Mihić br. 12 by Knjižnica Osnovne škole Antuna Mihanovića

TEMA BROJA:

Škola kakvu želimo, svijet kakav priželjkujemo

Sadržaj List Osnovne škole Antuna Mihanovića Broj 12 Glavna i odgovorna urednica: Vanja Jurilj, dipl. knjižničarka Uredništvo: Marija Vujević, 6.c; Marta Blajić, 6.c; Rafaela Rukavina, 4.b; Sara Bogovac, 4.b; Antea Delipetar, 4.b; Matea Gotovac, 4.b; Ivona Salatović, 4.b Učenici suradnici: Tena Pernar, 8.b; Petra Klasić, 8.b Učitelji suradnici: Davorina Bakota (fotografija); Smiljana Baran (fotografija); Željka Szabo (lektura), Melita Majstorović (lektura), Nives Glavak (lektura); Marija Đerek (lektura); Cvija Matić (likovni prilozi) Likovni radovi na naslovnici: djevojčica na vozilu: Patricija Turčić i Kristina Tadić, 4.a; motiv rascvjetalih grana: Hrvoje Ivan Dodig, 2.b; kišobrani: Lara Latečki, 1.a; Nikola Polić, 1.a; podloga: Iva Pavić,6.c; Melanny Tia Rogić, 8.d Prijelom: Bibor Szilard Kiraly Tisak: GZH Naklada: 400 primjeraka Lipanj, 2012.

Najbolja škola..........................................................................3 Zlatni dečki........................................................................ 4 - 5 …i ispovijest jedne Srebrenke..........................................6 Rezultati natjecanja.............................................................. 7 Šišmišarenje............................................................................8 Od Budimpešte do kremšnita................................. 9 - 10 Istraživanje prošlosti............................................................11 Očice i žabe...........................................................................12 Ponos vitezova.....................................................................13 Tema broja Škola kakvu želimo, svijet kakav priželjkujemo ...................................... 16 - 25 Pregača za pričanje priča...............................................26 Uglavnom, volimo čitati.................................................... 27 Tajne knjiga............................................................................28 Željka, samo za nas...........................................................29 Popodne sa Zvonimirom Balogom............................30 Od početka pa do kraja susreta s Andreom...........31 Upoznajmo prvaše… ............................................. 32 - 33 Zaljubljeni žabac........................................................ 34 – 35 Pozdravimo osmaše............................................... 36 – 37 Numerologija ............................................................. 38 - 39

pet smo tu i još uvijek na papiru! Usprkos dostignućima tehnologije, još uvijek nam se sviđa ovo odabiranje, ova želja da što više sadržaja i ljepote utisnemo na ograničeni prostor listova papira… onda iščekivanje, prva listanja, komentari… U jednoj školskoj godini puno toga je naučeno, stvoreno, napisano, naslikano… U Mihiću je zaključan samo jedan djelić toga obilja, ne možemo sa sigurnošću reći da naš izbor predstavlja njegov najvredniji dio, ali vjerujemo da se iz njega to bogatstvo može naslutiti! Nastavili smo s provedbom projekta Škola kakvu želimo.

UVODNIK Uviđajući da je teško mijenjati Školu, a ne mijenjati sebe i svijet oko nas, tema broja se proširila do svijeta kakvog priželjkujemo. Nadam se da ćete u novom broju uživati! Vaša urednica P.S. Ispričavam se svim učenicima koji su željeli da na naslovnici ovog broja budu Justin Bieber ili One direction. Oni, nažalost, ne idu u našu školu, a nisu bili ni naši gosti. K tome, mi volimo stvaralaštvo naših učenika!

Veliki uspjeh naših učenika

Izumima do titule najbolje škole

I ove godine su naši učenici sudjelovali na izložbi dostignuća mladih zagrebačkih inovatora uz goste iz cijele Hrvatske i prijatelje iz inozemstva koja se već tradicionalno od 2001. godine održava prve subote u svibnju. Već tradicionalno, naši su učenici na njoj postigli veliki uspjeh!

a izložbi Inova mladi održanoj 5. svibnja naši su učenici za svoje izume nagrađeni s ukupno 26 medalja; 10 zlatnih, 8 srebrnih i 8 brončanih. Svečana podjela medalja održana je 18.05.2012. godine na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, tada je naša je škola proglašena i najboljom osnovnom školom! Za rad Suncokiš, učenice 6.razreda Marta Blajić i Marija Vujević su uz zlatnu medalju osvojile i nagradno sudjelovanje na 5. nacionalnu izložbu inovacija mladih u Kastvu koje će se održati u rujnu 2012. Dijana Karačić, mentorica

Najnovija vijest: Pred samo zaključenje Mihića stigla je i vijest da je Eko-kamion, rad naše učenice Nives Knezović iz 8.a nagrađen na Inovi 2011. i pozvan na sudjelovanje na najvećoj Svjetskoj izložbi inovacija i novih proizvoda u Pittsburghu, USA koji će se održati od 13. do 15. 6. 2012.

EKO-kamion Kamion ima ugrađene dvije prskalice: ekološki dezinfektor i nefreonski miris za sterilizaciju unutrašnjosti bubnja kamiona i samog kontejnera. Time se osigurava antialergijska zaštita pomoću 100% ekoloških zaštitnih sredstava pri skupljanju kontejnerskog otpada u velikim gradovima.

Neobični međusobni intervju izumiteljica Suncokiša

Iza kiše dolazi sunce, a iza Suncokiša Kastav Ahhh... Pobjede, medalje, nagrade... Svi ih volimo! Donose nam prekrasna iskustva. Mi ćemo s vama podjeliti svoje iskustvo koje smo doživjeli na ovogodišnjoj Inovi mladih osvojivši posebnu nagradu - put u Kastav pored Opatije u rujnu mjesecu ove godine. Ne želimo vas učiniti ljubomornima, ali moramo se pohvaliti!

NASTANAK SUNCOKIŠA... Marija: Kako si došla na ideju da napraviš Suncokiš?

Marta: Jednog dana kada je kišilo sjetila sam se svoje susjede koja ima puno djece pa se ispod svog kišobrana mogu izgubiti u gradskoj vrevi. Htjela sam joj skratiti brige.Tada mi je na pamet došla ideja o Suncokišu. Marija: Zašto si baš mene izabrala da ti pomažem u ostvarenju tog izuma?

Marta: Zato jer smo puno toga uvijek radile skupa pa zašto ne bismo i sada! Marija: Kako si Suncokiš zamišljala prije nego smo ga napravile?

Marta: Pa zamišljala sam takvim kakav je i nastao: suncobran na postolju s kotačićima. Štitio bi i od kiše i sunca .

Marija: Jesi li funkciju smislila kasnije ili prije?

Marta: Odmah! Majka bi vozila suncobran, a djeca bi se primila na nadograđene ručkice i tako bi bila pod majčinom kontrolom. Marija: Kakva sam ti partnerica bila?

Marta: Jednom riječju - supeeer!

Marija: Kako si se osjećala kada su nam uručivali posebnu nagradu?

Marta: I prije dodjele nagrada sam nešto naslućivala, primjerila sam da se nešto zbiva jer je profesorica slikala naš rad, a i govorila je kako ćemo biti iznenađene nagradama!

Zamijenjene uloge Marta: Kako si se osjećala kad sam te pozvala da zajedno radimo Suncokiš?

Marija: Tada mi se nije činilo da će Suncokiš dobiti tolike nagrade, ali znala sam da ćemo se barem zabaviti. Marta: Jesi li bila skeptična oko toga koje ćemo mjesto zauzeti?

Marija: Moram priznati da jesam. Čudan izgled me je malo iznenadio. Marta: Kako si se osjećala kad su nas prozvali kao prve?

Marija: Bila sam iznenađena i neizmjerno sretna. Nisam slutila da ćemo dobiti zlatnu medalju, a kamoli da ćemo u Kastavu predstavljati rad na nacionalnoj izložbi inovatora. Marta: Ima li još nešto što te razveselilo osim pobjede?

Marija: Izostajanje iz škole!!!

Marta: Želiš li da i dalje zajedno sudjelujemo na Inovi?

Marija: Svakako! Ovo mi je bilo nezaboravno iskustvo. Da iza kiše dolazi sunce potvrđuje to što su Mariji zaboravili dati medlju, ali posebna nagrada nas je posebno razveselila i raduju joj se i svi učenici škole. Osim nas, cijela naša škola je dobila priznanje za najbolju osnovnu školu na tom natjecanju. I za kraj, poželite nam sreću u Kastvu!!!

Marta Blajić, Marija Vujević, 6.c

Osvojili smo prvo mjesto na Državnom natjecanju osnovnih škola u malome nogometu

Zlatni dječaci...

Nakon velikog uspjeha, osvojenog 1. mjesta na državnom natjecanju u nogometu 2007. godine, prof. Stefko Kačurov ponovno, ali sada sa svojom novom ekipom, po drugi put u povijesti škole dolazi sa zlatnom medaljom u malom nogometu. Pobjednički malonogometni tim igrao je u sastavu: kapetan Alan Vidaković, Karlo Marijan, Domagoj Šuk, Ennio Travaglia, Jakov Sesvečan, Borna Joo, Tomislav Mrkonja i zadnji ali ne i najmanje važan Vinko Cerovec – postigao je šest od jedanaest golova. Trener im je Stefko Kačurov, profesor glazbene kulture u našoj školi. Ta generacija zasigurno će ostati zapamćena po sjajnom uspjehu pa smo ih pozvali na razgovor i pokušali saznati što više o njihovoj tajni uspjeha. Put do pobjede Mihić: Za početak, dečki, čestitam na ovako velikom uspjehu! Zanima nas što za vas zapravo znači biti prvak na državnom natjecanju osnovnih škola u malome nogometu?

VINKO: Za nas je osvojiti prvo mjesto ogroman uspjeh, ne samo za nas već i za čitavu školu. DOMAGOJ: Drago nam je da smo baš mi bili ta ekipa koja je nakon dugo vremena osvojila državno prvenstvo. Mihić: Koji je bio vaš put do osvajanja titule? ALAN: Put je bio jako težak jer smo morali pobijediti puno utakmica. Pobijedili smo skoro sve, izgubili smo samo jednu utakmicu. KARLO: Zapravo je bilo svega i suza i smijeha, ali evo, dogurali smo daleko. Mihić: Kako je sve započelo, kako ste se okupili baš u ovom sastavu? VINKO: Sve je počelo prije tri godine kada smo vidjeli da naš profesor glazbenog trenira i nogometnu ekipu škole. BORNA: Prvo je bilo samo rekreativno, no kako smo trenirali iz godine u godinu, nogomet nas je zanimao sve više, tako smo okupili one koji su bili spremni i krenuli s pripremama. Mihić: Što biste izdvojili kao najbitnije za vaš ovogodišnji uspjeh? Je li to bila fizička spremnost, psihička snaga, želja za uspjehom ili dobra taktika?

ALAN: Za naš ovogodišnji uspjeh bilo je potrebno sve. Od fizičke spremnosti do koncentracije. JAKOV: Bio je i bitan naš međusobni odnos. Mihić: Znači, slagali ste se od samog početka?

KARLO: Pa otprilike jesmo.

Mihić: Od čega se sastoje treninzi, u čemu je tajna uspjeha?

TOMISLAV: Sastoji se od uobičajenih treninga, uvijek smo uzdignute i hladne glave kako bi profesor rekao (smijeh), i to je na neki način tajna uspjeha.

Mihić: Ima li razlike između priprema za obične utakmice i ovu veliku u Poreču?

ALAN: Nema, u svakoj utakmici dajemo maksimum i trudimo se što bolje odigrati tako da nam je svaka utakmica podjednako važna. Mihić: Koliki je napredak postignut u igri i koliko ste se razvili u nogometnom smislu?

VINKO: Iz svake utakmice izlazili smo sve snažniji i sve bolji, napredak nas kao igrača vidio se već nakon prve utakmice. Mihić: Kakvi su odnosi bili prije i poslije početka treniranja?

KARLO: U početku nas je bilo malo, ali iz utakmice u utakmicu ozbiljnije smo shvaćali i počeli smo se slagati kad smo shvatili da imamo zajedničke ciljeve. Mihić: Ennio, ti si tek o ve godine stigao u našu školu. Kako je tebi bilo uklopiti se u sve ovo?

ENNIO: U početku mi je bilo teško, ali kad sam počeo trenirati nogomet kod profesora opustio sam se i upoznao sa svima. Nogomet trenirama već dugo u klubu, tako da mi se nije bilo teško uklopiti. Ostatak ekipe mi je pomogao u svemu ostalom i našao sam se s njima baš u onome što volim raditi, stoga mi je baš drago da sam došao u ovu školu. Mihić: Ti si Alane kapetan, kako si ti pridonio momčadi i njihovoj pobjedi?

ALAN: U svakom trenutku sam ih dizao, nisam dao da gube samopouzdanje i da padnu. Pokušao sam držati sve konce

igre, derao sam se na njih (smijeh)..., no podupirao sam ih u svim njihovim postupcima.

Mihić: Je li vas ovaj uspjeh ohrabrio na daljnje ozbiljnije bavljenje nogometom?

VINKO: Većina nas dosta dugo trenira nogomet, a ja treniram još odmalena. Igranje sa školskim timom dodatno mi je pomoglo da učvrstim volju i shvatim koliko mi je to važno i koliko to zapravo predstavlja zadovoljstvo u mom životu. Ne smijemo zaboraviti ulogu trenera, profesora Kačurova, bez kojeg ništa od ovog ne bi bilo, on je bio taj koji je i meni i ostalima ulijevao potpuno samopouzdanje i bio nam oslonac. Mihić: Saznala sam da našem kapetanu nogomet nije bio njegova prva sportska ljubav. Što si trenirao prije i kako si se odlučio prebaciti na nogomet?

ALAN: Trenirao sam u rukometnom klubu Dubrava. Nogomet sam igrao samo u školskoj ekipi sve dok me na finalnoj utakmici u Zagrebu nisu vidjeli igrači drugog nogometnog kluba i zatražili da igram za njih. Odustao sam od rukometa i potpuno se posvetio nogometu. Mihić: Jeste li u početku mislili da ćete ovako daleko dogurati?

DOMAGOJ: U početku smo imali samo neka nagađanja, ali kad se nakon par utakmica počelo ostvarivati sve o čemu smo maštali, bili smo sve bliže konačnoj pobjedi, tako da bi se moglo reći da jesmo, nadali smo se uspjehu! Mihić: Možete li nam reći jeste li se u Poreču stigli i zabaviti? Kakav je vaš ukupan dojam?

ENNIO: Bilo je savršeno od trenutka kad smo sjeli u bus do onog kad smo se

vraćali za Zagreb. I smještaj, samo natjecanje, ljudi koje smo tamo upoznali, sve je bilo odlično! Uspjeh je u njemu Igrači su nam rekli da je za njihov uspjeh zaslužan, a možda i najzaslužniji trener Stefko Kačurov. Dakle, razgovor o osvajanju prvog mjesta na državnom prvenstvu u malog nogometu ne može proći bez njega. Mihić: Znamo vas kao profesora glazbene kulture. Kako ste se našli u nogometu?

Profesor Kačurov: Potrebno je izabrati kvalitetne igrače, one koji su sposobni i znaju da to žele raditi, oni koji su spremni na sve i mogu savladati sve elemente nogometa.

Mihić: Ima li kakvih razlika u pripremi za male utakmice i ovu veliku koja vam je donijela zlato?

Profesor Kačurov: Tajna nam je u obrani, ali i pokušavamo što brže zabiti gol. Sve se zasniva na brzim napadima, obrani i kako ih učim, uzdignutoj i hladnoj glavi. Mihić: Što mislite o njihovim odnosima?

Profesor Kačurov: Uspjeh je u meni odavno. Kao dijete sam igrao nogomet, igram ga i sad, ali rekreativno. Dosta znam o njemu, a ponajviše sastaviti dobru ekipu, onda rezultati sami po sebi dolaze.

Profesor Kačurov: Uvijek nastojim da se učenici prvenstveno zabavljaju. Smatram daje bitna dobra atmosfera, a kad se radi u tome uživaju i rade to iz ljubavi prema sportu. Njihova složnost sama je dokazala u kakvim su dobrim odnosima.

Profesor Kačurov: Imao sam neku nadu jer ovako dobru ekipu sam imao i 2007. godine kada smo po prvi puta osvojili državno prvenstvo. Nada uvijek postoji, ali ova ju je generacija uspjela ostvariti.

Profesor Kačurov: Ciljevi su uvijek isti biti najbolji u nogometu, a ekipa će se s vremenom složiti. Vama i dečkima još jednom čestitam na postignutom rezultatu i nadam se budućim uspjesima.

Mihić: Jeste li u početku slutili da biste mogli osvojiti naslov državnih prvaka?

Mihić: Što je bilo presudno za uspjeh našeg malonogometnog tima?

Mihić: S kojom ekipom sada nastavljate kada odu osmaši?

Carla Bušić, 8.a

Rezultati s Državnog natjecanja u malom nogometu održanog od 2. do 4. svibnja u Poreču: Grupa A: 1. kolo: PEHLIN - GREDELINI 2:1 2. kolo: NAZOR - PEHLIN 3:3 3. kolo: GRDELINI - NAZOR 4:5 Grupa B: 1. kolo: KLANJEC - DUBEC 2:2 2. kolo: TORNADO - KLANJEC 7:2 3. kolo: DUBEC - TORNADO 5:2 RAZIGRAVANJE ZA POREDAK OD 1. DO 4. MJESTA: 1. Poluzavršnica: NAZOR - DUBEC 6:7 2. Poluzavršnica: PEHLIN - TORNADO 5:6 Za 3. mjesto: NAZOR - PEHLIN 5:6 Za 1. mjesto: DUBEC - TORNADO 5:1 Konačni poredak: 1. DUBEC, Osnovna škola Antuna Mihanovića, Zagreb 2. TORNADO, Osnovna škola Novi Marof, Novi Marof 3. PEHLIN, Osnovna škola Pehlin, Rijeka 4. NAZOR, Osnovna škola Vladimir Nazor, Slavonski Brod 5. KLANJEC, Osnovna škola Antuna Mihanovića, Klanjec 5. GRDELINI, Osnovna škola prof. Filip Lukas, Kaštel Stari

Finale za pamćenje

... i ispovijed jedne Srebrenke

Pomislila sam da je to meč koji ne možemo izgubiti. Samo jedan bod nas je dijelio od još jednog trijumfa. I onda nikako nismo uspijevale završiti meč. Protivnice su letjele po terenu, spašavale lopte koje su već svi vidjeli na podu i na kraju…

a našu školu pohađaju pametna i sposobna djeca, to već i vrapci na grani znaju. Ne bi sad govorila o umjetnicima, tehničarima, informatičarima...i ostalim pametnim malim glavicama s aktivnim sivim ćelijama. Ima dovoljno članaka koji će potvrditi te činjenice. Moja domena je zdrav duh i zdravo tijelo pa bi se malo osvrnula na ovu, izuzetno, uspješnu sportsku sezonu.

Srijeda 27.3. u Športskom društvu Dubrava - Dan za pamćenje Pozdravljam odluku Zagrebačkog školskog sportskog saveza da se svi finalni susreti sportova s loptom odigraju na jednom mjestu u jednom danu. U ranojutarnjim satima pred malobrojnim navijačima, uglavnom roditeljima i profesorima naše škole, naši malonogometni virtuozi savladali su u finalnom meču OŠ Mladost. Tako čvrstu i čistu igru nisam odavno vidjela. Bez puno prekšaja s lakoćom su naši dečki uzimali lopte protivnicima. U napadu su

stiskali, dosađivali protivničkim obrambenim igračima. Radili su k’o mravi dok konačno Vinko Cerovec nije uvalio dva gola i svoju ekipu odveo do pobjedničkog postolja. Ludilo, pokoja suza radosnica, osmjesi na licima... Bravo dečki, bravo Stefko (najbolji nogometni trener)! I dok su naši dečki već polako počeli razmišljati o odlasku na Državno prvenstvo školskih sportskih klubova koji će se održati od 2. do 4. svibnja u Poreču, naše odbojkašice tek je čekao finalni okršaj sa curama iz OŠ Vjenceslava Novaka. Utakmica puna obrata. Prvi set poveli pa izgubili, drugi set gubili pa pobijedili i onda rulet u 3. setu. Nakon puno grešaka ipak smo dogurali do vodstva 14 :12. Na servisu Dora Ovčarić, na mreži najjača smečerica Karla Križanović. Pomislila sam da je to meč koji ne možemo izgubiti. Samo jedan bod nas je dijelio od još jednog trijumfa. I onda nikako nismo uspijevale završiti meč. Protivnice su letjele po terenu, spašavale lopte koje su već svi vidjeli na podu i na kraju smo izgubile. Možemo samo čestitati protivnicama jer su nas na kraju stvarno nadigrale. Možda su više željele tu pobjedu?!

Nisam baš tako stara, ali s godinama sam postala nekako setimentalna. Dok sam liječila rane, nazvali su me dečki nogometaši i skoro me rasplakali . Vidaković i Cerovec, znajući kako sam tužna zbog poraza u finalu, rekli su da će dati sve od sebe kako bi osvojili prvo mjesto u atletici i time i meni omogućili da odem u Poreč na Državno prvenstvo. Zahvaljujem svim dečkima iz atletske ekipe na uloženom trudu. Skoro u svakoj disciplini imali smo nekog na pobjedničkom postolju. Medalje u pojedinačnim disciplinama prštale su na sve strane. Srušili su neke rekorde, ostavili drugoplasiranu štafetu 4 sekunde iza sebe... Znam da su svi poginuli na atletskom borilištu, ali OŠ Malešnica je bila uspješnija. Ah, još jedna srebrna medalja. Netko će reći samo prvaci pišu povijest, a netko da nije zlato sve što sja. Ma, nije ni to srebro za baciti. Čestitam dečkima! I da ne zaboravim spomenuti i naše rukometaše 7-ih i 8-ih razreda koji su treći u Zagrebu, atletičarke viših razreda koje su zauzele 4. mjesto na Prvenstvu osnovnih škola grada Zagreba. Još jednom čestitam i zahvaljujem svim učenicima i učenicama što su svojim sportskim ponašanjem i borbenošću uvelike doprinjeli podizanju ugleda naše škole. Našim nogometašima želim puno sreće na Državnom natjecanju u Poreču.

Zašto Srebrenka?! Možda nije mjesto, ali treba objasniti zašto u naslovu stoji Srebrenka. Tjedan dana prije Uskrsa vaša profa, tj. moja malenkost, bila je u Makarskoj na Državnom prvenstvu u odbojci za veteranke (nekako teško priznajem da igram u toj kategoriji). Trebali smo obraniti prošlogodišnji naslov prvakinja Hrvatske. Nakon pet odigranih utakmica u jednom danu osvojila sam pogodite koje mjesto! Drugo, naravno. Osim srebrnog odličja zaradila sam i jaaakooo bolna leđa. I sad vi mislite kako sam ostarila, a ja sam se baš htjela pohvaliti kako nisam za otpis.

Tanja Svoboda., prof.

Sudjelovali, dakle uspjeli Prvenstvo osnovnih škola Grada Zagreba u skijanju – veleslalom

Natjecanje se održalo 29. veljače 2012. godine u Petehovcu, izletištu iznad Delnica koje je umjesto zimskog ugođaja, uz malo snijega i puno sunčevih zraka pružilo proljetnu atmosferu. Željno smo iščekivali zimske radosti ove školske godine, a pravu radost za našu školu nam je donijelo sudjelovanje naših učenika na natjecanju iz veleslaloma za osnovne škole Grada Zagreba. Dan je bio predivan, iako pomalo nepogodan za tu sportsku aktivnost jer je bilo malo snijega na stazi. Ipak, to nije omelo oko 200 učenika da pokažu kako dobro skijaju i kao pravi mali sportaši učine ovo natjecanje uzbudljivim i zanimljivim događajem. Natjecalo se u muškoj i ženskoj konkurenciji oko 200 učenika. Našu školu u muškoj konkurenciji predstavljali su Mislav Grahovac, Matija Odobašić i Bruno Jug, a u ženskoj konkurenciji Tea Polić, Klara Naka i Korina Kljaić. Voditelj ekipe bila je profesorica tjelesne i zdravstvene kulture Tatjana Kmoch. I dječaci i djevojčice su svojim trudom dali doprinos sportskom duhu koji vlada u našoj školi, a pravi sportski duh se osjećao tijekom cijelog natjecanja. Poznata izreka glasi da je važno sudjelovati, a ne pobijediti- mi se

veselimo da je u jakoj konkurenciji Tea Polić osvojila 19. mjesto u ženskoj konkurenciji, a Mislav Grahovac 27. mjesto u muškoj konkurenciji i zbog toga s ponosom možemo reći da trud nije bio uzaludan. Čestitamo mladim skijaškim nadama naše škole! Tatjana Kmoch, prof.

Natjecanja Tehnička kultura Rezultati Županijskih natjecanja 1. GRADITELJSTVO

2. mjesto, Nikolina Roso, 6.a 2. PROMET-11. mjesto Petra Stranjik, 5.c 3. STROJARSKE KONSTRUKCIJE

2. mjesto Marko Marušić, 7.a 3. mjesto Karlo Benjak, 7.b 4. mjesto Filip Turčić, 7.c 7. mjesto Manuela Bajan, 7.d 11. mjesto Leo Kopić, 7.c 4. OBRADA METALA

3. mjesto Dorotea Popović, 7.c 5. mjesto Matea Jakolić, 7.b 17.mjesto Filip Mraković, 7.d 5. ELEKTRONIKA

7. mjesto Lovro Knežević, 8.b 12. mjesto Leon Mišić, 8.c

mentori Dijana Karačić, za 6.i 8. razred, Dane Pavić, za 5.i 7. razred Državno natjecanje - Smotra Mislav Ivančić, rad Bagdadska boca Informatika Rezultati Županijskog natjecanja Razvoj softvera - 6. mjesto Patrik Pažur, 6.b 7. mjesto Matej Kristan Mirković, 6.a Osnove informatike - 20. mjesto Josip Lukinac, 8.b 21. mjesto Karlo Sudec, 8.b mentorica: Dijana Karačić, učiteljica Tehničke kulture i informatike

6. ELEKTROTEHNIKA

3. mjesto Roko Koštić, 8.d 10. mjesto Nives Knezović, 8.b 7. FOTOAMATERI - 5. mjesto Ivan Gracin, 8.c 15. mjesto Lea Jurenec, 8.a 8. RAKETNI MODELARI

4. mjesto Rikardo Despotović, 8.b 11. mjesto Matija Hanževački, 8.a 14. mjesto Marin Prebeg, 6.c 9. SMOTRA - 2. mjesto Mislav Ivančić, Antonia Rihtarić, Davor Grabovac 4. mjesto Karlo Benjak, Dorotea Popović, Josip Jug 10. ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO 6.mjesto Leon Šenkovski

LiDraNo Nakon višegodišnje stanke zbog propozicija natjecanja, naš školski list Mihić vratio se na LiDraNo. Postigao je jako vrlo dobar uspjeh. Odabran je među 13 najboljih školskih listova osnovnih škola Grada Zagreba. Vjerujemo da ćemo uskoro zaslužiti i odlazak na Državnu smotru!

Natjecanja iz geografije 2012. Na dodatnoj nastavi iz geografije imali smo priliku saznati više o našoj zemlji i našem planetu. Nagrada za taj trud bila je pobjeda na Školskom natjecanju i pravo sudjelovanja na Županijskom natjecanju. OŠ Vrbani u Zagrebu bila je domaćin Županijskog natjecanja koje je održano 6. ožujka 2012.g. Ostvarili smo sljedeće rezultate: 1. Tin Plavec - 5. b osvojio je 10 .mjesto 2. Nikolina Roso - 6. c osvojila je 27. mjesto 3. Kristina Ančimer - 7. osvojila je 13. mjesto 4. Karlo Bodalec - 8. d osvojio je 22. mjesto Zahvaljujemo na podršci i savjetima našim mentorima profesorima Miri Buči i Daliboru Blaževiću. Mladi geografi

Nastavak priče o uspjehu koji više nije čudo

Posijano... i izniklo!

Čekajući u zračnoj luci zrakoplov za Pariz, redatelj mi je javio kako on neće moći doći zbog zdravstvenih problema. Isprva sam bila u šoku i pomislila sam: “Kako ću ja to sama?!”, ali onda sam udahnula i odlučila sve svoje znanje koje sam do sada stjecala iskoristiti u ovome trenutku. Tako je i bilo: sve je odlično prošlo! Klaru Naka, učenicu naše škole, glumicu i plesačicu, upoznali smo u prošlogodišnjem Mihiću. Njena priča ima zanimljiv nastavak, od predstavljanja filma Lea i Darija te aktivnosti vezanih za film, do sudjelovanja na LiDraNu i Novigradskom proljeću. Naš razgovor s Klarom možemo početi pitanjem: jesi li slutila da će ti se ove godine toliko toga dogoditi i možeš li nešto posebno izdvojiti ? Znala sam za premijeru filma u HNK-u, ali ostalo što je slijedilo nisam mogla ni zamisliti. Od svih događaja, koji su se samo nizali jedan za drugim u ovo kratko vrijeme, ne bih mogla niti jedan izdvojiti jer sam na svakom dobila priliku za nova saznanja. Možda bi ipak posebna bila premijera u HNK-u zbog redateljeve ideje vraćanja lika Leje Deutsch, kojega sam tumačila, na daske s kojih je nepravedno protjerana.

Lea i Klara na festivalima Što se događalo s filmom nakon snimanja 2010. godine? Jesi li već tada imala priliku dijeliti autograme? Film Lea i Darija imao je čast otvoriti Festival igranog filma koji se svake godine održava u pulskoj Areni. To je bio prvi veliki događaj nakon snimanja filma. Tada sam po prvi put imala priliku dijeliti autograme, posebno su me se dojmili gledatelji, tj. tinejdžeri koji su stajali u dugim redovima za moj autogram na filmskom festivalu u Chemnitzu (Schlingel 16. internacionalni filmski festival, Njemačka). Film je također prikazan u Dubrovniku i na filmskom festivalu u Zadru. Gdje se i kada održala premijera filma Lea i Darija? Premijeru je film imao na festivalu u Puli 2011. godine, a zagrebačka premijera bila je krajem siječnja 2012. u Hrvatskom narodnom kazalištu. Kako je tebi kao glavnoj junakinji filma bilo na premijeri? Kakav je to osjećaj kada su sve oči okrenute k tebi, a tebi je samo 13 godina?

Na premijeri u HNK-u.

Upravo zbog svih bliceva i intervjua koje sam dala za televiziju i novine, zbog čarobnog i veličanstvenog HNK-a, osjećala sam se posebno, uživala sam u trenutku te sam ga dijelila s cijelom filmskom ekipom koja se ponovno okupila. S 13 godina velik je to događaj, no imala sam veliku potporu Zrinke Cvitešić, Dražena Čučeka, Linde Begonje, Duška Valentića, Gorana Grgića, Mile Elegović, Ane Vilenice i ostalih. Na kojim si važnijim događajima sudjelovala nakon projekcije filma? Nakon projekcije filma u HNK-u bili smo pozvani redatelj filma, Branko Ivanda i ja, kao glavna glumica, na 30. Cine-June u Saint-Quentinu, tj. na Filmski festival mladih u Parizu. Kaži nam nešto o tom iskustvu. Kada sam dobila poziv za Pariz, bila sam neizmjerno sretna što ću moći biti prisutna na tako velikom događaju, a radovala sam se i što ću moći posjetiti taj nevjerojatno lijep grad. Je li sve teklo po planu pri predstavljanju filma i jesi li imala tremu? Čekajući na aerodromu avion za Pariz, redatelj mi je javio kako on neće moći doći zbog zdravstvenih problema. Isprva sam bila u šoku i pomislila sam: “Kako ću ja to sama?!”, ali onda sam udahnula i odlučila sve svoje znanje koje sam do sada stjecala iskoristiti u ovome trenutku. Tako je i bilo: sve je odlično prošlo! Nakon projekcije filma cijela publika i žiri iz cijele Europe postavljali su mi pitanja na koje sam morala odgovarati na engleskom jeziku. Uvodni govor sam održala na francuskome jeziku za koji sam dobila velike pohvale.

dan su imali radionicu s glumcima na koju sam bila pozvana pa sam upoznala još jednu vrstu plesa.

S Kajom na LiDraNu Tko te potaknuo da se prijaviš na LiDraNo? Za vrijeme zimskih praznika pročitala sam knjigu Ivone Šajatović Pazite kako igrate! Knjiga me u razmišljanjima nekako odvela na pozornicu. Mislila sam kako bi to trebalo vidjeti što više ljudi jer je tema vrlo zanimljiva i dobro ispričana. U suradnji s profesoricom Đerek počela sam se pripremati za LiDraNo. Kakvo je bilo mišljenje prosudbene komisije? Jesi li se nadala da ćeš doći na državnu razinu? Dobivala sam čestitke i poticaj za daljnji rad. Kad sam se prijavila, naravno da sam se nadala da ću doći do državne razine, ali sam zato morala puno vježbati. Ovogodišnji LiDraNo je prošao. Po čemu ćeš ga pamtiti? Uvijek ću se rado sjećatii svoje monodrame Zovem se Kaja i dobre atmosfere na državnom Lidranu. Čitav hotel bio je ispunjen našom pričom, žamorom, kulisama i vrećama s kostimima i rekvizitima, iščekivanjima nastupa i veselja zbog dobrih predstava koje su se nizale jedna za drugom. Ono što mi je bilo najvažnije, u Šibeniku sam dijelila sobu s Anom i Ivom koje su mi postale prijateljice. Planiraš li se i sljedeće godine prijaviti? Da, naravno, imam želju ići i sljedeće godine. Tinejdžeri u redu za autogram.

Na kakvu te suradnju pozvalo Američko veleposlanstvo? Koja je bila njihova ideja? Njihova je ideja bila prikazati i predstaviti film te poticati gledatelje na razgovor o Holokaustu u nekoliko gradova Hrvatske: Osijeku, Slavonskom Brodu, Šibeniku, Splitu, Čakovcu. Slijedi druženje s američkim stepplesačima. Jesi li bila uzbuđena? Naravno da sam bila uzbuđena jer otići na prijem američkom veleposlaniku u njegov dom velika je stvar. Tamo su bili i stepplesači, ljudi koji ne plešu baš isti vrstu plesa kao ja, ali nam je ljubav prema plesu podjednaka. Atomsfera je bila odlična. Oni su jako opušteni i spremni za zabavu. Jedan

Iskreno, nisam očekivala da će mi biti toliko lijepo i da ću sklopiti mnoga prijateljstva. To se dogodilo i ja se osjećam obogaćena i sretna. Na kojoj si radionici bila? Podijeli s nama svoje dojmove. Bila sam na scenskoj radionici. Nadala sam se glumi u kojoj je važan govor, no dobila sam nešto posve drukčije. Naime, u našoj sam grupi upoznala mogućnosti mimike i pantomime koju do sada nisam baš tako dobro poznavala. Uz to smo radili kazališne maske. Izrađivali smo sami kalupe i tako korak po korak slagali masku do završnog bojanja. Snimila sam kratki video i reklamu te dala intervju za radijsku radionicu. Sve u svemu jako sam sretna što sam dobila priliku biti dio velikog kreativnog druženja.

I na kraju…

Je li žiri bio zadovoljan filmom? Žiri je bio jako zadovoljan pa je film dobio nagradu Coup De Coeur. Jesi li ikada prije bila u Parizu? Po čemu ćeš ga pamtiti? Nisam nikada bila u Parizu. Pamtit ću ga po prekrasnim građevinama, po bogatoj arhitekturi, ali i po velikoj ljubaznosti ljudi. Posebno mi se svidio dio Pariza koji se zove Montmartre, mjesto gdje se okupljaju umjetnici, slikari, ulični pjevači, pjesnici....

U Parizu.

Kako si uspjela sve stići i u svemu sudjelovati? Jesi li nakon svega umorna? Sve sam uspjela zato što se jako trudim i cilj mi je sve što radim odraditi najbolje što mogu. Možda i jesam malo umorna, ali sam zato do kraja ispunjena i bogatija za puno pravih prijatelja.

Stvarati s prijateljima Pojasni našim čitateljima što je Novigradsko proljeće? Novigradsko proljeće je škola stvaralaštva djece i mladeži u jezično-umjetničkom području i nastala je u svrhu poticanja nadarene djece. Osnovne škole iz cijele Hrvatske školi stvaralaštva šalju molbe da se nadareni učenici prime na radionice Novigradskog proljeća, nakon čega Škola stvaralaštva odabire učenike za koje misli da su zaslužili biti sudionici. Zašto si htjela i tamo otići, čemu si se nadala? Tamo sam također htjela otići da bih obogatila svoje znanje i iskustvo. I to među svoje vršnjake koji imaju slične interese kao i ja.

Jesu li učitelji imali razumijevanja za tvoja izbivanja? Da, učitelji su imali puno razumijevanja i zato sam im jako zahvalna, ali isto tako se nadam da sam sva svoja izbivanja opravdala svojim znanjem. Gledaju li te, sada, prijatelji iz razreda na neki drugi način? Jesi li ponosna na svoja ostvarenja i želiš li nam nešto poručiti? O da, gledaju me na drugi način, no to me ne smeta.. Naravno da sam ponosna na svoja ostvarenja, stekla sam ih svojim dugotrajnim radom i trudom. Evo za kraj jedna poslovica o kojoj bi bilo dobro razmisliti: ‘’Ako danas nešto posadite ili posijete - možda će jednog dana izniknuti. Ako to ne učinite - sigurno neće!’’ Manuela Bajan, 7.d

Nastavili smo proučavanje šišmiša

Šišmišarenje

Prije lova se izmjere temperatura i vlaga u zraku te jačina vjetra. Kad se šišmiš zaplete u mrežu, izvadi ga se nježno i oprezno, u rukavicama. Rukavice je potrebno nositi jer šišmiš ima oštre zubiće i rado gricne kad ga se vadi iz mreže. Tada počinje pregled.

eć tri godine proučavamo šišmiše. Počeli smo s predavanjima koje su nam, kad smo bili prvašići, održali naši stariji prijatelji iz sadašnjeg 8. d razreda. Kasnije smo nastavili sami. Izrađivali smo kućice za šišmiše, odlazili na Noć šišmiša i Dan biološke raznolikosti u Maksimir gdje smo posjetitelje upoznavali sa životom šišmiša, i kooonačno dočekali lov na šišmiše ili ŠIŠMIŠARENJE. Pozvala nas je udruga Tragus s kojom surađujemo od početka. Oni su se i nazvali po izraslini u uhu, koja je kod šišmiša velika, jer se njome služe u letu i lovu. U lov na šišmiše se ide predvečer kad šišmiši počinju izlaziti na večeru. Šišmiši najradije love kukce nad vodom. Zato se mreže razapinju uz vodu. To su velike guste mreže koje sliče na mreže za odbojku. Mreže su lagane i čvrste. Prije lova se izmjere temperatura i vlaga u zraku te jačina vjetra. Kad se šišmiš zaplete u mrežu, izvadi ga se nježno i oprezno, u rukavicama. Rukavice je potrebno nositi jer šišmiš ima oštre zubiće i rado gricne kad ga se vadi iz mreže. Tada počinje pregled. Prvo se odredi koji bi to šišmiš mogao biti prema izgledu, boji i dlaci. Zatim mu se izmjeri duljina krila. Nakon toga se pogledaju i izmjere uši i tragus. Pogledaju se zubi i spol. Izvaže se. Sve se to radi da bi se što točnije odredila vrsta i njihovo zdravstveno stanje. Na kraju mu se uzme malo kože s letnice (kožice s krila). Kasnije se u laboratoriju određuje krvno srodstvo sa šišmišima izvan Hrvatske. Tako znamo kamo ti šišmiši sele. Saznali smo da su naši šišmiši bliski rođaci šišmiša u Poljskoj. Nekad su se šišmiši prstenovali na krilo kao velike ptice. Sada se to više ne radi jer im to smeta u lovu i letu. Nakon pregleda šišmiši se puste da nastave posao koji su ranije započeli. Fran Juraj Kajs i Ananda Ladan, 4.c

Ananda u društvu Pipistrelus pipistrelusa.

Šišmiš u krupnom planu.

Od Budimpešte do kremšnita

Manekenka Ananda pozira pred sportskim modelom Trabanta.

Naša Eko grupa posjetila je mađarski glavni grad

Na tom predavanju naučili smo Mađare sve o šišmišima i, nadamo se, prekinuli praznovjerja o šišmišima. Bilo je malo teško predavati jer smo svako malo morali čekati da prevoditelj na mađarski prevede ono što smo mi govorili. Ananda je Mađare naučila raditi origami šišmiše.

rošle godine su nas, ekiće, Mađari pozvali u goste u Budimpeštu u Eko kamp da im pričamo o šišmišima. Prošla i ova godina su proglašene Godinama šišmiša. Išli smo krajem lipnja. Bili smo četiri dana. Išlo je nas osmero najaktivnijih. Iz tadašnjeg 7. d išli su Helena Vranić, Magdalena Škalec, Claudia Košpić i Ruža Kolak, a iz trećih razreda išli su Fran Juraj Kajs, Katarina Kolak, Ananda Ladan i Jurica Bajan. S nama su išle i učiteljica Smiljana Baran i teta Vesna. Put je bio dug, ali i zabavan. Došli smo u glavni grad Mađarske, u Budimpeštu. Mjesto našeg boravka je bilo u kući u budimpeštanskom kampu na otoku Margitu na rijeci Dunav. Otok je s dva mosta povezan s obalom Budimpešte. Pored njega je gradić Szentre. To je stari gradić s puno turista kao naš Samobor. Prvi dan smo se malo prošetali po kampu i upoznali s ekićima iz Mađarske. Obišli smo stari gradić Szentre, uživali u pogledu na Dunav, utrkama veslača i sladoledu. Otišli smo u Mikro muzej. Tamo smo vidjeli mnoge stvari koje su ljudi izradili od zlata na zrnu maka, glavi čavlića i zrnu riže, a mogu se vidjeti jedino mikroskopom. Navečer smo imali druženje uz logorsku vatru. Pekli smo hrenovke i povrće. Mi smo njima pjevali hrvatske pjesme, a oni nama mađarske. Velike cure su se pozaljubljivale u Mađare. Ananda je rekla da tamo posred potoka Dunava pliva patka preko Save. Svi smo joj se smijali. Idući dan smo išli na izlet u Skanzen muzej na otvorenom. U tom velikom parku se nalaze imanja prenesena iz sela iz različitih krajeva Mađarske. Tamo smo

vidjeli konje, magarce, svinje, kokoši, male prepelice… Vidjeli smo puno različitih starih kapelica, kuća, zanata, veliku, pravu vjetrenjaču, obnovljeni drveni amfiteatar u kojem su se izvodile predstave još u rim-

sko doba. Kroz muzej je vozio stari brdski vlak s jednim vagonom. Navečer smo se s Mađarima igrali skrivača ili kako oni kažu bugačka...

Mikromuzej – piramide i karavana u ušici igle.

Mikromuzej – šah na glavici čavla.

Šetnja Starim Budimom.

Idući dan smo održali svoje predavanje. Prvo su velike cure govorile o radu naše skupine i pokazale im časopise u kojima je pisano o našim radovima. Zatim smo mi mali počeli predavanje o šišmišima. Napravili smo i dva plakata, jedan na hrvatskom i jedan na engleskom, kako bi svi mogli razumjeti. Na tom predavanju naučili smo Mađare sve o šišmišima i, nadam se, prekinuli praznovjerja o šišmišima. Bilo je malo teško predavati jer smo svako malo morali čekati da prevoditelj na mađarski prevede ono što smo mi govorili. Ananda je Mađare naučila raditi origami šišmiše. Nakon toga slijedila je utrka u slaganju kućica za šišmiše, koju su vodili Jurica i Fran Juraj. Poslije smo policijskim brodom otišli na otok Pap, u Nacionalni park Szigetmonstor. Tamo su flora i fauna bile vrlo lijepe. Ima rijetkih kukaca i vidjeli smo puno raznih leptirića. Na otoku su dugačke pješčane plaže na kojima se ljudi sunčaju. Zadnji dan smo išli u obilazak Budima. To je stari grad u kojem smo vidjeli i hrvatski grb i Matovilkinu kulu. Posred Budimpešte teče Dunav na kojem je mnogo mostova. Nakon što smo obišli stari grad, oprostili smo se sa svojim prijateljima iz Mađarske. Mađari su bili vrlo zadovoljni kao i mi. Na tom putovanju smo puno naučili.

Nakon predavanja – radionica o šišmišima.

U Zagreb smo došli u ponoć. Na školskom parkiralištu nas je dočekala Kikina mama s punim pladnjem kremšnita. Ona priprema super kremšnite! Napisali: Katarina Kolak, Fran Juraj Kajs, Ananda Ladan i Helena Vranić

Jurica i Fran Juraj vode radionicu o slaganju kućica za šišmiše.

Fontana Matije Korvina.

Na obali Dunava... baš i ne izgleda kao potok!

Istrazivanje prošlosti

Noć istraživača je manifestacija koja se u Europskoj uniji održava od 2005. godine. Cilj joj je široj javnosti približiti istraživače i istraživački rad. Ovogodišnja Noć istraživača pod nazivom Istražujmo, otkrivajmo i družimo se sa znanošću organizirana je na mnogim odredištima u različitim gradovima Hrvatske: u Varaždinu, Osijeku, Splitu i, naravno, u Zagrebu.

Amoniti su izumrla skupina morskih živih bića.

Posjetili smo Noć istraživača

ože zvučati neobično, ali mi smo na Noć istraživača krenuli rano ujutro. Kada smo stigli u Centar kulture Dubrava, koji nas je na taj događaj i pozvao, asistentice s Prirodoslovno– –matematičkog fakulteta uvele su nas u priču o prošlosti i sa znatiželjom smo prihvatili zabavan način učenja o fosilima i mineralima. Podijelile su nas u dvije skupine, svaka skupina je dobila različite knjige na tu temu. Proučavali smo ih i izmjenjivali. Kroz igru smo naučili puno toga. Izabrali smo po nekoliko minerala i fosila koje smo tražili u stručnim knjigama. Bilo je teško jer smo po prvi put držali u rukama fosile i minerale neobičnih oblika. Bili smo sretni što možemo saznati nešto novo o davnom dobu, a shvatili smo i da je toliko toga neotkriveno, mnoštvo je neriješenih problema, cijeli svijet čeka da ga istražimo! Iana Delija, Ivana Špoljarić, 7. c

Ako živite blizu mjesta gdje se održava Noć istraživača, dođite, povedite i prijatelje!

Fosili su ostatci izumrlih životinjskih i biljnih organizama koji su ostali sačuvani u stijenama.

Pustinjska ruža je biljka podrijetlom iz pustinjskih područja. U pustinji vjetrovi često istrgnu isušenu ružu, koja ima slabo korijenje, iz sidrišta i kotrljaju ju kilometrima.

Minerali su prirodni homogeni kristali, nastali kao rezultat geoloških procesa.

Neobične izvannastavne aktivnosti u 3.a

Očice i žabe

I ove školske godine sam se vrijedno uključila na satove ručnog rada. Plan nam je bio naučiti plesti i raditi goblene. Kad sam počela s pletenjem bilo je vrlo teško, ali i uzbudljivo. Imala sam svakakvih zapletaja oko igala, samo očica ni na vidiku. Naravno tu je bila moja učiteljica koja mi je puno pomogla. Upornošću i marljivim radom naučila sam prebacivati očice i moje prvo pletenje malog šala je bilo gotovo. U drugom polugodištu smo radile goblene. Odabrali smo motiv žabe i pilića. Svoju goblen-žabu sam namučila da mi ju je sve bilo žao. Ali, eto završila sam je i sad veselo krekeće oko mene. Prekrasna je. Samo je još moram uokviriti. Lijepo nam je na ovim satovima bez obzira što se sve moramo jako truditi. Iva Pištelek, 3.a

Ja sam željela naučiti plesti i radite goblene. To mi se i ostvarilo ove godine. Plesti mi je bilo veoma teško naučiti. Još i sad ne pletem najbolje, ali uz puno truda i u tome ću napredovati. Pletenje je veoma komplicirano. Rad goblena mi je bio puno zabavniji jer sam lakše naučila provlačiti iglu. Napravila sam svoju zelenu žabicu i veseli me kad je pogledam jer je to moj rad . Tata će mi je odnijeti uokviriti. Stavit ću je u svoju sobu na zid. Veselim se svakom satu kad sa svojim prijateljicama mogu usporediti naše radove. Katarina Grahovac, 3.a

Izviđači

Ponos vitezova

vake godine odred izviđača Javor organizira logorovanje. Naše posljednje logorovanje bilo je na Vranskom jezeru. Ovo je logorovanje po mnogočemu bilo posebno. Bilo je tematsko i zabavnije nego inače. Osim što smo svakodnevno uživali u ljepoti i mirisima Dalmacije i svadavali svoje redovne izviđačke vještine naša tema je bila povijest Hrvata i viteška tradicija. Naime, svi mlađi članovi došli su na logorovanje kao viteški paževi. Naši stariji prijatelji bili su naši vitezovi učitelji i podučavali su nas viteškom kodeksu i različitim vještinama. Naučili smo kako paž postaje štitonoša, igrali smo Vransku alku, tražili blago kraljice Jelene, obišli sve povijesne lokalitete u blizini Vranskog jezera i mjesta Vrane, obišli povijesni kraljevski grad Šibenik i još puno toga. Ipak, najbolje nam je bilo na večernjim aktivnostima. Jedne smo večeri organizirali pravi pravcati srednjovjekovni sajam, imali smo večer na kojem su nas sve stariji vitezovi izabrali za njihove štitonoše, a na zadnjoj večeri smo polagali vitešku zakletvu i postali vitezovi. Bilo je tu svega: mačevanja, pucanja lukom i strijelom u metu, dvorskih plesova, a bilo je i lijepih dvorskih dama! Osim toga, boravili smo u samom parku prirode koji ima i ornitološku postaju, a posjetili smo i Sokolarski centar u blizini Šibenika. Svakome bismo poželjeli ovakvo nezaboravno ljetovanje. Bilo je i zabavno i poučno. Fran Juraj Kajs i Ananda Ladan, 4.c

Stari vitezovi birali su svoje štitonoše.

Lov na blago kraljice Jelene.

Vlak je mrak

Izviđači u vlaku.

zviđačka družina Pirgo ove školske godine započela je novi projekt putovanja vlakom na izviđačke izlete. Putovanje autobusom postalo nam je skupo jer nikad ne možemo znati koliko će nas točno biti na putovanju. Ovakva putovanja su puno jeftinija, a ubrzo smo, na našem prvom takvom izletu u Dugu Resu, shvatili da je tako i puno zabavnije. U kupeima je stvarno odlično. Sjedala se mogu spustiti tako da cijeli kupe postane jedan veliki udubni krevet. U autobusu nam učiteljica nikad nije dozvolila jesti. U vlaku je sasvim drugačije. Lijepo se izležavaš zajedno sa prijateljima, jedeš fine sendviče koje ti je mama natrpala u ruksak, pjevaš pjesme i načisto uživaš. Do kraja ove godine očekuje nas još nekoliko takvih izleta, jedva čekam. I da, Duga Resa je zaista prekrasan grad kroz koji teče rijeka Mrežnica. Sad mi je tek jasno zašto učiteljica stalno govori da je njoj Mrežnica najljepša hrvatska rijeka. Iva Gligora, 3.b

U Dugoj Resi.

Škola kakvu želimo svijet kakav priželjkujemo

likovni radovi: Laura Vujesinović, 2.b, Arijana Kobula 6.a, Nikola Polić, 1.a

Znanja za aktivan i odgovoran politički život

Mala škola demokracije Tko upravlja Hrvatskom? Gdje se donose zakoni? Što je Ustav? Čime se bavi Vlada RH? Tko može doći na vlast i postati zastupnik u Hrvatskom saboru? To su samo neka od pitanja na koja smo pokušali odgovoriti Malom školom demokracije i otkriti nove spoznaje našim učenicima.

rojektom Mala škola demokracije smo željeli kod učenika razviti svijest o pravima, dužnostima i odgovornostima pojedinca u društvu te osposobiti učenike za uporabu i procjenu različitih izvora informiranja pri donošenju odluka i prihvaćanju obveza. Aktivnosti smo ostvarili na satovima razredne zajednice poticanjem učenika na samostalno informiranje u dnevnim tiskovinama, na internetu i u razgovoru s predstavnicima GONG- a. Na samom početku, učenici su izradili razredni zakon. Naučili su koja su im prava, ali i obveze u školi. Nakon toga

upoznali smo ih i s načinima organizacije veće društvene zajednica – države. Želeći utjecati na roditelje učenika i punoljetne osobe u našoj zajednici, krenuli smo u izradu letaka kojim smo ih podsjetili na građansku obvezu da izađu na izbore i odluče o našoj budućnosti. Učenici su samostalno pratili predizbornu kampanju, proučavali programe stranaka i rezultate parlamentarnih izbora koji su održani 4. prosinca 2011. g. Sudjelovanje u ovom projektu bilo je za učenike zanimljivo i dinamično jer su korištene različite metode istraživanja: praćenje izbora kroz brojne izvore informiranja, statistička obrada rezultata

izbora, ankete, izrada grafikona i dijagrama, kreativna izrada letaka, intervjui, osvrti, informatička obrada teksta i fotografiranje. Ovim projektom su dobili odgovore na mnoga pitanja, a ono što je potaklo njihovu znatiželju naučili su istražiti sami. Neke od rezultata tih istraživanja donosimo u nastavku. Nadamo se da će naučeno moći primjeniti u svom daljnjem školovanju i budućem životu. Svim učenicima i učiteljima naše škole koji su pripomogli u realizaciji ovog projekta još jednom zahvaljujemo. Voditelj projekta: Dalibor Blažević, prof. 7%

93%

36%

64% Rezultati ankete učenika OŠ A. Mihanovića uoči parlamentarnih izbora 2011. god. Jeste li glasovali na parlamentarnim izborima?

Je li naš letak utjecao na vaš izlazak na izbore?

183

92.80%

126

64%

7.20%

36% 17

Škola kakvu želimo, svijet kakav priž Posjet predstavnika Gonga našoj školi

Snaga biranja

Predavači su nam objasnili kako smo mladi i slobodni, te ako nešto želimo, bez obzira bila ta stvar mala ili velika ,mi to moramo pokušati učiniti, jer upravo ta volja pokreće čovjeka!

već punoj školskoj knjižnici iščekivali smo posjet predstavnika GONG-a, puni znatiželje željeli smo doznati tko su zapravo ti tajnoviti GONG-ovci. Mnogi od nas nisu bili upoznati o čemu se tu zapravo radi te smo se željeli informirati o udruzi. Kolači su već bili na stolu kad su predavači Robert i Marin stigli i predavanje je moglo započeti! Odmah na početku su nam rekli da inače ne drže prezentacije u osnovnim školama, ali to nas nije nimalo obeshrabrilo. Rekli su i da je udruga građana GONG nastala 1997. godine zbog sumnje u rezultate izbornog procesa. Ljudi nisu imali povjerenja u ispravnost rezultata glasovanja te njegovu sukladnost zakonu i propisima. To nam je bilo zanimljivo i odmah smo postavili pitanje o najčešćim greškama koje proizlaze iz neznanja biračkih odbora. Saznali smo da je glavna pogreška ta da glasovanje nije tajno, a važno je da identitet glasača ne bude otkriven na glasačkim listićima. Pričali su nam i o posjetima mnogim biračkim mjestima u drugim državama iz kojih su shvatili kako se glasovanje u našoj zemlji provodi mnogo organiziranije, pristupačno je glasačima i nema puno kršenja izborne procedure. Doznali smo i da GONG, nažalost, ne može pokriti sva mjesta gdje se nalaze birališta, da je rad za GONG dobrovoljan – volonterski, tek je mali broj ljudi zaista zaposleno u GONG-u. Shvatili smo koliko je za volonterstvo – dobrovoljan rad, potrebna odlučnost i dobra volja jer te osobe ne primaju plaću za rad koji su pružili, njihov cilj je dobrobit društva u cjelini, a nagrada je postizanje tog cilja. Oni su nam govorili kako je važno osvijestiti da ako nešto želimo promjeniti i imamo želje za stvaranjem to iskoristimo jer ćemo biti ispunjeni i nećemo postati osobe koje će se žaliti, već boriti i mijenjati! Razgovor je postajao sve zanimljiviji

i naša su pitanja postala učestalija. I dok su kolači nestajali, počeli smo polako shvaćati koliko zapravo naš glas znači. On može donijeti pobjedu ili poraz kandidatima koji se natječu, a ujedno i odrediti tijek naše budućnosti. Mnogi ljudi ne shvaćaju snagu svoga glasa te radije ne odlaze na biračka mjesta. Poslije se žale na postojeću vlast i organizaciju društva. Smanjenje broja ljudi koji izlaze na izbore postao je sve veći problem na izborima u Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama. Predavači su nam objasnili kako smo mladi i slobodni te ako nešto želimo, bez obzira bila ta stvar mala ili velika, mi to moramo pokušati učiniti, jer upravo ta volja pokreće čovjeka! Nadam se da će mnogima od nas to ostati u sjećanju jer kad budemo dovoljno zreli odlučivati o bitnim društvenim pitanjima, onda ćemo na ispravan i odgovoran način to i učiniti. Mateja Dodig, 8.a

TEKST POD SLIKU

Gong je nestranačka udruga građana utemeljena 1997. godine radi poticanja građana na aktivnije sudjelovanje u političkim procesima. GONG provodi nestranačko nadgledanje izbornog procesa, educira građane o njihovim pravima i dužnostima, potiče obostranu komunikaciju građana i njihovih izabranih predstavnika, zalaže se za transparentnost rada svih javnih službi, provodi kampanje javnog zagovaranja te potiče i pomaže samoorganiziranje građana. Najviše tijelo GONG-a je Skupština koju čine svi članovi GONG-a te se sastaju jednom godišnje. GONG djeluje kroz centralni ured u Zagrebu i četiri regionalna ureda u Rijeci, Slavonskom Brodu, Zadru i Zagrebu.

željkujemo Osvrt na parlamentarne izbore 2011.

Želja za promjenom

Kampanja kojom su stranke privlačile pozornost birača i uvjeravale ih da su baš oni najbolji izbor bila je zbog nedostatka novca skromnija nego na prethodnim parlamentarnim izborima. Na svim televizijskim programima vrtjeli su se kratki spotovi kojima su se stranke reklamirale. Uz prometnice, s velikih plakata, smiješili su se kandidati, a ispod su bile dopisane razne uvrede i pošalice.

rije nego što iznesem svoje mišljenje o parlamentarnim izborima, osvrnut ću se na stečena znanja iz Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, saznanja iz svakodnevnog života i medija. Parlamentarni izbori u Hrvatskoj održavaju se svake četiri godine. Od stjecanja samostalnosti i neovisnosti Hrvatske, održano je šest izbora za zastupnike u Hrvatski sabor (1992., 1995., 2000., 2003., 2007. i 2011. godine). Državna vlast u Republici Hrvatskoj ustrojena je na načelu diobe vlasti na: zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast. Hrvatski sabor je zakonodavna vlast u RH. Čini ga 151 saborski zastupnik. Predsjednik Republike Ivo Josipović raspisao je parlamentarne izbore za 4. prosinca 2011. Pravo glasovanja imaju svi hrvatski državljani sa napunjenih 18 godina života.

Državno izborno povjerenstvo (DIP) zaprimilo je kandidacijske liste stranaka, nezavisnih i kandidata nacionalnih manjina. Teritorij RH podijeljen je na 10 izbornih jedinica, dok je 11. izborna jedinica rezervirana za dijasporu, a 12. za manjine u RH (Prilog 1). Prema podacima Državnog izbornog povjerenstva (DIP-a), izborima se u 10 nacionalnih izbornih jedinica odazvalo 61,95 posto od ukupnog broja birača, a ako se uključi 11. izborna jedinica u kojoj glasuje dijaspora, odaziv je bio 56,45 posto. Najveći suparnici na izborima u 2011. bili su Kukuriku koalicija i HDZ. Kukuriku koalicija savez je četiriju političkih stranaka (SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSU-a) bliskog svjetonazora (stranke lijevog centra) i sličnih programa, dok je HDZ stranka desnog centra. Kampanja kojom su stranke privlačile pozornost birača i uvjeravale ih da su baš oni najbolji izbor bila je zbog nedostatka novca skromnija nego na prethodnim parlamentarnim izborima. Na svim televizijskim programima vrtjeli su se kratki spotovi kojima su se stranke reklamirale. Uz pro-

metnice, s velikih plakata smiješili su se kandidati, a ispod su bile dopisane razne uvrede i pošalice. Mislim da je narod željan promjena jer je prethodna vlast pokleknula više puta u korupcijskim aferama. Bivši premijer je pod istragama zbog korupcije, narod sve lošije živi, stalno slušamo o zatvaranju tvrtki i tvornica, o otpuštanjima radnika, o velikom broju nezaposlenih i malim plaćama zaposlenih. Kukuriku koalicija pobijedila je na parlamentarnim izborima. Osvojili su 80 mandata, što znači da su većina u Saboru. HDZ sa HGS-om i DC-om osvojio je 47 mandata. Laburisti i HDSSB osvojili su po 6 mandata. Zadaće nove Vlade bi prema mojem mišljenju trebale biti usmjerene na gospodarski razvoj, poticaje za poljoprivredu, stočarstvo, ulaganja u prizvodnju i razvoj turizma. Na taj način je moguće povećati broj zaposlenih, proizvode izvoziti na strana tržišta, napuniti državni proračun, osnažiti narod, a time i državu. Cilj prethodne, ali i buduće Vlade je članstvo Republike Hrvatske u EU. Vjerujem da ćemo u tome uspjeti jer smo pred njenim vratima. Karla Križanović, 8.d

n a a š j l d m o e m Z

Naša Zemlja je lijepa. Ona je važna. Trebamo je čuvati za nas i našu djecu. Priroda je moj dom. Anja Janković, 2.b Zemlja je jako lijepa. Najviše volim njenu prirodu. Također ima lijepe države, gradove, sela... No, ljudi zagađuju prirodu. Ljudi, nemojte to raditi, od prirode imamo koristi! Upišite djecu u Mlade čuvare prirode, tamo će naučiti sve o prirodi. Andro Radojica, 2.b Zemlja je lijepa, puna smijeha i podrške. Ona ima prirodu, gradove, sela, države i još puno toga. Ja volim svoj grad Zagreb. Neki ljudi čuvaju prirodu, a neki ne. Djeca koja idu na Mlade čuvare prirode su čuvari prirode. Ja sam mladi čuvar prirode. Laura Vujasinović, 2.b Zemlja je lijepa po tome što je ukrašena cvijećem, rosom i šumama. Najviše volim ljeto. Tada posjećujem baku Zorku u Prijedoru, a nekada odem i na more. Zemlja mi je draža nego bilo što i ja je ne zagađujem. Ne zagađujte je ni vi, ostavite je lijepu svojoj djeci! Matej Šimić, 2.b Zemlja je najljepši planet u orbiti. U njoj postoji puno država, na primjer Hrvatska, Njemačka, Danska... Najdraža mi je moja Hrvatska i grad Zagreb. Sretan sam što postoji Dan planeta Zemlje. Ivan Gligora, 2.b Zemlja je predivna! Da nema Zemlje, ne bih živio. Ljubim te, Zemljo moja jedina! Čuvajte i brinite o Zemlji. I Sunce ljubi Zemlju. Siguran sam! Siguran! Robert Novosel, 2.b

Škola kakvu želimo, svijet kakav priž Posjetili smo Zagrebačke otpadne vode

Voda: blago o kojem ne razmišljamo

Tijekom školske godine provodili smo različite aktivnosti kojima je bio cilj upoznati učenike s prirodnim blagom bez kojeg života ne bi ni bilo, ili barem ne u obliku u kojem ga poznajemo, a to je – VODA!

ovodom obilježavanja Dana planeta Zemlje 38 učenika šestih, sedmih i osmih razreda, koji su uključeni u izbornu nastavu kemije te izvannastavne aktivnosti Mladi čuvari prirode i Dodatna nastava kemije, sudjelovali su svojim likovnim radovima i skupnim projektnim radom na temu vode na izložbi u Zagrebačkim otpadnim vodama d.o.o. Među stotinjak pristiglih radova, iz trinaest zagrebačkih osnovnih škola, učenik 8. d razreda Karlo Bodalec dobio ja nagradu za najbolji plakat o kiselim kišama, a naša škola je dobila posebnu nagradu za prezentaciju o vodama. Do posjeta Zagrebačkim otpadnim vodama nisam znala što se zapravo tamo radi, iznenadili su me bazeni s otpadnom vodom: koja količina otpadne vode! Fascinirala me podjela otpadnih voda i pročišćavanje vode u tri bazena. Sam postupak pročišćavanja je vrlo interesantan. Zetovim vlakićem obišli smo cijeli proces pročišćavanja vode. U prvom bazenu se voda odvaja od onečišćene vode, u drugom bazenu voda izbacuje mulj koji u prvom bazenu nije otišao i počinje se pročišćavati. Treći bazen služi za pročišćavanje vode. Vodu iz svakog bazena testiraju dva puta. Zetovim vlakićem obišli smo cijeli kompleks u kojem se pročišćava otpadna kanalizacijska voda iz cijelog grada i čista vraća u rijeku Savu. Nakon posjeta Zagrebačkim otpadnim vodama počela sam voditi više računa o vodi i iskorištavanju otpadnih voda. Smatram da je posjet Zagrebačkim otpadnim vodama, bio vrlo koristan i poučan. Nadam se a će i ostalima probu-

diti svijest o korištenju čiste i pitke vode, a posebno da će se paziti na otpadnu odnosno onečišćenu vodu. Tea Polić, 7.d Otpadne vode prikupljene u bazenima.

Pročišćene otpadne vode.

željkujemo Pomažemo našem prijatelju u Africi

Još u nama ima suosjećanja

Naš razred je prošle školske godine počeo prikupljati i slati novac za jednog učenika u dalekoj Tanzaniji. S tom akcijom smo nastavili i dalje, pridružili su nam se i neki drugi razredi.

ako su vremena malo teška za sve, u nama još ima suosjećanja. Nastavili smo pomagati našem prijatelju u Africi, a pridružili su nam se i učenici 5.c i 7.a razreda sa željom da svojim prilozima pomognu Hermanu. Na pomaganje smo potaknuti nekim tekstovima s nastave povijesti, a gledajući film Krvavi dijamant saznali smo da djeca u velikom dijelu Afrike žive kao Herman. Eto, zato smo mi odlučili darovati malo od svog džeparca. Hermanu pomažemo oko knjiga i školarine. Naša razrednica mu je poslala paket sa školskim priborom. Kako bi nam zahvalio, naše kumče Herman nam je preko udruge Kolajna ljubavi poslao fotografije i pismo. Saznali smo da živi u malom selu Ligera koje spada među najsiromašnija u južnoj Tanzaniji. Većina obitelji nema dovoljno za prehraniti se, nedostatak vode im predstavlja najveći problem jer im je jako teško obrađivati zemlju. Kilometrima treba pješačiti za litru vode. Slanje djece u školu kod rijetkih uopće dolazi u obzir. Herman ima 13 godina, ide u 6. razred. Živi s tetkom, bratom i sestrom. Roditelji su mu umrli o AIDS-a. Njihova kuća sagrađena je od blata i slame, nemaju struju. Napisao nam je i da voli nogomet, da mu je najdraži predmet matematika te kako nam se zahvaljuje na pomoći. Na satovima zemljopisa smo saznali koliko puno djece svakodnevno umire od gladi.

Herman piše pismo

Nećemo vam sada pisati o tome jer taj se podatak mijenja i sad dok ovo čitate. Nadamo se da će naš dragi učenik i prijatelj uspjeti u školovanju. I dalje planiramo pomagati Hermanu. Sretni smo što mu možemo pomoći! Djevojčica iz Hermanovog sela ručno usitnjava kamen za gradnju njihove nove učionice

P.S. Za vrijeme završavanja našeg Mihića, u Tanzaniju putuje kontejner s poklonima i namirnicama nužnim za život. Hermanu smo poslali higijenske potrepštine jer mu je to trebalo.

Manuela Bajan i Tea Kos, 7.d

Škola kakvu želimo, svijet kakav priž Istraživanje običaja i kulture drugih religija

Imaju li drugi Dane kruha

U našoj školi se 15. listopada 2011. održala edukativna priredba povodom Dana kruha i Svjetskog dana hrane. Cilj priredbe je bio prikazati običaje i odnos prema kruhu i plodovima zemlje u dvjema velikim religijama, judaizmu i islamu. Predstavi je prethodilo istraživanje. Običaji kod muslimana Naš je zadatak bio da povodom Dana kruha obradimo temu Dana zahvalnosti za plodove zemlje kod muslimana te smo se u svom zadatku temeljili na njihovom blagdanu Kurban bajramu. Napravili smo igrokaz u kojem smo prikazali Imama koji šalje poruku vjernicima da se odreknu alkohola, cigareta i drugih štetnih stvari te da poste kako bi uveličali blagdan. Također smo prikazali skupinu mladih vjernika koji usprkos nagovaranju prodavačice nisu kupili ono što njihova vjera zabranjuje. Osim publici mi smo poruku poslali i sebi, shvatili smo da moramo poštivati Božju riječ i zapovijed te ju vršiti u svakodnevnom životu. Također, ne smijemo nasjesti na tuđa nagovaranja za koja mislimo da su pogrešna. Maksimilijan Mikuš, 6.a Nikolina Roso, 6.a Odnos prema kruhu kod Židova Kada mi je profesorica iz vjeronauka rekla da ćemo u grupama raditi plakate o pojedinim vjerama, navrlo mi je tisuću ideja. Partneri u grupi su dobro surađivali i uglavnom smo bili složni. Svidjelo mi se naše jedinstvo i upornost. Smisli smo izvrsnu prezentaciju. Pjevali smo židovske napjeve koji su me proveli kroz židovsku vjeru. Bilo ih je teško naučiti jer su na hebrejskom jeziku, no mama moje prijateljice Marte nam je objasnila značenje napjeva. Shvatila sam kako se Židovi i ne razlikuju puno od kršćana. Želimo se zajedno predati jednome Bogu i mnogi od nas žele živjeti po Njegovim zakonima. Imaju svoje velike blagdane i štuju ih. Najvažniji blagdan im je Pasha. Pashom

se zahvaljuje Bogu jer je oslobodio Židove iz egipatskog ropstva, ali i slave ga zbog plodova i rodnosti zemlje Bogu u čast. Obukli smo se kao Židovi i odglumili smo tipičan Šabbat (židovski sveti dansubotu). Čitali smo židovske biblijske tekstove i pojeli komad pletenice kao što čine pravi Židovi. Ovo putovanje kroz židovsku vjeru i običaje je mene učvrstilo u mojoj vjeri i zahvaljujem svima koji su mojim prijateljima i meni dopustili da pred drugima nastupimo.

Priprema za nastup.

Napjevi: AVENU ŠALOM HAVA NAGLIA Avenu Šalom aleihem 3x Hava naglia 2x Avenu Šalom, Šalom, Šalom aleihem Hava naglia venismeha 2x Marija Vujević, 6.c Kruh kojeg smo sami izradili.

Ples uz židovski napjev.

željkujemo Nastavak provođenja radionica iz projekta „Naša škola – kvalitetna škola“

Put do sretnijeg mjesta

Od prošle školske godine u našoj školi se provodi projekt „Naša školakvalitetna škola“ s ciljem smanjenja nasilja među djecom, poboljšanja međusobnih odnosa učenika i odnosa učenika i učitelja. U svrhu ostvarenja tog cilja i ove je godine provedeno osam radionica koje su temeljene na principima „Kvalitetne škole“ proizašle iz „Teorije izbora“ autora W. Glassera.

ve školske godine smo na satovima razrednika imali radionice o ljudskim potrebama. Imali smo prezentacije pomoću kojih nam je defektologinja razjasnila koje su ljudske potrebe, zašto ih je potrebno svakodnevno zadovoljavati. Naučili smo da su osnovne psihičke potrebe: – potreba za ljubavlju i pripadanjem – potreba za moći – potreba za zabavom – potreba za slobodom. Ako čovjek svakodnevno ne zadovoljava bilo koju od ove četiri potrebe neće se dobro osjećati. Dakle, razgovarali smo o ljudskim potrebama bez kojih čovjek jednostavno ne može biti sretan. Razgovarali smo i o različitim konfliktnim situacijama te zajednički pronalazili rješe-nje. Ovim radionicama smo bolje upoznali sebe i svoje prijatelje. Potakle su nas da promijenimo sebe u bolje osobe, da promijenimo stav prema ljudima i tako poboljšamo naše odnose. Ove radionice pridonose izgradnji naše sretnije i uspješnije budućnosti jer sada znamo izgraditi bolje odnose. Ako želimo promijeniti svijet u sretnije mjesto za život trebamo početi od sebe i tako biti uzor drugima.

Magdalena Primorac i Leon Šenkovski, 5.a

Program neformalnog obrazovanja

Zapazi, izrazi, promijeni

Program Zapazi, izrazi, promijeni nastao je kao pomoć u radu s učenicima okupljenima u Novinarskoj družini i poticaj kvaliteti školskog lista Osnovne škole Antuna Mihanovića. Osmišljen je kao niz povezanih, iako raznorodnih aktivnosti koje motiviraju učenike na kvalitetniju informiranost, slobodu izražavanja, aktivan pristup u oblikovanju javnog života Škole.

aš školski list Mihić je bio zamišljen kao suvremeno školsko glasilo čiju okosnicu čine novinarski tekstovi, a likovni i pisani radovi nastali u redovitoj nastavi su u njemu prisutni kako bi pokazali širok spektar i, naravno, ljepotu onoga što nastaje tijekom obrazovnog procesa. Međutim, nakon nekoliko godina rada i više objavljenih brojeva školskog lista Mihić uvidjelo se da navike informiranja, zapažanja, pristupa problemima, pa i samo izražavanje učenika nije moguće promijeniti i unaprijediti samo radom na novinarskim vrstama. Osmišljen je program Zapazi, izrazi, promijeni koji se provodi se s učenicima Novinarske družine, uz uobičajen rad na upoznavanju s novinarskim vrstama i tehnikama, a na poticaj svih zainteresiranih učenika, nastavnika i cijelog stručnog tima organiziraju se tribine, okrugli stolovi, radionice, susreti s piscima, ilustratorima, predstavnicima različitih zanimanja, kazališne predstave. Uz takav pristup vremenom je, uz bolje izražavanje učenika i kvalitetan školski list, ostvaren i puno bogatiji i dinamičniji

javni život Škole, a uvježbavamo se i za aktivan međuodnos pojedinca, njegovog okruženja i društva u cjelini. Program je kroz nekoliko godina izravno obuhvatio osamdesetak učenika, a neizravno sve učenike, učitelje i stručni tim Škole. Navodimo rezultate koje smo zapazili: bolje izražavanje učenika; kvalitetniji školski list Mihić; zanimljiviji i bogatiji javni život Škole. Iako to nije bio izravni cilj, usput je postignuta i živa suradnja s učiteljima, stručnim suradnicima, roditeljima, poslovnim partnerima, bolji status i ugled školske knjižnice i knjižničarke, a i cijele Škole, kod učenika, učitelja, roditelja i poslovnih partnera. Program je predstavljen na skupovima u Hrvatskoj kao i na Svjetskom kongresu školskih knjižničara. Upravo na prijedlog Novinarske družine izrađen je i višegodišnji projekt Škola kakvu želimo koji je prihvatilo Učiteljsko vijeće i od ove školske godine provodi cijela Škola. Vanja Jurilj, autorica projekta i voditeljica Novinarske družine

Škola kakvu želimo - zaključak

ove školske godine se u okviru projekta Škola kakvu želimo, realiziralo nekoliko podprojekata čiji su ciljevi, metode rada i aktivnosti opisani u školskom kurikulumu (dokumentu kojeg možete pronaći na mrežnim stranicama škole). Ključna uloga projekata odnosi se na primjenu svih onih pozitivnih sadržaja, značenja, poruka, odgojnih vrijednosti koje želimo prenijeti našim učenicima i koje zajedno s njima proučavamo, gradimo, ispitujemo, evaluiramo. U provedbi projekata, učenici su naši suurednici, zajedno pronalazimo interesne skupine i utvrđujemo zajedničke aktivnosti, temelje rada…. Projektima ostvarujemo pedagoški i obrazovni cilj: sretno i obrazovano dijete i mladog čovjeka. Obrađujemo mnoge teme koje se odnose na međusobne odnose u školi, problematiku učenja i poučavanja, odgojne ciljeve, suradnju svih činitelja odgojno- obrazovnog procesa. Pri realizaciji projekata formirani su timovi koji se uže bave određenom problematikom: tim za praćenje kvalitete rada Škole, tim za stručno planiranje i praćenje realizacije ostvarivanja međupredmetnih tema i integrirane nastave, timovi za realizaciju školskih projekata, tim za kulturnu i javnu djelatnost, športski tim, tim za humanitarnu djelatnost i tim za kineziološko terapeutski rad s učenicima s posebnim potrebama. Projekti imaju ključnu ulogu u stvaranju kvalitetne škole jer osim ostvarenja sadržaja kurikuluma, pomažu u prijenosu odgojnih vrijednosti preko tzv. skrivenog kurikuluma koji obuhvaća sve one suptilne, pedagoški značajne i o pedagoškom ozračju ovisne vrijednosti i ciljeve odgojno- obrazovnog rada.

Beatrica Šurbek, pedagoginja škole

Istraživanje o učeniku s najviše autograma na zidovima Škole

Naš školski umjetnik Mnogo je načina na koji možemo ostaviti trag, ovaj je itekako vidljiv, jedino ne znamo sviđa li se svima?!

a zidovima škole puno je potpisa, ali jedan je najupečatljiviji: TOX! Izbrojali smo potpise na glavnom panou, zidovima… Razmišljala sam zašto je tom dječaku toliko važno pokazati svoj potpis? A, evo vam i odgovora, barem ja tako mislim: želi ostati zapamćeni umjetnik i slikar za ono vrijeme kada svoje talente više ne bude mogao iskazivati u ovoj školi. Sigurno je da ga učenici kada izađe iz ove škole neće niti poznavati i taj im potpis ništa neće značiti, no njemu hoće. Značit će mu jer kada uđe pozdraviti stare profesore, sjetit će se kako je bio poznat po “ukrašavanju“ ove škole. Mnogi ne žele takvu školu, pa tako ni ja! „TOX, molimo te više ne uništavaj zidove ove škole!“

Najdraža vrata moga doma U mom domu su mi najdraža vrata ona iza kojih sam se igrao kada sam bio mali. Sada u tu sobu ulazim kada se želim sjetiti tih trenutaka. U toj sam sobi kroz prozor gledao avione. U toj sobi imam sve igračke koje me sjete sretnih trenutaka. Na vratima sobe volim vidjeti svoju sestru Melisu jer tada osjećam kako ona nasljeđuje sve moje igračke, sve moje trenutke u toj sobi i zbog toga sam jako sretan. Bernardo Bajrić, 2. a

Istražujući saznali smo i pravo ime našeg umjetnika, ali ako ga i vi želite saznati morate se poigrati detektiva! Marta Blajić, 6. c

Nina Lastrić, 1.a

Pismo napisano iz ljubavi Dragi tata! Ti znaš da te ja jako volim. Volim te kada sa mnom gledaš utakmicu, kada mi slažeš nešto od legića. Volim kada me zagrliš i kada me škakljaš. Super mi je kada skupa igramo nogomet. Tata ti radiš najbolja pečena jaja i najbolje sendviče. Sretan sam što jako puno znaš i zato te volim ispitivati i pričati s tobom. Tata hvala ti što si me vodio na bazen, što sam ti mogao pokazati kako plivam. Ti si moj super tata i ja te jaaaaaako volim!!! Tvoj Timotej

Petra Stanić 8.d

Najdraža su mi vrata moje sobe. Iza njih je carstvo mojih igračaka. Moja vrata su bijele boje. Drvena su i imaju metalnu kvaku. Moja vrata nemaju ni ključanicu niti ključ, ali bih htio da imaju jer nekad želim imati svoj mir. Kada prolazim kroz ta vrata, dobro mi je. Kada ih zatvaram, pazim da ih ne oštetim jer sam nespretan. Moja vrata imaju dva staklena prozorčića na gornjoj polovici . Kroz te prozorčiće nitko ne viri zato što je njihovo staklo mutno. Ne bih volio da se kroz njih ne vidi u sobu jer ne volim da me netko vidi i smeta mi dok se odmaram. Donji prozorčić na vratima je razbijen jer smo se ja i Ana Punek igrali. Ana nije dala da uđem, pa je gurala vrata s jedne strane, a ja sam gurao vrata s druge strane. Staklo se razbilo, a ja sam kraj oka imao ogrebotinu od stakla. Tomislav Klasić, 2. a

Anketa o čitalačkim navikama četvrtaša

Uglavnom, volimo čitati! uopće nisu zainteresirana za čitanje, a 1 učenik je izjavio da mu knjige ide na živce. Na pitanje o vrsti knjiga koje čitaju 7 učenika je odgovorilo da voli čitati romane, 4 učenika voli čitati lektiru, 3 učenika voli čitati dnevnike, 4 učenika voli pjesme i šaljive priče, ostali učenici čitaju slikovnice s braćom, sestrama i obitelji.

Ukupno smo ispitali 40 učenika, 32 učenika su vratila listiće na uvid. Iz njihovih odgovora saznali smo da od ukupno 32 učenika 22 učenika voli čitati, 6 učenika ne voli čitati, 1 učenik je izjavio da su mu knjige dosadne, 2 učenika su odgovorila da

Među najdražim piscima su Mato Lovrak, Sanju Pilić i Ivana Brlić Mažuranić. Iz ovog zaključujem da moji vršnjaci čitaju različitu literaturu, čitaju i lektiru.

Mi uglavnom volimo čitati s obitelji. Omiljeniji pisci se više i radije čitaju. Matea Gotovac, 4.b

Petra Antolović, 4.b

straživanje čitalačkih navika obavljeno je putem ankete na učenicima četvrtih razreda naše škole. Pitanja koja smo postavljali odnosila su se na interes za čitanje, pitali smo: Volite li čitati i što čitate? Što još čitate osim lektire? Koji su vam najdraži pisci? Imate li kakve kolekcije knjiga doma? Kako čitamo, sami ili u društvu s nekim (obitelji, prijateljima..) Održavamo li knjige urednima?

PLAGVA – PREGAČA ZA PRIČANJE PRIČA

utkarska družina naše Škole i ove je godine sudjelovala na SMOLI - Smotri lutkarskih družina Grada Zagreba. Održala se u Međunarodnom centru za usluge u kulturi u Travnom. Ove je godine sudjelovalo sedam družina grada Zagreba i svaka je predstava bila zanimljiva na svoj način. Što se naše družine tiče, svi su se začudili čim smo došli na Smotru. Navikli su svi kad dođe lutkarska družina Osnovne škole Antuna Mihanovića da nas je barem dvadeset. Kad ono…. Samo dvoje učenika. Začudili su se svi i tome što nemamo nikakvog paravana, ni velikog ni malog. Mi smo im predstavili pregaču za pričanje priča. Svima se svidio naš štakor Plagva koji je izlazio i ulazio u sve džepove pregače. Priča govori o tome kako se netko može osjećati kad mu se drugi rugaju i zašto neki postaju nasilni. Pokazali smo također da ljubav

može riješiti sve naše probleme. Odlučili smo ovu priču pokazati našim mlađim školskim prijateljima. Djeci i stručnom žiriju naša se priča jako

svidjela. Svidjela im se i naša izvedba. Priču je napisala Lidija Dujić. Carla Perović i Marko Zidar, 5.b

Što rade Mladi knjižničari?!

Tajne svijeta knjiga

Knjige nisu oduvijek izgledale ovako kakve ih mi poznajemo. Prije izuma papira knjige su ispisivane na glinenim pločicama, pergameni i drugim materijalima. I knjižnice su izgledale drugačije, ali uvijek su imale knjižničare, bez njih bi snalaženje u njima bilo teško!

i, zvani Mladi knjižničari, naučili smo posuđivati knjige, čistiti ih, popravljati i još mnogo toga. Na sastancima puno učimo o povijesti knjiga i knjižnica. Pisali smo na glinenim pločicama, na ručno rađenom papiru, izrađivali glagoljska slova i naučili što je uzlovno pismo. Saznali smo i da je najstarija poznata knjižnica bila Asurbanipalova knjižnica, u njoj su glinene pločice bile složene u košare. Vidjeli smo i kako su bili složeni svitci u Aleksandrijskoj knjižnici. Naučili smo se snalaziti u knjižnici i pronaći knjige koje učenici traže.

lijepe ukrase. Stignemo se i zabavljati, piti cedevitu, a ponekad pojedemo koju slasticu. Trenutačno nas je 10: Ivona Salatović, Rafaela Rukavina, Tibor Sudec, Lea Lisičar,

Sara Bogovac, Ana Marušić, Matea Gotovac, Antea Delipetar, Kristina Lažeta i Valentina Gretić. Nadamo se da ćemo vas ovim kratkim izvještajem potaknuti da se i vi upišete. Čekamo vas u knjižnici !!! Ivona Salatović 4.b Malo pomogle: Sara Bogovac 4.b i Valentina Gretić 5.c

Sastanke Mladih knjižničara imamo svaki drugi četvrtak. U grupu su nam se pridružili i peti razredi. Ponekad su zabavni, ponekad malo dosadni. Na početku smo se znali svađati, ali se sad dobro slažemo. Uz našu pomoć brzo su pohvatali što smo do tada naučili. Za Božić smo zajedno izrađivali

Obnovljena je jedna stara izvannastavna aktivnost

Klub prijatelja čitanja

Na početku ove školske godine učiteljica Renata Gredelj je zajedno s knjižničarkom Vanjom Jurilj odlučila poduzeti nešto s ciljem poticanja čitanja: osnovale su Klub prijatelja čitanja. Predstavile su nam program, osmislili smo skraćenicu INA – KPČ. Nama se to svidjelo i dosta učenika iz razreda se uključilo u tu aktivnost.

atovi Kluba prijatelja čitanja su bili zanimljivi i zabavni jer smo čitali i pričali o starim i novim stripovima, knjigama koje smo sami izabrali za čitanje, učili smo kako lijepo i izražajno čitati. Naša učiteljica nas je vodila na Velesajam kada se održavao INTERLIBER gdje smo puno toga o knjigama vidjeli na štandovima raznih izdavača. Tada smo po prvi puta sudjelovali na Okruglom stolu kojemu je tema bila Lektira pomoć ili odmoć pri čitanju. Okrugli stol je organizirala i vodila naša knjižničarka, a gosti su bili poznati pisci Željka Horvat Vukelja, Pavao Pavličić i drugi stručnjaci koji se bave književnošću. Bilo je zanimljivo čuti da znanstvenici, profesori i književnici

misle isto što i mi – lektira nam je zanimljiva samo onda ako je smiješna, duhovita i puna događanja! I na kraju mislim da ću i nadalje biti član Kluba prijatelja čitanja jer je zanimljivo, možeš čitati što želiš: stripove, knjige na preporuku prijatelja, a ne moraš to sastavljati kao lektire iz koje se dobivaju ocjene. Petar Lončar, 4.a Učenici 4.a koji su sudjelovali u radu Kluba prijatelja čitanja: Laura Lacić, Iva Tošić, Marija Jurak, Paolo Pejić, Barbara

Josipović, Stela Galić, Paula Bajrić, Lorenzo Seferović, Antonijo Kodrnja, Klara Turčić i Petar Lončar.

Članovi Kluba prijatelja čitanja na okruglom stolu na Interliberu

Posjet spisateljice Željke Horvat–Vukelja

Željka, samo za nas! Hrabrica, Edner, Dječje slikopriče, Reumatični kišobran...Sve su to naslovi knjiga koje rado čitaju učenici naše škole. Mnoga od njih mogu se naći na policama naše školske knjižnice. Ona su plod mašte jedne znamenite spisateljice koja se od svoje 12 godine bavi pisanjem. Ime joj je Željka Horvat–Vukelja, a upravo nas je ona jednog jesenskog poslijepodneva na naš poziv posjetila u školskoj knjižnici i bila voljna odgovoriti na par pitanja. Ovo joj nije prvi put kod nas, ali kako nakon intervjua znamo, a znat će te i vi da neće biti posljednji. Njen je život zapisan u knjigama MI: (postavljamo uvijek isto pitanje) Kada ste se počeli baviti pisanjem? Zašto ste uopće počeli pisati i jeste li svojim djelima htjeli nešto postići? ŽELJKA: Počela sam pisati s 12 godina. Nikada nije prerano! Željela sam potaknuti ljude da čitaju, a osobito djecu jer je dobro ako se od malena navikavaju na knjige. Također sam htjela napisati nešto što je i meni zanimljivo. MI: Koju vrstu knjiga najviše volite pisati? ŽELJKA: Najviše volim pisati slikopriče a najdraža mi je Edner. To je maleni patuljak koji ulazi u dječje pernice i razbacuje ih. Jako je neuredan. Toliko da je razbacao i svoje ime! MI: Što Vas je potaklo na stvaranje Hrabrice? ŽELJKA: Moj sin je imao strah od vožnje bicikla tako da je Hrabrica nastala iz toga, a i događaji su u njoj djelomično istiniti. Ta mi se zgoda učinila zanimljivom pa sam je zapisala, a i htjela sam ohrabriti sina što mi je na kraju uspjelo! MI: Je li koja od Vaših priča dramatizirana? ŽELJKA: Dramatiziran je igrokaz Reumatični kišobran, izvodi se u kazalištu Žar ptica. To je za mene velik uspjeh. Avanture jedne Modre laste MI: Čuli smo da ste Vi bili urednica časopisa za mlade Modra lasta. Zanima nas kako ste taj časopis doživljavali prije nego što ste se zaposlili u njegovu uredništvu. ŽELJKA: Dok sam radila u školi, često bi netko ostavio Modru lastu na stolu. Ja bih je uzela, pročitala i sutradan vratila. Od tada me je jako počeo zanimati sadržaj Modre laste, a mislim da je i izrazito poučna. Moglo bi se reći da je rad u Modroj lasti ispunio dio mojih snova.

MI: Što Vas je privuklo u tom časopisu, što ste u njemu htjeli izmijeniti ili poboljšati? ŽELJKA: Volim čitati novine. Privukli su me razni materijali. Htjela sam uvesti i priče profesora iz škola. MI: Uz Modru lastu jeste li sudjelovali u stvaranju ikojeg drugog časopisa? ŽELJKA: Nisam, ali sam pisala za Smib i Radost. MI: Vjerujemo kako ste imali svoj udio u sadržaju LiLe, kratkog priloga koji dolazi uz Modru lastu, jer koliko znamo Vi govorite francuski, španjolski i talijanski jezik. ŽELJKA: LiLa je bila moja ideja jer sam radila kao profesorica francuskog jezika pa znam kako djeci olakšati učenje jezika. LiLa mi se činila kao izvrsna ideja za to. Ono što radim za svoju dušu MI: Što radite u slobodno vrijeme? ŽELJKA: Rješavam rebuse, sviram klavir i usnu harmoniku.

Spisateljica nam je i pokazala kako se rješavaju rebusi. Govori kako rebuse možemo koristiti za zabavu, vježbu pameti, a njima je puno lakše reći nekome kako se osjećamo. Evo jednog rebusa koji nam je pokazala: do+brodovi"+žlica ž=š DOBRODOŠLICA Osim s nama, spisateljica je nešto svog vremena posvetila i prvim razredima te je uključujući njih izvela jedan svoj igrokaz. Većinu svog života provela je pišući igrokaze, priče i slikopriče. Piše kako bi sebi i drugima uljepšala život. Svojom vedrinom i optimizmom spisateljica je na nas ostavila jak dojam. Nadamo se da će nas opet posjetiti kako bi s nama podijelila vedrinu svoje duše. Susret smo završili pjesmom koju je Željka za nas odsvirala na usnoj harmonici. Marija Vujević, 6.c

Na popodnevnom druženju s piscem Zvonimirom Balogom

On ne čeka inspiraciju... Piše!

Učenici 4.c razreda su za lektiru čitali Bonton Zvonimira Baloga, Knjiga im se toliko svidjela da su poželjeli upoznati pisca. Tako je Zvonimir Balog po treći put posjetio našu školu, ovaj put u društvu svoje supruge Ljubice. Na popodnevnom druženju s poznatim piscem saznali smo puno o njemu kao i o njegovoj supruzi Ljubici i unučici kojoj je posvetio novu knjigu. Pričao nam je o svom djetinjstvu, ali i o umjetnosti. Ispričao nam je što voli, a što ne. Koliko smo uspjeli shvatiti, Balog piše o mnogim mjestima. Sve ih je i posjetio - osim jednoga! Koje je to neposjećeno mjesto, saznat ćete uskoro! Balogova karijera i djetinjstvo Balog nam je puno pričao o svojoj karijeri. Saznali smo tko mu je uzor, tko mu je omiljeni pisac i još puno toga. Samo za vas, Balog nam je ispričao smiješne, ali i škakljive trenutke iz djetinjstva. Nadamo se da će vam biti zabavno čitati intervju s njim. Novinar: Kada ste zavoljeli književnost?

Zvonimir: Od trećeg razreda osnovne škole pišem svaki dan.

Novinar: U knjizi Veseli zemljopis pišete o mnogim mjestima. Jeste li sva ta mjesta i posjetili?

Zvonimir: Bio sam na svim mjestima o kojima sam pisao, osim na Babinoj Guzici. Novinar: Koji Vam je najdraži ilustrator?

Zvonimir: Pa.. . najdraži ilustrator mi je Svjetlan Junaković! Novinar: A tko Vam je najdraži pisac?

Zvonimir: Najdraži pisac mi je moja žena Ljubica Balog! Novinar: Imate li mirnu prošlost?

Zvonimir: I ne baš. Bio sam izbačen iz škole. Novinar: Zbog čega pišete knjige?

Zvonimir: Isključivo zbog ljubavi prema knjigama i književnosti. Nipošto zbog novca! Novinar: Koju ste prvu knjigu napisali?

Zvonimir: Prva knjiga je bila Nevidljiva Iva, jedan nakladnik ju je odbio tiskati jer mu je takva vrsta pjesama za djecu bila neobična, ali kasnije, kad je tiskana, postala je veliki hit. Novinar: Možete li nam ispričati nešto o svom djetinjstvu?

Zvonimir: Sada ću vam ispričati jednu priču o svom djetinjstvu. Kada sam bio malo stariji od vas, imao sam bend. Jednog dana, pivnica nas je pozvala da im sviramo na proslavi rođendana pivnice. Ludo smo se proveli, zezali i pjevali do kasno u noć. Sutradan sam u školi trebao održat govor. Ja sam živio odmah pored škole pa budući da se nisam

pojavio došli su po mene. Tako umoran i nenaspavan, rekao sam nešto ružno o školi. Ravnatelj se toliko naljutio i izbacili su me iz škole.

Novinar: Što Vam je inspiracija za pisanje?

Zvonimir: Nemam je! Kad bi pisci čekali da im dođe inspiracija, tko zna bi li na svijetu uopće bilo knjiga. Zato ja ne čekam inspiraciju… Pišem! Novinar: Koja vam je najdraža knjiga?

Zvonimir: Najdraža knjiga mi je moja Crvenšlapica jer me podsjeća na moju unučicu. Drage su mi još mnoge knjige i slikovnice, ali eto, izdvojio sam ovu.

Novinar: Bilo nam je lijepo družiti se sa Vama. Hvala i dođite nam opet!

Zvonimir: Također. Nadam se da ćemo se ponovno vidjeti ili susresti!

Nadamo se da ste dosta toga saznali o Zvonimiru Balogu, veselimo se novom susretu s njim! Izdvojili smo za vas kratki ulomak iz Balogova Bosonogog generala: “Ružno me uvijek nagonilo u potragu za lijepim. Smetlišta su me tjerala da žudim za čistoćom. Smrad me navodio da tražim njegovu drugu stranu – miris.’’ Jednom zgodom, njegov uzor Dobriša Cesarić, napisao mu je na dopisnici ovaj stih koji mu se jako svidio: “Od balavca posve malog. Rodio se jedan Balog!” To je naš Zvonimir Balog!!! Nadamo se da ste saznali nešto novo o poznatom piscu. Mi se veselimo novom susretu sa Zvonimirom i Ljubicom Balog!

Rafaela Rukavina i Antea Delipetar, 4.b.

Ilustratorica i spisateljica Andreu Petrlik Huseinović

Od početka pa do kraja susreta s Andreom Na želju za upoznavanje s Andreom Petrlik Huseinović potakla nas je njezina autorska slikovnica Plavo nebo, njezina životna priča , ilustracije i knjige. Knjiga Plavo nebo nastala je 2001. godine. Spisateljica je knjigu posvetila svojoj mami, napisana je prema Andrejinom stvarnom životu. Kada je imala 10 godina, umrla joj je mama. I u knjizi se govori o djevojčici koja je s 10 godina ostala bez majke i bila je usamljena. Knjiga Plavo nebo jedna je od najpoznatijih Andrejinih knjiga, prevedena je na mnogo jezika pa čak i na japanski. Otišli smo u Andreijn atelje i vidjeli mnoge zanimljive stvari , kao na primjer originalne ilustracije za njezine knjige.

u osnovnoj školi sam pisala pjesme i kratke sastavke. Kada bi neki poznati pisac došao u školu, uvijek bi mene izabrali da čitam svoje radove. Tako sam sve češće i češće pisala.

Prilikom susreta na Interliberu dogovorile smo posjet ilustratorici Andreji Peterlik Huseinović u njenom ateljeu. Za one koji ne znaju atelje je prostor u kojem Andrea radi. Malo zbog hladne zime, malo zbog ne znamo čega, naš odlazak je čekao... Jednog proljetnog petka popodne sve se poklopilo, Andrea je bila slobodna, knjižničarka također, a pronašli smo i tatu za prijevoz! Njezin atelje se nalazi u centru grada - ulaz i atelje možete vidjeti na fotografijama. O čemu smo razgovarale možete pročitati u intervjuu koji slijedi.

Novinar: Gdje je nastalo Plavo nebo?

Novinar: Znamo da ste ilustratorica , ali nismo saznali da ste i spisateljica. Kada ste počeli pisati?

Andrea: Naravno! Ilustrirala sam svoje četiri knjige, zatim Neobičnu knjižničarku koju je napisao moj muž Kašmir, sve koje sam prepričala, zatim Hrvatske bajke...

Andrea: Osim što sam uvijek voljela crtati,

Andrea: Pozvali su me u radionicu u Bratislavu i tamo je nastala moja slikovnica Plavo nebo. Novinar: Koliko vam je vremena trebalo da napišete slikovnicu Plavo nebo?

Andrea: Trebao mi je jedan sat, Plavo nebo je dio mog djetinjstva. Novinar: Koliko ste knjiga napisali?

Andrea: Četiri autorske: Plavo nebo, Ciconia Ciconia, Moja obitelj i Maleni. I prepričala mnoge knjige, neke od njih su: Alisa u zemlji čudesa, Tri praščića, Pinocchio, Crvenkapica...

Novinar: Možete li nam reći neke od knjiga koje ste ilustrirali?

Novinar: Kako ste se osjećali kada ste napisali prvu knjigu?

Andrea: Prva knjiga bila je Plavo nebo, to je moja najtužnija knjiga. Mojem sinu je to najdraža knjiga, ali meni je jako teška jer sam sve o čemu knjiga govori kao dijete preživjela. To je jedan dio mog djetinjstva kojeg se ne volim sjećati, ali drago mi je da sam ju mogla posvetiti svojoj majci.

Novinar: Kada ste pisali knjigu Plavo nebo, jeste li bili sretni što ste mogli pisati o svome djetinjstvu, i kako ste se osjećali?

Andrea: Nisam sigurna kako sam se osjećala, ali trenuci koje sam opisala su uglavnom su sretni trenuci s mojom majkom. Novinar: Jeste li pisali još koju knjigu o svome djetinjstvu?

Andrea: Da, to je knjiga Ciconia Ciconia.

Novinar: Koju ste knjigu najduže pisali?

Andrea: Knjigu Maleni sam pisala tri godine. Nisam imala inspiraciju, dok sam radila, Kašmir (suprug) mi je rekao da sada idemo kući i da ću sutra nastaviti. Otišli sam kući i od toga sutra prošle su tri godine jer sam u međuvremenu rodila pa nisam imala vremena. Novinar: Hvala vam na odgovorima, bilo nam je lijepo družiti se s Vama.

Andrea: I meni, nadam se da ćemo se opet družiti. Nakon intervjua otišli smo sa Andreom i Kašmirom u slastičarnicu Vincek. Za punim stolom kolača smo se sjetile još jednog pitanja - stoga nemojte još prestati čitati jer još nije kraj! Novinar: Vidjeli smo štikle u vašem ateljeu. Možete li nam reći zašto su tu? Andrea: Naravno da mogu. Tu se nalaze za svaki slučaj, dobro je da se nađu. Jako smo se lijepo proveli i bilo nam je zadovoljstvo upoznati tako dobre ljude.

Sara Bogovac i Antea Delipetar, 4.b

1.a

1.b Kad bih imala/imao čarobni štapić … …svima bih ispunila želje. Petra Markić, 1. b …dala bih svim ljudima dobrotu. Katarina Meter, 1. b

Ena Bukal, 1.a

…oživjela bih sve one kojih nema. Lana Vuksan, 1. b …poželjela bih da dobijem mačku i dva psa. Lucija Rogulja, 1. b … da svi budu dobri i da ne onečišćuju Zemlju. Nika Čelec, 1. b …oživio bih izgaženo cvijeće. Karlo Matok Micek, 1. b …poželjela bih da je priroda lijepa, da ljudi ne bacaju smeće i da su svi zdravi. Sara Miloknoja, 1. b

Maja Tošić, 1.a

…naučio bih čitati da imam čarobni štapić. Patricio Šuvalić, 1. b

…posjetila bih svoju baku i stvorila bih joj lijek da ozdravi. Sara El Dalgamouni, 1. b …da ljudi ne budu zločesti, a sve životinje da budu žive. Mateo Mazalin, 1. b

1.c

Pišem ti pismo

U prvom razredu učimo čitati i pisati. Učiteljica nas je učila i kako slati pisma. Anđelo Brešić, 1.a

Lara Latečki, 1.a

Za Uskrs i Božić smo slali čestitke na pošti. Prvo smo ih na satu likovnog izrađivali. Lara Latečki, 1.a Naučili smo gdje se piše adresa na koverti. Ena Bukal, 1.a

Petra Nimac, 1.c

Poslali smo čestitke djedovima, bakama, tetama, prijateljima... Svea Delač, 1.a

Zašto je važno ići u školu?

Važno je ići u školu zato što se tamo igram i učim. Igramo se vani i učimo kako se zove drveće. Marko Tašner, 1. c Meni je lijepo u školi. Svašta sam naučila. Imam puno prijateljica. Maja Jug, 1. c

Ena Bukal, 1.a

Matija Čibarić, 1.a

Svi zajedno smo išli na poštu. Ana Pištelek, 1.a

Meni je lijepo ići u školu jer tamo čitamo i računamo. Učiteljica mi daje puno petica i to me veseli. Josip Perica, 1. c

Lara Latečki, 1.a

Ovo je priča o žapcu koji se počeo neobično osjećati. Nije znao što mu je, pitao je prijatelja praščića, on ga je uputio zecu. Zec je utvrdio dijagnozu: žabac je zaljubljen. Bijeloj patki u koju se zaljubio počeo je slati darove, ali nije znala tko ih šalje. Žabac je mislio da će privući njenu ljubav ako bude činio nešto što bi je zadivilo: počeo je skakati. Nakon jednog jako viskog skoka upao je u patkinu kuću i ozlijedio nogu. Ona ga je njegovala i ovo je postala sretna ljubavna priča.

Lara Latečki, 1.a Onda je sreo praščića. “Hej žapče!”, rekao je praščić. “Ne izgledaš baš dobro. Što ti je?” “Ne znam!”, rekao je žabac.

Anđelo Brešić, 1.a

Patki su se jako sviđali svi ti krasni darovi. No tko li ih šalje?

Vida Koštić, 1.a Praščić se uplašio kad je žabac odjednom pao s neba.

Nina Lastrić, 1.a Stigao je do zečeve kuće. “Zeče”, rekao je, “ne osjećam se baš dobro”.

Maja Tošić, 1.a Žabac je jedva hodao. Oprezno ga podupirući, patka ga je povela svojoj kući. Tu ga je nježno i s ljubavlju njegovala.

Leona Bukal, 1.a “Slušaj ovo ubrzano lupanje srca, naizmjence toplo–hladno, to znači da si zaljubljen!”. “Zaljubljen?”

Svea Delač, 1.a I od toga dana silno su se voljeli. Žabac i patka ... Zeleno i bijelo. Ljubav ne poznaje granice.

Posjetili smo Zaostrog i Dubrovnik

Maturalac

Sigurna sam da ću se našeg izeta uvijek rado sjećati jer trenuci koje smo proveli zajedno više se ne će ponoviti. Pravi prijatelji su samo oni stečeni u djetinjstvu pa se s pravom kaže da u životu smiješ mjenjati sve, ali pravog prijatelja ne. Nadam se da ćemo i nakon završene osnovne škole, kada odemo svatko svojim putem, znati cijeniti to prijateljstvo i s radošću se prisjećati Zaostroga i Dubrovnika.

vo ljeto mi je prošlo brže od svih prijašnih. S nestrpljenjem sam očekivala maturalac. Osjećala sam se kao da sam prespavala ljeto. Tog vedrog jutra, okupljeni ispred autobusa, brbljali smo kao da se nismo vidjeli sto godina. Cure su raspravljale o sadržaju svojih kofera i toaletnih torbica, a dečki o doživljajima s mora. Putovanje od nekoliko sati proteklo je u smijehu i veselju iako je temperatura bila bliža 40, nego 30° C. Zaostrog, naše odredište, nekadašnje uporište srednjovjekovnih kneževa, a danas omiljeno turističko odredište Makarske rivijere, odmah nas je osvojilo svojim lijepim plažama i zelenim uvalama. U sklopu maturalca jedan dan smo izletovali u Dubrovnik koji su mnogi od nas tada prvi put posjetili. Nekadašnji jedini grad-država na istočnoj obali Jadrana, tada zvan Ragusa, plijenio je našu pozornost ljepotom i skladom. Neprekinute zidine, duge gotovo dva kilometra, sastavljene od brojnih utvrda, kula i tvrđava obavijaju grad poput vijenca. Imala sam tu sreću pa sam prepješačila zidine prije nekoliko godina. Glavna i najljepša dubrovačka ulica Stradun, ili kako je sami Dubrovčani nazivaju Placa, proteže se između Zapadnih i Istočnih vrata od Grada. Raspored ulica i kuća, te njihova pročelja, veličina i visina govore o strogim pravilima u graditeljstvu toga vremena. Besprijekorna simetrija u arhitekturi te bijeli kamen, zeleni prozori, crveni krovovi i plavo more čine

ovu ulicu i cijeli grad pravim biserom kojeg je odlučio čuvati i sam UNESCO. U staroj graditeljskoj luci, u tvrđavi Sv. Ivana nalazi se akvarij. Kroz bazene bogate životinjiskim i biljnim svijetom Jadranskog mora stalno protječe čista i svježa morska voda. Vraćajuću se Stradunom i gazeći po sjajnim kamenim pločama kojima je popločena ulica na čijem je mjestu nekad bilo more, razmišljala sam o svim onim slavnim i poznatim ljudima koji su tim istim putem prolazili i po čijim stopama sada sama gazim. Festa Sv. Vlaha, zaštitnika grada, blagdan je koji se svake godine slavi u veljači, a u srpnju na tom istom Stradunu održavaju se Dubrovačke ljetne igre. Je li neki maturalac uspio ili ne, mjeri se po količini smijeha, veselja, zabave, broju neprospavanih noći i količinom nepodopština napravljenih profesorima iza leđa. Sigurna sam da ću se našeg izleta uvijek rado sjećati jer trenuci koje smo proveli zajedno više se ne će ponoviti. Pravi prijatelji su samo oni stečeni u djetinjstvu pa se s pravom kaže da u životu smiješ mjenjati sve, ali pravog prijatelja ne. Nadam se da ćemo i nakon završene osnovne škole, kada odemo svatko svojim putem, znati cijeniti to prijateljstvo i s radošću se prisjećati Zaostroga i Dubrovnika.

8.a

8.b

8.c

Ana Mamić, 8.c

8.d

Zagrljaj na nekom drugom mjestu

Nives Knezović, 8.b

Rastanak za koji nismo bili spremni

Njegova patnja je ujedinila nas mnoge u nastojanju da mu pomognemo. Nadam se da smo bar malo postali bolji. Često se pitam, Filipe, zašto si otišao tako rano, prerano? No to je pitanje na koje samo dragi Bog ima odgovor.

anas sam mu došla u posjet na neko drugo mjesto, znam da mu je tamo sada dom, svjesna sam, ali još uvijek očekujem da će se odnekud pojaviti, ovdje gdje smo se uvijek sretali. A onda opet pomislim da je sigurno sretan u nebeskom prostranstvu. Tamo kamo ga je Bog pozvao, sigurno mora biti posebno mjesto kao što je i on. Kada mi je najteže, pogledam u nebo i znam da mi se smiješi. Kao i uvijek, ponovno mi izmami osmijeh na lice. Pomogao mi je da toliko toga promijenim, najvažnije mi je bilo da mi se on osmjehne. Imao je čarobni osmijeh koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Bio je onaj koji privlači svojom dobrotom, onaj koji ima ono nešto neizrecivo u sebi. Nikada nisam upoznala nekoga poput njega. Ljudi često govore da s vremenom sjećanja i uspomene izblijede, ali ja sam sigurna da ta ljubav ne može umrijeti i da nikada ne ću zaboraviti nešto vezano za njega. Možete samo zamisliti kakvo je zadovoljstvo bilo odlaziti mu na utakmice i gledati ga u nečemu u čemu je bio najbolji, i u čemu je uživao. Uistinu je bio poseban. Kada sam saznala za njegovu bolest, silno sam se ražalostila, kao i svi koji su ga poznavali. Svojim roditeljima je ispričao neobične snove u kojima je

shvatio da ga Isus zove. Rekao je da se ne boji smrti i da će moliti za sve nas. Želio je primiti Svetu potvrdu - puninu Duha Svetoga i svu vrućinu toga dana hrabro je izdržao. Imao je veliku ljubav i podršku svojih roditelja, brata Karla, svoje bake i nadam se svih nas, prijatelja i profesora u našoj školi. U svojoj bolesti nikada nije bio loše volje. Na pitanje kako si, uvijek bi odgovarao da je dobro. Njegova patnja je ujedinila nas mnoge u nastojanju da mu pomognemo. Nadam se da smo bar malo postali bolji. Često se pitam, Filipe, zašto si otišao tako rano, prerano? No to je pitanje na koje samo dragi Bog ima odgovor. Znam, morat ću sve to shvatiti, ali rane me peku kada uspomene vratim. Moram nastaviti dalje, ali Bože, nemam snage. Od svega srca želim mu reći hvala što je bio dio mog života ovdje, na Zemlji. Uvijek će ostati dragi naš Filip s čarobnim osmijehom na licu i velikom dobrotom u srcu. On živi koliko i mi, na mnogo načina je čak i življi. Rasterećen je zemaljskih teškoća i tjelesne boli. Čim dovršim svoju životnu zadaću i dođe vrijeme za moj odlazak sa Zemlje, vjerujem da ću biti sretnija nego ikad… Tada ćemo se ponovno naći u zagrljaju. Zrinka Anić, prošlogodišnji 8. a

Kratka povijest i značenje numerologije

Od Jednoga do ost U posljednje vrijeme po časopisima i internetskim portalima često se spominje numerologija, najčešće su to numerološke analize i neka vrsta predviđanja. Ima li to ikakve veze s brojevima kojima se služimo u matematici?!

ojam numerologija odnosi se na bilo koji od mnogih sustava, tradicija i vjerovanja u mističku ili ezoteričku vezu između brojeva i materijalnih stvari ili živućih bića. Riječ numerologija je složenica od latinske riječi numerus što znači broj i grčke riječi logos, što znači govor, riječ, pojam, misao te bi pojam numerologija mogli definirati kao znanost o brojevima. Numerologija je popularna među ranim matematičarima poput Pitagore, ali se u modernim vremenima više ne smatra dijelom matematike.Većina znanstvenika ju danas, usprkos ponovnoj popularnosti, smatra pseudo-matematikom. Slična je povijest povezuje s razvojem i razdvajanjem astronomije od astrologije, i kemije od alkemije. Povjesničari smatraju da je suvremena numerologija integracija učenja starog Babilona, Pitagore i njegovih sljedbenika (Grčka 6. st. pr. n. e.), astroloških principa helenističke Aleksandrije, ranokršćanskog misticizma, ranih gnostika i hebrejskog sistema Kabale. Pronađeni zapisi iz indijskih Veda, kineskog Kruga Mrtvih, i egipatske Knjige Vladara Tajne Kuće snažni su dokazi za tisućljećima staro podrijetlo numerologije. Pitagora i drugi filozofi njegova vremena vjerovali su da su matematički principi praktičniji i lakši za reguliranje i klasificiranje od fizičkih. Sveti Augustin Hippo (354. – 430.) pisao je da su brojevi univerzalan jezik koje božanstvo nudi čovječanstvu kao dokaz istine. Kao i Pitagora, vjerovao je da iza svega stoje brojčane veze te da se tajne tih veza mogu otkriti mentalnom potragom ili božanskim proviđenjem. Nakon prvog zasjedanja nicejskog sabora 325. g., Rimsko Carstvo svrstalo je numerologiju među nepriznata vjerovanja. Iako znanstveno nepriznata i od

strane religije, odbačena numerologija je kroz simboliku brojeva ostala prisutna u religiji, umjetnosti, a donekle i u našim osobnim životima – poznata je simbolika Svetog Trojstva, simbolikom brojeva je određivan broj stihova i pjevanja u nekim od najvećih književnih djela naše civilizacije, prisutna je u slikarstvu, filmu…

BROJ JEDAN - 1 Numerologija zapis broja jedan doživljava kao uspravnog čovjeka, jedino biće na našem planetu koje je obdareno tom sposobnošću. U nizu prirodnih brojeva sve započinje s jedinicom. Njezino pojavljivanje označava početak ciklusa postojanja koji se dalje nastavlja kreiranjem ostalih brojeva dodavanjem broja jedan na prethodni broj. Jedan je idealan simbol za božansko jer ono je duh. Kao jedan, Bog je apsolutan i jedinstven u svom postojanju. Njemački mislilac Weigel je rekao: “Bog je prvi broj, a stvorena bića su ostali brojevi.” U modernoj numerologiji broj jedan se povezuje sa Sunčevom simbolikom.

BROJ DVA – 2

Broj dva simbol je suprotnosti, sukob da iskazuje ili ostvarenu ravnotežu ili To je broj svih udvostručenja (muško bijelo, istina i laž, duh i materija…). I princip dualnosti izgleda problematič oslobađanja iz ovog nesavršenog svije cijal dovodi do kretanja i inicira prom koje bi ostale stalno iste da ne postoji U modernoj numerologiji broj dva po likom Mjeseca koji tijekom noći odraž

talih brojeva

ba, odraza, što znači i latentnu prijetnju. o i žensko, crno i Iako na prvi pogled čno, on je preduvjet eta. Njegov potenmjene u stvarnosti i dualnost. ovezuje se sa simbožava svjetlost Sunca.

Srećko Kljajo,prof. matematike Izvori: Wikipedia, časopis SVJETLOST, broj 10 i 12, 2012.

Simbolika brojeva Tijekom povijesti, različitim su se brojevima brojevi smatrali naročitim simbolima kozmičkog i unutarnjeg sklada. U ovom kratkom članku pokušat ću vam opisati simboličko značenje nekih od tih brojeva.

Ostali brojevi Broj ČETIRI povezuje se s kvadratom i križem, povezuje se s svim onim što je čvrsto i opipljivo i time dostupno našim osjetilima (četiri strane svijeta, četiri vjetra, četiri mjesečeve mijene, četiri godišnja doba, četiri rijeke u raju, četiri evanđelista … ).

BROJ TRI – 3 Broj tri se kroz povijest doživljavao kao izraz intelektualnog i duhovnog reda. On simbolizira trojedinstvo živog bića u kojemu je on rezultat zbroja jedan i dva. Tri je za Kineze bio savršen broj (cheng), izraz sveukupnosti i dovršenosti. Ako je broj jedan Otac, dva Majka, onda je tri Sin koji dovršava veliku trijadu postojanja. Za kršćane se ta ideja ispoljava u ideji božanskog trojedinstva ili drugim riječima, Bog je jedan u tri osobe. Tri je prvi broj koji se poistovjećuje s pojmom „mnogo“, odnosno na prvi broj na koji se može odnositi pojam „sve“. Moderna numerologija broj 3 povezuje s planetom Jupiterom, a ljude koji idu njegovim putem označuju kao one koji uče kako stvoriti sreću.

Broj PET se nalazi u sredini, on je zbroj prvog parnog (2) i prvog neparnog (3) broja. To je broj središta,sklada i ravnoteže. Simbolizira čovjeka koji stoji raširenih ruku, ispoljava se i preko naših pet osjetila. Broj ŠEST u sebi krije dijametralno suprotne sadržaje. Po Pitagori on je savršen broj jer je jednak zbroju svojih djelitelja (1, 2 i 3). Bog je stvarao svijet šest dana. Kršćanska zajednica raspoznaje savršenost broja 6 i u tome što je Isusova razapinjanje počelo u šestom danu tjedna i završilo u šestom satu. Broj SEDAM je svuda oko nas, 7 dana u tjednu, sedam stupnjeva usavršavanja, sedam vidljivih planeta, sedam latica ruže…On sjedinjuje dva osnovna principa, materijalni (broj 4) i duhovni (broj 3). Označava želju za najvećim znanjem, meditaciju i duhovnost.