ZELENA TRANZICIJA

POSTANITE AKTIVNI SUDIONICI TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE

Sudjelovanjem u radu virtualne elektrane korisnici postaju aktivni sudionici tržišta električne energije i time ostvaruju višestruku korist. Riječ je o sustavu u kojem se korisnicima omogućuje prodaja viškova električne energije onda kada je ne koriste

Agregiranje ili objedinjavanje, zbrajanje, spajanje dijelova u cjelinu - pojam je koji se uobičajeno koristi u ekonomiji. No sve je prisutniji i u suvremenoj u energetici. Važna je karika energetskog sustava. Agregiranje je jedna od novih energetskih djelatnosti za koju je u Hrvatskoj otvorio mogućnost novi Zakon o tržištu električne energije, donesen početkom listopada 2021. godine.

Agregiranje je djelatnost koju obavlja fizička ili pravna osoba koja može kombinirati snage i/ili iz mreže preuzete električne energije više kupaca ili operatora skladišta energije ili snage i/ili u mrežu predane električne energije više proizvođača ili aktivnih kupaca ili operatora skladišta energije radi sudjelovanja na bilo kojem tržištu električne energije. Agregatori su prepoznati i u EU regulativi i u hrvatskom nacionalnom zakonodavstvu jer su važni i potrebni elektroenergetskom sustavu koji se ubrzano decentralizira, ponajprije zbog integracije obnovljivih izvora energije, ali i trenda elektrifikacije prometa i drugih sektora. U uvjetima ovakve suvremene energetike stabilnost elektroenergetskog sustava je izuzetno važan zadatak. Pojednostavljeno rečeno, da bi sustav funkcionirao proizvodnja i potrošnja električne energije u svakom trenutku moraju biti u ravnoteži.

PROJEKT VIRTUALNE ELEKTRANE

Zakonsku obvezu uravnoteženja hrvatskog elektroenergetskog sustava ima Hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS), a da bi ispunio tu obvezu,

HOPS osigurava iznose rezerve ili fleksibilnosti korisnika mreže. Upravo je tu važna uloga agregatora i agregiranjem se otvara prostor za centralno upravljanje novim distribuiranim izvorima te potrošačima električne energije. Kako neki poslovni subjekt može sudjelovati u ovome, dati doprinos uravnoteženju energetskog sustava, biti aktivan sudionik tržišta električne energije i time ostvariti prihod? Tako da postane dio projekta virtualne elektrane. No, što je virtualna elektrana i po čemu se razlikuje od klasične? Virtualna elektrana je novi sudionik elektroenergetskog tržišta te ujedno i tržišta električne energije koji kroz svoju tehnološku platformu objedinjuje izvore, trošila i spremnike energije te osim integracija s veleprodajnim tržištima nudi krajnjim korisnicima priliku za sudjelovanje na tržištu pomoćnih usluga. Virtualna elektrana pruža pomoćne usluge Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava s ciljem optimalnog upravljanja i uravnoteženja. Prvu virtualnu elektranu u Hrvatskoj pokrenula je tehnološka tvrtka KOER. Razvila je infrastrukturu svoje virtualne elektrane, a time ujedno postala i prvi hrvatski agregator koji je spona između tržišta električne energije te krajnjih korisnika koji su dio virtualne elektrane. Za razliku od klasične elektrane koja se nalazi na jednom mjestu unutar elektroenergetskog sustava, ova virtualna elektrana objedinjava distribuirane izvore, trošila i spremnike energije koji se nalaze bilo gdje u mreži na teritoriju Hrvatske. S obzirom

na to da, u uvjetima povećavanja udjela obnovljivih izvora, kao i spremnika energije na strani kupaca, tradicionalni mehanizmi uravnoteženja i upravljanja elektroenergetskim sustavom postaju nedovoljni, virtualna elektrana je optimalan novi način uravnoteženja sustava. Umjesto izgradnje novih kapaciteta za proizvodnju energije, obično plinskih ili drugih elektrana koje se mogu brzo aktivirati, virtualna elektrana koristi tehnologiju kojom može upravljati potrošnjom krajnjih kupaca.

SMANJITE VLASTITE TROŠKOVE

Virtualna elektrana utječe na elektroenergetski sustav povećanjem ili smanjenjem kapaciteta sustava za potrošnju ili proizvodnju električne energije s ciljem uravnoteženja sustava. Uravnoteženje ostvaruje tako što na zahtjev operatora smanji potrošnju krajnjih potrošača koji su dio virtualne elektrane, što je učinak jednak aktivaciji stvarne elektrane koja nadomješta nedostatak električne energije u sustavu kako bi se postigla ravnoteža proizvodnje i potrošnje energije. Virtualnu elektranu čine agregator koji njome upravlja te krajnji korisnici koji stavljaju na raspolaganje dio svog kapaciteta proizvodnje i potrošnje električne energije. Partneri virtualne elektrane mogu biti potrošači ili proizvođači električne energije koji imaju upravljivu potrošnju ili proizvodnju u rasponu od 100-tinjak kilovata pa do nekoliko desetaka megavata. Sudjelovanjem u radu virtualne elektrane korisnici postaju aktivni sudionici tržišta električne energije i time ostvaruju višestruku korist. Riječ je o sustavu u kojem se korisnicima omogućuje prodaja viškova električne energije onda kada je ne koriste. Tako se smanjuje potreba za energijom iz proizvodnje. Pritom korisnici, često i više manjih spojenih korisnika, mogu smanjivati i vlastite troškove. Konkretno, umjesto nekoliko sustava od 5 MW može se formirati jedan sustav snage 100 MW. Njime se lakše upravlja s jednog mjesta putem virtualne elektrane.

UHODANA PRAKSA U EUROPI

Virtualne elektrane u Europi postoje već desetak godina. Danska je takve projekte uklopila u svoju politiku dobivanja električne energije u potpunosti od obnovljivih izvora. Kako su ti izvori varijabilni, odnosno nemaju stalnost u proizvodnji energije, važno je da sustav može raspolagati energijom čije korištenje u nekom trenutku nije potrebno. Stoga je važno imati agregatora koji će omogućiti operatoru sustava nužno uravnoteženje kroz potrebnu količinu energije. U Europi je najveća virtualna elektrana Statkraft u Njemačkoj, a objedinjuje oko 1.300 farmi vjetroelektrana, 100 solarnih izvora, 12 elektrana na biomasu i osam hidroelektrana. Najzrelija tržišta na kojima su aktivne virtualne elektrane su Velika Britanija, Francuska, Belgija i Nizozemska. Mnoge druge zemlje započele su s određenom razinom usluga virtualnih elektrana za uravnoteženje. Među njima je Slovenija, a odnedavno i Hrvatska.

Agregiranjem

se otvara prostor za

centralno upravlja-

nje novim distribuiranim izvorima te potrošačima

električne energije Virtualna elektrana

je novi sudionik elektroenergetskog tržišta te ujedno i tržišta

električne energije

U ovom trenutku u hrvatskoj virtualnoj elektrani dostupna je usluga smanjenja potrošnje krajnjih kupaca, a vrlo skoro će se uvesti usluga povećanja potrošnje jer u elektroenergetskom sustavu višak energije stvara probleme isto kao i manjak energije. Krajnji potrošači koji su sada zainteresirani za sudjelovanje u virtualnoj elektrani uglavnom su veća industrijska postrojenja i komercijalne zgrade koje imaju veliku potrošnju energije. Trgovački centri u ovom projektu mogu ostvariti prihod spajanjem klimatizacijskog sustava, velikih trošila i izvora električne energije. Lanci trgovina koji imaju velik broj supermarketa idealni su za agregiranje kapaciteta trošila i sinkronizirano upravljanje. I poslovne zgrade mogu ostvariti benefite optimizacije rada najvećih trošila i sustava. Idealan primjer upravljive potrošnje predstavljaju procesna industrija i proizvodni pogoni.

KAKO SVE FUNKCIONIRA U PRAKSI?

Zajedno s vlasnicima virtualna elektrana koja je i agregator analizira njihov profil potrošnje te definira u kojem iznosu mogu na zahtjev smanjiti potrošnju u trajanju od pola sata do dva sata bez utjecaja na njihove osnovne procese. U industrijskim postrojenjima to su najčešće veliki strojevi ili rashladna postrojenja koja se mogu privremeno isključiti bez utjecaja na proizvodni proces. U komercijalnim zgradama najčešće se upravlja sustavima grijanja, hlađenja i ventilacije. Ulazak u sustav virtualne elektrane budući korisnik ostvaruje nakon analize potrošnje i fleksibilnosti u kojoj se definiraju prerade koje su potrebne kako bi se tehnička jedinica ili postrojenje spojilo na virtualnu elektranu. Ako već postoji mogućnost upravljanja ili komunikacijska oprema na postrojenju, iznos ulaganja može biti minimalan i on se najčešće svodi na ugradnju KOER-ova komunikacijskog ormara s mjernom opremom. Za procjenu prihoda potrebno je analizirati potrošnju i kapacitet za smanjenje potrošnje te način upravljanja. Nakon analize slijedi informativni izračun potencijalnog prihoda i troškova, a potom i ugovaranje kapaciteta te iznosa po kojem se stavlja na raspolaganje. I na kraju, potrebno je napomenuti da ovdje nije riječ o uobičajenom trgovanju električnom energijom. Da bi poslovni subjekt postao dio virtualne elektrane, ne mora biti veliki proizvođač ili potrošač. Ovdje se radi o tržištu pomoćnih usluga koje su potrebne za rad i uravnoteženje sustava. To tržište se liberalizira tako da i krajnji potrošači koji nemaju dovoljno velik kapacitet, infrastrukturu i pristup tržištu, mogu svoj kapacitet dati agregatoru spajanjem na infrastrukturu virtualne elektrane koji je potom daje operatoru sustava s kojim ima potpisan ugovor o tome. Time ostvaruje višestruku korist i za sebe i za cijeli sustav.