Jam broj 41

likovnost /dizajn / fotografija / hrana

JAM broj 41, listopad 2013.

MOOve in/Vanja Trobić/Željka Blakšić/ Toni Mažuranić

Ivana Koren/p_3/Maja Rožman/Mirjana Modrušan ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJE HRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM

riječ urednika

JAM Glavni urednik: Juraj Vuglač Grafički urednik: Juraj Vuglač Fotografije: Helena Kušenić, Juraj Vuglač Tekstove napisali: Helena Kušenić, Ana-Marija Vukres, Branimir Hrvoj, Iva Hanzen, I. M, A. V, Juraj Vuglač ... izuzev citiranih tekstova koji se nalaze između navodnih znakova i nerijetko su pisani fontom italic.

Hvala Wikipediji i Hrvatskom Jezičnom Portalu. Ako ikada budete pred propasti, stisnuti ćemo “share” za vaš spas!

Posebna zahvala: Lektorici.

Jer jer je otporna na moždane udare.

Naslovna stranica: dio grafita iz Vlaške. pogledaj tag. Časopis udruge JAM, broj 41, godina IV; sva prava su pridržana (c, r i tm).

Ne kradite sadržaj jer će slavna Ishtar, neokaljana među bogovima spaliti nebo i zemlju u potrazi za griješnikom!

Dodatne zahvale: Ana Anđal programsku i moralnu podršku.

1

za

Kuda svi, tuda i mi, ali smo se u zadnji čas ipak odlučili na nešto drugo. Ova kriptično – mistična rečenica biti će obrazložena u nastavku teksta. A sada, kavu u ruku i čitajte dalje.

Deveti mjesec obilovao je kulturno – umjetničkim sadržajima u toj mjeri da niti najuporniji nisu stizali vidjeti sve. Izložbe su iskakale iz pašteta, mikrovalnih pećnica, napadale su iza ugla i plašile u mraku. Zato nije mala stvar kada se hvalimo da smo ih vidjeli sve! Taj pothvat može se smatrati jednako nemogućim kao sakupljanje svih Pokémona (a zna se da moraš skupit’ sve!). No, tada smo se našli pred nemalim zadatkom: izabrati što staviti u JAM. Prostor časopisa nije ograničen brojem stranica, ali je itekako ograničen strpljivošću čitatelja (vas), te je znanstveno dokazano da se ljude smije maltretirati duže od 40 stranica jedino pod uvjetom da servirate ultra HD modne fotografije polugolih / golih ljudi, što još nismo u stanju učiniti.

Jer nam nedostaje ultra oprema.

Tako da u ovom broju nećete čitati o festivalu fotografije Organ vida, koji je ugostio mnoge odlične domaće i svjetske fotografe. Također smo u zadnji čas odlučili ne pisati o Rovinj Photodays izložbi u MUO, drugom Boiling pointu i ponovnom pokretanju programa Art Clubbing koji je oduševio sadržajem i jedva čekamo još. Pretpostavljamo da sada zbunjeno gledate desno u sadržaj i pitate se: „A što je ostalo? I po kojem kriteriju ste se ravnali?“ Odgovor na prvo pitanje je: ostalo je otvorenje MUU. Nemamo često priliku predstavljati uličnu umjetnost, a jednom godišnje se svi važniji sudionici ulične scene (mislimo na grafite, prostaci jedni) iz grada, zemlje, regije i pokoj gost iz bijelog svijeta sjate uljepšavati grad u sklopu projekta MUU. O ostalim izložbama i događanjima možete čitati na uobičajenom izboru hrvatskih portala (Jutarnji i sl.) jer su dotična privukla dovoljno selebritija i medijske pažnje da ih i oni počaste pokojim copy / paste izjavom iz medija člankom.

O svemu čete uskoro moći čitati i na internetskim stranicama JAM-a (da fotografije ne propadnu u hladnom podrumu), a u međuvremenu najbolje članke o navedenim događanjima možete pročitati na Vizkulturi.

Koji nam je bio kriterij osim izvrsnosti? Na žalost, u lovu na senzacije i razvikana događanja, novinari su propustili pregršt manjih (ali ne i manje posjećenih). Zato je ovdje JAM da vas provede kroz najbolje što je umjetnička scena imala za ponuditi u rujnu.

Ugodno čitanje!

JAM #41

listopad 2013

2

MUUve IN

3

Maja Rožman: Vani

25

Vanja Trobić: Unutrašnji prostor svijeta

7

Mirjana Modrušan: Predstavljanje

27

p_3

9

Valentina Stepan: Memoari

29

Željka Blakšić: Šapći, pričaj, pjevaj, viči

11

Antonija Čačić: Welcome, Croatia

31

Intervju: Toni Mažuranić

13

ULUPUH: Kostimi u gostima

33

Ivana Koren: Izložba

17

Krležni ljubavni kviz

35

Ispit 2013: Izložba fotografija

19

Attractio Circuli

37

Mit i Art: Grupna izložba

21

Bojan Mrđenović: Budućnost

39

JAM #41

listopad 2013

MUU mjesto: Vlaška 87, Zagreb web: www.muu.com.hr

3

JAM #41

muzej ulične umjetnosti

listopad 2013

MUUve IN

Neizbježno naslikavanje po javnim toaletima.

U nedostatku struje put su osvjetljavale svijeće.

Prizor bi bio romantičan, da se ne odigrava u napuštenoj bolnici.

24 sata su i ovoga puta maltretirali sve prisutne. Reportaža nije bila emitirana zbog manjka golotinje i ritualnih ubojstava.

Dva prizora koja su nam otežala gašenje svijetla pri povratku kućama.

Jedan od umjetničkih genija današnjice Miron Milić dopustio je da ga fotografiramo.

4

JAM #41

listopad 2013

MUUve IN

5

JAM #41

listopad 2013

MUUve IN

N N

akon Branimirove i potrage za grafitima po novozagrebačkim kvartovima, Muzej ulične umjetnosti je u suradnji s gradom Zagrebom uselio (na najmanje dvije godine) u prostor bivše vojne bolnice koja se nalazi u Vlaškoj 87. Iako bi prostor bio idealan za snimanje niskobudžetnih horror filmova čija bi karizma bila jednaka onoj “snimano je na indijanskom groblju”, crtači grafita su se odlično snašli (bez nerazjašnjenih nesreća i fantomskih grafita tipa “pozdravite mi mamu”).

Gotovo svaki zid, hodnik i soba imao je svoj grafit za koji je bio odgovoran određeni umjetnik ili grupa. Dok su se neki držali klasične forme crtanja grafita, drugi su išli korak dalje te su uz pomoć zavjesa, plahti i starih parketa napravili impresivne i pomalo zastrašujuće instalacije.

Nedostajalo je vode, struje je bilo samo u većim prostorijama, ne sjećamo se da smo vidjeli sanitarije, a lokalno stanovništvo nas je uvjerilo da su čak i vukodlaci odavna otišli. Unatoč tome, nestrpljivo čekamo repete i daljnji razvoj ovog impresivnog projekta.

6

JAM #41

listopad 2013

Vanja Trobić

UnutraĹĄnji prostor svijeta: Limbo / Kristali vremena mjesto: galerija PM, HDLU web: http://vanja-trobic.blogspot.com

7

JAM #41

listopad 2013

Vanja Trobić: Unutrašnji prostor svijeta: Limbo / Kristali vremena

J

J

oš je davno Shakespeare rekao kako je svijet velika pozornica na kojoj su ljudi samo glumci. Pijuni. Do danas je većini jasno kako samim rođenjem (zapravo i prije toga) preuzimamo različite uloge koje se neprekidno lijepe jedna na drugu i gomilajući se uslojavaju našu osobnost, ono što jesmo. Ono što mislimo da jesmo. Sve je u redu dok predstava traje, no što kada završi? Što ostaje kada siđemo s pozornice?

U trenutku nestanka ili rasapa uloga suočavamo se sa samim sobom, s „unutrašnjim prostorom svijeta“ skrivenim u nama. Djela Vanje Trobić okreću se upravo tome što je iskonsko naše, onom unutarnjem Ja koje čuči zakamuflirano pod gomilom informacija kojima smo stalno bombardirani. Izložba u Galeriji PM okupila je tri međusobno isprepletena ciklusa. Okosnicu prvog čini triptih Limbo koji otkriva autoričina promišljanja o prirodi, pojedincu, društvu i slobodi; drugi nosi diptih Vizije donjeg svijeta u kojem donji svijet označava upravo iskonsku prirodu čovjeka, u modernoj svijesti sačuvanu kroz kolektivno nesvjesno; a serija Kristali vremena cijelu priču zaokružuje temom vremena i sjećanja. Sjetimo li se narodne izreke kako su oči ogledalo duše, posebno upečatljivi postaju prikazi djece s fluorescentno svjetlećim, dijaboličnim, pomalo zastrašujućim očima kojima se nastoji dočarati otuđenost čovjeka prvenstveno od samog sebe, a onda i od prirode i svega što ga okružuje. Kombiniranjem različitih tehnika i medija, otuđenost postaje još vidljivija i izraženija (spajanjem kolažiranja, akrila i ink jet transfera i ulja na podlozi platna ili papira), ispričana kroz formu metafore ili alegorije u novonastalom svijetu lišenom vremena i opipljive, prepoznatljive prostornosti.

Svijet ovih izrazito intimističkih slika poziva nas na aktivno razmišljanje i gledanje, poniranje u dubine i bogatstva vlastitog bića. Zaključno, tematiku ovih ciklusa možemo sažeti i apostrofirati u nekoliko poznatih stihova – „Gledaj, gledaj i vidi; mi stojimo sami; pod svjetlom reklama / Gledaj, gledaj i vidi; ni blur neće skriti kristal u nama“.

8

JAM #41

listopad 2013

p_3

Lonac / Igor Taritaš / Iva Ćurić

N

mjesto: ulica Andrije Hebranga 5 web: www.p-3-art.com organizatori: Iva Bulat i Iva Ćurić

9

N

akon samo nekoliko mjeseci muke po ZG Holdingu, skupina p_3 napokon je došla do prostora. Kako ne žele imati stalno mjesto izlaganja, ulaze (ne ilegalno poput začetaka Medike) u prazne prostore (svaka poveznica sa Osječkim POPUP! projektom je slučajna) i u njima naprave izložbu koja se prilagođava prostoru.

Neki radovi, poput ekstremno velikih slika i murala za koje je zaslužan Lonac te poprilično velikog teksta na zidu odmah su upadali u oči. Druge je trebalo tražiti, kao što je mala baterijska lampa koja je visjela na flaksu u mračnoj prostoriji u koju se mnogi nisu usudili ući. Barem ne sami ili u društvu nepoznatih osoba suprotnog spola. Preostali radovi su se toliko dobro uklopili u prostor da nismo bili sigurni jesu li umjetnost ili ostaci prijašnjih stanara.

Nadamo se da će projekti platforme p_3 zaživjeti i češće nas uveseljavati na jednako zanimljivim lokacijama.

JAM #41

listopad 2013

p_3

Iva Ćurić i Lonac

Iva Bulat i Iva Ćurić

Izložba je privukla veliki broj posjetitelja.

10

JAM #41

listopad 2013

UF13 / Željka Blakšić: Šapći, pričaj, pjevaj, viči mjesto: Varšavska ulica (ispred kina Europa) web: http://gitablak.com “Zastupajući istovremeno različite aspekte iste borbe - obespravljene radnice, mladi koji gube pravo na obrazovanje i osobe koje odudaraju od heterosekusalne normativnosti - Šapći, pričaj, pjevaj, viči koristi glazbu za nove valove mobilizacije i širi repertoar političke borbe. “

S S

vaki stanovnik bijelog nam Zagreba zna da kada čuješ buku, a nema gomile ljudi u blizini, treba bježati od izvora iste, kako bi izbjegli povezanost svoje osobe s dotičnom galamom. Tim više ako je galama puna političkih parola i tužnih istina koje smo ionako ignorirali u vijestima ili na naslovnim stranicama dnevnih novina.

Ali, kada vam te iste vijesti i tužne istine serviraju djeca od svojih trinaestak godina (djeca su iz dječjeg kazališta Dubrava, te su bili svjesni značenja svojih riječi), nikome nije svejedno. Žestina njihovog nastupa samo nas je još jednom podsjetila na frustraciju dama iz Kamenskog ili aktiviste Zelene akcije koji su do nedavno pokušavali spriječiti otvaranje prvog H & M dućana u Zagrebu, zbog čega su na sebe navukli opravdani bijes preostalog, modno osviještenog, stanovništva.

11

JAM #41

listopad 2013

UF13 / Željka Blakšić: Šapći, pričaj, pjevaj, viči

12

JAM #41

listopad 2013

Toni Mažuranić slikarica čiji se kist vješto obračunava sa stereotipima nametnutima ženi

13

JAM #41

listopad 2013

R

Intervju: Toni Mažuranić

R

web: www.tonimazuranic.com http://fashionbabica.blogspot.com

ad Toni Mažuranić imali ste priliku vidjeti na naslovnici predzadnjeg JAMa, a sada vam donosimo i intervju s umjetnicom.

Toni živi sto na sat, a u međuvremenu stvara genijalne slike. U 24 sata koliko dan traje ona stigne sve: raditi, slikati, kuhati, vježbati i provoditi vrijeme s najbližima. Toni je, već zaključujete, veoma kul ženska baš kao i ženski likovi koje slika. Njen rad predstavlja istraživanje i analizu ženskog lika te se na taj način hrabro hvata u koštac sa stereotipima koje mediji nameću ženi.

Crta od malih nogu i to uvijek najviše žene. Nesuđena modna dizajnerica brzo je shvatila da ne želi biti dio modnog svijeta te se okrenula slikarstvu. U srednjoj školi prvi put je slikala na platnu, i to je bilo to! Odlučila je studirati slikarstvo. Obrazovanje je stekla na Cleveland Institute of Art u Ohio-u na kojem je ispolirala koncept i teoriju, a tehničku vještinu je većinom stekla vlastitim radom. Izlagala je po galerijama u Clevelandu, a Zagrepčani su imali priliku vidjeti njen rad u HDLU na Godišnjoj Izložbi članova HDLU-a 2013, što je ujedno bio i prvi put da je Toni izlagala u Zagrebu.

Zamolila sam Toni da nas temeljito provede kroz svoj rad, ali i da prokomentira odnos današnje žene i medija. Evo što je Toni otkrila za Jam. Za Jam s Toni popričala Iva Hanzen aka Fashionbabica!

Jam: Koliko je studiranje slikarstva utjecalo na tvoj slikarski izričaj?

Toni: Što se tiče tematike mojih slika, to je nešto što dolazi iz mog osobnog iskustva, ali studiranje slikarstva je imalo jako veliki utjecaj na moj način razmišljanja i sagledavanja svijeta oko mene. Najbitnije što sam stekla je kritički pristup prema svemu u životu, i vizualni jezik, koji mi ne samo omogućuje da razumijem umjetnost oko sebe, nego i da tim vizualnim jezikom mogu prenijeti poruku svojim slikama.

Jam: Kako bi opisala svoj slikarski izričaj?

Toni: Mislim da je bilo kakav umjetnički izričaj reflekcija na ono što se događa u svijetu oko nas, a tehnički bih slike opisala kao neki hiper-realizam s utjecajem pop kulture/pop art-a.

Jam: Gdje tražiš inspiraciju?

Toni: Inspiracija zna doći od svuda...Ali najviše me inspirira moje osobno iskustvo sa suvremenim standardima ženske ljepote, i kako se druge žene nose s tim (od kvarcanja, plastične kirurgije do kakav stav žene imaju prema seksualnosti).

14

JAM #41

listopad 2013

Intervju: Toni Mažuranić

Jam: Kojom tehnikom se služiš u svom radu?

Toni: Najviše slikam uljem na platnu, no tu zna biti i kombiniranih tehnika, tipa kolaž, korištenje šablona i sprej boje...Uz to slikam i na papiru vodenim i akrilnim bojama.

I trenutno baš eksperimentiram s novim reflektivnim materijalom kako bih u svojim slikama uključila reflekciju gledatelja i tako potaknula interakciju između gledatelja i djela.

Jam: Koja je razlika između slikanja na platnu i na papiru?

Koji od njih ti je draži, na kojem se možeš bolje izraziti?

Toni: Tehnički pristup je dosta drugačiji. Kod slikanja na papiru, sama podloga je izvor svijetlosti i sjenčanje postižem vrlo tankim slojevima, dok na platnu to postižem nanošenjem manje slojeva boje koji su više zasićeni. Ulje mi je uvijek bilo najdraže zbog moje opsesije sjenjčanjem i “blendanjem”, a tako i postižem taj izgled retuširane kože kojim se susrećemo u medijima.

Jam: Tvoje slike su svojevrsno istraživanje suvremenih, kultnih i stereotipnih prikaza žene i ženske ljepote u medijima! Odakle zanimanje za baš tu temu?

Toni: Zanimanje za tu temu je prvenstveno došlo iz mog osobnog iskustva sa bulimijom i anoreksijom. Iz toga su krenula moja istraživanja standarda ljepote i njihovog utjecaja na žene.

Jam: Kako prema tebi mediji danas prikazuju ženu i koliko je ta slika realna?

Toni: Definitivno ne mislim da je ta slika realna. Žene u medijima redovito imaju izdužena tijela, povećane oči i usne, sužen struk, izdužen vrat, etc. Iako svjesne da iza takve prezentacije stoje različiti programi za retuširanje, mislim da žene i dalje (možda nesvjesno) te lažne i nedostižne forme smatraju uzorom. A da ne spominjem da se većinom prikazuje određeni tip tijela/ žene. Čak i kada se predstavljaju plus-size modeli, to su najčešče žene prosječnog izgleda, koje su i dalje naravno retuširane kako se ni slučajno ne bi vidjela koja pora ili, još gore, malo celulita.

15

JAM #41

listopad 2013

Intervju: Toni Mažuranić

Jam: Koliko medijski stereotipi utječu na žene, na sliku koje one stvaraju o samima sebi?

Toni: Mislim da jako utječu na žene danas, i time se susrećem svaki dan. Kao ljudska bića imamo sposobnost povezati se s drugim ljudima, objektima, tako i slikama. Od malih nogu smo izloženi medijima, i sve te prezentacije na neki način postanu normalni dio našeg života. Curice se od malih nogu igraju s Barbikama, koje prve stvaraju nerealni standard kako bi žena trebala izgledati. Ja koja sam osobno jako svjesna i stalno analiziram taj odnos, i dalje, na dnevnoj bazi osjećam taj utjecaj.

Jam: Što želiš poručiti svojim slikama?

Toni: Želim prikazati tu dvostranu psihologiju žena danas – tu konstantu borbu koju osjećamo prema tim standardima (mrzimo ih, ali i dalje želimo izgledati kao ona manekenka na naslovnici). Mislim da mogu reći da većina žena, barem moje generacije, ima takvu psihološku borbu, i to je stanje koje me zanima i koje na neki način želim prikazati u svojim slikama.

Ali najbitnije mi je gledatelja potaknuti da preispita vlastito stajalište naspram suvremenih standarda ljepote i utjecaja medija. Ako to mogu postići, mislim da je to onda uspjeh.

Jam: U čijim domovima bi rado vidjela svoje slike?

Toni: Najradije bih svoje slike vidjela u galeriji ili muzeju.

Ako bi bile izložene u nečijem domu, najbitnije mi je da ta slika toj osobi ima nekakvo značenje, da nije samo dekor.

16

JAM #41

listopad 2013

Ivana Koren / Izložba mjesto: galerija Matice hrvatske e-mail: ikoren89@gmail.com

C Č

ak i ako se ne bavite grafitima, ništa vas ne može spriječiti da ih slikate. Grafit na platnu će biti posebniji, topliji i nježniji nego onaj koji nagrđuje ionako uništenu fasadu neke zgrade u užem centru Zagreba. Naravno, ništa vas ne sprečava da umjesto uništenog pročelja s grafitom naslikate to isto pročelje bez grafita i sliku ukrasite portretom, kako nam je Feđa Gavrilović naglasio, neke svoje zgodne prijateljice.

I dok se mi u JAM-u prisjećamo davnog doba 17. i 18. stoljeća kada su se slikali nagi ljudi u prirodnom okruženju rajskog vrta ili nekog francuskog parka, moramo se začuditi puritanizmu 21. stoljeća i do grla zakopčanim (zgodnim) mladim damama stjeranim pred zid ne bi li ga svojom prisutnošću barem malo uljepšale ili oživile. Jer bez njih bismo dobili dojam da se radi o nekim post apokaliptičnim slikama.

Uz prevelike slike uništenih pročelja, mogli smo vidjeti i puno manje (džepna izdanja) radove koji su nas oduševili porukama tipa “Stižem u 7”, “Ovo nije o tebi” ili “Ma sad nema veze :) “. Stručni žiri JAM-a Ivani Koren za ovu izložbu daje 4.75 od 5 JAM zvjezdica.

17

JAM #41

listopad 2013

Ivana Koren: Izložba

Feđa Gavrilović pozira s posjetiteljicama.

Povjesničarke umjetnosti Sonja Svec i Marijana Paula Ferenčić

Riječi pozdrava.

Izložba je bila mješavina gigantskih i džepnih radova.

18

JAM #41

listopad 2013

Igor Ilić / Marina Paulenka / Tjaša Kalkan

Ispit 2013

U

mjesto: galerija SC

web: http://galerija.sczg.hr

U

Zagrebu postoje ALU, AMU i ADU (pretpostavimo da ste dovoljno radoznali da ćete guglati ove kratice. Ako ne, živite zauvijek u srednjevjekovnoj tami neznanja). Svi misle da je studiranje na bilo kojoj od akademija mačji kašalj; tvrdnja sa kojom smo se iskustveno barem jednim djelom moramo složiti, jer za razliku od drugih fakulteta, ispiti i nisu neka greda (ako vas nije briga za ocjenu), ali zato zahtijevaju od svakog studenta 100% angažiranosti i vrijeme. Zato se na tim fakultetima najbolje i najčešće tulumari; jer su studenti stalno tamo.

Drago nam je da je baš ovaj ispit završio u galeriji Studentskog centra, jer ona to zaslužuje. Ispit iz fotografije na katedri za fotografiju ADU, postao je tako ispit iz komunikacije s publikom. Igor Ilić, Tjaša Kalkan i Marina Paulenka cijelu godinu stvarali su ove radove i s pravom su postavljeni u izložbeni prostor. Na vrlo inteligentan način pristupili su mediju koji se često pojavljuje u našem časopisu, ali ne na način da se bave problemima generacije, vjere ili prirodnim staništem kao problemom kojeg treba vizualizirati, a ne motivom kojeg treba iskoristiti.

19

JAM #41

listopad 2013

Ispit 2013

20

JAM #41

listopad 2013

Mit i Art / Mitas ir menas / Myth and Art mjesto: galerija BaÄ?va, HDLU web: www.menoparkas.lt

21

JAM #41

listopad 2013

Mit i Art

Umjetnici nakon “Pogled nalijevo! “ naredbe.

Začudne kontrapcije koje su uveseljavale sve prisutne FERovce.

22

JAM #41

listopad 2013

Mit i Art

23

JAM #41

listopad 2013

Mit i Art

I I

zložba “Mit i art” rezultat je suradnje Galerije Meno parkas iz Kaunasa u Litvi i domaćeg HDLU-a iz Zagreba. Prva izložba održana je ovog ljeta u Kaunasu. Troje litvanskih i troje hrvatskih umjetnika kroz svoje radove već tradicionalno se bave propitivanjem, a ako se pitate čega, odgovor je ovoga puta odnos mita i umjetnosti, i to svaki svojim jedinstvenim umjetničkim izričajem i pristupom.

Na izložbi se moglo vidjeti sve: od video radova, preko odjeće, fotografija i kipova do klasičnih slika. Teško je reći da nas je nešto iznenadilo ili fasciniralo, jer su šokovi koji su neki umjetnici željeli postići ostavili sve umjetničke veterane, ali i laike, potpuno ravnodušnima. Pitate se zašto? Odgovor je jednostavan: jer smo se u stvarnom svijetu nagledali toliko golotinje i odvratnih pristupa svemu postojećem (prelistajte bilo koji broj 24 sata samo na primjer) 24

da nas oveći kip penisa ili barbika sa nalijepljenom dlakavom vaginom ne može više uopće šokirati.

S druge strane smo napokon vidjeli odlične kreacije Tajči Čekade uživo, uživali smo gledajući gotovo dvodimenzionalne kipove Ivana Fijolića, dok nam je najveće iznenađenje bilo kada smo prepoznali lica na slici koja se na prvi pogled činila potpuno crnom (vidi sliku gore).

Izložba je posvećena fascinantnoj osobnosti Mikalojusa Konstantinasa Čiurlionisa, litvanskom skladatelju i slikaru, te njemu analognoj ličnosti u Hrvatskoj Natku Nodilu, historičaru, političaru, publicisti i mitologu. I dok je Čiurlionis nastojao ostvariti prožimanje slikarstva i glazbe u jedan umjetnički medij, Natko Nodilo u svojem je znanstvenom istraživanju ostvario međusobnu nadopunu historiografije i mitoloških istraživanja.

JAM #41

listopad 2013

mjesto: Studio Kabineta grafike

web: www.majarozman.com

Maja Rožman / grafike

S S

puštajući se u podrum kabineta grafike HAZU na izložbu nazvanu "vani\outside", s katalogom pod pazuhom i čašom vina u ruci, dočekuje nas veliko bjeletnilo.

Na zasljepljujuće bijelim zidovima - bijele grafike. Navikavamo oči na šok i uviđamo crne, pa i šarene tragove. Ali i ono što uvijek rezultira okretanjem očiju - tekst. Iskustvo kazuje da su to uvijek neke nebulozne žvrljotine, koje pokušavaju objasniti o čemu se izložba radi i kako je umjetnik rijetka, posebna i misteriozna zvjerka, u čiju se psihu može prodrijeti samo osmogodišnjom meditacijom na Himalaji i prihvaćanjem fruterijanstva. Ipak, kao ljudi koji i sami pišu gro tekstova, ne odolijevamo iskušenju čitanja, razmišljajući o opravdavanju ovog očitog gubitka vremena. Bum! Tekst koji je koristan?! Ali, ali... Naime, na grafikama su igre iz djetinjstva, a u tekstovima su napisana pripadajuća im pravila. Bacamo oko u katalog, koji je sve ovo vrijeme uživao strateški pozicioniran ispod pazuha, u nadi još dubljeg razumijevanja ove vesele izložbe. Au. Nakon izraza "fragmentarne ludičke arhivalije" odustajemo od kvazi-meta-fizike entropije i usmjeravamo srca natrag na igre iz nostalgičnog doba mladosti. Nesigurni je li uzrok umor ili kakva zla, podmetnuta nam u vinu, ipak ne uspijevamo sasvim shvatiti pravila igre "Oduzimanje". Ili se samo taktički pretvaramo, kako bismo dobili privatne instrukcije od Maje, sjećajući se nepobjedivosti u toj igri mladih (zlobnici bi rekli davnih) nam dana.

25

JAM #41

listopad 2013

Maja Ro탑man: Grafike

26

JAM #41

listopad 2013

Mirjana Modrušan

N N

akon dugo vremena odlučili smo vam predstaviti slikaricu koja to nije po struci, već se slikanjem bavi kao hobijem. Mnogi će reći da je i velikom broju akademskih slikara njihov posao postao hobi, dok se bave nečim drugim ne bi li preživjeli u ova umjetnicima nenaklonjena vremena.

Mirjana svojim umjetničkim djelima ne promišlja niti ne propituje. Slobodna je od egzistencijalno- filozofsko - religioznih rasprava o bitku i nebitku, te slika isključivo zbog ljubavi prema takvom načinu umjetničkog izražavanja.

Inspiraciju pronalazi u ljepoti življenja, prirodi, vlastitom hedonizmu (na čemu joj iskreno zavidimo) i zapravo svemu što je okružuje. Motivi njezinih slika su različiti, ali sama naglašava da se većinom radi o stvarima u koje se zaljubi nakon što ih vidi.

Iako je danas teško pronaći zadovoljne ljude, s ponosom vam predstavljamo radove osobe koja je zadovoljna i umjesto plača i tuge, sa svijetom želi podijeliti ljepotu koja se nalazi oko nje.

Za to dobiva JAM-ov javni rispekat!

27

JAM #41

listopad 2013

Mirjana Modrušan

28

JAM #41

listopad 2013

Valentina Stepan

Memoari mjesto: galerija VN e-mail: valentinastepan@gmail.com

29

JAM #41

listopad 2013

Valentina Stepan: Memoari

S S

ve češće u JAMu imamo priliku predstaviti diplomante različitih akademija i postaje nam jasno da polako dolaze nove perspektive generacije umjetnika.

Valentina je jedna od njih; sigurnim koracima popunjava prostore u kojima izlaže, elokventna je, zgodna, a radovi su joj odlični. Također moramo napomenuti kako predgovore volimo pročitati smo kako bismo se nasmijali riječima koje su tako vješto izvučene iz rječnika stranih riječi, ali Valentina je imala čak i odličan predgovor! Hvala Ivana!

Vratimo se na rad izložen u galeriji VN kojim je, kako i sama kaže, htjela je pokazati samu sebe. Izložila je tkanine koje u njoj bude sjećanja kako na osobe, tako i na događaje. Kad smo malo bolje razmislili, shvatili smo da je u pravu, svi imamo u ormaru neki komadić nenosive robe (takozvane prnje, buduće krpa za prašinu i sl.) koju čuvamo kako bismo oživili nama draga sjećanja. Od svih platna napravila je vremeplov koji bi netko kao Sheldon (Teorija velikog praska) najvjerojatnije pobio znanstvenim činjenicama, ali ovdje se radi o uspomenama za koje nitko do sada nije ustvrdio da su znanstvene činjenice. Osim psihologa i psihijatara, ali ovdje ipak govorimo o pravim znanstvenicima.

30

JAM #41

listopad 2013

Antonija Čačić

Welcome Croatia, Willkommen Croatia, Benvenuti Croatia mjesto: Europski dom, Zagreb web: http://www.europe.hr

31

JAM #41

listopad 2013

Antonija Čačić: Welcome Croatia, Willkomen Croatia, Benvenuti Croatia

O O

va mala izložba s velikim platnima u Europskom domu na prvi pogled nije baš previše zaokupljala našu pažnju. Više smo bili okupirani frustracijom da jedan tako veliki i potencijalan prostor na samom trgu Bana Jelačića stoji nedovoljno iskorišten. Nakon što se skupila šačica zainteresiranih koji su vjerojatno prolazeći pored haustora vidjeli da neki ulaze u njega, zalutali na prvi kat, izložbu je pokušala otvoriti voditeljica prostora, ali našu pažnju ipak je zaokupila sama autorica. Da, dobro ste čuli, ponekad se dogodi i da autori otvore svoje izložbe. Moramo priznati da smo se ugodno iznenadili kad je ispred nas stala sitna persona (osobama višim od dva metra ostali smrtnici su sitne persone, op. patuljastog ur.) u zelenim hlačicama i jednostavno, normalnim standardnim hrvatskim jezikom objasnila što njezini radovi predstavljaju. Obzirom da je Antonija profesorica struke, shvatili smo da nema potrebe da čitamo predgovor i pažljivo smo ju poslušali i onda nam je sinulo! Pa da to su stvarno gospodin Pahor i Vesna Pusić i još poneki političari čija su se imena uporno izbjegavala povlačiti po našim malim mozgovima, ali se besramno povlače po televizijama. Veliki portreti tih persona koje nas hladno gledaju s velikog platna, jasno prenose poruku o veličini koju misle da predstavljaju, a Antonija se još i lijepo dosjetila da ih oboji u boje njihovih zastava i time im da trunku nacionalnosti kojom se svi ponose.

32

JAM #41

listopad 2013

33

JAM #41

listopad 2013

100% ART umjetnost tekstila i kože u BiH

100% ART umjetnost tekstila i kože u BiH

mjesto: galerija Karas web: www.ulupuh.hr “Lišeni interesa i potpore društveno-ekonomskih struktura za ovaj segment kreativnog djelovanja, ovi hrabri kreativci, krećući se između primijenjene i lijepe umjetnosti, već za sobom imaju mnoge nagrade, priznanja i predstavljanja ne samo u regiji nego i modnim metropolama kao što su Beč, Pariz, New York, Miami FL itd.

Udruženje likovnih umjetnosti primijenjene umjetnosti BiH ovom izložbom prezentira dio domaćih kreativnih potencijala, ukazujući na napore pojedinaca, njihove vlastite inicijative i osobne angažmane koji zaslužuju temeljitije upoznavanje i pažnju šire publike.“

M

M

oramo biti potpuno iskreni i priznati da smo na ovu odličnu izložbu svratili sasvim slučajno. Na svu sreću, propustili smo gužvu na otvorenju gdje su kustosi i dizajneri najvjerojatnije s užasom u očima gledali kako se posjetitelji približavaju vinom i sendvičima njihovim izlošcima. Sada čvrsto vjerujemo da neke izložbe zaista treba posjetiti dva puta ako već dolazite na otvorenje, jer neke doživite tek kada se nađete sami s izloženim. Ovo je jedna od tih izložbi.

U praznoj galeriji proveli smo gotovo sat vremena. Oni koji znaju kvadraturu galerije Karas sada se sigurno pitaju: “Kako je to moguće u tako maloj galeriji?” Odgovor je u detaljima. Da smo iduće četiri stranice posvetili samo fotografijama izložaka, možda biste dobili bolji dojam o njezinoj veličini.

Najviše od svega oduševilo nas je prikazivanje filma (koji je prikazivao kostime u stilu dvadesetih godina) na pijesku koji je bio posipan po podu. Nakon gledanja projekcije, krenuli smo dalje po galeriji, provlačeći se između visećih torbica, prozirnih košulja, haljina i kabanica. Neke stvari zaista su bile tipične za današnje modne dizajnere: odjeća čije bi nošenje u krajevima kao što je Hrvatska bilo opasno po tjelesno zdravlje. Druge su bile itekako nosive unatoč neuobičajenim oblicima i kričavim bojama. Jedan od zabavnijih izložaka bila je haljina koje izgleda kao violončelo koja nas je podsjetila na modu ranih šezdesetih.

Zaključili smo da BiH nikako ne zaostaje za svjetskim trendovima, ali njihovim dizajnerima nedostaje domaće publike i pokrivenosti u lokalni medijima. Smiješno, s obzirom da ih veliki broj uživa priznanje publike i struke izvan domaćih krajeva.

34

JAM #41

listopad 2013

Krležin Ljubavni Kviz

A

A

ko vam netko još jednom kaže kako na kontinentu tijekom srpnja i kolovoza vlada sezona „kiselih krastavaca“, vjerujte, taj masno laže (vjerojatno se još oblizujući od zadnjeg posjeta noćnom Malom placu). A za vas koji čitajući ovaj broj mislite – da, sve je to super, ali to je samo u Zagrebu – donosimo breaking news – gdje god ima mladih kreativnih entuzijasta, ima i (kulturnih) događaja. Koprivničke ma-MUZE u koprodukciji s KKC-om Pixel, to dokazuju i ponovno dižu prašinu!

Naime, ovaj su mjesec odlučile posvetiti „daskama koje život znače“ i po prvi puta, 30. kolovoza ljeta Gospodnjeg 2013. ugostiti kazališnu predstavu mladog i perspektivnog autora Bojana Koštića.

Bojan, kao veliki zaljubljenik u Krležin lik i djelo, pripremio je psihotičnu komediju u dva čina nazvanu Krležin ljubavni kviz. Spajajući nekoliko Krležinih djela u skladnu cjelinu stvorio je inovativnu predstavu. Mladi entuzijasti, glumciamateri odradili su odličan posao i hrabro se uhvatili u koštac sa zahtjevnim ulogama; baš kao i mladi dizajner Andrija Večenaj koji je, doslovce ni iz čega, uspio stvoriti vizualno i izvedbeno zanimljivu scenografiju.

Forma kviza s troje natjecatelja u kojem je kao glavna nagrada ponuđena romantična večera s barunicom Castelli (Ema Sambol) uspješno parodira trivijalne popularne ljubavne kvizove u kojima muškarac/žena izabiru budućeg partnera između troje kandidata. Nagrada u obliku žene promatrane kao objekt (koja s tim nema nikakvih problema), dodatno ironizira situaciju te doprinosi slojevitosti mogućih značenja. Potpuno različita, opatica Angelika (Helena Fuker) predstavnica je „zamrznutog“ svijeta, svijeta (prisilno nametnute) religije i nepostojeće čistoće.

35

JAM #41

listopad 2013

Krležin ljubavni kviz

Trojica intelektualca: Leone Glembay (Ivan Grobenski), Filip Latinovicz (Mihovil Maloča) i Gabrijel Kavran (Pavle Bojanić) u žustrim, dinamičnim dijalozima propituju ljudske vrijednosti i ponašanja, umjetnost, otvoreno kritiziraju politiku, Crkvu i društvo u cjelini, u potpunosti korespondirajući s današnjim okolnostima. Žena u bijelom (Petra Sedlanić), kao glas podsvijesti, raskrinkava čovjekovu životinjsku proždrljivost, nezasitnost i licemjernu narav. Ozbiljne i teške teme ublažene su notom humora u liku voditelja kviza (Sandrino Sabolić) koji je postavljen kao savršena antiteza natjecateljima koji propituju autoritete, nelogične laži i svijet pretvaranja koji ih okružuje. Voditelj je lik kojeg zasigurno svakodnevno viđate (možda se i prepoznajete!) – ništa mu od njihovih „trabunjanja“ nije jasno niti ga zanima, bitno je jedino „držati se forme i protokola“, bez postavljanja suvišnih pitanja, živjeti život uljuljkan u prividnu sigurnost neprirodne svakodnevice i čekati da se zaspe, mirno i konačno nestane.

No, bez brige, mi nećemo nestati, a još manje zaspati. Upravo suprotno, zahvaljujući energiji i nevjerojatnom potencijalu ljudi koji nas okružuju i događajima koji nas neprestano tjeraju na kritičko razmišljanje – We are wide awake!

36

JAM #41

listopad 2013

Attractio Circuli

B

mjesto: galerija Prsten, HDLU web: www.hdlu.hr

B

ožo Raič nas poučava: “U relator-relata relaciji, različitost i identitet nečega su ovisni o “graničnoj” (limes) relaciji fluidnoga. Susret [pojedinačnoga s brojnim] u “limes-u” (granici kao crti) određen je, naizgled, repulsivnom neprivlačnošću (vis repulsiva) i atraktivnom privlačnošću (vis attractiva). Nalazeći rastok između repulzije i atrakcije u kontinuiranom toku, „limes“ oblikuju različiti utjecaji višeslojno pišućih intonacija. Proces duktuidnog toka spada u kružno područje „višega kraja“ [„kraj“, kao viša razina u umjetnosti kod Hegela] u kojem estetske kvalitete nepredočivoga, mišljenoga, bezobličnoga, uzvišenoga i nesvjesnoga poprimaju njihovu formalno-svjetlosno-tekstualnu rezonancu.“ Mi ostali smrtnici koji očito nismo shvatili o čemu se točno radi, mogli smo samo neuko uživati u vizualnim dosezima izloženih radova. Kako smo u intelektualno - moždanoj nemogućnosti shvaćanja izloženoga, možemo vam samo neuko prenijeti ovih nekoliko fotografija koje smo uspjeli slikati nakon višegodišnjeg proučavanja kako stisnuti gumb na fotoaparatu. Nakon toga su nam obrisali slinave brade i promijenili pelene te nas vratili u naše domove gdje o nama posebno skrbe. Jedan član redakcije se rasplakao kada je vidio kako su u svijetu šareni tramvaju dok je drugi pokušao polizati sliku. Kućama su nas vratili u američkom stilu: kratkim autobusom.

37

JAM #41

listopad 2013

Attractio Circuli

38

JAM #41

listopad 2013

Bojan Mrđenović / Budućnost mjesto:galerija PM, HDLU web: http://tinyurl.com/o89u2b4

K

K

roz fotografske cikluse Bojan Mrđenović (kako i sam ističe) bavi se odnosom prostora i društvenih promjena, odnosom javog i privatnog, osobnog i društvenog. Hrvatsku je najveći val takvih promjena zadesio 1990-ih godina kada započinje famozna tranzicija. Stoljetni civilizacijski jaz između razvijenih i nerazvijenih zemalja nastoji se premostiti promjenom dotadašnjeg totalitarizma u demokraciju, komunističko socijalističkog društva u kapitalističko društvo – u što kraćem vremenskom roku, bez pripreme, poduke – sve želimo odmah i sad! Najvažnije je biti „u trendu“, ma koju cijenu platili. Tako se do jučer socijalistička poduzeća dovode u ravnopravan položaj s novim tržišnim konkurentima pred kojima, u nedostatku znanja i vještina, pokleknu i raspadaju se.

Budućnost predstavlja arhetip takvog poduzeća, ali i sveukupnih promjena. Osnovano 1954. godine sa sjedištem u Pakracu, u zlatnim „Titovim“ godinama poslovnice niču diljem središnje Hrvatske, a raspadom Jugoslavije i spomenutim restrukturiranjem, ono slabi te 2006. godine odlazi u stečaj.

39

JAM #41

Fotografiranjem ovih zaboravljenih motiva, gurnutih na margine samog postojanja, autor progovara o njima, izdiže ih iz zaborava – ne kako bi nas nostalgično podsjetio na neka „bolja“ vremena – već kako bi propitao društvenu ikonografiju ove sredine i odnos različitih sustava i ideologija prema prostoru i ljudima, ali i odnos ljudi prema tom istom prostoru. Kuća Grgurić u centru Pakraca možda najbolje opisuje vrstu odnosa i našeg mentaliteta koji neprestano nepripremljen ulazi na nove terene, tapkajući u mraku u strahu od iskliznuća iz trenutne modernosti. Upravo zato je moguće, i rijetkima neobično i upitno, da se kuća izgrađena u secesijskom stilu mijenom vlasti transformira u prostor trgovačkog poduzeća, u arhitekturu s modernim prizvukom s koje je sve „neprimjereno“ (secesijski ornamenti) uklonjeno. Građanski duh arhitekture, ali i ljudi zamire pred naletom kolektivizma i jednoumlja. Padom totalitarističkog sustava ove se građevine pretvaraju u „ambijente pustoši i propasti“ ukazujući na rušilačku snagu prirode i čovjeka. Apsurdno, priroda se ovdje pokazuje humanijom – prirodna erozija je polagana, spora; dok je čovjekov nagon za uništenjem brz, brutalan i nemilosrdan – u skladu s individualističkom ideologijom bespoštedne kapitalističke borbe.

Baš kao što razmišljanje o budućnosti u nama budi svojevrsnu tjeskobu i nemir, tako i promatranje fotografija Budućnosti uzrokuje nelagodu. Kroz relikte izgubljenog vremena, pričom o ograničenom trajanju materijalnih zdanja i ideologija, problematizira pojam napretka te dehumanizacije društva (koje ne mari za čovjeka, a kamoli za kulturocid) u neizvjesnosti postojanja. listopad 2013

Bojan Mrđenović: Budućnost

40

JAM #41

listopad 2013