Mihić br. 10

10. JUBILARNI BROJ ŠKOLSKOG LIS TA “MIHIĆ” — BROJ KOJI MORATE IMATI! Zašto bih ja voljela cvijeće

Deset intervjua o jednoj priredbi Humanitarna akcija: DJECA DJECI Priča o jednoj neobičnoj knjizi: LUCIDAR MARKA POLA ZAŠTO RASTEMO? Kako napraviti svoj vlastiti papir, vulkan, a ako treba i TORNADO!

1

2

List osnovne škole Antuna Mihanovića Broj 10 Glavna urednica: Vanja Jurilj, dipl. knjižničarka Učenici urednici: Antonija Kren 4.a, Lucija Letica 4.a, Nikolina Roso 4.a, Manuela Bajan 5.d, Kristina Jandik 7.c, Zrinka Ljubičić 7.c Učitelji suradnici: Željka Szabo (lektura), Bojana Milovski (lektura), Nives Glavak (lektura), Radica Hrkać (lektura), Smiljana Baran (fotografija), Davorina Bakota ( fotografija)

Gdje je što?

Nešto za dobar početak: ZAŠTO RASTEM?...........................................3 Oni koji dolaze: PRVI RAZREDI..............................................................4 Kako je 3. b snimio lutkarski animirani film.........................................6 Festival znanosti 2010: DINIĆI..............................................................7 Jedini sisavci koji lete: ŠIŠMIŠI.............................................................8 Priča o jednoj neobičnoj knjizi: LUCIDAR MARKA POLA.................... 10 Izviđači................................................................................................. 12

Likovni radovi na omotu: Učenici 4.c (naslovnica), Dora Ovčarić 6.c (zadnje korice) Likovni radovi korišteni u prijelomu stranica: Marcela Vlašić, 7.c, Lorena Kovačec, 3. b

Istražili smo: NAJDRAŽE KNJIGE........................................................ 14

Prijelom: Bibor Szilard Kiraly Tisak: Profil international d.o.o.

Tiraž: 500 primjeraka

Film koji se ne zaboravlja: DJEČAK U PRUGASTOJ PIDŽAMI............. 24

Lipanj, 2010.

Na potpori izdavanju našeg Mihića najtoplije zahvaljujemo: izdavačkoj kući Profil, poduzeću Pan-pek i knjižari Srce!

Bez njihove podrške ni ovaj Mihić ne bi bio tako šaren i veseo!

Štitimo okoliš: KAKO RECIKLIRATI PAPIR?......................................... 16 Godišnja doba i mi.............................................................................. 18 Štitimo okološ: PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA............................ 20 Deset intervjua o jednoj priredbi: ŠKOLSKA PRIREDBA................... 22 Dan kad smo upoznali VUKOVAR....................................................... 26 Duša i njoj slične stvari: DJECA DJECI................................................ 28 Bonton na užini i ručku....................................................................... 29 Oni koji odlaze: OSMI RAZREDI.......................................................... 30 Natjecanja i uspjesi............................................................................. 32 Zabavne poslastice............................................................................. 34 ... i za kraj............................................................................................ 35

Sazrijevanje Pred vama je deseti broj Mihića. Nije to samo broj koji dobro zvuči.

To znači deseta godina u kojoj na ograničenom papiru u ograničenom vremenskom razdoblju pokušavamo obuhvatiti i izraziti gotovo neograničenu količinu radova, uspjeha, želja i nastojanja stotina učenika i njihovih nastavnika. Nije to uvijek lako, nije možda uvijek ni jednako uspješno. Ali treba znati da je za ustrajati u tom nastojanju punih deset godina trebalo puno htijenja, strpljenja i ljubavi. Nadam se da ćete to utkano htijenje, strpljenje i ljubav svih koji vidljivo i nevidljivo sudjeluju u ostvarenju Mihića osjetiti i uživati na svakoj njegovoj stranici.

Vaša urednica

Nešto za dobar početak...

Zašto rastem?

Rastem zato što mi je dosadno.

Najviše rastem kad spavam.

Rastem i kad se igram.

Još više o najviše rastem kad me mama i tata vole.

Katarina Kolak, 2.c Rastem zato da više ne budem mala.

Hoću rasti da budem velika i da poljubim dečka. Želim rasti da budem lijepa.

Ja rastem zato što mi se raste.

Mare Koštić, 2.c Ja rastem zato jer imam sve više prijatelja.

Ja rastem zato jer me brat tuče.

Ja rastem jer me tata vuče za uši.

Ja rastem zato da mogu biti krampus.

Leo Škvorc, 2.c

Ja rastem jer mi se da.

Ja rastem da bih imala noge ko Blanka Vlašić.

Ja rastem da mogu preskočiti ogradu.

Ja rastem da mogu ići sama van.

Nina Biličić, 2.c Rastem da naučim hodati.

Rastem da se mogu igrati.

Rastem da se naučim kupovati.

Rastem da bi ljutila mamu i tatu.

Magdalena Podvorec, 2.c

Rastem da čuvam brata i sestru.

Rastem da bih pomogla mami.

Rastem da bih mami mogla čistiti prozore.

Rastem da bih mami mogla čistiti prašinu.

Rastem da znam svašta.

Rastem da bih bila jako velika.

Rastem da bih imala mobitel.

Rastem da bih imala auto.

Rastem da bih mogla osmi razred proći s pet.

Rastem da bih bila doktorica.

Anamarija Čamber, 2.c Rastem da budem jako velika.

Rastem da mogu druge zezati da su mali.

Rastem da mogu napraviti kolače.

Rastem da budem jako pametna.

Rastem da mogu sama usisavati.

Rastem da si sama napravim palačinke.

Rahela Bodalec, 2.c

3

4

Oni koji dolaze...

1.A RAZRED

JAGLACI: Na Dan planeta Zemlje sadili smo jaglace u školskom vrtu.

OSJEĆAM SE SRETNO KAD... ...kad mogu loviti leptire. – Larisa ...kad se igram, osjećam ljubav i dobrotu. — DOMINIK

...kad sunce sja, kad nešto dobijem i kad idem na more. —PAULA

...kad dobijem pet, kad idem na more. — ANĐELA

...kad sam s mamom i tatom. — ZIJAD

...kad idem u školu, kad sam sa obitelji. — IVA

...kad se igram s prijateljima. — LUKA

...kad imam dobrog prijatelja, imam obitelj, kad se

...kad idem na nogomet i u dućan. — DANIJEL

igram i dobijem poklon. — KATARINA ...kad gledam leptire i cvijeće, kad idem s obitelji na more. —MICHELLE

...kad se igram, kupam i kad mi se ostvari neka želja. — EMA ...kad mi mama kaže da se mogu igrati. — IVAN V. ...kad sretnem prijatelje, kad vidim moju Ružu. — IVAN Ž.

...kad igram playstation. — MATEJ

...kad se družim s prijateljima. — LUNA

...kad se igram s prijateljima i kad se ostvare želje. — NIKICA

...kad mogu pričati s prijateljima i mijenjati sličice. — LOVRO Učenici 1.a razreda

ZAŠTO BISMO VOLJELI BITI SAMI NA SVIJETU KAO PALE: Mogao bih raditi što hoću. — IVAN V.

Nitko me ne bi zezao. — Katarina

Bilo bi mi lijepo — Ivan Ž.

Ja ne bih voljela biti sama na svijetu. — Iva

Mogla bih se beskonačno igrati. — Ema

Ne bih morala čistiti, pospremati, ništa plaćati. — Anđela

U dućanu si mogu uzeti sve što volim i hoću. — Danijel

Mogao bih raditi sve što mi srce poželi. — Dominik

Sam bih vozio auto. — Luka

Mogla bih biti Pipi duga čarapa, mogla bi sve po kući

Mogu uzeti i raditi sve što poželim. — Paula

razbacivati. — Larisa

Nitko mi ne bi zapovijedao. — Nikica

Mogao bih se puno igrati. — Lovro

Mogu raditi sve što želim. — Matej

Ne bih morala nikog slušati. — Luna

Bilo bi mi lijepo. — Michelle

Učenici 1.a razreda

5

Oni koji dolaze...

Fran Androić, 1.b

1.B RAZRED

Dubravka Knežević, 1.b

PIŠEM TI OVO PISMO...

Pišem ti ovo pismo, draga Ivana, da trebamo čuvati planet zato što živimo na Zemlji. Pročitaj! — Petra Barešić, 1.b

Smiju se reciklirati boce. Smije se bacati smeće u kontejnere.

Ne smije se trovati životinje. — Mario Hranilović, 1.c

Draga moja prijateljice, želim da znaš u vodu ne smijemo bacati kemikalije jer će voda biti ružna, a onda svijet nije lijep.

Svijet moramo čuvati da bude lijep. — Petra Galić , 1.b

Trebamo paziti na prirodu. Ne smijemo bacati smeće na zemlju. — Bruno Markić, 1.c

Ne treba prljati park da se možemo igrati. — Tomislav Bešlić, 1.b Poručujem svoj djeci svijeta za čistu prirodu: ne zagađivati vodu i čuvati je! Voda nam služi za kupanje i za piti.

Mirta Freund, 1.c

Drage moje tete, ne smijemo trošiti previše vode. Otpad trebamo odlagati u prave kontejnere. — Mateo Plavec, 1.c Ne smije se zagađivati jezera i potoke. Ne ubijati živa bića. Ne čupati travu. — Nika Špoljar, 1.c Kad vidiš smeće baci ga u koš. — Mirta Freund, 1.c

Smeće bacamo u kontejner. Boce recikliramo. Ne bacamo smeće u rijeku i potok. Ne bacamo smeće na cestu. Ne bacamo smeće na igralište. — David Šimunović, 1.c

Draga moja prijateljice ne smijemo više prolijevati vodu bez veze. Ne smijemo loviti leptire i pčele. — Leonarda Fronjek, 1.c

Kad netko baci smeće, ti moraš to smeće pokupiti i baciti ga u kontejner i to će biti puno ljepše i urednije. — Iva Bervida, 1.b

Smijemo reciklirati limenke, staklo, plastiku i stare baterije.

Andrea Šarić, 1.b

Molim vas da ne zagađujete okoliš da možemo živjeti u zdravoj zemlji. — Jelena Crnogorac, 1.c

Trebamo čuvati zemlju, vodu, šumu, nebo. — Fran Androić, 1.b

Ariana Gršić, 1.b

Mirta Freund, 1.b

1.C RAZRED

6

Kako je 3. b snimio lutkarski animirani flim

SNIMILI SMO LUTKARSKI ANIMIRANI FILM! Vjerujemo da znate da naš razred od prvog razreda radi na projektu RAZKAZ, što znači jedan razred – jedno kazalište. Ove školske godine nakratko smo postali RAZFILMOKAZ. ► OD KUD NAM IDEJA? Naša je učiteljica išla u Školu lutkarskog animiranog filma u Centar za kulturu i informacije Maksimir. Tamo je s jednom prijateljicom napravila animirani lutkarski film koji se zove Moj Piko. Čim je bio gotov, pokazala nam ga je satu razrednika. Nama se to jako svidjelo i odmah smo poželjeli napraviti svoj film.

Naravno, još uvijek nismo ništa znali o tome. ► KAKO SMO POČELI? Najprije smo malo pročavali povijest i nastanak filma, te saznali mnoge zanimljivosti. Film je slikovni zapis na filmskoj vrpci.

Sličice se na filmu zapravo ne pokreću.

Snime se 24 sličice u sekundi i zatim se projiciraju na platno. Dojam pokreta dobivamo zbog tromosti ljudskog oka. ► KNJIGA SNIMANJA Prije svega, smislili smo priču. Ono što smo smislili nije baš previše slično onome što smo napravili, ali odnekud je trebalo početi. Učiteljica nam je objasnila što je to knjiga snimanja, pa smo je morali napraviti, kako bismo imali plan što ćemo snimati.

To je bilježnica u koju smo crtali i pisali cijeli tijek događaja u filmu. Nešto smo snimili kako smo planirali, a mnogo toga smo promijenili u samom snimanju. ► POSTUPAK SNIMANJA Film smo zamislili u dvadeset kadrova.

Kadar je dio filma koji se snima bez pomicanja kamere, odnosno fotoaparata.

Kako se to radi? Tako da predmet koji snimamo namjestimo u neku poziciju, snimimo, a fotoaparat ostavimo na istom mjestu. Zatim pomaknemo predmet u novi položaj te ponovno snimimo.

I tako skroz dok ne završimo pokret koji želimo prikazati.

Naš film traje 4 minute i 35 sekundi, ima dvadest kadrova, a za to smo snimili 1480 fotografija. ► IZRADA KADROVA Nakon snimanja fotografije se prenose u računalo. Njih onda pregledavamo, a možemo i u programu fotoshop dodati neke sitnice koje nismo mogli snimiti.

Tako smo nacrtali vatru koja izlazi iz oružja.

Sve fotografije iz jednog kadra prebacili smo u program Stop motion pro4. Taj program spaja fotografije u male filmiće. ► MONTAŽA FILMA Te male filmiće, odnosno, kadrove stavljamo u program Windows Movie Maker i tako ih spajamo u pravi film.

U tom programu se radi montaža filma, uz kadrove smo izabrali i glazbeni broj koji prati cijeli film, a kadrove smo usporavali koliko je to bilo potrebno.

Dok je film bio gotov napravili smo još i uvod i kraj filma, te napisali titl na kojem piše tko je što radio na filmu. ► PRODUKCIJA Film smo nazvali Kad odemo na tjelesni

i ako vam se dogodilo da ga još niste vidjeli svakako posjetite link: http://www.youtube.com/watch?v=Is_ irYwJp8g Za sve niže razrede smo napravili manje predavanje o filmu i prikazali im film.

Nakon svake produkcije imali smo s njima i razgovor o filmu kojeg su gledali.

Pitanja koja su postavljali bila su jako zanimljiva, a mi smo se potrudili da im na njih i odgovorimo.

Film smo prijavili na LIDRANO, te smo na županijskom nivou osvojili treće mjesto. Moramo reći da su nas pobijedili učenici osmih razreda, te da smo im mi bila opasna konkurencija.

Tamo smo dobili odlične kritike, te su nas preporučili za Smotru filmskog stvaralaštva djece i mladih u Koprivnici. ► ŠTO DALJE? Vjerujemo da znate da naš razred od prvog razreda radi na projektu RAZKAZ, što znači jedan razred – jedno kazalište. Nakratko smo postali RAZFILMOKAZ, međutim nismo se tu zaustavili. Pri samom kraju je naša nova predstava Ovo je bajka, u koju smo ukomponirali i prikazivanje filma Kad odemo na tjelesni. S tom predstavom sudjelovat ćemo na festivalu Ekofest u Narodnom sveučilištu Dubrava, te na SMOLI – smotri lutkarskih družina osnovnih škola grada Zagreba.

Jelena Ivančić, Tin Plavec i Jan Kos 3.b

Veliki korak u svijet dinosaura

DINIĆI: FESTIVAL ZNANOSTI 2010 Već treću godinu naša Eko grupa aktivno sudjeluje na Festivalu znanosti. Ovaj put smo predstavili projekt DINOSAURI u kojem su sudjelovali učenici 2.c, 3.b i 6.d razreda.

V

eć treću godinu naša Eko grupa aktivno sudjeluje na Festivalu znanosti. Ovaj put smo predstavili projekt DINOSAURI. Taj projekt smo podijelili na tri dijela. Uprvom dijelu smo proučavali nastanak svemira i nastanak nebeskih tijela. Posebno smo razgovarali o Sunčevu sustavu i Zemlji, o prakontinentu PANGEI, dinosaurima, njihovom nastanku i uzrokom njihovog nestanka. Cijelu tu priču smo stavili i na PowerPoint prezentaciju.

NAŠ TRUD: Pokazali smo posjetiocima maketu i održali predavanje

Drugi dio projekta se sastojao od izrade makete kostura jednog od najvećih dinosaura Apatosaura, koji je bio dugačak do 25 metara. Naša je maketa dugačka svega 4, 5 metra.

Treći dio našeg projekta je bio predstavljanje rada na Festivalu znanosti 24.4.2010. Posjetiocima, mnogim odraslim ljudima i djeci, smo prikazali našu maketu i održali predavanje uz pp prezentaciju o svemu što smo saznali proučavajući dinosaure. Svi su nas pozorno slušali.

U izradi projekta su sudjelovali učenici 2.c razreda: Fran Juraj Kajs, Anamarija Čamber, Ananda Ladan, Jurica Bajan, učenice 3. b razreda Magdalena Primorac i Selena Mešić i učenici 6.d razreda: Magdalena Škalec, Helena Vranić, Claudia Košpić, Gordan Vladisavljević.

PRAŠUMA: Oslikali smo i prašumu, prirodno okruženje dinosaura

KOST PO KOST: Našu maketu veliku 4.5 metra smo crtali i izrezivali kost po kost

Nakon dobro odrađenog posla otišli smo u Botanički vrt i tamo se zabavili.

Usput smo uživo vidjeli bilje koje je raslo u vrijeme dinosaura: paprat, cikas i Gingko biloba.

Napisali: Helena Vranić, Magdalena Škalec i Jurica Bajan Da bismo mogli izraditi prezentaciju o dinosaurima morali smo naučiti puno o njima

7

8

Vi ih se možda bojite — mi smo ih upoznali i zavoljeli!

ŠIŠMIŠI: JEDINI SISAVCI KOJI LETE Priče o tome kako se šišmiši upliću u kosu i piju krv poput vampira nisu ništa više osim predrasuda.

Kao i u drugim stvarima, i ovdje znanje ruši predrasude.

E

ko grupa “Eko dugoušan” je počela prošle školske godine proučavati i rušiti rekorde svojim znanjem o šišmišima. Ove godine smo nastavili učiti, ne samo o šišmišima, već i o pročišćavanju gradskih voda, o pticama stanaricama i o dinosaurima.

Cilj proučavanja šišmiša je upoznati ljude sa njihovim životom , njihovoj korisnosti i ugroženosti. Pokušavamo pomoći šišmišima i postavljajući kućice u kojima će ženke kotiti mladunce. Šišmiši dobro vide, a većina ima naročito dobro razvijen njuh.

Većina vrsta su kukcojedi. U tu skupinu spadaju vrste koje žive u Europi.

Jedan šišmiš može tijekom jedne noći pojesti od 600 do 1000 komaraca. Šišmiši su s obzirom na njihovu veličinu najdulje živući sisavci na svijetu. (Do sada najstariji uhvaćeni šišmiš u divljini je bio star 39 godina.)

Hrvatsko zakonodavstvo kao i zakonodavstva drugih europskih zemalja štiti šišmiše i predviđa znatne novčane kazne za njihovo ugrožavanje i ubijanje. ► Važnost šišmiša Šišmiši su najvažniji neprijatelji noćnih kukaca. Oni su i važni oprašivači biljaka,

ŠIŠMIŠ U LETU: Jedini sisavac koji leti

(najmanje 500 vrsta), uključujući banane, mango, otrovni bršljan, otrovni hrast, datulju, smokvu i agavu.

U Hrvatskoj je zabilježeno tridesetak vrsta šišmiša i svi se hrane kukcima noćnim leptirima i paucima.

Zimi kukaca nema i šišmiši su razvili sposobnost hibernacije. Šišmiši se većinom pare ujesen, a oplodnja se događa u proljeće.

Obično, ženka koti samo jednom godišnje jedno mladunče.

Iako ženke žive u velikim grupama u gnijezdlištima-jaslicama, svaka brine samo o svom potomku . U toj koloniji od preko tisuću mladih svoje mlado pronalaze pomoću mirisa i glasanja mladunca i sjećanjem na mjesto gdje ga je ostavila.

U svim vrstama, samo ženke skrbe za mlade. Ženke nekih vrsta, npr. večernjaka, u jesen dolaze sa sjevera Rusije na parenje, prezimljuju ovdje u Hrvatskoj, i na proljeće ponovno odlaze u sjeverne krajeve gdje podižu mlade. Najduža zabilježena ruta večernjaka je 1600 kilometara, a tijekom seobe lete na visinama od otprilike 2000 metara.

► Što učiniti ako šišmiš uleti u sobu? Šišmiš nije opasna životinja i neće napasti čovjeka. Najbolje je otvoriti sve prozore i ostaviti ga nekog vrijeme samog u prostoriji da bez uznemiravanja može izletjeti van. ► KAKO IH ZAŠTITITI I SAČUVATI OD IZUMIRANJA 1. Ne uznemiravajte i ne dirajte šišmiše ukoliko naiđete na njihovu koloniju 2. Na tavanu se služite samo neotrovnim premazima za zaštitu drva 3. Postavite kućice za šišmiše 4. Izbjegavajte uporabu pesticida 5. Ne posjećujte špilje zimi, u vrijeme hibernacije šišmiša.

► Zablude o šišmišima Priče o tome kako se šišmiši upliću u kosu i piju krv poput vampira nisu ništa više osim predrasuda.

Samo 3 vrste šišmiša hrane se krvlju i to isključivo stoke. Žive na području južne i sjeverne Amerike. Šišmiši se u mraku snalaze predobro da bi se upetljali u kosu

NOĆ ŠIŠMIŠA: Članovi grupe “Eko dugoušan”

Vi ih se možda bojite — mi smo ih upoznali i zavoljeli!

Dok se u većem dijelu svijeta ljudi boje šišmiša, u Kini i Japanu šišmiši su simbol sreće, a kineska riječ «fu» znači i sreću i šišmiša.

Puno smo radili na kućicama za šišmiše.

Postavili smo ih u dvorištu naše škole i u dvorištu NS Dubrava u Cerskoj. Šišmišima su potrebne te kućice jer sve je manje tavana na kojima se šišmiši mogu gnijezditi, a ljudi ruše šuplja stabla.

Osim toga, pozvala nas je Javna ustanova “Maksimir” da 22. 5. 2010., na Dan biološke raznolikosti, u Maksimiru posjetioce informiramo o životu i značenju šišmiša te zajedno s njima izradimo kućice za šišmiše i ptice. Šišmišari su: Ananda Ladan, Fran Juraj Kajs, Anamarija Čamber, Jurica Bajan, Katarina Kolak, Rahela Bodalec,

Magdalena Primorac i Katarina Demšić.

Naravno, u svemu tome su nam pomogli i naši stariji prijatelji ekolozi iz 6.d: Helena Vranić, Magdalena Škalec, Gordan Vladisavljević i Claudia Košpić.

Surađujemo s udrugom za zaštitu šišmiša TRAGUS. Napisali: Fran Juraj Kajs i Ananda Ladan

Izrađujemo kućicu za šišmiše

NOĆ ŠIŠMIŠA: “Groblje” izumrlih vrsta šišmiša

IZMEĐU PTICE I SISAVCA: Kako izgledaju šišmiši iznutra

EHOLOKACIJA: Šišmiši pomoću zvuka otkrivaju plijen

Jeste li znali? Šišmiši su jedini sisavci, a uz ptice i jedini kralježnjaci koji mogu aktivno letjeti.

Od približno 4500 različitih vrsta sisavaca, gotovo 1000 vrsta otpada na šišmiše.

Većina šišmiša, osim nekih vrsta velešišmiša, su noćne životinje, koje dan prespavaju u nekom skrovištu.

Može ih se naći po pećinama, kamenolomima, napuštenim rudnicima, dupljama drveća, potkrovljima kuća i drugih građevina.

Pri tome vise obješeni i s glavom prema dole.

Krila su im vrlo velike ruke sa produljenim člancima prstiju između kojih je razapeta koža.

Za orijentiranje u okolišu kao i za utvrđivanje položaja lovine tijekom svojih noćnih letova šišmiši se služe eholokacijom (ispuštaju ultrazvuk koji se odbija od lovine i vraća im se u uho).

9

10

Priča o jednoj neobičnoj knjizi

LUCIDAR MA Već neko vrijeme se policama naše školske knjižnice skriva jedna knjiga neobičnog izgleda, kao da je dospjela iz nekog davno prošlog vremena: debela, požutjelih stranica, puna karata, mapa i neobičnih crteža, a na kožnim koricama zlatnim slovima piše još neobičniji naslov Lucidar Marka Pola.

2

1. travnja 2010. godine u našoj školi, točnije, u našoj knjižnici održao se susret sa Brankom Vujanovićem koji je napisao knjigu „Lucidar Marka Pola“.

Na samom početku susreta nam je otkrio da je on, u stvari, risac a ne pisac, ali je ovu knjigu i napisao. Ipak i ideja za ovu je knjigu se javila kada je naišao na zanimljive crteže zemljopisnih mapa Marka Pola, a nakon toga je od gomile prikupljenog materijala nastala knjiga.

U prvom dijelu susreta nam je Branko Vujanović pokazao prezentaciju punu slika o Markovu putovanju. Od obilja materijala vidjeli smo jedan dio, a Manuscript „Knjiga Čudesa“ o Marku Polu koja se čuva u biblioteci u Parizu je po prvi put prikazan upravo nama. Kroz prezentaciju smo se vratili u prošlost, u vrijeme kad su gradovi i zemlje imali drugačija imena od onih koja mi danas koristimo. Papir još nije bio izumljen, knjiga je pisana na pergameni, posebno pripravljenoj koži.

Iz nje smo saznali neke detalje o Markovu putovanju u Kinu koje ranije nismo znali: pretpostavku da mu je mama umrla pri porodu a oca, poznatog trgovca, je upoznao s petnaest godina, kada se vratio s putovanja po Istoku; da je i Marko bio trgovac ili draguljar, da je na dalekom putu ostao dvadeset godina jer tada nije bilo brzih brodova, da je vidio i doživio

toliko toga da se ljudima njegovog vremena činilo kao laž i pretjerivanje; služio je Kublaj Kanu s kojim se, kao ni s drugim vladarima tog vremena, nije moglo trgovati nego mu se poklanjalo a on je uzvraćao dvostruko više; bio je i neka vrsta diplomate; karte koje je izradio dugo su služile kao orijentir na putovanjima u taj daleki svijet; u svojim izvješćima prvi put spominje nosoroga, ali nije spominjao kineski zid jer ga nije previše fascinirao; kada se vratio u Veneciju oženio se i imao tri kćeri, umro je prirodnom smrću u dobi od 70 godina.

Nakon prezentacije smo autoru knjige o Marku Polu postavljali pitanja. Saznali smo da mu je trebalo tri godine da napiše knjigu.

Koristio se različitim dokumentima o Marku, knjigama i ostalim izvorima. Knjigu je nazvao Lucidar Marka Pola zbog toga jer su se prve pametne knjige zvale lucidari. Razgovarali smo i o Markovom podrijetlu o kojem se još uvijek vode rasprave. (Ne vode ih samo znanstvenici, vidjeli smo diskusije i na YouTubeu.) Neki smatraju da se Marko Polo rodio u Veneciji, ali pisac nam je objašnjavao da neki povijesni podaci i činjenice upućuju da je mogao biti rođen na Korčuli.

Na kraju susreta nam je Branko Vujanović podijelio autograme.

SUSRET: Razgovor s piscem “Lucidara Marka Pola”.

Branko Vujanović nas upoznaje sa svijetom Marka Pola.

Zrinka Ljubičić, 7.c

Priča o jednoj neobičnoj knjizi

ARKA POLA

Branko Vujanović rođen je 9. lipnja 1937.g. u Zagrebu. Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, Odjel dekorativno zidno slikarstvo završio je 1960.g., a 1965.g. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti, Pedagoški odjel. 1969.g. završio je Specijalku za grafiku profesora Marijana Detonija. Bavi se ilustriranjem, opremanjem knjiga i grafičkim dizajnom. U nakladničkim kućama Mladost i Alfa radio je kao likovni urednik i umjetnički direktor. Radio je i na restauriranju crkvenih slika i oltara, te izvedbi autorskih zidnih slikarskih dekoracija. Imao je dvadesetak samostalnih izložba, u Zagrebu, Erlagenu, Zurichu, Osoru, Puli, Dubrovniku, Ljubljani, Suwadki, Boonu. Sudjelovao je i na preko 150 skupnih izložbi u Hrvatskoj, Njemačkoj, Belgiji, Italiji, Kanadi, Poljskoj, Francuskoj, Češkoj, Slovačkoj, Tunisu, Nizozemskoj, Ukrajini, Rumunjskoj. Dobitnik je više nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu. Dugogodišnji je član žirija „Grigor Vitez“ za najbolju ilustraciju u domaćim i dječjim knjigama. Aktivni je sudionik Domovinskog rata. Živi i radi u Zagrebu.

I mi možemo putovati i znati…

SVIJET MARKA POLA: Jedna od zemljopisnih karata priloženih uz knjigu.

Moj vlastiti doživljaj o piscu Branka Vujanoviću i o njegovoj knjizi “Lucidar Marka Pola” je dobar i potaknuo me na razmišljanje da i sami iz znatiželje možemo ostvariti takve ciljeve kao što ih je ostvario Marko Polo.

Možemo proputovati cijeli svijet i mnogo toga znati. Marka Pola je mnogo toga zanimalo o svijetu i on je počeo putovati. Izradio je karte prema onome kako je on vidio svijet.

Pisac Branko Vujanović je rekao da je napisao ovu knjigu da izazove druge, a na mene je ostavio takav dojam da i ja poželim znati sve o Marku i njegovu životu.

Kristina Jandik, 7.c

Zanimljivost Poznato je da se riječ (broj) milijun (milion) dovodi u vezu s Markom Polom. Ali zašto? Tri godine nakon povratka, god.

1298., Marko Polo je zarobljen u sukobu genovljanskog i mletačkog brodovlja kod otoka Korčule. Odveden je u Genovu i bačen u tamnicu. Tad je Marko Polo imao vremena razmišljati o dogodovštinama sa svog dugog i zanimljivog putovanja po istočnim zemljama. Te svoje doživljaje on priča svom “cimeru” u zatvoru Rustichelliju koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u knjizi: Livre des merveilles du monde.

Dotadašnje “normalne” brojčane oznake i relacije postale su premale da bi pratile njegova opisivanja. Ali za broj 1 000 000 tada nije bilo posebnog brojčanog izraza nego se je koristio naziv tisuću tisuća. Kako je njegovo drugo ime bilo Emilio (dakle puno ime: Marco Emilio Polo), to se ubrzo među mletačkim pukom proširila kovanica “emilioni”, iz čega je, sitnim modificiranjem, “rođen” novi broj.

Danas je ta knjiga poznata pod talijanskim naslovom: Il millione, i treća je najprevođenija i najčitanija knjiga u ljudskoj povijesti nakon Biblije i Kur’ana. (Izvor: Wikipedia)

VENECIJA: Zračna luka u Veneciji nosi ime Marco Polo.

11

12

Izleti, igre i zabava

IZVIĐAČI Gdje smo sve bili od izlaska prošlog broja Mihića?

VIŠEDNEVNE AKTIVNOSTI Logorovanje Crikvine, Vransko jezero – kolovoz 2009.

AKCIJE SIZ-a i SIH-a Jesenske igre poletaraca Grad mladih – studeni 2009.

Proljetne igre poletaraca Botinec – ožujak 2010.

PREDSTAVA Ovo je sjajno! (izviđačka predstava) – listopad 2009.

USPJESI DRUŽINE Prvo mjesto Jesenske igre poletaraca Grad mladih IZLETI Ornitološki centar Vransko jezero – kolovoz 2009.

Kornati i Telaščica – kolovoz 2009. slapovi Krke – kolovoz 2009.

Veternica – listopad 2009. planinarimo zajedno – Medvednica – listopad 2009.

Risnjak i špilja Lokvarka – listopad 2009.

Lonjsko polje – travanj – 2010.

Krapina i muzej pračovjeka – svibanj 2010.

Zašto volim izviđače? Što misle najmlađi izviđači?

Zato što idemo na zabavne izlete. Antonija Volim izviđače jer mi je uvijek veselo i zanimljivo. Filip Super mi je kad drugima pričam o izviđačima jer mi pola toga ne vjeruju. Ivo U izviđačima je lijepo što idemo na mjesta na koja inače nikad ne bi išli. Jelena Uvijek nešto zanimljivo radimo. Nisam vjerovao da mogu toliko hodati. Leon Odlično mi je kad nešto radimo rukama i kad polažemo. Marko Dobro je kad negdje idemo na više dana, pa se zezamo u sobi prije spavanja i glumimo duhove. Magdalena Puno smo naučili, mislim da je to puno više nego drugi. Tin Uvijek pjevamo u autobusu, to je najbolje! Ivona Volim kad nam predvodnici pričaju kako veliki polažu samovanje - to je zanimljivo, ali mene bi bilo strah.

Valentina Sviđa mi se što rade veliki izviđači, to ćemo i mi samo kad narastemo. Anja Sviđa mi se spavanje u šatoru i jedva čekam kad ću i ja to moći. Jan Poslije me uvijek bole noge, ali mi nije žao. Iva Čvorovi su zabavni, ali ih ima jako puno. Ana Super je kad na akciji pobijedimo i dobijemo nagradu. Bilo mi je žao kad nismo pobijedili, a došli smo prvi na cilj. Karla Lijepo je tamo gdje ima puno izviđača pa su svi u uniformama.

Karlo

Osnove orijentiranja u prirodi

Što od njih možemo naučiti

J

este li ste se ikada izgubili? Mislim, stvarno izgubili? Stojite usred ničega i ne znate kuda biste krenuli? Ako ste stvarno u nevolji, morate zapamtiti tri stvari: prvo - ostanite mirni, drugo - razmišljajte racionalno i treće - možete preživjeti dugo vremena bez hrane. Ono bez čega ne možete je tekućina. No, preživljavanje nije naša tema.

Orijentacija pomoću tri štapa Ma koliko čudno zvučala, ovo je najpreciznija metoda i zahtijeva vedro nebo i puno vremena. Jedna od prednosti je da ne zahtijeva nikakav pribor koji ne biste mogli naći i u prirodi. Trebat ćete dugačak ravan štap, dva mala štapa ili kamena i nešto što će vam trebati za crtanje kružnice (špaga, traka, remen, drugi ravan štap). Eksperiment počinje ujutro (svakako prije podneva). Što ste bliže podnevu trebat, će vam manje vremena za završetak. Zabodite dugačak štap okomito u zemlju. Zemlja mora biti ravna.

Sada jedan mali štap morate zabosti u zemlju točno tamo gdje završava sjena dugačkoga štapa. Zavežite špagu (remen, štap ili sl.) za veliki štap i opišite kružnicu dužine maloga štapa (vidi sliku) i čekajte... Čekajte. Čekajte do poslije podneva. Tijekom prijepodneva sjena će se skraćivati i skraćivati sve do podneva, kada će opet početi rasti. U podne, kada je najkraća, sjena pokazuje točno na sjever. No, nije lako odrediti kada je sjena najkraća. Na kraju se sjena toliko poveća da ponovo dotakne kružnicu. U tom trenutku zabodite drugi štap u tu točku. Jako je važno da kružnica bude pravilno nacrtana.

SMO I P O V I J L D NEVI

Linija, koju povučete između prvog i drugog štapa, pokazuje zapad-istok (na slici).

Bilo bi dobro da redovito markirate točke jer će bilo koje dvije točke, koje su na istoj udaljenosti od velikog štapa, pokazivati liniju zapad-istok. To je korisno ako je nebo djelomično oblačno i ne možete zabilježiti svaku točku.

TEMA ZLATNE PTICE – ORIJENTACIJA U PRIRODI (pomoću tri štapa) MJESTO IZVOĐENJA: logorovanje – kad za to imamo vremena Temu osmislile i razradile predvodnice Monika Beketić i Margareta Štrukelj, 7.b

13

Istražili smo

Najdraže knjige U

Međunarodnom mjesecu knjižnica (listopad) i Mjesecu knjige (15. listopada-15. studenoga) anketirali smo članove obitelji i građane Dupca. Pitali smo ih koja im je knjiga iz djetinstva najviše ostala u sjećanju, tj. koja im je najdraža dječja knjiga. Ispitanike smo svrstali u 4 dobne skupine: 15 do 20 godina, 20 do 30 godina, 30 do 40 godina, te one starije od 40 godina. Ukupno smo ispitali 104 osobe.

Kako su rezultati koje smo dobili ispitivanjem bili vrlo raspršeni, ujedinili smo ih, te izdvojili knjige koje su najviše pita navedene kao NAJDRAŽE. Rezultate ispitivanja prikazali smo u tablici.

ZAKLJUČAK: Većina ispitanika kao najdraže knjige pamti knjige hrvatskih pisaca/spisateljica. Najdraži autori: Mato Lovrak (Vlak u snijegu, Družba Pere Kvržice) i Ivana Brlić Mažuranić (Čudnovate zgode šegrta Hlapića). Od stranih autora najradije je čitana knjiga Heidi spisateljice Johanne Spyri. Zanimljivo je da su prema svim navedenim knjigama snimljeni filmovi.

Učenici 4.c Lucija Šola, 4.c

14

Vlak u snijegu

Čudnovate zgode šEGRTA HLAPIĆA

HEIDI

DRUŽBA PERE KVRŽICE

KOKO U PARIZU

Moj susret s Pinokijem

b

, 2.

Petar Filipović

Jednog dana dogodilo mi se čudo. U knjižari sam sreo jednog neobičnog lutka i jako se iznenadio kada sam shvatio da je to Pinokio. Pinokio je u knjižari prodao svoje knjige i slagao knjižaru da mu je otac to dopustio. Odmah sam primijetio da mu se nos produžio.

Zajedno smo otišli na predstavu i dobro se zabavljali sve dok nismo naišli na dva razbojnika koji su od nas tražili novac. Pinokio je opet lagao pa su nas privezali za drvo. Zvali smo pomoć. Tada sam vidio neku neobičnu svjetlost. Došla je Plava Vila i spasila nas, ali Pinokio je i njoj lagao i nos mu je postao dugačak kao ruka. Vila mu je tada rekla da mu se, svaki put kada laže, nos poveća. Pinokio je obećao da će prestati lagati. Plava Vila je zamolila da mu skrate nos. Pozvala je Gepetta koji mu je sve oprostio. Ja sam dobio jako dobru pouku, kao i Pinokio, da laganje uvijek vodi u nevolju. Pinokio se pretvorio u pravog dječaka i postao moj najbolji prijatelj.

Paško Topalović, 3.c

Kako smo doživjeli ono što smo pročitali

Pogled iz trave

b Ana Cegnar, 2.

Mi smo dva nestašna skakavca. Živimo u travi na jednoj planini. Dok jutrima šećemo planinskim pašnjacima, često nas kapi rose s travki okupaju kao u slapu. Često pogledavamo u plavo nebo kako nas ne bi odnio neki grabežljivac.

Planine na kojima mi živimo nižu se kao kuće u Slavoniji.

Od zime je ostalo još snijega na vrhovima pa ponekad upadnemo u njega. Nekad vjetar polegne klekovinu skroz do nas pa, kad naglo zapuše u suprotnom smjeru, odletimo u zrak. Grmlje na našoj planini je gusto i ima ga puno. Volimo skakati po njima jer je u njima mračno, a mi volimo pričati strašne priče.

Kako smo jako visoko, nekad sjednemo na čisti bijeli oblak na vedrom nebu. Na ovoj planini je najljepše i nema boljeg doma za nas!

Dorotea Sokol i Marija Vujević, 4. c

U ovoj priči ću otići k baki. Kod bake ću ići van i upoznati Palčicu. U toj priči imam pet godina, kao i Palčica. Sada počinje priča. Ugodno čitanje. Nadam se da će vam se svidjeti.

Jednog jutra probudila sam se kod bake. Još sam malo ležala i gledala crtiće. Kada sam se digla, išla sam doručkovati. Malo sam pričekala da se potpuno razbudim jer su me prerano probudile muhe dok su mi zujale iznad glave.

Obukla sam se i izašla van.

Vani mi je stric već prije napravio kućicu od dasaka. Ja se svaki dan igram u njoj. Jako mi je zabavno. Danas sam u njoj kuhala. U jednom trenu sam nešto vidjela u travi. Sagnula sam se i ugledala malu, malu, malecku djevojčicu. Uzela sam je u ruke i pogledala. Bila je jako lijepa. Izgledala je kao dobra djevojčica. Rekla mi je da se zove Palčica. Ja sam rekla da je to lijepo ime i pitala je želi li se igrati sa mnom.

Ona se jako razveselila. Objasnila sam joj kako imam kućicu i u njoj kuham. Odlučile smo zajedno kuhati. Ja sam kuhala juhu, a Palčica je pekla kolač. Već mi je postala najbolja prijateljica. Baš smo se lijepo zabavljale!

Jednog dana mama me pitala želim li u lunapark. Ja sam odgovorila da želim. Pitala sam može li sa mnom i moja prijateljica. Mama je odgovorila da može. U lunaparku smo se prvo vozile u autićima. Sudarale smo se. Na vrtuljku smo se igrale lovice i morale smo se uhvatiti za stolce da ne padnemo. Uživale smo! Kasnije smo pošle k baki. Spremila nam je palačinke. S nama je jela i Palčica.

Kad smo sve pojele, oprostili smo se od Palčice. Bili smo jako tužni. Oprostili smo se još jednom kada smo Palčicu ispratili doma.

Za vrijeme druženja s Palčicom bilo mi je zabavno. Želim da se to ponovi i nadam se da hoće. Zaključila sam da uvijek treba upoznavati ljude i ne sramiti se jer ćete se jako malo zabavljati ako budete sramežljivi. Nadam se da vam se svidjela moja priča.

Dora Balen, 4.c

Luna G alić, 1.a

Susrela sam Palčicu

Dorian Radmanić, 4.c

Niko

Stap

ić, 1 .a

15

16

Štitimo okoliš

KAKO RECIKLIRATI PAPIR? J

ednog dana na satu Mladih čuvara prirode izvadili smo stari papir koji smo prikupili tijekom godine. Stavili smo ga na stol. Mi smo taj papir rastrgali na sitne komadiće i ubacili u plastičnu posudu koja je bila napunjena vodom.

Skupa sa starim papirom ubacili smo i šarene salvete da bi papir dobio boju.

U jednu posudu smo ubacili crvene, a u drugu plave salvete. Papir smo malo

istiskali da bude što mekši. Dobivenu smjesu stavili smo u mikser i nakon nekoliko minuta izvadili. Dobili smo kašu u boji. Kašu smo stavili na novine na kojima je bila mrežica. Na kašu smo stavili još jednu mrežicu i preko mrežice još jedne novine.

Za tjedan dana, na sljedećem satu Mladih čuvara prirode, imali smo reciklirani papir u boji. Reciklirani papir

je bio ljepši nego obični. Bio je tvrd kao karton. Od njega su se mogle raditi čestitke, ukrasne kutije i slično.

Ljudi bi trebali štititi okoliš i reciklirati papir, te ga sve više koristiti, jer je za jednu tonu papira potrebna jedna tona drveta. Nažalost, još uvijek jako malo ljudi koristi reciklirani papir.

Slušajte me i čuvajte okoliš!

Matej Kristan Mirković, 4.a

PRIPREMA: Reciklirani papir se radi od starog papira

PRVI KORACI: Namakanje i gnječenje starog papira

MJEŠANJE: Smjesa namočenog papira miješa se u mikseru

PREŠANJE: Smjesa se stavlja na mrežu

ZAVRŠNI KORACI: Smjesa se izravnava i potom suši

ZAVRŠNI PROIZVOD: Čestitka izrađena od ručno recikliranog papira

Vulkan MATERIJAL: plastelin, dvije male bočice, ocat, boja za hranu, soda bikarbona i sredstvo za čišćenje suđa.

Fran Juraj Kajs, 2.c

Kako napraviti vlastite znanstvene eksperimente

POSTUPAK: 1. oko bočice pomoću plastelina oblikujte vulkan tako da se vidi otvor.

2. u drugu malu bočicu uliti ocat skoro do vrha i par kapi crvene boje za hranu (ovisno koju boju lave želite).

3. u vulkan stavite par žlica sode bikarbone.

4. zatim ulijte par kapi sredstva za čišćenje suđa.

5. i zadnje, u vulkan ulijte mješavinu iz druge bočice.

Tornado u staklenci

Vito Šola, 2.c

OBJAŠNJENJE: Zašto se ovo dogodilo? Crvena mješavina je rezultat kemijske reakcije između sode bikarbone i octa. U ovoj reakciji se proizvodi ugljični dioksid koji izgrađuje tlak unutar plastičnih boca do plinskih mjehurića iz vulkana. To je dobar prikaz onoga što se događa u stvarnome vulkanu.

Patrik Pažur, Dario Josipović, 4. b

MATERIJAL: staklenka, sredstvo za čišćenje stakla i voda.

POSTUPAK: 1. u staklenku ulijemo vodu skoro do vrha.

2. stavimo malo sredstva za čišćenje stakla.

3. primimo u ruke i kružno zatresemo.

OBJAŠNJENJE: Kružnom trešnjom stvarate svoj vlastiti tornado u staklenci.

Tužan kraj jedne zelene priče Početak školske godine. Napetost. Veselje.

Prve brige. Mnogo želja. Mnogo ideja.

Odlučismo urediti ulaz u malu školu. Nek’ nam bude ljepši i zeleniji!

Srećom, nakon mnogo telefonskih poziva, nalazimo zelenog dobročinitelja. Poduzeće Hortina poklanja nam dvije tise.

Posadit ćemo stablo! Dva stabalca!!!

Ponedjeljak, 12. listopada, niti mjesec dana nakon sadnje, iščupane su naše tise.

Tko? Zašto?

Ostadosmo bez riječi!

Učenici i učiteljice 4.a, 4.b i 4.c razreda

Đerđ Prekpalaj, 6.c

17

ljeto

zima ijeli. .

Sve se b se smiju li e đ n a i Radosn ijeg. .a Pada sn Dodig, 6 Mateja

am! sretna s … e ć e lj o e, itra pr u dubok e U meni t d o v d o laci me Plavi ob misli. radosne aju žni leprš je n i ir t p Le šić, 6.a ene.

Carla Bu sve do m

... a mi

ko a k e n mo se

s

e ć e j l pro

! a b o d nja š i d o g sva u i l a r ugu

Za mene je sreća…

Sreća… Kako je opisati? Na to pitanje ne znam odgovoriti, no zato znam što mene čini sretnom.

To su obično male stvari i sitnice. Veseli me i činjenica da sam živa i zdrava, da se mogu družiti s prijateljicama, ići u školu. Veseli me što živim u mirnoj državi u kojoj se ne ratuje i ne događaju se potresi. Za mene je sreća i to što imam dom i roditelje koji me vole, što mogu pomagati i činiti dobra djela. Nekada sam od jutra sretna, onako, bez razloga…

Nives Knezović, 6.b LIKOVNI RADOVI: Alan Sokač 5.a, Domagoj Tometić 5.a, Elizabeta Letaj 5.a, Petra Punek 2.b, Leonarda Kokanović 2.a, Barbara Josipović 2.a, Marija Pištelek, 6.c, Manuela Bajan 5.d, Gabrijela Ljubičić 4.b

20

Štitimo okoliš

Pročišćavanje otpadnih voda Prezentacija kojom se naša škola predstavila na ovogodišnjem Eko kvizu “Lijepa Naša” PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA

Planet Zemlja – plavi planet 71 % površine prekriveno je vodom.

Od ukupne površine 97% slana je voda.

OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, Zagreb



3 % je slatka voda, ali uglavnom je zaleđena.



Za korištenje dostupno nam je tek 1 % slatke vode

Tu se pročišćavaju kanalizacijske vode cijelog grada, izuzev Novog Zagreba.

One uključuju otpadne industrijske vode, fekalne i sanitarne vode kućanstava i površinske otpadne vode.

Zatim se voda pomoću pužne crpke diže na visinu od 7 m i pročišćava u bazenima slobodnim padom.

Posjetili smo Zagrebačke otpadne vode d.o.o.

Prvi proces je mehaničko pročišćavanje.

Pomoću krupnih rešetaka odvaja se krupni otpad.

Na gustim rešetkama zaostaje otpad.

Iz tog otpada prešanjem se odstranjuje višak vode.

Štitimo okoliš

LIKOVNI RAD U PODLOZI: Lucija Luburić, 7.c

PJESKOLOV- odvaja pijesak iz vode (pada na dno, taloži se i mehanički odvaja).

MASTOLOV- odvaja mast iz vode (ispliva na površinu, pa se pokupi).

Kanalima voda dolazi do taložnika.

Ondje se fizikalnim postupkom taloženja uklanjaju suspendirane čestice kako bi se rasteretila sljedeća faza biološke filtracije.

Mulj se taloži i transportira do objekta za obradu mulja.

Tu u anaerobnim uvjetima nastaje metan koji se koristi za dobivanje električne energije u vlastitoj termoelektrani.

ZAKLJUČILI SMO: - Mnogi ljudi nisu svjesni važnosti vode, pa ju prekomjerno troše i svojim radom i djelovanjem onečišćuju.

- Onečišćena voda izuzetno je opasna za cijeli ekosustav. Ne možemo ju koristiti za piće ni nadvodnjavanje poljoprivrednih površina. Štetne tvari ulaze u hranidbeni lanac, pa ih na kraju čovjek može pojesti, što je vrlo opasno.

- Postoje mnogi načini kako pojedinci mogu smanjiti potrošnju i onečisćenje vode:

- birati tuširanje umjesto kupanja - zatvarati slavinu prilikom pranja zubi - ostatke hrane, lijekove i kemikalije ne bacati u WC

- utjecati na korištenje biorazgradivih deterdženata u školama - ugraditi slavine koje se same gase - skupljati kišnicu za zalijevanje vrtova - u vrtovima i parkovima nastojati koristiti lokalne biljne vrste

21

22

Deset intervjua o jednoj priredbi

ŠKOLSKA PRIREDBA Tko, što, gdje, kako?!

O našim školskim priredbama se uvijek puno priča, a publika je uvijek puna hvale. Ove godine smo istražili tko to stoji iza svega toga.

S

vake godine prije početka zimskih praznika naša škola organizira Božićnu priredbu. Uvijek se iznova oduševljavamo, ali nikada ne saznamo tko sve stoji iza toga.

Ovaj put smo odlučili istražiti. Pronašli smo neke izvođače i razgovarali s njima. ► Plesači Uvijek plešu na našoj priredbi i iznova nas oduševljavaju: Plesači i plesačice plesnog studija Step by step. Presreli smo neke od njih i pitali: Mihić: Kako se zovete i u koji razred idete?

Rahela Bodalec, Bruna Piščević i Tea Kardum, učenice drugih i četvrtih razreda.

Imate li tremu prije nastupa?

Nemamo.

Kada ste počele vježbati?

Počele smo vježbati malo nakon početka školske godine.

Imate lijepe kostime. Tko ih je osmislio?

Osmislila ih je voditeljica grupe Step by step, Jasminka Zajec.

► ZBOR Kako se zovete i u koji razred idete?

Marija Pištelek, 6.c, Iva Babić, 6.a i Kristina Knežević, 8.b Imate li tremu? Kako je nastupati pred cijelom školom i roditeljima?

Nemamo tremu. Ustvari, kada pjevaš nemaš nikakav strah jer znaš da bi oni ovdje pjevali da pjevaju bolje od nas.

Jeste li imali nesuglasica?

Da, ponekad se profesor malo ljuti na nas i mi na njega.

Koliko ste dugo vježbali?

Oko mjesec i pol dana, ustvari skoro od početka školske godine.

Kako to da ste odlučili pjevati upravo te pjesme?

Uglavnom nam ih je profesor predložio.

M.: Što ćete napraviti ako pogriješite?

Nasmijati se i ići dalje. ► GLUMCI Kako se zovete i u koji razred idete?

Alan Vidaković, 6.b i Ante Čulo, 6.b.

Kako se zove predstava u kojoj večeras nastupate?

Božićni pokloni.

Tko je napravio predstavu?

Profesorica Renata ju je zamislila, a

ZBOR: Prigodne Božićne pjesme u aranžmanu prof. Kačurova

s profesoricom Žganjer smo je uvježbavali.

Koliko ste dugo vježbali? Imate li dugačak tekst?

Oko dva tjedna. Imamo tri stranice teksta, ali lako ga je naučiti zato što svatko ima svoj tekst zasebno.

Jeste li ikad prije glumili? Imate li tremu?

Da, jer mi smo dramska skupina u crkvi.

Tremu imamo malo na početku, ali se poslije opustimo. Što ćete napraviti ako pogriješite?

Nastaviti dalje. ► RECITATORI IZ NJEMAČKOG JEZIKA Kako se zovete i u koji razred idete?

Magdalena Primorac, 3.a, Petra Kren, 3.a, Tibor Sudec, 3.c i Petar Vukadin, 3.b.

Imate li tremu? Bojite li se da ćete pogriješiti?

Malo imamo tremu, ali ne bojimo se da ćemo pogriješiti.

Biste li radije recitirali ili pjevali na njemačkom?

I pjevali i recitirali.

Je li bilo nesuglasica oko podjele teksta? Je li vam bilo teško naučiti tekst?

Ne naročito.

STEP BY STEP: Djed Božićnjak u izvedbi plesne skupine

Deset intervjua o jednoj priredbi

Suvremena predstava: “Božićni poklon u vrijeme recesije” Mislite li da dobro recitirate? Hoće li se vaša točka svidjeti gledateljima?

Tako, tako. Ipak, nadamo se da će se naša točka svidjeti gledateljima. ► FOLKLORAŠI Kako se zovete i u koji razred idete?

Jakov Freund, 4.c i Marin Brzoja, 4.c Hoćete li samo vi plesati?

Nećemo plesati samo mi, plesat će cijeli 4.c razred.

Koliko dugo ste to uvježbavali?

Uvježbavali smo oko dva tjedna.

Volite li plesati?

Jakov Freund: Ja volim plesati.

Marin Brzoja: Ja baš i ne volim plesati.

Mislite li da ćete to dobro izvesti? Što ćete učiniti ako pogriješite?

Da. Nastaviti dalje.

A nakon priredbe razgovarali smo i s publikom. ► Tanja Svoboda, profesorica Mislite li da će ove godine biti dobra priredba?

Kao i svake godine vjerujem da će biti jako zanimljiva, šarolika i vesela.

Jeste li sudjelovali u pomoći oko priredbe?

Ne. ► KSENIJA KOLAR, UČITELJICA Kojem razredu predajete?

Najboljem u školi, 4.a razredu.

Kakva su vaša očekivanja od priredbe?

Svaka priredba je vrlo lijepa budući se djeca jako trude kako bi izvela te svoje točke, vježbaju puno i onda je svaka priredba jako lijepa.

Je li vam se prošle godine svidjela priredba? Koju biste točku izdvojili od

FOLKLORAŠI: Izvode ples koji slavi dolazak Tri kralja.

prošle godine?

Svidjela mi se. Najljepše su mi bile žive jaslice. ► Karmela Radić, profesorica Što predajete?

Predajem vjeronauk.

Koliko dugo ste u našoj školi?

U vašoj školi predajem tri mjeseca.

Sviđa li vam se naša škola i učenici?

Naravno, učenici su fenomenalni, a pogotovo peti i osmi, the best.

Jeste li ikada dosada gledali naše priredbe i kako vam se svidjela?

Gledala sam ju jednom i bila je zanimljiva.

Imate li lijepa očekivanja o priredbi i što očekujete?

Naravno,očekujem da će biti dinamično i da ću se dobro nasmijati.

Znači vi ste jedna humoristična osoba?

Karmela Radić: O da, itekako.

► Mladen Bodalec, roditelj Molimo Vas da nam se predstavite?

Ja sam Mladen Bodalec, pjevač grupe Prljavo Kazalište. Veseli me da sam večeras ovdje jer ste ovo ovako lijepo pripremili. Veseli me da smo svi sretni za ove blagdane. Što vas je potaklo da dođete na priredbu?

Došao sam jer moja djeca ovdje idu u školu i moja Rahela je plesala. Morao sam radi nje doći, ali drago mi je što sam vidio cijeli ovaj program u koji je toliko truda uloženo i u kojem je toliko talenata pokazano.

Je li ova priredba nadmašila vaša očekivanja?

Sigurno, vidim da je sve lijepo pripremljeno i da su se djeca, nastavnici i profesori koji to vode puno potrudili, i to je uvijek tako puno veselja i radosti.

Lucija Letica, Antonija Kren, Nikolina Ljubičić, 4.a, Manuela Bajan, 5.d

► Mislav Grahovac, učenik U koji razred ideš?

Idem u 5.d razred.

Jesi li sudjelovao u ovoj priredbi?

Nisam.

Kako ti se svidjela priredba? Što ti je bilo najbolje?

Priredba je bila dobra.

Najviše mi se svidio zbor i ples na kraju.

PUBLIKA: Djeca, roditelji, nastavnici, učenici.

23

24

Film koji se ne zaboravlja

DJEČAK U PRUGASTOJ PIDŽAMI Pri ča o i zgubl j enoj nev i n ost i i nađenoj l j udskost i . P r i č a o pr i ja tel j stvu koj e ul i jeva na d u, d a u natoč svemu, uvi j e k m ože š i m a t i nekoga s ki m ćeš d i j e l i t i i pom i c a t i grani ce svoj e maš te .

11.05.2010. godine g leda la s a m ig rani f i lm Dj eč ak u p r ug a s toj p i džami , redatelj a M a rka Her m a na .

R adnj a se odv i j a u v r i j em e 2 . s v jetskog rata. Osm og odi š nj i B runo , sin uprav i telj a koncent ra ci onog log o ra, odlazi i straži va t i o b li ž nj u š um u.

Uskoro susreć e j oš j ednog dj eča ka , d ječ aka č udnog i m ena — S h muela, koj i ži v i na t a j nov i toj farmi , ograđenoj ž i com p od na p onom, gdj e sv i lj udi nos e p r ug a s te p i džame. Među nj i m a s e ra zv i j a n eoč ek i vano pri j atelj s t vo .

Uvodna sc ena nas navo di na p omi sao kako j e ovo veda r f i lm o p ri j atelj stv u. Vesela g la zb a , dj eca u i gri , ži vah an grad, p r i p r em e z a zabav u, samo j eda n kra t a k t renut a k , n ai zgled zanemar i v, ka da dj eca usred i gre prolaze p okra j voj ni ka koj i t jeraj u lj ude u kam i one, uka z uj e na m d a se radi o ozbi lj ni j oj tem a t i ci .

Zbog oč evog prom a knuća , B runo se sa svoj om obi telj i s eli na s elo , on j e j ako ponosan na s vo g a o ca i voli ga, no tak vo d j eča čki na i v no i čisto src e, ni ne s um nj a ka kva j e n aj gora v r sta č ov j eka nj eg ov ot a c, i zbog kak v i h j e okrut ni h dj ela dob i o p romaknuć e. B runo s p roz or a s voj e n ove sobe v i di tu m i s ter i oznu fa rm u i čudne farmere ob učene u p rug a s te p i džame. Svaki dan v i di veli ki di m i osj eć a grozan smr a d, ne zna j ući da je to zapravo koncent ra ci oni lo g or, d a su to zaroblj en i ci i da t a j di m i smrad dolaze i z sp a li oni ce, krem a torija u koj em lj ude o kr ut no ub i j a j u.

Jedna od di rlj i v i h s cena j e ka da s e Br uno lj ulj a na lj ulj a čci , zna t i ž elj no p romatraj uć i taj veli ki di m koj i dola z i iz šume, ne znaj ući da t a m o Ži dove spalj uj u ži ve i pada s lj ulj a čke, a do n jega dotrč i j edan Ži dov, nj i h ov ro b , i pomaže mu. Ni j e m u b i lo va žno što j e B runo Ni j ema c, ni t i š to j e sin okrutnog uboji ce. Zna o j e da j e d ij ete i pomogao m u j e, z a ra z li ku od Br uni nog oc a koj i ni j e r a di o r a z li ke među dj ec om i odra s li m a , s ve i h j e ubi j ao.

Istražuj uć i šumu B runo j e doš a o do logora i tamo j e up o zna o dj eča ka

čudnog im en a — Sh m uel . O n n i j e r a z um i o d a j e Sh m uel z arob l j en , i zg la dnj i van , m uč en , m l ać en , d a m u j e ob i telj p ob i j en a, a Sh m uel n i j e r a z um i o d a j e B r un i n ot ac t aj koj i m u j e p r i p i s ao n aj tež u m uku ovog a s v i j et a . Tu p oč i n j e p r i č a o i z g ub l j enoj nev i n os t i i p ron ađ en oj l j ud s kos t i .

S va ki da n on i s u s e dr už i l i , n i s u i m a li p redas ud a n i z am j erk â, i m al i s u či s to i n ei s k var en o s rc e. N j i h ovo p r i j a telj s t vo m i ul i j eva n ad u, da una toč s vem u, uvi j ek m ož eš i m at i nekog a s k i m ć eš d i j el i t i i p om i c at i g r a ni ce svoj e m aš te. U ž as ava m e p om i s a o d a os m og od i š n j e d i j ete p rovo di s voje d j et i n j s t vo, vr i j em e i g r e i lj ub av i , v r i j em e d ož i vl j avan j a s vi j et a ka o li j ep og i s un č an og m j e s t a, u log or u, p r i s i l j en ž i vj et i u n eh um an i m uv j et i m a, b i t i u ok r už en j u s t al n og s t ra h a , oč aj a, t ug e i s m r t i , d a m or a t rp j et i ugn j et avan j a, b at i n e, g l ad , b oles t i i g ub i t ak s voj i h n aj m i l i j i h . N i j e m e s r am p r i z n at i d a s am t i j ekom ovog a f i l m a p l akal a, j er ovi dog a đa j i s u s t var n i , to s e d og ađ al o, t a dj eca s u odr as t al a u t ak vi m uv j et i m a, i p un o g or i m . U f i l m u j e to s urovo pr i kaz an o, al i u s t varn os t i j e b i lo j oš g or e. L j ut i m e i r as t už uj e to š to ne r az um i j em kako j e to m og l o b i t i s t va r n o.

M a leni Br un o s e uvukao u l og or, h t i o j e p om oć i Sh m uel u d a p ron ađe s vog a t a t u, n e z n aj uć i p r avu s t varnos t log or a, m i s l eć i da j e un ut r a li j ep o , ka ko to p ri kaz uj e n j eg ov ot ac .

I s luča j n o j e up ao u g r up u koj a j e s lj edeća b i l a n a red u z a eg z ekuc i j u.

O d vel i s u i h p od z em l j u, u b etonske b l okove, p od i z g ovorom d a i h vo de n a t uš i ran j e, r ek l i s u i m d a s k inu svu s voj u od j eć u, i n j i h 5 0 s u s t rp a li iza ž el j ez n i h vr at a, g ol e, i z g l ad n j ele, i z ad n j e š to s u vi dj el i j e g l ava č ovjeka s g as - m as kom kako n eš to s i p a u kom or u u koj oj s u on i b i l i . Zadnja s c en a koj u s am vi d j el a j e kako su s e B r un o i Sh m uel p r i m i l i z a r uke.

B i o j e to p r i kaz p r avog p r i j atel js tva .

I on d a p r i kaz vr at a i z van a. Un utra b uka. O d r as l i z n aj u š to s l i j edi . Onda z vuk p al j en j a vat re a z at i m - t i šina .

Mal i B r un o, s i n up r avi tel j a konc ent ac i on og l og or a i m al i Sh m uel , s in Ži d ovs kog ur ar a, b i l i s u s p al j en i z aj ed n o s j oš 5 0 os t al i h os ob a. Ta s c en a j e b i l a už as n a, n i kako n is a m oč ek i val a t akav k r aj . Šok i rao me i j ako r as t už i o. U op ć e n e z n am ka ko d a vam op i š em t u s c en u, al i n a kon ovog f i l m a m i s l i m da n i kad a vi še n eć u i m at i i s t i p og l ed n a s vi j et.

G l az b a n i j e b i l a r az n ol i ka, t r i i l i č et i r i s k l ad b e p on avl j al e s u s e viš e p ut a, n o un atoč tom u, g l az b om je s avr š en o doč ar an s vak i t r en ut ak .

Por uka ovog f i l m a j e d a p r i j ateljs tvo m ož e b i t i č i s to i n ei s k varen o, bez ob z i ra n a okol i n u u koj oj s e n a la zi.

B r un o, koj eg s u d om a uč i l i d a Židovi n i s u l j ud i i d a n i č em u n e s l už e, p os t ao j e p r i j ate l j j ed n om i z aj edno s n j i m j e i um ro.

O vaj f i l m j e odl i č n o s n i m l j en i stva rn o p ot i č e č ovj eka n a r az m i š l j an je i p r ei s p i t i van j e s vog ž i vot a. Na ko n ovog a f i l m a s am ž el j el a z n at i v iše o l og or i m a p a s am i s t r až i val a. Sazna la s am š okan t n e č i n j en i c e koj e n e ž el i m p odi j el i t i s vam a kol i ko s u g roz n e, n o us p rkos tom e, m i s l i m da s e t re b a z n at i o t i m z l oč i n i m a i da s e n e s m i j u z ab or avi t i l j ud i koj i m a s u uč i n j en i . P roć i ć e g en erac i j e i gener ac i j e p r i j e n eg o š to č ovj eč an stvo p r eb ol i z l oč i n e p oč i n j en e u Trebl i n k i , Aus c h w i t z u i os t al i m “l og or im a s m r t i ”. Zn am d a s am i z aš l a i z okvir a ob i č n og os vr t a, al i m or am r eć i š to m i j e n a s rc u, j er ovaj f i l m j e os tavi o n ei z b r i s i v t r ag u m en i .

Dj eti n j stvo s e m j er i z vu kovi ma , m i r i s i m a i p r i z or i m a , Pr i j e n e go st i g n e t a m n o d oba r a z u m a.

— Joh n B et j em an Sa r a h Z ef ić, 8.a

26

Posjetili smo Vukovar

DAN KAD SMO UPOZNALI VUKOVAR Dugo ćemo pamtiti taj dan kada smo upoznali Vukovar različit od onog Vukovara s televizijskih ekrana.

Vidjeli smo ga i doživjeli svojim očima i srcem.

U

Zagrebu se nije još ni sunce pokazalo, a autobus pun zagrebačkih osmaša već je jurio autocestom.

Nažalost, cijeli nas je dan pratila kiša.

Prolazeći pokraj sada već obranih slavonskih polja i ravnica, primjećivali smo table s natpisom „Pazi, minirano!“. Nije bilo ugodna pomisao da su neka polja još uvijek minirana. Bio je to jedan od pokazatelja kuda putujemo – Slavonijom, i kamo idemo – prema Vukovaru.

Nakon duga četiri sata vožnje, stigli smo u grad. Prvo smo posjetili vukovarsku bolnicu, u kojoj je podrum pretvoren u svojevrsni muzej. Spustivši se dolje, zanimanje su nam privukle pločice duž lijevog zida. Po jedna pločica za svakog poginulog i umrlog čovjeka u bolnici, bila je obojena u crno. Nekoliko ih je bilo i sivih, što označava nestale osobe. Iz toga hodnika ušli smo u malu skučenu prostoriju s puno kreveta.

Prošli su me trnci kad sam shvatila da su ljudi ne tako davno zaista provodili dane u takvim sobama.

Zastala sam i u jednoj vrlo neobičnoj prostoriji. U sredini je na povišenom gorjela svijeća, a zidovi su bili od nekog

čudnog materijala. Nisam znala odakle je dolazilo crveno svjetlo što se presijavalo i stvaralo neki čudan ugođaj. Do mene je dopirao glas izgovarajući imena stradalih ljudi. Zasuzila sam slušajući imena stradalih ljudi u toj bolnici za vrijeme rata.

Taj posjet vukovarskoj bolnici bio je prilično potresan i osjetila sam lagano tišu atmosferu u autobusu dok smo se vozili prema vukovarskoj vojarni. Posjetili smo prostoriju u kojoj su na zidovima bile fotografije i kratki opisi događanja svakog dana tijekom najtežeg razdoblja za grad Vukovar. Vani su nas dočekali pokisli tenkovi i veliki ratni avion. Svima je bilo zabavno penjati se po njima, no mislim da nisu shvaćali da su ti tenkovi razarali Vukovar.

Ozbiljnosti je nedostajalo i na Ovčari.

Kako je kiša padala, a hladan vjetar puhao, nije bilo lako zapaliti svijeće.

U našem smo se razredu dogovorili i zajedno kupili četiri svijeće i krunicu. Zajedno smo ih zapalili i ostavili kod spomenika dvjesto stradalih ljudi na Ovčari.

Zbog toga sam posebno ponosna na sve nas. Na veliki križ na kojemu je bilo zasigurno bezbroj krunica, stavili smo i svoju, i to na vrh. Nije mi bilo drago što pred spomenikom nije bila tišina. Bilo je komešanja, pričanja i žao mi je što puno njih nije shvaćalo što se stvarno tamo dogodilo. Žao mi je što nemaju poštovanja.

Nešto tiše

bilo je u Spomen-domu Ovčara. Čim smo ušli, na podu smo vidjeli čahure ispaljenih metaka. Dakako da je svima to bilo vrlo zanimljivo i neobično, no ono što smo vidjeli unutra sve nas je pogodilo. Na zidovima su bile slike ljudi ubijenih na Ovčari. Svakih tridesetak sekundi pale se i gase, pojavljuju se i nestaju, žive i umiru...

U sredini prostorije napravljena je spirala od kamena i pomoću projektora na stropu, po toj se spirali prikazuju imena ubijenih ljudi, a kad dođu do kraja spirale, čeka ih svijeća. Ona simbolizira da njihova patnja nikada neće biti zaboravljena. Vodič u Spomen-domu nam je rekao da je najmlađa žrtva Ovčare šesnaestogodišnji mladić, no i da je ubijena žena koja je bila u šestom mjesecu trudnoće. Zapravo je najmlađa žrtva bila upravo ta nerođena beba. Strašna je uopće sama pomisao na to i takve se stvari ne smiju zaboraviti. Upravo to simbolizira ona svijeća u središtu.

Iako smo se na povratku u autobusu zabavljali, šalili i smijali, nećemo zaboraviti ono što smo vidjeli i čuli od samih branitelja grada Vukovara. Jedan od njih bio je i predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja grada Vukovara, Damir Jašarević. On i njegovi suborci u ratu cijelim su putem pričali o borbi i događanjima u Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata, no bez imalo gorčine i mržnje. Kao što su i sami rekli, oprostili su, ali ne i zaboravili. To moramo i mi zapamtiti. Moramo se sjetiti svih onih koji su za nas i našu Hrvatsku ostavili svoje živote širom cijele Lijepe naše, pa tako i u Vukovaru; jer Vukovar je bio, jest i uvijek će biti naš oltar domovine i naš grad heroja.

Katarina Finek, 8.c

Posjetili smo Vukovar

Grad koji se vratio iz smrti u život!

V

ukovar je stari barokni grad na obali Dunava, poznat po strašnim razaranjima u Domovinsko ratu. Čim sam izašao iz autobusa prvo sam ugledao stare ruševine kuća.

Pitao sam se tko je u njima živo i gdje je sada? Sjetio sam se slika Domovinskog rata, kolone izbjeglica i leševa uz cestu.

Mislio sam na svu onu djecu koja su tuda prošla, na sve muke koje su proživjela, posebno mi se urezala slika djevojčice koja izbezumljeno gleda kroz prozor razorene kuće. Činilo mi se kao da u ovom gradu nema života, čemu je doprinosio tmurni jesenski, kišoviti dan. Ispred nas je vijugala cesta na kojoj su bile vidljive rane od gelera. Pokraj nje poredale se lijepe kuće s novim fasadama koje govore da je grad ponovo živ, ali i ruševine koje svjedoče o ratnim stradavanjima. Sjetio sam se jednog stiha kojeg sam pročitao u Brezovici: “Jedan grad na obali rijeke ponosan, a plače u duši kao dijete.” Mislim da je grad isplakao ratne suze, a sada se ponosno obnavlja i uzdiže. Kod boli i stradavanja ne treba stati, sigurno se ne može ni zaboraviti, ali život mora ići dalje. Vidi se da njegovi stanovnici imaju volju ponosno pretvarati Vukovar u lijep grad.

Dugo ću pamtiti ovaj dan u kojem sam upoznao Vukovar, različit od onog Vukovara s televizijskih ekrana. Ja sam Vukovar doživio kao nekog tko se vratio iz smrti u život. Da je dan bio sunčan i lijep možda bi i moji doživljaji bili vedriji. Đoni Robert Matusina, 8.c

Svijeće pred spomenikom na Ovčari

Plakalo je nebo Vukovara Toga dana nebo Vukovara plakalo je neisplakanim suzama onih koji su prerano otišli. Pralo je nebo Vukovara svojim suzama neizmjernu bol i čistilo je snagom vječnih visina.

Prelilo je nebo pročišćene suze boli i sjećanja u struju Vuke koja kao majka trajno širi svoje ruke i privija izmučeno čedo na bolne grudi. Nježno teče Vuka i uskrsava suze boli u snagu vode koja život stvara. Plakalo je nebo Vukovara.

Magdalena Rajčević, 8.b

BOLNICA: “Nezarasla rana od krmače”.

BOLNICA: Simulirani ratni prizori iz bolnice

27

28

Duša i njoj slične stvari

Djeca djeci Ove godine dogodio se taj strašan potres na Haitiju. U školi se razmišljalo kako da se iskaže solidarnost prema tako teško stradalim ljudima. Prema tisućama školske djece koja bi rado bila u školskim klupama, a nemaju ni gdje spavati...

Naša knjižničarka Vanja predložila je skupljanje novčanog priloga za djecu na Haitiju.

Akcija je započela krajem veljače i trajala je čitav mjesec ožujak.

Kako se odvijala? Odaslana je obavijest po svim razredima… i započelo se sa skupljanjem novca... negdje više, negdje manje. Dok neki još nisu ni počeli prikupljati prilog 6.a već je skupio 120 kuna, što je bio odličan poticaj i drugima.

Većina razreda je sudjelovala, i pred sam Uskrs je na žiro račun hrvatskog Caritasa uplaćeno 3.700 kuna. Možda se čini mala svota, ali ako je dar djece naše škole djeci na Haitiju, i to od srca, zar nije i to dragocjeno?

Blaženije je davati nego primati...

Marija Žganjer, vjeroučiteljica

Kruh Kada govorim o kruhu uvijek se sjetim svoje prabake, koja je uvijek govorila da je grijeh baciti kruh. Jednom prilikom mi je ispričala priču o čovjeku koji se razbacivao kruhom.

Bio je bogat i ohol. Nije mario što drugi nisu imali ništa za jesti. I danas vidimo na televiziji da se u nekim afričkim zemljama djeca tuku za koricu kruha ili šaku riže. Čovjek iz prabakine priče kasnije je osiromašio, išao je selom i molio za kruh. To nas uči da kruh treba cijeniti i ne razbacivati se njime.

Patrik Pažur, 4.b

Siromaštvo, je ili nije sramota Je li siromaštvo sramota ili nije? Pitanje je na koje možete dobiti najrazličitije odgovore od najrazličitijih ljudi. Od nekih ljudi nećete ni dobiti odgovor ili će on glasiti “ne znam” ili “ne razumijem pitanje”. Takve ljude uopće ne zanimaju problemi koji nekog muče. Oni uopće ne razmišljalju o tome da samo malom radnjom, radnjom kojom možda neće ni izgubiti svoje “dragocjeno” vrijeme mogu nekome pomoći, nekoga usrećiti, nacrtati nekome osmijeh na lice. Ta mala radnja može biti sve. To može biti nekoliko kovanica kuna u crkvi ili veliki novac kojim se daje pomoć što se doprema brodom ili zrakoplovom.

Obje pomoći imaju jednaku vrijednost.

Zašto se netko bogat ne bi odrekao svoje mjesečne plaće ili nekog drugog izvora prihoda i poklonio ga nekome tko nije bio tako sretan u životu? Nekome tko je samo malo pogriješio, možda samo jednom krivo procjenio i postao nesretan. Možda se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Možda ga je zadesila neka vremenska nepogoda ili se jednostavno rodio u siromaštvu. I ne samo on, nego i njegovi bližnji. Istina, neki to čine; neki doniraju novac, neki pomažu, ali takvih bi primjera moglo i moralo biti više. Zašto mnogi ljudi iz zemalja tokozvanog “trećeg” svijeta

piju vodu koja uopće nije prozirna, jedu hranu sumnjivog podrijetla i koja možda uopće nije zalijevana vodom već nekim drugim kemijskim sredstvom i dišu zrak s bezbroj otrovnih plinova? Zato što su siromašni, zato što ne znaju i ne mogu si priuštiti bolje. Zato što im rijetki pomažu. Ovakvih primjera koji počinju sa “zašto” ima mnogo više. No, da se vratim na pitanje s početka teksta i da donesem zaključak koji nakon svega ovoga glasi: siromaštvo je sramota.

Siromaštvo je najveća sramota ovog modernog svijeta koji se dijeli na bogate i siromašne, na sretne i nesretne.

Martin Gracin, 7.c

Duša i njoj slične stvari

Bonton na užini i ručku ► PLAN PROJEKTA 1. Dramska skupina dat će svoje mišljenje o ponašanju učenika škole za vrijeme užine i ručka.

6. Redari i predstavnici razreda trebali bi biti kontrolori provođenja BONTONA. Oni bi obavještavali razrednike o mogućem odstupanju od dogovorenih pravila. ► Projekt Bonton

2. U učionici vjeronauka će biti održana radionica s temom: BONTON NA UŽINI. 3. Izradit ćemo prijedlog BONTONA OŠAM-a kojim će se opisati očekivano ponašanje učenika na užini. Prijedlog će biti proslijeđen razrednicima kako bi bio pročitan i analiziran na satu razrednika.

4. BONTON će biti usvojen ili odbačen.

Ako se usvoji, trebao bi postati mjerilo ponašanja svih učenika.

5. Dodatni prijedlog: otpremiti ostatke hrane u Pučku kuhinju i organizirati OŠAM-kasicu. Ušteđeni novac bio bi darovan potrebitim obiteljima.

“KAMEN DO KAMENA-PALAČA, ZRNO DO ZRNA-POGAČA”, kaže narodna mudrost. Cilj ovogodišnjih Dana kruha je bilo ostvarenje te mudrosti.

Još prošle godine je u okviru višegodišnjeg projekta “Škola kakvu želimo” započet podprojekt “Dobri naš stari bonton”. Primijetili smo već nekoliko zadnjih godina da odnos naših učenika prema hrani nije uvijek baš za pohvalu. Ove godine smo odlučili Dan kruha obilježiti izradom Bontona za ponašanje na užini i ručku. Cilj naših napora bio je osvijestiti odnos učenika prema kruhu i hrani općenito, kako u Školi, tako i izvan nje.

2. listopada 2009., na Blagdan Anđela

“Bonton na užini i ručku” nacrtao i napisao Antun Zvonimir Kovač, 7.c

Čuvara organizirana je radionica na kojoj su sudjelovali predstavnici učenika od 1. do 8. razreda. Radionicu su vodile vjeroučiteljice Karmela i Marija, a pomagala nam je i pedagoginja Beatrica.

Kad su radionice završene imali smo svojevrsni prijedlog za Bonton na užini i ručku.

Prijedlog tog sastavljenog BONTONA dan je svakom razredniku kako bi upoznao svoje učenike pa su učenici Škole o njemu raspravljali. U svakom je razredu, nakon razgovora, prihvaćen. Tih dana, kada se razgovaralo o BONTONU, moglo se osjetiti da se odnos pojedinih učenika prema hrani promijenio.

Krajem polugodišta je Antun-Zvonimir Kovač, učenik 7. c razreda izradio BONTON u stripu.

Projekt nije do kraja ostvaren, ali nastavljamo sa ciljevima koje smo si postavili.

Zajedno, zar ne?

29

30

Oni koji odlaze...

8.a

8.b

8.c

8.d

... i trag koji ostavljaju

Moj život Kao i svaki drugi, moj život je započeo rođenjem. Moja majka i moj otac bili su ludo zaljubljeni jedno u drugo, ali nažalost ta je ljubav nestala u samom srcu ljeta, mjesecu kolovozu, točnije na sam dan moga rođenja.

Toga dana mojoj majci je u život donesena velika sreća, ali i velika tuga i bol. Moj otac nas je toga dana ostavio bez ičega. Moja majka bila je shrvana, kaže da joj se toga dana srce raspuknulo u tisuće malih komadića.

No, bila je svjesna da njezino tek novorođeno dijete ne može ostati samo, te je uložila sve svoje snage da bi me podigla.

Prvih nekoliko godina bilo nam je preteško, jedva samo sklapali kraj s krajem. Njezina plaća jedva je pokrivala troškove stanarine i režija, ali nekako smo nastavili živjeti. Bili smo podrška jedno drugome, jer na nikoga se nismo mogli osloniti. Čak niti na vlastitu obitelj, koja je mene i majku smatrala crnim ovcama. Ali to moju majku nije zanimalo, željela je samo meni pružiti dobar i ugodan život. Zbog toga sam po cijele dane bio u vrtiću, ali majčinske ljubavi mi nikada nije nedostajalo, svaki trenutak koji nismo bili zajedno uspjeli smo nadoknaditi. U prvih 7 godina mojega života promijenio sam više od 10 adresa, iz razloga što niti jedan stanodavac nije mogao podnijeti malo dijete u kući. Pred sam početak mojih školskih godina, doselili smo se u Dubec i pronašli svoj novi dom. Cijelo vrijeme moja majka mi nije ničime davala povoda da pitam i razgovaram o svome ocu, jer ona mi je bila sve. Još se sjećam prvog dana škole i svog straha od nje. Nisam nikada mislio da ću pronaći toliko dobre prijatelje i profesore.

Prijatelje koji su zabavni, dobri i pametni, koji će uvijek pomoći i nasmijati te u najtežim situacijama, te profesore koji su pravedni i jako pošteni, spremni uvijek pokloniti dva. Za to vrijeme moja majka se mučila i mukotrpno radila kako bi meni pružila sve što mi treba.

Kad god sam pitao što bi htjela da joj se odužim, samo bi mi odgovorila da želi jedan poljubac i moje dobre ocjene u školi. Od cjelodnevnih dana na poslu, skoro nikada nije imla vremena za sebe, ali uvijek mi je bila spremna pomoći u svemu. Trudila se zamijeniti moga oca i popuniti onu prazninu u mojemu srcu koju je on ostavio. No, nisam želio da cijeli život posveti samo meni, želio sam da pronađe novu ljubav i ponovno se zaljubi baš onako kako se zaljubila u mojega oca, a možda još i više. Svakodnevno sam molio Boga da mi pomogne i da usliša moje molitve. I tako je i bilo; iako sam mislio da će mi novi razred i novi profesori biti nešto najnovije, jako sam prevario. Moja majka upoznala je novog muškarca. Svakodnevno mi je pričala o njemu i već su mi njezine priče dosadile. Iako sam bio sretan što mi

je Bog uslišao molitve, bio sam ljutit i tužan jer sam smatrao da me moja majka ne voli.

Kada bi započela pričati o njemu, samo bih izašao van, nisam mogao to slušati. Stalno mi je govorila da ću svoje mišljenje promijeniti kada ga upoznam. Potiho u sebi molio sam da do toga nikada ne dođe. No, jedno nedjeljno popodne mama i ja izašli smo na sladoled, kada nam se za stolom pridružio neki gospodin. Doslovno sam gledao kroz njega kad je sjeo s nama. Ljubazno je pozdravio i počeo me ispitivati. Nisam ga mogao gledati, jednostavno sam otišao, bio sam neizmjerno ljut na mamu što mi je to napravila. Kasnije mi je mama prigovarala zbog moga ponašanja i zahtijevala da mu se ispričam. Ispričao sam mu se i pokušao sam biti ljubazan. Nakon nekog vremena jako smo se sprijateljili i ubrzo smo svi zajedno započeli živjeti. Odselili smo se iz Dupca, ali nisam ostavio svoju školu. Nisam se nikada nadao da će moja majka nekoga pronaći.

Samo 2 godine poslije moja majka i on su se vjenčali. Bila je to predivna svadba, a najljepši dio bio mi je kada sam ja sam svoju majku vodio do oltara. Meni je to bilo jako smiješno, ali ostalim uzvanicima nije jer su plakali od sreće. Rekli su da je to predivan prizor, koji će uvijek pamtiti. Nakon samo nekoliko mjeseci dobio sam malenu sestru.

Bio sam presretan, nikada u životu nisam vidio nešto ljepše i nježnije od nje. Nikome nisam dao da joj se približi, po cijele dane sam je čuvao uz sebe.

U mome se životu okrenuo novi list, za kojeg nisam smatrao da će se ikada otvoriti. Moje ocjene u školi nisu nikada bile bolje, a niti moje ponašanje, bar mi tako stalno govori razrednica. Jedini izuzetak u tome je mali incident kada sam slučajno pogodio svoju profesoricu hrvatskog jezika gumicom. (Zbog toga sam za kaznu i morao napisati ovaj sastavak.) Ona mi je sve to oprostila, bar se tako nadam.

Najviše se veselim tome što sam dobio sestru i novoga prijatelja. Ja njega ne smatram prijateljem. On mi je to odavno prestao biti, on je za mene onaj komadić moga srca koji mi je nedostajao, on je za mene nova nada i ljubav. U njemu vidim svoju novu snagu i hrabrost u životu, u njemu vidim svoga oca, jer on za mene to i jest, i nije me briga što nismo biološki povezani, meni je bitno ono što osjećam prema njemu i što me veže za njega, njega smatram svojim jedinim ocem, kojeg mi je Bog poslao da pomogne meni i mojoj mami da više ne patimo u životu. On je u naš život donio još više ljubavi i radosti.

I zbog toga će uvijek imati moju ljubavi i veliku zahvalnost.

Nikola Lončar, 8.a

Tea Valla, 8.d

Damir Anić, 8.b

Lucija Majić, 8.b

Natali Novačić, 8.b

31

32

Natjecanja i uspjesi

REZULTATI postignuti na

županijskim natjecanjima

Biologija: osmi razredi : 3. mjesto Dunja Truntić, 10. mjesto Petra Ivančić, mentorica prof. Maja Pribolšan; sedmi razredi: 7. mjesto Ana Lukinac, mentorica prof. Maja Pribolšan; Engleski jezik: 13. mjesto Matej Juraj Kovač, 17. mjesto Dunja Truntić, mentorica prof. Štefanija Zovak; Njemački jezik: 7. mjesto Matej Juraj Kovač, mentor prof.

Boris Čolić; Eko kviz Lijepa naša: 1. mjesto Petra Ivančić, 2. mjesto Nicol Kolar, 3. mjesto Karla Bušić, 4. mjesto Manuela Bajan, mentorica prof. Maja Pribolšan; Matematika: četvrti razredi: 19. mjesto Lucija Šola, mentorica dipl. učiteljica Josipa Špoljarić; osmi razredi 9. mjesto Katarina Finek, mentorica prof. Gordana Mlinarević; Hrvatski jezik: osmi razredi: 1. mjesto i plasman na državno natjecanje Matej Juraj Kovač, mentorica prof. Nives Glavak; 8. mjesto Katarina Finek, 13. mjesto Dunja Truntić, 21. mjesto Petra Ivančić, mentorica prof. Radica Hrkać; sedmi razredi: 21. mjesto Tena Čović, mentorica prof. Željka Szabo; Geografija: 4. mjesto Katarina Finek, 5. mjesto Manuela Bajan, 14. mjesto Helena Vranić, 15. mjesto Domagoj Stančin, mentori prof. Mira Buči i prof. Dalibor Blažević.

Informatika: šesti razredi: 7.mjesto Josip Lukinac (Basic,Pascal,C,C++), 25.mjesto Karlo Sudec

FOTO

(Basic,Pascal,C,C++), 34.mjesto Lovro Knežević (Logo), sedmi razredi: mentori prof. Dijana Karačić i prof. Dane Pavić Tehnička kultura: osmi razredi: 2.mjesto Ana Šašić (Elektronika), 4.mjesto Juraj Matej Kovač (Elektronika), 3.mjesto Mateo Knežević (Elektrotehnika), 5. Mjesto Nikola Roso (Elektrotehnika); osmi razredi: 4.mjesto Matej Jurak (Fotografija), 15.mjesto Karla Čalić (Fotografija); sedmi razredi: 1.mjesto Antonio Topić (Strojarstvo), 2.mjesto Vlado Lončar (Strojarstvo): 2.mjesto Dario Sindičić (Fotografija); 6. razredi: 1. mjesto Matija Hanževački (Raketarstvo), 6.mjesto Nives Knezović(Graditeljstvo); peti razredi: 6.mjesto Filip Turčić (Promet), mentori prof. Dijana Karačić i prof. Dane Pavić.

Profesorica Dijana Karačić putuje s bivšim učenikom naše škole, Matijom Jakšićem i njegovim nagrađenim radom na međunarodnu izložbu inovacija IMPEX u Pittzburrg, USA u lipnju 2010.

Na Državnom natjecanju u Dubrovniku Antonio Topić je svojim radom Vjetrenjača osvojio prvo mjesto u kategoriji strojarstva.

Time je postao prvi učenik koji je dva puta za redom osvojio prvo mjesto na takvom natjecanju.

Svim učenicima i njihovim mentorima čestitamo na postignutim uspjesima!

U Osnovnoj školi Sesvetska sela, Letnička 5, Sesvete, 20. ožujka održana je 52. smotra tehničkog stvaralaštva mladih Grada Zagreba. Naša škola je sudjelovala u mnogim područjima ove smotre tako i u fotografiji. Fotografije su izlagali većinom učenici osmog razreda. Postigli smo velik uspjeh na smotri, posebice Karla Čalić koja je osvojila prvo svojim fotografijama.

Matej Jurak, Krunoslav Detlbach, Matea Rošić su također postigli dobre rezultate na natjecanju, a Tea Bunjački je pozvana na međunarodno natjecanje.

Naš mentor Mladen Bišćan nam je objasnio kako moramo prezentirati svoje fotografije. Isprva nas je bilo strah jer nismo znali što će nas točno pitati. Obraniti rad nije bilo lako, no ipak smo uspjeli dobiti dobre ocijene. Neka pitanja su bila teška stoga nam nije baš bilo lako odgovoriti na njih. Dobri argumenti su bili presudni na ovoj smotri jer obrana rada je najviše pridonosila uspjehu.

Nekima je ovo bio prvi put da se natječu u ovome području stoga će im ovo iskustvo puno značiti u budućnosti. Dolaskom na ovu smotru stekli smo mnoga prijateljstva te smo podijelili iskustva iz prijašnjih natjecanja. Pomagali smo jedni drugima kako bi postigli što bolji uspjeh. Ovo je bilo jedno vrlo zanimljivo iskustvo te bismo ga svi vrlo rado ponovili.

Matea Rošić, 8.a

Natjecanja i uspjesi

Zabilješke iz Omiša Od 9. do 11. svibnja u Omišu se održalo 15. državno Natjecanje u poznavanju hrvatskog jezika. Osvojivši 1. mjesto na županijskoj razini natjecanja, uspio sam se plasirati dalje, ući u društvo tridesetak najboljih iz cijele Hrvatske. Sve je počelo u 8 sati ujutro te sunčane nedjelje. Probudivši se, i dalje sam se osjećao umorno jer sam se dan prije, kasno navečer, vratio s maturalca. Na autobusnom kolodvoru skupilo se dosta učenika. Bilo je tu mnogo novih lica, ali sam uskoro prepoznao i ona otprije poznata. U 10 sati smo krenuli put Omiša, a stigli smo u poslijepodnevnim satima. Mi, učenici (sveukupno 240), bili smo smješteni u dva hotela. Hotel u kojem sam boravio bio je dobar. Barem meni, što se ne bi moglo reći i za mog samoborskog „cimera“ koji je konstantno kritizirao natjecanje i smještaj „pomalo grubim“ rječnikom. Ipak, većinu vremena proveo sam u društvu dvije djevojke i dva mladića koje poznajem s prošlogodišnjeg natjecanja. Noć prije pisanja ispita mnogi nisu spavali – ili su ponavljali ili su jednostavno bili nervozni. Nastojao sam biti smiren i biti što odmorniji. A onda je stigao dan odluke. Nakon doručka sjeli smo u autobus i krenuli u OŠ Josipa Pupačića. Razmišljao sam što sam sve ponovio, a što nisam. Polako sam se zagledao u more, beskrajno plavo more... i za tren sam bio u školi, u klupi, s testom pred sobom. Inače dugih sat i pol vremena brzo je prolazilo, a ja sam sve više požurivao s rješavanjem zadataka što je na kraju rezultiralo bizarnim, smiješnim pogr(j)eškama.

Nakon ručka u hotelu slijedio je obilazak Omiša. Poseban je

Atletičari i atletičarke Učenice 7. i 8. razreda su osvojile prvo mjesto na Prvenstvu osnovnih škola grada Zagreba. Učenici 7. i 8. razreda osvojili su 6. mjesto na Prvenstvu osnovnih škola grada Zagreba.

Učenici 5. i 6. razreda osvojili su 1. mjesto na Prvenstvu grada Zagreba.

Još očekujemo rezultate nastupa učenica 5.i 6. razreda koje se održava 25. svibnja 2010.

Državno natjecanje Učenice naše škole nastupile su na Državnom natjecanju u atletici i osvojile 6. mjesto.

Nastupile su: Tena Pernar, Petra Klasić, Ivana Lenz, Petra Ivančić, Barbara Kaličanec, Ivana Odobašić , Lana Plavić, Magdalena Škalec, Marija Pištelek, Lucija Bukal, Lara Fucak, Ivana Mrkonja.

to grad, onako okružen stijenama, na ušću modre, bistre Cetine u more. Uspinjajući se na dosta strmu Omišku tvrđavu, uživajući u mediteranskom ozračju, gotovo sam zaboravio na prethodno pisani test. U 18 sati stigli su neslužbeni rezultati. Sedmo mjesto. “U redu, probat ću se žaliti”, mislio sam. No, ipak, bez jakih argumenata odustao sam od žalbe. Iskreno, isprva sam bio pomalo razočaran – znao sam da mogu bolje i da me je vrijeme naprosto stisnulo.

Moj “cimer” također nije bio zadovoljan, rekao je da je sve z...eznuo. Za večerom, kad se sve “stišalo”, shvatio sam kako je moj uspjeh zapravo velik s obzirom na količinu vremena koje sam posvetio pripremama. Tu večer razgovarao sam s prijateljima do kasno u noć. Opustio sam se - natjecanje je iza mene. Ujutro zadnjeg dana stigli su i konačni rezultati. Dodan mi je jedan bod, no to nije promijenilo moju poziciju na ljestvici. Svečana dodjela priznanja održana je u mjestu Radmanove Mlinice, kraj Omiša. Vrijeme je bilo oblačno, kišno, kao da je tugovalo za dječakom, mojim vršnjakom, kojeg je dan prije poklopila stijena i usmrtila. Sama dodjela i nije bila toliko svečana, svi smo se smrzavali pod mokrim suncobranima. Nakon ručka, krenuli smo u Zagreb. Volio bih da smo možda ostali još koji dan, jer društvo je doista bilo odlično, zabavno, kako meni, tako i mojoj mentorici, prof. Nives Glavak. Ostavili smo za sobom svježu Cetinu i velebne omiške stijene.

Juraj Matej Kovač, 8.b

33

34

Zabavne poslastice Rebus (latinski: pokraj stvari) je vrsta igre riječima koja koristi slike da predstave riječi ili dio riječi. Pojam rebus označava i upotrebu piktograma (slike) za označavanje sloga. Kao prethodnica abecede, ovo je jedan od najvažnijih stupnjeva u razvoju pisma kakvo danas poznajemo. Način na koji danas čitamo rebuse bio je popularan još u starom Egiptu prije 5.400 tisuća godina. Pisanje u obliku rebusa ponovo je u modi od 18. stoljeća. Ponekad rebus slova služe kao neka vrsta koda ili jednostavno kao razonoda.

Rebuse izradio: Fran Androić, 1.b

... i za kraj

Djeca i snjegović Bilo jednom troje male djece. Ta djeca su na prozoru svoje kuće vidjela da pada snijeg. Brzo su istrčala na ulicu i počela raditi snjegovića.

Prvo su napravili tri velike grude za tijelo. Kao oči su poslužili gumbi, za šešir lonac, a kao nos mrkva. Djeca su se veselila kada je snjegović bio gotov. Počela su skakati i pjevati.

Snjegović je bio jako sretan.

Odjednom je na nebu svanulo jako sunce. Snjegović se počeo topiti... i rastopio se. Kada su djeca vidjela da se snjegović rastopio, bila su jako tužna. Ali, sve se može ponovo napraviti!

Marija Anić, 2.b

Natjecanje u crtanju stripa na engleskom jeziku Učenici četvrtih razreda sudjelovali su na natječaju nakladničke kuće “Algoritam”.

Trebali su nacrtati i osmisliti strip na engleskom jeziku s junacima iz njihovih udžbenika.

Najuspješniji su nagrađeni diplomama i knjigama.

To su: (STOJE) Sara Car, Tea Tomić, Dorotea Ostroški, Sara Ferina, Gabriela Ljubičić, Marija Vujević, (SJEDE) Mario Anić, Ante Šimović, Matej Kristan Mirković, Marko Katavić, Petra Petreković, Nikolina Roso i Tena Tej.

35