ OC Vukovarsko - srijemske županije (Centar za socijalnu skrb Vukovar) A. Stepinca 45, Vukovar Tel: 032/300-270; Fax: 032/300-269 E-mail: korisnik096@mdomsp.hr www.czss-vukovar.hr

66

Za više informacija obratite nam se: U ZAGREBU Odjel za podršku žrtvama i svjedocima Županijski sud u Zagrebu (glavni ured) Trg Nikole Šubića Zrinskog 5, 10000 Zagreb soba 84/II Tel.: 01/4801-062, Fax: 01/4801-062 E-mail: podrska-svjedocima-zg@pravosudje.hr Općinski kazneni sud u Zagrebu (podružnica) Ilica 207, 10000 Zagreb Tel.: 01/3477-333 E-mail: podrska-svjedocima-zg@pravosudje.hr Prekršajni sud u Zagrebu (podružnica) Avenija Dubrovnik 8, 10000 Zagreb Tel.: 01/4801-062 E-mail: podrska-svjedocima-zg@pravosudje.hr U OSIJEKU Odjel za podršku žrtvama i svjedocima Županijski sud u Osijeku Europska avenija 7, 31 000 Osijek soba 35/I Tel: +385 (0)31 228-500 Fax: +385 (0)31 228-499 E-mail: podrska-svjedocima @zsos.pravosudje.hr U VUKOVARU Odjel za podršku žrtvama i svjedocima Županijski sud u Vukovaru Županijska 33, 32000 Vukovar Tel.: 032 452-529, Fax: 032/452-529 E-mail: podrska-svjedocima-vu@pravosudje.hr

U ZADRU Odjel za podršku žrtvama i svjedocima Županijski sud u Zadru Borelli 9, 23000 Zadar Tel.: 023/203-640 E-mail: podrska-svjedocima@pravosudje.hr U SPLITU Odjel za podršku žrtvama i svjedocima Županijski sud u Splitu Gundulićeva 29a, 21000 Split Tel.: 021 387-543, Fax: 021/387-660 E-mail: podrska-svjedocima-st@pravosudje.hr U SISKU Odjel za podršku žrtvama i svjedocima Županijski sud u Sisku Trg Ljudevita Posavskog 5, 44 000 Sisak Tel: +385 (0)44 524-419 E-mail: podrska-svjedocima-sk@zssk.pravosudje. hr U RIJECI Odjel za podršku žrtvama i svjedocima Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka Tel.: 051/355-645, Fax: 051/355-645 E-mail: podrska-svjedocima@zsri-pravosudje.hr

67

biljeĹĄke

68