KAKO SU NASTALI MASLAČCI Bio jednom jedan vrlo pristojan osmogodišnji dječak po imenu Krešo. Živio je u prelijepom, sunčanom gradu na četiri rijeke – Karlovcu. Bio je odličan u školi pa su se njegovi roditelji stvarno imali čime ponositi. Jednoga ljetnog jutra mama ga je zamolila da joj kupi maslac u obližnjem dućanu. Nakon što mu je dala novac, Krešo je mogao krenuti. Otrčao je do dućana, pristojno pozdravio tetu prodavačicu, kupio maslac i pošao kući. Na putu do kuće susreo je prijatelja iz razreda. Bio je to Mirko, jedan od najspretnijih nogometaša u razredu. Vidio ga je kako trči za loptom i igra se sam. Otrčao je do njega i mahnuo mu u znak pozdrava. Mirko mu je odmah ponudio da odigraju jednu igru na što je Krešo odmah pristao. Nakon što je poslao mami poruku da s Mirkom igra nogomet, ostavio je maslac na zidiću i pošao se igrati. Maslac je ležao na zidiću i grijao se, i grijao i grijao na toplom suncu. Netko bi rekao da je uživao u sunčevim zrakama, ali njemu u stvari uopće nije bilo ugodno. Postalo mu je prevruće i počeo se topiti. Postajao je sve mekši i sve manji. Krešo je, u žaru igre, potpuno zaboravio na svoj maslac. S Mirkom je uživao u napetoj nogometnoj zabavi.
Odjednom su, namamljena loptom ili možda mirisom maslaca sa zidića, dotrčala dva velika psa želeći se igrati s dječacima. Krešo i Mirko su se prepali i trkom krenuli prema kući. Kad je mama pitala Krešu gdje mu je maslac, sjetio se da ga je zaboravio na zidiću. Sunce je sve više peklo i vani je zaista bilo vruće ali to nije spriječilo Krešu da se požuri natrag.
Kad je Krešo stigao do igrališta i prišao zidiću, maslaca više nije bilo. Na zidiću je stajala samo prazna folija u koju je maslac bio omotan. Tamo su bili i jarko žuti cvjetovi. Bili su žuti kao maslac koji je tamo do maloprije stajao. Krešo je omot bacio u smeće, a cvijeće je ubrao i odnio mami na što se mama jako obradovala. Natko ih je kasnije nazvao maslačcima po rastopljenom maslacu.
DORA KUČAN OŠ DUBOVAC KARLOVAC, 2015.