• One su pisale povijest svojim životima.
• Bile su izgnane iz gradova i carstava, morale su braniti svoje kule, odbaciti podrijetlo, bježati od muževa kako bi pisale, ili bi završavale po klinikama kada ne bi mogle objasniti kako se osjećaju.
• One su slikale, pisale, komponirale, pjevale, glumile, uÄ?ile, no svaka od njih nosila je vlastiti peÄ?at prokletstva.
• Jedna se ubila. Jedna je umrla u ludnici. Jedna je umrla protjerana. Jedna je sklopila oči stara, zaboravljena i sama.
• Jedna više nema ni groba...
• One su blažene koliko i proklete. Umirale su mlade, sredovječne ili u dubokoj starosti: životna dob nije narušavala vječnost koja ih je obilježila. • A prokletstvo je samo onaj nemir koji ih je pratio kroz cijeli život, činio kreativnim, hrabrim i – nezaboravljenim.
One su: CVIJETA ZUZORIĆ, JELENA ZRINSKI, SIDONIJA ERDOEDY RUBIDO, MARIJA JURIĆ ZAGORKA, IVANA BRLIĆ-MAŽURANIĆ, SLAVA RAŠKAJ, LJERKA pl. ŠRAM, DORA PEJAČEVIĆ, VESNA PARUN, ENA BEGOVIĆ, KATARINA KOSAČA KOTROMANIĆ, MILA GOJSALIĆ, ANA--KATARINA ZRINSKI, DRAGOJLA JARNEVIĆ, JULIJANA CANTILLY, MARTA EHRLICH.
Ivana Brlić-Mažuranić
Rođena je 18. travnja 1874. u Ogulinu Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića (otac Vladimir, djed Ivan, baka Aleksandra)
Ivana Brlić-Mažuranić počela je pisati poeziju, eseje i dnevnike vrlo rano, ali su joj prvi radovi objavljeni tek početkom dvadesetog stoljeća djela su joj prevedena na sve važnije svjetske jezike
Valjani i nevaljani Škola i praznici Slike. Pjesme Čudnovate zgode šegrta Hlapića Priče iz davnine Knjiga o omladini Iz arhive obitelji Brlić u Brodu na Savi Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata Srce od licitara Basne i bajke
Kuća u kojoj je živjela i radila Ivana Brlić -Mažuranić u Slavonskom Brodu.
četiri je puta bila predložena za Nobelovu nagradu, a 1937. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti primila ju je za svoga (dopisnoga) člana, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast
Nakon duge borbe s depresijom poÄ?inila je samoubojstvo u Zagrebu 21. rujna 1938. godine.
Grob Ivane Brlić-Mažuranić na zagrebačkom Mirogoju.
Spomenik Ivani BrlićMažuranić u Slavonskom Brodu.
Marija Jurić Zagorka rođena je 2. ožujka 1873. u Negovcu kraj Vrbovca.
Djetinjstvo je provela u Hrvatskom zagorju, dok je Pučku školu polazila u Varaždinu i Zagrebu.
Na inzistiranje majke krajem 1981. godine pristaje na udaju za čovjeka kojeg ni ne poznaje, mađarskog željezničarskog činovnika Andriju Matraja te s njim odlazi u Sambotel, 1892. godine.
Zbog ljubavi prema domovini odbija pisati u mađarskom duhu te 1895. bježi iz muževljeve kuće.
Kasnije se još jednom udala za kolegu novinara, Slavka Vodvaršku.
Umire 29. studenoga 1957. godine.
Obzoru izlazi prvi Zagorkin članak pod nazivom Egy Percz (Jedan časak).
1896. u
Na
preporuku biskupa Josipa Jurja Strossmayera ulazi u redakciju Obozora kao referent za mađarsko-hrvatsku politiku usprkos protivljenju Ravnateljskog vijeća koje je govorilo da će ugled Obzora pasti ako publika sazna da “tamo radi neka žena”.
Izvještavala je o političkim zbivanjima iz Parlamenta te je bila dopisnica iz Budimpešte i Beča. Aktivno je sudjelovala u političkim borbama i bila je glasna i oštra protivnica mađarizacije i germanizacije.
Pokrenula je i uređivala prvi list u Hrvatskoj namijenjen isključivo ženama “Ženski list” od 1925. do 1938., zatim list “Hrvaticu”. Unatoč tome stalno je bila izložena podsmijehu i poniženju.
Neko je vrijeme bila urednica Obzora, a surađivala je i u Vijencu.
Piše komedije, romane, jednočinke i satire.
Smatra se da je napisala oko trideset i pet romana, od kojih neki nisu dovršeni.
Kod čitateljstva je bila veoma popularna iako je Gjalski njenu literaturu nazivao “šundliteraturom za kravarice”.
Čak ni sama Zagorka nije baš pohvalno mislila o svojoj literaturi.
Tek se u novije vrijeme može govoriti o primjerenijoj pozornosti koja se daje njezinu djelu.
Koristila je pseudonime kako bi objavljivala djela: M. Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh, Jurić Vodvařka, Iglica.
Vi ste uranili u svemu, i možda bi tek ovo bilo pravo vrijeme za Vas” – Pavao Pavličić
”
Povijesni romani Grička vještica – ciklus od 7 romana -> Tajna Krvavog mosta, Kontesa Nera, Malleus Maleficarum, Suparnica Marije Terezije I, Suparnica Marije Terezije II, Dvorska kamarila, Buntovnik na prijestolju Gordana (1934.1935.) Kći Lotršćaka (1921.-1922.) Kraljica Hrvata (1937.-1939.) Kneginja iz Petrinjske ulice (prvi hrvatski kriminalistički roman) Kamen na cesti(romansirana biografija Zagorke)
Drame Kalista i Doroteja (napisala sa 14 godina) Filip Košenski Evica Gupčeva Romani Plameni inkvizitori Republikanci Vitez slavonske ravni Jadranka Roblje Mala revolucionarka Nevina u ludnici Crveni ocean
“Svaka je duša za sebe tajna kao i one zvijezde gore koje gledamo.”
Spomenik Mariji Jurić Zagorki u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu