JAM broj 29

JAM

29

rujan 2012.

Martina

Hohnjec Base

Elements

Godišnja izložba

članova

ALU

Morten A

n

d

e

r

s

e

n

Ana Samaržija

OmnisArt Zoran Kulušić

Neral Andrija Vučković

Petar ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJE HRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM

Popijač

riječ urednika U

vodnu riječ otvorio bih imenom Antonio Bušljeta. Riječ je o slikaru čiji je rad krasio naslovnu stranicu prošlog broja JAM-a, čije smo ime saznali tek kasnije. Hvala Antoniju što nam se javio, te ovim putem apeliramo da se imena umjetnika stavljaju na vidljiva mjesta, a umjetnicima da slike ne nazivaju maštovitim imenima kao „Crno 1“, „Crno 2“, „Koza #34583“ ili nama najdraže ime „Bez imena“. Preporučili bismo i da izložbe, ako se već rade, imaju neko ime, jer se ove godine 37% izložbi dičilo mističnim imenom „Izložba“. Takve situacije nas stalno iznova sprečavaju da objavljujemo imena umjetnika i slika ispod svakog rada, dok u objave izložbi unose popriličan nered, s obzirom da čitatelj često ne zna o čemu se tu radi i zašto bi išao posjetiti izložbu koja se zove „Izložba“ umjetnika za kojeg nikada nije čuo, a čije se slike zovu „Bez imena #234“.

Ljubitelj umjetnost koji zaluta na „Izložbu“ i gleda sliku „Bez imena # 234“ mora se zapitati: „Da li je to 234. slika iz serije bezimenih slika?“, „Da li autor pati od kroničnog manjka jezičnih sposobnosti?“ , „Da li na akademiji ljude uče nekoj novoj vrsti usmeno-brojčano-mističnog izražavanja?“ Možda brojke izražavaju neku kozmičku konvergenciju između Saturna u Lavu koju niti sam umjetnik ne zna imenovati. A možda je umjetniku trebalo 234 pokušaja da naslika ovu sliku, te je od frustracije zaboravio kako ju je želio nazvati, ali je zato jako dobro znao broj bačenih platna.

Kako god da ime zvučalo glupo, čak i najružniji, najbesmisleniji rad dobiva na vrijednosti ako se umjetnik dovoljno potrudi da ga imenuje.

Da ne nabrajamo primjere, uputili bismo vas u MSU gdje se možete diviti kosi u tegli koja nosi mistično ime „Arkana 1“, dok svaki posjetitelj jednostavno mora vidjeti kakav se izložak sakriva iza imena „zip.zip.zip. ne.ne.“ Čitatelje JAM-a možda više zanima što se krije iza imena članka „Nova fotografija“, ili da li smo napokon uspjeli ovjekovječiti nečiji akt tijekom ljetnih lutanja po plažama Barcelone gdje bi ćudoredne Splićane uhvatila kap pri pogledu na svu tu nekršćansku golotinju koja neukusno nagrđuje svijet, ali za sve to će te trebati okrenuti nekoliko stranica i uživati pri pogledu na svu umjetnost i kulturu koju donosimo. Uz možda samo dašak golotinje.

Također sa tugom u srcu moramo spomenuti da smo u ovom broju lišeni britkog humora Branimira Hrvoja, ali sa veseljem predstavljamo tekstove ostalih, nemalo britkih autora. Ugodno čitanje!

1

JAM #29

rujan 2012

sadržaj NOVA FOTOGRAFIJA

3

MARTINA HOHNJEC

7

BASE ELEMENTS

9

MORTEN ANDERSEN: Black and blue

ANA SAMARŽIJA: Boje i ples

OmnisArt

DRUGA STRANA ZAGREBA

ANDRIJA VUČKOVIĆ

2

PETAR POPIJAČ

25

MARTINA MIHOLIĆ: Ispipavanje

27

DAVOR SCHUNK: Stamp montage

29

GODIŠNJA IZLOŽBA ČLANOVA HDLU

31

ART & MUSIC FESTIVAL

35

ZAGREBAČKA DUBRAVA

37

DENIS KRAŠKOVIĆ: Koka i tri zrna mjesečeve prašine

39

13

15

17

19

23

JAM #29

rujan 2012

NOVA Nova fotografija

FOTOGRAFIJA

“S ” John C. Dvorak je u svojoj kolumni prije pola godine napisao:

„Čujem da je novi iPad genijalan za snimanje filmova.

Morao sam se ozbiljno zamisliti nad slikom nekog luđaka koji nosi golemi iPad da bi snimio film. Činilo mi se prilično nevjerojatnim. Međutim, bio sam u krivu. Ljudi tvrde da se ne osjećaju kao idioti kada drže golemi iPad u zraku i snimaju video.“

Š

to je nova, a što stara fotografija i da li uopće postoji granica? Naravno da ne. Fotografija će uvijek biti ista: statična slika, namještena ili spontana.

Ono što se mijenja je fotoaparat, koji kroz godine postaje sve pristupačniji, kako oblikom tako i cijenom.

Iako će se profesionalci zakleti u svoje više – ne – toliko – preskupe DSLR aparate, entuzijasti neće mijenjati svoje „idiote“ ni za što na svijetu, dok će ostali kupovati filmove za svoje analogne aparate, za koje tvrde da ih nikakva gigaliunska pikselaža ne može nadomjestiti kada je riječ o kvaliteti fotografije.

Ono što svi želimo od fotoaparata jest da nam omogući zabilježavanje trenutka kada god to poželimo. Ne govorimo o fotografijama za jumbo plakate, već o duckface (patkasto ispupčene usne) fotografijama iz školskog wc-a, pijanoj ekipi sa klupice ili opscenog prizora koji smo vidjeli u sjeniku pored autoputa.

To nam ne može omogućiti „idiot“ koji nemamo uvijek pri ruci, niti DSLR čije raspakiravanje, paljenje i izoštravanje traje toliko dugo da trenutak prođe, već spravica koju uvijek imamo uz sebe: mobitel sa ugrađenim fotoaparatom. Nisu to više kamere od 800 piksela, već se tu radi o 4 ili 8 megapiksela. Istina, leće su još uvijek plastične, kvaliteta uvećane fotografije upitna, a ime Carl Zeiss ne osigurava kvalitetu, već radi reklamu za proizvođača odličnih DSLR điđa.

3

JAM #29

rujan 2012

Nova fotografija

Fotografije su snimljene poluprofesionalnim Fuji Finexpix 2000HD. Inače odličnu ideju poluprofesionalne klase fotoaparata upropastila je škrtost na dobrim lećama.

Fotograf Marius Uhlig je u intervjuu za Kneon rekao:

„Svatko može kupiti Canon 1D i set dobrih leća za par tisuća Eura, ali to ne čini osobu dobrim fotografom.“ Slažemo se, jer za to treba uložili još koju stotinu Eura u Fotošop™.

Fotografija je snimljena 2005. godine jednim od prvih Samsungovih mobilnih telefona sa kamerom. Rezolucija fotografije je 640x480 ili 0.31 megapiksela. Unatoč katastrofalnoj kvaliteti fotografija, svaki mobitel bez kamere već se tada smatrao staromodnim.

4

Snimak napravljen 2007. godine u doba procvata prodaje digitalnih „idiota“ – fotoaparata za mase koji su odličnom -point and click- tehnologijom omogućili prve fotografije iz wc-a i proslavili zahodsku školjku kao najpoželjniju fotografsku pozadinu.

JAM #29

rujan 2012

Nova fotografija

U

natoč svim nedostacima, fotografija je upravo zahvaljujući mobitelskim kamerama i uz nemalu pomoć programa kao što su Instagram i manje poznata braća, izazvala pravu revoluciju u fotografiji. Sada svatko može biti fotograf, a i najbezveznija mutna fotografija uz samo par Instagram filtera može postati umjetničko djelo.

Programeri Adobe-a se mogu sakriti od srama, jer je jedan mali program od pokojeg megabajta i više nego uspješno zamijenio ogroman Fotošop™. Lakoću rada između dva programa nemoguće je usporediti: dok se fotografija u Instagramu obradi u nekoliko zabavnih minuta, Fotošop™ napravi isto tek nakon nekoliko sati muka kojih bi se i Tantal uplašio.

“Adobe Photoshop je softver namijenjen za rastersko obrađivanje digitalnih fotografija. Trenutno je vodeći grafički alat i namijenjen je za korištenje na Microsoft Windows i Apple operativnim sistemima.”

Fotografije je ustupio: Nino Đula Program za obradu: Hipstomatic Web: http://500px.com/NinoDjula

Fotografije je ustupio: Matija Raos Program za obradu: Instagram Web: http://statigr.am/titomodesta

Zapravo je poprilično smiješno da je unatoč svom tehnološkom napretku i smanjenju cijena fotoaparata novu revoluciju napravila kamera u mobitelu i jednostavan program za obradu slika sa desetak funkcija. Trend je otišao toliko daleko da je Samsung napravio telefon koji na poleđini ima „pravi“ fotoaparat!

Revolucija je bila potpuna tek kada je olakšano dijeljenje snimljenog materijala i omogućeno označavanje mjesta gdje je fotografija snimljena. Facebook i Instagram još su jednom zaigrali na kartu voajera koji se sakriva u svakoj osobi i napravili odličan posao. Popularizacija fotografije samo je dobrodošla slučajnost.

5

JAM #29

rujan 2012

Nova fotografija

Fotografije su snimljene kamerom sa iPhone uređaja. Kamera raspolaže sa 5 megapiksela, što je za 4.5 više od Samsungovog proizvoda od prije sedam godina.

Također raspolaže i sa LED flashom, može snimati video rezolucije do 720p sa 30 sličica po sekundi te omogućuje i geotagging. Svim navedenim opcijama raspolaže većina smartphone uređaja koji nerijetko imaju i bolju kameru te nude još više digitalne interakcije sa snimljenim sadržajem u kombinaciji sa ostalim aplikacijama.

Kamere sa mobitela nam danas omogućavaju da zabilježimo trenutak kada god poželimo. Fotografije ne samo da su kvalitetne, već nam različite aplikacije dopuštaju obradu na licu mjesta, dok nam internetska veza garantira očuvanje fotografije „u oblaku“ dok je ne odlučimo prebaciti na kopjuter. Za „umjetničku“ ili jednostavno dobru fotografiju nam više nije potreban skupi DSLR, već dobro oko i brzi prst na ekranu pametnog telefona.

6

JAM #29

rujan 2012

Martina Hohnjec

MARTINA HOHNJEC

J

kako nastaje umjetnička fotografija J

este li se ikada zapitali kako nastaje umjetnička fotografija? Pri tome ne mislimo na fotografije vaših mački ili fotografije crtkarija vašega djeteta za koje smo sigurni da će biti sljedeći Van Gogh, već one fotografije koje lajkate sa zrnom ljubomore i primislima kao što su „I ja bi takvu na profilu“ ili samo „I ja bi takvu“. Tako smo i mi, pozvani na ovo snimanje, pomislili da je stvar jednostavna: pozoveš modela, skineš ga, ispucaš par fotografija i pustiš da Fotošop™ učini svoju magiju-no tome nije bilo tako.

Iako smo opravdano kasnili na snimanje pola sata (jer smo pomagali starijim građanima da pređu opasno križanje na kojem semafor nije radio na putu do crkve, op.ur.) u nadi da ćemo propustiti planiranje, šminkanje i sve ostale detalje i baciti se u samu vatru fotografiranja, nismo uspjeli. Vizažistica Marija Vračević bacila se poput pravog slikara na prednjicu Helene – Barišić Križan koja je za ovu priliku posudila svoje lice i tijelo.

7

JAM #29

rujan 2012

Martina Hohnjec

Nakon višesatnog šminkanja poslije kojega je Helena bila nagrađena ukočenim vratom i teškim bolovima u ramenu, došao je trenutak pomnog odabira odjeće, u ovom slučaju umjetnog cvijeća svježe ubranog u obližnjoj cvjećarnici i dugačke svilene plahte. Tek nakon toga uslijedilo je fotografiranje.

Samo fotografiranje (shooting) trajalo je poprilično kratko s obzirom na duljinu priprema. Tijekom snimanja cijeli tim su u nekoliko navrata napali rojevi komaraca, lokalnih buba i nekoliko voajera. Model je od muke počeo plakati, zbog čega je šminka trebala biti stalno popravljana. Micanje tragova suza na kraju je ipak prepušteno magiji Fotošopa™. Unatoč svim nedaćama, rezultat je, kao što se i sami možete uvjerit, bio i više nego zadovoljavajući.

8

JAM #29

rujan 2012

Base elements

BASE ELEMENTS

L

mjesto: http://baseelements.blogspot.com

mjesto: Carrer del Palau 6, Barcelona

L

utajući ulicama Barcelone u potrazi za WC-om i restoranom gdje nam neće prisilno gurati hranu u usta dok pokušavamo u miru popiti kavu, naišli smo na malu privatnu galeriju jednostavnog imena Base Elements, što bi po naški značilo „Osnovni elementi“.

Još sa ceste smo primijetili svo šarenilo koje se nalazilo unutra, te smo jednostavno morali ući ne bi smo li mogli bolje usporediti jednu prodajnu galeriju u Barceloni sa domaćim.

Razlika u stilovima umjetnosti koja se prodaje bila je odmah vidljiva.

Susretljivi vlasnik nam je odmah objasnio da je više od polovice radova djelo poznatih španjolskih uličnih umjetnika koji su šaranje po fasadama vrlo (financijski) uspješno zamijenili slikanjem po platnu, često upotrebljavajući zračne kistove i ine tehnike naučene na cesti. Ostale slike bile su djelo izučenih umjetnika.

Cijene u galeriji su prosječnom Hrvatu nezamisliv luksuz: od tisuću Naših (Ojra) pa na više osim ako se ne radi o grafikama ili nakitu.

I dok smo sa žaljenjem slušali cijenu, galerist nam je objasnio kako je većina slika prodana. Govorimo o zemlji čiju razinu krize Hrvatska mora tek dostići.

9

JAM #29

rujan 2012

Base elements

10

JAM #29

rujan 2012

Base elements

11

JAM #29

rujan 2012

Base elements

12

JAM #29

rujan 2012

Morten Andersen

mjesto: Lauba

web: http://www.shadowlab.no

MORTEN ANDERSEN

M M

islite li da se radi o daljem rođaku Hansa Kristijana Andersena ili proslavljenom igraču američkog nogometa koji je poznatiji pod nadimkom „Veliki Dave“?

U krivu ste. Također nije riječ niti o istoimenom poznatom Dansko – Njemačkom crtaču grafita koji je počeo izlagati svoje radove u galerijama.

U Laubi se izložbom „Black and blue“ predstavio Norveški fotograf Morten Andersen. Fotograf je karijeru započeo dok je kao petnaestogodišnjak fotografirao prijatelje koji su svirali u punk bendovima u nadi da će na taj način doći do njihovih obožavateljica. Hobi je toliko isplativ da je Morten odlučio život posvetiti fotografiji. Nakon što je završio škole u New Yorku, vratio se Norvešku gdje je 1992. održao prvu samostalnu izložbu nakon koje niže same uspjehe.

Njegovi radovi su podijeljeni u dvije glavne skupine: rock i priroda, što pokazuje da je ostao dosljedan temi koja ga je gurnula u svijet fotografije. „Black and blue“ je posljednja od ukupno dvanaest zbirki njegovih fotografija koje je objavio putem vlastitog studija Shadowlab. Lauba je, uz suradnju Ambasade kraljevine Norveške predstavila fotografije iz zbirke, dok je sam autor održao predavanje.

13

JAM #29

rujan 2012

Morten Andersen

14

JAM #29

rujan 2012

Ana Samaržija

ANA SAMARŽIJA

Z

web: http://www.facebook.com/anasamarzija77

BOJE I PLES email: creation.anny77@hotmail.com

Z

ašto baš boje i ples? Zato što kroz svaki korak u životu prati nas BOJA..Svi ste vi vječni plesači koje u vama simbolizira životni elan koji vam donosi i daje ideje i mogućnosti da iskusite što god želite. Glazba je savršen izum čovječanstva.

Toliko je raznovrsna i neobična, kao i svaki stanovnik ove planete. Osluškujte to što glazba budi u vama. Sumnjam da postoji čovjek koji ne voli glazbu. Postoji jedino onaj koji nije svjestan njezine ljepote. Osluškujte njezin ritam. Kad zatvorite oči i dopustite da vas ritam ponese, sve polako nestaje. Više nema ničega oko vas.

Stanje ovdje i sada je jače nego ikada. Tada ste prepušteni sebi i svome ritmu.

Vođeni ste. Ples je prekrasna meditacija kao i život, samo ako se prepustite. Ako vam uspije prepustiti se, počinjete osjećati jedno nevidljivo vodstvo i tada na svom putu više ne možete pogriješiti. Kao što je moje oko moja fotgrafija i ljudi s kojima sam okružena. A moj skriveni talent oko fotografije i dizajna pomogla mi je otkriti Verica Ergović koja je ujedno plesni pedagog i koreograf hip hop plesa.

Od kad nas dvije surađujemo jednostavno FOTOAPARAT je uvijek uz mene jer svaki korak mora biti ovijekovijećen bilo na plesnoj sceni, ulici, ili negdje drugdje.

Vaš korak je vaš život i vaša boja.

15

JAM #29

rujan 2012

Ana Samar탑ija

S

16

JAM #29

rujan 2012

OmnisArt

Svaka prava žena zna..... web: www.OmnisArt.com

S

autorica: Ljiljana Žunić

S

vaka prava žena zna da je dobra torba neizostavan modni detalj.

No, danas nećemo pisati o skupocjenim torbama modnih dizajnera, koje si u današnje vrijeme malo koja žena može priuštiti.

Originlnije i posebnije su unikatne torbe izrađene od strane mnogobrojnih hrvatskih afirmiranih i neafirmiranih dizajnera. kao stvorenoj baš za vas.

N

Amardi

N

Sartess - http://www.omnisart.com/hr/shop/sartess/432/

17

JAM #29

eki bi rekli da unikatnih torbi ima ko gljiva poslije kiše, no mi samo tvrdimo da su to plodovi mukotrpnog rada u kojeg je utkano nebrojeno mnogo radnih sati i još više ljubavi, čiji nastanak je dugotrajan i treba ga cijeniti.

Kako bi se i sami uvjerili u to što pričamo, predstavljamo torbe nekoliko modnih brandova: Amaradi, Kookabee i Bag&Tag. Svaka od torbi je posebna na svoj način, priča svoju priču i namjenjena je baš nekome posebnom.

Stoga, budite sigurni da svoju jesensku kolekciju upotpunite jednom pravom unikatnom torbom rujan 2012

OmnisArt

Amardi - http://www.omnisart.com/hr/shop/amaradi/456/

Bag&Tag - http://www.omnisart.com/hr/shop/bagtag/757/

Kookabee - http://www.omnisart.com/hr/shop/kookabee/133/ 18

JAM #29

rujan 2012

Druga strana Zagreba

DRUGA STRANA ZAGREBA dio projekta:

fotografija pomaže vidjeti

web: www.drugastranazagreba.com

“ ” autor: Zoran Kulušić-Neral

Pričaj svoje vlastite priče, jer one će te prisiliti obratiti pozornost. Obrati pozornost na svoj život koji je upravo u tijeku. Obrati pozornost na ljude.

Obraćati pozornost – to je početak svih umjetnosti, sve ljepote, sve ljubavi. Osjećam da upravo to znači biti ljudsko stvorenje.

(Joey Horstman, Graceland University)

ZAGREB, the city is closed 19

JAM #29

rujan 2012

Druga strana Zagreba

Z Z

oran Kulušić - Neral nam je o projektu otkrio sljedeće: “Druga strana Zagreba je moj osobni doprinos gradu u kojem živim, a cilj mu je osvijestiti javnost o «drugoj» strani grada Zagreba koja se sastoji od nekoliko elemenata počevši od niza praznih i zapuštenih poslovnih prostora, bezbroj skupih prometnih «stupića», oronulih fasada, zapuštenih dijelova grada.

Ideja je nastala djelomično iz bunta zbog nedostatka razumijevanja gradskih vlasti za iznajmljivanje poslovnih prostora po umjerenim najamninama te nemogućnosti prezentacije poslovno-umjetničkog projekta vezanog za fotografiju. Drugi razlog je rapidna oronulost grada te očigledna nebriga gradskih vlasti za estetiku životnog prostora građana Zagreba. I jednako važan razlog je mogućnost da crno-bijelom fotografijom pomognem svim građanima grada Zagreba vidjeti one dijelove grada kojima je hitno potrebna intervencija”

Our shops are waiting for you 20

JAM #29

rujan 2012

Druga strana Zagreba

P

Can we care less?

P

rvi dio krovnog projekta Fotografija pomaže vidjeti je upravo Druga strana zagreba. Obratio sam pozornost na svijet oko sebe te foto aparatom zabilježio one scene koje u našoj svakidašnjici više i «ne vidimo». Prolazimo pokraj njih, pokraj oronule zgrade, pokraj napuštenih poslovnih prostora, pokraj tisuće nepotrebnih «stupića», pokraj napuštenih tvornica. Pokraj svega toga prolazimo svaki dan i više ne obraćamo pozornost. Smatramo da ništa ne možemo promijeniti. Ja sam upravo onaj tip osobe koji smatra da svakim malim korakom i svakom malom akcijom, mijenjam svijet nabolje.

A city with thousand islands 21

JAM #29

rujan 2012

Druga strana Zagreba

From Zagreb with love

N

a stranicama postoje i razglednice koje još više naglašavaju oronulost grada. Samokritika koja apelira na gradske vlasti. To nije kritiziranje grada u kojem živimo već pokušaj utjecanja na gradske vlasti da učine sve kako bi napokon živjeli u uređenom i organiziranom gradu.

Bicikl koji još nema kontinuitet službenog kretanja gradom pomogao mi je uz foto aparat ovjekovječiti većinu detalja grada koji čine onu Drugu stranu Zagreba.

22

JAM #29

rujan 2012

Andrija Vučković

ANDRIJA VUČKOVIĆ „Umjetnošću se bavim kako bih kroz svoja djela dočarao svijet u kojem živimo“.

D

ošlo je vrijeme da predstavimo još jednog modernog Hefesta hrvatske umjetnosti. I on radi u toplini vatre aparata za varenje, polako otapajući žicu da bi stvorio svoja savršeno detaljna umjetnička djela koja gledaocu oduzimaju dah. Andrija Vučković radi skulpture koje su ili jednostavni prizori koje susrećemo na selu ili u prirodi, ili religijom inspirirane teme, nerijetko tuđa umjetnička djela mukotrpnim radom pretočena u tri dimenzije. No ono zbog čega bi Andriju trebali najviše cijeniti su njegove katedrale. Žica zasigurno nije najzahvalniji medij za izradu skulpture, ali zbog svoje tankoće je odlična da bi se prikazalo tisuće sitnih detalja po kojima se Andrijini radovi ističu. Katkada niti sam autor nije siguran kako je uspio napraviti neko djelo kada je napokon gotovo. Priznaje da bi bilo lakše napraviti odljev, ali ipak ne želi napustiti žicu kao medij, unatoč sporosti i mukotrpnosti koju zahtjeva rad s njom.

23

JAM #29

rujan 2012

Andrija Vučković

24

JAM #29

rujan 2012

Petar Popijac

Petar Popijač

G G

lavna obilježja Petrovih radova su ideja i poruka. Svaki rad ima razlog svojeg nastajanja, to jest poruku koju je autor želio prenijeti, dok se ideja odražava u načinu na koji se ta poruka prenosi gledaocu.

Naravno da nam je bilo zabavno vidjeti plastične vojnike kako zalijepljeni na zahodsku školjku ubijaju likove iz crtića uz koje je autor odrastao: naravno da su Pikachu i Gengar na kraju spasili stvar, ali alegorično prenesena poruka je tu za svakoga tko je ikada čistio zahodske školjke: vojnici su Cillit BANG, dok su likovi iz crtića smrdljivi mikrobi.

Petar je široj javnosti koja voli pješačiti po Ilici preko Britanca ( a i onom manjem djelu koji pohodi izložbe) možda najpoznatiji kao autor odljeva usana koje su zalijepljene na zid nasuprot tramvajske stanice.

Komercijalnost takvih radova je zagarantirana, ali tek kada generacije koje su odrasle sa određenim smislom za humor i u specifičnom kulturološkom okruženju postanu zaposleni ljudi koji će dio svojeg novca sigurno rado dati za umjetnost koju shvaćaju. To shvaćanje se možda neće odnositi na poruku umjetničkog djela, jer su takve stvari individualne, već na prepoznatljivost simbola koje umjetnik koristi.

25

JAM #29

rujan 2012

Petar Popijac

26

JAM #29

rujan 2012

Martina Miholic

Martina Miholić

ISPIPAVANJE web: http://www.martinamiholic.com mjesto: Galerija VN

Z Z

ašto posjetitelji sa tolikim zanimanjem promatraju bijele zidove galerije?

Prizor koji smo zatekli na izložbi nas je osupnuo: jesu li napokon na izložbama počeli dijeliti LSD ili smo na ulazu propustili komplementarno lizanje žabe?

Odgovor na pitanje dobili smo tek kada smo se približili na prvi pogled bijelim zidovima galerije VN: tek tada smo primijetili slova nešto bljeđa od samog zida. Jačim naprezanjem od starosti oslabljenih očiju razlučili smo i tekst, te smo se ubrzo uklopili među čudake koji sa zanimanjem gledaju u bijeli zid kao tele u šarena vrata, kako narod voli reći. Jedva vidljivi tekstovi zalijepljeni na zid bili su prilično osobni, te nam je neugodno prenositi ih.

Na početku smo mislili da se naslov izložbe odnosi na način čitanja teksta: zid se mora ispipati da bi se prema obrisu slova razlučio tekst, ali smo se prevarili. Izložba se sastojala od vanjskog i unutarnjeg ispipavanja „rodnih, spolnih, seksualnih i tjelesnih identiteta, ali i potencijalno vezanih mjesta traumi. “ Vanjsko ispipavanje odnosilo se na postavljanje seta pitanja u obliku intervjua autoričinim prijateljicama (intervjui su se mogli poslušati na izložbi), dok je unutrašnje ispipavanje odgovaranje autorice na ista pitanja.

Zanimljivo izvedena izložba koju je teško shvatiti zvan konteksta. Kudos autorici jer je posjetitelje uspjela navesti da satima gledaju u prazan zid.

27

JAM #29

rujan 2012

Martina Miholic

28

JAM #29

rujan 2012

Davor Schunk: Stamp montage

DAVOR SCHUNK

stamp montage mjesto: O’grada

Sloboda je za jake, Schunk je za vas!

Ovoga puta ćemo preskočiti tipičan JAM-ov tip izvještavanja, te prepustiti predstavljanje autora riječima iz iznenađujuće neglupog predgovora. Prilika za tako nešto je rijetka, zato krenimo: “Grafika kao medij u svojoj biti podrazumijeva umnožavanje – umjetnikov crtež se pomoću matice prenosi na papir i taj postupak moguće je ponavljati onoliko puta koliko pojedina tehnika dozvoljava. Međutim, što se događa kada se umjetnik odluči poigrati svojim matricama i motivima, te postupak umnožavanja podvrgne tehničkom eksperimentu?”

29

JAM #29

rujan 2012

N

Davor Schunk: Stamp montage

N

irvana Silnović o izložbi piše: “Stamp montage, tehnika koju je autor sam osmislio i dao joj naziv, nastaje izdvajanjem određenih formi iz postojećih materijala koje se zatim umaču u boju, te prenose po principu repeticije/rotacije na željeni materijal (drvo, papir...), a čijom kombinacijom zatim nastaju određene kompozicije. Kukamriku, Svinja ili Nosorog radovi su nastali kao produkt takvog jednog eksperimenta.

Gumart, također autorova izvorna invencija, tehnika je koja funkcionira po principu štambilja: u običnu gumicu za brisanje autor urezuje željene forme te ih poput štambilja, također po principu repeticije/rotacije, prenosi na željenu podlogu. Rezultat su kompozicije vibrantne vizualne kvalitete čijem ritmu dodatno pridonosi i kolorističko poigravanje crnom i crvenom. Karakteristični duhoviti podtekst ni u ovom slučaju ne izostaje. Željene ili slučajne kompozicije nastale ovakvim poigravanjem ne upućuju na banalnost motiva, upravo suprotno: motivi poput auta, ribe ili ovce otkrivaju autorovu kreativnost i shvaćanje grafike kao medija koji itekako daje prostora istraživanju, inovativnosti i originalnosti.”

30

JAM #29

rujan 2012

Godišnja izložba članova HDLU

Godišnja izložba

članova

HDLU 31

JAM #29

rujan 2012

Godišnja izložba članova HDLU

P

rošle godine smo sa izložbe otišli poprilično razočarani. Bez ikakvog reda nabacane radove vidno je nagrizao zub vremena. Sa nekih se radova autori nisu potrudili niti pobrisati paučinu. Zapitali smo se da li je to zaista najbolje što članovi HDLU-a mogu ponuditi. Ovogodišnja izložba nas je uvjerila da je prošlogodišnji postav bio samo okrutna šala koju su nam priredili kustosi. Muzeji su tijekom ljeta rijetko posjećeni osim ako ih turistički vodiči ne napune turistima u suradnji sa Zagrebačkom turističkom zajednicom i Ministarstvom kulture, tako da su kustosi na neki način morali izraziti svoje nezadovoljstvo i pri tome suzbiti dosadu.

Ove je godine postav bio odličan. Bilo je tu kipova, multimedije, fotografije, starih i novih slikara koji su se nadmetali najrazličitijim slikarskim stilovima.

Izloženi radovi bili su novi ili barem noviji, dok smo neke od izloženih radova imali priliku vidjeti na drugim ovogodišnjim izložbama. Odličan postav za nekoga tko nije stigao prisustvovati svim otvorenjima ove godine, a tko se živo zanima za sva zbivanja u hrvatskoj umjetnosti.

Jedina zamjerka ide količini svjetlosti što je i dalje glavna mana galerije Prsten. Slaba žuta svjetlost nije dovoljna da bi se izložena djela vidjela u svojem potpunom sjaju, jer je svjetlo preslabo, i što je još važnije, mijenja izgled i dojam izloženih djela.

Nadamo se da će iduće godine završna izložba biti još veća i bolja. Željeli bismo vidjeti više skulptura i grafika koje se ne kupaju u crnoj boji, poneku fotografsku seriju i multimedijski postav koji ima smisla. Nadamo se će nam dio želja biti uslišen. Amen.

32

JAM #29

rujan 2012

Godiﾅ｡nja izloﾅｾba ﾄ考anova HDLU

33

JAM #29

rujan 2012

Godišnja izložba članova HDLU

O izložbi se HDLU izjasnilo na sljedeći način: „Unatoč konstantnim kritikama na račun kvalitete i šarolikosti recentnih izložbi članova HDLU-a, smatramo kako je svaka Godišnja izložba prilika da se sagleda trenutačna situacija i da se iz tog presjeka nešto novo nauči kako bi buduće izložbe bile što reprezentativnije i kvalitetnije. Na kraju krajeva, kako bi se izgradili ili nadograđivali estetski kriteriji, nužno je da se u trenutačnim okolnostima sagledaju i usporede radovi koji su izvrsni i oni koji se izvrsnošću baš i ne mogu pohvaliti.

Nadamo se kako će i ove godine izloženi radovi naših članova posjetiteljima omogućiti zanimljivu šetnju kroz galerijske prostore Doma hrvatskih likovnih umjetnika, kroz koju će svatko od njih pronaći nešto sebi zanimljivo.“

34

JAM #29

rujan 2012

Art & Music festival

Art & Music festival

A A

ko ste u četvrtak navečer poželjeli otići na kvalitetan koncert i vratiti se kući sretni, otišli ste na Art&Music. Vratili ste se zato i u petak.

Dok ste stajali na pulskom Kaštelu i uživali u glazbi, više niste bili sigurni jeste li i dalje u Puli, ili putujete nekom drugom dimenzijom. I to potpuno besplatno, jer se ulaznice za oba koncerta nisu naplaćivale - hvala organizatorima.

“Subotom uveče ideš u disco” i na izložbu plakata ilustratora i strip crtača Krešimira Certića - Mischa. Svaki priča svoju priču, najavljuje događaje, koncerte, nama poznate i nepoznate bendove… zapitate se koliko je onih koji su na neki od tih događaja otišli upravo zbog samog plakata. Jer to je njihova moć. Sigurno biste za baku zaželjeli dragu staricu s plakata za “Kutinsko ljeto”, ali da i mi smo bili razočarani - nje više nema i živjela je u SAD-u.

Pričalo se, komentiralo i razgovaralo… O tome kako bi život bio bezbojan bez zelene, o muzičkom toboganu, dječaku koji više od sladoleda voli kelj… I to je bitno, jer kvalitetan festival ne čine samo dobra glazba i program, već i dobri ljudi.

Addio Pola (jer DJ Figlio zna kojom se pjesmom odjavljuje).

35

JAM #29

rujan 2012

Art & Music festival

36

JAM #29

rujan 2012

Zagrebačka Dubrava

Zagrebačka Dubrava

D

mjesto: Muzej Grada Zagreba

D

ubrava u Zagrebu bio je egzotičan naziv zagrebačkog kvarta o kojem mnogi, uključujući i veliki broj njegovih stanovnika, imaju oprečna mišljenja. Za neke je to kvart u kojemu caruje zločin, iz kojega Batman i Superman bježe nakon što otkuca ponoć u strahu za svoje živote. Za druge taj kvart predstavlja budućnost Zagreba jer je jedan od rijetkih zagrebačkih kvartova gdje prosječna mlada obitelj može preživjeti bez da digne kredit na organe svoje djece.

Izložba pokazuje sve pozitivno što možemo naći u Dubravi. Uz povijesni pregled nastanka kvarta i fotografije ustaša u prvom tramvaju do Dubrave mogli smo vidjeti i uspjehe mnogih stanovnika kvarta. Za početak su nam bili predstavljeni uspjesi Zagrebačkih Dubrovčana u boksu i košarci (neka bude sram svakog tko ne zna imena osoba na koje se aludira) i glazbi (Jasenko Houra). Mogli smo vidjeti i grafite koji ne spominju Mamića, prvog DJ-a, te fotografije iz boljih vremena kada su svjetski filmaši u suradnji sa Jadran filmom (koji je smješten u Dubravi) dolazili u Lijepu našu snimati svjetske hitove kao što je Tin drum. Također smo vidjeli i posmrtne ostatke nekoć moćnog Jugotona (sada Croatia records), te devet metara dugačku maketu rekonstrukcije pionirske željeznice koja je vodila u Pionirski grad.

37

JAM #29

rujan 2012

Zagrebačka Dubrava

Iako se nakon izložbe čini da je Dubrava doživjela svoj vrhunac, te da će uskoro pasti u zaborav kao predgrađe lošeg glasa, istina je drugačija: industrija (da postoji) bi se preselila u predgrađa, te je ustupila mjesto stambenim zgrada, tržnicama i parkovima. Dubrava je napokon postala punokrvni zagrebački kvart.

38

JAM #29

rujan 2012

Koka i tri zrna mjesečeve prašine

DENIS KRAŠKOVIĆ koka i tri zrna mjesečeve prašine mjesto: Hrvatski prirodoslovni muzej web: http://kraskovic.blogspot.com

39

JAM #29

rujan 2012

Koka i tri zrna mjesečeve prašine

N

N

etko nam je prije izložbe opisao glavnu atrakciju: kipić koke koje se sprema pozobati (ne kao što se to nekoć činilo u Kašini) tri zrna prašine, za koja nas je dotična osoba uvjerila da su došla sa Mjeseca. Iako svi znamo da se Mjesec po kojem su gazili američki astronauti nalazio u Hollywoodu te da su dotična tri zrnca vjerojatno bila sakupljena od strane frustrirane čistačice, puni očekivanja scena iz filma „Mars napada“ (jer su možda tri zrnca STVARNO sa Mjeseca, a svi znamo što izvanzemaljski organizmi osjećaju prema zemljanima) krenuli smo prema Hrvatskom prirodoslovnom muzeju.

Odmah po ulasku u izložbeni prostor smo zaboravili i koku i jaje (gdje je koka, mora biti i jaja) i izvanzemaljce koji se spremaju anihilirati Zemlju, jer je našu mušku pažnju obuzeo gigantski spermij koji nam se smiješio nasred prostorije. I dok se ženski dio posjetitelja crvenio od neugode, muškarci su ponosno pozirali ispred kipa koji predstavlja epitom njihove egzistencije.

Potom su pažnju zaokupili kipovi kršćanskog svetaca i šarenih uglancanih životinja kojima je propovijedao, te velike jednako šarene i vesele šarene pop-art slike kojih se ne bi posramio niti Andy (kojega je, vidjeli smo svojedobno na izložbi, posramila svojim djelima vlastita majka). Nekoliko dana kasnije,dok smo pomno proučavali fotografije gigantskog spermija, ponovno je netko spomenuo kokoš i tri zrnca mjesečeve prašine vezane uz izložbu, ali se tog beznačajnog detalja nitko nije sjećao.

40

JAM #29

rujan 2012

R. I. P.

Glavni i grafički urednik: Juraj Vuglač Fotografije obradio: Juraj Vuglač Tekstove napisali: Ljiljana Žunić, Ana Samaržija, Zoran Kulušić - Neral, Tihana Gardijan, Ana-Marija Vukres i Juraj Vuglač, izuzev citiranih tekstova koji se nalaze među navodnim znakovima i pisani su fontom italic. Još jednom hvala Wikipediji i Hrvatskom jezičnom portalu.

Posebna zahvala: Svim piscima i fotografima !

Slika na naslovnoj stranici: Fotografije: Tihana Gardijan, Zoran Kulušić - Neral, Ana Samaržija, Martina Hohnjec, OmnisArt i Juraj Vuglač. Ostale upotrebljene fotografije bile su priložene u pozivnicama i izjavama za medije te su vlasništvo autora. Časopis udruge JAM, broj 29, godina III; sva prava su pridržana.

Ne kradite sadržaj će lopov, Odina mu, biti osuđen na smrt i proklet ovim tajnim (ljudskom oku nevidljivim) runama do šestog koljena. I kažnjen strašnim prištom kao zabavan dodatak redakcije.