Seksualno zlostavljanje

impresum Izdavač: INTERNATIONAL POLICE ASSOCIATION IPA HRVATSKA SEKCIJA 51000 Rijeka, Braće Monjac 24 mb: 01707183 - IBAN: HR2823600001101671740 e-mail: ipa@ipa.hr www.ipa.hr Urednik: Damir Berta Nakladnik: IV Nakladništvo d.o.o.

HR-10000 Zagreb Prilaz Ivana Visina 7 Tel.: +385 1 640 71 74 Fax: +385 1 640 71 81 E-mail: office@iv-nakladnistvo.hr Direktor: Mario Schulz Stručna obrada: Davor Čorak, dr. med., spec. epidemiolog Ivo Jakić, struč. spec. crim.

Nikša Jelovčić, prof. pedagog Silvija Šegulja, dr.med., specijalist pedijatrije Mariana Kuna, mag. psych.

Kristina Zajec, dipl. psiholog Ines Lazarević Rukavina, struč. spec. oec.

Redakcija: IPA Hrvatska sekcija Likovna obrada: Mario Posavec Grafička obrada: Damir Berta Grafičko oblikovanje promidžbe: ?

TISAK: GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE d.o.o.

Mičevečka ulica 7 HR - 10000, Zagreb, CROATIA www.gzh.hr

seksualno zlostavljanje

Naklada: xxxx kom Index: xxxx Autorska prava zadržava International Police Association IPA Hrvatska sekcija.

Izdavač i nakladnik ne odgovaraju za promidžbeni sadržaj.

1

ne dajmo seksualnom nasilju priliku INFORMIRAJMO SE I SUPROSTAVIMO SEKSUALNOM NASILJU! Poštovani čitatelji ove stručne preventivno edukativne brošure, dragi prijatelji!

IPA Hrvatska Sekcija se priključila sve aktuelnijoj temi seksualnog nasilja ili seksualnog zlostavljanja u Republici Hrvatskoj. Naš doprinos društvenoj zajednici glede ove sveprisutne teme, kao sigurnosne teme, jest preventivno edukativni projekt, odnosno brošura koju ćemo nastojati dostaviti svekolikoj hrvatskoj javnosti.

Seksualno zlostavljanje ili nasilje, vrlo je izraženo u svakodnevici života ljudi, koja se odnosi na spolnu slobodu ali i slobodu čovjeka uopće. Angažirali smo stručne osobe koje se svakodnevno i profesionalno bave ovom pojavnosti, nastojeći upoznati širu društvenu zajednicu o ovoj negativnoj pojavi, njenim posljedicama i načinima kako je identificirati i kako joj se suprotstaviti.

Ovaj naš uradak i naših autora brošure, pruža osnovne informacije o svim oblicima pojavnosti seksualnog nasilja i zlostavljanja. Ova pojavnost se događa svakodnevno u svim našim životnim aktivnostima i životnim okruženjima. Prisutna je unutar obitelji, obrazovnim institucijama, crkvi, na poslu, športskim društvima, vojnim i policijskim internatima i u svim drugim porama života.

Seksualno nasilje ili zlostavljanje iako sveprisutno u društvu često se ne prijavljuje zbog zamisli ili bojazni žrtve da će nastupiti druge posljedice ako prijavi nasilje. Teške posljedice po život žrtve ostavljaju teške posljedice i traume doživotno, posebno ako su žrtve djeca.

Ovaj uradak uz pojavnosti seksualnog nasilja, sadrži statističke podatke za Republiku Hrvatsku ali i za pojedine zemlje, članice Europske unije. Naši autori iz policijskog dijela uređenja sadržaja produkta, sadrže informacije o zakonodavnoj regulativi i sankcioniranju seksualnog nasilja i zlostavljanja i načinu postupanja institucija u prigodi svakog pojedinog slučaja saznanja i prijave seksualnog delikta.

Poštovani čitatelji, nadamo se da će Vam informacije i ovaj uradak biti smjernica i ohrabrenje da ne prešutite seksualno nasilje i seksualno zlostavljanje i učvrstiti Vaš motiv da se obratite sa punim povjerenjem u institucije državnog sustava Republike Hrvatske koje se profesionalno bave ovim društvenim problemom, čije kontakte Vam preporučujemo u našoj preventivno edukativnoj brošuri.

Zahvaljujemo se našim autorima i gospodarskim subjektima, institucijama i pojedincima koji su omogućili financijsku potporu ovom našem projektu. Želimo Vam ugodno upoznavanje sa ovom aktuelnom sigurnosnom temom IPA Hrvatske Sekcije u nadi da će ona doprinijeti boljom informiranosti i učinkovitijom suprotstavljanju ovoj pojavnosti.

SERVO PER AMIKECO - SLUŽITI U PRIJATELJSTVU

IPA Hrvatska Sekcija Predsjednik Hrvatske Sekcije

Miljenko Vidak

2

SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE – KAKO PREPOZNATI, KOME PRIJAVITI I KAKO SPRIJEČITI? Savjeti za djecu, mladež, roditelje...

Besplatna brošura

Međunarodno udruženje policije (IPA) Hrvatska Sekcija IPA Nakladnička grupa

Poštovani!

IPA Hrvatska Sekcija sa poslovnim partnerom IV Nakladništvo d.o.o., u realizaciji preventivno edukativnog projekta „Seksualno zlostavljanje“, indeks, za područje ) podijelila je 3.000 komada besplatnih primjeraka ove informativno - edukativne brošure.

3

sadržaj 1. Seksualno zlostavljanje............................................................................................................. 5 2. Što je to seksualno zlostavljanje?............................................................................................. 5 Silovanje.................................................................................................................................... 6 Seksualno uznemiravanje......................................................................................................... 6 Sexting i grooming.................................................................................................................... 7 Voajerizam................................................................................................................................ 8 Egzibicionizam........................................................................................................................... 8 3. Obilježja seksualnih prijestupnika............................................................................................. 9 4. Obilježja žrtve......................................................................................................................... 12 5. Statistički pokazatelji u svijetu................................................................................................ 13 6. Seksualno zlostavljanje djece.................................................................................................. 14 Tijek seksualnog zlostavljanja................................................................................................. 15 Poziv „Upomoć!“ (znakovi za prepoznavanje)......................................................................... 17 Posljedice seksualnog zlostavljanja......................................................................................... 19 7. Statistika seksualnog zlostavljanja u RH.................................................................................. 21 8. Zakonska legislativa, nadležne institucije, postupanje i prijavljivanje..................................... 24 9. Obrada sumnje na seksualno zlostavljanje u zdravstvenoj ustanovi....................................... 26 Seksualno zlostavljanje u pedijatrijskoj dobi........................................................................... 26 Epidemiologija i etiologija seksualnog zlostavljanja............................................................... 26 Kliničke manifestacije seksualnog zlostavljanja...................................................................... 26 Laboratorijska dijagnostika zlostavljanja................................................................................. 27 Dijagnoza seksualnog zlostavljanja......................................................................................... 28 Postupak u zdravstvenoj ustanovi - sumnja na seksualno zlostavljanje.................................. 28 Prevencija seksualnog zlostavljanja........................................................................................ 28 Prognoza za žrtve seksualnog zlostavljanja............................................................................. 28 10. Policijsko postupanje kod sumnje na seksualno zlostavljanje................................................. 29 11. Počinitelji kaznenih djela........................................................................................................ 37 12. Pomoć i pružanje podrške žrtvama......................................................................................... 38 13. Prevencija............................................................................................................................... 39

4

Seksualno zlostavljanje Tema seksualnog zlostavljanja, kod većine ljudi izaziva osjećaj užasa i zgražanja prema počinitelju te sućut prema žrtvama, ali i reakciju: „Moramo li baš sada o tome?“. Nažalost seksualno nasilje i zlostavljanje svakodnevno se događa u našem okruženju. Mediji nerijetko prenose nove slučajeve seksualnoga nasilja u kojima počinitelji nisu samo osobe sa društvenih margina, već ponekad i osobe izrazitog utjecaja i ugleda. Neznanje, strah i tjeskoba koju pomisao na seksualno zlostavljanje izaziva, često otežavaju i onemogućavaju poduzimanje aktivnosti u njegovom sprečavanju. Nereagiranje, odnosno neprijavljivanje istog čini nas sudionicima nasilja kojem svjedočimo. Iz tog razloga, nužno je različitim projektima i aktivnostima neprestano senzibilizirati javnost sa ciljem postizanja nulte tolerancije na seksualno zlostavljanje u svim aspektima društva. Pružajući točne informacije, razbijamo mitove koji hrane zablude i predrasude (kao što su opravdavanje počinitelja i okrivljavanje žrtve) i koji promatrače često čine pasivnima. Posebno osjetljivu skupinu s obzirom na dob predstavljaju djeca. Ako doista želimo zaštititi (svoju) djecu, moramo ukloniti lažan osjećaj sigurnosti vezan uz stav da se seksualno zlostavljanje događa negdje drugdje. Izbjegavanjem upoznavanja djece s ovom temom stvaramo plodno tlo za zlostavljače. Ukoliko sami ne educiramo (svoju) djecu o intimnosti tijela, spolnosti i zlostavljanju, dajemo priliku drugima da to učine. Važno je prilagoditi način prenošenja informacija djetetu njemu razvojno razumljivoj razini, da ga pri tome ne zastrašimo. Odgovornost nije samo na roditeljima nego na cjelokupnoj zajednici, a posebice na onima koji u svom profesionalnom radu dolaze u kontakt sa djecom (liječnici, učitelji, psiholozi, pedagozi, treneri...).

Što je to seksualno zlostavljanje?

Najobuhvatnija definicija seksualnog zlostavljanja je ona Svjetske zdravstvene organizacije prema kojoj je i sam pokušaj ostvarivanja seksualnog odnosa, odnosno i seksualni komentar upućen drugoj osobi protiv njene volje, oblik seksualnog nasilja.

Najčešće ga karakterizira upotreba sile, ucjene, prijetnje ili kombinacije navedenih ponašanja, no može se provoditi i bez upotrebe sile (primjerice kada počinitelj i žrtva imaju od ranije izgrađen odnos).

Neovisno o pojedinačnim karakteristikama provođenja seksualnih delikata, to je djelo protiv spolne slobode.

Seksualno zlostavljanje podrazumijeva sljedeće aktivnosti ili njihove kombinacije: silovanje, pedofiliju, incest, seksualno uznemiravanje, egzibicionizam, bludne radnje kao što su masturbacija, diranje 5

Seksualno zlostavljanje i stimulacija genitalija, izlaganje pornografskim sadržajima, iskorištavanje u svrhu proizvodnje pornografskog materijala, sexting, genitalno sakaćenje, voajerizam, prisilnu prostituciju.

Silovanje Govoreći o seksualnom zlostavljanju, većina ljudi odmah pomisli na silovanje. Silovanje svakako možemo kategorizirati kao najteži oblik seksualnog nasilja, a odnosi se na vaginalnu, analnu ili oralnu penetraciju penisom i/ili objektima. Ovakav oblik seksualnog zlostavljanja ostavlja razorne posljedice na žrtvu. Ovisno o odnosu između počinitelja i žrtve razlikujemo: silovanje počinjeno od nepoznate osobe, silovanje u braku, vezama ili na spoju, silovanje nemoćnih i mentalno bolesnih osoba, silovanje djece, grupno silovanje, silovanje u ratnim razdobljima, silovanje u zatvorskim sustavima.

Poseban oblik silovanja čini silovanje u braku i partnerskim vezama koje zanemaruje pravo žene da odbije odnos, smatrajući to njenom dužnosti. Kazneni zakon u Hrvatskoj prepoznaje ovakav oblik silovanja kao teško kazneno djelo protiv spolne slobode i propisuje za njega kaznu zatvoru od 3 do 15 godina (silovanje počinjeno nad bliskom osobom).

Silovanje u vezi/na spoju (date rape) je oblik seksualnog nasilja u kojoj su žrtva i počinitelj u nekom obliku osobne veze, ili su bili. Silovanja se može dogoditi prilikom prvog izlaska ili u već uspostavljenom i razvijenom odnosu. Žrtve rijetko doživljavaju fizičko nasilje i povrede, ali je psihičko nasilje i ucjena neizostavan dio.

Kod silovanja u vezi/na spoju često se koriste različite droge (npr. Rohypnol, GHB) koje se žrtvi bez njezinog znanja podmeću u piće, a utječu na gubitak svijesti, pamćenja, sposobnosti pružanja otpora, što to dodatno smanjuje broj prijava. Uz ilegalne supstance obično se koristi i alkohol. Konzumacija alkohola od strane žrtve ovakvom obliku seksualnog nasilja često neopravdano daje društveno olakšavajuću konotaciju (nerijetko društvena zajednica opravdava počinitelja i stavlja veću odgovornost na žrtvu).

Također, kako se kod ovakvog oblika nasilja radi o poznatom počinitelju s kojim je žena u nekom obliku intimne i romantične veze, prijave su iznimno rijetke.

Seksualno uznemiravanje Seksualno uznemiravanje može biti izraženo kroz diskriminirajuće postupke, ucjene i pridavanje neželjene pažnje, putem seksualnih prijedloga ili komentara.

Postupci i ponašanja koja određuju seksualno uznemiravanje su: izravne ponude za seksualni odnos, pozivanje u stan, 6

Seksualno zlostavljanje dodirivanje, telefonski pozivi ili poruke seksualnog karaktera, seksualne ucjene vezane uz napredovanje i zadržavanje radnog mjesta ili prolaska na ispitu i visine ocjene. Bitna odrednica je da su sva navedena ponašanja neželjena od strane osobe kojoj su upućena i dovode ju u nepovoljan i ponižavajući položaj narušavanjem osobnih granica i integriteta.

Većinom smo svjedoci slučajeva u kojima su žrtve seksualnog uznemiravanja zaposlene žene ili studentice. Počinitelji se najčešće opravdavaju (izazovnim) načinom odijevanja žrtve i privlačnim izgledom. Nasilnik nadređeni položaj zlorabi kako bi dokazao svoju (nad) moć i dominaciju nad žrtvom. Posljedice seksualnog uznemiravanja mogu biti fizičke i psihičke, a najistaknutija je gubitak samopouzdanja. Muškarci se jednako tako mogu naći u ulozi žrtve seksualnog uznemiravanja.

Sexting i grooming Razvojem novih tehnologija, interneta i pametnih telefona, pojavili su se i novi oblici seksualnog nasilja. Povjerljivost i iskrenost, odnosno naivnost djece dovodi ih u opasnost.

Sexting se odnosi na razmjenu poruka erotskog sadržaja, a grooming je proces zavođenja djeteta. Počinitelj se sa žrtvom zbližava putem mobitela (SMS, MMS) ili društvenih mreža predstavljajući se i opisujući kao vršnjak privlačnog izgleda što potkrepljuje slanjem lažnih fotografija. Sa žrtvom se zbližava svakodnevno izmjenjujući stotine poruka o obitelji, prijateljima, hobijima, problemima. Kako bi održao redovitu komunikaciju putem SMS poruka, počinitelj žrtvi kupuje bonove za mobitel, koji stvaraju osjećaj obveze javljanja.

Kada postigne željeno povjerenje i privlačnost, veza se počinje tumačiti kao odnos cure i dečka. Zlostavljač otvoreno počinje tražiti fotografije žrtve, koje uvijek poprati komplimentima i maštarijama što bi s njom/njim volio/voljela raditi. Kada počinitelj procijeni da je žrtva status njihove veze i ljubavi ozbiljno shvatila, počinje tražiti golišave fotografije, ali i njoj šalje fotografije svog spolnog organa (najčešće skinute s interneta). Nakon što

7

Seksualno zlostavljanje dobije tražene fotografije, postaje sve nasilniji i zahtjevniji, te traži točno određene poze ili radnje u videoklipovima. Čak i ako žrtva odbija to učiniti, ucjenjuje ju njihovom ljubavi ili prekidom veze. Ako ni to ne uspije, tada ju ucjenjuje objavljivanjem materijala koje je do tog trenutka prikupio, otkrivanjem istine roditeljima ili dijeljenjem fotografija po susjedstvu i školi. U strahu da to ne učini, žrtva o tome nikome ne govori i zlostavljanje se nastavlja.

Voajerizam Ovaj spolni delikt spada u poremećaje spolnih sklonosti u kojima počinitelj doživljava seksualno uzbuđenje gledanjem drugih dok se skidaju ili imaju spolni odnos. Počinitelj orgazam doživljava masturbacijom tijekom ili nakon uhođenja.

Egzibicionizam Egzibicionist doživljava spolni užitak prilikom javnog pokazivanja spolnih organa i skidanja u javnosti. Pripada grupi poremećaja spolnih sklonosti, a uzbuđenje može dovesti do masturbacije ili spolnog odnosa.

8

Obilježja seksualnih prijestupnika Tko je? Kakva je osoba? Je li to uličar koji se zadržava u dječjim parkovima i oko škola?

Je li „slabić“ koji svoje nezadovoljstvo i frustracije upražnjuje seksualnim napadima? Je li psihički poremećena osoba? Ovisnik o alkoholu/drogama?

Kriminološka istraživanja osuđenih počinitelja seksualnih delikata razbijaju predrasude i stereotipe o njihovim karakteristikama i obilježjima. Nema konkretnog opisa koji može poslužiti u prepoznavanju počinitelja. Najčešća zabluda je da su počinitelji spolnih delikata žrtvi nepoznate osobe. Iako ih javnost opisuje kao čudovišta, zlostavljači djece nose krinku ljubazne osobe, naklonjene obitelji, povjerljive i brižne. Ako se i ne poznaju od prije, počinitelj će naći način kako se žrtvi približiti i uspostaviti sa žrtvom povjerljiv, prijateljski odnos. Ako je počinitelj član uže ili šire obitelji puno mu je lakše zadobiti naklonost žrtve.

Prijavljeni slučajevi ukazuju da je veći broj počinitelja iz nižih slojeva društva, ali to može biti još jedna u nizu zabluda, jer počinitelji iz viših društvenih slojeva lakše prikriju počinjeni delikt. Najčešće se radi o sasvim „normalnim“ ljudima, koji nemaju poremećaj osobnosti, već poremećaj socijalnog, interpersonalnog funkcioniranja. Na temelju samoiskaza počinitelja u tretmanu, izdvojene su sljedeće karakteristike: odrastanje u disfunkcionalnoj i rigidnoj obitelji (bez topline i podrške) ili bez roditelja, smještaj u domovima i odgojnim ustanovama, često u bijegu, žrtve zlostavljanja (u obitelji ili od strane vršnjaka), socijalno isključeni, emocionalno uskraćeni i usamljeni, niskog samopoštovanja.

Počinitelji seksualnih delikata nisu primarno motivirani doživljavanjem seksualnog zadovoljstva. S obzirom na istraživanja motiva, počinitelje možemo podijeliti u tri kategorije: seksualni prijestupnici motivirani potrebom za moći, motivirani ljutnjom i sadisti. Ova posljednja skupina je izrazito opasna, jer se tu radi o planiranim seksualnim napadima 9

Obilježja seksualnih prijestupnika koji imaju za cilj mučenje i iživljavanje na žrtvi, zbog čega ona često i ne preživi. Zlostavljač uživa u njenoj patnji, strahu, boli i bespomoćnosti. Zlostavljač motiviran željom za moći kompenzira nedostatak autoriteta i uvjeren je da i žrtva uživa zajedno s njim. Seksualni delikti kao posljedica ljutnje, način su na koji počinitelj izražava nakupljenu agresiju na žrtvi.

Počinitelje seksualnih delikata nad djecom razlikujemo i prema stupanju zrelosti. Tako razlikujemo počinitelje koji seksualnu želju i zanimanje za djecu zadržavaju tijekom cijelog života uspostavljajući i razvijajući s njima prijateljski odnos. Pretpostavlja se kako su u djetinjstvu doživjeli traumatična i negativna iskustva s vršnjacima, te se identificiraju s mlađom djecom i svoje ponašanje prilagođavaju njihovom stupnju razvoja. Drugi tip čine situacijski počinitelji koji zanimanje za djecu pokazuju u stresnim i zahtjevnim životnim situacijama i prema njima se odnose kao prema odrasloj osobi. Žrtva je slučajna, tako da ne ponavljaju isti napad, ali se nerijetko radi o više različitih žrtava. Izrazito su nezadovoljni i socijalno neprilagođeni, sa psihopatskim karakteristikama ličnosti. Pedofili su treća skupina seksualnih prijestupnika, medicinski klasificirana kao poremećaj. Njihove seksualne fantazije i delikti usmjereni su prema predpubertetskom djetetu. S obzirom na vrstu počinjenog seksualnog prijestupa izrazito su heterogena skupina, koja se ne ističe svojim obrazovanjem, zvanjem, ekonomskim statusom niti nekim drugim demografskim obilježjima. Skupini silovatelja pripadaju zlostavljači koje seksualno nasilje uzbuđuje. Doživljavanje uzbuđenja i ejakulacije u kratkom vremenu, smanjuje vjerojatnost da će biti uhvaćeni na djelu. Nadalje, može se raditi o osobama kojima je, što zbog neatraktivnog fizičkog izgleda ili karakternih crta, silovanje jedini način da ostvare uzbuđenje i zadovoljstvo.

Izražena ili patološka ljubomora u parterskim vezama ili braku, često rezultira silovanjem.

Veća vjerojatnost seksualnog zlostavljanja je u situacijama za koje zlostavljač procjenjuje da je rizik od osvete ili kažnjavanja počinjenog djela nizak. Ovu skupinu zlostavljača možemo opisati kao „lovce na prilike“. Najjasniji primjer ove skupine su silovanja u ratnim vremenima ili unutar obitelji, jer prijetnjama i ucjenama vrlo lako kontroliraju situaciju. U posljednje vrijeme porast seksualnih napada, posebice silovanja, zabilježen je u gradovima u kojima obitavaju nedavno pridošli imigranti.

Postojanje duševne bolesti i/ili ovisnost o alkoholu i drogama pojačava spolno neprihvatljivo ponašanje.

Ukoliko se osvrnemo na spolne razlike u agresivnosti, istraživanja ukazuju na izraženiju direktnu agresiju kod osoba muškog spola. Iako prijavljeni slučajevi seksualnog zlostavljanja potvrđuju da su većinom muškarci počinitelji, između 20% i 25% seksualnog zlostavljanja djece počine žene. Najviše slučajeva u kojima su žene zlostavljači događa se u vrtiću, a ono najčešće prolazi nezapaženo jer se odvija tijekom održavanja djetetove higijene. S obzirom na dobnu skupinu počinitelja, najčešće se radi o osobama između 25 i 40 godina.

Iako su prijavljeni kao zlostavljači u manje od 20% slučajeva adolescenti čine posebno istraživanu skupinu seksualnih prijestupnika. To su većinom osobe muškog spola u dobi od 13 do 18 godina. Kod velikog broja opažen je PTSP, zatim slijedi školski neuspjeh, anti10

Obilježja seksualnih prijestupnika socijalna ponašanja te osobno iskustvo fizičkog ili seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu.

Terapeuti koji rade s adolescentima, pokušavajući definirati tipove seksualnih prijestupnika adolescentne dobi, utvrdili su neke zajedničke karakteristike: socijalno izolirani i neprilagođeni, manipulatori, ovisnici, manjak samokontrole, želja za moći, dominacijom i/ili vršnjačkim potvrđivanjem, iz disfunkcionalnih obitelji, zlostavljani u dječjoj dobi,... Sve su to mogući opisi, ali ne i nužno točni. Ponovno možemo zaključiti kako ne postoji određeni profil adolescenta počinitelja spolnog nasilja, uz oprez, jer govorimo samo o prijavljenim slučajevima, a možemo govoriti isključivo o pojavnosti pojedinih karakteristika počinitelja. Seksualno zlostavljanje složeno je ponašanje, stoga je pogrešno zaključivati da je ono posljedica samo jednog aspekta u životu počinitelja.

11

Obilježja žrtve Nitko nije siguran niti otporan na seksualno zlostavljanje, bilo da ste dijete, adolescent, starija osoba, ženskog ili muškog spola, nemoćna osoba, osoba s posebnim potrebama ili osoba s teškoćama u razvoju.

Na temelju prijavljenih slučajeva seksualnog zlostavljanja možemo zaključiti kako su žrtve većinom osobe ženskog spola, odnosno djevojčice, ali ne smijemo zaboraviti da su muškarci, odnosno dječaci manje skloni prijaviti doživljeno seksualno zlostavljanje. Dob žrtve pokazala se povezana s oblikom doživljenog seksualnog nasilja. Veći je postotak prijavljenih bludnih radnji nad mlađom djecom nego nad odraslim osobama, dok je kod kaznenog djela silovanja situacija obrnuta. Osobe ženskog spola češće su žrtve poznatih počinitelja, dok su kod muških žrtava počinitelji, u većem broju slučajeva, nepoznate osobe. Počinitelji će češće odabirati osobe niskog samopoštovanja, obeshrabrene životnim problemima ili djecu s teškoćama u razvoju, zbog veće mogućnosti utjecaja na njih i smanjene vjerojatnosti otkrivanja zlostavljanja. Ukoliko je zlostavljanje započeto u djetinjstvu i kontinuirano se nastavlja, većinom se radi o žrtvama školske dobi između 7 i 9 godina života. Ipak sve ove podatke treba uzeti sa oprezom, jer se zlostavljanje predškolske djece najmanje prijavljuje.

Karakteristike žrtve ovise i o brojnim okolnostima i obilježjima počinitelja i situacije. Primjerice, ukoliko je silovatelj usmjeren na osiguravanje potomstva, žrtva će biti mlada djevojka, koja je biološki gledano na reprodukcijskom vrhuncu. Možemo zaključiti da nema općeprihvaćenih i sveobuhvatnih karakterističnih obilježja žrtve koje bi nam omogućile da ih prepoznamo i zaštitimo.

12

Statistički pokazatelji u svijetu Na svjetskoj razini, gotovo 50% seksualnog nasilja je počinjeno nad djevojkama mlađima od 16 godina. Procjenjuje se da je samo do 2002. godine 150 milijuna djevojaka, mlađih od 18 godina doživjelo neki od oblika seksualnog nasilja.

Prema podacima dostupnim na web stranici RAINN, najveće američke organizacije koja se bori protiv seksualnog nasilja, svakih 98 sekundi, jedan pojedinac u Sjedinjenim Američkim Državama doživi seksualni napad.

Iako je broj napada pao za više od pola od 1993 godine do danas, samo 6 od 1000 silovatelja završi u zatvoru.

Prema statističkim podacima UN WOMEN (United Nations Entity for Gender Equality and the Empowerment of Women), između 15 i 76 posto žena je bilo meta fizičkog i/ili seksualnog nasilja. Većina nasilja te vrste događa se u bliskim odnosima (vezama), gdje je suprug/vanbračni partner odgovoran za počinjeno nasilje.

U 28 država članica Europske unije, nešto više od 20% žena doživjelo je fizičko i/ili seksualno nasilje od svog partnera.

Između 40 i 50 posto žena u zemljama Europske unije doživljava neželjene seksualne pristupe, fizički kontakt ili druge oblike seksualnog uznemiravanja na poslu.

U Aziji, studije u Japanu, Maleziji, Filipinima i Južnoj Koreji pokazuju da 30 do 40 posto žena pati od seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu.

U Nairobiju 20 posto žena seksualno je uznemiravano na poslu ili u školi.

U Sjedinjenim Američkim Državama 83 posto djevojaka u dobi od 12 do 16 godina doživjelo je neku vrstu seksualnog uznemiravanja u javnim školama.

Eurostat, navodi da je između 2008. i 2015. godine seksualno nasilje bilo u padu za 9,1% diljem EU (izuzimajući Italiju, Latviju, Luxembourg, Poljsku, Slovačku, Veliku Britaniju – Englesku, Wales i Škotsku). Nakon smanjenja, od 2009. do 2010. godine, opet je vidljiv porast u periodu od 2010-2014. godine, zatim vrlo mali pad od 0,9% u 2015. godini.

Nadalje, u kontekstu europskih država, zabilježeno je da Švedska i Danska imaju najveći broj seksualnog nasilja (2014) .

U Švedskoj i Danskoj između 80 i 100% ispitanika izjavilo je da su doživjeli oblik seksualnog nasilja kao odrasli ljudi. Prate ih Velika Britanija, Francuska, Njemačka i Finska sa 60 do 79%.

Visoke brojke u Danskoj i Švedskoj, između ostalog objašnjavaju se i različitim razinama priznavanja seksualnog nasilja u nacionalnim legislativama, kao i različitim razinama znanja/osviještenosti o seksualnom nasilju kod žena.

13

Seksualno zlostavljanje djece Iako bi djetinjstvo trebalo biti bezbrižno vrijeme ispunjeno radošću i srećom, nažalost to nije uvijek tako. Spolnost djece je posebno ranjivo područje, a statistički pokazatelji kaznenih djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja ne idu u prilog zaštiti djece.

Pod pojmom seksualnog zlostavljanja djece, mislimo na sve načine uključivanja djece u spolne aktivnosti bez obzira na upotrebu sile, ucjene ili nagovaranja, postojanja tjelesnog kontakta ili bez njega i bez obzira na razinu svjesnosti djeteta. Prema UNICEFovoj definiciji, seksualno zlostavljanje djece predstavlja bilo koji oblik eksploatacije djeteta mlađeg od 16 godina u cilju seksualnog zadovoljavanja i uživanja odrasle osobe.

Većina seksualnog zlostavljanja djece počinje u dobi kada ona ne razumiju značenje bludnih radnji niti su kognitivno, emocionalno i fizički dovoljno sazrela (nerazvijene spolne karakteristike) kako bi se suprotstavila, odnosno dala svjesni pristanak zlostavljaču. Vrlo često nema primjene sile, nego se zlostavljač koristi potkupljivanjem, nagovaranjem i prijetnjama. Svima poznata situacija slikoviti je primjer kako nije dobro tjerati djecu da pod svaku cijenu udovoljavaju drugima. Koliko puta smo bili prisutni ili smo i sami neumorno poticali i nagovarali dijete da zagrli ili čak poljubi rođaka ili znanca kojeg smo sreli na ulici.

Iako dijete to nije željelo, svejedno je to na naš nagovor učinilo i tako smo ga postepeno navikli da prihvaća neželjene kontakte. Iako smo se svi susreli i s riječima roditelja: „Ne razgovaraj s nepoznatima“ danas to nažalost nije ni približno dovoljna mjera opreza koja obećava djetetovu sigurnost. U više od 80% slučajeva zlostavljanja, djeca su poznavala ili su bila u bliskom odnosu sa zlostavljačem.

Najčešći oblici seksualnog zlostavljanja djece uključuju: traženje od djeteta da se skine ili egzibicionizam odrasle osobe prema djetetu (skidanje i pokazivanje genitalija djetetu), dodirivanje i milovanje djetetovih genitalija ili zahtijevanje od djeteta da ono dira zlo14

Seksualno zlostavljanje djece stavljačeve genitalije, vaginalna/oralna/analna penetracija (spolovilom, rukom ili predmetom), pokazivanje pornografskog sadržaja djetetu ili iskorištavanje djeteta u svrhu proizvodnje pornografskih sadržaja. Kada se zlostavljanje događa unutar obitelji, odnosno počinitelj je roditelj, brat ili sestra, govorimo o incestu ili rodoskvrnuću. Tada je to je problem cijele obitelji. Prate ga nevjerica, sram i krivnja zbog koje se, ukoliko je otac taj koji zlostavlja, majka često ponaša kao da je nesvjesna cijele situacije. Razlog ovakvog ponašanja može biti i neprihvaćanje vlastitog neuspjeha kao majke i supruge (strah od gubitka supruga, stigmatizacija obitelji, financijska ovisnosti o mužu). Najčešći oblik incesta je između starijeg brata i mlađe sestre.

Nedostatak znanja o djelima, znakovima i posljedicama seksualnog zlostavljanja, svakako je jedan od razloga ne prepoznavanja i ne prijavljivanja zlostavljanja. Zadaća odraslih je, koliko god se to činilo teško, razgovarati s djecom o intimnosti njihovog tijela, vrstama dodira i pravu da kažu „Ne!“. Ovoj temi nužno je pristupiti na jednak način kao što ih podučavamo ponašanju u prometu ili drugim svakodnevnim opasnostima.

Tijek seksualnog zlostavljanja Neovisno o tome tko je zlostavljač, bez obzira na koji način, koliko dugo i na kojem mjestu se zlostavljanje događalo, seksualno zlostavljanje najčešće ima vrlo sličan tijek.

Ukoliko se radi o potpuno nepoznatoj osobi, prvi zlostavljačev zadatak je zbližiti se s roditeljima djeteta. U početku zlostavljač ne pokazuje sumnjivo ponašanje ili zanimanje za dijete, već je potpuno orijentiran na roditelje. Kada ga roditelji prihvate, tada je lakše približiti se i djetetu. Udovoljava mu darivajući poklone, kupujući slatkiše, igrajući se s djetetom. Ukoliko se radi o djetetu poznatoj osobi, ova faza uključuje zadobivanje naklonosti i povjerenja. Ako govorimo o zlostavljaču kao članu obitelji tada je posebno naglašeno iskazivanje ljubavi i traženje od djeteta da izjavljuje kako njega voli više od svih drugih ukućana. Emocionalni odnos kojeg zlostavljač razvija u odnosu s djetetom njegov je „as iz rukava“ kojeg uvijek iznova izvlači kako bi smanjio mogućnost razotkrivanja istine i nastavio sa zlostavljanjem. Zbog osobitog odnosa najčešće ni dijete ne želi da se zlostavljaču dogodi nešto loše niti da bude kažnjen. Sljedeća faza je spolna „igra“, koju zlostavljač predstavlja kao igru u kojoj će zajedno uživati. Ukoliko je počinitelj nepoznata osoba, vrlo često se ona događa samo jedanput, no u suprotnom ona može trajati duže vremena, i do nekoliko godina. Kod kontinuiranog seksualnog zlostavljanja zlostavljač najčešće počinje s „blažim“ aktivnostima (npr. pokazivanje genitalija) kod kojih dijete ne doživljava tjelesnu bol, čak ju može shvatiti kao iskazivanje ljubavi. Koristeći se pedofilskim pornografskim sadržajem i pokazujući ga djetetu, zlostavljač odašilje poruku kako je seksualan odnos između djeteta i odrasle osobe sasvim prirodan. S vremenom kako dijete sazrijeva kod zlostavljača raste želja i za drugim „ozbiljnijim“ spolnim aktivnostima. Tada dolazi do neugodnih i bolnih reakcija djeteta i osjećaja krivnje jer nije reklo „Ne!“ na samom početku, kada mu je sve predstavljeno kao bezazlena igra. Činjenica je da je dijete seksualno biće i kao takvo može doživjeti uzbuđenje i ugodu tijekom zlostavljanja. Djevojčice reagiraju va15

Seksualno zlostavljanje djece ginalnim vlaženjem, a dječaci erekcijom. Radi se o normalnim fiziološkim reakcijama, koje mogu dovesti i do orgazma, ali to ne znači da dijete želi imati seksualni odnos sa starijom osobom. Djetetovo „prihvaćanje“ seksualnog zlostavljanja može biti zbog siromašnog vokabulara, neznanja, bespomoćnosti ili jednostavno nepostojanja drugog izbora. Ovdje nije riječ o prihvaćanju zlostavljanja već o djetetovom pokoravanju. Dijete ne viče i ne vrišti, ne opire se, zna biti i nasmiješeno, što je najčešće obrambena reakcija na doživljaj straha. Seksualni prijestupnik svoje ponašanje opravdava djetetovim „uživanjem“.

Zbog svega navedenog dijete može osjećati još veći stid i sram, jer je razočarano samim sobom što nije prekinulo zlostavljanje, razočarano je vlastitim tijelom, kojeg još ne poznaje, što je tako reagiralo, a zlostavljač situaciju koristi kako bi uvjerio dijete da je i ono samo to željelo. To nas uvodi u fazu čuvanja tajne. Zlostavljači uvjeravaju dijete kako će ukućani biti ljuti i razočarani ako saznaju za njihovu „igru“ (primjerice: „mama i tata će se posvađati zbog tebe“, „mama će te ostaviti“), a kada dijete jasno i odlučno zatraži da zlostavljanje prestane, koriste se i prijetnjama, primjerice da će ozlijediti ili čak ubiti roditelje, bliske osobe ili kućne ljubimce. Tada dijete svojim neverbalnim reakcijama i promjenama u ponašanju traži pomoć nadajući se da će netko prepoznati njegov vapaj i zaštititi ga. Posljednja faza je otkrivanje seksualnog zlostavljanja djeteta (povjeravanje nekome ili sumnja stručnjaka) na koje se nadovezuje pružanje pomoći od strane nadležnih institucija.

16

Seksualno zlostavljanje djece Poziv „Upomoć!“ (znakovi za prepoznavanje) Kako bi se uopće postavila sumnja na seksualno zlostavljanje djeteta, važno je znati znakove za prepoznavanje. Ukoliko je dijete do sada bilo povučeno i tiho, a sada pokazuje (verbalno) buntovno ponašanje, oblači se promiskuitetno, ovo se može smatrati alarmantnom promjenom. Pojava da dijete koje do sada nije imalo problema s odlaskom na spavanje, sada se neobjašnjivo boji mraka, svakako je pokazatelj da nešto nije uredu.

Regresivna ponašanja djeteta, mokrenje u krevet i/ili sisanje palca jasno signaliziraju djetetov poziv u pomoć. Nadalje, dijete se može početi agresivno ponašati, maltretirajući i zlostavljajući drugu djecu ili s drugom djecom simulirati seksualni čin. Upravo je jedan od najjasnijih znakova znanje i zanimanje koje dijete pokazuje za seksualnost, a koje je u potpunosti neočekivano za dob djeteta: izrazi koje upotrebljava, zanimanje za seksualne aktivnosti i genitalije drugih, napastovanje kućnog ljubimca, učestala masturbacija.

Mogu se pojaviti i brojne druge posljedice kao što su manjak samopouzdanja, izljevi bijesa, školski neuspjeh, povučenost, depresija, bježanje od kuće (kada se radi o incestu), nesposobnost uspostavljanja tjelesnog dodira i bliskosti. Što je dijete starije to su znakovi za prepoznavanje izraženiji (primjerice: bijeg od kuće na duže vrijeme). Ako odrasla osoba ne zaštiti dijete i ne prepozna neverbalne i verbalne simptome i znakove koje dijete pokazuje, u adolescenciji se mogu pojaviti ozbiljnije teškoće i poremećaji s obzirom na stupanj razumijevanja seksualnosti: samoozljeđivanje, pokušaj samoubojstva i ovisnička ponašanja (droga, alkohol, kocka).

17

Seksualno zlostavljanje djece Neki znakovi koji upućuju na seksualno zlostavljanje • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

18

otežano hodanje ili sjedenje ozljede u genitalnom / analnom području bolovi prilikom mokrenja osjećaj gušenja česte psihosomatske smetnje / glavobolje, bolovi u trbuhu razderana odjeća umrljano ili zakrvavljeno rublje bol i svrbež u genitalnom području venerične bolesti, osobito u pubertetu ozljede na grudima, bradavicama, ispod trbuha iznenadno gubljenje ili dobivanje na tjelesnoj težini često tuširanje iznenadno odbijanje djeteta da ode negdje ili bude s nekim neadekvatno izražavanje osjećaja pokušaj djeteta da bude nevidljivo oblačenje koje puno otkriva ili “naslage” odjeće na djetetu seksualni “ispadi” poremećaj u ponašanju ljutnja, tjeskoba, bespomoćnost strah od odlaska kući nakon škole, strah od mraka i odlaska u krevet strah od fizičkog kontakta strah od zatvorenih vrata, kupaonice, tuša i soba sa samo jednim vratima loš uspjeh u školi plač i depresija osjećaj zbunjenosti i izdaje suicidalno ponašanje samoozljeđivanje konzumiranje droge i alkohola poremećaji u prehrani bježanje od kuće sklonost rizičnim situacijama

Seksualno zlostavljanje djece Posljedice seksualnog zlostavljanja Posljedice ovise o individualnim karakteristikama osobe, odnosno djeteta i karakteristikama zlostavljanja: kada je dijete prvi put zlostavljano, tko je zlostavljač (odnos sa zlostavljačem), seksualnim aktivnostima kojima je bilo izloženo i njihovom trajanju.

Osnovna podjela simptoma i posljedica je na tjelesne, emocionalne/psihičke i ponašajne/socijalne, a one su manifestacija straha od napuštanja, optuživanja, kažnjavanja, odbacivanja, nepovjerenja od strane bliskih osoba, te osjećaja bespomoćnosti. S obzirom na dob, predškolska djeca, uz već spomenute znakove za prepoznavanje, mogu zadobiti urinarne i vaginalne infekcije, može se javiti bol u trbuhu, iritacije, ozljede i podljevi u području genitalija, glavobolje, povraćanje, mršavljenje, odnosno debljanje, noćne more, opsesivno pranje ruku, umivanje i/ili kupanje ili s druge strane zanemarivanje higijenskih navika, socijalna izolacija, osjećaj srama i krivnje. Kod školske djece uz do sada navedene znakove, mogu se javiti pad samopoštovanja, depresija, agresivnost, izljevi bijesa i histerije, gubitak koncentracije, školski neuspjeh, izostajanje s nastave, anoreksija, bulimija, uzmicanje od tjelesnih dodira, detaljno poznavanje anatomije spolnih organa i seksualnosti, antisocijalna ponašanja. U usporedbi s mlađim uzrastom osnovna razlika je pojava delikventnog ponašanja, nedostatka tolerancije i strpljenja. Kod adolescenata sve navedeno je još naglašenije i ozbiljnije izraženo kroz promiskuitet i probleme seksualne prirode, zlouporabu alkohola i sredstava ovisnosti, blaža kaznena djela i suicidalnost. Kod reproduktivno zrelih ženskih osoba može doći i do neželjene trudnoće.

Ukoliko se ne pridaje pažnja znakovima, simptomima i posljedicama koje dijete proživljava, zbog čuvanja „tajne“ i odnosa kojeg ima sa zlostavljačem, dijete postaje svjesno kako se nikome ne može povjeriti, zatvara se u sebe, razvijaju se problemi socijalne i emocionalne prilagodbe. Istraživanja na odraslim osobama, koje su u djetinjstvu doživjele 19

Seksualno zlostavljanje djece seksualno zlostavljanje, ukazuju na niz dugoročnih posljedica. One su naravno izraženije ukoliko se osobi nije pružila adekvatna pomoć i podrška i ovise o karakteristikama zlostavljanja (spolni kontakti s bizarnim elementima, više od jednog zlostavljača, osjećaj odgovornosti za zlostavljanje, osjećaj bespomoćnosti,...). Većinom su to problemi socijalnog funkcioniranja (narušeni interpersonalni odnosi, nepovjerljivost, otežano uspostavljanje nove socijalne mreže, stigmatizacija), zlouporaba alkohola i drugih sredstava ovisnosti, kriminalne aktivnosti, seksualni problemi (gubitak seksualne želje, „flashbackovi“, izbjegavanje seksualnih odnosa, teškoće u postizanju orgazma, odbojnost prema vlastitom tijelu i seksualnosti), psihički poremećaji (PTSP, depresivnost, fobije, anksioznost, disocijativnost, opsesivno-kompulzivna ponašanja, panični poremećaji, manije) i suicidalnost.

20

Statistika seksualnog zlostavljanja u RH Sama tematika seksualnog zlostavljanja je teška i nažalost veliki broj slučajeva seksualnog zlostavljanja bilo koje vrste ne bude nikada prijavljen, iz tog razloga statistički podaci nisu najvjerodostojniji pokazatelj trenutnog stanja. Zabrinjavajuće je da seksualno zlostavljanje spada upravo u red najtežih, ali i najmanje prijavljivanih oblika nasilja.

Pa ipak, prema podacima MUP-a za 2016-tu godinu, u Republici Hrvatskoj je tijekom navedene godine broj kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa te spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, koja ulaze u skupinu općeg kriminaliteta, bio u porastu za 29,2 posto. U praćenom razdoblju prijavljeno je čak 81 silovanje, te 15 pokušaja silovanja.

Seksualno zlostavljanje djece, koje je u društvu često tabu tema, prema istraživanjima u 70 do 85 % slučajeva čine osobe koje djeca znaju. Važno je imati na umu da se seksualno zlostavljanje djece može dogoditi on-line, putem mobitela ili telefona, na ulici, u školi ili kod kuće i to u raznim oblicima.

Podaci o broju djece žrtava seksualnog zlostavljanja zabrinjavajući su, no neke procjene na razini Europske unije govore da je jedno od petero djece žrtva seksualnog nasilja.

Podaci za Hrvatsku na reprezentativnom uzorku u istraživanju pod vodstvom prof. Ajduković iz 2011. godine pokazuju da je 10,8 posto, odnosno gotovo 100.000 djece, izloženo nekom obliku seksualnog zlostavljanja.

Kada su u pitanju maloljetnici kao počinitelji, broj prijavljenih, optuženih i osuđenih maloljetnika u skupini kaznenih djela iz sfere zaštite spolnih sloboda, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, je u posljednjih nekoliko godina relativno nepromijenjen.

Proučavajući pojedinačna kaznena djela može se uočiti kako maloljetnici najčešće čine kazneno djelo spolne zloupotrebe djeteta mlađeg od 15 godina (tj. spolni odnos s djete21

Statistika seksualnog zlostavljanja u RH tom), a nakon toga kaznena djela bludnih radnji i silovanja.

Nadalje, podaci brojnih svjetskih istraživanja pokazuju kako na jedan prijavljen slučaj silovanja dolazi između 15-20 neprijavljenih slučajeva, dok je za neke manje drastične oblike seksualnog nasilja taj omjer još i veći.

Prema podacima MUP-a, 2016. je godine prijavljeno 210 spolnih zlouporaba djece mlađe od 15 godina. Zabilježeno je 207 slučajeva u kojima se djecu iskorištavalo za pornografiju, a u 110 slučajeva se djecu upoznavalo s pornografskim materijalom. Za zadovoljenje spolnih potreba u 61 slučaju su pedofili mamili djecu, a zabilježen je 41 slučaj zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od 15 godina. U pet se slučajeva djecu iskorištavalo za pornografske predstave, tri puta je zabilježeno podvođenje djece, a jednom zlouporaba djeteta starijeg od 15 godina. Žrtve su najčešće djevojčice, i to pet puta češće nego dječaci, a zlostavljači su najčešće muškarci. Ipak, od ukupno 1450 pravomoćno osuđenih osoba za seksualne zločine nad djecom, 19 su žene. To su podaci Registra počinitelja seksualnih delikata na štetu djece do 10. ožujka 2017. godine.

Pregledom provedenih istraživanja u Republici Hrvatskoj dolazi se do podataka da je gotovo 14 posto mladih doživjelo seksualno nasilje u djetinjstvu, pet posto adolescentica je doživjelo silovanje i pokušaj silovanja, 17 posto žena doživi silovanje ili pokušaj silovanja dok se kod žrtava nasilja u obitelji taj broj penje na gotovo 50 posto. Rezultati pokazuju i da je 55 posto žena doživjelo neželjene seksualne primjedbe i vulgarne ponude, 43 posto doživjelo je neželjeno i prisilno dodirivanje tijela, 17,5 posto doživjelo je silovanje ili pokušaj silovanja, a devet posto ih je doživjelo seksualne odnose iznuđene lažima i ucjenama (Mamula, M. (2006.), Stanje seksualnih prava žena u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja.

Zagreb.)

Koliko je broj prijava silovanja/pokušaja silovanja policiji indikator stvarnog broja silovanja jasno je vidljivo iz usporedbe s istraživanjem koje je provela jedna neprofitna organizacija 2005. godine, na reprezentativnom uzorku žena iz cijele Hrvatske. Točnije, podaci pokazuju kako je 17% žena doživjelo pokušaj silovanja ili silovanje, od čega ih je samo 5% navedeno zlostavljanje prijavilo policiji i/ili Državnom odvjetništvu. Broj prijava seksualnog zlostavljanja je izuzetno nizak, iz čitavog niza razloga. Neki od njih vezani su uz širi društveni kontekst koji je prepun predrasuda vezanih uz seksualno zlostavljanje, neki razlozi su usko vezani uz rad institucija, dok su neki osobne prirode, vezani uz samu žrtvu.

Postavlja se pitanje koji su to najčešći razlozi neprijavljivanja seksualnog nasilja prema podacima istraživanja i iskustava u izravnom radu sa žrtvama nasilja? Neke od zlostavljanih žena smatraju kako su na neki način same doprinijele nasilju zbog nečega što su učinile ili nisu učinile jer je to još uvijek česta društvena poruka koja se usvaja socijalizacijom, a koja je prepuna mitova o seksualnom nasilju (npr. «dobila je što je zaslužila» ili «sama je izazvala, a sad se žali»). Neke od žrtava se boje prijaviti nasilje koje su preživjele zbog straha od počinitelja i njegove moguće osvete. Još jedan od čestih razloga neprijavljivanja je nepovjerenje i strah od policije i suda, od dugotrajnog i teškog sudskog procesa, neodgo22

Statistika seksualnog zlostavljanja u RH varajućih i niskih kazni za počinitelje, te nedostatak informacija o mogućim mehanizmima zaštite i pomoći.

Iz svega navedenog jasno je da postoji velika potreba educiranja šire javnosti o postojanju jake i prepoznatljive mreže pomoći žrtvama seksualnog nasilja, te ohrabrivanje žrtvi na prijavu istoga. Potrebna je i edukacija institucionalnih djelatnika, kao i medija, o psihološkim faktorima kod žrtve i nasilnika, o obrambenim mehanizmima koji se javljaju kao posljedica seksualnog nasilja. Senzacionalističke poruke koje se plasiraju široj javnosti putem medija ne doprinose konkretnom rješavanju problema neprijavljivanja nasilja, već nerijetko samo šire strah. Potrebno je promijeniti u društvu uvriježene krive slike i mitove o seksualnom nasilju.

Neki će se zapitati zašto je potrebno da veći broj žrtava prijavi počinjeno seksualno nasilje, unatoč činjenici da to može biti, i često i jest, dodatno traumatsko iskustvo za žrtvu?

Jedan od razloga je što bi realan broj prijava navedenog nasilja značio i bolji rad pravosudnog i kriminalističkog sustava u provođenju postupka, osudu i kaznu počinitelja, kao i osnivanje više servisa za pomoć žrtvama seksualnog nasilja, te kvalitetnije terapijske programe za rad sa nasilnicima. Nadalje, mali broj prijava seksualnog nasilja stvara neistinit osjećaj da se radi o obliku nasilja koji je iznimno rijedak i ne bi trebao biti u značajnijem fokusu društvenog interesa.

Kao posljedicu većeg prijavljivanja seksualnog nasilja, možemo pretpostaviti i razvoj boljih prevencijskih programa, kako prema specifičnim skupinama, tako i prema društvu u cjelini, te ciljanu edukaciju i senzibilizaciju stručnjaka koji se bave ovom problematikom.

Da bismo postigli željene rezultate potrebno je olakšati procese prijave počinjenog nasilja i osigurati kvalitetne mehanizme podrške. Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja, izdan od strane Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske 2014te godine, jedan je od najznačajnijih koraka u osiguravanju standardizirane i učinkovite pomoći i potpore žrtvama seksualnog nasilja prilikom prijavljivanja i procesuiranja seksualnog nasilja.

23

Zakonska legislativa, nadležne institucije, postupanje i prijavljivanje Definicije pojedinih oblika seksualnog nasilja i za to propisanih sankcija sadržane su u Kaznenom zakonu, Zakonu o ravnopravnosti spolova, Zakonu o radu, Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i drugim propisima. Prema već navedenom Protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja postoji jasan slijed obaveza nadležnih institucija u takvoj situaciji, kao i prava žrtava nasilja. Nadležna tijela u postupanju sa žrtvama seksualnog nasilja su: policija, zdravstvene ustanove (opće i kliničke bolnice, klinički bolnički centri), pravosudna tijela (sud i Državno odvjetništvo), Centri za socijalnu skrb, odgojno-obrazovne ustanove i institucije koje pružaju pomoć i potporu u zaštiti mentalnog zdravlja. Sve navedene institucije imaju obavezu prijave i pravilnog postupanja u slučaju saznanja o seksualnom zlostavljanju bilo koje vrste, pa čak i sumnje na seksualno zlostavljanje. Ista obaveza stavlja se i pred građane, iako za njih ne postoji mogućnost kaznenog odgovaranja u slučaju ne prijave viđenog nasilja, pa se najčešće zbog difuzije odgovornosti, odnosno stava „netko drugi će to sigurno prijaviti, ne moram ja“, takva vrsta prijave ne dogodi.

Važno je napomenuti da Hrvatska ima i Registar počinitelja seksualnih delikata na štetu djece, koji je dostupan samo službenim osobama. Cilj Registra je pridonošenje smanjenju broja slučajeva seksualnog nasilja, prevencija recidivizma, te lakše otkrivanje počinitelja.

Za vođenje kriminalističkog istraživanja i postupanje u slučajevima seksualnog nasilja ovlašten je stručno osposobljen policijski službenik/ca za seksualno nasilje, koji djeluje na području određene Policijske uprave (broj takvih službenika/ca ovisi o kategoriji Policijske uprave/Policijske postaje). U slučajevima seksualnog nasilja kada su oštećeni djeca ili maloljetnici/e za postupanje i vođenje kriminalističkog istraživanja, sukladno Zakonu o sudovima za mladež, ovlašteni su specijalizirani policijski službenici/e za mladež. Tijekom policijskog postupka važno je žrtvu nasilja upoznati s njezinim pravima i mogućnostima pružanje adekvatne pomoći.

Nadalje, zdravstvene ustanove obvezne su žrtvama seksualnog nasilja osigurati hitnu i sveobuhvatnu zdravstvenu skrb radi očuvanja tjelesnog i mentalnog zdravlja. Zdravstvene ustanove obvezne su i postupati sukladno Protokolu te relevantnim zakonima i drugim aktima vezanim uz zdravstvene djelatnosti radi zaštite žrtava te prikupljanja, evidentiranja i čuvanja dokaza sukladno odgovarajućim člancima Zakona o evidencijama u oblasti zdravstva i Zakona o liječništvu. Žrtva seksualnog nasilja može doći sama u bolnicu ili u pratnji policije. Ako žrtva dođe bez pratnje policije, zdravstveno osoblje obvezno je bez odgode pozvati policiju, a ako je žrtva maloljetna, potrebno je obavijestiti roditelje, to jest druge zakonske zastupnike/ce ili djelatnika/cu Centra za socijalnu skrb. Pri pregledu, roditelj, to jest drugi zakonski zastupnik/ca ili djelatnik/ca Centra za socijalnu skrb ima pravo prisustvovati istom, ali i maloljetna žrtva ima pravo navedeno odbiti, sukladno Konvenciji o pravima djeteta Ujedinjenih naroda. U uredovno vrijeme zove se socijalni radnik/ca prema mjestu prebivališta žrtve, a izvan radnog vremena zove se dežurni socijalni radnik/ca. Na traženje Državnog odvjetništva ili policije, zdravstvene su ustanove dužne odmah dostaviti cjelokupnu dokumentaciju koja je značajna za razjašnjavanje i do24

Zakonska legislativa, nadležne institucije, postupanje i prijavljivanje kazivanje kaznenih djela. Žrtva ima pravo na presliku cjelovite medicinske dokumentacije pa joj se istu, na njezin zahtjev, treba i ustupiti sukladno članku 23. Zakona o zaštiti prava pacijenata.

Uloga pravosudnih tijela je kvalitetno korištenje svih zakonskih mogućnosti propisanih važećim propisima Republike Hrvatske radi zaštite žrtava silovanja ili drugog seksualnog nasilja te omogućavanje sudske zaštite njihovih prava (primjer za to je ispitivanje putem video linka, što žrtvama uvelike olakšava davanje iskaza), dok je uloga Centara za socijalnu skrb pružanje odgovarajuće zaštite i podrške žrtvi seksualnog nasilja te unaprjeđenje mjera zaštite i prava osoba izloženih seksualnom nasilju, sukladno važećim propisima Republike Hrvatske. U slučaju kada je seksualno nasilje dio obiteljskog nasilja, nadležni Centar za socijalnu skrb postupa po Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakonu o socijalnoj skrbi, Obiteljskom zakonu, Protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja, te Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji.

U Protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja pružene su najvažnije informacije o postupanju odgojno-obrazovnih ustanova (vrtića, osnovnih i srednjih škola te učeničkih domova) u slučaju seksualnog nasilja koje doživljavaju učenici/ce odgojno-obrazovnih ustanova. U slučaju kada je seksualno nasilje sastavni dio obiteljskog nasilja, odgojno-obrazovne ustanove postupaju po Protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja, Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, Obiteljskom zakonu te Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.

Protokolom su odgojno-obrazovni djelatnici/ce obvezni voditi brigu o ostvarivanju prava djeteta u slučajevima svih oblika nasilja, senzibilizirati se na pojavu seksualnog nasilja koje doživljavaju maloljetne osobe te poduzeti odgovarajuće mjere radi otkrivanja i prijavljivanja seksualnog nasilja relevantnim institucijama koje pružaju pomoć žrtvama seksualnog nasilja.

Još jedan od važnih aspekata seksualnog nasilja obuhvaćenih Protokolom o postupanju u slučaju seksualnog nasilja je zaštita mentalnog zdravlja žrtve. Naime, nužno je osigurati sustavnu zaštitu mentalnog zdravlja žrtava seksualnog nasilja, koja treba biti besplatna, lako dostupna i pravovremena pomoć i potpora u sklopu institucionalnih ili izvaninstitucionalnih djelatnosti i/ili servisa za zaštitu mentalnog zdravlja.

25

Obrada sumnje na seksualno zlostavljanje u zdravstvenoj ustanovi Seksualno zlostavljanje u pedijatrijskoj dobi Definicija seksualnog zlostavljanja uključuje bilo kakvu seksualnu aktivnost značajno starijeg djeteta ili odrasle osobe, s djetetom prije njegove osamnaeste godine života u cilju zadovoljenja seksualnih potreba. U to je uključen oralno genitalni kontakt, genitalno genitalni kontakt, genitalno rektalni kontakt, kontakt rukom o genitalije ili dojke, ekspozicija genitalijama forsirano ili ohrabreno, korištenje maloljetnika u svrhu izrade pornografskog materijala ili pak ekspozicija pornografskom sadržaju. Najčešće se radi o članovima uže obitelji (incest) ili pak rođacima. Najrjeđe se radi o strancima koji do tad s djetetom nisu bili u doticaju.

Epidemiologija i etiologija seksualnog zlostavljanja Posljednjih desetljeća desio se porast prijavljenih seksualnih zlostavljanja maloljetnika prema recentnoj literaturi SAD-a, no isti trend vidi se i u zemljama EU-a. Istraživanja među odraslom populacijom pokazuju da su žene čak u 12 do 38% bile seksualno zlostavljane do dobi od 18 godina, postotak u muškaraca je od 9-20% u toj dobi. Broj muškaraca je vjerojatno veći s obzirom da pedofili imaju predilekciju prema muškom spolu, no istodobno prijave zlostavljanja muške djece su u znatno manjem broju zbog straha stigmatiziranja od strane društva. Nadalje važno je znati da od cijelog broja potencijalnih seksualnih zlostavljanja 71% je zaista i bilo seksualne prirode, a od tih 71% u smislu prijava je protokolirano 30% zlostavljanja. Razloge treba tražiti u mladosti žrtava te nemogućnosti davanja adekvatnog iskaza, te u nedostatku materijalnih (kliničkih) svojstava. Distribucija po godinama je sljedeća: do šeste godine se desi 30% zlostavljanja, do 12-te godine 30% te ostatak od 12-18-te godine života. Zlostavljači su u 97% muškog spola. Žene su obično zlostavljačice ovisno o prilici, kao babysitterice ili majke. Očuhi su u 5 puta više slučajeva bili zlostavljači od bioloških očeva. Statistički najčešći slučaj je djevojčica koja je zlostavljana od svog očuha. Zlostavljač stranac će vrlo vjerojatno pomno izabrati žrtvu, približiti se njenom društvu, dati joj svoju pažnju, darove, približiti se načinu razmišljanja svoje žrtve.

Pedofili obično krenu ostvarivati svoje nagone u adolescentnoj dobi.

Kliničke manifestacije seksualnog zlostavljanja Žrtva zlostavljanja rijetko će u okruženju roditelja ili poznanika reći pojedinosti ili uopće dati naslutiti da se radi o zlostavljanju, no ukoliko postoji sumnja treba u razgovoru s liječnikom ili sestrom pokušati doći do podataka koji upućuju na moguće zlostavljanje.

Sumnja će se postaviti ukoliko postoji bol u vagini, rektumu ili području penisa, ukoliko postoji iscjedak ili crvenilo odnosno modrice na navedenim područjima, kronične smetnje s mokrenjem, noćno mokrenje, zatvor ili pak zadržavanje stolice. Pojedina ponašanja kao što su suicidalna ponašanja, agresivna ponašanja, fobije, depresije, loš uspjeh u školi, mogu pobuditi sumnju na zlostavljanje. Preporučljivo je da fizikalni pregled djeteta obavlja liječnik istog spola kao dijete, osim ukoliko dijete ima drugačiju želju. Posebnu pozor26

Obrada sumnje na seksualno zlostavljanje u zdravstvenoj ustanovi nost treba obratiti vratu i ustima, potražiti ranice, crvenilo, znakove traume, a na vratu znakove modrica, ugriza koje treba potom forenzički obraditi. Pri pregledu abdomena potrebno je napraviti ultrazvuk odnosno potražiti znakove trudnoće. Potrebno je pregledati i penis te skrotum ili vaginu na kojima najčešće treba tražiti znakove mehaničkih ozljeda i crvenila te rektum u smislu ozljeda ili iscjedka odnosno sukrvice. Potrebno je uzeti i briseve koji bi ukazivali na ostatke sjemene tekućine. Za ovakav tip pregleda neophodno je imati suradnju djeteta, djetetu treba pojasniti što će se desiti, a neophodna je uz liječnika i prisutnost druge odrasle osobe prilikom pregleda, obično su to liječnik i sestra, ili liječnik i policajac, ovisno o situaciji. Ukoliko se sumnja na razderotine vagine ili pak rektuma potrebno je napraviti detaljan pregled, ponekad i u anesteziji, s obzirom da ovakve ozljede mogu biti potencijalno vrlo opasne u daljnjem kliničkom tijeku. Sve ozljede je potrebno forenzički dokumentirati. Operativni zahvati u saniranju ozljeda su rijetko potrebni.

Laboratorijska dijagnostika zlostavljanja Laboratorijske pretrage i rezultati ovise o vremenu koje je prošlo od nastanka ozljede.

Unutar 72 sata potrebno je učiniti sakupljanje dokaza prema forenzičkom protokolu (odjeća, nokti, moguće dlake, tekućine), sa štapićima vlažne sterilne vate učiniti uzorke odjeće i tkiva, potražiti sjemenu tekućinu i ostale tekućine Woodovom lampom. Brisevi rektuma i vagine u slučaju sjemene tekućine uzimaju se unutar 6 sati i tad daju najbolje rezultate jer su spermiji još pokretni. Ukoliko se uzimaju nakon 6 sati također je moguće uzeti uzorak ali su rezultati upitni u smislu kasnije identifikacije počinitelja, kisela fosfataza prisutna je do 24 sata. Prilikom kontakta s genitalijama počinitelja potrebno je učiniti i uzorke po tipu brisa za klamidiju, gonoreju, a ukoliko postoje klinički simptomi te imamo podatak da se radi o dugotrajnijem zlostavljanju potrebno je uzeti i uzorke krvi za HIV, sifilis i hepatitis B.

27

Obrada sumnje na seksualno zlostavljanje u zdravstvenoj ustanovi Dijagnoza seksualnog zlostavljanja Pregled i anamnestički podaci su najvažniji dio dijagnoze, pozitivni rezultati laboratorija su također vrlo vjerojatna potvrda dijagnoze. Ukoliko pri pregledu postoje i kondilomi prisutni oko spolovila, dijagnoza je poprilično sigurna. Kondilomi (condyloma acuminatum) kod djece nakon treće godine starosti ukazuju na izgledno kronični tip zlostavljanja.

Trihomonas vaginalis također je mikroorganizam koji ukoliko se nađe u nalazima ukazuje na vrlo vjerojatno zlostavljanje.

Postupak u zdravstvenoj ustanovi - sumnja na seksualno zlostavljanje Ukoliko se postavi sumnja na seksualno zlostavljanje potrebno je načiniti preliminarni pregled, potom pozvati socijalnu službu te obavijestiti policiju. Nakon toga potrebno je klinički provesti prethodno navedene dijagnostičke postupke. Svakoj žrtvi potrebna je i psihološka potpora. Neophodno je dati antibiotsku, antiviralnu ili eventualno terapiju za prevenciju trudnoće ovisno o učinjenim nalazima prilikom obrade. Potreban je multidisciplinaran pristup i praćenje djeteta u narednim mjesecima nakon ovakvog događaja, od strane nadležnih službi.

Prevencija seksualnog zlostavljanja Edukacija djece o spolnom sazrijevanju i potencijalnim opasnostima, edukacija u smislu kome se obratiti i osjećati se sigurno sa svojim problemom, također je važna u prevenciji ovakvih dijela. Nužna je i edukacija liječnika da kod pregleda posumnjaju na ovakvo djelo, kao i volja liječnika da svjedoče na eventualnim kasnijim sudskim procesima.

Prognoza za žrtve seksualnog zlostavljanja Pravodobno rješavanje slučaja zlostavljanja i intervencija daju dobre šanse za razvoj zrelog odrasle osobe. Nažalost postoji mogućnost da se žrtve odaju ovisnostima, agresiji ili pak preranom roditeljstvu, čestom ulasku u agresivne veze, ili teškom ostvarivanju veza.

Također postoji mogućnost kasnije psihijatrijske bolesti u smislu depresije ili anoreksije.

Važno je djelovati ispravno i na vrijeme jer time povećavamo šansu žrtvi za normalan daljnji tijek života.

28

Policijsko postupanje kod sumnje na seksualno zlostavljanje

Seksualno zlostavljanje se definira kao niz aktivnosti, u rasponu od nasilnog i nenasilnog spolnog odnosa ili s njim izjednačene spolne radnje, neprimjerenog dodirivanja do udvaranja odrasle osobe, navođenja ili primoravanja djeteta da gleda filmove, časopise, slike i slične materijale s pornografskim sadržajima, samozadovoljavanja pred djetetom, pokazivanja genitalija djetetu, izlaganja djeteta da golo pozira odraslim osobama, sve do uhođenja djeteta kada se kupa ili presvlači.

Istraživanja su pokazala da u prosjeku 12-25% djevojčica i 8-10% dječaka doživi neki oblik seksualnog zlostavljanja u dobi do 18 godina. Iako se radi o velikom procijenjenom broju, hrvatske policijske statistike bilježe godišnje prosječno 458 žrtava kaznenih djela vezanih uz seksualno nasilje nad maloljetnicima što nas dovodi do, vjerojatnog, većeg broja počinjenih a neprijavljenih kaznenih dijela, odnosno postojanja značajne tamne brojke kriminaliteta. Razlozi za neprijavljivanje ovih kaznenih djela najčešće leže u strahu žrtava za vlastitu sigurnost ili u strahu od „sramoćenja“, odnosno izlaganja takvih događaja osudi javnosti. Razlozi leže i u nedostatku edukacije i informiranosti, kako žrtava tako i njihovih roditelja o načinima prijavljivanja i procesuiranja ovakvih kaznenih djela.

U slučajevima seksualnog zlostavljanja djece sva nadležna tijela postupat će žurno a obveze policije, osim općih odrednica danih kroz Zakon o policiji i Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, propisane su i Protokolom Vlade Republike Hrvatske o postupanju u slučaju zlostavljanja i zanemarivanja djece Zagreb iz studenog 2014. godine.

Tako je policija, u slučajevima saznanja o bilo kojem obliku seksualnog zlostavljanja, „dužna žurno, a u slučaju trenutnog zlostavljanja odmah i neodgodivo, pružiti pomoć i zaštitu djetetu, utvrditi postojanje elemenata kaznenog djela ili prekršaja, pronaći počinitelja i onemogućiti ga u nastavku daljnjeg protupravnog djelovanja, prikupiti sve dokaze o 29

Policijsko postupanje kod sumnje na seksualno zlostavljanje počinjenoj kažnjivoj radnji te sva prikupljena saznanja i dokaze dostaviti nadležnim pravosudnim tijelima u najkraćem mogućem roku.”

Policija će, u što kraćem vremenu, nastojati prikupiti što više činjenica i dokaza po predmetnom događaju s ciljem utvrđivanja kažnjive radnje. Prvi kontakt će u pravilu odraSlučajeve diti policijski službenik koji pruža intervenciju ili zaprima seksualnog dojavu i pri tome postaviti samo pitanja nužna za procjenu nasilja nad djecom istražuju situacije (određivanje stupnja ugroženosti žrtve, osiguraspecijalizirani i nja materijalnih dokaza ili identificiranja počinitelja) dok će posebno educirani daljnji postupak prepustiti specijaliziranim policijskim služpolicijski službenici benicima za mladež koji su, sukladno odredbama Zakona o za mladež. sudovima za mladež, posebno obučeni za rad na liniji rada maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji. Razgovor s djetetom će se radi zaštite prava i interesa djeteta obavljati u prisutnosti roditelja, skrbnika ili druge osobe koja skrbi o djetetu.

U iznimnim slučajevima razgovor se može obaviti i uz prisutnost stručnog djelatnika centra za socijalnu skrb.

U cilju prikupljanja relevantnih činjenica i osiguranja materijalnih dokaza policijski službenik za mladež će s Sekundarna viktimizacija djetetom obaviti obavijesni razgovor vodeći pri tome podrazumijeva računa da se prema djetetu postupa obzirno, a tijek ponovno proživljavanje traume žrtve kroz razgovora će se prilagoditi djetetovoj dobi, osobinama neodgovarajuću reakciju ličnosti djeteta i njegovom trenutnom psihičkom stapolicije i pravosudnih nju. Kvalitetno vođen obavijesni razgovor i prikupljene tijela. Najčešće se informacije i dokazi smanjuju mogućnost sekundarne radi o nedostatku viktimizacije žrtve u daljnjem postupku pred sudskim empatije prema tijelima. žrtvi i nepotrebnom Policijski službenik višekratnom davanju iskaza. za mladež će poduMinistarstvo unutarnjih zeti sve zakonom poslova je osiguralo i predviđene mjere i opremilo 15 policijskih radnje, sukladno važećim propisima u cilju pronalaska prostorija u većim i čuvanja dokaza, prikupljanja podataka i utvrđivanja hrvatskim gradovima činjenica koje mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u kojima se obavljaju u postupku. Sve mjere i radnje se poduzimaju sukladobavijesni razgovori s no odluci nadležnog državnog odvjetnika, a sukladno djecom i maloljetnicima njegovoj procjeni to mogu biti: očevid, pretraga, prepožrtvama kaznenih djela. znavanje, privremeno oduzimanja predmeta, uzimanja uzorka biološkog materijala ili određivanja vještačenja 30

Policijsko postupanje kod sumnje na seksualno zlostavljanje osumnjičenika, dokaza ispravom i snimkom i/ili posebnih dokaznih radnji, o čemu će odmah po završetku izvijestiti nadležnog državnog odvjetnika. Isto tako policijski službenici će obaviti obavijesne razgovore sa svim osobama koje mogu imati/dati obavijesti korisne za razjašnjavanje predmetnog događaja i o tome će sastaviti službene zabilješke a mogu, po nalogu državnog odvjetnika, provesti i ispitivanje svjedoka.

Potrebno je naglasiti da je u slučajevima seksualnog zlostavljanja posebno bitno žurno i neodgodivo postupanja policije ali i prijavitelja, kako zbog zaštite žrtve tako i zbog Istrage slučajeva osiguranja mogućih materijalnih dokaza, koje je s protoseksualnog nasilja nad djecom ne trpe kom vremena sve teže prikupiti. Neki znakovi koji upuodgodu! ćuju na seksualno zlostavljanje poput znakova na odjeći, rublja, znakova ili ozljeda na tijelu, izlučevina… izvor su dragocjenih tragova bitnih za rješavanje slučajeva zlostavljana i kao takvi se trebaju čim prije zapisnički evidentirati, fotografirati, izuzeti ili poslati na vještačenje.

SPOLNO ZLOSTAVLJANJE I ISKORIŠTAVANJE DJETETA, KAZNENA DJELA I KAZNENOPRAVNE SANKCIJE Radnja činjenja seksualnog iskorištavanja djeteta obuhvaća čitav niz spolnih aktivnosti, s tjelesnim kontaktom i bez njega. U tom smislu možemo razlikovati tri oblika zlostave ili činjenja kaznenih djela: 1. Zlostavljanje bez kontakta (opscene priče, pokazivanje pornografskih slika, pokazivanje spolnih organa, onaniranje pred žrtvom i sl,) 2. Seksualno maltretiranje koje podrazumijeva čitav niz deliktnih radnji na štetu djeteta, a obuhvaćaju i tjelesni kontakt (različiti oblici spolnog dodirivanja, npr. bludne radnje) 3. Najteži oblik seksualnog iskorištavanja kada dođe do vaginalnog ili analnog spolnog odnošaja (silovanje, spolni odnošaj) Kaznenim zakonom (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15) u Glavi XVII. – Kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, s ciljem zaštite djece, propisana su sljedeća kaznena djela: • Spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina - članak 158.

• Spolna zlouporaba djeteta starijeg od petnaest godina - članak 159.

• Zadovoljenje pohote pred djetetom mla-

DIJETE JE OSOBA KOJA NIJE NAVRŠILA OSAMNAEST GODINA ŽIVOTA. (Kazneni zakon; Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta; Konvencije Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja) 31

Policijsko postupanje kod sumnje na seksualno zlostavljanje • • • • • •

đim od petnaest godina - članak 160.

Mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba - članak 161.

Podvođenje djeteta - članak 162.

Iskorištavanje djece za pornografiju - članak 163.

Iskorištavanje djece za pornografske predstave - članak 164.

Upoznavanje djece s pornografijom - članak 165.

Teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - članak 166.

Imajući u vidu specifičnost navedenih kaznenih djela, kao i činjenicu da dijete nije u mogućnosti samo podnijeti kaznenu prijavu, a da obitelj nerijetko u ovim situacijama nastoji „zataškati slučaj“ pa i izvršiti pritisak na dijete da šuti, Kaznenim zakonom je omogućeno da dijete nakon stjecanja punoljetnosti samo odluči hoće li podnijeti kaznenu prijavu.

U tom smislu, propisano je da zastara kaznenog progona za navedena kaznena djela (izuzev kaznenih djela iz čl. 161. i čl. 165.) počinje teći od dana punoljetnosti žrtve.

Prema statističkim pokazateljima Ministarstva unutarnjih poslova u Republici Hrvatskoj godišnje se prosječno zabilježi oko 545 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz u Glave XVII. Kaznenog zakona, a najčešće se radi o sljedećim kaznenim djelima: SPOLNA ZLOUPORABA DJETETA MLAĐEG OD PETNAEST GODINA (Čl. 158.)

Kazna zatvora od jedne do deset godina - tko izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom mlađim od petnaest godina, ili ga navede da izvrši spolni Nema kaznenog djela ako razlika u odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju s trećom osodobi između osoba bom ili da nad samim sobom izvrši sa spolnim odnošajem koje vrše spolni izjednačenu spolnu radnju. odnošaj ili s njime Kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina - tko nad djeizjednačenu spolnu tetom mlađim od petnaest godina izvrši bludnu radnju, ili radnju ili bludnu ga navede da izvrši bludnu radnju s drugom osobom ili da radnju nije veća od nad samim sobom izvrši bludnu radnju. tri godine Kazna zatvora od tri do petnaest godina - tko djelo (spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju) počini uz primjenu sile ili prijetnje, obmane, prijevare ili zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa zavisnosti djeteta o njemu.

Kazna zatvora od jedne do osam godina - tko djelo (bludnu radnju) počini uz primjenu sile ili prijetnje, obmane, prijevare ili zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa zavisnosti djeteta o njemu.

32

Policijsko postupanje kod sumnje na seksualno zlostavljanje

ZADOVOLJENJE POHOTE PRED DJETETOM MLAĐIM OD PETNAEST GODINA (Čl. 160.)

Kazna zatvora do jedne godine - tko pred djetetom mlađim od petnaest godina čini spolne radnje namijenjene zadovoljavanju vlastite ili tuđe pohote.

Počinitelj će se kazniti i za pokušaj Kazna zatvora do tri godine - tko pred djetetom mlađim počinjenja ovog od petnaest kaznenog djela. godina počini kaznena djela: Spolni odnošaj bez pristanka (čl. 152.), Silovanje (čl. 153.), Teška kaznena djela protiv spolne slobode (Čl.154.), Bludne radnje (Čl. 155.), Spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina (Čl. 158) ili Spolna zlouporaba djeteta starijeg od petnaest godina (Čl. 159.)

MAMLJENJE DJECE ZA ZADOVOLJENJE SPOLNIH POTREBA (Čl. 161.)

Kazna zatvora do tri godine - Punoljetna osoba koja osobi mlađoj od petnaest godina, u namjeri da ona ili druga osoba nad njom počini kazneno djelo Spolna zlouporaba Počinitelj će se djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. Kaznenog kazniti i za pokušaj počinjenja ovog zakona, putem informacijsko komunikacijskih tehnologija ili kaznenog djela. na drugi način predloži susret s njom ili drugom osobom i koja poduzme mjere da do tog susreta dođe.

33

Policijsko postupanje kod sumnje na seksualno zlostavljanje Kazna zatvora do jedne godine - tko prikuplja, daje ili prenosi podatke o osobi mlađoj od petnaest godina radi počinjenja ovog kaznenog djela.

ISKORIŠTAVANJE DJECE ZA PORNOGRAFIJU (Čl. 163.)

Kazna zatvora od jedne do osam godina: • tko dijete namamljuje, vrbuje ili potiče na sudjelovanje u snimanju dječje pornografije ili tko organizira ili omogući njezino snimanje.

• tko neovlašteno snima, proizvodi, nudi, čini dostupnim, distribuira, širi, uvozi, izvozi, pribavlja za sebe ili drugoga, prodaje, daje, prikazuje ili posjeduje dječju pornografiju ili joj svjesno pristupa putem informacijsko komunikacijskih tehnologija.

Kazna zatvora od tri do dvanaest godina - tko dijete silom ili prijetnjom, obmanom, prijevarom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa zavisnosti, prisili ili navede na snimanje dječje pornografije.

Pornografijom se u smislu ovoga članka smatra materijal koji vizualno ili na drugi način prikazuje osobu u pravom ili simuliranom spolno eksplicitnom ponašanju ili koji prikazuje spolne organe ljudi u spolne svrhe. Materijali koji imaju umjetnički, medicinski ili znanstveni značaj ne smatraju se pornografijom u smislu ovoga članka.

UPOZNAVANJE DJECE S PORNOGRAFIJOM (Čl. 165.)

Kazna zatvora do tri godine - tko djetetu mlađem od petnaest godina proda, pokloni, prikaže ili javnim izlaganjem, posredstvom računalnog sustava, mreže ili medija za pohranu računalnih podataka ili na drugi način učini pristupačnim spise, slike, audiovizualne sadržaje ili druge predmete pornografskog sadržaja ili mu prikaže pornografsku predstavu.

34

Policijsko postupanje kod sumnje na seksualno zlostavljanje

Dječja pornografija je materijal koji vizualno ili na drugi način prikazuje pravo dijete ili realno prikazano nepostojeće dijete ili osobu koja izgleda kao dijete, u pravom ili simuliranom spolno eksplicitnom ponašanju ili koji prikazuje spolne organe djece u spolne svrhe. Materijali koji imaju umjetnički, medicinski ili znanstveni značaj ne smatraju se pornografijom u smislu ovoga članka.

TEŠKA KAZNENA DJELA SPOLNOG ZLOSTAVLJANJA I ISKORIŠTAVANJA DJETETA (ČL. 166.)

Kazna zatvora od tri do petnaest godina - ako je kaznenim djelom iz: • • • •

članka 158. stavak 1. (Spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina) članka 162. stavka 1. i 2. (Podvođenje djeteta) članka 163. stavka 1. i 2. (Iskorištavanje djece za pornografiju) te članka 164. stavka 1. (Iskorištavanje djece za pornografske predstave)

djetetu nanesena teška tjelesna ozljeda ili je narušen njegov tjelesni ili emocionalni razvoj ili je dijete ostalo trudno, ako je u djelu sudjelovalo više počinitelja, ili je djelo počinjeno nad posebno ranjivim djetetom ili je počinjeno od bliske osobe ili osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, ili je počinjeno na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način, Kazna zatvora najmanje pet godina ako je kaznenim djelom iz: • članka

158.

stavka

5.

35

Policijsko postupanje kod sumnje na seksualno zlostavljanje (Spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina) • članka 162. stavka 3. (Podvođenje djeteta) • članka 163. stavka 3. (Iskorištavanje djece za pornografiju) • članka 164. stavka 2. (Iskorištavanje djece za pornografske predstave) djetetu nanesena teška tjelesna ozljeda ili je narušen njegov tjelesni ili emocionalni razvoj ili je dijete ostalo trudno, ako je u djelu sudjelovalo više počinitelja, ili je djelo počinjeno nad posebno ranjivim djetetom ili je počinjeno od bliske osobe ili osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, ili je počinjeno na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način Kazna zatvora najmanje deset godina ili dugotrajni zatvor - ako je kaznenim djelom iz: • • • •

članka158. (Spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina) članka 162. (Podvođenje djeteta) članka 163. (Iskorištavanje djece za pornografiju) ili članka 164. (Iskorištavanje djece za pornografske predstave)

prouzročena smrt djeteta.

36

Počinitelji kaznenih djela Mnogi zamišljaju zlostavljača djece kao nepoznatog stranca koji se zadržava oko školskog igrališta s vrećicom slatkiša, čekajući da namami malu djecu, a pri tome ne misle da bi taj počinitelj mogao biti otac, prijatelj, poznanik, susjed ili radni kolega. Međutim, razna istraživanja su pokazala da zlostavljači čine prilično širok presjek populacije. Oni mogu biti bilo kojeg zanimanja, obrazovanja, socioekonomskog statusa, vjere, nacionalnosti i dr. Najčešće se radi o muškarcima (gotovo 90%), iako i žene sve češće čine ovaj delikt.

Počinitelji su najčešće između dvadeset šeste i četrdesete godine starosti, dok je udio maloljetnih počinitelj 11,6% (Burger i sur. 1993).

Većina počinitelja i žrtava (oko 70 i 90%) poznaju se od prije. Počinitelji su velikim dijelom članovi obitelji (otac, djed, skrbnik, očuh, majčin ljubavnik), rođaci (ujak, stric), susjedi, podstanari, prijatelji obitelji, dadilje, odnosno osobe zadužene za odgoj i obrazovanje (nastavnik, svećenik, liječnik i sl). U usporedbi s prijateljima i znancima, stranci koji prilaze djetetu u parku ili osobnom automobilu, čine svega 10 – 30% počinitelja (Finkelhor i sur., 1995).

U svom radu s počiniteljima seksualnih delikata na štetu djece FBI koristi dva termina: zlostavljač djece i pedofil. Koja je razlika između ta dva termina?

Zlostavljač djece je osoba koja seksualno zlostavlja djecu. Osoba koja ima seksualne fantazije usmjerene prema djeci je pedofil, ali ako ne djeluje (ne vrši zlostavljanje) onda nije zlostavljač djece.

Mnoga su istraživanja pokazala da su počinitelji seksualnih delikata na štetu djece na neki način društveno deficijentni, imaju mali broj prijatelja i uopće mali broj socijalnih kontakata. Posebno pate od nedostatka socijalnih vještina, pokazuju visoku razinu povučenosti, nedostaje im sposobnost procjenjivanja, a imaju nisku razinu samopouzdanja.

Mnogi pedofili nastoje uvjeriti sami sebe da nisu nemoralni niti seksualno devijantni, niti kriminalci. Draže im je vjerovati da sa hiperinteligentni, osjećajni i posebne individue čije ponašanje je neshvaćeno u vremenu u kojem žive. Počinitelj, kada je otkriven, obično nastoji opravdati svoje ponašanje uvjeravajući sebe i druge da se on o djetetu brine više nego njegovi roditelji i da je to što radi za djetetovo dobro. Također, može tvrditi da nije bio svjestan koje je dobi žrtva. Ako je počinitelj otac djeteta, događa se da tvrdi da je za dijete bolje da o seksu nauči od njega ili pak da je bio pod velikim stresom ili da je imao problem s alkoholom.

Napori u opravdavanju svog ponašanja, često se svode na okrivljavanje žrtve. Tvrditi da ih je žrtva zavela i započela seksualne aktivnosti ili da je žrtva promiskuitetnog ponašanja je najčešća racionalizacija počinitelja ove vrste kaznenih djela. U nekim slučajevima to može biti i istina, ali takvo opravdanje nema značaja jer je kazneno djelo svejedno počinjeno. U slučaju počinjenja spolnih delikata nad djecom pristanak djeteta nema nikakvog značaja.

37

Pomoć i pružanje podrške žrtvama Zahvaljujući dostupnosti informacija putem interneta, danas je relativno lako doći do potrebnih kontakata kako bi žrtva seksualnog (ili bilo kojeg drugog oblika nasilja) dobila potrebnu pomoć. Tako je na stranicama Ministarstva socijalne politike i mladih objavljen Adresar ustanova, organizacija i ostalih institucija koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji, sa detaljnim popisom po županijama.

Kod pružanja pomoći žrtvama seksualnog nasilja važna je multidisciplinarnost, odnosno suradnja svih uključenih stručnjaka u proces pomoći. Neke od institucija koje imaju važnu ulogu u pružanju navedene pomoći su Sigurne kuće (djeluju u većem broju hrvatskih gradova, na tajnim lokacijama, te pružaju zaštitu i pomoć ženama i djeci žrtvama nasilja), SOS telefoni (besplatna telefonska linija za korisnike u kriznim situacijama, dostupna 24 sata tijekom cijele godine), Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba (pruža efikasnu i sistematičnu pomoć zlostavljanoj i zanemarenoj djeci i njihovim obiteljima), kao i Ured Pravobraniteljice za djecu (uz ostale aktivnosti, prati i zaštitu prava i interesa djece s odredbama Ustava Republike Hrvatske, Konvencije o pravima djeteta i drugih međunarodnih dokumenta, te povredu istih) i Ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova-čest slučaj u pitanju seksualnog nasilja nad ženama).

Važno je da su stručnjaci i educirani i senzibilizirani za rad sa žrtvama seksualnog nasilja, jer se najčešće radi o iznimno traumatičnom iskustvu za žrtvu.

Nadalje, u sklopu Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske osnovani su Odjeli za podršku žrtvama i svjedocima koji nude besplatnu pomoć svim žrtvama i svjedocima. Za sada djeluju na Županijskim sudovima u Zagrebu, Vukovaru, Osijeku, Sisku, Rijeci, Zadru i Splitu, a cilj im je olakšati stresne situacije svjedočenja i boravka na sudu što uključuje pružanje emocionalne podrške žrtvama/svjedocima prije, tijekom i nakon svjedočenja na sudu, pružanje praktičnih informacija i informacija o pravima žrtvama, svjedocima i članovima njihovih obitelji, kao i standardizacija postupanja sa žrtvama i svjedocima.

Vrlo je bitno pomoći žrtvi seksualnog nasilja da ne doživi retraumatizaciju prilikom sudskog postupka, koji je često dugotrajan i neugodan (dugotrajan i neugodan postupak je ujedno i razlog manjem broju prijavljivanja ovog oblika nasilja).

38

Prevencija Kvalitetnim preventivnim strategijama smatramo one koje za cilj imaju smanjenje broja žrtava i počinitelja seksualnog nasilja, odnosno smanjenje rizičnih i povećanje zaštitnih čimbenika za seksualno nasilje.

Kao osnovni preduvjet kvalitetne prevencije seksualnog zlostavljanja ključna je edukacija stručnih suradnika, koji u svom poslu dolaze u kontakt sa žrtvama i počiniteljima tih djela, ali i podizanje razine znanja i informiranosti šire javnosti. Naime, obzirom da je tema seksualnog zlostavljanja u društvu još uvijek popriličan tabu, a putem medija nam se prezentiraju samo određeni (najčešće i najteži) oblici seksualnog nasilja, stječe se dojam da se seksualno zlostavljanje događa rijetko i samo u specifičnim okolnostima (nasilje nad djevojkama od strane partnera, prilikom noćnog izlaska, i sl.). Rezultati službenih istraživanja pokazuju da to nije realno stanje, a te informacije je važno i podijeliti.

Također, postavlja se pitanje educiranja djece osnovnoškolske i srednjoškolske dobi o seksualnom nasilju, kao dijelu seksualnog odgoja. Kako se radi o vrlo delikatnom pitanju u smislu podijeljenog mišljenja o važnosti istoga, te se još uvijek javno vode diskusije treba li djecu poučavati tim temama, teško je govoriti o tome koliko smo u mogućnosti direktno utjecati na ovaj oblik edukacije djece. Svakako, navedenu populaciju ne treba zanemariti, te je od iznimne važnosti djecu i mlade, makar kroz razne već postojeće radionice naučiti poboljšati vlastitu sigurnost, kako u virtualnom, tako i u stvarnom svijetu.

Protokom vremena svjedoci smo spore, ali ipak prisutne promjene u pozitivnom smjeru upravo na tom području. U Hrvatskoj postoji nekoliko nevladinih organizacija koje se bave osvješćivanjem javnosti o pojavnosti seksualnog nasilja, njegovim oblicima, kao i pružanjem zaštite žrtvi (npr. Ženska soba - Centar za seksualna prava).

Jedan od sigurnih uzroka povećanog seksualnog iskorištavanja djece, a i odraslih osoba, može se pripisati novim tehnologijama: kamerama i internetu na mobitelima, društvenim mrežama, ali posebice i tome što neki od korisnika nisu dovoljno educirani o potencijalnim opasnostima koje vrebaju iza tih oblika komunikacije. Stoga je jedna od osnovnih preventivnih aktivnosti pojačana edukacija usmjerena prema posebno vulnerabilnim skupinama (djeca i žene), kao i prema već postojećim žrtvama seksualnog nasilja koje to do sada nisu prijavile nadležnim institucijama.

Također, bitno je naglasiti da se seksualno nasilje može dogoditi bilo kome, u bilo kojem trenutku. Stoga je važno biti svjestan te činjenice, jer sama svjesnost uvelike može reducirati mogućnost postajanja žrtvom.

Zaključno, važno je nastaviti sa podizanjem društvene svjesnosti o postojanju problema seksualnog nasilja, sa pojačanom edukacijom stručnih suradnika, razbijanjem postojećih mitova o toj vrsti nasilja, osnaživanjem žrtava, te razvojem sustava podrške istima.

39

Prevencija SAVJETI RODITELJIMA • pažljivo slušajte dijete kada vam želi reći kako se osjeća i ne prekidajte ga • ohrabrujte dijete da ispriča svoju priču • izbjegavajte reakciju osude, šoka ili razočarenja • treba vjerovati da dijete govori istinu sve dok se ne utvrdi suprotno • dajte djetetu podršku kada to očekuje • treba paziti na osobe koje daruju vaše dijete poklonima iako za to nema nekog povoda • vodite računa tko i zašto snima vaše ili tuđe dijete • saznajte što više o osobama koje vam čuvaju djecu • naučite dijete da je ispravno odbiti sve za što misli da je loše • objasnite djeci razliku između dobrih i loših tajni • vodite računa o seksualnom odgoju vašega djeteta • naučite dijete da ga nitko ne smije dirati po spolnom organu • poučite dijete kako da se brani u slučaju opasnosti • ne ostavljajte dijete tamo gdje ne želi biti • ne ostavljajte dijete samo sa sumnjivim osobama • uputite dijete o informacijama koje se ne smiju davati putem Interneta • nadzirite dijete dok se služi Internetom.

40

Prevencija SAVJETI DJECI • imaš pravo reći što ti se događa • povjeri se odrasloj osobi koja ti je draga i u koju imaš povjerenja • ako te odrasla soba ili starije dijete želi dodirivati na način koji tebe uznemiruje ili ti je neugodno, ili želi da ti njih diraš, reci “NE” • zlostavljanje nije tvoja krivnja • zlostavljanje se može dogoditi bilo gdje i bilo kada, a zlostavljač može biti svatko • neprimjereno se mogu ponašati i tebi bliske osobe • svakom izlasku, o tome gdje ideš i kada ćeš se vratiti, obavijesti odraslu osobu koja se brine o tebi • nikada ne primaj slatkiše ili poklone od nepoznatih osoba, bez obzira kako se oni prijateljski ponašali ili izgledali • ako te netko prisiljava da činiš stvari koje ne želiš, možeš glasno vikati, udarati ga i braniti se ili učiniti bilo što da pobjegneš • obratite pozornost na osobe koje vas bez vašega pristanka snimaju na plaži i o tome se povjerite roditeljima • kažnjiv je spolni odnošaj s djetetom mlađim od 14 godina • kažnjivo je s maloljetnom osobom koja nije navršila 16 godina živjeti u zajednici koja po svome sadržaju odgovara bračnoj zajednici odraslog muškarca i žene • nisi kriv za neprimjereno ponašanje odraslih osoba • nemoj organizirati susrete s nekim s kim si se upoznao putem interneta • nikad ne odgovaraj na e-mail ili SMS poruke koje su nepristojne, sugestivne ili se zbog njih osjećaš nelagodno • ne otkrivaj svoju lozinku, jer postoji mogućnost seksualnog zlostavljanja preko Interneta • ne otkrivaj informacije o svom pravom identitetu i o identitetu roditelja, svojoj adresi, školi koju pohađaš • nikad ne nastavljaj razgovor zbog kojeg se osjećaš nelagodno ili koji postaje previše osoban • nikad ne šalji fotografiju niti opis sebe ili članova obitelji.

41

Prevencija Metoda samozaštite u tinejdžerskoj dobi uključuju sljedeće: uvijek javite nekome gdje idete, kao i s kime idete; ne stopirajte; ne hodajte sami noću; Zapamtite, kada ste vani • ne uzimajte piće od nepoznatih osoba • uzmite piće koje je zatvoreno u boci ili limenki • ako ste se tokom zabave odvojili od svog pića, uzmite novo (nažalost, danas je česta upotreba droga za silovanje, pri čemu žrtva izgubi svijest na određeno vrijeme, što počinitelju „olakšava“ počinjenje djela);…

Seksualno zlostavljanje je potrebno čim prije prijaviti i zatražiti pomoć. Pomoć se može zatražiti i od roditelja, nastavnika, stručnog osoblja u školi, liječnika, nevladinih udruga, pravobraniteljice za djecu, državnog odvjetnika ili policije.

KOME PRIJAVITI? • Prijava policiji podnosi se: • osobno u nadležnoj policijskoj postaji (upravi) • telefonski na broj 192 • e-mailom na policija@mup.hr • on-line aplikacijom Red Button Red Button je aplikacija namijenjena svima, ali je posebno prilagođena djeci i omogućuje prijavljivanje: sadržaja na internetu za koji sumnjate da je nezakonit i odnosi se na različite oblike iskorištavanja ili zlostavljanja djece. https://redbutton.mup.hr/ GDJE POTRAŽITI POMOĆ?

Adresar ustanova, organizacija i ostalih institucija koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji možete potražiti na stranicama Ministarstva socijalne politike i mladih: http://www.mspm.hr/UserDocsImages/djeca%20i%20obitelj/ADRESAR-USTANOVA-2015.pdf

42

biljeĹĄke

43