SRETNI GRAD Jedne je večeri u Tužnogradu Sara tražila mamu da joj ispriča priču o Sretnogradu koji je postao Tužnograd. U Tužnogradu je uvijek bila večer pa nikad nisu znali kada je bilo vrijeme za spavati. Sarina mama je gledala TV serije koje su ubrzo završile. Obje su se obukle u pidžame i oprale zubiće. Mama je ušla u Sarinu sobu i sjela na krevet. Kada je započela priču, Sara je odmah počela razmišljati kako sunce sja, kako se djeca igraju i kako drveće ima lišće, a ne kako je sada tu u Tužnogradu. Mama joj je rekla da je to bila prije 8 godina, Sara je mamu malo prekinula da izbroji koliko je ona tada imala godina. Tada je imala… 1 godinu. Kada je to rekla, zaspala je. Sara se obukla jako brzo i jako rano, uzela je svoju zviždaljku za rode i malu vrećicu. Sara je mami rekla da ide Sretnograd. Kada je Sara zazviždala, rode su odmah doletjele i primile ju za ruke. Mama Sari pošalje poljubac, a ona njoj mahne. Rode i Sara odletjele su jako daleko, miljama daleko. Kada su prošli već miljama daleko, naiđu na neku dugu što uopće nisu znali kao vodi. Sara je mislila da vodi do vrča s blagom, ali to uopće ne postoji. Rode su se već jako umorile, pa su legli na dugu. Rode su pokrile Saru svojim mekim krilima, jer je u visinama bilo jako hladno. Baš u tom trenutku dođe Srećkić policajac: on je pokrenuo dugu, jer je duga u Sretnogradu zapravo bila cesta. Sara i rode jurile su po dugi. Nakon nekoliko sati vožnje, Sara i rode su se probudile. Kako se budila i rastezala, a bila na rubu dugo, pala je! Kada je pala, rode su znale da Sara pada u Sretnograd, pa je nisu išle spašavati. Jedna od tih roda mahnula je Sari u znak da će sve biti dobro. Sara je bila jako uplašena. Sara je sletjela u meku travu, baš pored cvjetova koje je tražila. Tamo je bilo jedno staro drvo koje je pričalo i sve drugo kako je Sara zamišljala.
Kada je Sara vidjela gdje je, upita staro drvo može li dobiti kakvo voće. Drvo joj da jednu veliku lubenicu i baci joj je ravno u ruke. Drvo se već umorilo od darivanja, pa je zaspalo. Sara je čula da koga posipaš prahom sretnog cvijeta, taj će biti sretan. Sara je iz svakog cvijeta uzela prah u vrećicu. Kada je sakupila sav prah, cvjetovi su nestali, a ispred Sare se stvorila djevojčica zvana Sanja, pružila joj je ruku da se može dići. Kada su se upoznale, Sara je bila pozvana kod Sanje u salon. Kada je Sara došla u salon, Sanja ju je našminkala i rekla joj da dođe, da ima još toga. Kada je Sara došla, dobila je prelijepu haljinu. Već je bilo vrijeme za poći u novi Sretnograd. Sara je zazviždala i samo je jedna roda došla po nju, druga nije mogla zato što čeka da se izlegne jaje. Oni su išli po dugi, opet, ali ovaj put je bila brža roda od Sare. Kada se Sara vratila u Tužnograd, prosipala je prah cvjetova po cijelom gradu. Baš u taj trenutak izlegne se mala roda i ljubav se počinje širiti. Od tada su uvijek bila dva Sretnograda.
ELENA KOVAČIĆ OŠ DUBOVAC KARLOVAC, 2014.