Mihić broj 17 by Knjižnica Osnovne škole Antuna Mihanovića

17 broj

tema broja:

TEHNOLOGIJA I MI

Lipanj 2017. LIST OSNOVNE ŠKOLE ANTUNA MIHANOVIĆA

IMPReSSUM MIHIĆ

mihić

gdje je Što

List Osnovne škole Antuna Mihanovića, Zagreb Broj 17 Glavna i odgovorna urednica Vanja Jurilj, dipl. komp. i dipl. knjiž. Uredništvo Jelena Crnogorac; 8.c David Šimunović, 8. c Ema Mlinarić, 8. a Karlo Ambreković, 6. a Lektura Nives Glavak, prof. Olivera Čolić, prof. Željka Szabo, prof. Likovni radovi na naslovnici i korici Ilija Mišetić, 3.a, David Krznarić, 5.a Likovni elementi na naslovnici i u časopisu radovi učenika Osnovne škole Antuna Mihanovića Prijelom: Tatjana Strinavić Tisak: Mali Ivica Tiraž: 400 primjeraka Lipanj, 2017.

PleS Je moJ ŽivoT ...........................................................................4 STo goDina PriČa iZ Davnina .............................................6 PrekraSno Je ŠTo Smo raDili Svi ZaJeDno ............7 JoŠ glaSniJa knJiŽna Booka ...............................................8 oD TuŽnog PoČeTka Do SreTnog ZavrŠeTka .......9 miSlimo Zeleno ...........................................................................10 PiSmo ZemlJi ...................................................................................11 nagraĐeni raDovi na ŠkolSkom naTJeČaJu „PlaneT ZemlJa“ .........................................................................12 PoHvala PriJaTelJSTvu .........................................................14 ruŽiČaSTi oglaSnik ..................................................................15 Prvi raZreDi ...................................................................................16 oSJeTiTi Se uSPJeŠnim .............................................................18 PriJaTelJ, a ne naSilnik........................................................19 naSilJe PreSTaJe ovDJe .........................................................20

Za prijateljstvo i ljubav Uobičajeno je već žaliti se na mlade i prigovarati vremenu u kojemu živimo. Kad ih vidimo kako stalno zure u mobitele, vise u nedogled na računalima, pomislimo kako zaista nema previše nade u neku bolju budućnost. A onda, kada imate povlasticu biti urednicom školskoga lista i pročitati i vidjeti sve to što se, ponekad nježno, ponekad snažno i glasno, probija iz njihovih bića, onda vidite da je sve na svome mjestu - dobro je još tu, prave vrijednosti su žive! Naši učenici, bez obzira na različit uspjeh u školi i dojam koji ponekad ostavljaju, u dubini svoga bića uče i poštuju vrijednosti koje je učenica Ema Mlinarić u svome radu lijepo iskazala: „razvili smo ono što će nam stvarno trebati u životu i što je najvažnije, a to je ljubiti jedni druge“. Zbog toga ovaj broj školskoga lista, skrivenu iza svih tema kojima se bavi, provlači i temu ljubavi i prijateljstva. Pred vama je, od tiskarske boje još mirisnih, 48 stranica 17. broja Mihića! Vaša urednica

Tema BroJa: TeHnologiJa i mi .........................................21 DJeca SPaJaJu ProŠloST i BuDućnoST .....................33 DJeDovi i Bake u ŠkolSkim kluPama ili Je li nekaDa Sve Bilo oZBilJniJe?.............................................34 ZaŠTo Smo uSPJeli.....................................................................36 HoD Po liniJi ProŠloSTi i BuDućnoSTi .....................38 moJe Srce PJeva ...........................................................................40 ŠkolSke i neŠkolSke ZgoDe i neZgoDe ..................41 naŠi PokuŠaJi i PoSTignuća ............................................42 PriČa iZ ZemlJe manga Junaka ......................................44 na mami Je naJlJePŠa lJuBav ...........................................46

izdvajamo

MIHIĆ

Str. 4 – 5

Ples je moj život

Str. 21 – 32

Tema broja: Tehnologija i mi

Privlačni svjetovi digitalnih igara 30

Budućnost je blizu …gdje smo mi?!

Str. 46 – 47

o ljubavi i drugim dobrim silama

Uspjesi, talenti, ljubavi

MIHIĆ

Ples je Moj Život

Državno natjecanje u show dance-u, stepu, jazzu i modernom plesu održano je od 13. do 14. svibnja ove godine u Osijeku. Plesni studio STEP BY STEP na tom je natjecanju imao puno plesača. Ipak, jedna se plesačica naročito rasplesala, plesala je solo, par, trio, malu grupu, formaciju... i osvojila 9 zlatnih medalja i 2 srebrne! To je naša učenica Patricija Kršić.

Patricija, možeš li nam se ukratko predstaviti? Koliko imaš godina i u koji razred ideš? Kako i zašto si se odlučila za ples? Jesi li i ranije imala ovakve uspjehe? Imam deset godina i idem u četvrti razred. Počela sam plesati još u vrtiću, nastavila sam ovdje u školi i moje zanimanje za ples se sve više razvijalo. I ranije sam imala nastupe i osvajala medalje, ali ovoga puta je uspjeh bio najveći.

jazz solo - neW York, neW York

Na zadnjem natjecanju si osvojila jedanaest medalja, devet zlatnih i dvije srebrne! Možeš li nam opisati kako si se osjećala? Bila sam jako sretna i ponosna na sebe. Sretna sam jer sam daleko dogurala i već se veselim idućem natjecanju. Dobro plešeš i osvajaš puno medalja. Kako to postižeš, kako usklađuješ sve obaveze i tko ti pruža podršku? Svaka medalja ima svoju priču. Za svaku moju medalju je zaslužna i trenerica i redovito vježbanje. Treninzi mi traju tri do četiri sata svakodnevno. Podršku mi pružaju roditelji, prijatelji i trenerica.

Osvojene medalje Koreografije u kojima je Patricija Kršić osvojila zlatne medalje su: Step solo - Klapp your hands; Step parKlavirist i neposlušna nota; Step trio - Different; Step mala grupa - Doing my thing; Step formacija - Dr. Jazz; Moderni ples, mala grupa - Perpetuum mobile; Moderni ples, formacija - We can all be somebodies angels; Jazz par - I got rithym; Jazz mala grupa -That’s Jazz. Srebrne medalje je osvojila s koreografijama: Modern solo Neverland i Jazz solo - New York, New York.

O plesnom studiju Step by step

Priča iza medalja Medalje si osvojila samostalnim nastupima, duo i trio nastupima, i u nastupima u maloj grupi i formaciji, i to u stepu, modernom plesu i jazzu. Je li uobičajeno da netko nastupa u toliko kategorija? U formaciji plešu svi plesači iz kluba i oni imaju treninge tri puta tjedno po dva sata, a ako je plesač dobar i želi više trenirati i nastupati onda pleše male grupe, trija i parove. Samo najbolji plesači plešu sola, ali oni i treniraju više. Mi treniramo više plesnih tehnika, netko više voli step, jazz ili modern pa je u tome i uspješniji. Ja volim sve tehnike tako da nastupam i natječem se u više kategorija. Nastupila si s puno lijepih koreografija, tko ti ih je sve osmislio? Većinu koreografija mi je osmislila trenerica Jasminka Zajec, a neke njezina kćer Vendy Zajec. Svaka koreografija ima svoju priču i svoje značenje. Nove koreografije postavljamo na 5 do 6 treninga tijekom dva do tri tjedna i onda ih uvježbavamo po dva tri mjeseca svaki dan.

Plesni studio Step by Step djeluje već 25 godina na području Grada Zagreba pod umjetničkim vodstvom prof. Jasminke Zajec, bivše učenice naše škole. Godišnje je u rad Studija uključeno od 500 do 700 aktivnih članova, životne dobi od 4 do 48 godina koji treniraju od dva pa do dvanaest sati tjedno. Godinama postižu zavidne uspjehe na domaćoj i međunarodnoj sceni. Bili su državni, europski i svjetski prvaci u različitim plesnim kategorijama. Jedan od najvećih uspjeha Plesnog studija Step by Step je također povezan s našom školom. Naime, naša bivša učenica Klara Naka je 2010. godine među 200 kanditakinja odabrana za ulogu Lee Deutch u filmu Lea i Darija, upravo zbog toga što je bila višestruka svjetska i Europska prvakinja u stepu – plesala je u studiju Step by Step.

naŠa plesna grupa u puBlici

Kako izgleda tvoj uobičajeni radni dan? Budim se oko sedam sati. Doručkujem i odem u školu. U školi sam četiri do pet sati. Nakon škole idem doma ručati i napisati zadaću. Spremim se i idem na trening. Poslije treninga idem spavati. Je li ti naporno ići na treninge? Nije mi naporno ići na treninge jer ples je moj život i volim ga. Uvijek sam sretna kad dođem na trening. Na treningu mi je zabavno i uvijek plešem svojom voljom. Koja je razlika u tvome pristupu školi i plesu? Na što trošiš više vremena?

step ForMacija -Dr. jazz

Školu pokušavam napraviti najbolje što mogu, a ples više doživljavam kao zabavu. Više vremena trošim na ples. Što bi poručila našim učenicima koji žele ostvariti uspjeh u onome čime se bave? Poručila bih im da daju sve od sebe, da budu spremni na veliki trud ako žele uspjeti. Što planiraš u bližoj i daljoj budućnosti u svojoj plesačkoj karijeri? Nastavit ću dalje plesati i usavršavati svoja znanja promatrajući i učeći od boljih plesača. Željela bih i putovati svijetom i upoznati plesove drugih naroda i kultura.

karla Zeko, 4.a

steperice, prije proglaŠenja poBjeDnika

MIHIĆ

Kazališna družina RAZKAZ

MIHIĆ

sto godina Priča iZ davnina

nastup u kazaliŠtu viDra

Volite li čitati lektiru? Znate li da lektira može biti avantura? Učenici 4. b razreda na oba pitanja odgovaraju: DA! Saznajte zašto.

Nova školska godina, novi zadatak i novi izazov. Odmah nakon uvodnog sata lektire, počela je avantura za cijelu školsku godinu. Prva lektira Priče iz davnine Ivane Brlić Mažuranić: činjenica koja naizgled ništa ne znači. A onda saznamo: knjiga je je prvi put izdana točno prije sto godina -1916. godine! Čekajte malo… To znači da djeca ove bajke čitaju već sto godina? Nije li to razlog za slavlje!? Naravno! Cijele školske godine bavili smo se tom knjigom. Najprije je valjalo knjigu pročitati. Obvezne bajke za lektiru su Regoč i Šuma Striborova. Međutim, u knjizi ima još šest prekrasnih bajki: Kako je Potjeh tražio istinu, Ribar Palunko i njegova žena, Jagor, Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, Toporko i devet župančića i Sunce djever i Neva Nevičica. Tko je htio, pročitao je sve. A htjeli smo svi!!! Nakon čitanja, slijedila je teška rasprava. Koja nam se bajka najviše sviđa? I koju ćemo odabrati da upravo ona bude naš predložak za novu predstavu? Dugo smo raspravljali, vagali, dogovarali… ali na kraju je odlučeno: Sunce djever i Neva Nevičica bit će nova predstava Lutkarskog kazališta RAZKAZ! Slijedila je zajednička dramatizacija teksta, čitaće probe i izrada lutaka. Priličan je broj zanimljivih i izazovnih likova: Neva, Oleh ban, Mokoš, mlinar, mlinarica, Sunce. U studenom su počele prve probe i učionica nam je postala prava kazališna radionica.

Čim smo se vratili sa zimskih praznika, svaki dan smo vrijedno radili za naš prvi nastup koji je bio u siječnju: Općinski LIDRANO u Kazalištu Knap na Peščenici. Dobili smo odlične kritike i prošli na županijsko natjecanje. Popravljali smo neke sitnice, mijenjali glumce i brzo je došao dan novog nastupa: Županijski LIDRANO u Kazalištu Vidra. Bilo je napeto, zanimljivo i uzbudljivo. Opet odlične kritike, međutim, nismo prošli dalje. Nije nam žao, pobjednici su zaista bili odlični! Tamo nekada, odmah nakon stočetrdesetiprvog rođendana Ivane Brlić Mažuranić, priredili smo u našem Lutkarskom kazalištu RAZKAZ dvije predstave za našu najbolju i najdražu publiku, prijatelje iz Škole i roditelje. To je doista bila kruna našeg četverogodišnjeg rada. Publika je bila prezadovoljna, a mi sretni što smo uspjeli na publiku prenijeti sve osjećaje koje smo sami proživjeli družeći se s bajkama Ivane Brlić Mažuranić. Lutke još uvijek nismo spremili u ormar. Neka budu s nama! Neka nam do kraja školske godine osvjetljavaju naše đačke dane i zajedničko četverogodišnje druženje. Davorina Bakota, voditeljica Kazališne družine RAZKAZ

Kazališna družina RAZKAZ

PreKrasno je Što smo radili svi zajedno

Prekrasno je što smo radili svi zajedno: moji prijatelji, učiteljica i ja. Bilo mi je teško naučit tekst, ali ga još uvijek znam i mislim da ga nikad neću zaboraviti.

luka novoSel Rad na predstavi je bio zabavan i uzbudljiv. Naučio sam kako se glumi što sam uvijek htio. Bilo me je strah kad smo prvi put nastupali pred publikom jer sam se bojao da ćemo sve zabrljati, ali kad smo završili odmah sam htio sve odigrati još jednom.

marko meĐimorec U predstavi je sudjelovao cijeli razred. Meni je to bilo urnebesno. Ponekad je bilo naporno ponavljati sve ispočetka, ali se na kraju taj trud isplatio.

miJo DoroDa Najbolje u radu na predstavi Sunce djever i Neva Nevičica je to što smo dva put glumili predstavu u pravom kazalištu, jednom u Knapu, a drugi put u Vidri. Bila sam najsretnija kad smo u Školi nastupali za djecu iz naše škole. Svi su nam poslije na hodniku govorili kako smo bili odlični.

PeTra JureŠić

Priprema kazališne predstave donosi u školski rad nešto novo, potiče zajedništvo, kreativnost, razvoj govornih vještina i umanjuje strah od javnog nastupa. Sve su to osjetili i primijetili članovi Kazališne družine RazKaz

Kad smo radili predstavu, naučio sam da se moramo slagati i dogovarati da bi sve dobro ispalo.

maTiJa HorvaT

plakat za preDstavu

Rad na predstavi bio je ponekad jako težak i naporan ali, nam se sve to isplatilo. Kad smo nastupali na LIDRANU, sva sam se stisnula kao gruda. Sve je na kraju odlično ispalo.

nika markuŠić Dok smo radili predstavu nije mi bilo teško, nego sam uživala sa svojim prijateljima iz razreda. Na natjecanju smo bili jako uzbuđeni. Mislim da nikad neću zaboraviti bajke Ivane Brlić Mažuranić, pogotovo bajku Sunce djever i Neva Nevičica.

Dora iPŠa Dok smo radili na predstavi, naučili smo surađivati. Nije mi bilo naporno, nego jako zabavno. Žao mi je što toga više neće biti.

magDalena Jelić – roZić zaDrŽali sMo lutke, neka joŠ Malo BuDu uz nas!

MIHIĆ

Obilježavanje Međunarodnoga dana dječje knjige

MIHIĆ

joŠ glasnija KnjiŽna booKa

lana Čović, ivan gligora i anja janković

u talk sHoWu ‘aH ta lektira’ na pozornici nsk

U travnju slavimo rođendan poznatoga bajkopisca Hansa Christiana Andersena. Na njegov rođendan, 2. travnja, u svijetu se već četrdeset godina obilježava Međunarodni dan dječje knjige. Hrvatska udruga školskih knjižničara toj se proslavi pridružuje manifestacijom Knjižna booka. Naši su učenici sudjelovali na dvije dosadašnje Knjižne booke, ali ove godine po prvi puta i u njenom programu.

Učenici 7.b razreda naše škole, na trećoj po redu Knjižnoj booki, predstavili su se igrokazom Ah, ta lektira (mentorica prof. Olivera Čolić). Njihova izvedba zapravo je talk show u kojem je voditeljica (Lana Čović) ugostila poznatog pisca Pavla Pavličića ( Ivan Gligora) i njegovog zanimljivog lika iz djela Dobri duh Zagreba, Valentina Kneza (Anja Janković). Posebno dojmljiv nastup na Knjižnoj booki imao je Tin Pišonić koji je monologom, po motivima iz romana o Harryju Potteru, Praskozorje, suton, utiha smorac (mentorica prof. Nives Glavak), oduševio publiku i pobrao gromoglasni pljesak. Iznenađenje dana, po mnogima i zvijezda programa, bila je lutka H.C. Andersena u prirodnoj veličini koju su izradili učenici Likovne grupe naše škole uz mentorstvo Mark Antonija Cinnotija, profesora Likovne kulture.

Dojmovi učenika

Na Knjižnoj booki najviše su mi se svidjeli voditelji. Njihov razigran način vođenja i njihova uigranost ostavili su me bez daha. Svidjeli su mi se i neki nastupi, a osobito nastup učenika iz MIOC-a. Mislim da je i moja grupa (Ivan Gligora, Lana Čović, Anja Janković, Tin Pišonić) napravila izvrstan posao jer smo bili kratki i jasni, a dobili smo i najjači pljesak. No sve njih zasjenio je nastup Harryja Pottera (nije da se hvalim, ali to sam bio ja!).

Tin PiŠonić, 7. B

Sudjelovali smo u programu sa srednjim školama. Budući da smo bili najmlađi, bilo je pomalo i straha, ali usprkos tomu dobro smo se zabavili. Dobili smo puno pohvala… Bilo je to jedno novo iskustvo koje je vrijedilo probati.

lana Čović, 7. B

» tin piŠonić izvoDi Monolog praskozorje, suton, utiHa, sMorac

Pažljivo smo pratili nastupe izvođača i nestrpljivo čekali svoj red. Izvedbe su bile zabavne i zanimljive. Kad smo se popeli na pozornicu bili smo jako uzbuđeni, a na kraju i zadovoljni nastupom. Bilo je ovo prekrasno iskustvo. Svidjelo mi se što se na ovom događanju potiče učenike da razvijaju ljubav prema knjizi i stječu čitateljske navike. Nadam se da će mi se ponovno pružiti prilika sudjelovati na Knjižnoj booki.

anJa Janković, 7.B

razigrani, MaŠtoviti i neponovljivi voDitelj siniŠa cMrk

Što smo naučili o Hansu Christianu Andersenu

od tuŽnoG PočetKa do sretnog zavrŠetKa

Ove smo školske godine na našim susretima Knjige i kolačići u školskoj knjižnici započeli s čitanjem knjige o životu Hansa Christiana Andersena. Naša knjižničarka nam je objasnila da se na dan Andersenova rođendana u cijelome svijetu obilježava Dan dječje knjige. Tim povodom su naši stariji učenici i profesor Likovne kulture Mark Cinnoti napravili i lutku s Andersenovim likom. Zato nam se činilo važnim saznati nešto više o tom poznatom bajkopiscu.

o knjižnoj booki Knjižna booka je svečanost knjige i čitanja koju u suradnji s partnerima i prijateljima knjige i čitanja povodom Međunarodnoga dana dječje knjige, organizira Hrvatska udruga školskih knjižničara čije je višegodišnja predsjednica naša knjižničarka Vanja Jurilj. Svečanost ovogodišnje Knjižne booke održana je u ponedjeljak, 3. travnja u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Treća po redu Knjižna booka bila je drugačija od dosadašnjih. Drugačijom ju je, prije svega, učinilo sudjelovanje učenika srednjih škola. Maštovitu, stvaralački i izvedbeno besprijekornu slikovnu podlogu za događaj priredili su nam učenici Gimnazije Sesvete, Gimnazije Tituša Brezovačkog, VII. i XV. gimnazije, a glazbom su prostor obogatili učenici Glazbene škole Ivan Zajc. Toga je dana u auli Nacionalne i sveučilišne knjižnice knjižno-boočilo više od 200 učenika osnovnih i srednjih škola Grada Zagreba, Zagrebačke županije, Bjelovarsko-bilogorske i Brodsko-posavske županije. Za booku su ih pripremili njihovi mentori, a toga dana kroz Booku vodili voditelji Siniša Cmrk i Vanja Jurilj.

zajeDniČko Čitanje knjige

‘siroMaŠni DjeČak iz oDensea’, Životopisa H.c. anDersena

H. C. Andersen je bio sin siromašnog postolara. Kao dječak je otišao u glavni grad Kopenhagen. Zanimao se za pjesmu i glumu zato što mu je tata čitao priče i izradio malu pozornicu. Kasnije je počeo pisati priče o svom životu i postao je slavni danski pisac bajki.

Sjećam se da je H. C. Andersen za Svetu pričest dobio novac. Njegova majka mu je obećala odlazak u Kopenhagen. Do tamo se vozio kočijama i brodom. Želio je postati plesač, pjevač ili glumac u kazalištu. Otišao je kod balerine i počeo plesati i pjevati. Balerina se čudila dječaku. Otišao je u kazalište i ravnatelj mu je rekao da je premršav i da zato ne može dobiti posao. H. C. Andersen mu je rekao da će se udebljati ako dobije dobru plaću.

H. C. Andersen je bio siromašan. Rodio se u Danskoj. Od malih je nogu imao želju za pisanjem.

erika munko, 2. a siniŠa cMrk i vanja jurilj

u DruŠtvu H.c. anDersena

Andersen je bio siromašan. Igrao se samo ručno izrađenim lutkama.

leon ČaBraJec, 2. a

H. C. Andersen je bio siromašan. Dobio je od mame za poklon nove žute čizme. Svi su mu se zbog njih rugali. Znao je biti i do pet dana gladan.

Paola DoBrić, 2. a

iva ŠaPina, 2. a

nikŠa BoŠnJak, 2. a

voDitelji knjiŽne Booke

H. C. Andersen je rođen u Odenseu u Danskoj. Bio je siromašan. Otac mu je bio postolar. Čitao mu je često priče.

lana koleTić, 2.a

H. C. Andersen je imao težak i tužan život. Bio je jako siromašan. Htio je glumiti u kazalištu. Otac mu je bio postolar. Umro je kad je Hans Christian imao samo 10 godina.

karlo Čule, 2.a

H. C. Andersen je bio siromašan dječak. Živio je u Danskoj. Od ranog djetinjstva mu je otac pričao priče i čitao knjige. Andersen je volio čitati kao i njegov otac. Otac mu je umro još dok je bio dječak. H. C. Andersen je htio postati glumac. S 14 godina je otišao u Kopenhagen. Putovao je kočijom, brodom, opet kočijom i pješice. Htio je glumiti u kraljevskom kazalištu, ali ga nitko nije htio primiti. Ostao mu je samo jedan novčić. Često je bio gladan. Poznati umjetnici su skupljali novac za njega. Dobio je 70 novčića i bio je sretan. Postao je pisac i postao je slavan!

lorena DoBrić, 2.a

MIHIĆ

Mladi čuvari prirode

MIHIĆ

mislimo zeleno

preDstavljanje naMirnice Mjeseca

Tijekom ove školske godine Mladi čuvari prirode 3. b odjela sudjelovali su u mini- projektu „Mislimo zeleno”. Kao dio projekta, održano je predstavljanje određenih prehrambenih namirnica, a nazvali smo ga „Namirnica mjeseca”. Učenici su bili podijeljeni u skupine i bila im je zadana namirnica koju će predstaviti ostalim učenicima. Trebali su predstaviti brokulu, kupus, bundevu, mrkvu, blitvu, luk, krumpir i cvjetaču. Učenici su izrađivali plakate, pripremali kvizove i igrokaze, a roditelji su pripremili hranu koju su učenici u školi kušali. Ukoliko im se jelo svidjelo, učenici bi uzeli recept za njegovo pripremanje. Bili su zanimljivi predavači, pozorni slušatelji, a svi smo se odlično zabavljali i učili. Cilj ovog malog projekta je bio da učenici upoznaju nove namirnice, ali i da saznaju nešto više o prehrambenim vrijednostima namirnica koje svakodnevno jedu te o njihovoj zdravijoj pripremi. Sve smo to činili s ciljem pravilnog razvijanja dječjih prehrambenih navika koje su vrlo važne za njihov psihofizički razvoj. Ksenija Kolar, učiteljica 3. b i voditeljica Mladih čuvara prirode

Učenici vole samostalno istraživati pa makar to bilo o brokuli, kupusu, blitvi… Uz dobar plan i malu pomoć roditelja, ostvarili smo jedan zanimljiv mali projekt u kojem su učenici naučili nešto više o hrani koju jedu, ili bi je barem trebali jesti, svaki dan!

kuŠanje Hrane je uvijek zaniMljiv naČin uČenja

Mladi čuvari prirode

Pismo zemlji

Dan planeta Zemlja je dan u kojem više nego obično razmišljamo o tome koliko nam je dragocjen planet na kojem živimo. Učenici 3. b razreda

MIHIĆ

MATEJ PETROVĆ 3.B

Draga moja Zemljo! Dobro jutro! Kako si? Jesi li dobro? Kako su tvoja mora? Ima li još račića, ribica, hobotnica, školjki? Kakva je priroda, je li čista ili zagađena smećem? Grade li ljudi puno tvornica? Obećavam da ću ti pomoći. Počistit ću sve smeće i postat ću ti najbolja prijateljica. Tvoja Ameli

TIJANA BREZARIĆ 7.A

LAURA VUJASINOVIĆ 7.B

ANJA STRANJIK 7.B

ANAMARIJA KAŠNAR 7.B

ameli TuŠek, 3.B

Draga Zemljo, kao tvoj prijatelj, želim da ti nitko ne čini zlo, želim da te svi čuvaju i da ne bacaju smeće po šumama, jer bez tebe i tvojih šuma ne bismo mogli živjeti. Kad ja narastem, čuvat ću te i organizirati svake subote akciju Spasite Zemlju od smeća i otpada. Tako ćeš zauvijek biti čista. Tvoj Marin

marin miHić, 3.B

EMA PUŠEC 6.A

Draga moja Zemljo, nemoj biti tužna jer te mi ljudi zagađujemo. Trudit ćemo se da ti budeš sretna. Obećavamo da više nećemo zagađivati zrak, ne želimo više sjeći naše šume koje nam toliko znače. Volimo te, Zemljo, jer nam ti dopuštaš da uživamo u moru, u hrani, u voću i povrću. Volio bih da nitko ne baca papiriće na pod, na cestu, na livadu ili u potok. Znam da si ti jaka i da ćeš sve to izdržati. Mi smo tu jer nam ti pomažeš da dišemo zrak i uživamo u svakom danu. Tvoj Tin

Tin varović, 3.B

LEONA BUKAL 6.A

Draga Zemljo, pišem ti pismo da ti kažem kako si lijepa. Volim tvoje šume, potoke, rijeke, gore, planine. Najviše volim more. Žao mi je kad vidim smeće na livadi, požar u šumi i plastičnu vrećicu kako pluta morem. Znam da neki namjerno zagađuju prirodu kad bace stari hladnjak kraj potoka. Znam i da drugi paze na prirodu i svoj otpad recikliraju. Tako pomažemo tebi da još dugo, dugo vremena imaš lijepe livade i potoke. Tvoja Zagrepčanka Maria

maria Pavelić, 3.B

Dragi moj planetu Zemljo, žao mi je što te zagađujemo i uništavamo, ali moji prijatelji i ja se stvarno jako, jako trudimo da to zaustavimo. Zbog nas ljudi, sad tvoja prirodna ljepota više nije tako lijepa. Puna je opušaka, papirića, folija, plastike i guma. Od sada pa nadalje trudit ćemo se da zaustavimo zagađenje i počnemo reciklirati i bacati iza sebe, što je za smeće, a što za otpad. Tvoj stanovnik Marko

marko Trcin, 3.B

Obilježili smo Dan planeta Zemlja

MIHIĆ

naGraĐeni radovi na Školskom natječaju „Planet Zemlja“

Dan planeta Zemlja već nekoliko godina obilježavamo organiziranjem Natječaja za likovne i literarne radove za učenike razredne nastave i Natječaj za najbolju eko-fotografiju za učenike predmetne nastave. Ove godine na Natječaju se prijavilo 56 učenika. Komisija za ocjenu radova, učiteljica Martina Nemet i profesorica Ivana Žigman, odabrale su radove za nagradu.

2 1

nagrađeni učenici razredne nastave za likovne radove 1 4 5

6 2 2 6 3 5

Mia Begović, 1.a Dunja Marija Ivelj, 1.a Pero Spajić, 1.b Gabrijel Boroša, 1.b Antonela Krmić, 1.c Klara Đurić, 1.c Iva Šapina, 2.a Tina Majcen, 2.a Lorena Dobrić, 2.a Sofija Mesarić, 2.a Lucija Dropuljić, 3.b Marko Trcin, 3.b Diana Dijaković, 3.b Dora Čelec, 4.a Tia Sever, 4.a

Obilježili smo Dan planeta Zemlja

MIHIĆ

13 nagrađeni učenici predmetne nastave za fotografije u Školskom natječaju „Planet Zemlja, eko-fotka moga kvarta“ 4 1 5 2 3 6

Laura Radanović, 5.a Anamarija Kašnar, 7.b Lana Čović, 7.b Ivan Hrvoje Dodig, 7.b Laura Vujasinović, 7.b Gabriel Hlupić, 8.a Fran Androić, 8.b Natalija Hison, 8.b

nagrađeni učenici razredne nastave za literarne radove u Školskom natječaju „Planet Zemlja“ Draga Zemljo, budi i dalje tako zdrava i čista jer volimo tvoja zelena prostranstva i duboke plave oceane, visoke i bijele planine, pa čak i zlatne pustinje kojima koračaju životinje i ljudi. Draga Zemljo, uvijek ću te čistiti i na te misliti. Tvoja Monika

monika koren, 3.B

Pjesma Zemlji Draga Zemljo ti si naš dom, Iako mi na Zemlji živimo po svom. Proljeće i ljeto toplo vrijeme nosi, A jesen i zima hladnoću u kosi. Ti si jedini planet na kojem žive bića, A o izvanzemaljcima, to je samo priča. Dok na sjeveru tuljan ribu lovi, Na jugu lav drugima sudbinu kroji. Šareno cvijeće tvoje livade krasi, A tvoji plodovi nam daju puno slasti.

emanuela krkan, 3.c

Što učimo, o čemu razmišljamo

MIHIĆ

Pohvala Prijateljstvu

Između satova, predmeta, školskih i domaćih zadaća, pitanja, odgovaranja… provlači i uči se jedan predmet jako važan našim učenicima. Taj se predmet zove Prijateljstvo… i čini se da u njemu svi uživaju. Pročitajte što o prijateljstvu misle učenici 3. b razreda.

Što je prijateljstvo? »

» » »

Što je prijateljstvo? Je li to kada je netko dobar prema tebi? Mislim da je prijateljstvo kada smo dobri jedan prema drugome, kada se volimo.

Ja imam najbolje prijatelje Marka, Karla i Martina. No, neki me put zadirkuju. Tada se ljutim. Mislim da bez prijateljstva ne bi bilo ničega.

Mislim da bez prijatelja ne bismo mogli napraviti mnoge stvari. Želim da svi budemo prijatelji!

STJePan kirin, 3.B

» »

Prijateljstvo je kada si tužan, a tvoj prijatelj te utješi. To je kad mu kažeš tajnu, što te muči i te stvari. Moje najbolje i prave prijateljice su Manuela i Nika. Pitate se zašto? Reći ću vam. Zato što se razumijemo, pomažemo i podupiremo jedna drugu. Ispričat ću vam kako smo se sprijateljile i postale najbolje prijateljice. Nas je u biti sprijateljila serija Violetta. Sve je počelo kada su sve cure pričale o Violetti. I tako smo se sve više, više i više sprijateljile i postale najbolje prijateljice. Tako smo kreirale i napravile grupu BFF. Uglavnom, Nika je zaslužna za to. Ona se prva toga sjetila. Kad je jedna tužna, sve smo tužne.

» » » » » »

Prijatelji su dobri, prijatelji mogu pričati o igri. Prijatelji se mogu igrati lovice i skrivača. Prijatelji mogu pomagati na lijep način. Prijatelji su najvažniji na svijetu. Prijatelji mogu ići u park i igrati se u parku i u školi. Prijatelji uče, pišu zadaću i idu zajedno u školu. Ja volim prijatelje. Oni su bolji od neprijatelja. Neprijatelje možemo izbjegavati.

eva raDanović, 3.B

Prijateljstvo je najljepša stvar na svijetu! Zato budi dobar prema drugima. Bez prijatelja se ne može.

veronika viDaković, 3.B

LEON MARTINOVIĆ 3.B

STJEPAN KIRIN 3.B AMELI TUŠEK 3.B

Što učimo, o čemu razmišljamo

ruŽičasti oglasniK

Znamo mi da se u oglasima uobičajeno prodaju kuće i automobili, traži ili nudi posao. Nama su potrebniji prijatelji. Tražimo i nudimo prijateljstvo, i poneku palačinku, u našem Ružičastom oglasniku.

2 1

1. LEONA PETROVIĆ, 3.A; 3. JOSIP BARIŠIĆ, 3.A; 5. JELENA PERIŠA, 3.A;

2. MATEJ ANDROIĆ, 3.A; 4. HELENA BARE, 3.A; 6. NIKA UROIĆ, 3.A

MIHIĆ

Oni koji dolaze….

MIHIĆ

Prvi razredi

1.a

Djeca imaju svoje shvaćanje svijeta koji ih okružuje, imaju vlastite teorije o onome što spoznaju svojim osjetilima. Zapisali smo njihova promišljanja o nekim pitanjima. Odgovori su u izvornom obliku pisanja.

kaDa oDraSTem PoSTaT ću…

» » » »

Kada odrastem biti ću sudac. Zato što je sudac na nogometu. Vid Hudić Kada odrastem postat ću trenerica zato što mi je zabavno nekog nešto naučiti. Mia Gunjača Kad odrastem postat ću astronaut zato što volim planete i svemir. Zvonimir Zebec Kad odrastem postat ću mehaničarka zato što volim popravljati stvari. Mia Bursać

ŠTo Je SloBoDa?

1.b

» »

Sloboda je igranje. Korina Radić Kad me mama ne zove i kad sam napisao zadaću. Gabriel Tadić

kaDa Si SreTna/SreTan?

» »

Sreća mi je kada mi je dobar dan. Dunja Maria Ivelj Ja sam sretna uvijek. To volim. Nika Čule

ŠTo Su ocJene?

» »

1.c

Ocjene su nagrada u školi. Mia Gunjača Ocjene su važne stvari. Mia Begović

ZaŠTo Se lJuDi SvaĐaJu?

» »

Ljudi se svađaju zato što su se uprotivili. Zvonimir Zebec Zato što su zločesti. Bruna Mandušić

ŠTo Je moDa?

» »

Moda je stil. Mia Bursać Moda je urednost. Luka Jurešić

1.a

... i radost koju donose

KLARA ĐURIĆ 1.C

MIA BEGOVIĆ 1.C

ANTONELA KRMIĆ 1.C

» » » » » » » » » » » » » » » » »

GABRIJEL BOROŠA 1.B

volim Školu ZaTo ŠTo ....

MIHIĆ

ŽivoT Je

... u njoj učimo slova i brojeve i veseli me kad odemo na tjelesni i hranu. Filip Roca ... idem u boravak, učim i idemo na izlet. Filip Berend

» » »

... učim puno računati i pisati i škola mi je odlična. Sara Stjepanović ... imamo tjelesni i kada se igramo. Marko Perić ... me veseli kada pišemo diktat. Gabrijel Boroša ... me veseli kada idemo u Maksimir. Nika Zečević

Predivna stvar. (Antonela) Tvoja duša. (Elion Noa) Život su planine, rijeke, životinje i šume. (Jakov R.)

kaD naraSTem BiT ću

» »

Policajac, zato da se brinem o prometu. (Josip) Bit ću samuraj, zato što da budem častan. (Elion Noa)

u Školu iDem ZaTo

... je za mene škola sreća. Maja Dasović ... je meni zabavna i zato što volim učiti. Pero Spajić ... me veseli kad se igramo i meni je škola najbolja. Ema Brezarić ... imam dobre prijatelje. Vinko Bučanac

» » »

... je za mene škola jako lijepa, a ja se veselim kad mi je lijepo. Alan Šola ... mi je super učiteljica i veseli me kada imamo tjelesni. Nina Posavec-Tušek ... sam upoznala puno prijatelja i zato što ću moći dijeliti s njima tajne, prijateljstvo i sve ostalo. Ana Šešet ... je 1. razred zabavan i zato što se u njemu puno uči i zato što je lagan. Rafael Lukarić ... je laka i zabavna, jer puno učiš. Ana Obradovič

Jer volim Uči i želim naučiti. (Antonela) Kad na rastem da mogu ići na posao. (Dora) Što imamo dobru Uči. (Anton)

u Školi mi Je naJlJePŠe

» » » » »

Igranje. (Mihaela) U školi mi je najbolji prijatelji, da se puno igramo. (Josip) Kad se igramo čvorka. (Kaja) Hrvatski. Jer je najlakši. Jer ako ne idem u školu neću ništa naučiti. (Olja) Naša učiteljica. (Dora)

naJDraŽi PreDmeT mi Je

... kada mi je dosadno ona me razveseli. Antea Salatović ... mi je zabavno igrati se s gumicom. Roko Grabić

... je za mene škola zakon i zato što sve naučimo. Brigita Kren

uČim ZaTo

» 1.b

Priroda. Zato jer učimo biljke, drveća, ptice i ostale stvari. (Mia)

Ja učim zato da budem pametan. (Jakov L.)

1.c

Odgoj i obrazovanje učenika s teškoćama u razvoju

MIHIĆ

osjetiti se usPjeŠnim

U našoj školi, u dva Posebna razredna odjela, uz djelomičnu integraciju školuju se učenici s teškoćama u razvoju. Već nekoliko godina oni sudjeluju i u programu Univerzalna sportska škola.

uČenici naŠeg poseBnog razreDnog oDjela sa svojiM uČiteljicaMa i asistenticaMa u DoDatniM sportskiM aktivnostiMa

Odgoj i obrazovanje učenika temelji se na načelima prihvaćanja različitosti učenika i različitih osobitosti njihova razvoja. Cilj svakoga odgoja i obrazovanja je osiguravanja uvjeta i potpore za ostvarivanje najvećeg mogućeg razvoja mogućnosti svakoga pojedinoga učenika. Jedan od takvih obrazovnih pristupa je i onaj s djelomičnom integracijom.

MotoriČke vjeŽBe

Što znači djelomična integracija?

Dodatne aktivnosti

Naši učenici iz posebne odgojnoobrazovne skupine nastavne sadržaje iz Hrvatskoga jezika, Matematike, Prirode i društva svladavaju prema posebnom planu i programu u svojoj skupini, a preostale nastavne sadržaje iz Glazbene kulture, Likovne kulture i Tjelesne i zdravstvene kulture, po želji i Vjeronauka u matičnom odjelu kojem pripadaju, uz maksimalnu individualizaciju programa.

Roditelji naših učenika s teškoćama u razvoju traže mogućnosti kako poboljšati kvalitetu života svoje djece, kako ih uključiti u život uže i šire društvene zajednice kroz različite dodatne aktivnosti. Mogućnosti unutar sustava postoje, a na roditeljima i na svim onima koji su uključeni u odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju, odgovornost je da te mogućnosti postanu dostupne onima kojima su i namijenjene.

univerzalna sportska škola U našoj se školi već nekoliko godina, uz redovne sate Tjelesne i zdravstvene kulture, provode treninzi s učenicima kroz Univerzalnu sportsku školu pod vodstvom prof. Ivane Knežević Šambić. U sportsku školu uključeno je petnaestak učenika iz oba Posebna razredna odjela i nekoliko djece sa šireg područja Dubrave. Treninzi se odvijaju jednom tjedno, a mogu se uključiti svi učenici s teškoćama. Program je podržan od Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, a treneri su educirani koneziolozi koji su zaposleni u Zagrebačkom športskom savezu osoba s invaliditetom. Program je besplatan i predstavlja najbolji način da se i djeca s teškoćama u razvoju osjete uspješnima. U sklopu

Sportske škole naši učenici sudjeluju na različitim sportskim natjecanjima i događanjima. Usprkos ostvarenom napretku, naš odgojno-obrazovni sustav i nadležne institucije još uvijek nemaju dovoljno sluha za važnost sporta u razvoju učenika s teškoćama. Naša pozitivna iskustva, svjedočanstva učenika sudionika Sportske škole, iskustva roditelja i kolega trebaju utjecati na promjenu stava svih onih koji su nositelji odgojnoobrazovnog procesa s ciljem poboljšanja kvalitete života djece s teškoćama u razvoju i njihovog integriranja u užu i širu društvenu zajednicu. Ana Juras Bajilo, učiteljica rehabilitatorica

uČiMo i stolni tenis

Dan ružičastih majica

Prijatelj, a ne nasilniK

Toga dana škola je bila ružičasta, učenici i učitelji bili su odjeveni u ružičasto te su njihove majice krasili bedževi s natpisom „Prijatelj, a ne nasilnik“. U predvorju škole nalazio se kutak nenasilja i lijepih poruka. U njemu su bili izloženi svi prispjeli likovni i literarni radovi, a svi učenici mogli su ostaviti svoje pozitivne poruke o prijateljstvu i nenasilju. Tijekom priredbe svi smo mogli izvući poruke s dobrim željama, lijepim riječima i pozivima za zagrljaj, prijateljstvo… Na natječaj „Tolerancijom protiv nasilja“ prijavio se veliki broj učenika, a nagrađena su tri učenika u kategoriji literarnih radova i 7 učenika u kategoriji likovnih radova. Nagrade učenicima bile su kino ulaznice, majice te pohvale o sudjelovanju. Nagrađeni su učenici predstavili svoje radove na priredbi uz igrokaz 4.c razreda i dramske skupine Sv. Brcka, a školski zbor Mhići sve je upotpunio pjesmom. Nakon priredbe učenici su mogli uživati u izložbi likovnih radova koji su sudjelovali na natječaju te prekrasnim laticama prijateljstva naših sedmih razreda.

U našoj školi smo i ove godine 22. veljače obilježili Dan ružičastih majica (Pink shirt day), Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja. Mnogi učenici i njihovi učitelji tjednima su vrijedno radili kako bi program toga dana bio kvalitetan i raznolik.

Taj dan bio je poseban za sve učenike Škole, dan kada smo svi bili jedno. Nadamo se da će takvi biti svi dani, jer iako smo različiti svi smo jednaki. Volimo i poštujmo se i svaki dan će nam biti ružičast! Nikolina Matejak, pedagoginja Škole Organizatorica obilježavanja Dana ružičastih majica

latice prijateljstva

uČenici u ruŽiČastiM MajicaMa

prijateljstvo

BeDŽevi

MIHIĆ

Dan ružičastih majica

MIHIĆ

nasilje Prestaje ovdje

Na natječaj Nasilje prestaje ovdje, koji smo povodom Dana ružičastih majica organizirali po drugi puta, pristigao je veliki broj učeničkih radova. Veliki broj u ovom slučaju znači: 7 literarnih radova, 5 likovnih radova i 40 plakata. Pred komisijom za odabir najboljih nije bio nimalo lak zadatak… Usuglašavalo se, ponovno procjenjivalo… Ovdje je popis nagrađenih, a svi su radovi bili izloženi u prigodnom kutku posvećenom Ružičastom danu!

literarni radovi

Plakati:

Sara Vesna Popović, 2.c (sastavak) Tomislav Klasić, 7.a (pjesma) Marta Bubnjar, 5.a (igrokaz)

Leonarda Ačkar, 8.b Ilijana Radić, 3.a Jelena Periša, 3.a Nika Uroić, 3.a Dunja Maria Ivelj, 1.a Iva Šapina i Lorena Dobrić, 2.a Mate Rašić, 5.a Kristijan Burušić, 7.a

likovni radovi

kutak s pristigliM raDoviMa

Mate Kašnar, 2.b Ivano Franjić, 2.b Matej Petrović, 2.b Emanuel Dodić, 2.b Borna Vinković, 5.a

Komisija: Vanja Jurilj, Nikolina Matejak, Mark Antonio Cinotti, Iva Propadalo, Martina Nemet i Olivera Čolić.

Svi smo jednaki i svi smo različiti Svi smo jednaki i svi smo različiti. Mi smo svi djeca. Marljivo radimo i učimo. Zajedno se igramo. Mi smo protiv nasilja i ružnih riječi. Svi smo mi različiti, ali nas povezuje dobrota. 1

Sara veSna PoPović, 2.c Prijatelji Prijatelj je formula sreće, oslonac što nikad iznevjerit te neće. Pomoćnik u školi, rame za plakanje, uvijek ti ponudi gumu za žvakanje. Spasitelj pred nepravdom, osmijeh ti na lice mami, o, kako bi život bio siv kada bismo školske dane provodili sami.

TomiSlav klaSić, 7.a 2

1. ILIJANA RADIĆ, 3. A 2. NIKA UROIĆ, 3. A

Tema broja

tehnologija i mi

Uvod u temu

između dva svijeta

Kada sam prije 18 godina počela raditi u ovoj školi, imali smo nekoliko računala u tajništvu i učionici informatike. Linije fiksne telefonije bile su ograničene, o mobitelima se tek počelo šuškati. Danas, 18 godina kasnije, pred ulazom u Školu je već jedan špalir učenika s neizbježnim svjetlećim ekranima u ruci, drugi sjede u podugačkom nizu loveći WI-FI pred knjižnicom… odmori su i dalje bučni, ali sve češće učenici sjede u grupama, a ne razgovaraju – zajedno zure u već spomenute svjetleće ekrane svojih mobitela. Slične slike su u tramvajima, na dugo iščekivanim proslavama, obiteljskim skupovima… i nisu ograničene samo na mlade, puno nas je kojima je tehnologija iz temelja promijenila život. Panika je dobila novo ime, zove se biti off-line! Mi smo danas gotovo stalno istovremeno uronjeni u dva svijeta, ovaj stvarni i onaj virtualni. Zanimalo nas je do koje mjere takav život žive naši učenici, kako se u tim svjetovima snalaze, trebaju li i traže li pomoć. Zbog toga smo za temu broja odabrali naziv Tehnologija i mi. Kako bismo temu što potpunije obradili, proveli smo malo istraživanje među svim učenicima naše škole, pozvali smo i goste koji se tehnologijom i promišljanjima o njoj profesionalno bave. Vjerujemo da će vam saznanja do kojih smo došli biti i zanimljiva i korisna! Vaša urednica

Tehnologija i mi - istraživanje

Prvi razredi

MIHIĆ

22 1.

Učenici prvih razreda naše škole svakodnevno upotrebljavaju:

Mobitel 2.

Televizor

Računalo

Ponekad

više

3 2 1 2 - 4 3 9 7 4 4 4 1 14 2 1 25 - 5.

Tehnologiju novom ovisnosti smatra:

Djelomično

Tri pozitivne vrijednosti koje nam je donijela tehnologija: b. Youtube a. Snepčet a. Mogu (Snapchat) se javiti roditeljima Tri negativne pojave koje nam je donijela tehnologija: a. Zaboravimo se igrati s prijateljima

b. Postajemo lijeni

Društvene mreže (Facebook, Instagram, Snapchat,…) koriste:

a. Zatupljenost

Upotreba tehnologije u svakodnevnom životu

Ponekad

Svakodnevno najviše vremena troše na: 2 - 1 4 9 6 2 1 1 2 3

više

- 1 22 - 3 34 2 4 11 - - -1 - - -5

Upućenost roditelja sa sadržajima koje gledaju/koriste na navedenim uređajima: a. b. c.

Tablet

2 3 više - 2 1 4 1 2 6 4 1 - 1 6 1 - 2 1 - 3 2 - 2 - - 5

sati 1 a. Društvene mreže 6 5 b. Igre 9 4 c. Učenje 6 8 d. Informiranje 2 4 e. Ostalo 3 5

Jesu, moji roditelji uglavnom znaju što gledam/koristim na navedenim uređajima. 21 15 Donekle, moji roditelji uglavnom znaju što gledam/ koristim na navedenim uređajima. 4 6 Nisu, moji roditelji ne znaju što gledam/koristim na navedenim uređajima. 4 4

6. b Od onih koji tehnologiju smatraju novom ovisnosti sebe smatra ovisnima:

4 3 10 7 7 3 - 4 2 2

4. 3

Računalo

sati 1 a. Mobitel 12 5 b. Televizor 9 10 c. Računalo 4 8 d. Tablet 6 5

Upućenost roditelja sa sadržajima koje gledaju/koriste na navedenim uređajima:

Televizor

Dnevno vremena provode koristeći uređaje:

Svakodnevno najviše vremena troše na:

52 učenika, od toga 25 djevojčica i 27 dječaka

Učenici drugih razreda naše škole svakodnevno upotrebljavaju:

Mobitel

2 3 više 7 2 4 2 3 3 9 5 5 1 3 3 - 1 3 2 44 2 1 2 1 44

sati 1 a. Društvene mreže 12 2 b. Igre 8 6 c. Učenje 8 7 d. Informiranje 5 4 e. Ostalo 7 2 5.

Tablet

Društvene mreže (Facebook, Instagram, Snapchat,…) koriste:

Da 4.

Dnevno vremena provode koristeći uređaje: sati 1 a. Mobitel 21 9 b. Televizor 6 7 c. Računalo 13 5 d. Tablet 8 5

Drugi razredi

53 učenika, od toga 30 djevojčica i 25 dječaka

Jesu, moji roditelji uglavnom znaju što gledam/koristim na navedenim uređajima. 19 23 Donekle, moji roditelji uglavnom znaju što gledam/ koristim na navedenim uređajima. 4 4 Nisu, moji roditelji ne znaju što gledam/koristim na navedenim uređajima. 2 -

Tehnologiju novom ovisnosti smatra:

6. b Od onih koji tehnologiju smatraju novom ovisnosti sebe smatra ovisnima:

Djelomično

Tri pozitivne vrijednosti koje nam je donijela tehnologija: b. Komunikacija c. Informiranje a. Zabava

Tri negativne pojave koje nam je donijela tehnologija: a. Ovisnost

b. Neprimjereni sadržaji

c. Štetnost za zdravlje

Tehnologija i mi - istraživanje

Treći razredi 1.

Učenici trećih razreda naše škole svakodnevno upotrebljavaju:

Mobitel 2.

Televizor

Računalo

Ponekad

više

- - 12 3 1 39 3 1 - 1 - 12 3 -3 5.

Tehnologiju novom ovisnosti smatra:

Djelomično

Tri pozitivne vrijednosti koje nam je donijela tehnologija: a. Umanjuje b. Možemo c. Mogu dosadu nešto naučiti razgovarati s prijateljima Tri negativne pojave koje nam je donijela tehnologija: a. Kad smo vani neki stalno koriste mobitel

b. Ukočenost

Društvene mreže (Facebook, Instagram, Snapchat,…) koriste:

c. Mržnju i ljutnju

Ponekad

- 1 2 5 6 7 2 1 5 6

više

- 1 - 1 1 7 1 3 1 1 - 1 - - 1 2 12

Jesu, moji roditelji uglavnom znaju što gledam/koristim na navedenim uređajima. 22 16 Donekle, moji roditelji uglavnom znaju što gledam/ koristim na navedenim uređajima. 1 6 Nisu, moji roditelji ne znaju što gledam/koristim na navedenim uređajima. 1 -

Tehnologiju novom ovisnosti smatra:

6. b Od onih koji tehnologiju smatraju novom ovisnosti sebe smatra ovisnima:

Upućenost roditelja sa sadržajima koje gledaju/koriste na navedenim uređajima:

Svakodnevno najviše vremena troše na:

Tablet

2 3 više 4 7 - - 1 1 9 10 1 1 1 4 1 1 2 1 15 2 2 - - - -

sati 1 a. Društvene mreže 4 7 b. Igre 6 6 c. Učenje 12 6 d. Informiranje 3 3 e. Ostalo 6 1

Jesu, moji roditelji uglavnom znaju što gledam/koristim na navedenim uređajima. 19 15 Donekle, moji roditelji uglavnom znaju što gledam/ koristim na navedenim uređajima. 4 11 Nisu, moji roditelji ne znaju što gledam/koristim na navedenim uređajima. 3 2

6. b Od onih koji tehnologiju smatraju novom ovisnosti sebe smatra ovisnima:

- 1 6 7 3 3 2 2 1 4

4. 3

Računalo

sati 1 a. Mobitel 12 12 b. Televizor 7 4 c. Računalo 6 5 d. Tablet 2 6

Upućenost roditelja sa sadržajima koje gledaju/koriste na navedenim uređajima:

Televizor

Dnevno vremena provode koristeći uređaje:

Svakodnevno najviše vremena troše na:

46 učenika, od toga 24 djevojčice i 22 dječaka

Učenici četvrtih razreda naše škole svakodnevno upotrebljavaju:

Mobitel

2 3 više 2 2 - 2 1 4 8 7 5 2 1 4 1 3 6 - - 2 2 - 2 1 12

sati 1 a. Društvene mreže 6 6 b. Igre 4 8 c. Učenje 8 11 d. Informiranje 1 7 e. Ostalo 7 7 5.

Tablet

Društvene mreže (Facebook, Instagram, Snapchat,…) koriste:

Da 4.

Dnevno vremena provode koristeći uređaje: sati 1 a. Mobitel 13 12 b. Televizor 3 8 c. Računalo 1 6 d. Tablet 2 4

Četvrti razredi

54 učenika, od toga 26 djevojčica i 28 dječaka

Djelomično

Tri pozitivne vrijednosti koje nam je donijela tehnologija: a. Imaš sve b. Možemo c. Igrice odgovore se lakše upoznati Tri negativne pojave koje nam je donijela tehnologija: a. Opasne igrice

b. Virusi

c. Hakeri

Upotreba tehnologije u svakodnevnom životu

MIHIĆ

Tema broja

MIHIÄ&#x2020;

igre ili igriCe... ParK ili neW game

Tehnologija i mi

MIHIĆ

Likovni radovi: Kristina Demšić, Ivan Klečar, Ema Marić, Matej Androić, Helena Bare, Kristijan Sokač, Nika Uroić, Marko Mandušić, 3.a Rečenice oko likovnih radova: Matej Androić, Ema Marić, Jelena Periša, Helena Bare, Ivan Klečar, Ilija Mišetić, Leona Petrović, Kristina Demšić, 3. a

Tehnologija i mi - istraživanje

Peti razredi

MIHIĆ

26 1.

Učenici petih razreda naše škole svakodnevno upotrebljavaju:

Mobitel 2.

Televizor

Računalo

3 3 5 6 2 5 2 - 4 4

1 1 5 4 4 6 8 10 7 1 3 2 1 -2 - 3 56 -

b. c.

Moji međuljudski odnosi nisu uvjetovani tehnologijom. 16 Moji međuljudski odnosi su donekle uvjetovani tehnologijom 13 Moji međuljudski odnosi su uvjetovani posredovanjem tehnologije 1

Tehnologiju novom ovisnosti smatra:

6. b Od onih koji tehnologiju smatraju novom ovisnosti sebe smatra ovisnima:

3 više 10 5 10 2 9 1 1 6 3 - - 1 1 - - 1

2 3 3 9 6 6 5 2 - 2 4

više

2 1 5 1 6 8 - 1 3 1 - 2 5 -

3 4 -

O utjecaiu tehnologije na međuljudske odnose učenici su odgovorili:

Djelomično

2 5 5 8 9 6 3 - 1

Tehnologiju najviše koriste za:

Tablet

Dnevno vremena provode koristeći uređaje:

5. Da

Računalo

sati 1 a. Društvene mreže 10 14 b. Igre 5 6 c. Učenje 5 11 d. Informiranje 9 12 e. Ostalo 8 10

više

O utjecaiu tehnologije na međuljudske odnose učenici su odgovorili:

Televizor

sati 1 a. Mobitel 9 7 b. Televizor 9 6 c. Računalo 7 2 d. Tablet 14 4 3.

75 učenika, od toga 31 djevojčica i 44 dječaka

Učenici šestih razreda naše škole svakodnevno upotrebljavaju:

Mobitel

Tehnologiju najviše koriste za:

Tablet

2 3 više 8 6 1 3 9 8 1 10 4 2 4 10 4 6 1 1 46 - 2 2 1 24

sati 1 a. Društvene mreže 13 14 b. Igre 9 6 c. Učenje 9 11 d. Informiranje 12 12 e. Ostalo 10 10 4.

Dnevno vremena provode koristeći uređaje: sati 1 a. Mobitel 11 10 b. Televizor 14 9 c. Računalo 7 11 d. Tablet 4 10

Šesti razredi

62 učenika, od toga 32 djevojčice i 30 dječaka

Moji međuljudski odnosi nisu uvjetovani tehnologijom. 5 Moji međuljudski odnosi su donekle uvjetovani tehnologijom 23 Moji međuljudski odnosi su uvjetovani posredovanjem tehnologije 1

Tehnologiju novom ovisnosti smatra:

6. b Od onih koji tehnologiju smatraju novom ovisnosti sebe smatra ovisnima:

7 10

Djelomično

Tri pozitivne vrijednosti koje nam je donijela tehnologija: b. Igre i a. Čitanje a. Možemo zabava zanimljivih se lakše stvari upoznati besplatno

Tri pozitivne vrijednosti koje nam je donijela tehnologija: b. Informacije a. Komuniciranje, a. Zabava više smo dio svijeta

Tri negativne pojave koje nam je donijela tehnologija: b. Oduzimanje a. Opasne igre a. Manje se vremena (Plavi kit) družimo

Tri negativne pojave koje nam je donijela tehnologija: b. Zanemarivanje a. Podcjenjujemo a. Opasnost obitelji ljude koji igrica i nemaju društvenih mobitel mreža

Upotreba tehnologije u svakodnevnom životu i utjecaj tehnologije na ljude i društvo

Tehnologija i mi - istraživanje

Sedmi razredi 1.

Učenici sedmih razreda naše škole svakodnevno upotrebljavaju:

Mobitel 2.

Televizor

Računalo

2 1 8 2 8 4 5 2 1 3 6

4 6 4 1 9

O utjecaiu tehnologije na međuljudske odnose učenici su odgovorili:

b. c.

Moji međuljudski odnosi nisu uvjetovani tehnologijom. 2 Moji međuljudski odnosi su donekle uvjetovani tehnologijom 13 Moji međuljudski odnosi su uvjetovani posredovanjem tehnologije 4

Tehnologiju novom ovisnosti smatra:

6. b Od onih koji tehnologiju smatraju novom ovisnosti sebe smatra ovisnima:

Djelomično

2 1 1 6 2 - 3 2 2

3 više 8 1 7 10 1 3 3 2 2 - 23 - - 11

2 7 1 1 1 6 1 3 2 1 4

više

3 1 5 6 - 3 2 4 2 1 5 2 - 13 - 54 3

O utjecaiu tehnologije na međuljudske odnose učenici su odgovorili:

Tablet

Tehnologiju najviše koriste za:

Dnevno vremena provode koristeći uređaje:

5. Da

Računalo

sati 1 a. Društvene mreže 8 3 b. Igre 6 4 c. Učenje 5 9 d. Informiranje 10 6 e. Ostalo 6 2

više

3 3 6 1 1 2 3 2 1 - 1 1 3 3 3

Televizor

sati 1 a. Mobitel 8 4 b. Televizor 6 5 c. Računalo 11 4 d. Tablet 6 4 3.

MIHIĆ

41 učenika, od toga 25 djevojčica i 16 dječaka

Učenici osmih razreda naše škole svakodnevno upotrebljavaju:

Mobitel

Tehnologiju najviše koriste za:

Tablet

2 3 više 6 6 2 8 6 10 7 3 1 5 6 3 3 1 3 - - 6 1 - 3 - - 2

sati 1 a. Društvene mreže 7 10 b. Igre 8 10 c. Učenje 5 12 d. Informiranje 12 15 e. Ostalo 2 7 4.

Dnevno vremena provode koristeći uređaje: sati 1 a. Mobitel 4 7 b. Televizor 3 8 c. Računalo 11 3 d. Tablet 9 1

Osmi razredi

50 učenika, od toga 19 djevojčica i 31 dječak

Moji međuljudski odnosi nisu uvjetovani tehnologijom. 16 Moji međuljudski odnosi su donekle uvjetovani tehnologijom 9 Moji međuljudski odnosi su uvjetovani posredovanjem tehnologije -

Tehnologiju novom ovisnosti smatra:

6. b Od onih koji tehnologiju smatraju novom ovisnosti sebe smatra ovisnima:

5 11 -

Djelomično

Tri pozitivne vrijednosti koje nam je donijela tehnologija: b. Igre a. Informacije a. Komunikacija putem društvenih mreža

Tri pozitivne vrijednosti koje nam je donijela tehnologija: b. Igre i a. Pristup a. Olakšana zabava informacijama komunikacija

Tri negativne pojave koje nam je donijela tehnologija: b. Ovisnost a. Neprimjereni a. Prevelika sadržaji zaluđenost daljim istraživanjem

Tri negativne pojave koje nam je donijela tehnologija: b. Loš utjecaj a. Neprimjereni a. Ovisnost na zdravlje sadržaji

Upotreba tehnologije u svakodnevnom životu i utjecaj tehnologije na ljude i društvo

Tema broja

MIHIĆ

Privlačni svjetovi digitalnih igara

U provedenome istraživanju veliki broj naših učenika je kao jednu od najpozitivnijih stvari koje su donijele nove tehnologije naveo igrice, zabavu i ubijanje dosade koju one donose. Što i tko stoji iza privlačnih svjetova digitalnih igara? Pokušali smo to doznati kroz razgovor s Ivanom Hamarićem, game dizajnerom Croteama, najuglednije hrvatske tvornice digitalnih igara.

Game dizajner pri izradi igre, prije svega, vodi računa o interesu igrača i ravnoteži težine pojedine igre. To pravilo vrijedi i za analogne i digitalne igre: svaka dobra igra dobro uravnotežuje igračev osjećaj zadovoljstva i nezadovoljstva (frustracije) – ako je igra prelaka, nije zanimljiva, ako je preteška i nitko je ne može riješiti, igrač odustaje. Igra opstaje na dobro uravnoteženoj težini - igrač je uvijek izazvan, a zadovoljan kad riješi igru! Takva igra se zove dobra igra! Iako postoji još cijeli niz preduvjeta za dobru igru, taj je najvažniji i tom preduvjetu brine game dizajner.

Croteam je osnovan 1993. godine i najuglednija je i najpoznatija tvrtka te vrste u Hrvatskoj. Svjetsku slavu u zahtjevnom svijetu digitalnih igara stekli su igricom Serious Sam za koju su razvili i vlastiti game-engine pod nazivom Serious Engine. Svoj novi naslov, The Talos Principle, objavili su 2014. godine i o njemu s oduševljenjem pišu mnogi gaming časopisi i portali. To je tzv. filozofska puzzle igra, nema nasilja, namijenjena je svim dobima i ima veliki broj ženskih poklonika, što je dosta neobično u svijetu digitalnih igara. Zbog visokih ocjena kritike i igrača, nazivaju je jednom od najboljih igara te godine i njezina popularnost raste. Saznali smo da ste prije desetak godina svoj vojni rok „odslužili“ radeći u našoj školskoj knjižnici, potom studirali sociologiju, a sada radite kao game dizajner u Croteamu. Kako to da ste počeli raditi igrice? Najprije su me počele zanimati klasične društvene igre, onda sam otkrio da se time želim profesionalno baviti. Nakon što sam uvidio da je u svijetu klasičnih igara puno manje novca, a time i posla, počeo sam raditi video igre jer to na tržištu financijski puno bolje stoji – to znači da trenutno svoje vrijeme i zanimanje dijelim na ono što radim za plaću, a to je digitalni game dizajn i dizajn klasičnih društvenih igara koje radim za gušt i kao svoj osobni dugoročni projekt. Rekli ste nam da radite kao game dizajner. Možete li nam reći što radi game dizajner? Pojednostavljeno rečeno, tri su glavne uloge tvoraca digitalnih igara: programer, crtač i game dizajner. Game dizajner je onaj koji igru osmišljava, brine se o priči i dramaturgiji cijele igre – to je onaj dio posla koji u filmu radi scenarist. Uloge pri izradi digitalnih igara se prilično pretaču jedna u drugu, često se netko godinama bavi programiranjem igara, a onda postane game dizajner i obrnuto.

Radite li igrice za djecu i mlade? Jesu li opasne ili pomažu u stjecanju novih znanja? Radim različite društvene igre, neke su za djecu, neke nisu. Ono što radim u Croteamu nema veze sa serijom igara Serious Sam. Osobno sam prilično staromodan, volim spore stvari, ne volim „pucačine“ i 3D. Jedan dio Croteama, u kojem sam i ja, radi na razvoju novih igara, još treba vidjeti što će biti s njima. Smatram da digitalne igre više pomažu u razvoju vještina – koordinacija između ruke i oka, moć zapažanja, brzina,… Što se tiče stjecanja znanja, dao bih prednost klasičnim analognim društvenim igrama. Prije svega, u klasičnim društvenim igrama smo u društvu, učimo kroz međusobnu razmjenu. A kada je u igru potrebno staviti veliki broj sadržaja, na primjer iz povijesti, i kada je za igranje igre potrebno znati veliki broj pravila, onda su digitalne igre bolji medij. U tim slučajevima računalo ili platforma za igru pamti pravila - upravlja igranjem. Koliko je vremena i ljudi potrebno za izradu jedne kvalitetne igre? Vrijeme potrebno za izradu može biti vrlo različito, kao i kod izrade filma, izdavanja knjige… Kad je u pitanju analogna društvena igra, razvoj uglavnom radi jedan čovjek, kasnije se angažiraju testeri i od ideje do gotove igre spremne za objavu treba između dvije i pet godina. Kod digitalnih igara taj vremenski raspon može biti još i veći jer digitalne igre može izrađivati jedan čovjek s budžetom od nekoliko dolara do timova od pet stotina ljudi s milijunskim budžetima. S obzirom da su tako velike razlike u opsegu posla, teško je dati neki određeniji odgovor.

Pojavom igara za mobitel dolazi do ogromne promjene, te digitalne igre su napravljene s isključivim ciljem da se na njima zaradi novac – možemo reći da su one stroj za pravljenje novca odjeven u igru.

Tehnologija i mi

Čovjek voli bijeg i iskoristit će svaki put koji mu tehnologija omogućava. Knjiga je dugo bila kraljica te vrste bijega, onda je došao film, sad su tu digitalne igre. I one nude bogate svjetove, meni oni nisu bliski, ali razumijem njihovu privlačnost

Što mislite kako igrice pune nasilja utječu na djecu i mlade? Zbog čega imaju takav utjecaj? Učinak digitalnih igara s puno nasilja nije takav da kratkotrajno sudjelovanje u njima odmah povećava nasilno ponašanje djece, ali zasigurno vremenom kod njih slabi otpor prema nasilju i smanjuje se suosjećanje. Dakle, ne smatram da je učinak takvih igara trenutan niti da je isključivi krivac za nasilno ponašanje onih koji ih igraju, ali nije točno niti da nemaju nikakav utjecaj na igrače. Mnogi naši učenici su u našem istraživanju izjavili da su, u manjem ili većem stupnju, ovisni o igricama. Zbog čega, po Vašem mišljenju, igranje digitalnih igara izaziva ovisnost. ? Ne mogu prihvatiti kao istinitu tvrdnju da su mladi ovisni o digitalnim igrama, ono što mi je puno lakše za prihvatiti je ideja da je ljudska vrsta općenito ovisna o intelektualno zanimljivijim i zahtjevnijim situacijama od onih koje im okolina nudi. Nudi im širi spektar iskustava i više mogućnosti za razvoj i to ih privlači! Sigurno postoje i određene negativnosti vezane uz pretjerano igranje digitalnih igara, ali takvo negativno ponašanje može uzrokovati pretjerivanje u bilo kojoj aktivnosti. Također, ne možemo svaku veliku količinu vremena provedenu u nekoj aktivnosti nazvati ovisnošću. Postoji i velika razlika između digitalnih igara koje su napravljene za računala i/ili igraće konzole i onih izrađenih za mobitele. Prvobitne digitalne igre su rađene s ciljem da ih se koristi na način na koji se koristi film ili knjiga. Pojavom igara za mobitel dolazi do ogromne promjene, te digitalne igre su napravljene s isključivim ciljem da se na njima zaradi novac – možemo reći da su one stroj za pravljenje novca odjeven u igru. Cijeli timovi analitičara su angažirani kako bi utvrdili na koji način zadržati korisnika što duže u nekoj igri s ciljem da on igrajući potroši što više novca. Za njih zaista možemo reći da su u svojoj namjeri i metodi ovisnički proizvod! Koja je, prema Vašem mišljenju, sudbina digitalnih igara? Čovjek voli bijeg i iskoristit će svaki put koji mu tehnologija omogućava. Knjiga je dugo bila kraljica te vrste bijega, onda je došao film, sad su tu digitalne igre. I one nude bogate svjetove, meni oni nisu bliski, ali razumijem njihovu privlačnost. Digitalni medij je mlad i prema njemu imamo drugačiji vrijednosni sud. I digitalne igre će, možda, dostići i umjetničku vrijednost onog trenutka kada dobiju kritiku koja nije samo tehnička i kada njihova publika postane raznovrsnija, time raznovrsnija i u svojim zahtjevima.

Tko sam U mome životu prvo mjesto zauzima svjetska sila – Internet! Veću strast, veći užitak, veću sreću nisam doživio nigdje drugdje. Video igre su moj život, moje sve! Naravno, ne volim sve igrice. Igrice koje igram moraju biti „pucačine“, radnja se mora odvijati brzo, grafika mora biti iznadprosječna! Jedina iznimka je video igra „Rocket League“. Taj osjećaj… kada uspijem postići nešto što do tada nisam mogao… taj osjećaj uspjeha, osjećaj pobjede… jednostavno neopisivo! Trećinu života proveo sam pred „ekranima“ i nije mi žao. Kada ne bih morao spavati, igrao bih igrice i gledao televiziju cijelu noć. Od prvoga do petoga razreda osnovne škole za računalom sam provodio veći dio dana. Kasnije sam morao nešto i učiti. U vrijeme kad roditelji ne bi bili kod kuće, igrao bih igrice, a kad bi došli kući, ja bih počeo nešto drugo raditi. Mislili su da navečer, kad završim sve školske obaveze, malo igram igrice, a meni je to bila druga tura. Svaki trenutak neproveden za računalom, gorio bih od želje za igrom. Ni na što drugo nisam mislio! Sve ostalo je bilo nebitno ili manje bitno! Samo ja i moje računalo. Moje igrice! Do šestoga sam razreda obavljao sve školske obaveze na vrijeme. Učio sam čak po tjedan dana prije ispita. Moje vladanje u školi bilo je u granicama normale. Tako je bilo sve dok nisam počeo igrati jednu igricu koja me totalno obuzela… Tada sam igrao po cijele dane! Učio sam samo dan ili dva prije ispita, vladanje u školi (i kod kuće) se pokvarilo kao, naravno, i moje ocjene! Ta godina je završila neslavno! Prošao sam s čvrstom četvorkom (4.0), a imao sam priliku za peticu. Bio sam previše bahat. Vladanje me pokopalo! Tada sam ostao bez računala jer je moj otac uvidio da gubim kontrolu. Bez računala, bez igrica… bio sam veoma nesretan i ljut na roditelje, posebno na oca… Ipak, ponašanje se s vemenom popravilo. Kako sam popravio vladanje, popravile su se i ocjene. Moj mi je otac, kao i uvijek, nakon određenog vremena vratio računalo i ponovno dao priliku da postavim granice, ali kad god je u kući moj kompjutor ili laptop… mene opet uhvati moja opsesija igricama… Zbog čega toliko volim igrice? Zabavne su. One su mi i dalje najzanimljiviji i najomamljiviji dio svijeta računala. Sviđa mi se taj proces u kojem najprije vidim da nešto ne mogu, a uvidim da neki igrači to mogu… a nakon nekog vremena shvatim što je potrebno i kako se nešto radi i onda uspijem! Za mene su igrice veliko područje osobne slobode.

David Šimunović, 8. c

Borna Polašek, 8. a slika iz igre talos principle

MIHIĆ

Tema broja

MIHIĆ

Budućnost je blizu… gdje smo mi?!

Bavi li se suvremena psihologija utjecajem tehnologije na osobni razvoj? Na koji način razvoj tehnologije utječe na psihologiju kao znanost? Suvremena psihologija bavi se u određenoj mjeri utjecajem modernih tehnika na ljude, ali ne u mjeri u kojoj bi to bilo potrebno. Postoje određena istraživanja o utjecaju modernih tehnika, kao što su internet i društvene mreže, na osobni razvoj, kvalitetu života i psihičko zdravlje ljudi, a pogotovo djece i mladih. Međutim, smatram da je glavni problem u tome što psiholozi ovim temama pristupaju unatrag – istražuju posljedice utjecaja neke tehnike nakon što je ona već izumljena i u širokoj je uporabi. Ako se želimo odgovarajuće prilagodite na sve brži tehnološki razvoj, psihologija kao znanost trebala bi budno pratiti razvoj suvremene tehnike i predviđati njen utjecaj na psihičko i emocionalno zdravlje ljudi i prije nego što se određeni izumi završe na tržištu. Psiholozi bi se, zajedno

Internet i ostala moderna tehnologija nudi nam mnogo zanimljivih i korisnih sadržaja koji nam ranije nisu bili dostupni. U isto vrijeme, upravo zbog interneta i suvremene tehnologije, izloženi smo i opasnostima kojih nije bilo u vrijeme kad su djeca i mladi odrastali bez računala. Zanimalo nas je kako najviše moguće iskoristiti sve pozitivne strane koje nam moderna tehnologija pruža, a u isto vrijeme zaštititi se od njezinih negativnih utjecaja. O toj temi razgovarali smo s psihologinjom Evom Jurković iz Centra za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje Sirius.

sa stručnjacima svih drugih područja (budući da razvoj tehnologije utječe na sve aspekte društva), trebali aktivnije uključiti u zajedničku interdisciplinarnu etičku raspravu i provesti temeljite analize mogućih utjecaja novih izuma na njihove buduće korisnike i na društvo u cjelini. Što mislite o utjecaju interneta na razvoj djece i mladih? Postoje li neke znanstvene studije o tom utjecaju? Ako postoje, možete li nam nešto reći o njihovim rezultatima? Provedene su brojne znanstvene studije o utjecaju računala, interneta i društvenih mreža na razvoj djece i mladih, a neka od njih provedena su i na našoj populaciji mladih. Istraživanja pokazuju da pretjerano korištenje računala i interneta može dovesti do vrlo negativnih posljedica, kao što su razvoj ovisnosti, problemi sa spavanjem, pogoršanje socijalnih odnosa, pogoršanje

Zašto je ova tema važna? Pohvaljujem temu vašeg školskog lista. „Tehnologija i mi“, tj. način na koji moderne tehnnike utječu na život ljudi, upravo je ključna tema kojom bismo se trebali baviti u današnje vrijeme na svim razinama društva. Pod modernim tehnikama tu podrazumjevamo razvoj računala, interneta i društvenih mreža, ali i sve brži razvoj u područjima robotike i umjetne inteligencije. Ove teme, u svakom slučaju, naša su budućnost. Naime, naša tehnika razvija se po principu eksponencijalne krivulje, što jednostavnijim rječnikom znači da otprilike svake 2 godine razvijamo dvostruko bolju tehniku (računala, mobitele, robote, medicinska pomagala, slikovne prikaze mozga…) nego što smo imali prethodno. Ljudi često zaborave da je moderno društvo kakvo poznajemo sada takvo tek posljednjih 200-njak godina, a nastalo je kao posljedica industrijalizacije. Sve veća tehnologizacija još će značajno više uzdrmati svijet, a do 2030. svijet kakav danas poznajemo i mnoga pravila na koja smo navikli, mogli bi se potpuno promijeniti. Tu bih parafrazirala poznatog znanstvenika, izumitelja i futurista Ray Kurzweila, koji u svojoj knjizi Singularity

ocjena, pa i do razvoja depresije. Tu su se osobito problematične pokazale društvene mreže, koje kod mladih mogu potaknuti osjećaje manje vrijednosti, tjeskobe, usamljenosti. Prema nedavnom istraživanju britanskog Kraljevskog udruženja za javno zdravstvo, najštetnijim za psihičko zdravlje mladih pokazao se Instagram. Ova popularna društvena mreža uzrokuje kod mladih negativne osjećaje jer se dobiva dojam kako svi korisnici vode savršene živote: slike na Instagramu se u pravilu retuširaju i bojaju različitim filterima, a prikazuju samo najuzbudljivije i najprivlačnije dijelove života svojih korisnika. Zbog toga neki mladi dobivaju poruku kako nisu dovoljno dobri, kako njihovi životi nisu toliko zanimljivi, te se osjećaju usamljeno, depresivno, neispunjeno i tjeskobno. Također, aplikacija šalje pogrešnu sliku o prosječnoj ljepoti, zbog čega mnoge djevojke i žene misle da ne izgledaju dovoljno dobro.

is near kaže kako će, prema matematičkim izračunima, ukupan napredak u 21. stoljeću biti čak 1000 puta veći od ukupnog napretka 20. stoljeća. Prisjetimo se li se samo nekih tehničkih otkrića koja kreću od druge polovice 19. stoljeća: električne struje, elektronike, radija, televizije, računala, pa onda i interneta; u sferi prometa: automobila, autocesta, zrakoplova, svemirskih misija; u sferi energetike početka korištenja nuklearnih tehnologija. Možemo li uopće zamisliti što znači 1000 puta veći tehnički razvoj od ukupnog postignutog u 20. stoljeću? Do sada se čovječanstvo prilično uspješno nosilo s promjenama koje su nove tehnike donosile – hoćemo li to uspjeti i u budućnosti? Upravo to je razlog zašto je važno govoriti o ovim temama sada kako bi se čovječanstvo uspješno prilagodilo brzim promjenama koje nam stižu. Zainteresirane i znatiželjne učenike koje zanima kakva nas budućnost čeka za 5 ili 10 godina, svakako bih uputila na samostalno istraživanje tema razvoja robotike i umjetne inteligencije jer upravo će ova područja donijeti najveće promjene u životu ljudi u vrlo skorom razdoblju.

Tehnologija i mi

Zbog čega je, prema Vašem mišljenju, virtualna komunikacija prevladala onu izravnu kod mlađih naraštaja, a čini se i kod starijih? Zašto smo na internetu slobodniji nego u javnosti? Komunikacija na internetu je brža, praktičnija. Naime, vrlo je jednostavno putem društvenih mreža biti u prividnom kontaktu sa velikim brojem ljudi – uživo bi to naprosto bilo nemoguće. Međutim, upravo zbog toga ti su kontakti postali površnije prirode, čega treba biti svjestan. Digitalna komunikacija naprosto, još uvijek, ne može zamjeniti sve dimenzije realne, „oči-u-oči“ komunikacije, primjerice, u digitalnoj komunikaciji gubi se cjelokupni neverbani dio poruke: od mimike i gestikulacije, pa do tona i boje glasa, koja nam je u realnom svijetu znatno veći izvor informacija nego sama verbalna poruka. Upravo zbog toga digitalna je komunikacija površnije prirode, te u većoj mjeri podložna nesporazumima, tj. pogrešnom shvaćanju sugovornika. To je i jedan od razloga da smo na internetu slobodniji nego u javnosti; nismo izravno izloženi sugovorniku, a usto imamo više vremena za razmisliti prije nego se izrazimo, pa smo skloni slobodnije izražavati svoja mišljenja. Internet, u nekim slučajevima, nudi i opciju anonimnosti, zbog čega smo još slobodniji – jer nitko neće povezivati naše ime, lik i djelo, s onime što smo napisali. Najbolje je to objasniti na primjeru cyberbullinga (vršnjačkog nasilja koje se čini putem interneta). Čak i oni učenici koji inače ne bi uživo sudjelovali u zlostavljanju nekog svog vršnjaka, bit će se skloniji napisati mu neku uvredu ili ružnu poruku preko stranice koja nudi mogućnost anonimnih komentara, kao što je ask.fm, kad znaju da se za takvu poruku neće moći njih osobno prozvati. U kolikoj mjeri predug boravak pred ekranima utječe na tjelesni razvoj djece i mladih? I kakav je utjecaj agresivnih igrica (“pucačina”) na njihov (naš) duševni razvoj? Vrlo je jednostavno: kada boravite pred ekranom, bio to televizor, računalo ili mobitel, ne možete biti tjelesno aktivni. Uronjeni ste u digitalni svijet, zbog čega propuštate velik dio relanog svijeta; naprosto, vaš um ne možete biti u oba istovremeno. Digitalni svijet sam po sebi nije loš, dapače, internet nam omogućuje brz pristup svim informacijama koje bi nas mogle zanimati; na njemu se može naći mnoštvo materijala za rast i rad na sebi, što je ogromna prednost koju današnje mlađe generacije imaju. Ali, važno je pravilno probrati one informacije koje su

eva jurković

korisne za nas, a prepoznati one koji nam štete. Isto tako je važno ograničiti svoje dnevno korištenje interneta, kako bi bili u dobrom kontaktu sa realnim svijetom oko sebe, s prirodom, te sa svojom obitelji i prijateljima, ali i kako bismo bili u dovoljnoj mjeri fizički aktivni. Što se tiče agresivnih igrica, mnogim istraživanjima dokazano je da je njihovo igranje povezano s većom razinom agresivnih misli i ponašanja, a osobito je važno ograničiti pristup takvim igricama maloj djeci. Jednostavno rečeno, „pucačina“ na igrici, te gledanje i uživljavanje u nasilne scene u igrici smanjuje našu osjetljivost na nasilje u stvarnom životu. Promatra li suvremena psihlogija prečesto i nekontrolirano korištenje tehnologije kao ovisnost? Online ovisnost ili problematična upotreba interneta opisani su u psihologijskoj literaturi, a odnose se na gubitak kontrole nad korištenjem interneta koja dovodi do negativnih utjecaja na svakodnevno funkcioniranje, odnose u obitelji i emocionalnu stabilnost. Nekoliko istraživača pokušalo je opisati dijagnostičke kriterije online ovisnosti, ali još uvijek nema općeprihvaćenih kriterija. Navodi se nekoliko različitih vrsta online ovisnosti: ovisnost o računalnim igricama, ovisnost o informacijama, ovisnost o društvenim mrežama, online kockanju, online kupovini. Što našim učenicima preporučujete kao pomoć i/ili poticaj za “odvikavanje”? Imate li neki savjet i za naše roditelje, ali i djelatnike škole - što mogu učiniti kako osobni odnos i profesionalni rad s učenicima ne bi bio uvjetovan ili poremećen novim tehnološkim “postignućima”? Učenicima svakako preporučujem temeljitu samo-analizu. Iskreno se zapitajte, koliko koristite moderne tehnologije: računala, mobitele? Kako to korištenje utječe na vaš život? Mislite li da ste ovisni o modernoj tehnici? Ako niste sigurni kako biste odgovorili na ovo pitanje, pokušajte napraviti mali eksperiment. Idući put kad idete van iz kuće, u šetnju ili na sok,

namjerno ostavite svoj mobitel doma, i promatrajte kako ćete se osjećati. Ionako vam mobitel na druženju neće trebati – bolje ćete usmjeriti svoju pažnju na osobu pred sobom. Ako primijetite da ste posebno nervozni ili nesretni bez mobitela, već na tako kratko vrijeme, postoji vjerojatnost da ste ovisni o internetu. Razmislite kako korištenje interneta utječe na vaše učenje, na raspoloženje, odnose s obitelji i prijateljima. Ako primjetite negativan utjecaj, a i dalje vam je teško smanjiti dnevno korištenje interneta, to ukazuje na problem s ovisnosti. Ni u čemu nije dobro pretjerivati, pa bi za vaše dobro bilo važno da što prije poradite na tom problemu, i da se odviknete od pretjerane upotrebe modernih tehnologija. Kao „odvikavanje“, moja preporuka je odlazak u prirodu. Šetnja ili druženje na otvorenom najbolji je način da si okupirate tijelo i um pozitivnim iskustvima, odmaknuti od ekrana. Pritom naravno, mobitel ostavite kod kuće, barem ponekad. U početku će to biti teško (jer ste naviknuti stalno gledati u mobitel), ali vidjet ćete da to ima svojih prednosti: više ćete pažnje pridavati sadašnjosti, prirodi koja vas okružuje i ljudima s kojima ste u kontaktu. Roditelji i djelatnici škola svakako bi trebali aktivno pratiti suvremen razvoj modernih tehnologija, biti što bolje informirani kako bi mogli na ispravan način pristupati učenicima. Ne bi smjeli zanemarivati koristi modernih tehnologija za djecu i mlade, ali jednako tako važno je i da su svjesni negativnih strana i opasnosti koje se uz njih vežu. Tako informirani, roditelji i školski djelatnici mogli bi zaštititi djecu i mlade i usmjeriti njihovo korištenje interneta, kako bi ono bilo što korisnije i manje štetno. Zaključno, mogli bismo reći – internet i sve druge moderne tehnike mogu vam ponuditi mnogo zanimljivih i korisnih sadržaja koji vam, da živite u vrijeme prije interneta, naprosto ne bi bili tako lako dostupni. To trebate iskoristiti. U isto vrijeme, upravo zbog interneta, izloženi ste opasnostima kojih nije bilo u vrijeme kad su djeca i mladi odrastali bez računala, i važno je da ste tih opasnosti svjesni. Pokušajte najviše moguće iskoristiti sve pozitivne strane koje vam moderne tehnologije pružaju, a u isto vrijeme zaštititi se od onih negativnih strana. Najbolji prvi korak u tome je informiranje, u čemu vam ovaj školski list može poslužiti kao odlična početna točka.

Jelena Crnogorac, 8.c

MIHIĆ

Tema broja Zaključak MIHIĆ

Mogućnosti i izazovi Naš učenik navodi da u njegovome životu prvo mjesto zauzima svjetska sila - Internet! Prema provedenome istraživanju među našim učenicima on nije jedini... mnogi se mogu pohvaliti istim! Moramo reći da se nismo iznenadili tim rezultatima. Ono što donekle iznenađuje jest relativno velika rana upotreba tehnologija: učenici nižih razreda već koriste društvene mreže, imaju pristup opasnim igricama, neki bez nadzora... Naši učenici vrlo dobro prepoznaju dobrobiti tehnologije: lakši pristup informacijama, ubrzanje komunikacije, ali i njezine negativne posljedice: sklonost stvaranju ovisnosti, zanemarivanje prijatelja i obitelji, njezin loš utjecaj na zdravlje. Njihova zapažanja su u mnogome slična onima iznesenim od strane autora digitalnih igara i psihologinje, s kojima smo razgovarali o ovoj temi... Stariji učenici su čak naveli i poneke od preporučenih metoda za ograničenje utjecaja tehnologije: ograničavanje vremena koje provode koristeći je, provođenja više vremena vani s prijateljima... No što učiniti kad sve što znamo nije dovoljno i kad se sve što planiramo uvijek nekako izjalovi i internet nam ukrade cijeli dan? Možda bi roditelji i školski djelatnici mogli pomoći našem boljem snalaženju u bogatim digitalnim svjetovima i slijedeći savjet psihologinje Eve Jurković zaštititi i usmjeriti nas kako bi oni za nas bili što korisniji i što manje štetni! Možda je, ponekad, dobra i metoda koju primjenjuje otac jedne učenice i kad pretjera jednostavno ju stjera van! Tehnologija je na sve moguće načine dovela budućnost blizu nama! Brojne su mogućnosti i brojni izazovi koje nam trenutni tehnološki razvoj donosi. Kažu da se do sada čovječanstvo prilično uspješno nosilo s promjenama koje su nove tehnologije donosile – vjerujem da ćemo, uz sve što znamo, to uspjeti i u budućnosti!

Jelena crnogorac, 8. c

Istraživanje za temu broja obradili: Ema Mlinarić, Michelle Budak, Gabriel Hlupić, Patricija Osmanović i Lovro Međugorac, 8. a Iva Gligora, Tea Topić, 8.b Jelena Crnogorac, 8. c Maja Merz, prof.

Tehnologija mašte

djeCa sPajaju ProŠlost i Budućnost

ERIKA MUNKO, 2.A

Maštanjem, sanjanjem i zamišljanjem djeca dodiruju i prošlost i budućnost, a žive sadašnjost.

33 Ja u 2032. godini

» » » Sanjao sam Sanjao sam krajolik, šaren i sitan. Sanjao sam stotine životinja kako sretno i zadovoljno skaču po livadi. Sanjao sam tisuće boja – tmurnih, toplih i hladnih. Sanjao sam automobile velike i male, ali ne bilo kakve, već leteće, blještave i sjajne. Sanjao sam poljane slatkiša, rijeke čokolade, sladolede od cvijeća i od bombona trave. Sanjao sam planine visoke i niske, jezera duboka i plitka, vode brze i spore… Sanjao sam konje hrabre i plahe, jake i slabe… Sanjao sam snažne ljude, ali dobre, koji ni mrava ne bi zgazili, koji bi sve za dobrobit dali. Sanjao sam elektroniku, robote i računala. Sanjao sam…

maTiJa lacković, 5.c ANTE METER 2.A

LANA ŽUJIĆ 6.A

lovci na… dinosaure! Ja sam Matej i jako volim crtati stripove. Jednoga dana prije spavanja počeo sam crtati strip o lovcu na dinosaure. Kad sam se iduće jutro probudio, papir na kojemu sam crtao bio je… prazan! U kuhinji je stajao lovac kojeg sam navečer nacrtao. Rekao mi je da se spremim jer zajedno krećemo u lov. Skoro sam pao u nesvijest od čuda. Lovac me primio za ruku. Teleportirali smo se u prapovijest. Stvorili smo se na meni nepoznatom otoku. Pogledao sam u more. Vidjelo se kako se razina vode oko otoka spušta. U sljedećem trenutku smo već bili u prašumi punoj dinosaura. Jedan dinosaur me odmah napao. Lovac ga je uspavao nekakvim pištoljem. Nakon toga je lovac dodirnuo svoje rame i… dinosaur je nestao! Tada sam vidio da lovac ima toki - voki. Netko mu je upravo javio da treba uhvatiti još dinosaura. Meni je dao nekakvu spravicu i pištoljčić. Valjda je mislio da sam shvatio što s time činiti. Odmaglio je u šumu i ostavio me samoga. Kad me napao dinosaur, uspavao sam ga onim pištoljčićem. Pao je na tlo i počeo hrkati. Dotaknuo sam spravicu i on je nestao. Iz grmlja sam čuo kako je lovac rekao: - Bravo! Dok sam rastao od ponosa, napao me još jedan dinosaur. Ovoga sam prepoznao. Bio je to T-rex. Iako sam ga pogodio strjelicom za uspavljivanje, on je nastavio s napadom! Počeo sam bježati, ali tada je i T-rex pao. Vidio sam u njemu novu strjelicu. Prošaptao sam: - Hvala… i… stvorio sam se u svojoj sobi. Pogledao sam na stol. Pokraj mene je bio papir s nacrtanim lovcem. On mi je namignuo!

maTeJ anDroić, 3.a

MIHIĆ

» » » » » » » » » » » » » » » »

2.b

Bit ću u Barceloni. Probat ću preskočiti ženidbu! Lucijan Škrinjar Bit ću u Americi. Zabavljat ću se sa psom i igrati se s tetom. Sofija Mesarić Ja ću biti u Crnom Selu. Održavat ću dućane i malo se kupati. Ana Gabriela Lacković Živjet ću u Americi, a u Dubai ću ići igrati nogomet zato što to volim. Matej Petrović Bit ću na Havajima radit ću na utrkivanju i još ću igrati nogomet. Marko Vranješ Živjet ću u Holywoodu. Vozit ću auto. Utrkivat ću se… Ivano Franjić Ja ću biti na moru u hotelu, kupat ću se i ljenčariti. Iva Gugić Bit ću u Kanadi. Učit ću kanadske riječi. Luka Koren Studirat ću u Americi. Živjet ću Washingtonu. Igrat ću za Washington Capitals. Leon Figl Bit ću na Jadranu. Radit ću ručak, kupat ću se. Pomagat ću mami i tati. Ići ću s prijateljima u Zadar jahati konje. Mia Lukačić Bit ću u Francuskoj. Učit ću. Ema Cerovski Bit ću u Zagrebu. Radit ću i gledati TV. Maša Brajković Putovat ću po svijetu i igrati nogomet. Mate Kašnar Bit ću plivač. Živjet ću na Havajima. Imat ću puno cura. Emanuel Cvetnić Brdovčak Bit ću u Njemačkoj i bit ću u restoranu. Radit ću. Lara Maras Bit ću NASA-in astronaut koji će napraviti dogovor da se u Ameriku presele, ne smo ljudi već i vanzemaljci. Mihael Gojković Bit ću u Argentini, Japanu i radit ću u restoranu. Emanuel Dodić Bit ću u Frankfurtu. Igrat ću rukomet jer to volim. Luka Rogalja Bit ću u Engleskoj ili Japanu. Pomagat ću svima. Marko Rakitić

Projektna nastava iz Hrvatskoga jezika

MIHIĆ

djedovi i baKe u ŠKolsKim KluPama ili je li neKada sve bilo ozbiljnije?

Ove školske godine tijekom prosinca učenici 6. a razreda imali su projektnu nastavu iz Hrvatskog jezika. Tema projekta bila je Djedovi i bake u školskim klupama. Profesorica Željka Szabo učenicima je početku mjeseca objasnila što trebaju raditi i na što trebaju usmjeriti svoje malo istraživanje. Neke otkrivene priče su gotovo filmske!

moja baka u školskoj klupi Priča moje bake ovako počinje: „Pošla sam u školu 1947. godine u šestoj godini života. Poslije rata došli smo živjeti na selo kod bake gdje su bila samo četiri razreda osnovne škole u selu Stružec u općini Popovača. Živjelo se jako skromno. Škola nam nije imala ime. Učionica se sastojala od velike ploče i svi smo imali drvene klupe s rupama za tintu (koju bismo često prolijevali). Pisalo se običnom olovkom ili perom. Samo su učitelji imali naliv-pero. Od opreme smo imali čitanku, računaljku, dvije bilježnice (jedna za zadaću, a druga za računanje), tablicu od kamena na koju se pisalo zaoštrenim kamenom koji je imao oblik olovke. Još smo imali drvenu pernicu, a u njoj običnu olovku i gumicu. Za likovni smo imali bojice i često smo crtali domaće životinje i prirodu (ja sam crtala za cijeli razred jer sam jako voljela crtati, a zauzvrat bih dobila bojice).To mi je bila velika radost. U školi smo ostajali četiri sata. Od predmeta smo imali: Čitanje, Računanje, Krasopis, Likovni, Pjevanje, zemljopis, povijest i prirodu, a u drugom razredu učili smo i ćirilicu. Nismo imali uniforme jer ih nije bilo. Učitelji su bili jako strogi i grubo su se odnosili prema nemarnim

učenicima. Kažnjavali su ih šibom po prstima ili su išli sjediti u magareću klupu u kutu iza ploče. U školi su mi se sviđala dva predmeta, a to su Likovni i Pjevanje. Od 1948. godine su otpustili učiteljicu Adelu Peršić i učitelja Mirka Peršića jer je učiteljica svirala orgulje u školi. Tada je došao jako strog učitelj kojega nisu voljeli ni đaci ni seljani. Bio je čvrst i tvrd, čula sam da stariji kažu da je „tvrdi komunist“. Nisam znala , kao dijete, što to znači, no po njegovim postupcima se nekako u meni stvarala slika o značenju tih riječi. Mi djeca smo posebno žalili za učiteljicom i upamtili smo da je pod „učiteljevom palicom“ sa zida naše učionice skinuta slika Isusa , a stavljena slika Tita. To su bili dani mog osnovnog školovanja. Kasnije, uz rad sam se doškolovala, i otišla u Pariz gdje sam upisala školu za modelista- stilista. Po završetku sam radila skoro tri godine kao kreator mode za poznatije osobe. Upoznala sam tada mnoge drage i manje drage ljude i shvatila da biti poznata osoba ne znači da si i dobra osoba.“

nina laSTrić, 6.a

MIHIĆ

moj djed u školskoj klupi Djetinjstvo Moj djed Anto rođen je 1939. godine u jednom malom rudarskom mjestu u Bosni. Živio je u mnogobrojnoj, siromašnoj obitelji s petero braće i sestrom. Kad je imao 8 godina umrla mu je mama, a sestra je preuzela brigu o djeci i kućanstvu. Otac mu je radio u rudniku i tako prehranjivao obitelj. osnovna škola U osnovnu školu je krenuo 1947.godine. Škola se zvala Osnovna škola Rudi Čajevec. Djed je svaki dan pješačio 5 kilometara do škole, ponekad i bos. Učenici su svaki dan imali po četiri školska sata. Imali su slične predmete kao i u današnjoj školi. Moj djed je najviše volio Matematiku. Učitelji su bili strogi i pravedni. U to vrijeme nije bilo bilježnica, već se pisalo na grafitnoj pločici, a brisalo malom spužvicom. Djeca su bila uglavnom siromašna i odijevala su odjeću starije braće i sestara. Nakon nastave radili su poslove na zemlji ili brinuli o domaćim životinjama.

Jedna posebna baka Životna priča moje bake je, meni se čini, prava filmska. Jedan dobar scenarij i redatelj i lijep cjelovečernji film bi bio tu... i to još na francuskome jeziku... Moja baka je nekad davno svoje školovanje i rad iz Hrvatske preselila u Francusku i mogu sada, kad sam veća i kad sam to malo istraživala, reći da je tamo bio jako uspješan! Ona je i danas jedna posebna baka, a sigurna sam da je i prije kao mlada žena to bila. Istražujući i skupljajući obiteljske fotografije jako sam se iznenadila njezinom pričom i sretna sam što je ona moja baka. Njezina marljivost i maštovitost dokaz su meni, a ja sam se potrudila u razrednoj prezentaciji to prenijeti ostalim svojim prijateljima, dokaz su da rad i trud i upornost ruše sve prepreke i osiguravaju uspjeh.

nina laSTrić, 6.a

mladost Djed je završio osnovnu školu i Nižu realnu gimnaziju. Izučio je bravarski zanat i počeo raditi u rudniku kako bi pomogao svojoj obitelji. Na služenje vojnog roka otišao je 1960. godine i ratnoj mornarici ostao tri godine. Studiranje Nakon vojske djed je odlučio otići u Zagreb, u potrazi za boljim školovanjem i boljim životom. U Zagrebu je počeo raditi i pripremati se za upis na fakultet. Godine 1965. upisao je Visoku tehničku školu, današnji Fakultet strojarstva i brodogradnje. Bio je uporan i marljiv student tako da je 1970. godine diplomirao i postao inženjer strojarstva. Danas Danas je moj djed u mirovini i kaže da je sretan čovjek. Živi s bakom u skladnom braku već 45 godina. Imaju dvoje djece i četiri unuka. Uživa radeći na svom imanju i sa svojim unucima. Ja volim svoga djeda i jako sam ponosan na njega.

mark novoSel, 6. a

Priča o djedu s daškom prošlosti Za projekt sam odabrao djeda po tati - nisam ni znao što me čeka u tom radu i istraživanju. Veselio se nisam, bilo me strah kako će to ispasti. S ormara mi je mama skinula stari obiteljski album i započeo sam istraživanje... Svakakvih fotografija sam našao, uz pomoć mame našao sam i staru djedovu svjedodžbu. Početni strah se pretvorio u veselje otkrivanja. Djedovo školovanje je bilo lijepo i saznao sam da je bilo i raznoliko - nekad je, meni se čini, sve bilo ozbiljnije i sam se učenik trebao više truditi za svoj uspjeh. Noseći plakat u školu, osjećao sam se ponosnim i sretnim jer sam uz sebe imao dašak prošlosti i primjer kako je moj djed završio školu.

mark novoSel, 6.a

Oni koji odlaze i trag koji ostavljaju

MIHIĆ

zaŠto smo usPjeli

Nakon osam godina odlaze iz naše škole. Saznajmo kako su počeli, što su naučili.

8.a u prvom razredu

kako je sve počelo Još se sjećam datuma kada je sve počelo, bio je to 7. 9. 2009. - dan kad sam prvi put kročila u ovu osnovnu školu. Svakakve misli su mi prolazile kroz glavu. Kako će sad ovo sve izgledati? Hoću li steći nove prijatelje? Kakva će biti učiteljica? Moram priznati da mi se svidjelo već prvog dana, i sigurno sam imala sreće i završila baš u ovom razredu. Ovdje sam, kroz ovih gotovo 8 godina, stekla one prave prijatelje i prijateljice. Znam da uvijek mogu računati na njih, a i oni na mene. I sada ih gledam, oni balavci iz 1. b su mi sada već prirasli srcu. Kroz ovaj svijet škole i knjige nas je prve dvije godine vodila učiteljica Anđelka Batinić. Ponekad razmišljam koliko je ta žena morala biti psihički snažna da otrpi i poduči hrpu dječurlije od sedam godina koji vrište, deru se, te svako malo dolaze plačući jer „im je neki mali strgao autić“. A onda je došlo jedno posve novo razdoblje jer smo dobili novu učiteljicu - Davorinu Bakotu. I sigurna sam da je tada za većinu nas nastupilo najljepše razdoblje u osnovnoj školi. Uči Davorina je imala „takta i topline“ da posloži mali i živahni razred u red. Stvarno smo kroz četvrti razred uživali.

8.b u prvom razredu

anĐela luPić, 8.B

retrospekcija Eh, osnovna škola! Tu je bilo svega. Iako svi nismo uvijek bili složni, jako sam zavoljela svoj razred. Bit će mi teško odvojiti se od njih nakon osam godina. Nikada neću zaboraviti sve naše razredne fore. Sjećam se kako smo se u nižim razredima igrali Super talenta, kako je David izlazio van kroz prozor koji bismo mi zatvorili da ne može više ući i kako se Vanja poskliznuo na koru od banane. Bilo je toliko divnih i smiješnih događaja… Nedostajat će mi sve to.

leonarDa FronJek, 8. c

8.c u prvom razredu

8.a MIHIĆ

37 IVA GLIGORA 8.B

Zašto smo uspjeli Ponekad smo tihi, ponekad glasni, ali uvijek i u svemu složni. Pomažemo jedni drugima, ali ne uz prisilu ili kako bi nas pohvalili, već zato što to želimo. Želimo pomoći drugome i podijeliti svoje znanje, jer znanje se množi dijeljenjem. Svi smo različiti: netko mršav, netko deblji, netko crn, netko svjetliji, netko nizak, netko visok... To ne čini razliku među nama, zapravo čini - ali samo onu fizičku. Svatko od nas je jedinstven i neponovljiv! Jedan zna utješiti, jedan nasmijati, jedan pomiriti, jedan dati savjet... Ima tu i vrijeđanja i smijanja na tuđi račun, ali svi znamo da je to samo šala i da ne mislimo ozbiljno to što govorimo. Ako nas gledam kao cjelinu, mi smo savršen razred i podržavamo jedni druge. Imamo i talenata: plesač, pjevač, svirač, nogometaš, znanstvenik, slikar,... a kad se sve to ujedini dobije se baš onako kako sam rekla – savršen razred! Na kraju osmog razreda svatko ide na svoju stranu. Nastavljamo život svatko na svoj način, a osnovna škola nam ostaje u sjećanju. Što god profesori pričali o nama i našem 8. a, mislim da smo super razred. Nitko nas kroz život neće pitati jesmo li napisali zadaću ili naučili ovo ili ono, ljudi za život traže osobe koje s njima dijele veselje i umanjuju tugu. U ovih osam godina, uz učenje, razvili smo ono što će nam stvarno trebati u životu i što je najvažnije, a to je ljubiti jedni druge.

ema mlinarić, 8. a

8.b

8.c

Posjet Vukovaru

MIHIĆ

hod Po liniji ProŠlosti i Budućnosti

Na terenskoj nastavi u Vukovaru bili smo 24. i 25. siječnja 2017. Nastavu je za učenike naše škole organizirao Memorijalni centar Domovinskog rata. U godini u kojoj završavamo osmi razred ova nam je terenska nastava dobrodošla. Mislili smo prije svega na spavanje s prijateljima iz razreda, odnosno šaputanje u sobi do jutarnjih… Nakon posjeta, taj nam dio ipak nije ostao u najvažnijem sjećanju.

zajeDniČka FotograFija sviH osMaŠa

iz Muzeja DoMovinskog rata

na ovČari

Do sada nisam bila u Vukovaru, gledala sam i slušala neke emisije o tome pa su mi događaji u tome gradu u vrijeme Domovinskog rata dosta poznati. Ipak, predavanja koja sam slušala su me potresla i zainteresirala. Posebno me se dojmilo predavanje o Domovinskom ratu jer smo u glasu mladog predavača u jednom trenutku osjetili suze. Pomislila sam da je snaga boli i svega što se dogodilo, bez obzira na vremenski razmak od dvadeset i pet godina, sigurno još svježa u njegovim sjećanjima pa nas je taj trenutak dodatno ušutkao i zainteresirao. Posjeti mjestima na kojima su se odvili tragični događaji, samo su pojačali taj dojam. Prvo zima i to ciča zima u Vukovaru, tijekom dana bilo je -8, zaleđeno ušće Vuke u Dunav, grad pod ledom i snijegom - bijel, a ipak natopljen suzama, i još nezaboravljenom patnjom i boli. Obnovljen, oživljen , ali mi se nekako činilo da još ne diše punim plućima, kao da se još boji neprijatelja koji možda drijema, promatra... Stalno smo se u Vukovaru kretali po liniji prošlost, bolna i tragična, i

Posjet Vukovaru

Čini mi se da kad muzeji i kazališta svjedoče o povijesti, onda je povijest zakotrljala kotačić i naprijed u budućnost. I Vukovar je krenuo u budućnost jer u svakom kontaktu sa stanovnicima u priči našeg vodiča to se osjetilo. Tamo ljudi vjeruju u bolje sutra i ne mrze.

vuČeDolska goluBica

budućnost, svijetla i perspektivna. Muzej Vučedolske kulture svjedoči o povijesti koja se ne može promijeniti, svjedoči o kulturi koja na prostorima gdje je danas Vukovar ima svoje tragove još od nekoliko stoljeća prije rođenja Krista. I posjet Gradskom muzeju bio je jako lijep doživljaj. Čini mi se da kad muzeji i kazališta svjedoče o povijesti, onda je povijest zakotrljala kotačić i naprijed u budućnost. I Vukovar je krenuo u budućnost jer u svakom kontaktu sa stanovnicima u priči našeg vodiča to se osjetilo. Tamo ljudi vjeruju u bolje sutra i ne mrze... Jedino mjesto koje ne daje prostor svjetlu i toplini je Ovčara. Mjesto odiše patnjom, tugom i godine ni snjegovi, ni kiše nisu isprale tugu. Mislim da je tako i bolje jer mi smo i došli tu da bismo na trenutak, na pragu našeg odrastanja, osjetili svu tragičnost mržnje, agresije i rata- svakog rata i svake mržnje! Posjet Gradu Heroju nas je sve oduševio jer njegovi stanovnici nemaju smrknut izraz lica, znaju cijeniti ljepotu slobode i mira i u tome uživati. Znaju biti zahvalni za život, obitelj jer su bili u prilici vidjeti da je trenutak mržnje dovoljan da se bez svega ostane!

KATARINA GRAHOVAC, IVA PIŠTeLeK, PAOLA BeNJAK, 8.A

iz Muzeja vuČeDolske kulture

zaleÐene rijeke

MIHIĆ

Lirski međutak

MIHIĆ

moje srCe Pjeva

Osjećaji se bude, ljubav u isto vrijeme priželjkujemo, iščekujemo… a onda opet propitujemo… Dragocjeno je kad su ti nježni prijelazi pretočeni u riječi.

nisam ja još za ljubav

vjetrozor

Ta njena kosa

Hmmm… kako bih voljela da mi netko iskaže ljubav! Željela bih da me taj netko gleda u oči dok mi to govori. Da mi taj netko kaže sve u lice, nježno i pristojno, a ne da to učini preko WhatsAppa, Vibera ili Facebooka. Ne bih voljela da mi taj netko svoje osjećaje iskaže na bučnom mjestu, kao što je škola, da me zateče u nezgodnom trenutku, s frendicama ili kada nekamo žurim. Neka mi taj netko svoje osjećaje šapće kad sam sama, smirena i po mogućnosti kada nisam hiperaktivna. Tada bih ga, možda, i poslušala. No, poznajući sebe, počela bih se smijati bez ikakvog razloga. U tom bi me trenutku vjerojatno nazvala Ivana (neprestano me zove), a ja bih nakon toga od tog lika pobjegla bez pozdrava.

Vjetar ima puno osobina. Zna biti blag, zna biti jak! Zna biti nježan, a najstrašniji je onaj vjetar bez srca. Blagi vjetar samo se igra. Zapetlja kosu, zasmeta očima. Vuče rukave. Jaki vjetar je stariji. Njemu nije samo do zabave. On voli prkositi ljudima. On zna biti zao. Drveće se ne da, no taj vjetar gužva moju raščupanu kosu, odvezuje mi vezice. Nježni vjetar poškaklja svaku travku, svaku osušenu granu. Nježni vjetar škaklja mi uho i zuji. Siloviti vjetar, vjetar bez srca, nije mi drag. Ruši kante, zabija se u ograde, sagiba drveće. Nema srca, samo mu je do uništavanja. Vjetar je neobično zrcalo u kojem se možemo ogledati. Ljudi su poput vjetra… blagi, jaki, nježni, a poneki i…bez srca.

Njena kosa svjetluca poput zlata Ima moć da na vjetru zaleprša i promijeni boju u nemir.

nikolina JeŠić, 5.c

Kad vjetar prestane, opet postane zlatna. Ako kiši, ona je plava, u njoj moje srce pjeva. Noću je nevidljiva, samo je dodir otkriva.

Bruno car, 5.c

ivana Bakran, 5.c

MELISA KAUKOVIĆ, 6.C SARA EL DALGAMUONI, 6.B

ANTONIJA BAKRAN, 5.C

Crtice iz naših bilježnica

ŠKolsKe i neŠKolsKe zgode i nezgode

Školski život, kao i sav život, čine lijepi i oni pomalo nezgodni trenutci. Nije nam lako kad se te nezgode dogode, ali nakon nekog vremena prisjećamo ih se s osmijehom.

volio bih nositi naočale

Životni put jednog šalabahtera

Bio sam otužan. Želio sam nositi naočale kao mama, tata i moja sestra Mia. Stao sam pred ogledalo i plavim flomasterom nacrtao naočale oko svojih očiju. Napokon, i ja sam imao svoje prve naočale. Bio sam oduševljen! Odnekud se pojavila mama i začuđeno me upitala što mi je to na licu. Odgovorio sam joj da su to moje naočale. Mama se počela smijati i odmahivati glavom. Objasnio sam joj da je tata rekao kako ljudi s naočalama bolje vide. To je napomenuo kada smo sestri kupovali naočale. Meni ih tada nisu kupili, već su mi kupili plišanog tigrića da bi me utješili. Podsjetio sam mamu, da sam kada smo došli kući, tigriću napravio naočale od žice. Uskoro su sve moje igračke nosile naočale – i medo, i zeko, i lav, pa čak i Superman! Bio sam ponosan na sebe jer sam ih učinio pravim članovima naše obitelji. Ja sam još uvijek drugačiji. Primijetio sam tatu kako spava u naslonjaču. Prišuljao sam se i uzeo mu naočale. Stavio sam ih na nos i pogledao u televizor. Slika je bila užasno mutna! Nije mi bilo jasno zašto oni s naočalama bolje vide, a ja lošije. Tata se probudio. Uhvatio se za trbuh i počeo gromoglasno smijati. Rekao je da neki ljudi bolje vide s naočalama, a neki bez njih. Pozvao je mamu i Miju. Zagrlili smo se, a njihove naočale sudarile su se baš kao čaše kada se kucaju. Shvatio sam da obitelj povezuju zagrljaji, a ne naočale…

Ja, Šalabahter iz povijesti, nastao sam 17. prosinca 2016. god., samo dan prije testa iz povijesti. Moja vlasnica me napravila od posljednje stranice bilježnice iz kemije (što je bio veliki rizik, s obzirom da se vlasnica bojala kemije kao predmeta, a bome i profesorice). Na mene je našvrljala sve moguće datume i godine, a potom me presavinula i spremila u pernicu. Proveo sam cijelu noć u toj jadnoj maloj pernici koja je bila smještena negdje između knjiga iz matematike i engleskog. Skoro sam se ugušio! Napokon je došao sat povijesti. Vlasnica je izvadila pernicu iz torbe, nježno je otvorila i izvukla me. Tada sam se dočepao zraka. Kada je prepisala datum početka Francuske revolucije s mene, vratila me u pernicu, ali jako neoprezno! Nastao je horor. Profesorica je primijetila tu malu bijelu stvarčicu (mene) i približila se stolu. Upitala je vlasnicu što je to, no ona se pravila luda i rekla da “to” (da, tako su me oslovljavale!) nije njeno. Profesorica me

(To je bilo kad sam bio mali)

maTeJ TkalČević, 5.a

uzela u ruke, pomalo nasilno. Osjetio sam njen gnjev. Zatim me agresivno stavila u ladicu. Ne znam što se dalje dogodilo, ali vjerujem da je moja vlasnica nadrapala. Proveo sam nekoliko dana i noći u toj mračnoj ladici. Nije mi bilo nimalo ugodno. Jednog dana, profesorica me izvadila iz ladice i stavila u torbu. Bio sam zgužvan između njenih tableta i maramica. Tada sam se skoro po drugi puta ugušio! Sutradan sam se ponovno našao u učionici, ali ovaj put na profesoričinom stolu. Vidio sam kako je upisala jedinicu mojoj vlasnici. Istina, bio sam tužan, ali nitko nije mario za mene. Profesorica je moju vlasnicu opisala kao “loš primjer”, što je čak i mene zaboljelo. Zatim me predala nekom nepoznatom učeniku koji me bacio u koš za smeće. Kao da nikada nikome nisam pomogao! Ali ruku na srce, više sam odmogao.

Tea ToPić, 8.B

MIHIĆ

Natjecanja

naŠi PoKuŠaji i PostiGnuća

MIHIĆ

Ove nastavne godine održana su školska natjecanja iz Hrvatskoga jezika, Engleskoga jezika, Matematike, Biologije, Fizike, Kemije, Geografije, Povijesti, Informatike, Tehničke kulture i Likovne kulture. Na stranicama školskoga lista donosimo rezultate s natjecanja na županijskoj i državnoj razini!

Trud je uspjeh !

Županijskim natjecanjima pristupili su ovi učenici i ovo su njihovi rezultati:

TeHniČka kulTura

engleSki JeZik

FiZika Ema Mlinarić, 8.a (31. mjesto)

Na državnu razinu natjecanja pozvan je Mateo Plavec i okitio se titulom državnog prvaka Hrvatske u Osnovama informatike.

kemiJa

Ema Mlinarić, 8.a - bila 12. i Mateo Plavec, 8.b (20. mjesto)

Mentorica: Ivana Žigman, prof.

geograFiJa

» »

Niko Periša, 6.b (18. mjesto) Roberta Špoljar, 6.b (21. mjesto)

» »

Mentori: Dalibor Blažević, prof. i Mira Buči, prof.

Iva Bogovac, 5.b Katarina Meter, 6.b Ana Punek, 7.a Petra Bubnjar, 8.b

» » »

Mentor: Marc Antonio Cinotti, prof.

Ivan Gligora, 7.b (16. mjesto) Mentori: Dalibor Blažević, prof. i Ljubica Nikšić prof.

Roberta Špoljar, 6.b Graditeljstvo (2. mjesto) Bobna Bošnjak, 7.c - Strojarske konstrukcije (3. mjesto) Dino Doroda,7.c - Strojarske konstrukcije (4. mjesto) Ema Salatović,7.a Obrada materijala (5. mjesto) Ema Mandušić, 7.c Fotografija (6. mjesto)

Marin Obradović, 7.c (7. mjesto) Marko Petrov, 7.c (8.mjesto) Nika Špoljar, 8.c (9. mjesto)

elektrotehnika

PoviJeST

Jana Koren, 5.a - kategorija Maketarstvo i modelarstvo (1. mjesto)

modelarstvo uporabnih tehničkih tvorevina

likovna kulTura

» » » »

inFormaTika

Mentorica: Danijela Šumić, prof.

Morita

Natjecanje županijske razine iz Tehničke kulture podijeljeno je u nekoliko kategorija , na gotovo svim su sudjelovali naši učenici. Ovo su njihovi rezultati:

Fran Androić, 8.b (11. mjesto) Mentorica: Sanda Petr, prof.

Shoma

Fran Androić, 8.b ( 10. mjesto) Mentori: Dijana Karačić, prof. i Dane Pavić, prof.

Mateo Plavec, 8.b (Osnove informatike) Mentori: Dijana Karačić, prof. i Dane Pavić, prof.

Smotre

Zahvala

Svim učenicima Škole i njihovim mentorima čestitamo na postignutom uspjehu i zahvaljujemo na uloženom trudu i promicanju ugleda naše škole!

Sport FuTSal Djevojčice 7. i 8. razreda osvolije su 3. mjesto na Prvenstvu grada Zagreba. Sudjelovale su: Jelena Crnogorac, Anđela Lupić, Laura Vujasinović, Patricija Osmanović, Ana Crnogorac, Arijana Gršić, Nina Lastrić, Sara Topić. Mentor: Stefko Kačurov, prof.

oDBoJka Na prvenstvu Grada Zagreba naši učenici su postigli ove rezultate: Djevojčice 7.-ih i 8.-ih razreda ušle su među 8 najboljih ekipa. Za mini odbojku prijavljene su i muška i ženska ekipa 5.-ih i 6.-ih razreda. Učenice su dospjele do 3. razine natjecanja (od četiri), a učenici se plasirali među 8 najboljih ekipa. Mentorica: Tanja Svoboda, prof.

aTleTika Na Prvenstvu Grada Zagreba naši su učenici postigli ove rezultate: 4.-6. razreda: ekipno su dječaci osvoliji 8. mjesto od 33 škole, pojedinačno je Bojan Tišma osvojio 1. mjesto u skoku u vis, a Marko Gredelj 3. mjesto u suvanju medicinke. Ekipno su djevojčice osvojile 5. mjesto od 29 škola, pojedinačno Nina Lastrić je zauzela 2. mjesto na 100m. Djevojčice 7.- ih i 8.- ih razreda na školskim natjecanjima su na 17. mjestu od 42 škole.

MIHIĆ

liDrano županijska razina: Školski list Mihić - urednica Jelena Crnogorac, 8.c, mentorica Vanja Jurilj Skupni scenski nastup „Sunce djever i Neva Nevičica, dramatizacija prema bajci Ivane Brlić-Mažuranić učenici 4.b razreda: Petra Bukal, Mijo Doroda, Dora Ipša, Magdalena Jelić-Rozić, Petra Jurešić, Marta Krišto, Ivan Lupić, Nika Markušić, Marko Međimorec, Eduardo Mikuš; mentorica Davorina Bakota. Monolog Praskozorje, suton, utiha, smorac, J.K. Rowling: Harry Potter i Kamen mudraca (inspirativno polazište), - Tin Pišonić, 7.b, mentorica Nives Glavak. Državna razina: Monolog Praskozorje, suton, utiha, smorac, J.K. Rowling: Harry Potter i Kamen mudraca (inspirativno polazište), - Tin Pišonić, 7.b; mentorica Nives Glavak, prof.

inova mladi 2017. Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu 6. svibnja 2017. održana je 17. izložba inovacija učenika zagrebačkih osnovnih, srednjih škola i studenata s međunarodnim sudjelovanjem. Naša je škola s ponosom izložila 8 inovacija koje su izradili i predstavili naši učenici s mentoricom Dijanom Karačić. Učenici koji su sudjelovali i osvojili medalje: Zlatne medalje za radove Rukobrus i Byke security osvojili su: Matija Lacković, Marko Novak, Iva Bogovac, Dora Uroić, Ana Crnogorac. Srebro za radove Moj Tesla, Memo, Alatnica, Home with legends i NBA osvojili su: Laura Škrinjar,Klaudija Palić, Janko Mesarić, Luka Salopek, Ivor Grubišić, Filip Gojković, Alen Ćehajić, Kristijan Burušić,Tijana Brezarić, Tomislav Klasić, Marin Obradović i Marko Petrov. Broncu za rad Cro inventors osvojili su Borna Bošnjak, Dino Doroda, Gabriel Rukavina i Deni Kopić.

Umjesto putopisa

MIHIĆ

Priča iZ zemlje manga junaKa

Ispričajte nam nešto o Vašem putovanju u Tokio? Kako ste putovali, koliko je trajao let, što je bio povod putovanju? U Tokio sam putovala na 45. svjetski kongres školskih knjižničara. Dodatni povod za moj odlazak na taj kongres je bilo i to što sam neposredno prije njegova održavanja imenovana predsjednicom Svjetske udruge školskih knjižničara za Europu, a tijekom Kongresa se trebalo održati imenovanje novih članova upravnih tijela. Kongres se održavao od 22. do 26. kolovoza 2016. i na njemu je sudjelovalo preko 300 sudionika iz cijeloga svijeta, od toga dvije sudionice iz Hrvatske. U Tokio sam putovala zrakoplovom, putovala sam jednom od najkraćih ruta: iz Zagreba u Zürich, zatim izravno u Tokio. Let od Züricha do Tokia, preko Rusije, traje malo više od 12 sati, na visini preko 9.500 metara gdje je vanjska temperatura oko -57 C. Formalno let za Tokio traje i više od 18 sati, zbog velike vremenske razlike. Tko Vas je dočekao i gdje ste bili smješteni? I kako ste se sporazumijevali s domaćinima? Na areodromu me nitko nije dočekao, aerodrom Narita na koji je sletio moj avion udaljen je od Tokia 57 kilometara, zbog gustoće prometa vožnja do grada traje po četiri-pet sati i teško je očekivati da vas netko dočekuje na aerodromu. Ipak, nisam imala problema u samom snalaženju na aerodromu – sve sam već bila proučila ranije, znala sam koji prijevoz odabrati… Ono na što nisam računala je suptropska klima, nakon pretrčanih nekoliko metara od aerodromske zgrade do busa bila sam gotovo potpuno mokra, kao i dosta stvari u mome brižljivo pakiranom koferu. Bila sam smještena u APA hotelu Jimbocho u neposrednoj blizini mjesta u kojem se održavala konferencija. Internet nam danas omogućava tako precizno planiranje – hotel je bio

Početkom školske godine primijetili smo neobičnu knjigu u našoj školskoj knjižnici. I slova su nalik crtežima… Saznali smo da je to knjiga na japanskome jeziku i da ju je kupila naša knjižničarka kad je prošloga ljeta bila u Tokiju. S obzirom da je to nesvakidašnje iskustvo, zamolili smo ju da nam ispriča što je tamo doživjela.

udaljen samo 5-6 minuta hoda, što je za milijunski grad kakav je Tokio, prava povlastica. Ono što nije povlastica, su jako male hotelske sobe, ali prostorni standardi u Tokiju i cijelom Japanu su drugačiji nego u zemljama koje si mogu priuštiti luksuz većih prostora. S domaćinima sam se sporazumijevala na engleskome jeziku, točnije je, u stvari, reći: pokušavala sam se s njima sporazumjeti na engleskome jeziku – naime, većina Japanaca ne govori dobro engleski jezik, ali to nadoknađuju ljubaznošću! Jeste li imali prilike posjetiti njihove škole i knjižnice? Što mislite o njihovom školstvu? Sam Kongres se održavao u prostoru jednog sveučilišta, bila je to jedna od zgrada Meiji Univerziteta, privatnog univerziteta s dugom tradicijom. To je visoki neboder, u sklopu ustanove su predavaonice i velika knjižnica. I zgrada i knjižnica su opremljene vrhunski, vjerujem da od tehnološki napredne zemlje kao što je Japan manje ni ne očekujemo. Posjetili smo još dvije škole, obje osnovne škole i to u tzv. predgrađu Tokija – Yokohami. Kažem tzv. predgrađu jer je i Yokohama višemilijunski grad s razvijenom industrijom i bez vidljivog razgraničenja od Tokija. Jedna od škola

u specijalnoj Školi za slijepu i slaBoviDnu Djecu u YokoHaMi

koju smo posjetili je bila Specijalna škola za slijepu i slabovidnu djecu Grada Yokohame, posjetili smo i njihovu knjižnicu. To je državna škola i morali smo primijetiti da je sama zgrada dosta stara i ne plijeni suvremenim prostorima niti uređenjem, ali rad djelatnika, njihova stručnost i posvećenost radu su besprijekorni. Također, svi prostori su opremljeni specifičnim uređajima za rad s djecom oštećenog vida. Usluga knjižnice je u potpunosti prilagođena takvim učenicima. Djelatnici knjižnice, uz pomoć tehnologije i velikog broja volontera, prilagođavaju postojeće knjige i slikovnice u taktilne, one s uvećanim tiskom ili ih tiskaju na braici – ovisno o stupnju oštećenja vida svojih korisnika. U Yokohami smo posjetili i Osnovnu školu Kanto Gakuin. To je privatna katolička osnovna škola i, ako sam dobro primijetila, u privatnim školama opremljenost je neusporedivo bolja. Škola se nalazi u ogromnom neboderu, što za njih nije neobično, i učenici ni u čemu ne oskudijevaju. Ipak, da ne bi bilo zabluda, najveći dio svih knjižnica koje smo obišli i dalje čini fond na klasičnim medijima – znači knjige! Knjižnica Osnovne škole Kanto Gakuin također ima bogatu zbirku tiskanih izdanja, prostor s vrhunskim računalima, internetom i ostalom suvremenom opremom je odvojen kako ne bi odvlačio pozornost učenika. Jeste li upoznali učenike i razgovarali s njima? Uče li više nego mi? Za vrijeme boravka u Tokiju nisam osobno upoznala učenike, upoznala sam samo neke studente… ali iz razgovora s kolegama i informacija koje su nam dali, rekla bih da učenici diljem svijeta dijele slične probleme. Na primjer, popis lektire, tj. Katalog lektirnih naslova koji bi trebali pročitati učenici osnovne škole Kanto Gakuin tijekom šest godina školovanja ima oko 60 naslova i u svakoj generaciji sve naslove pročita samo dvoje-troje učenika!

Umjesto putopisa

MatcHiko satonaka, autorica Manga stripova - preDavanje o junaciMa Manga stripova

s otvorenja konFerencije

Što Vas se u Tokiju najviše dojmilo? Kad ste u nekom toliko drugačijem svijetu dojmljivo je skoro sve. Tokio u užem području ima 13.620.000 stanovnika, a s okolnim mjestima s kojima čini cjelinu, tzv. Tokio prefektura, ima 32.000.000 stanovnika. Dakle, morate biti fascinirani veličinom grada, složenim sustavom prijevoza… Dojmljivo, iako ne na ugodan način, je i biti u zemlji u kojoj ne razumiješ pismo – to mi je bila prva takva situacija u životu i moram priznati da je izrazito frustrirajuća, puno toga je teško napraviti bez pomoći i stalnog zapitkivanja, vrlo lako je dospjeti u stanje bespomoćnosti. U takvoj situaciji postajemo svjesni koliko mi ovisimo, ne samo o jeziku, nego i pismu, a da to ne primjećujemo. U Tokiju sam doživjela i tajfun, i to je iskustvo koje se ne zaboravlja. Na mene je ostavilo snažan dojam i vidjeti kako jedan narod dobro funkcionira: sve trgovine i tvornice rade, održale su se i kvartovske trgovinice u kojima možete naslutiti dugu tradiciju usporedo s modernim, svjetlucajućim tornjevima sa svjetski poznatim brandovima – globalisation kako je to s osmijehom opisao jedan od naših domaćina! Kvart u kojem sam bila smještena, poznat je po cijelim ulicama punim trgovinama vrhunskim elektronskim glazbalima. U neposrednoj blizini su bile i ulice Yasukuni-Dori i Hakusan-Dori s preko 170 knjižara, a nazivaju ih i Raj za knjigoljupce. U jednoj od tih rajskih knjižara na više katova kupila sam i prekrasnu knjigu za našu knjižnicu, jedno od rijetkih izdanja s ograničenim brojem primjeraka. Jeste li kušali lokalne specijalitete? Kako su Vam se dopali? Hrana u Tokiju je vjerojatno jedna od najslabijih točaka ovoga putovanja. Imala sam velika očekivanja jer poznajem i uživam u makrobiotičkoj

kuhinji koju sam upoznala i iskušala ovdje u Zagrebu. Međutim, Japanci su izgleda, u međuvremenu, postali okorjeli mesojedi i ja sam u Tokiju uglavnom jela voće i pizzu! Po čemu se život u Tokiju razlikuje od života u Zagrebu? Život u Tokiju se bitno razlikuje od života u Zagrebu. U usporedbi s Tokiom, u Zagrebu je sve nadohvat ruke – sve je kao jedan manji kvart. Mogli bismo reći da je to jedan od preduvjeta koji čini život životom po mjeri čovjeka. Zatim, naš, rekla bih, mediteranski stil života, u kojem se veliki dio dana provodi vani, u druženju s obitelji i prijateljima, živahni razgovori, glasni smijeh… to je u Tokiju nezamislivo! Možda je to i najveća dobit ovako dalekih putovanja: uvidjeti kako je drugdje, ali i cijeniti više koliko nam je dobro doma! Koji je bio najljepši dio putovanja i što Vam je u sjećanju ostalo kao najljepša uspomena? Vidjela sam u Tokiju mnoge lijepe građevine, tehnološka postignuća… kao žena bila sam ponekad zaslijepljena silnom ponudom hi-tech kozmetike, prekrasnim minimalističkim dizajnom svega što možete zamisliti… Ipak, moje najljepše uspomene čine ljudi koje sam tamo upoznala. Imaju neke osobine rijetke i neobične u našem podneblju: samozatajni su i tihi, ljubazni i suzdržani u isto vrijeme… cijela životna filozofija koja im omogućava, ili ih tjera, da usprkos teškim prirodnim uvjetima, velikoj gustoći naseljenosti, mnogim potresima, opstanu i razvijaju se, mogla bi se sažeti u jednoj rečenici Himure Kenshina, poznatog manga junaka: Uvijek možeš umrijeti. Život je taj koji traži istinsku hrabrost!

tokio noću

neBo iznaD tokija

knjiŽnica osnovne Škole kanto gakuin

traDicionalno japansko BuBnjanje

otvorenje kongresa

karlo amBreković, 6. a

MIHIĆ

O ljubavi i drugim dobrim silama

na mami je najljePŠa ljubav

MIHIĆ

Pretpostavljamo da učenici nižih razreda povodom Majčinog dana uobičajeno imaju neke aktivnosti koje posvete svojim mamama. Prekrasne čestitke učenika 3. a i razigrane misli učenika 1. c razreda nadmašuju uobičajeno. Uživajte s nama! I pokažite majkama!

Zašto volim mamu? i zašto mi je najljepša?

» »

Mamu volim jer i ona mene voli. Na njoj mi je najljepše nova majica. Roko Belak, 1. c Mama mi je najbolja prijateljica. Na mojoj mami smo najljepše ja i moja mala sestrica Emica. Ivona Lorbek, 1. c Volim je jer je dobra, što ima naočale. Dora Sokolović, 1.c Ja volim mamu zato jer je dobra prema meni i bratu. Mojoj mami je najljepša godišnjica braka. Jakov Lokmer, 1. c 3

O ljubavi i drugim dobrim silama 7

MIHIĆ

» » » » » » 6

Volim mamu zato što me rodila. Na mojoj mami je najljepša ljubav. Josip Papić, 1. c Volim mamu jer je dobra. Na njoj je najljepša haljina. Kaja Koštić, 1.c Volim mamu zato što me voli. Leon Jahić, 1. c Ja volim mamu zato jer me puno škaklja. Moja mama je cijela najljepša. Elion Noa Vasiljević, 1. c Na mojoj mami je najljepše srce. Mia Jurić, 1. c Volim mamu što mi daje da idem van. Mojoj mami je najljepše kad sam dobar. Anton Novosel, 1.c Ja volim svoju mamu zato što mi je draga. Mojoj mami sam najljepši ja. Jakov Rašić, 1.c

1. NIKA UROIĆ, 3. A 2. IVAN KLEČAR, 3. A 3. JELENA PERIŠA, 3. A 4. EMA MARIĆ, 3. A 5. ILIJANA RADIĆ, 3. A 6. LEONA PETROVIĆ, 3. A 7. LUKA GREDELJ, 3. A