ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJEHRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM
JAM 32 prosinac 2012.
riječ urednika
S
vi znamo da je ponavljanje majka znanja. Kao i svako pravo kopile, Znanje ne zna tko mu je otac, ali u ovom slučaju to nije niti potrebno: ponavljanje je svima tijekom života donijelo dovoljno muka da smo sretni što nema još familije. Jer onda ne bi postojala znanost, te bi ljudi još uvijek čučali u pećinama i pjevali oko zapaljenog drveta i prinosili mu poklone, koje bi kasnije sakupio plemenski vrač. Ili prvi koji bi primijetio da gorućem drvu ne treba ogrlica od tigrovih zuba, već da bi drvo bilo dovoljno zahvalno da ugase tu prokletu vatru. No zahvaljujući znanosti i napretku čovječanstva više se ne okupljamo oko gorućeg mrtvog drveća, niti mu, na svu sreću, ne pjevamo (jer bi u tom slučaju završili u ustanovi sa mekim bijelim zidovima). Taj značajan napredak koštao nas je velike žrtve: postali smo ovisni o ponavljanju. Što god da želimo naučiti ili usvojiti, moramo ponoviti više puta ne bismo li zapamtili. Nekima je potrebno jednom, dok je budalama (neprimjeren izraz za mentalno izazvane) potrebno dva puta. Ukoliko vam je potrebno više od toga pretpostavljamo da ne znate čitati, a kamoli počastiti papir svojim potpisom, tako da ne smatramo da smo ovime ikoga uvrijedili. Čak i da jesmo, te osobe to nikada neće znati osim ako im netko ne kaže, a svi znamo da se kulturne elite koje znaju čitati i pisati ne druže sa prostim, nepismenim pukom i ne odaje im alkemiju slova. Izraz „Dok ne nauči“ nastao je prije dvanaest godina te opisuje osobu koja nije shvatila da se radnja ponovila više od dva puta te da ju je već trebao savladati (osim ako mu nije cilj svim prisutnima pokazati da nije dio opismenjene elite). Tvorac izraza je enigmatični „Pivche“ koji se katkada (često kada je dobra berba) smuca po izložbama, te je zanimljivo primijetio kako „publika još nije naučila“. Komentar smo odbacili kao još jednu nuspojavu opasnog zanimanja kao što je sommelier, ali smo ubrzo shvatili da ne priča o lošem alkoholu, već o izlošcima. I bio je u pravu. Ove godine smo više nego ikada bili višestruko bombardirani starim umjetničkim djelima koja su svoje premijere imala prije jedne ili pet godina, no bila su nam predstavljana kao najnovija postignuća autora. Da li je galerija ili pisac predgovora kriv što autor tijekom posljednjih pet godina nije napravio ništa novo? Tko zna kako je publika shvatila to djelo? Možda i nije. Zato ga treba ponovno izložiti u drugom prostoru i tako barem jednom godišnje dok publika ne shvati da je to već viđeno. Više puta. Tada umjetnik može biti siguran da je publika naučila. Zato se idućih godina nemojte mučiti raditi nova djela – JAM preporuka godine je da ono što imate izložite u nekoliko različitih prostora, a vi da otiđete na poduži godišnji odmor dok vaša umjetnost radi za vas. Kako je James Browning napisao: „Bog je u svojem raju, sa svijetom je sve u redu“. Ugodno čitanje i želimo da sa svijetom iduće godine sve bude u redu. Preživjeli smo apokalipsu. Bolje ne ide!
1
JAM #32
prosinac 2012
Lovro Artuković: Predstavljanje novih slika
3
OmnisArt: Piše: Ljiljana Žunić
25
Ana Šesto: Cijena grada
7
Vuk Čosić: Velika Slovenija
27
Tihomir Matijević: Nemjesta
11
Ognjen Karabegović: 29 Izložba
Lidija Janković: Achtung! Achtung! On sale!
13
Izložba Fotokluba Zagreb
31
15
Marija Ujević Galetović: Izložba
33
Krešimir Pavlovski
17
Tomislav Buntak: Sloboda slike slika slobode
35
Critical Alliances
19
Josip Cmrok: Mala Retrospektiva
37
Marijan Crtalić: Introspektiva
23
Ilustracije za knjige
39
Ivan Klepac i Slave Lukarov: Divlje kvačice Hrvatske
2
JAM #32
prosinac 2012
LAUBA kuća za ljude i umjetnost
Otvorenje izložbe Lovre Artukovića web: www.lauba.hr www.lovro-artukovic.com
V V
eć je naveliko poznato da ženski dio uredništva JAM-a na samo ime Lovre Artukovića uzdahnu i licem im se provuče prekrasan osmijeh, dok okice lutaju u daljini. Jako smiješan prizor! Od Lovre se puno toga može naučiti, zato ga toliko volimo. Kao prvo treba puno raditi, dizati se u rano jutro, a ne spavati kao klada. Drugo: treba raditi, raditi i puno raditi i zanemariti što svi oko tebe misle i trube, raditi ono što ti smatraš da je ispravno. Treće: nikad nije kasno za promjene. Trud će se prepoznati, kao i radovi koje su odlični, a promjene su uvijek dobrodošle, pogotovo ako su u prekrasnom Berlinu. Iako, s obzirom da nam je Lovro uvijek pod povećalom- imamo primjedbu. Dvije slike u godinu dana nije puno, ali lijepo je vidjeti kako je moć marketinga i komunikacija važna. I zato za kraj: slike su uvijek u skladu s proporcijama!
3
JAM #32
prosinac 2012
Lovro Artuković: Nove slike
Mnoge posjetiteljice iskoristile su priliku pokazati da se prava moda nalazi na otvorenjima izložbi, a ne na špici. Pravi poznavatelji modnih prilika u Hrvata znaju da se pravi hipsteri i modni diktatori vrzmaju po zakučastim izložbama i revijama, jer je Cvjetni ionako “previše mainstream”.
Na izložbi se osjećate kao u zatvoru? Ne očajavajte, jer niste jedini. Mnogima su trebale godine iskustva da se naviknu na posebnu atmosferu koja vlada na izložbama. I nama je dobro poznat onaj osjećaj da su svi prisutni upućeni u kozmičke tajne koje je umjetnik magijom prenio na platno, dok nama ništa nije jasno. Pogledamo izloženo djelo, i još uvijek nam se nije otvorio put prema konačnoj spoznaji. Da li nam se to čini ili nas svi prisutni gledaju sa podsmjehom jer ne razumijemo o čemu se tu, do vraga, radi? Zašto nas gledaju? Zašto nam izgleda kao da će nas podeblji gospodin iz osiguranja naglavce izbaciti jer je čak i njemu jasno da nama ništa nije jasno? Da li se trebamo naglas diviti izloženom ili sa hinjenim interesom na licu pola sata gledati u rad i mudro kimati glavom? A šank je toliko blizu... 4
JAM #32
prosinac 2012
Lovro Artuković: Nove slike
5
JAM #32
prosinac 2012
Lovro Artuković: Nove slike
Lovro Artuković u pratnji Vanje Žanko, ohrabren grožđanom tekućinom, kreće održati govor povodom otvorenja izložbe. Duboku koncentraciju na putu prema govorničkom podiju nisu mogli omesti niti novinari niti djeca koja su mu se plela pod nogama. Pregazio je sve zapreke poput pravog umjetničkog ratnika, te je uz plač majki i fotoreportera održao jedan od svojih najboljih govora.
Umjetnik je na slikama pokušao zabilježiti izraze ženskih posjetitelja njegovih izložbi nakon što su im predstavljena necenzurirana izdanja umjetničkih radova. Desna gospođa je prepoznala sebe na jednoj od slika. Lovro nam je u povjerenju rekao kako se mjesecima oporavljao od ubodnih rana kojim mu je model zahvalio na uratku.
6
JAM #32
prosinac 2012
CIJENA GRADA fotografije: Ana Šesto stihovi: Silvija Šesto web: http://kulturniklub-ograda.com
P P
ropitkivanje, ispitivanje, ispipavanje i ine radnje koje proizlaze iz radoznalosti postale su prevladavajuća tema u umjetnosti. Cinik bi mogao reći da je to zato što na akademijama „..tak niš' ne uče i žive u svojim svjetovima iz mašte (komentar diplomirane ekonomistice XYZ)“ pa se umjetnici, jednom suočeni sa stvarnošću, čude svemu oko sebe. Moglo bi se reći da su „umjetnici poput novorođenčadi koji izbačeni u svijet moraju u kratko vrijeme ovladati vještinama koje je običan pripadnik civilizacije usvojio do 18. godine.“ Oni rijetki ne-cinici u Hrvata imaju drugačiji stav: jedini doticaj koji umjetnost ima sa stvarnim svijetom proizlazi upravo iz promišljenog pristupa analizi svijeta koji umjetnika okružuje. Rezultat analize je umjetničko djelo izraženo kroz medij specifičan svakom umjetniku. Umjetničko djelo mora gledaocu odašiljati jasnu poruku ili mu dopustiti da poruku shvati sam dajući mu slobodu slaganja ili protivljenja. Zašto je ovaj kvazi-intelektualan uvod bio potreban za nešto što se ukratko može opisati kao „izložba fotografija“, a nema ni cice ni guzice iako prikazuje ljude? Zato što je Cijena grada izložba proizašla o promišljanjima o našem dragom Zagrebu i njegovim stanovnicima. Glavna vodilja izložbe jest: koja je cijena koju stanovnici grada plaćaju da bi u njemu živjeli? Ne radi se tu samo o novcu, već i psihičkim posljedicama koje duboko u sebi nosi svaki dotepenac koji je trbuhom za kruhom došao okušati sreću u glavni grad djedovine. Mislite li da se svakom stanovniku Zagreba ostaje u svehrvatskoj metropoli? Koliko vas jedva čeka petak, da se izvali u naslonjač, primi daljinski u ruke i mrzi život iz fotelje? Koliko samo ljudi iz financijskih razloga ne može otići živjeti jednostavnijim, zdravijim i ugodnijim životom na selo ili u Dalmaciju i Slavoniju? Koliko se samo stanovnika naše metropole zavarava da ovdje barem imaju gdje za izaći, da su u kulturnom centru Hrvatske, da su navikli na život u velikom gradu... Za sve vas imamo novosti: postoji život i izvan Zagreba!
7
JAM #32
prosinac 2012
Ana Ĺ esto: Cijena grada
8
JAM #32
prosinac 2012
Ana Ĺ esto: Cijena grada
9
JAM #32
prosinac 2012
Ana Šesto: Cijena grada
Silvija Šesto svraća pažnju posjetitelja na svoju literarnu umješnost pomoću megafona. Muški dio slušateljstva posramljeno gleda u pod slušajući “...mlako mlijeko nepodojenih, cijelo sam se vrijeme punila, poput bačve što sakuplja kišnicu,...” Ne moramo naglašavati kako tu večer nitko nije pio kakao.
Ana Šesto otvara izložbu. Na žalost, nije željela otkriti da li su fotografirani modeli bili potpuno goli ili su se skinuli samo do pasa. Vidljivo crvenilo njenog lica reklo nam je dovoljno. 10
Bend Deda i ostatak je zabavljao goste duboko u noć obradama legendarnih hitova kao što su: “Troši me ove noći” i “Gori kuća naša”.
Koristeći metode daljinskog čitanja misli, donosimo vam ekskluzivni uvid u razmišljanja ove posjetiteljice. “Promišljenom izvedbom, na rubu apersonalizacije, Ana kao da ne želi poremetiti težinu i svojevrsnu ravnotežu uspostavljenog mira kojim odišu njeni radovi. Ne želi potencirati i apostrofirati, već nagovijestiti, potaknuti na kontemplativne trenutke i zamaskirati nutrinu. U toj velikoj bijeloj otovrenosti je duboka zapitanost i odsutnost. Da li je niškorist od muža skuhala večeru i izvadila veš iz mašine?” JAM #32
prosinac 2012
11
JAM #32
prosinac 2012
Tihomir Matijević: Nemjesta
Tihomir Matijević
NEMJESTA
K
mjesto: galerija Bačva e-mail: tihomir_matijevic@yahoo.com
K
akva su to mjesta koja to nisu, a opet možemo reći da jesu ako tvrdimo da postoje? Imamo i fotografije kojima to možemo potvrditi, tako da svim „Fotografija ili se nije dogodilo“ skepticima možemo samo poručiti „Eto ti ga sad u facu“. Jer ako je mjesto Falkreath u carskoj provinciji Skyrim, a ja sam se tamo fotografirao sa svojim kućnim ljubimcem vukodlakom, ne možemo tvrditi da to mjesto ne postoji. Samo što se nalazi u mojem kompjuteru. *daljnji tekst mogu shvatiti i oni koji nisu opsjednuti kompjuterskim igrama. Naše viđenje izložbe najlakše smo mogli opisati gore navedenom alegorijom. Autorovi kipovi su stvarni, ali oni u stvarnom svijetu nisu našli svoje mjesto. Za to se pobrinuo umjetnik, koji je svaki kip fotomontažom smjestio u „stvarni digitalni svijet“. „Fotografija ili se nije dogodilo“ je odličan izraz koji u stvarnome svijetu pokazuje kako nije bitna stvarnost, već način na koji mi kao autori stvarnosti nju doživljavamo. U modernom dobu ne postoji neistina, već samo naše viđenje istine.
Intervju Ban Josip Jelačić die Radnik Cijela redakcija se slaže da bi svi intervjui Jugend still trebali izgledati upravo ovako. Pa ti dobij Kip je nastao u banovim Kipar nam želi poručiti posao ako ti pozadina neinteresantno mlađim danima. da su svi radnici patuljci. miriši! 12
JAM #32
prosinac 2012
mjesto: galerija Inkubator
web: www.youtube.com/watch?v=bXbKz9diMv0
Lidija Janković ACHTUNG! ACHTUNG! ON SALE!
Svaki pravi muškarac želi retro laserski fotoaparat namijenjen svakodnevnoj kućnoj uporabi: rezanje mesa, spaljivanje lišća i prženje golubova. 13
JAM #32
prosinac 2012
Lidija Janković: Acthung! Achtung! On sale!
A A
ko ste mislili da nije vrijeme za ulaganje u umjetnost, varate se! Galerija Inkubator otvorila se prije nekoliko mjeseci i entuzijastični voditelj se pokušava izboriti za njeno mjesto pod tvrdokornim suncem hrvatskog galerijskog prostora. Nakon velikog otvorenja koje se može opisati kao „prevelika gužva“, posjetili smo drugu izložbu u galeriji, njemačkog naslova koji u prijevodu znači Pažnja! Pažnja! Na prodaju! Djelo je nastalo 2010. godine kao site-specific grafika. Dio grafike bio je na zidu koji nije imao namjeru maknuti se s mjesta, te smo na izložbi imali priliku vidjeti samo jedan dio grafike: kutije od stiropora s umetnutim pleksiglasom kao ekranom, koje ćemo u daljnjem tekstu nazvati „lajtobksovi©“. Grafike unutar lajtboksova su oku ugodne i prizivaju duh pedesetih godina, kada je kapitalizam doživio svoj američki procvat pod crvenom zastavom sa bijelim slovima „On sale“ i obveznim uskličnikom na kraju. Shodno naslovu ne treba posebno naglašavati da je cijela instalacija bila na prodaji, pa makar i po komadu, ali ne i na rasprodaji. 14
JAM #32
prosinac 2012
Ivan Klepac i Slave Lukarov DIVLJE KVAÄŒICE HRVATSKE mjesto: galerija SC
15
organizator: Otompotom
JAM #32
prosinac 2012
Ivan Klepac i Slave Lukarov: Divlje kvačice Hrvatske
Okamenjena kvačica, redakcija pretpostavlja iz porodice samostiska. Samostalna opruga je kod ove vrste kvačica srasla s ostatkom skeleta. Na izložbi je predstavljen i crtež predpovijesnog lova na kvačice, preuzet iz Britanske enciklopedije, verzija iz 1870.
Lijeganje jaja. Izvadak iz dokumentarnog filma. prikazanog u sklopu izložbe.
K K
Terarij sa rijetkim živim primjerkom divlje hrvatske kvačice. Nismo sigurni da li se radi o Savanskoj štipari ili Pustinjskom kvažu (Spiralodepelli harena), za koje se pretpostavlja da se pare bez predigre. 16
oliko ste puta čuli da autohtonoj vrsti prijeti istrebljenje? Ova izložba posvećena je jednoj rijetkoj životinjskoj vrsti, koja od davnina nastanjuje naše prostore: Divljim Hrvatskim kvačicama. Sudeći prema viđenom dokumentarcu i primjercima u terariju, ta životinjska vrsta ima nekoliko podvrsta, a rađa se iz Tic-tac bombona. Ako su ti bomboni zaista njihova jaja, sasvim je jasno da im izumiranje prijeti zbog povećane konzumacije niskokalorične poslastice. Kraljevskog kvaruna, kralja među kvačicama, možete susresti u jamama i spiljama kraških područja Hrvatske. Pustinjski kvaž nastanjuje cijelu južnu Dalmaciju i otoke, te posavlje i podunavlje. Običnu kvakoricu najlakše je pronaći na području Istarskog poluotoka. JAM #32
prosinac 2012
Krešimir Pavlovski web: http://pavlovskiart.com e-mail: PAVLOVSKI2ND@GMAIL.COM
“
”
Alice Neel je jednom prilikom rekla: „Treba nastaviti slikati, bez obzira koliko to bilo teško, jer je sve dio iskustva, a što više iskustva imamo, to smo bolji. Osim ako nas iskustvo ne ubije. Tada znamo da smo otišli predaleko.“
T T
eme Krešimirovih radova su ljudi i psi. Da je Kinez, tema bi bila psi u ljudima ili obrnuto, ovisno da li je riječ o rasnom psu čiji je vlasnik ostao bez pseće hrane, ili je vlasnik pasa ujedno i vlasnik ekskluzivnog restorana kojemu je upravo nestalo majmuna za specijalitet „Mozak živućeg majmuna“. Zvuči previše ekstremno? Probajte goli jahati konja ili plivati sa dupinima bez zaštite ronilačkog odjela. Nakon toga možete krenuti proučavati Krešimirove slike. Radove smo pokazali testnoj skupini, te smo došli do iznenađujućih rezultata: prvotna odbojnost koju gledatelj osjeća prema crtežu proizlazi iz upotrebe crne boje kao pozadine i do odvratnosti izobličenih lica koja krase dio njegovih radova. Unatoč prvotnoj odbojnosti, svi iz skupine su sa zanimanjem proučavali te iste crteže koji su ih na prvi pogled odbili i nikome nije bilo jasno što ih je u toj groteski privlačilo. Mi iz JAM-a ubrzo smo shvatili o čemu je riječ: iskrenosti. Veliki broj umjetnika ne zna prenijeti svoj duh i poruku u radove, koji su bez obzira na tehničku izvedbu često prazni. Krešimir je to uspio, te će njegovi radovi zato uvijek obuzeti pažnju gledaoca.
17
JAM #32
prosinac 2012
Krešimir Pavlovski
18
JAM #32
prosinac 2012
Critical Alliances mjesto: galerija Proširenih Medija (HDLU)
“
web: www.hdlu.hr “Ako je ovaj projekt pitanje „saveza“, tada su pitanja „veza“ i „kombinacija“ također implicitno tema razgovora. Tko sklapa savez s kim, tko se udružuje s kime i zašto? Ako se usto ova pitanja postave u kontekstu umjetnosti i prije svega iz konteksta umjetnosti, tada su upućena samoj umjetnosti: može li umjetnost sklapati saveze, s kime i s čime se izvan same sebe može povezati? Jer kako bi se dva ili više područja mogla spojiti savezom, ne samo što bi ih se unaprijed moralo moći razlikovati, već bi morala biti i odvojena u okviru saveza kako se ne bi stopila jedno s drugim i tako umjesto saveza nastala fuzija.”
”
Hrvatski posjetitelji umjetničkih događanja stranim su gostima odmah pokazali kakva ih umjetnost najviše oduševljava. Gosti su oprezno snimili tipičnog Hrvatskog muškarca kršćanina koji oduševljeno prilazi iskvarenom ateističkom zapadnom prikazu donjeg dijela ženskog tijela. Zbog čvrstog tradicionalnog odgoja, muškarac je pomislio da se radi o dobrom komadu junetine, koji jedva čeka da ga se baci na roštilj. 19
JAM #32
prosinac 2012
“
Critical Alliances
Ako se u ovom projektu radi o „kritičnim savezima“, tada naziv sugerira da umjetnost ne samo što uspostavlja određene veze s drugim područjima a da se potpuno ne spaja s njima, već kritički gleda na same te saveze. „Kritični“ element saveza može se nalaziti samo u činjenici da veza s partnerom u savezu – a bilo da je to savez umjetnosti i gospodarstva – obično zamućuje odvojenost i odvojivost ta dva područja: bilo da je to iskustvo da savez između umjetnosti i gospodarstva vodi do činjenice da se umjetnost sa svojom aurom socijalnog i kritičnog uzima kao partner jednostavno kako bi legitimizirala gospodarstvo kao partnera u savez koji je financira i istovremeno koristi kao figuru legitimacije.
20
”
JAM #32
prosinac 2012
Critical Alliances
Većina posjetitlja bila je oduševljena ovom modernom kućicom za ptice koja će uskoro u različitim veličinama ukrašavati parkove diljem Unije.
Ovaj rad nas je iznenadio jer je bio na hrvatskom jeziku. Umjetnik nam je objasnio da je želio napraviti nešto sa čime će se posjetitelji moći poistovjetiti. Socijalne poruke koje se nalaze na radu napisao je nepoznati ulični autor. Pas je bio jedna od glavnih neplaniranih atrakcija izložbe. Dio je stalnog postava HDLU, te služi za zabavljanje male djece i umiljavanje donatorima.
21
JAM #32
prosinac 2012
O
Critical Alliances
O
tvorenja izložbi treba izbjegavati jer se nerijetko dogodi da su autori zabavniji od svojih djela. Pitate se zašto bi to bilo loše? Nastavite čitati tekst. O izložbi „Critical alliances“ pišemo ne zbog odličnih radova koji su na njoj bili predstavljeni, već poradi pozitivnih i zabavnih autora koje smo upoznali na otvorenju. Na izložbu je došla tek nekolicina posjetitelja. Hladni kišni četvrtak nije mogao izvući ljubitelje umjetnosti iz njihovih art-jazbina; čak niti sommeliere koji izložbe posjećuju zbog besplatnih degustacija alkohola u neograničenim količinama. Unatoč činjenici da je autora bilo više nego gostiju, moral autora bio je na zavidnoj visini. Jezična barijera nije ih spriječila da zdušno pričaju o svojim radovima i veselim doživljajima u Zagrebu. Sama izložba pripada kategoriji 4 (potpuni promašaj), stavka 8 (nedorečenost). Nepovezani radovi, od kojih su neki nastali u Zagrebu uključivali su skulpture, video uratke, grafiku, komad kamena, krunu i vrlo eksplicitnu kućicu za ptice. Skulpture, kućica za ptice i kruna odlični su komadi umjetnosti, dok video uradak na kojem policija mlati umjetnika izaziva sakrivenog sadista u svakome od nas. Na kraju izložbe posvjedočili smo performansu pijanog brkonje. Jedan od umjetnika nam je objasnio kako se brkonja na njih ljuti, jer su noć prije uspjeli popiti više od njega, nakon čega je ovaj demonstrativno otišao doma. Usred brkovitog performansa koji je uključivao umotavanje u plavu maramu i vikanja „Allahu akbar“ odlučili smo otići potražiti zdrav razum na ulicama Zagreba.
22
JAM #32
prosinac 2012
Marijan Crtalić INTROSPEKTIVA
S
web: http://marijancrtalic.blogspot.com
mjesto: galerija Prsten (HDLU)
S
agledavanje prema sebi može biti odlična stvar ako vas je briga za vlastito psihičko zdravlje. Stara grčka poslovica „Upoznaj sam sebe“ ide puno dalje i dublje od „igraj se sam sa sobom“. Marijanova introspektiva nam odlično pokazuje put od osobe koja se igra sama sa sobom do umjetnika koji dovoljno poznaje sebe da se počne igrati sa drugima. Pri tome na zaboravljajući da „igra samim sobom čini muškarca“. Ova izložba nudi nam nezaboravno iskustvo: u jednom trenutku gledamo autorov penis, dok nas u drugom vrijeđa sa malog ekrana. Vrijeđanje je toliko iskreno da je nelagoda na licima posjetitelja zavrijedila posebnu izložbu i psihološko istraživanje. Neki su poslije pobjegli plačući kućama. Ostali su hrabro nastavili dalje. Probijajući se kroz šumu ozbiljnih i manje ozbiljnih radova (među posljednje svrstavamo zavidnu zbirku samoljepljivih sličica Star Wars iz 80- tih) stigli smo do odličnih radova iz serija „Sadašnjost povijesti“ i „Razine i mete“. Obje serije bave se temom autorovog rodnog grada Siska i njegove industrije koju je uništila politika. Zbog mnoštva izložaka prostor galerije Prsten obišli smo nekoliko puta i još uvijek nismo sigurni da smo vidjeli sve.
23
JAM #32
prosinac 2012
Marijan Crtalić: Introspektiva
24
JAM #32
prosinac 2012
ovih blagdana kupujte lokalno DARUJTE RUKOTVORINE
V
za OmnisArt piše: Ljiljana Žunić web: www.omnisart.com
V
rijeme darivanja je pred vratima. Kao i svake godine želimo darivati naše najmilije s nečim posebnim, želimo im iskazati ljubav, poštovanje, zahvalnost… Baš u tom duhu pravi izbor poklona je ručno izrađen predmet. Bilo da se radi o sitnici, ukrasu, odjevnom predmetu, igrački ili nečem većem, poklanjanjem rukotvorine pokazujete osobi kojoj darujete da vam je do nje stalo. Imajte na umu da pri tome podržavate i naše lokalne umjetnike i kreativce koji izrađuju sa ljubavlju i velikom pažnjom . Svaka rukotvorina posebna je na svoj način, no ono što je svima zajedničko je energija utkana za vrijeme izrade… jer u njih je prilikom izrade utkana ljubav i duša, koju moderna i globalna mašinerija ne mogu replicirati. Stoga dajte prednost vrijednim rukotvorinama, a ako vam nedostaje još razloga, pročitajte 100 razloga zašto kupiti rukotvorine hrvatskih kreativaca na www.omnisart.com. Učinite ovaj Božić posebnim, darujte unikate! Budite što želite, Radite što volite!
25
JAM #32
prosinac 2012
Lugi
OmnisArt
26
Amardi
Propria manu keramika
Minimonster
Suddeny you
Mitt moda
Mira Radetić
Mama i Mia
Modelina JAM #32
prosinac 2012
Vuk Čosić: VELIKA SLOVENIJA mjesto: galerija Greta web: www.ljudmila.org Teritorij Slovenije je veoma malen i ponekad ga je teško predstaviti na “ gustim mapama regiona. Istraživački projekt Velika Slovenija je rezultirao u konstataciji da je Slovenija jako dekorativna. ”
P P
rvi i najpoznatiji internet umjetnik okoristio se digitalnim medijima ne bi li nam donio ovu nadasve mudru i zabavnu izložbu. Sve balkanske zemlje tijekom povijesti imale su pretenziju biti velike: Velika Bugarska, Velika Srbija, Velika Bosna, Velika Hrvatska,... osim Slovenije. Mali radišan narod svoju je veličinu potražio u skladnom unutrašnjem uređenju i odvratnoj vanjskoj politici. Novo digitalno doba dalo je priliku toj maloj naciji da izgleda veliko makar samo na karti. Skeptici bi rekli da se ovdje radi o toliko malim državama da njihovi detalji na zemljopisnim ili političkim kartama nisu toliko bitni. Oni ne znaju kako je upravo tim malim, neznatnim nacijama bitan svaki milimetar teritorija. Sloveniju ovdje imamo prilike vidjeti raspodijeljenu između Švicarske i Austrije, no na drugim kartama je prošla bolje. Teritoriju Slovenije pripojena je polovica Istre, Međimurje, Beč a katkada i čitava polovica Hrvatske i djela Velike Mađarske. Nadamo se da ćete nakon čitanja ovog članka ići napokon preuzeti Slovensko državljanstvo. Do slijedeće digitalne zabune.
27
JAM #32
prosinac 2012
Vuk Čosić: Velika Slovenija
28
JAM #32
prosinac 2012
Ognjen Karabegović mjesto: Bošnjačka nacionalna zajednica web: www.facebook.com/ogymaster
I I
zložba koja nas je ostavila razjapljenih čeljusti. Fotografije Ognjena Karabegovića jednostavno su drugačije. To shvatite tek kada ih stavite uz stotinu radova raznih autora te bez problema poput Jude uperite prstom njih. U svijetu likovnih umjetnika takvo nešto postići je vrlo teško. U svijetu fotografije gotovo nemoguće. Osobno ne možemo odrediti da li je stvar u bojama, temi, kadru, ili činjenici da je Ognjen jedan od rijetkih fotografa koji su pronašli načina izraziti svoje „ja“ putem slike. Ne vjerujete nam? Uzmite fotoaparat i otiđite do Markove crkve u Zagrebu preko puta sabora. Nakon što bacite prigodni molotovljev koktel na sabornicu (po mogućnosti za vrijeme zasjedanja), pokušajte fotografirati krov crkve (uz dramatičan efekt plamena sa desne strane) i rezultat slobodno usporedite sa Ognjenovim radom. Tek tada ćete zaista shvatiti o čemu vam pišemo. Žao nam je što su fotografije na izložbi bile izložene iza stakala, tako da nama najdraže radove nismo mogli fotografirati. Dajemo sve pohvale za veliko, ugodno otvorenje u prostoru Bošnjačke zajednice, koji unatoč veličini nije mogao ugostiti sve posjetitelje. Ognjenu želimo svu sreću u daljnjem radu, a vama da posjetite njegove stranice i uživate u prekrasnim fotografijama. Fotografije uvijek zagolicaju maštu, pogotovo kad su u boji. Ognjen nam je to lijepo prikazao. Arhitektura, stolice, lizalice - sve to može uz objektiv izgledati puno drugačije nego u zbilji, a kad se sve to malo izfotošopira, zapitamo se što bi to moglo biti. To jako volimo!
29
JAM #32
prosinac 2012
Ognjen Karabegović
30
JAM #32
prosinac 2012
Izložba Fotokluba Zagreb N mjesto: galerija Hrvatske pošte web: www.fotoklubzagreb.hr
Helena Cuculić: A la carte
N
ajstarije fotografsko udruženje Zagreba počastilo nas je još jednom grupnom izložbom svojih članova. Utemeljen 1892. godine u doba slavne Austrougarske monarhije za čije vrijeme je doživio svoj najveći procvat, povijest kluba se dijeli na tri zlatna razdoblja. Prvo razdoblje počelo je tridesetih godina prošloga stoljeća. U tom razdoblju klub dosiže sam vrh svjetskog fotografskog umijeća. Drugo razdoblje je i najdulje: započinje 1960 i traje dvadeset godina. Tada su naši fotografi ponovno počeli slijediti svjetske trendove i nizati uspjehe. Posljednje zlatno razdoblje bilo je tijekom domovinskog rata. Ako je vjerovati podjeli na zlatna razdoblja, danas se nalazimo na pragu nove hibernacije kluba, unatoč velikoj priznatosti festivala fotografije koji organizira: Zagrebačkog salona fotografije. Danas njegovu ulogu preuzimaju manja, mlađa fotografska udruženja koja lakše slijede trendove u fotografiji, njenoj obradi i prezentaciji. To nikako ne znači da radove članova kluba možemo olako odbaciti, čemu svjedoči i niz odličnih fotografija predstavljenih na ovoj izložbi. Zagrebački fotoklub krajem svake godine iznenadi nas izložbom radova svojih članova. Neki su profesionalci, neki zaljubljenici, ali svi su ispod jednakog stakla. Poput priče o cijeloj godini, zagrije nas suncem koje je ušlo u objektiv, ili sjetom koja se obavila oko fotografije. Uvijek ista igra, a rezultat drugačiji
Dubravka Gložinić: Bijeg od sunca 31
JAM #32
prosinac 2012
Izloža Fotokluba Zagreb
Željko Novaković: Štiklice
Mišo Obranović: Analysis 2
Ana Šesto: ZET gym
Davor Marenjak: Little China 32
Darija Šesto Veprinac: Dvorište JAM #32
prosinac 2012
Marija Ujević Galetović mjesto: galerija Forum web: http://hr.wikipedia.org/wiki/Marija_Ujević-Galetović
Z Z
a početak ćemo vas upoznati s našom najvećom kiparicom koja svojim jednostavnim formama likove pretvara u prepoznatljive figure našeg vremena. Da, dobro smo napisali, Marija Ujević je kiparica. Vjerojatno se pitate zašto onda u časopisu gledate njene slike? To je vrlo jednostavno: zato jer joj tako dobro ide slikarstvo. Prije nekoliko godina, Marija nas je iznenadila svojim sjajnim, pomalo nadrealnim slikama, a tako je i dalje. Kiparstvo je težak fizički rad koji zahtijeva puno prostora, materijala i vremena, zato je za nju slikarstvo odmor, a to se vidi i u slikama. Ili se radi o činjenici da je umjetnica postala jača od svojeg fitnes instruktora koji joj je preporučio smanjiti snagu mišića dobivenih kiparenjem. Nakon posljednjeg incidenta u kojem ga je nokautirala lijevim krošeom, instruktor je shvatio da je stvorio savršenog ženskog borca. Uplašen strašnog umjetničkog intelekta koji se sakriva iza fizičke snage, instruktor (inače pripadnik antifeminističke tajne muške udruge) je kiparici preporučio slikanje, ne bi li na taj način izgubila na snazi.
33
JAM #32
prosinac 2012
Marija Ujević Galetović
34
JAM #32
prosinac 2012
- Tomislav Buntak - Sloboda slike – Slika slobode mjesto: galerija Marisall
U
web: www.min-kulture.hr/default.aspx?id=2392
U
Pravi muškarci zavađaju djevojke grifonom.
mjetnost je nekoć imala i edukacijsku svrhu. Jedini način na koji su muškarci i žene mogli naučiti nešto o anatomiji suprotnog spola i spolnosti bilo je putem goluždravih slika biblijskih likova. U početku su to bili Adam i Eva, kasnije Isus i cijela plejada svetaca koji su nas napadali svojom golotinjom u i izvan crkve. Tko bi iskreno mogao izmoliti deset zdravomarijo jer je griješio bludno dok nad njime budno pazi freska gole Magdalene. Jedan srednjevjekovni umjetnik i crkvenjak se brani: „To je samo umjetnički prikaz stvarnih ljudi, ne erotika“. To tvrdi i glavni urednik Playboya. Uostalom svi znamo da su do prije par stotina godina ljudi cestom hodali većinom goli ili polu razodjeveni dok je glavni modni diktat u doba Rimskog carstva bio „pokrij noge, pokaži cicu ili hodaj gol“. Tomislavove slike nas pozivaju da se sjetimo slavnog doba rimskog carstva i golotinje koja je tamo vladala. Ide se na tulum u šumi? Gol. Party na jezeru? Gol. Obučene ljude su izbacivali naglavačke kao „neukusno obučene“. Sa naglaskom na riječi „obučen“. No sa umjetničke strane Tomislav ne prikazuje golotinju. Ljudi su za njega samo grafički element u službi kompozicije, te ih nema razloga oblačiti. Sva sreća što ne slika željezničke kolodvore.
Autor se svojim slikama prisjeća vremena orgija i besramne golotinje koja završava u srednjoj vrtićkoj dobi. Čokolino nikada poslije nema tako dobar okus. 35
JAM #32
prosinac 2012
Tomislav Buntak: Sloboda slike - slika slobode
36
JAM #32
prosinac 2012
Josip Cmrok: mala retrospektiva mjesto: galerija ULUPUH web: http://hr.wikipedia.org/wiki/Josip_Cmrok
A A
utora ovih prekrasnih radova nismo uspjeli upoznati jer je umro tik prije otvorenja izložbe. Priznajemo da strastvenog pušača i dugogodišnjeg profesora ne bismo ispitivali o tajnama obrade keramike i zlata, već bi pitanja bila usmjerena prema tajnama dugovječnosti unatoč pušenju: zar su svi ljudi rođeni tijekom dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća imali urođeni gen protiv raka pluća? Pušilo se u kinu, avionu, u automobilu, tramvaju, na brodu i u crkvi. Cigareta je bila zaštitni znak svakog poštenog umjetnika, bilo da se radilo o kiparima, slikarima, glumcima ili dizajnerima. Bez cigarete u ustima, životna mudrost ih je napuštala, dok je Muze dvadesetog stoljeća privlačio izričito dim cigarete ili podeblje cigare. Inspiracija se udisala putem rak-štapića, a izdisala na papir, platno ili je, kao u slučaju pokojnog Cmroka, išla ravno u mozak odakle je kontrolirala rad ruku koje su proizvodile i oslikavale prekrasne keramičke predmete.
“
“Unatoč tome što ga se smatra ponajviše klasičnim autorom, njegovo stvaralaštvo izaziva pozornost neobičnom raznolikošću izričaja, koja se kreće od realizma i čiste figuracije, preko sintetičnosti, do picassovske kuboapstrakcije; od lirskih do karikaturalnih elemenata; od organskih do konstruktivnih usmjerenja. Kao umjetnička osobnost uvijek je znao intrigirati specifičnom dvojnošću suprotstavljenih karakteristika svoje ličnosti, što je, zajedno s izvrsnim školovanjem i izvanrednim iskustvom u konačnici rezultiralo nemalo zanimljivim opusom.”
37
JAM #32
”
prosinac 2012
Josip Cmrok: Mala Retrospektiva
38
JAM #32
prosinac 2012
Izložba ilustracija z a n a s l o v n i c e k n j i g a
mjesto: galerija VN
D
web: www.kgz.hr/default.aspx?id=47
D
jeca ne vole knjige. Najčešći prigovor im je „Mama, ali ovdje su samo slova!“ Oslikavanje knjiga ne bi li ih se učinilo zanimljivima stari je trik nastao prije izuma Gutenbergovog tiska rskog stroja. Prve ilustracije potječu još iz Egipta, jedine nacije koja je odlučila strip učiniti nacionalnim pismom. Knjige su bile lakše i zabavnije za čitanje, prekrasna ukrašena slova su zaokupljala više pažnje od samog teksta. Oči su stalno bježale na prekrasno urešene rubove stranica i najfinijom tehnikom nacrtane brojeve. „Fra Alojz, zašto je stranica 69 u vašoj Bibliji toliko izlizana? Zar vas pripovijetka o gorućem grmu toliko fascinira?“ Jednom godišnje galerija VN nas počasti izložbom najboljih domaćih ilustracija. Katkada su u pitanju čitave slikovnice („Mama, to hoću čitati“), ali se u većini slučajeva radi o prekrasno ili praktično napravljenim naslovnicama knjiga. Nisu ilustrirane samo dječje knjige, već tu ima i romana i stručne literature. Drago nam je vidjeti da se unatoč minimalističkom trendu koji vlada u dizajnu svega preko posjetnica i web stranica pa do unutrašnjeg uređenja još uvijek cijeni šarenilo i originalnost koju može pružiti samo maštoviti profesionalac.
39
JAM #32
prosinac 2012
Izložba ilustracija
“
“Ilustracija je crtež ili slika koja tumači, dopunjuje ili urešava neki tekst; odražava stil i ukus vremena te manire autora. Dokumentarističkoj ilustraciji je cilj što vjernije prikazati neki predmet ili događaj, a veliko je značenje imala prije izuma fotografije. U dječjoj knjizi ilustracija može prevladavati nad tekstom ili ga potpuno zamijeniti.”
40
JAM #32
prosinac 2012
”
JAM - ov vapaj ministru školstva: Opismenimo Hrvatsku desnicu
Glavni i grafički urednik: Juraj Vuglač Fotografije obradio: Juraj Vuglač Tekstove napisali: Ana-Marija Vukres, Ljiljana Žunić, i Juraj Vuglač, izuzev citiranih tekstova koji se nalaze među navodnim znakovima i pisani su fontom italic. Hvala Wikipediji i Hrvatskom jezičnom portalu. Ako ikada budete pred propasti, stisnuti ćemo “like” za vaš spas! Posebna zahvala: Svim piscima i fotografima ! Slika na naslovnoj stranici: Lovro Artuković Fotografije: OmnisArt, Juraj Vuglač. Časopis udruge JAM, broj 32, godina III; sva prava su pridržana (c, r i tm). Ne kradite sadržaj jer će lopov, tako mu svetog Djeda Mraza, biti pretvoren u vilenjaka koji će ostatak vječnosti robovati u tvornici poklona u ledenim pustošima Švedske.