JAM
36 svibanj 2013.
ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJE HRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM
riječ urednika D
obrodošli u trideset i šesti broj časopisa JAM. Ovim brojem zaključujemo treću i ulazimo u četvrtu godinu izlaženja. Što smo do sada postigli? Gdje smo pobijedili, gdje izgubili i kuda nas vodi neminovna budućnost? Odgovor na sva pitanja pronašli smo jednoj riječi, a to je pobjeda! Kada krenete u izdavačke vode na području u kojem ste potpuni novak, vjerujte mi da nemate previsoka očekivanja. Sretni ste ako vas ne pozdrave šamarom ili nogom u međunožje, a i tu sam nabrojao nježnije načine na koje su nas dočekivali. Sada nam guraju novac u ruke da objavimo dobar komentar na izložbu, dok sa širokim osmijehom ulazimo u redakcijski Bentley. Ili to možda nije nešto što bih trebao napisati? U očekivanju odgovora od redakcijskog odvjetnika moramo najaviti još jedan spektakularni redizajn naše internetske stranice. Pogodili ste, to je pravi razlog što su neke obavijesti na njoj nešto starije, ali ne brinite, uskoro ćete dobiti svoju dozu kulture. Pitate se što vam sve donosimo u ovom broju JAM-a? Uz prvo izvještavanje sa fragmenata (trebalo nam je 9 godina da nas napokon pozovu na tako nešto), prisustvovali smo i reviji mladih dizajnera sa TTF-a. Sigurni smo da će u budućnosti sa tih revija izvještavati Nova TV ili RTL-ov Sexkluziv, ali ovo je još jedno događanje za koje s ponosom možemo reći da smo popratili prvi. Tijekom mnoštva pregovora i ugovaranja sa raznim portalima koje smo vodili ovaj mjesec, moram reći da smo primijetili interesantnu stvar: svi objavljuju iste vijesti, a tvrde da su jedini koji ih objavljuju. Također nas je iznenadilo i otvaranje još jednog portala koji će pratiti „dizajn, kulturu i umjetnost s naglaskom na mlade“. Kako originalno, s obzirom da upravo to radi 12 velikih portala sa kojima se ovaj nikada neće moći mjeriti, kao i bezbroj blogova na istu temu. I dalje nam nije jasno zašto svi kreativci misle da mogu sami umjesto da se udruže i stvore barem nekakvu konkurenciju dvanaestorici velikih. Onda se otvara i mogućnost zarade. Najsmješnija stvar u svemu je što prate izričito rad svojih prijatelja i poznanika, dok to isto drugima prigovaraju. No, kako je nedavno jedan naš veliki pisac rekao: Jebeš radnike koji se prodaju za porciju graha i intelektualce koji zašute čim dobiju činovničku plaču. Mi još nemamo činovničke plaće, iako ih s radošću očekujemo. U međuvremenu nećemo šutjeti, nego vam želimo ugodno čitanje još jednog spektakularnog broja časopisa JAM! I mali bonus: Tko kaže da se radom na časopisu ništa ne može naučiti? Mi smo napokon naučili odgovor na staru poslovicu: “Ne možeš starog konja naučiti novim trikovima”. Očita laž. Uz dovoljo mrkve i šećera, sve je moguće!
1
JAM #36
svibanj 2013
2
9. Erste fragmenti
3
POPUP
25
Revija studenata TTF-a
7
Murder, My Sweet
27
Mljac, ilustracija
11
Kristina Lenard: Grow box
29
Proljeće ateljea
15
Hrvoje Slovenc: Marble hill
31
Hrvatska novinska fotografija
17
Coworking
33
Andrea Zrno: Ultimate fight
19
Damir Bartol Indoš: Šahtofon
35
Martina Grlić: Tvornice
21
I. M. Klif: Bez naziva
37
Jelena Bando: In search of the perfect lover
23
Galerija Fiju-fiju: Revija
39
JAM #36
svibanj 2013
9
ERSTE FRAGMENTI
mjesto: dom HDLU web: http://tinyurl.com/buot9au
3
JAM #36
svibanj 2013
9. Erste fragmenti
Dobrodošli na izložbu! Imamo Dj-a, odličan prostor, ogromnu količinu hrane koju raznose prikladno obučeni konobari u satenskim rukavicama, te enormne količine pića, na zadovoljstvo razvijenog nepca i bonvivanskog želuca svih posjetitelja. Ako nađete vremena između jela, pića i traženja potencijalnog partnera, slobodno možete, onako, usput, razgledati i izložbu radova koji su ušli u finale 9. fragmenata.
„I evo, ja se ustanem iz kreveta i već me neko ide slikati.” Jesmo li spomenuli da je umjetnost je raj za voajere? 4
Mislili ste da je samo muškarcu moguće nabiti rogove? U današnje doba emancipacije, rogonjica će postati sve češći, tužan prizor. I lak ulov.
Nekim razmaženim, mladim ljudima, teško je izbiti parkić iz srca: jednom klošar, zauvijek klošar, kako se u narodu kaže. Ispijanje pive ispred galerije kao posljednji izričaj hispterizma među mladima? Nadamo se da će se običaj zadržati još dugo vremena. JAM #36
svibanj 2013
9. Erste fragmenti
5
JAM #36
svibanj 2013
9. Erste fragmenti
P P
omalo nam je neugodno ovako javno priznati, ali ovo je prvi put da smo pozvani na Erste fragmete. Možda nismo bili dovoljno elitni, ili smo se jednostavno premalo tuširali; istinu sada više nikada nećemo saznati. Ali napokon ponosno možemo predstaviti što jedna korporacija (banka) misli da je najbolje u hrvatskoj umjetnosti. Razgledavajući izložbu, morali smo se zapitati da li nam naša platežna moć dopušta posjedovanje jednog od prekrasnih radova koji su ušli u finale. No, kako pazimo sa kime bankarimo, uvjereni smo da ćemo dobiti kredit ukoliko taj novac odlučimo uložiti u umjetnost. Uostalom, katkada je dovoljno slikati i platiti. S obzirom da svakoga treba malo potaknuti, odlučili smo popiti piće i poslušati komentare posjetitelja. Svi su bili oduševljeni radovima, jer je iza vizije izložbe ipak stajala banka. Piće nas je potaknulo da poslušamo i kratke intervjue s umjetnicima koji su u nekoliko rečenica predstavili sebe i svoj dosadašnji rad. Fragmenti su imali dva pobjednika: Leonu Kadijević koja je dobila stipendiju od 1000 Kuna mjesečno, te Vanju Trobić koja je pobijedila putem Facebook glasanja i tako zaradila 3000 Kuna. Ugodno bankarenje!
6
JAM #36
svibanj 2013
REVIJA STUDENATA TTF-a mjesto: predvorje kina SC web: http://www.ttf.unizg.hr fotografije: Martina Hohnjec
7
JAM #36
svibanj 2013
Revija studenata TTF-a
Šminkanje i friziranje prije nošenja revije obvezno je za sve modele. Ženskim modelima to je poput još jednog spremanja za noćni izlazak.
Jesmo li dovoljno naglasili da je šminkanje nužno za SVE modele? Nepovjerljivi muški pogled govori tisuću riječi (Jel’ to bode?).
Kako prekratiti vrijeme prije početka revije? Angry Birds, LEGO Ninjago ili Chima? Chippendales online RPG?
Model uhvaćen dok si namješta oko. Poznati problem bježanja ili zatvaranja oka prilikom fotografiranja pokušava riješiti čačkalicama.
Režim profesionalnih revija je kao u vojsci, samo sa manje graha. U oba slučaja ste topovsko meso!
Posljednja proba ujedno je i posljednja prilika da se odjeća prilagodi modelu prije nego što bude prekasno.
8
JAM #36
svibanj 2013
Revija studenata TTF-a
9
JAM #36
svibanj 2013
Revija studenata TTF-a
D D
izajnerima je najteže doći do publike. Onog trenutka kada uspijete javnosti predstaviti vaš proizvod znate da ste učinili prvi korak prema vječnoj slavi. Ili propasti. Trula jaja, salata i ostali pribor pronađen na obližnjoj tržnici pred kraj radnog vremena presudili su do danas mnogim mladim dizajnerima. Oni koji nisu pali pod nesmiljenom paljbom trulog povrća danas vladaju scenom. Doći do presudnog trenutka kada se bacate u nemilost trulog voća nije nimalo lako. Zato su studenti TTF-a i SC udružili snage, te pružili prvu u nizu revija, na kojima će studenti još iz školskih klupa dobiti priliku javnosti predstaviti svoje proizvode i vidjeti u kojem smjeru trebaju nastaviti ukoliko žele postići svjetsku slavu. Unatoč činjenici da bi dio odjeće predstavljene na reviji bio nosiv samo ako nosilac želi biti predmet javnog rugla ( to se najviše odnosi na mušku kolekciju za radnike. Možete li zamisliti bauštelca kako oblači uske hlače i prsluk prije nego što krene miješati cement?), veći dio je itekako nosiv u stvarnom životu, za što studentima idu sve pohvale redakcije. Nadamo se da će ovo događanje uči u stalni program SC-a. JAM preporuča da najava kolekcije idući put bude na hrvatskom jeziku. Englesko-latinski više nije u modi.
10
JAM #36
svibanj 2013
Mljac, ilustracija
C Č
mjesto: galerija ULUPUH web: www.ulupuh.hr
esto se čuje kako je potrebno mlade, posebice djecu upoznati s kulturnim sadržajima, pogotovo muzejima i galerijama. To čak i nije problem. No, problem nastaje kad ih treba privući u konkretne prostore u kojima će boraviti, proučavati, učiti, a po mogućnosti nakon nekog vremena se i vratiti i tako stvoriti naviku posjećivanja kulturnih zbivanja od najranije dobi. Sve to nekako gura zahvaljujući (povremenim) zanimljivim radionicama ili vodstvima koja se organiziraju prilagođeno uzrastu. Ali djeca će rijetko odlučiti posjetiti i pogledati neku izložbu. Možda jedan od problema leži upravo u spomenutom glagolu „pogledati“. Dječja znatiželja ide puno dalje i iskorištava sva naša prirodna osjetila – ne, nije dovoljno samo pogledati, potrebno je i čuti, opipati, osjetiti! Izložba Mljac, ilustracija! održana 3. travnja u zagrebačkoj Galeriji ULUPUH 11
omogućila im je sve navedeno, čak i više od toga – naime, izloške su mogli i okusiti! Izložba je otvorena razbijanjem/ otvaranjem inačice piῆate – obojane kartonske kutije, bogato ukrašene šarenim vrpcama iz koje su ispadali razni slatkiši na radost mališana, ali i nešto starijih posjetitelja. U skladu s tim, ilustracije su se ovog puta našle u potpuno novom okruženju, pretočene u gastronomske delicije. Ilustrirale su se torte, kolači, oblatne, a neke od njih zadobile su i zanimljive trodimenzionalne oblike. Na vrhuncu večeri, baš kao i na svakom dječjem rođendanu, torte su se razrezale, razdijelile i pojele. Ilustracije su... nestale. Čime je, logičkim zaključkom, zapravo nestalo i samo umjetničko djelo. Umjetnost je zasigurno sadržana u cjelokupnom procesu, od izrade i izlaganja do samog nestajanja ilustriranih slastica, no što dalje? Što nam ostaje?
JAM #36
svibanj 2013
Mljac, ilustracija
Opće je poznato kako živimo u vremenu mnoštva informacija i senzacija kojima smo često prezasićeni. Većina stvari načinjena je za kratkotrajnu zabavu naših osjetila koje nam brzo dosade pa ih olako i bez razmišljanja odbacujemo prelazeći na novi objekt koji će zadovoljiti našu nezasitnu žudnju. Iako smo istovremeno, u nekom zakutku mozga, svjesni da zadovoljstvo nikad nećemo postići, na neki čudan način zapravo smo i sretni jer to vodi neprekidnom traganju, gomilanju, trošenju, uništavanju, a to znači da igra još uvijek traje. A mi volimo igru, ma koliko ponekad brutalna i destruktivna ona bila. Na tom tragu, nestajanje se može promatrati kao poruka cijelog „performansa“ – kao uprizorenje naglašenog konzumerizma našeg društva, a onda i upozorenje na kratkotrajnost, ne samo umjetnosti, nego i svega što nas okružuje.
12
JAM #36
svibanj 2013
PROLJEĆE ATELJEA
13
JAM #36
svibanj 2013
Proljeće ateljea
Neki umjetnici se zadovolje malim. Među njima su oni koji ne posjeduju vlastiti atelje. Njima je galerija Hrvatske Pošte dala na korištenje svoj prostor, te na taj način potaknula prvi hrvatski umjetnički Coworking koji je trajao četiri dana. 11 umjetnika koji su tamo našli svoj novi dom nisu mogli sakriti oduševljenje!
Atelje Stjepana Šandrka i Martine Grlić. Stjepana smo prekinuli dok je slikao svoj novi rad inspiriran američkim domoljubljem. Kada smo ga upitali o zaradi, spomenuo je da na tržištu vlada robna zamjena, te se nada da će uskoro uvesti bonove za Konzum kao legalan način plaćanja. Predlažemo da elektra, plinara i vodovod uvedu jednake metode naplate jer će inače ostati bez klijentele. 14
JAM #36
U Medici smo zatekli umjetnika pri crtanju murala koji će ukrašavati ulaz u kompleks malih ruševnih ateljea. Uz atelje na Peščenici, Medika je jedino mjesto u Zgrebu gdje je svoj dom pronašao veći broj umjetnika a da se ne radi o privatnom stanu.
Pri posjeti ateljeima smo se prikrali s leđa nebrojenim umjetnicima ne bismo li proniknuli u neke buduće radove. ovoga puta smo se izvukli sa blažim ozljedama. svibanj 2013
Umjetnica koja je slijepa i gluha, a opet stvara prekrasne kipove? Sanja Fališevac nam je izmamila suzu ljudskog ponosa u oku kada nam je pričala u o sebi svojem radu. Nećemo pisati prevelike hvalospjeve osobi koja ih samim svojim životom, željom i upornošću zaslužuje, nego ćemo samo napomenuti kako nam osoba kao Sanja može služiti svima na primjer. Pa vi plačite da vam je teško! Upućujemo pozdrave i “pisateljici po dlanu” bez koje bi Sanja teže komunicirala sa vanjskim svijetom.
15
JAM #36
svibanj 2013
Proljeće ateljea
U trenucima kad je ono „pravo“, kalendarsko proljeće još uvijek tvrdoglavo odbijalo obznaniti svoje postojanje, pojavilo se novo, neočekivano, svježe, intrigantno i dosad neviđeno – Proljeće ateljea. Prostor ateljea (ponekad i umjetnosti) za ljude često predstavlja mitsko mjesto, mjesto čarolija i čudesnosti, nastanka umjetničkih djela. Stoga se percipira kao mjesto koje se ne otkriva, u koje se ne ulazi. S druge strane sami autori često su bolno svjesni iskrivljenja i netočnosti ove konstatacije. Njihova djela često nastaju u neuglednim prostorima, sobičcima, kuhinjama koji su daleko od zamišljenog idealizma. Kakva god bila, upravo ta vrata otvorila su se zagrebačkoj publici od 17. do 21. travnja, na inicijativu pariškog umjetnika Marca Pia Maximiliena Salvellija. Sudjelovalo je 35 ateljea smještenih u gradskim, privatnim ili institucionalnim prostorima (Atelje Meštrović, Hrvatski restauratorski zavod, pa i u svijetu jedinstveni Antimuzej Vladimira Dodiga Trokuta), a sudjelovali su kipar Ivan Kožarić, slikari Tomislav Buntak, Stipan Tadić, Stjepan Šandrk, Josip Zanki, Ivona Jurić i Monika Meglić, modna dizajnerica Milena Rogulj, filmski animator Ivan Šivak i mnogi drugi koji su nam na tren omogućili da osjetimo vibracije stvaranja na konkretnom mjestu obitavanja. Oni od njih koji nemaju sreće da stvaraju u vlastitom ateljeu predstavili su svoj prostor stvaralaštva u mediju fotografije u sklopu izložbe Realna situacija u prostorima Hrvatske pošte čime se nastojalo skrenuti pozornost na brojne prazne, megalitske prostore tvornica, hala i skladišta koja bi se uz malo volje mogla pretvoriti u kreativne umjetničke prostorije. Dinamičnosti i zanimljivosti manifestacije pripomogle su i umjetničke intervencije koje su neki autori izradili po fasadama građevina. Autori se kroz svoja ostvarenja svakodnevno otvaraju prema nama. No, inače ih susrećemo u već predodređenom, na neki način određujućem i krutom prostoru galerija ili muzeja, koliko god svaka od tih institucija bila otvorena, interaktivna, neformalna. Ovdje se otvara nova dimenzija komunikacije, razumijevanja i bliskosti između autora i publike ili promatrača. Ulazimo u prostore u kojima djela tek nastaju, formiraju se, nadograđuju, poništavaju, brišu, pa ponovno izrastaju – uskomešanost raznih emocija, razmišljanja i stavova, sve do njihova konačnog pročišćenja i artikuliranja, postaje gotovo opipljiva. Zato, stisnimo svi zajedno palčeve kako bi se planovi za budućnost ove manifestacije ostvarili – širenje Proljeća ateljea na cijelu Hrvatsku, a onda i Europsku uniju. Tolikom sinergijom ideja i novonastalih poveznica umjetnost će sigurno uzdrmati svijet. Možda ga neće promijeniti, ali će mu zasigurno donijeti toliko očekivano proljeće. 16
JAM #36
svibanj 2013
HRVATSKA NOVINSKA FOTOGRAFIJA mjesto: galerija Klovićevi dvori web: www.fotoreporteri.hr
U U
suradnji Galerije Klovićevi dvori i Zbora fotoreportera Hrvatske od 12. do 28. travnja održana je jubilarna deseta izložba hrvatske novinske fotografije. Izložba je ponudila izbor stotinjak radova podijeljenih u sedam kategorija. Glavni cilj novinske fotografije je svima jasan – dokumentiranje vremena, kroz sve slojeve društva, u kojem živimo, na objektivan i obavijestan način. Izložene fotografije idu malo dalje i, uz sve navedeno, sadrže neku iskru, neobičnost koja ih izdvaja iz mase i čini zanimljivijima, kvalitetnijima, dugotrajnijima. U tome leži tajna kvalitetnog fotografa. Osim usavršenog tehničkog znanja, on(a) ima „dobro oko“ i sposobnost prepoznavanja i hvatanja pravog trenutka (objektivom) koji je najčešće kratak, ali baš zato toliko dragocjen. Pravi trenutak prepoznaje se u začudnosti, upečatljivosti. Dok neke fotografije odskaču nesvakidašnjom tematikom (utrka puževa ili nasmijana riba), druge se ističu zanimljivim kadriranjem ili položajem i izrazom lica „modela“ (začuđeno lice Hillary Clinton). Ono što je bitno jest da svaka potiče reakciju kod promatrača – bilo smijeh, bilo šok, bilo čuđenje ili suosjećanje i razumijevanje. Reakcija uzdrmava, propituje, reakcija je ono što potvrđuje umjetnost kao takvu, potiče na razmišljanje ili djelovanje koje dovodi do promjene, bilo one vanjske, vidljive i prepoznatljive u fizičkom svijetu, bilo one samo naše, unutarnje, intimne, skrovite. A promjena? Promjena je život, a mi – volimo život!
17
JAM #36
svibanj 2013
Hrvatska novinska fotografija
18
JAM #36
svibanj 2013
ANDREA ZRNO ULTIMATE FIGHT mjesto: galerija Karas web: http://cvandreazrno.blogspot.com
19
JAM #36
svibanj 2013
N
Andrea Zrno: ULtimate fight
N
a prvi pogled, Andrea Zrno je tip žene kakav učestalo susrećemo u medijskim prikazima. Ona je mlada, nasmijana, lijepa, uspješna. Po tome, zadovoljava sve mazohističke preduvjete masovne medijske industrije. Iako ponekad zaboravimo, svi znamo da je ta industrija, a samim time i slika žene (pa i ljudske vrste općenito), do apsurdnosti idealizirana. Mada smo toga svjesni, najčešće i sami igramo po unaprijed predviđenim pravilima jer pružaju sigurnost – sigurnost u samog sebe, u svijet koji nas okružuje. Sigurnost koja je isto tako konstruirana, krhka i slomi se od najmanjeg povjetarca. Kad se to dogodi, zatvaramo se u sebe, u svoja četiri zida – ne daj bože da netko vidi našu iskonsku tugu, patnju, bezvoljnost. Ako to pokažemo, gotovi smo, mehanizam društva nas bespoštedno melje i pretvara u raspršeni nevidljivi prah... (andrea je pokazala da nije tako, pokazala se i opstala) Andrea je hrabra. Ne samo da se hvata u koštac s vlastitim strahovima i problemima, ona o tome javno govori, izlaže se pogledu i sudu javnosti. Bori se sa svijetom i predrasudama koje je okružuju, ali i sa samom sobom, vlastitim osjećajima i mislima, pokazujući sva lica ljudske osobnosti i emocija. Kroz interakciju s crnim vrećama, Andrea se suočava s osjećajem krivnje koji se, baš kao i lagane vreće nošene vjetrom, iznova vraća i muči nas, izjeda – tako dugo dok nismo spremni suočiti se s izvorom krivnje, a onda postati zahvalni što smo je uopće uspjeli osvijestiti i na neki svoj način prihvatiti. Autorica fotografira samu sebe u različitim razdobljima dana/ života, na papiru ispisujući što osjeća. Pod pritiscima svijeta i društva, svima je ponekad teško pokrenuti se, izvući iz kolotečine koja sve više frustrira i stvara nezadovoljstvo. Postoje i dobri dani, ali ubrzo se probudi strah – „danas mi je baš nekako dobro. Za sada...“ – kada će to sve nestati? Ustvari, vrtimo se u krugu osjećaja i razmišljanja nametnutih „izvana“, a bojimo se prihvatiti ili prepoznati ono što je stvarno naše. Sve to dovodi do besciljnog tupog, možda čak i autističnog ponavljanja („osobe s autizmom pokazuju različite oblike ponavljajućeg i ograničavajućeg ponašanja...“) – ponavljanja rituala, obrazaca, mišljenja. Razmišljanje i promjena od ustaljenog donose probleme, neprihvaćanje. Strašno je biti različit. Izoliran. Ako nas društvo odbaci, ostat ćemo suočeni sami sa sobom, a to je još gore, još strašnije. Andrea razbija ustajalost idealizma donoseći potpunu iskrenost i toplinu pokazujući kako u svemu tome ništa nije toliko strašno, potrebno je samo skupiti hrabrost i pokazati, otvoriti se. Svijet i ljudi će se prepoznati i odgovoriti. Treba se samo usuditi.
20
JAM #36
svibanj 2013
Martina Grlić TVORNICE mjesto: galerija Karas web: www.martinagrlic.blogspot.com
21
JAM #36
svibanj 2013
Martina Grlić: Tvornice
S S
likaru je najteže zatvoriti ciklus slika po kojem se proslavio. Kada je Martina počela slikati slike iz serije „Tvornice“, svi su komentirali „Kako još uvijek slika tvornice i žene u njima”, „Nije li to ona kaj slika one žene u tvornicama?” i „Dosta tih tvornica sa ženama”. Nakon što se bacila na seriju slika na temu atomske bombe, pitanja su bila slična: „Koliko još bombi mora eksplodirati da bi autorica bila zadovoljna?” i „Koliko si puta odgledala „Dr. Strangelove?” Martina nam je ovoga puta obećala da je raskrstila i sa ženama i sa tvornicama i sa tvornicama u kojima rade žene. Dosta je bilo slika inspiriranih socijalističkim fotografijama na kojima poprilično nesretne žene rade nezahvalne poslove. Tko je mogao te fotografije uopće shvatiti kao pozitivnu propagandu osim agencija za selidbu na Zapad? Iz današnje perspektive možemo reći da bi žene na slikama trebale biti sretne što uopće imaju posao, dok ljudima treba oprezno objašnjavati da se na slici radi o „proizvodnji”; pojmu koji je iz hrvatskog rječnika izbrisan zbog nejasnog značenja prije nekoliko godina. Kako bilo, jedva čekamo iduću seriju ove odlične slikarice!
22
JAM #36
svibanj 2013
JELENA BANDO in search of the perfect lover mjesto: galerija Inkubator web: http://cargocollective.com/jelenabando
P P
renosimo dio razgovora sa otvorenja izložbe: „Atmosfera ovdje je stvarno super! A gdje je izložba?” „E, daj slikaj haljinu od one cure tamo, meni ju je neugodno pitati gdje ju je kupila.” „Zakaj smo točno došli ovdje, kada nema hrane? Samo neka cuga. Ajmo na kebab.” „Ona cura mi je totalno dobra, aj’ nas fotkaj skupa.” „Čekaj, nemoj mi reći da su ovo na zidu radovi zbog kojih smo došli? Pa ja sam tako crtala sa pet godina! Nemoj mi reći da za ovo trebaš ići na akademiju! Mislim ono, da je bolonja sve upropastila. Ne samo da su djeca gluplja i sa faksa odlaze nezreli, nego ih još ne nauče ni crtat! Šta sada trebaš ići na doktorat da te nauče slikati?” Ova izložba bila je jedna od onih koje su izazvale svađu i koja je zaslužna za prijateljske modrice i posjet interventne policije redakciji nakon prijavljenog paleža, pucnjeva i pokušaja giljotiniranja BIC-ovom žiletom (I.M. komentira: „Trebala sam upotrijebiti Gillette mach IV“). Jelenini crteži podsjećaju na radove njezinih uzora Cy Twombly-a i Marlene Dumas. Ova vrsta umjetnosti možda nije za svačije oko ili dom, ali to nikako ne umanjuje njezinu vrijednost, jer, kako smo naučili, do svakog stila se dolazi postepeno, a gdje će Jelena završiti za par godina još ćemo vidjeti.
23
JAM #36
svibanj 2013
Jelena Bando: In search of the perfect lover
Autorica objašnjava svoj rad zainteresiranom posjetitelju. Strpljivost autorice da pozdravi svakog posjetitelja te sa njime prozbori barem nekoliko ugodnih riječi (makni se ili zovem policiju) bila je za svaku pohvalu. Nadamo se da ćemo u jednom od idućih e-mailova dobiti i odgovor na pitanja: „Zašto tvoje slike izgledaju nedovršeno?” i „Otkuda toliko tuge u njima?”
Jelena Bando trenutno živi i radi u Berlinu, te je ostvarila san svakog živućeg umjetnika - raditi u gradu koji određuje umjetničke trendove ostatku svijeta. Tek će se pokazati koliko će berlinska umjetnička scena imati utjecaja na njezin rad i profesionalan razvoj. Koliko smo uspjeli razaznati iz pregršta dobivenih informacija, Jelena će uskoro nastaviti raditi u Parizu, bivšoj prijestolnici Europske umjetnosti. Možemo se samo nadati da njezina sposobnost neće nestati u dimu pariških kafića i alkoholnim parama 95 postotnog absintha. 24
JAM #36
svibanj 2013
POPUP web: http://popupos.blogspot.com e-mail: popuposijek@gmail.com
I I
z Osijeka nam dolazi projekt POPUP. Ne, nije riječ o lizalici niti o seksoglasu koji iskače kada posjetimo stranice za legalno gledanje i download školsko - edukacijskih filmova. Također možemo sa sigurnošću potvrditi da se ne radi o novom disko-klubu, niti reklamiramo sada već izlizani album grupe Yelle. Ukoliko ste pogledali priložene fotografije, mogli ste sa sigurnošću reći: „Hej, pa ovdje se radi o izložbama!”, i bili biste potpuno u pravu. Radi se o izložbama koje iskaču u praznim gradskim prostorima kojih je centar Osijeka prepun. Ako za prazne prostore krivite recesiju i vlast, potpuno ste u krivu. Svi dućani su se preselili u par velikih šoping centara, te su iza sebe ostavili čiste, uređene, ali neiskorištene prostore u vlasništvu grada. Sami autori projekta kažu: „Unutar godinu dana djelovanja POPUP projekt doveo je izložbe u prostore kojima nije izvorna funkcija galerijska, to su prvenstveno prostori bivših trgovina, radionica i ugostiteljskih objekata čija je prednost njihova lokacija (nalaze se u središtu grada). Namjera POPUP projekta je oživjeti zapuštene gradske prostore te ih prenamijeniti u privremene kulturno-umjetničke centre i oplemeniti središte grada čiji se sadržaji sele u velike trgovačke centre na periferiji, vratiti građane gradu, odnosno središtu iz kojega je grad nastao. Privremenim naseljavanjem u zapuštene gradske prostore, umjetnost i kulturu stavilo bi se u kontekst svakodnevnog te bi se umjetnost kao takva uklopila u sociološki kontekst postojećeg duha vremena.“
25
JAM #36
svibanj 2013
POPUP
26
JAM #36
svibanj 2013
Meta GrgureviÄ? UrĹĄa Vidic
mjesto: galerija VN 27
web: www.metagrgurevic.com JAM #36
Murder,
www.ursavidic.com svibanj 2013
Murder, My Sweet
, my sweet
„Igra svjetla i sjene, crno bijeli oslikani zidovi, ambijentalne instalacije uz prigodan ‘soundtrack’ i zvučne efekte – elementi su koji u izložbi Urše Vidic i Mete Grgurevič stvaraju neodoljivu atmosferu kultnih noir filmova. Izložbu svakako preporučujemo zaljubljenicima u taj žanr. Oskudno osvjetljenje, gotovo potpuni mrak, zaintrigirao je posjetitelje i doživljaj učinio tajanstvenim. Slovenske autorice u nekim su se prijašnjim projektima bavile ženskim subjektom u pop kulturi, a i u ovoj je izložbi vidljiv naglasak ženstvenosti kroz stereotipnu heroinu noir filmova koja izaziva pogledom i dimom cigarete. Femme fatale zavodi iz sjene.“
S S
jećate li se kada ste posljednji put poželjeli nekoga ubiti? Poskoči li vam srce svaki put kada osjetite miris viskija, čujete loš jazz, a najbolje se osjećate u kišnom baloneru iako je vani 35 celzijevaca? Volite rješavati teške misterije poput sudokua, dok vam je “pronađi deset razlika” dovoljan razlog da posegnete za povećalom te poput Sherlock Holmesa krenete u istraživanje nepoznatog? Onda je ovo prava izložba za vas. Dvije slovenske autorice napravile su umjetničko djelo (gesamtkunstwerk, ukoliko vam hrvatski naziv nije dovoljan) u kojemu su željele prenijeti osjećaj čistokrvnog film noir-a u pravi svijet, jer su svjesne da se pedesete nikada neće vratiti. Na žalost, nisu nam dale priliku nekoga ubiti, niti su nam dopustile nasumično pucati po posjetiteljima. Igra dobar policajac – loš policajac je završila izbacivanjem iz galerije od strane iznerviranih čitača novina koji tamo obitavaju. Nakon toga se nismo usudili vratiti u galeriju piti viski i pušiti cigare. Lakše je bilo prepustiti se radostima sudokua, dok smo atmosferu film noira prepustili prigušenim svjetlima. Nakon desetak minuta nam je postalo potpuno jasno zašto su svi iz tog razdoblja vidjeli crno-bijelo.
28
JAM #36
svibanj 2013
Kristina Lenard Grow box
I
mjesto: galerija PM, dom HDLU
I
zložba koja je razveselila sve hortikulturaliste i ostale ljubitelje zelenog koji se međusobno raspoznaju po “zelenom palcu”. Zeleni palac je bolest koja se dobije trljanjem lišća između palca i kažiprsta; radnja koja je nerijetko popraćena milozvučnim tepanjem poput „Petunijo moja”. I dok nas većina uspješno uzgaja piriku, slak i štir, te uživa u bojama kukolja (odvojenog od žita, naravno), Kristina nam je ponudila mogućnost sadnje više vrsta prekrasnog bilja u dva grow box-a. Simetrično. Odlična ideja osuđena na propast, jer se čini da posjetitelji nisu naučili razliku između pojmova „simetrično” i „sij gdje stigneš”. Krivimo loše školstvo. Još je vjerojatnije da su se ravnali po staroj teksaškoj poslovici koja kaže: najlakši put do dobrog vrta je da se na glavu stavi slamnati šešir, obuće stara odjeća i gumene čizme, u ruke uzme motika i onda se drugima govori što da rade. Mi se samo možemo nadati da kaktusi koje smo zasadili neće počiniti samoubojstvo kada saznaju tko im je majka. Jer smo sadnju prepustili nježnim ženskim rukama, u nadi da će nam pejotl dati duge i nezaboravne uspomene. Rezultat leži na plećima Kristine, koja se zavjetovala na Tori, Bibliji, Bhagavad giti i Kur’anu da će se brinuti za zasađeno i podijeliti rezultat.
29
JAM #36
svibanj 2013
Kristina Lenard: Grow box
Tim JAM je odlučio zasaditi kaktuse, s obzirom na klimu koja nas očekuje narednih mjeseci.
Sjeme kaktusa zasadili smo nakon višednevnog vijećanja o pravoj dubini rupe.
Marina Paulenka i autorica projekta Kristina Lenard.
Foto dokaz simetričnog sijanja. 30
Grow box-evi JAM #36
svibanj 2013
HRVOJE SLOVENC MARBLE HILL mjesto: galerija Marisall web: www.hrvojeslovenc.com
31
JAM #36
svibanj 2013
O
Hrvoje Slovenc: Marble hill
O
gromne fotografije koje svojom veličinom konkuriraju slikama iz Laube? Zašto ne, naročito kada su fotografirane dovoljno kvalitetno da ne vidimo piksele, ali se i dalje možemo diviti miteserima na nosu snimanog subjekta. MSU izbjegavamo poput zagrljaja trogodišnjeg djeteta koje je upravo pojelo sladoled, pa smo posjetili dio izložbe koji je bio izložen u galeriji Marisall. Fotografije su veličinom i kvalitetom bile zaista impresivne, ali se nismo mogli oteti svjetski poznatom WTF (hrv. što je to?) dojmu. Fotograf je slikao uništeni stan, za koji smo kasnije saznali da je replika stana kojeg je želio fotografirati. Stan (onaj stvarni, ako ste se pogubili) je izgorio, pa je Hrvoje napravio umanjenu repliku koju je zapalio i pritom je fotografirao. Usklik „Čemu?” je bez odgovora odzvanjao neprobojnim bunkerom koji koristimo kao redakciju. Sada se sigurno pitate otkuda onda svi ovi ljudi na fotografijama? Odgovor je jednostavan: ako već fotografiram požar koji sam napravio u minijaturnoj replici stana koji je već izgorio IRL (u stvarnome svijetu), zašto ne bih fotografirao ljude koji su, kao, bili u tom stanu dok je požar tek počinjao. Naglasak je na riječi kao, jer fotografirani ljudi nisu nikada bili u izgorenom stanu, niti su mogli stati u minijaturnu i kasnije zapaljenu repliku rečenog stana. Oni su obični modeli koji glume nesretne, unesrećene ljude u trenutku kada shvate da će požar proždrijeti sve što posjeduju. Hrvoje garantira da je tijekom cijele priče nastradao samo stan: onaj pravi i replika koju je napravio. Mi u JAMu znamo i jednostavnije načine da se legalno zadovolji piromanija. 32
JAM #36
svibanj 2013
COWORKING mjesto: Pepermint web: http://coworking.hr
J J
oš jedna Coworking srijeda u Pepermintu. Tjedni događaj koji je napravio više za razvoj Lijepe naše nego naša vrla i nadasve sposobna vlast u posljednjih 10 godina. Kako su interesi i zanimanja korisnika Coworking prostora većinom vezani uz startup i razvoj aplikacija, sigurno se pitate što tim JAM radi na takvim susretima. Odgovor je jednostavan: razvija vlastitu aplikaciju. Ako mislite da se Coworking svodi na techy / geek budalaštine, potpuno ste u krivu. Do sada nas je Maja Miletić (Mamii) pokušala naučiti plesti ogrlice (što je rezultiralo sa tjedan dana gipsa), Tena Rebernjak nas je naučila kako se pravilno istezati i razgibati na radnom mjestu, na veselje svojih su-radnika. Sudjelovali smo u raspravama o projektu “Zajedno” prije nego što je krenuo, slušali smo o urbanim vrtovima i kako pokrenuti vlastiti posao. Niti to nije sve: da ne mislite kako aplikacije nemaju mjesto u kulturi, Jelena Bračun Filipović nam je predstavila projekt „Cro Museums“, aplikaciju koja pomaže u snalaženju među gomilom izložbi u Hrvatskoj. Aplikacija postoji za iOS, a u potrazi je za donatorima da bi se razvila i za Android. Svima vama koji ste u mogućnosti preseliti svoje radno mjesto barem za jedan dan, ili pak želite nešto naučiti ili se intelektualno razviti preporučamo dolazak na iduću Coworking srijedu.
33
JAM #36
svibanj 2013
Coworking
Četvero mladih poduzetnika predstavljaju svoje aplikacije koje će promijeniti način na koji pristupamo muzejima, restoranima, odlasku u kino i odgoju djece. Njihov uspjeh bio bi puno teži da nemaju stalan posao, ali predanost cilju je poslovična!
Umjesto ručka, hranili smo se zdravim smoothie napitcima koje su nam pripremile kustosice posuđene iz Laube. Dokaz da se isplati biti kustos jer se nauče mnoge nužne vještine. Na ćevape smo otišli kasnije.
Vaš najdraži urednik je postavljanjem najpametnijeg pitanja na predstavljanju zaradio leptir mašnu.
Organizatori Coworkinga sa zanimanjem gledaju kroz prozor ili u prazno nadajući se da izgledaju kao da prate predavanje.
34
JAM #36
svibanj 2013
Damir Bartol Indoš šahtofon mjesto: galerija SC
web: www.mi2.hr/indos
događanje: Izlog suvremenog zvuka
35
JAM #36
svibanj 2013
Damir Bartol Indoš: Šahtofon
I I
ngeniozni kulturni menadžeri, ili koji god da si naziv daju spodobe koje se sakrivaju iza imena „Kultura promjene”, ovaj su mjesec odlučili unijeti novu potkategoriju u disciplinu izmišljanja bespotrebnih i glupih festivala kojima je cilj dobivanje novaca iz proračuna. I pokazivanje javnosti koja u svojim desecima pohodi takva događanja da Kulturu promjene nikako ne treba ukinuti jer prate trendove i obogaćuju studentski kulturni život. „Izlog suvremenog zvuka” nije uspio vratiti studente u galeriju, gdje je bio izložen Šahtofon, djelo koje sa glazbom ima veze isto koliko i melodija Dial-up modema (ne, ne mislimo na dubstep). Studenti, unatoč besplatnom ulazu i interesantnom programu, nisu pohodili događaj u svojim tisućama. Kao što je to bilo nekoć, prije Kulture promjene, u doba kada su studenti organizirali događanja za studente, dobro poznavajući njihove želje i interese. Ovako se čini da sva događanja pogoduju maloj skupini vegansko hipsterskih biciklista koji nauštrb većine potvrđuju svoj elitizam. Oni su bolji od drugih, i vrijeme je da svi drugi to shvate. Jer dokle god ne slušate eksperimentalnu elektroniku i ne orgazmirate na skladbu za udaraljke iz osamdesetih, možete li se uopće nazvati kulturnom osobom? Ili ste samo fejk.
36
JAM #36
svibanj 2013
IVAN MARUŠIĆ KLIF
D
mjesto: galerija SC
web: http://tinyurl.com/clex3nm
D
ok smo čitali pozivnicu za ovaj audio-vizualni performans / instalaciju / umetnite pomodan naziv po vlastitom nahođenju, misli su nam odlutale prema obližnjem Konzumu. Opremivši se dovoljnom porcijom mekanog ušnog sira, u glazbenom svijetu popularno zvanog Ušnika, hrabro smo krenuli prema galeriji SC gdje nas je čekao izložak. Vrata galerije nam je otvorila blijeda kustosica sa krvavim očima i tragovima brisanja krvi koja je očito tekla iz ušiju. Ruka joj se tresla dok je sa strahom u očima otvarala galeriju. Nakon kratkog, bojažljivog, upozorenja, nestala je iza debelih vrata ureda kustosa. Sa zebnjom smo stavili sir u uši i polako krenuli u unutrašnjost galerije. Dočekala nas je gigantska projekcija i buka koja je objasnila nedostatak šišmiša, mačaka i pasa u široj okolici SC-a, što nam je također objasnilo zašto na meniju u menzi nije bilo proizvoda od mljevenog mesa i janjetine. Slika koja se projicirala na zid vizualno je pratila buku, te smo bili svjedoci kako glazbu možemo vizualno pratiti. Jer nam Winamp, kazetofoni iz osamdesetih i klupska rasvjeta to nisu dovoljno dobro objasnili.
37
JAM #36
svibanj 2013
Ivan Marušić Klif: Bez naziva
38
JAM #36
svibanj 2013
Revija
Fiju-fiju
I
mjesto: Zagrebački velesajam web: www.facebook.com/fijufiju
I
ako je uvriježeno mišljenje struke bilo da je Galerija Fiju-fiju pala u zaborav, Maja i Ana vratile su se u poduzetničke vode u velikom stilu. U sklopu Dana ljepote na Zagrebačkom Velesajmu održale su povratničku reviju koja je izmamila mnoge osmijehe, gromoglasan pljesak i pokoj ženski grudnjak bačen na pozornicu u znak odobravanja. Novitete su predstavile u svoje klasičnom stilu. Modeli obučeni u kratke haljine i uske crne trikoe sa najlonskim čarapama (nadamo se nekorištenim) preko glave bili su ukrašeni novim đinđama koje je ovaj dinamičan duo mjesecima brižno stvarao. Veliki komadi nakita privlačili su puno više pažnje od onoga predstavljenom na njihovoj posljednjoj reviji u Jabuci početkom prošle godine. Unatoč činjenici da modeli ovoga puta nisu bili selebovi (hvala Nova TV na proširenju naših mizernih rječnika) revija je bila posjećena i puno uspjelija od prošle, iznenadnom snijegu i hladnoći unatoč. Sve modele (nakita, ne žena) možete kupiti u galeriji Fiju-fiju u Tkalčićevoj ulici, ili naručiti preko Fejsbuk™ stranice.
39
JAM #36
svibanj 2013
Revija galerije FIju- fiju
40
JAM #36
svibanj 2013
Glavni i grafički urednik: Juraj Vuglač Fotografije: Martina Hohnjec, Juraj Vuglač Tekstove napisali: Helena Kušenić, Ana-Marija Vukres, I. M, A. V. i Juraj Vuglač izuzev citiranih tekstova koji se nalaze između navodnih znakova i nerijetko su pisani fontom italic. Hvala Wikipediji i Hrvatskom Jezičnom Portalu. Ako ikada budete pred propasti, stisnuti ćemo “share” za vaš spas! Posebna zahvala: Lektorici. Jer jer je otporna na moždane udare. Fotografija na naslovnoj stranici: rad iz galerije Hrvatske Pošte; Proljeće ateljea. Časopis udruge JAM, broj 36, godina III; sva prava su pridržana (c, r i tm). Ne kradite sadržaj jer će uredski utjerivač dugova na vama i vašoj obitelji isprobati hadouken! (google it, bitch!)