ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJE HRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM
JAM 33 siječanj 2013.
riječ urednika Z
ar je već došao 33. broj ovog časopisa? I još uvijek se bavi samo umjetnošću? Zar oni nikada neće naučiti? Na žalost, odgovor na posljednje pitanje je negativno. Unatoč svim ponudama i dobronamjernim preporukama za promjenom sadržaja, ostali smo isti. I dalje se bavimo oh toliko dosadnom umjetnošću, te donosimo izvještaje sa oh toliko dosadnih izložbi, koje rade oh toliko dosadni umjetnici. Do naših ušiju je doprlo da će JAM uvrstiti „top 10 literarnih djela za čitanje djeci prije spavanja“. Ako želimo da djeca imaju noćne more, verbalni delikt i razviju ljubav prema samoozljeđivanju, naravno. Kasnije smo čuli kako se to ipak neće dogoditi, jer su se javile razne udruge zabrinutih roditelja koji su rekli kako „nikako ne žele da njihova djeca budu izložena lošoj literaturi koja se bavi, štatigajaznam, nekom tu umjetnošću i takvim glupostima“. Da si dijete još ne bi utuvilo glavu da bude, nedajBože, umjetnik ili još gore, da pokrene časopis! Osim ako nije riječ o Plaboyu i Sportskim novostima, naravno. No ipak smo odlučili poslušati neke od savjeta koje su nam dale glave mudrije od naših, praznih. Od idućeg broja uvodimo duplericu, dok će svaki umjetnik pored imena imati i golu fotografiju (tzv. akt. Wikipedija i šamar ako ne znate što je to). Potruditi ćemo se staviti što više golih fotografija umjetnika starijih od pedeset, jer golotinja privlači pažnju, a smatramo da je njima potrebno više pažnje nego nekim mladim slikarima za čijim će se golim tijelima publika raspomamiti. Ovim putem predlažemo da na izložbama svi budu goli i igraju nogomet, te da na taj način pripadnici umjetničke scene pokažu kako su sposobni razmišljati i činiti isto što i običan puk. Jer ako barem jednom na dan ne odigram gol nogomet sa familijom, jedva da sam čovjek, a kamoli muško! Žene će za to vrijeme peglati i kuhati, te trčati za muškarcima sa pivama u ruci. Gole, naravno. Jer su inače, lezbe, a to ne možemo tolerirati, te je ovo odlična prilika da se dokine sva fama o promiskuitetnosti umjetničke zajednice. Grupnjak ionako slijedi kasnije. Također možete očekivati i izvještaje sa ostalih umjetničko – sportskih događanja (golo klizanje, golo slikanje nogometnom loptom), križaljke, te posebne nagrade za sve sudionike reality show-a „Seppuku“! Također nagrađujemo čitatelje koji nam pošalju vlastite fotografije za natječaj „Seppuku godine“ inspiriran JAM-ovom mega-uspješnicom! Preživjelima želimo ugodno čitanje još jednog spektakularnog broj JAM-a! Banzai!
1
JAM #33
siječanj 2013
3
Mirjana Batinić i Sanja Kuveljić: Poslije tišine
25
Fotomat
7
Christoph Schlingensief: Strah u srcu stvari
27
BazaArt
11
Mali formati III
29
Božićna izložba u galeriji Remek-djela
13
Petra Tomljenović: Moja prva izložba
31
Marin Marinić: Mi, Hrvati
15
Minimalno i Maksimalno
33
Krešimir Ilić: Guerilla gardening
17
Rene Stessl: Pure reason must never prevail
35
Krešimir Kapulica: Lampioni
19
Gabrijela Rukelj: Samo osobno
37
Lauba: Završna izložba
21
Akiko Sato: Omaž lišću
39
ArtOmat
2
JAM #33
siječanj 2013
ArtOmat
nekonvencionalni umjetniÄ?ki sajam Hrvatsko DruĹĄtvo Likovnih Umjetnika
ArtOmat
O O
vo je bio najmasovniji ArtOmat do sada. Ogroman broj izlagača i radionica svih zamislivih vrsta pratila je ugodna glazba i zabavni performansi koji su se sveli na „pokaži da bi ispričao“ – što znači bez golotinje i nerazumnih filozofsko – umjetničkih prenemaganja. Svi izlagači, a ne samo legendarni Trokut, potrudili su se da na sajmu ima svega, od vegetarijanskih sendviča, preko umjetnina i nakita do dizajnerske odjeće. Cijene su katkada bile previše nadobudne, ali one su zasigurno odražavale trud koji su pojedinci uložili u izradu svojih proizvoda. Pohvala u prvom redu ide štandu članova HDLU-a koji su svoje slike i umjetnine prodavali po savršeno pristupačnim cijenama: dobrodošao znak da su članovi najstarije umjetničke udruge shvatili kako se treba prilagoditi novim vremenima. Umjetnost je odavna prestala biti samo za elite. Druga glavna pohvala ide Bootiqu iz istog razloga. Vizualno privlačni proizvodi bili su popraćeni jednako privlačnom cijenom, tako da nas nije iznenadila činjenica da su prodali gotovo sve što su imali. Loše staračko pamćenje je jedino što nas sprečava da imenom prozovemo dizajnere i umjetnike koji su prodavali svoje proizvode za više tisuća krznenih životinjica koje vole iskakati iz naših džepova. Možda njihovi proizvodi zaista toliko i vrijede, ali naše je mišljenje da su ih došli prodavati na krivo mjesto. Na kraju sve pohvale članovima HDLU-a i volonterima na odličnoj organizaciji događanja koje će zasigurno u nekoj bližoj budućnosti staviti Zagreb na mapu gradova koje se zbog kupovine jednostavno mora posjetiti. JAM preporučuje proljetno izdanje ArtOmata.
4
JAM #32
prosinac 2012
ArtOmat
Gospođe iz Kamenskog svojom upornošću i dalje posramljuju svakog plačljivca: na ArtOmatu su radile sitne prepravke na odjeći, te su u suradnji sa domaćim dizajnerima pokazale da mogu i dalje proizvoditi, pa makar na malo. Kudos svih JAM-ovaca!
Klub prijatelja nakita nas je iznenadio svojim postojanjem. Inspirirali su nas da osnujemo Klub prijatelja mirišatelja nošenih čarapa. Smatramo da ljudi tako specifičnog i profinjenog hobija zaslužuju prijatelje kakve im mi iz JAM-a možemo ponuditi. Pišite nam ako se želite učlaniti! 5
Miron Milić nas je ponovno razveselio. Ovog puta nam je predstavio interesantnu tenisicu na kojoj se nalazi opisan uzročno-posljedični recept lošeg izlaska. Takav izlazak obično završava tradicionalnim muškim grupnim oblokavanjem na šanku u nadi da će konobarica barem iz samislosti dati poljubac nekom iz ekipe, pa da svi odu doma. U obraz, naravno, iako će sutra svi iz društva pričati o divljem haračenju i orgijama. Dokaz će biti fotka na fejsbuku na kojima se mutno vide neke cure. Nemojte se pitati zašto muški dio redakcije tako dobro poznaje ovakav scenarij.
Prošlogodišnji pobjednici natječaja na kojem pobjednik dobiva besplatan prostor za izlaganje na idućem ArtOmatu odlično su iskoristili priliku, te još jednom pokazali maštovitost i kreativnost. Unatoč odlično uređenom prodajnom prostoru, pobjeda im je ove godine umakla za lajk! JAM #33
siječanj 2013
ArtOmat
Odmah pri dolasku na ArtOmat napokon smo uživo upoznali Anu Schaub, čije smo ime blatili na stranicama JAM-a već nebrojeno puta. Nakon što je vaš omiljeni urednik izbjegao nekoliko vještih uboda kistom u oko, njezinim radovima smo se odlučili diviti sa sigurne udaljenosti.
Što jedna dizajnerica interijera nudi na sajmu umjetnina? Pogodili ste, riječ je odličnim keksima koji su bili razgrabljeni samo nekoliko sati nakon otvaranja sajma. Izvrsni keksi bili su zapakirani u originalne dizajnerske kutije koje su sutradan ujutro razveselile smetlare.
Izbjegavajući spretnu ruku Ane Schaub i njezin oštar kist, naletjeli smo na Komikaze (Prokopani brodolom). Svakome tko uspije razumjeti njihov osebjuan humor, autor sa suzom u oku poklanja rad. Ostali su radove morali kupiti. Ekipa iz Vino & ino bara i konceptualnog dućana imala je nešto drugačiji pristup: mušterijama su prvo nudili neograničene količine teškog i nešto lakšeg alkohola, a tek onda su im mučki predstavljali fotografske radove koje su nudili na prodaju. Originalan marketnig još neviđen od dana kada su The Merry Pranksters posjetiteljima svojih koncerata stavljali LSD u piće, ravnajući se geslom “Never trust a prankster” (ne vjeruj vladi). 6
JAM #33
siječanj 2013
FOTOMAT mjesto: kino Europa web: www.youtube.com/watch?v=t4ce7YfgYWw www.facebook.com/fotomatMNF Organizacija: Marina Paulenka, Igor Ilić, Tjaša Kalkan Dizajn: Maja Subotić Video: Dražen Željković, Franko Dujmić
Na Fotomatu su sudjelovali: Filip Starešinić, Ino Zeljak, Dino Šertović, Petra Mrša, Ema Giunio, Luka Kedžo, Ana Mihalić, Nikola Zelmanović, Dario Matić, Damian Nenadić, Pavao Babić, Smiljka Guštak, Siniša Glogoški, Antonio Pozojević, Nikola Šerventić, Tena Pavletić, Tjaša Kalkan, Igor Ilić, Marina Paulenka.
7
JAM #33
siječanj 2013
Fotomat
Najviše fotografija prodavalo se u prizemlju. Istraživanja će pokazati da li je to zbog urođene lijenosti posjetitelja ili kvalitete radova.
Iako na prvom fotomatu nije vladala prevelika gužva, svakih nekoliko minuta prodala se barem jedna fotografija.
Najzabavniji prodajni tim sastojao se od dvoje ljudi, zmije i lasice. Da je Ezop među živima iz ovoga bi se sigurno izrodila nova Basna, sa poukom: nikada ne dajte zmiji da vam radi marketing.
Tko kaže da fotografija mora ukrašavati zid ili album? Ona može poslužiti i kao odličan ukras na kutiji za poklone ili se nalijepiti na naslovnicu rokovnika.
8
JAM #33
siječanj 2013
Fotomat
9
JAM #33
sijeÄ?anj 2013
Fotomat
M M
oram platiti ovu fotografiju? Pa to mogu i sam napraviti!“ Tipičan građanin Zagreba je nakon te izjave izjurio sa Fotomata do prve prodavaonice DSLR-a. Još sa vrata je zadihano tražio „Onaj neki Kenon ili Nikon, što li?“. Ljubazna prodavačica mu je pokazala modele, nakon čega je morala pozvati policiju. „Kaj to toliko tu ima koštat? Kol’ko hiljada za taj aparat? Jel’ znate kol’ko je to pivi? I to još bez objektiva! Vi me opljačkat ‘oćete! Gori ste od države!“Nakon što ga je policija smirila, ipak je riskirao dio osmog kredita na stan i kupio fotoaprat, koji je nakon mjesec dana za upola manju cijenu jedva prodao na Njuškalu. „Je, baš sam imal’ vremena učit’ rukovat sa time“. Ova tipična priča pokazuje odnos Hrvatske publike prema fotografiji: sve to lijepo izgleda, ali ipak je tu i fotošop i to je nešto što uz malo truda svatko može. Zašto postoji akademija na kojoj se uči rukovanje kamerom, kada svatko to može naučiti u roku od nekoliko dana? Kolekcionare muči druga stvar: tko mi garantira da sam ja jedini vlasnik fotografije? Kada kupim sliku ili skulpturu, onda znam da je to unikat (osim ako se negdje iza ne nalazi naljepnica „made in China“). Izvan granica naše mile domovine stvari su drugačije: fotografije se prodaju kao grafike. Razvije se jedna ili deset, potpiše i označi. Iako je, poput grafike, svaka fotografija ista, ona postoji samo u određenom broju, te ima vrijednost samo ako ima potpis i broj serije. Što se tiče „to može svatko“ primjedbe, slobodno pošaljite svoje fotografske uratke u JAM, te ćemo vam drage volje objasniti zašto to „ne može svatko“, nakon čega ćete najvjerojatnije trčati na upis na akademiju.
10
JAM #33
siječanj 2013
BazaArt
mjesto: galerija Inkubator web: http://www.galerija-inkubator.hr
U U
prošlom broju JAM-a predstavili smo vam Inkubator: novu galeriju u Tkalčićevoj ulici koja grabi velikim koracima naprijed. U ekonomskobožićno-darivateljskom duhu i oni su organizirali sajam umjetnina. Izbor nije bio velik, ali vidjelo da su vlasnici prostora išli na kvalitetu nauštrb kvantiteti. Uz Artomat i Fotomat, ovo je bio treći sajam na kojem su se mogle kupiti fotografije, što je potez koji pozdravljamo sa neskrivenim oduševljenjem. U galeriji se mogao kupiti manji broj pomno odabranih autora i njihovih djela. Neke smo poznavali od prije, kao što su Petar Popijač i Tatjana Politeo, dok smo o drugima čuli tek iz usmenih predaja. Bilo je tu skulptura, slika, grafika, nakita, privjesaka, majci i, naravno, fotografija. Također nam se svidjelo što se galerija barem za sada drži maksime predstavljanja mladih umjetnika: većinu radova koji su se prodavali vidjeli smo na završnim izložbama tijekom prošle godine. Čitateljima se može činiti da smo u posljednje vrijeme, pozitivno raspoloženi prema izložbama i prostorima o kojima pišemo, ali vas uvjeravamo da to nije zbog gubitka objektivnost, već se čini da su se i umjetnici i galeristi napokon pokrenuli. Naravno, ne svi. Detalje potražite na idućim stranicama.
11
JAM #33
siječanj 2013
BazaArt
Inkubator - uređaj koji služi za intenzivno njegu novorođene čeljadi. Andrija i Krešo koji vode ovu novu galeriju nisu mogli izabrati bolje ime za svoj prostor. Ovdje se zaista pokušavaju njegovati na poprilično intenzivan način umjetnici mlađe i srednje generacije (što znači svi ispod pedesete). Odlična lokacija u Tkalčićevoj ulici trebala bi osigurati prostoru stalan dotok mladih posjetitelja, ali za sada se to ne događa. Krivnja nije na vlasnicima prostora, već na činjenici da se dio posjetitelja izložbi i dalje vole smatrati svojevrsnom elitom u koju se teško ulazi, ali iz koje se posprdno gleda na svako novo lice. Novi prostor koji želi približiti umjetnost običnom stanovniku i dati mu mogućnost kupnje umjetnosti izvan Emmezette trebao bi doslovno skupljati ljude sa ceste i polako ih educirati o kvaliteti, ali tu nastaje problem: elite, za razliku od običnog čovjeka, imaju i novac.
Božićna izložba u galeriji Remek-djela mjesto: galerija Remek-djela web: http://www.remek-djela.com
13
J
JAM #33
J
este li se ikada našli u situaciji da hodate centrom grada, odjednom trebate na wc, a njega nigdje u blizini? Do Bandićevog podno katedrale treba izdržati, a iz svakog primamljivog haustora dolaze sumnjivi zvuci stanara. Tada shvatite da mozak radi proporcionalno brzo sa vašim mjehurom. Već u idućem trenutku nalazite se u najbližoj galeriji sa nevinim osmijehom na licu. Galerist vas sumnjičavo gleda dok vi pokušate pronaći ispriku zašto ste, do vraga, došli ovdje? „Došao sam, ovaj, pogledati slike i to.“ „Došli ste kupiti sliku?“ Opipavate džep gdje se nalazi novčanik i grozničavo razmišljate koliko novaca imate, dok vam se na čelu sakupljaju prve grude znoja. „Da, da, kupiti i malo pogledati kaj tu ima“. Izgleda da je odgovor zadovoljio galerista koji se predstavlja kao Petar Hranuelli. Petar će vas ponosno provesti kroz svoju odličnu zbirku u kojoj smo prvo primijetili mnoštvo buhtlica Vedrana Staničića, nakon čega će vam pogled bježati između radova Aleksandra Bezinovića, Elvisa Bertona, Gorana Fruka, Nikoline Ivezić, Tatjane Politeo, Ive Matošića i mnogih drugih čije ste radove imali priliku vidjeti na izložbama diljem Lijepe naše posljednjih godina. Dobiti ćete dojam da su svi autori o kojima ste u JAMu čitali kao „odličnim“ na neki način pronašli put do galerije Remek-djela. I dok proučavate Petrovu rastuću zbirku autoportreta njegovih kolega, iza leđa vam dolazi pitanje: „Jeste li pronašli nešto što vam se sviđa?“ „Ja, ovaj, moram još razmisliti, kupujem za, ovaj, punicu, da, pa znate kako je njih teško zadovoljiti... nikad im niš’ ne valja“. „Za punicu, je li?“ Petrova ruka polako kreće prema jednom od njegovih manjih kipova, dok vi polako uzmičete prema vratima. Već izvježbanim pokretom stišćete kvaku i bježite niz stepenice, dok se za vama prolama prasak kipa o vrata. Istrčavate na cestu, a ispred vas se poput gorućeg grma otvara samotan mračan haustor... siječanj 2013
Božićna izložba u galeriji Remek-djela
Nezaobilazna buhtlica Vedrana Staničića.
Marko Šošić: Žetva perunika Tijekom posjeta galeriji imali smo priliku upoznati Lydiu Pataftu, čiji se radovi prodaju u galeriji. Umjetnica je spremno pozirala pored svojih radova za koje je bivši član redakcije B.H. odavna tvrdio da su “totalno bolesni, kuiš’, trebao bi to ići pogledati”. Urednik sada žali što nije otišao na njezinu posljednju izložbu, ali mi u JAMu smatramo da nikada nije kasno predstaviti nekog kvalitetnog. Nakon što je istrpila sate prisilnog poziranja, uz asistenciju vlasnika galerije, napokon smo uspjeli dobiti fotografiju koju vam ponosno predstavljamo.
Vesela slika Ive Matošića sakrila se iza grmlja.
14
JAM #33
siječanj 2013
Marin Marinić
Mi, Hrvati mjesto: galerija Zvonimir web: http://www.youtube.com/watch?v=jQs20mxI6oA
N N
ismo li ovu izložbu već negdje vidjeli? Trenutak kasnije sjetili smo se galerija Greta gdje smo se gurali između velikih kipova Maora koji su nam prijetili da će nas pojesti u ako uđemo u galeriju. Na izložbi se radio o Hrvatima, te smo još ispred ulaza u galeriju sakrili novčanike u torbe i čvrsto odlučili da nećemo pričati o stricu Ivanu koji je bio ustaša, ali dobar čovjek, jer to ionako svi znaju. „Zar smo mi toliko grandiozan narod?“ Kip hrvatskog kentaura se bori sa zmajem, lijevo od njega se Zagorci mlate oko posljednjeg decilitra vina. Desno heroj a ne zločinac Gotovina raspravlja sa jezuitskim mučenikom, blaženim Alojzijem Stepincem. Vjerojatno o tome kako su nacisti grozni ljudi koje je najbolje izbjegavati. Iza njih jedan tipičan Hrvat, vjerojatno budući potomak proizašao iz kamenih gena Hrvatina kao što su Gotovina i Stepinac drži poput Atlasa globus na nejakim ramenima, uzimajući tu i tamo odmor da bi popio čašicu rakije, provozao svojeg zmaja i opsovao sindikat što mu nije osigurao bolje dnevnice. Jer ipak je na njemu sva težina svijeta!
15
JAM #33
siječanj 2013
Marin Marinić: Mi, Hrvati
16
JAM #33
siječanj 2013
KREŠIMIR ILIĆ: GUERILLA GARDENING Na stranicama galerije Galežnica nalazi se najbolja definicija guerilla gardeninga na hrvatskom jeziku:
Guerrilla gardening opći je naziv za politički intoniran oblik aktivističkog djelovanja kojim pojedinci, preispitujući pravo njena vlasništva, zemlju spašavaju od nemara i pridaju joj novu funkcije od šireg javnog interesa. Iako je takvo djelovanje ilegalno i u suštini politički i anarhistički intonirano, Richard Reyolds i sljedbenici pokreta, mahom ugledni građani iz srednjeg i višeg društvenog sloja, svoje noćne akcije u Londonu sprovode mirno i uspješno, uz prešutan dogovor s gradskim vlastima i izrazit interes medija.
M M
oje šetnje po Zagrebu i drugim gradovima često se pretvaraju u kritiziranje zelenih površina tj. njihovog izgleda i načina na koji su održavane. Zaljubljenicima u zelenilo dovoljno je teško gledati smanjivanje zelenih površina u gradovima, a kad i neke postojeće površine budu zapuštene ili loše održavane, to je već previše i zahtijeva akciju. To je vjerojatno bio prvi motiv raznim aktivistima koji su odlučili uzeti stvari u svoje ruke i uljepšati si pogled s prozora ili put s posla, a pokret se proširio po cijelom svijetu i postao poznat kao Guerilla Gardening. Kad grupica ljudi u sumrak krene prekopavati neku zapuštenu parcelu i saditi cvijeće, to može biti politički protest protiv stanja u gradu gdje vlasti možda troše novac na gluposti, a zaboravljaju konkretne probleme, može biti i poruka da nema posla pa smo ga našli sami, a može biti i čisto uljepšavanje livade iza zgrade gdje možemo primijeniti ono što su nas učile mame i bake, a nemamo svoj vrt gdje o kojemu bismo se mogli brinuti. Pokret je zabilježen u više od trideset zemalja, a naziv je prvi puta upotrijebljen u New Yorku 1973. godine kad su Liz Christy i njezina Green Guerilla grupa zapušteno zemljište u kvartu Bowery Houston pretvorili u park koji postoji i danas, održavaju ga volonteri i pod gradskom je zaštitom.
Ovako se to radilo nekoć! Povijesni izvori tvrde da bi građani Zagreba prije pedeset godina sami uredili Cvjetni trg, počistili snijeg, pomogli susjedu u nevolji, izgradili fontane i preveli slijepu osobu preko ceste.
17
JAM #33
siječanj 2013
Krešimir Ilić: Guerilla Gardening
Danas je tragove Guerilla Gardeninga moguće naći na brojnim internet stranicama, forumima i news grupama, a vjerojatno najznačajnija je ona londonska, GuerillaGardening.org., čiji začetnik je Richard Reynolds, trenutno najpoznatiji guerilla gardener . Njegova internet stranica, GuerillaGardening.org, krenula je 2004. godine kao blog o njegovim vrtlarskim aktivnostima u Londonu gdje je, frustriran izgledom zelenila u nekim dijelovima grada, počeo uljepšavati parcele, a stranica počela privlačiti sljedbenike ne samo po Londonu, nego i širom svijeta. Njihove akcije su dobro organizirane i praćene od medija, a sljedbenici su većinom dobro obrazovani ljudi srednjih godina. Kad su vlasti saznale čime se bavi, već je bio previše poznat pa im je vjerojatno bilo neugodno reći da to zapravo nije dopušteno raditi.
Najpoznatijeg vrtnog terorista ne smije se povezati sa kršćanskim svecem istoga imena. Engleski kralj Henry VIII (ženoubica) ga je dao ubiti nakon što je R.R. odbio priznati prvenstvo kralja nad Papom radi olakšanja brakorazvodnih parnica.
18
Na ovoj fotografiji Richarda Reynoldsa uhvatio je profesionalni policijski umjetnički fotograf pri pokušaju bijega sa mjesta gdje je počinio oduran zločin: oplijevio vrt i zalio travu! Naslovnica Reynoldsove knjige koju Islamski fundamentalisti pale u istom paketu sa Biblijom i američkom zastavom. U knjizi, zabranjenoj u svim demokratskim zemljama je potanko objašnjeno kako postati terorist, te se opisuje kada je najbolje posaditi tulipane, koje cvijeće najbolje uspijeva u Švedskoj, kako obrezivati drveće (uzrok svađe sa ajatolasima i rabinima, iako svi znamo da je svrha obrezivanja da drveće izgleda veće, više.) JAM #33
siječanj 2013
KREŠIMIR KAPULICA
LAMPIONI mjesto: HDLU web: http://www.kapulica.com
Akcija “Zapalimo Zagreb umjetničkim performansom” uspješno je započeta. Čak je i vjetar pomogao skupini terorista koji su lampionima pokušali zapaliti sabor i obližnju središnjicu jedne od najomraženijih stranaka. Na žalost, sabornici su odavna otišli kućama jer se saborska kavana zatvorila, a recesijom osiromašeni političari nisu imali novaca za kave skuplje od 4 kune. Zla sudbina je uništila plan do kraja: vjetar je odnio lampione u nepoznatom 19
smjeru. Sutradan ih se ipak moglo vidjeti u dokumentarcu “Extraterrestrials”. Unatoč pozivima iz Hrvatske, poslužili su da se napokon dokaže postojanje izvanzemaljskog života i njegovo djelovanje na Zemlji. Pozivi iz zemlje “Kroejša” shvaćeni su kao neslana šala. Autori su zaključili da ionako nitko normalan ne bi nazvao zemlju “Kroejša”. Teroristi su najavili da će iduće godine ponoviti napad većim brojem lampiona.
JAM #33
siječanj 2013
Krešimir Kapulica: Lampioni
Svaka prilika je dobra: biznismeni iz Dubrave su preko kineskih veza dilali ilegalne lampione na rastućem crnom tržištu.
K K
rešimir Kapulica je od samih početaka Artomata razveseljavao posjetitelje svojim lampionima. U pravu ste, lampioni su kineski, ideja je korejska, upaljači kojima se pali vatra rumunjski, ali to su sve detalji na koje nije potrebno obraćati pažnju. Bitno je uživati u glazbi i zajedništvu dok se pale lampioni koji onda nose naše želje u nebo, barem dok ne padnu na obližnji automobil ili tramvaj nekoliko blokova dalje. Na žalost, ove godine nije bilo niti uživanja niti zajedništva. Na razvikani događaj došla je gomila „poznatih“ koji su sa sobom dovukli televizije, fotografe i masu svojih sljedbenika koji zapravo nisu imali pojma što tu točno treba raditi. Manjak lampiona podignuo je razdražljivost svih koji su se gurali ne bi li došli do njih. Zajedništvo se vidjelo jedino u kolektivnoj mržnji prema manjini koja je uspjela doći do lampiona, dok je gomila najveće zadovoljstvo imala kada nekome lansiranje želja u zrak nije uspjelo. Preporučamo Marinu Mariniću inspiraciju za još jednu skulpturu koja nas može veličati kao narod, jer nas događaj na kojem se zabavljamo stranim igračkama dok upražnjavamo strani običaj i mrzimo svoje bližnje savršeno opisuju, kao i ona zbunjenost mase pet minuta kasnije: poslali smo lampione u zrak i kaj sad? Ajmo doma.
20
JAM #33
siječanj 2013
LAUBA kuća za ljude i umjetnost
završna izložba
web: www.lauba.hr
K K
raj godine nam je donio i poneku završnu izložbu. U Laubi su je nazvali Finalisti. Riječ je o prodajnoj izložbi radova umjetnika čije radove Zbirka Filip Trade i sama otkupljuje. Lauba nam je poručila: prodajemo samo ono u čiju smo se kvalitetu i sami uvjerili. Hrabro, ali u ovom slučaju opravdano. Teško je pogriješiti sa imenima kao što su Lovro Artuković, Ivan Fijolić, Ivana Franke, Kožul, Ruf, Tadić i pregršt drugih. Nemojmo se zavaravati. Svi oni imaju sranja lošije radove, često se znaju ponavljati, te se drže vlastitog stila kao hrvatski političar naših novčanika – kao da su u strahu od istraživanja novog. Možda bi morali ponoviti gradivo iz povijesti umjetnosti gdje se uči da su veliki majstori tijekom života imali više faza, od kojih su neke bile popularne, dok se djela iz onih manje uspješnih prodaju zahvaljujući onim iz „dobre“ faze.
21
JAM #33
siječanj 2013
Lauba: Završna izložba
Ženske posjetiteljice zamišljeno gledaju u međunožje golog dječaka, prizivajući iz mutnih sjećanja predavanja iz seksualnog odgoja.
Galerije su oduvijek bile mjesto na kojima ste mogli zavesti predmete svojih najmračnijih želja hinjenim intelektualizmom i profinjenošću. Da ne spominjemo i osjećaj kulturne superiornosti koji nerijetko na kraju odlučuje tko će osjetiti 50 boja Artukovićeve sive. 22
to je današnji muškarac bez brade i brkova? Zapušteni hipijevsko - bitnički stil vraća se u modu među intelektualcima. Pri tome mislimo na studente FFZG-a i one koji se tako osjećaju.
Naranđasti žohar nas upozorava kako ta ekstremno adaptabilna vrsta može preživjeti sve napade, uključujući i kemijsko - biološko oružje. Za kojih tisuću godina će nam plesati žoharsku verziju Linđa na grobovima i prostački vikati “Ljudi, eto vam ga sad” JAM #33
siječanj 2013
Lauba: Završna izložba
23
JAM #33
siječanj 2013
Lauba: Završna izložba
Kristian Kožul je ciklus od četiri fotografije velikih formata i bogate ikonografije pod nazivom Misinterpretations izložio u zagrebačkoj kući za ljude i umjetnost iako u svojim radovima, već uobičajeno, pleše po rubu umjetnosti, koketirajući s campom i kičem. Fotografije djeluju poput mozaika koji pozivaju na približavanje i detaljno proučavanje (pre)natrpanih motiva. Šalice kave iz kojih se cijedi talog, hrpa zgužvanih salveta između stolića i prevrnute fotelje, teški ornamentirani zastori, vješalice, cjevčice, otvorene konzerve pseće hrane, izbljuvani špageti, katalozi maloprodajnih trgovina, Gospine sličice, plastične boce – zakrčuju prostor koji nalikuje setu filma ili kulisama kazališta apsurda. To je svijet zasićen postupcima ljudskog djelovanja i ponašanja, ali lišen prisutnosti tih istih ljudi, bez komunikacije, smisla ili značenja. Glavna okosnicu čini „pomaknuta“ interpretacija događaja bitnih za područja bivše Jugoslavije i društvenih mitova, nastalih od devedesetih do danas. Mitovi problematiziraju političke događaje (susret Miloševića i Paddyja Ashdowna pri kojem je na salveti skicirana etnička podjela BiH), ali i društveno (gasterbajteri) ili vjerski (prikazanje Djevice u Međugorju) utemeljene mitove koji su distorzirani i izobličeni usmenom predajom. U toj igri „gluhog telefona“ spremni smo vjerovati u banalnost, u okrutnost Balkana i zavjera što upravljaju našim životima prije nego preuzeti odgovornost za iste. 24
JAM #33
siječanj 2013
Mirjana Batinić
Poslije tišine Sanja Kuveljić
N N
akon premijere „Njemačkog masakra motornom pilom“, hladnoća i želja za ispijanjem vina u toplom prostoru, uz mogućnost maltretiranja nepoznatih ljudi svojom prisutnošću, doveli su nas do galerije SC. Zadovoljni kvalitetom vina, odlučili smo svojim pogledom počastiti i izloženo umjetničko djelo. Ono se sastojalo od velike projekcije, zvuka i dvaju televizora koja su u mraku galerije bacala zlokobne sjene na pod i zidove. Postoje dva objašnjenja izložbe: jedno možete razumjeti ako uživate u eksperimentalnoj psihologiji i biheviorizmu sa primjesama istraživanja koja se temelje na mapiranju ljudske svijesti, a glasi otprilike ovako: „Dinamiku zvučnog spektra u dvadesetak minuta izvedbe grade šumovi i glasovi autorica koji stvaraju zvučne kompozicije intimističkog karaktera, koje se dalje umnažaju i raslojavaju u nebrojene kombinacije. Zvučni dijalog teži postizanju određene ravnoteže transformirajući se u rasponu od kaosa do harmonije. Kada je ravnoteža postignuta, otvara se novi sadržaj. Započinje novi proces građenja i uspostavljanja svojevrsnoga diskursa, zvučno drukčiji od prethodnog i sljedećeg.“ Drugo je objašnjenje logičnije: autorice su smislile sistem za ispiranje mozga i pretvaranja ljudi u poslušne domaćice pokazujući im strahote zapuštene i nepočišćene zgrade. Sublimalne poruke poput „dijete se igra u smeću“, „pazi se vrana, nisu dobre“, „skuhaj večeru i operi čarape“ utkane su u zvukove koji se podlo stapaju sa projekcijom. Na svu sreću, djelovanje prestane nakon tri dana, te je pakleni plan na kraju završio dobro: svi posjetitelji su se čudili čistim u urednim domovima nakon što su se probudili iz trodnevnog transa. JAM izaziva autorice da pokušaju ponovno, ali ih upozoravamo da će se na idućoj izložbi suočiti sa cijelom redakcijom!
Christoph Schlingensief
STRAH u srcu stvari mjesto: galerija Nova web: http://en.wikipedia.org/wiki/Christoph_Schlingensief
27
JAM #33
sijeÄ?anj 2013
Christoph Schlingensief: Strah u srcu stvari
U
U
očekivanju ćelavih nacista Made in Austrija, obrijali smo glave, tetovirali bicepse i krenuli put izložbe. Takav je bio plan, ali nas je hladnoća natjerala da odustanemo od brijanja na ćelavu. Sa tetovažama smo prošli bolje nakon što smo se informirali o tetovažama od kane – nacistički simboli su in tek svakih 20 do 50 godina, a biti obučen na vrućim plažama Izraela nije mala stvar. Već vidimo zabrinutog bradonju sa kako nam prilazi sa ljetnom kipom na glavi: „Gospon, jeste dobro? Ma skinite se, pozlit će vam!“ „Ne, ne treba, u redu je. Doktor mi je preporučio da se trebam malo iznojiti“. Na izložbi nas je dočekala premijera filma „Njemački masakr motornom pilom“ koji nas je atmosferom pripremio na izložbu „Poslije tišine“. Film je bljutavi komentar na ujedinjenje Istočne i Zapadne Njemačke i kao takav je potpuno bezveze, osim ako niste ljubitelj besmislenih horora Z kategorije. Bez cica. Glavna atrakcija izložbe je performans u kojemu je autor deset imigranata stavio u kontejner, te su građani Austrije (rodna nacija gosp. Adolfa) telefonskim glasovanjem odlučivali tko će od njih dobiti izgon, a tko će sa ponosom nositi Adolfovo nasljeđe. Sudeći po performansu i reakcijama na njega, to je nasljeđe u nekim segmentima društva ostalo. Ali za to više nisu krivi Židovi (no dobro, uvijek se nađe mjesta i za njih), već Arapi, Turci i, nemojmo zaboraviti Jugoslaveni, među koje se ubrajamo i mi. I to kao najgori.
III O
Mali formati mjesto: galerija Marisall
web: www.marisall.com
O
vo je izložba za one dobrog vida i kratkog nosa. Iako smo svi mislili da je minijaturno slikarstvo izumrlo, eto ipak ima entuzijasta koji se brinu i da ta vrsta ne izumre. Tko voli nek' izvoli! Trebat će vam puno da popunite dio zida ili možda imate neku rupu baš za neku zgodnu minijaturu, ali barem više nisu samo u knjigama koje su skupe. Galerija Marisall nas je treći puta za redom razveselila izložbom minijaturnih radova. Nakon što su nas na ulazu opremili povećalom, mikroskopom i portabilnim teleskopom, krenuli smo duž galerije u potrazi za umjetničkim djelima. Izlagači su svojim radovima pokušali odgovoriti na vječno filozofsko pitanje „koliko anđela stane u piksel?“. I dok će znalci odgovoriti „jedan, ali ružan i jednobojan“, pravi filozof će shvatiti da se radi o duhovnom: u piksel, po principu „deus ex machina“, stane upravo onoliko anđela koliko ih trebamo prije nego što nam crkne ekran. Na pitanje što su mrtvi pikseli, svi znamo odgovor: pakao. Na svu sreću, izloženi radovi odveli su nas u minijaturni raj. Članovi redakcije su sa nevjericom gledali fotografije, dok je urednik rukama i nogama objašnjavao koliko su ti radovi zapravo mali i kako je to trebao biti mali kist i mirna ruka da se to sve nacrta.
29
JAM #33
siječanj 2013
Mali formati III
30
JAM #33
sijeÄ?anj 2013
Petra Tomljenović Moja prva izložba
V
mjesto: caffe bar Valentino e-mail: pettopics@gmail.com
V
31
ećina izložbi završava kao ugodna obiteljska druženja iako im to nije namjera. Manjak posjetitelja se osjeća i na najrazvikanijim događanjima: umjetnici koji u svijetu bilježe posjećenost u tisućama, kod nas se moraju zadovoljiti sa desecima posjetitelja. Petrina izložba bila je potpuna suprotnost: otvorenje je bilo namijenjeno bliskim prijateljima i obitelji, dok je posjećenost izložbe u tisućama zagarantirana samim prostorom u kojem se tradicionalno okuplja hrvatsko življe: kvartovskom bircu. Petra je novo lice na umjetničkoj sceni. Nije vezana ni uz kakvu udrugu ili grupu, niti ima ambiciozne planove prodaje milijuna svojih grafika bezbrojnim obožavateljima. Ona je primjer osobe koja se bavi umjetnošću iz zadovoljstva. Time mora zadovoljiti samo jednu osobu – samu sebe, što je katkada puno teže nego što je zadovoljavanje vojske kritičara (svakome kome ova rečenica ima „if you know what I mean – ako znaš na što mislim“ prizvuk, odmah mora na liječenje). Ako se nađete blizu parka Stara Trešnjevka, svakako otiđite na jednu ljutu i pogledajte uživo Petrine radove. JAM #33
siječanj 2013
Petra Tomljenović: Moja prva izložba
Petra Tomljenović i predgovarač Denis Krašković
Dancing
Otvorenje nije bilo lišeno poznatih lica: Maja Rivić i Mak Murtić, koji je zažmirio na Petrinu umjetnost 32
JAM #33
siječanj 2013
„Pitanje veličine svaki društveni, obrazovni, znanstveni ili umjetnički segment tumači i rješava drugačije, ali ga ne može zaobići! Nas je zanimalo kako se pitanje veličine ponaša u primijenjenoj umjetnosti, i to kad je riječ o ekstremnom rasponu veličina.”
minimalno i MAKSIMALNO
mjesto: galerija ULUPUH web: www.ulupuh.hr
S S
vaki dan nabacujemo krpice ne razmišljajući koliko su orginalne. Ekipa iz ULUPUHA pobrinula se da nam u današnje vrijeme, kada je najvažnije što netko na sebi nosi, pokaže neke zanimljive uratke u različitim materijalima. Tako nam je na primjer pala u oko zanimljiva kreacija za sve pljačkaše kladionica. Zašto i oni ne bi bili zanimljivo maskirani u različitim kombinacijama boje i veličine ponpona. Zar ne bi trebalo smanjiti količinu stresa jadnim blagajnicama? Ili ste možda zainteresirani svom partneru ponuditi novi način zabave, samo naprijed za one koji to vole! I onda se opet dotičemo javnog prijevoza i onih koji ga koriste, eto zašto ne bi vašu torbici iskoristili za pisanje nekog novog štiva?! Tableti su ionako totalno passe, dok se retro vraća na velika vrata. Pitanje je samo koliko bi ljudi bilo spremno slušati tipkanje stroja u tramvaju u sedam ujutro. Prava prilika da ZET-ov kontrolor barem jednom u životu doživi pljesak. Onaj kada vas naglavce izbacuje iz jurećeg tramvaja.
33
JAM #33
siječanj 2013
Minimalno i makslimalno
34
JAM #33
sijeÄ?anj 2013
Rene Stessl : Pure reason must never prevail mjesto: galerija Karas web: www.saatchionline.com/artizan
P P
renosimo intimno pismo poslano uredniku, uz koje je bio priložen krvavi nož i komad uha sa četiri naušnice: „Zar ovo stvarno mora biti u našem časopisu? Ovakvo nešto ne možemo nazvati niti umjetnošću, ovo je čišćenje špahtle nakon odrađenog posla. Čak i ako Rene imam objašnjenje za ovakvo nešto, mislim da na to samo možemo reći da klinci u vrtiću to više ne rade jer su prerasli takav način izražavanja. Zar stvarno nema zanimljivijih umjetnika koji bi nešto izložili, pa čak su one minijature bile zanimljivije. Čemu studiranje i plaćanje novaca za nešto ovako trivijalno. Da mi je znati što je napisano u brošuri, čak je i puko iscrtavanje kružića s kistom veća umjetnost!“
35
JAM #33
siječanj 2013
Rene Stessl : Pure reason must never prevail
“Da. One su seksi. Slike Renéa Stessla. Seksi, jer su slike sa stavom. Apstraktne slike ne laskaju nikome osim sebi samima: one ne žele impresionirati nikoga nego sebe. Slike Renea Stessla se događaju jer se one moraju dogoditi. Time umjetnik postaje vrsta agencije. Umjetnost sama za sebe zna kamo ide. Drugim riječima: što je izaći, mora izaći.U savršeno planiranom, organiziranom, stilskom svijetu apstraktne slike austrijskog umjetnika rođenog 1974. godine se pojavljuju s tupošću, utjecaja i ekspresivnosti. Osvježavajući ravno, jasno, ali ipak mirno. Zašto? Jer René Stessl nije borac, on nije Don Quijote, koji je u borbi protiv platna kako bi pobijedio bjelinu. Zamislite njegove slike kao sinkronizirani par klizača na ledu - na kojem je izazov da ne padnu. Njegove slike kažnjavaju njegove ugledne kolege poput Karla Ottoa Götza, Markusa Prachenskyja ili Pierrea Soulagesa. To je dobro. Budući da je za Renea Stessla “enformel” umjetnički stav koji nije spojen na bilo koji trenutak vremena. “Ne smijete slikati ovako više!”, Ovo upozorenje slabića koji ne postoji za Stessla, koji su studirali na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču / Austrija. Morate zamisliti Renéa Stessla kao sretnu osobu.” 36
JAM #33
siječanj 2013
GABRIJELA RUKELJ:
samo osobno
mjesto: Kulturni klub O’grada web: http://tinyurl.com/bbe8sdu fotografije: Ana Šesto
P P
rošlo je gotovo dvije godine otkako smo posljednji put ugostili Gabrijelu Rukelj na stranicama JAM-a. Ta činjenica nas je nemalo iznenadila, s obzirom da je tada izlagala na toliko izložbi da ih je bilo gotovo nemoguće pratiti. Napokon smo se ponovno susreli sa slikaricom koja obožava ukrašavati knjige i slične predmete svojim veselim crtežima. Čini se da je Gabrijeli ponestalo knjiga, te je odlučila preseliti svoje crteže i na druge, prostije medije, kao što je, nedajBože, papir, koji je još k tome i uokviren! Blasfemija! Zato smo ovim putem primorani zatražiti od čitatelja da na adresu JAM-a pošalju što više knjiga koje će autorica moći oslikati i otvoriti dugo željenu izložbu pod nazivom „moja biblioteka“. Nadamo se da će izložba inspirirati gomilu djece da bespotrebne leksikone, lažne povijesti i zastarjelu biologiju pretvore u umjetnička djela koja će opravdati daljnje postojanje tih knjiga.
37
JAM #33
siječanj 2013
Gabrijela Rukelj: Samo osobno
38
JAM #33
sijeÄ?anj 2013
AKIKO SATO: Omaž lišću “冷たいので、落下日曇った、大きい木は黄色い葉の完全だった。 それら は、小さい鳥のように、やっと風の1つの大きい打撃を待っている枝に付 した茎を飛ばして準備ができていた。 雲によってろ過した柔らかい日光 の下でそれらは興奮のボディを振っていた。 1つ、2、3、それらは、鳥 のように、そう自由に飛んだ。”
“Jednog hladnog, oblačnog, jesenskog dana veliko je drvo bilo puno žutih listova. Bili su spremni na let poput malih ptica, peteljki jedva pričvršćenih za grane, čekajući prvi sljedeći nalet vjetra. Pod mekim sunčevim svjetlom uzbuđeno su drhtali. Jedan, dva, tri, poletjeli su, poput ptica, slobodni.”
O
mjesto: galerija Bačva
O
maž lišću’ je izložba, eksperimentalni pokušaj da se načini tapiserija od motiva ptica, sastavljenih od prešanog, osušenog lišća, koje sam skupljala protekle četiri godine. Instalacija će lebdjeti unutar okruglog prostora Galerije Bačva u Domu hrvatskih umjetnika.“ Uredniku je stiglo još jedno pismo, nakon razgovora o tekstovima koji kasne. Ovo je sadržavalo krvavu žiletu, nekoliko pravilno odrezanih noktiju, te pramen kose. Uz priložene artefakte nalazio se i rukom pisan tekst na izgužvanom papiru i toliko puta prekrižen da smo jedva uspjeli izvaditi suvisao tekst, koji prenosimo u cijelosti: „Mogla je i bolje, imala je na raspolaganju prekrasan prostor u kojem je toliko toga moguće, zar stvarno nitko nije upoznao autoricu da se ne radi o područnoj školi nego o Domu Hrvatskih Likovnih Umjetnika! Iako na prvi pogled prvo što nam padne na pamet je„Baš je fora!“, upravo na tome i ostaje. Sve tete u vrtiću i profesorice u školi uz malo manje truda napune cijele škole i vrtiće lišćem. Možda joj je ponestalo lišća, a onda je trebala bolje planirati i doći u Zagreb kad je kao u Parizu sve prekriveno lišćem...“
39
JAM #33
siječanj 2013
Akiko Sato: Omaž lišću
40
JAM #33
siječanj 2013
DJ oprema iz 1926,
Glavni i grafički urednik: Juraj Vuglač Fotografije obradio: Juraj Vuglač Tekstove napisali: Ana-Marija Vukres, Krešimir Ilić, Helena Kušenić i Juraj Vuglač izuzev citiranih tekstova koji se nalaze među navodnim znakovima i nerijetko su pisani fontom italic. Hvala Wikipediji i Hrvatskom jezičnom portalu. Ako ikada budete pred propasti, stisnuti ćemo “like” za vaš spas! Posebna zahvala: Lektorici što nije oslijepila! ! Slika na naslovnoj stranici: Nikolina Ivezić Fotografije: Ana Šesto, Juraj Vuglač. Časopis udruge JAM, broj 33, godina III; sva prava su pridržana (c, r i tm). Ne kradite sadržaj jer će lopov biti stavljen u sredinu ljudske stonoge. Ako ne znate o čemu pričamo, preporučamo da ne guglate detalje. Izaziva probavne smetnje.