Mihic 2016

Lipanj 2016.

LIST OSNOVNE ŠKOLE ANTUNA MIHANOVIĆA MIHIĆ 2016 | 1

BR. 16

SADRŽAJ

UVODNIK

4-5 INOVA

ODOLIJEVANJE

6-7 LIDRANO

Pred vama je 16. broj Mihića. Održali smo se!

Svim modernim tehnologijama usprkos Mihić je i dalje na papiru,… šuškavom, tiskarskom bojom omirisanom papiru. Mi vjerujemo da je i to moderno, zapravo to je vječno! I najnovija istraživanja govore da smo u pravu: sve više čitatelja diljem svijeta kao medij za čitanje opet najradije bira papir, knjigu, novine…

Ohrabrilo nas je i to što je ove godine naš Mihić bio pozvan na Državnu smotru LiDraNo, dakle bio je u društvu 15 najboljih! Kao i uvijek puno toga se dogodilo u školskoj godini iza nas! Školski list je tu da vas upozna sa onim što niste znali i podsjeti na ono što ne želite zaboraviti!

8-10 HRVATSKI ŠKOLSKI MUZEJ 11 OD EGIPTA DO ADVENTA 12 LUTKARSKA DRUŽINA RAZKAZ 13 MI IZVAN ŠKOLE 14 IZVIĐAČI 15 ŠKOLA U PRIRODI 16-17 ŠKOLSKI EKO PROJEKT

Vaše urednice

18 O ČITANJU I OSTALOM POLAGANIM VJEŠTINAMA 19-28 TEMA BROJA: LEKTIRA - LJUBAV ILI...

29 FRAZITIS 30-31 PRVI RAZREDI 32-33 MAČKE I MODA 34-35 OSMI RAZREDI 36-37 O MAMAMA I TATAMA 38-39 ŠKOLA IZVAN ŠKOLE 40 DAN RUŽIČASTIH MAJICA 41 INKLUZIVNA NASTAVA 42-43 JA KEMI 44-45 IMA LI ŽIVOTA U SVEMIRU

Mihić List Osnovne škole Antuna Mihanovića, Zagreb Broj 16 Glavna i odgovorna urednica: Vanja Jurilj, dipl. komp. i dipl. knjiž.

Uredništvo: Jelena Crnogorac, 6.c; Nika Špoljar, 6.c; Nives Glavak, prof.; Željka Szabo, prof; Anja Đurđević, mag. informatol.

Lektura: Nives Glavak, prof. i Željka Szabo, prof.

Likovni elementi na naslovnici i u časopisu: radovi učenika Osnovne škole Antuna Mihanovića Prijelom: Dejan Rudić i Irina Steiger Tisak: GZH Tiraž: 500 primjeraka Lipanj 2016.

46-47 NATJECANJA MIHIĆ 2016 | 3

POVODOM NAŠEG USPJEHA NA INOVI - MLADI

Mašta i ruke koje rade INOVA – MLADI najveća je izložba inovacija mladih u Republici Hrvatskoj. Održava se redovito od 2001. godine i okuplja sva dostignuća mladih zagrebačkih inovatora uz goste iz cijele Hrvatske i prijatelje iz inozemstva. Mi smo već navikli da naši učenici s izložbe dolaze s brojnim medaljama, ali ovogodišnji uspjeh je nadmašio sva očekivanja. Učenik 8. c razreda Roman Lastrić svojim je radom Dizalo budućnosti osim medalje dobio i poziv za predstavljanje na Svjetskoj izložbi inovacija INPEX u Pittsburgu u SAD-u. Kao i do sada, u njegovom izumiteljskom radu pratit će ga mentorica i njegova profesorica Dijana Karačić.

DIJANA KARAČIĆ Profesorice Karačić, možete li nam reći koliko dugo naša škola sudjeluje na INOVI? Naša škola na INOVI sudjeluje od 2002. godine, dakle gotovo od samoga početka.

Svake godine osvajamo brojna odličja na smotrama, znači li to da je naša škola naročito dobra kad je riječ o inovacijama?

Ja smatram da je bitno u učeniku probuditi radoznalost i dati poticaj, a sve ostalo prepuštamo mašti i rukama da rade. Rezultat onda dolazi sam po sebi.

Znamo da ste, kao mentorica nagrađenih učenika, već sudjelovali na izložbama svjetskog značaja i ponovno se spremate na Svjetsku izložbu inovacija INPEX u Pittsburgh. Možete li nam reći nešto više o toj izložbi?

INPEX je najveća američka izložba inovacija i novih proizvoda. Ona omogućuje neposredan kontakt inovatora s poslovnim ljudima zainteresiranim za ostvarenje plasmana novog proizvoda. Inovatori se kući vraćaju sa velikim brojem poslovnih mogućnosti neovisno o godinama jer nema dobne ograničenosti. Što biste odredili kao temelj uspjesima koje postižete?

Uporan rad, odricanje i vječno zaigrano dijete u meni!

ROMAN LASTRIĆ Roman Lastrić je naš kolega iz razreda za kojeg već odavno znamo da je majstor u svemu što smo radili rukama. Od prvoga razreda osnovne škole radio je čuda s glinom, a u višim razredima je svoj dar izražavao na satovima tehničke kulture. Stoga ne možemo reći da nas njegov uspjeh iznenađuje, ali nas svakako raduje!

Romane, možeš li nam reći je li ovo tvoj prvi nastup na INOVI? To mi nije prvi nastup. Započeo sam u petom razredu.

Prije dizala radio sam na led pješačkom otoku i led kružnom toku.

Jesi li iznenađen ovim uspjehom?

Ovaj uspjeh me jako iznenadio.

Znamo da je nemoguće u potpunosti objasniti stvaralački proces, ali ipak moramo pitati kako si došao na ideju o dizalu budućnosti i koliko ti je vremena trebalo da ideja postane stvarnost?

Na ideju sam došao uz pomoć profesorice Dijane Karačić. Trebalo mi je dva sata da napravim prvo dizalo.

Kasnije sam samo mijenjao i usavršavao dizajn.

Možeš li nam malo opisati izum? U čemu je inovativan?

Dizalo koristi solarnu energiju za rad, a višak električne energije pohranjuje u bateriju. Dizalo u slučaju nestanka struje u gradskoj mreži neće stati već će nastaviti raditi.

Dizalo budućnosti rad kojim je Roman oduševio žiri

Znamo da je tvoj rad već izazvao veliko zanimanje, hoćeš li ga i dalje usavršavati?

Naravno. Treba usavršiti solarne panele kako bi se okretali u skladu s kretanjem Sunca. Dizajnom sam sada prilično zadovoljan.

Vidimo da si posvetio puno godina za izrade novih radova. Vidiš li svoj život kao život izumitelja?

Vidim sebe i u budućnosti kao izumitelja. Planiram upisati Tehničku školu Ruđera Boškovića. Za sada još nemam plan vezano uz fakultet, ali svakako bih želio usavršiti dodatna znanja i vještine koji su potrebni za ostvarenje mojih zamisli.

Antonia Kiš, 8.c

Izložbu INOVA-MLADI organizira Savez inovatora Zagreba, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Savez udruga pedagoga tehničke kulture Zagreba, Udruga inovatora Fakulteta strojarstva i brodogradnje i zagrebačke udruge mladih inovatora s ciljem da velikom izložbenom manifestacijom potaknu daljnji razvitak inovatorstva mladih u Gradu Zagrebu.

Roman Lastrić

4 | MIHIĆ 2016

MIHIĆ 2016 | 5

DRŽAVNA SMOTRA LIDRANO ŠKOLSKI LISTOVI

DRŽAVNA SMOTRA LIDRANO DRAMSKI IZRIČAJ

Sunčana i valovita nagrada Već godinama je naš školski list Mihić dobivao dobre kritike na županijskoj razini natjecanja LiDraNo i preporuke za Državnu smotru. Ovoga proljeća je preporuka prerasla u poziv: Mihić je odabran među 15 najboljih školskih listova osnovnih škola Hrvatske koji su predstavljeni na jubilarnom 25. LiDraNu u Šibeniku! Za kvalitetan školski list potrebno je zalaganje mnogih: prije svega kvalitetan rad Škole, brojne izvannastavne aktivnosti, volja učenika i učitelja da o svemu tome prirede kvalitetne priloge, trud oko osiguranja financiranja… Ipak o svemu najviše brinu urednice školskoga lista knjižničarka Vanja Jurilj i učenica 7.c razreda Jelena Crnogorac. O postignutom uspjehu smo razgovarali s učenicom urednicom Jelenom.

Već nekoliko godina si članica Novinarske družine, a od prošle godine i učenica-urednica školskog lista Mihić.

Je li te iznenadio ovogodišnji poziv na Državnu smotru LiDraNo? Možeš li nam reći što za tebe znači taj uspjeh?

Uspjeh me dijelom iznenadio. Po mome mišljenju i ranije smo imali odličan školski list. Vjerujem da su za poziv na državnu smotru prošlogodišnjeg broja zaslužni odlična naslovnica i zanimljiva tema broja. Odlazak na Državno mi je ponajprije velika nagrada za uloženi trud, te novo iskustvo i motivacija za nove pobjede.

Svi već znamo da si jako zauzeta i da ideš na brojne izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. Što te motivira za rad u Novinarskoj družini i pripremi školskog lista?

Pisanje me opušta, na malo drugačiji način od treninga u sportskim aktivnostima, ali opušta me. Kako bi od tog pisanja bilo i neke koristi priključila sam se Novinarskoj družini. Nije uvijek lako priređivati školski list, to ponekad donosi izostajanje s nastave i često oduzima dosta vremena od zadaće i učenja. Zbog brojnih ostalih aktivnosti ponekad je teško sve uskladiti. Najveća motivacija za dalji rad je kada vidim gotov novi broj lista.

Možeš li nam reći kako je organizirana ta Državna smotra i što se tamo ustvari događa?

Hm... pa program je vrlo lijepo i kvalitetno osmišljen. Program za školske listove je bio organiziran kroz rad okruglog stola i kasnije zajedničko predstavljanje na završnoj priredbi. Glavni trenutak, okrugli stol i komentiranje školskih listova, sličan je kao i na Županijskom, jedine razlike su što su svaki list jako opširno opisali i imali su priređenu prezentaciju koja je pratila cijeli program. Prikazali se i najljepše stranice svakog od predstavljenih školskih listova. Članovi Povjerenstva koje je odabiralo najbolje školske listove su pozvali sve učenike urednike da se predstave i posebno su postavili nekoliko pitanja o njegovu doprinosu listu. Zapazila sam i da smo među učenicima urednicima imali samo 1 urednika i 14 urednica.

wS obzirom da program za školske listove nije bio pretrpan imali smo vremena i za posjet Šibeniku. I poneku šetnju na suncu, pokraj mora… Nakon kišnog Zagreba i to je bila velika nagrada!

Jesi li odlaskom na Državnu smotru LiDraNo naučila nešto novo i je li ti općenito bavljenje školskim novinarstvom donijelo nešto korisno za tvoj život?

Naravno da sam naučila puno stvari korisnih za život! U radu u Novinarskoj družini sam naučila dosta o novinarstvu, na primjer kako pravilno postaviti pitanje, odabrati naslov, napisati tekst, a u radu na školskom listu saznala sam dosta o uređivanju teksta i prijelomu stranice… Na Državnoj smotri sam vidjela i druge školske listove tako da mogu bolje procijeniti kvalitetu našega.

Hoće li odlazak na Državnu smotru LiDraNo imati utjecaja na nove brojeve Mihić-a?

Sad kad sam vidjela ostale dobre školske listove i saznala koliko puno truda urednici i suradnici ulažu kako bi bili kvalitetni dodatno sam motivirana za rad kako bi naš Mihić ostao među najboljima.

Nika Špoljar, 7.c

Najsnažniji pljesak Najava: Učenik 6.b razreda, Tin Pišonić, uz pratnju voditeljice Nives Glavak, izveo je monolog Zlatka Krilića: "Prvi sudar" najprije na Općinskoj smotri LiDraNo u veljači 2016. godine. Tin je sam pronašao tekst u čitanci šestoga razreda te oživotvorio lik zaljubljenog dječaka. Povjerenstvo ga je izabralo za nastup na Županijskoj smotri LiDraNo. Nastupio je 29. veljače 2016. u kazalištu "Kerempuh". Njegovim nastupom posebno je bio oduševljen glumac Ozren Grabarić te je između 33 pojedinačna nastupa izabran predstavljati Grad Zagreb na Državnoj smotri LiDraNo, u Šibeniku od 4. do 6. travnja.

DOBITNA KOMBINACIJA Kažu da je slučajnost situacija u kojoj Bog želi ostati anoniman. Ugledavši Tina na školskoj predstavi posvećenoj svetom Nikoli, shvatila sam da Tin u sebi nosi scensko bogatstvo. On nosi bogatstvo, a ja mu trebam pomoći da ga postane svjestan. Izbor teksta i nekoliko proba ukazali su na glumačko iskustvo koje je stekao na dramskoj skupini vjeroučiteljice Marije Žganjer. Staložen, pristojan, vrijedan i talentiran! Šarmirao je i osvojio gledatelje i povjerenstva, a nije bilo lako, doista nije...

Natjecatelji su bili izvrsni… no jedinstven je Tin… Tin i ja – dobitna kombinacija, državna smotra!

Nives Glavak, prof.

TIN I JA (DRŽAVNA SMOTRA) Tin, Šibenik, travanj, ja, more, zanimljivo druženje i puno dobrih natjecatelja… Bilo ih je izvrsnih, no Tin se isticao.

Dječačku toplinu i pozitivnost koju nosi u sebi prenio je i na scenu. Kretanje, geste, pogledi, izraz… Publiku i povjerenstvo oduševio je lakoćom izvedbe. Najsnažniji pljesak i oduševljenje publike, uz pozitivne kritike povjerenstva, „začinile” su Tinov nastup.

Nikolina Matejak, mag.paed.

Učenici Tin Pišonić i Jelena Crnogorac pred šibenskom katedralom

Tin Pišonić i Nikolina Matejak kraj natpisa za jubilarni 25. Lidrano Tko smo mi u ogledalu

TIN I TIN - BRILJANTIN Dva su Tina. Jedan školski, pristojan , nezamjetan… a drugi… onaj pravi, željan je uzbuđenja! Pozornica je mjesto gdje jedan i drugi Tin zažive, ožive, oživotvore lik. Ja – Tin Pišonić, učenik 6.b razreda volim glumiti, volim pozornicu!

Tin Pišonić, 6.b Naše urednice na LiDraNu Nastup za najveći pljesak

6 | MIHIĆ 2016

MIHIĆ 2016 | 7

O MUZEJU...

HRVATSKI ŠKOLSKI MUZEJ

Smisao obrazovanja je moći prepoznati ljepotu i dobrotu

Učenici Posebne odgojno-obrazovne skupine i drugašići naše škole 11. ožujka 2016. godine posjetili su Hrvatski školski muzej. Ulaskom kroz vrata Muzeja zakoračili su u školu 19. st. i saznali kako su se nekada školovali naši vršnjaci. U Muzeju su najprije pogledali zanimljivu izložbu Betruchovo slikovno carstvo, a zatim stalni postav. Upoznali su stara učila, divili se ručnim radovima dječaka i djevojčica u pučkim školama, sjedili u učionicama u kojima se pisalo na pločicama, odjenuli se kao tadašnji učenici i učenice.

RAZMIŠLJANJA JEDNE UČITELJICE

Čudilo me klečanje na kukuruzu. Nije mi bilo jasno zašto su imali mini-ploče umjesto bilježnica. Želio bih, da sam pučkoškolac, biti upisan u Zlatnu knjigu.

Josip Barišić

Ja ne bih išao u tu školu jer je uči udarala po rukama za opomenu. Da sam pučkoškolac, ja bih dobio puno opomena.

Jako bih se rano budio, imao bih drvene tenisice i morao bih stalno držati ruke na stolu.

Dominik Potlaček

I tako, dok otvaramo teška, masivna vrata ispred kojih je na izlizanom gradskom asfaltu nacrtana školica, opet postajemo one mlade učiteljice koje su danima sa strahom ulazile u svoje razrede kako bi iz ono malo znanja stečenog na fakultetu izlile pred djecu mora riječi o svijetu koji ih okružuje, čeka i voli. U Muzeju postajemo opet ponosne na ono što jesmo, sigurne u davno izabrani put obične učiteljice, učiteljice koja djecu sluša, s djecom se smije, s djecom u razgovoru odluta od teme i cjeline i kurikularnih ishoda.

Mene je u muzeju oduševila zastava. Ja ne bih volio ići u tu školu zato što bih bio u zatvoru i klečao bih na kukuruzu.

Volio bih imati strogu učiteljicu, ali ne takva školska pravila.

Tko zna što bi se dogodilo učeniku koji bi, na primjer, ukrao radio...

Kristijan Sokač Ja bih volio da i u današnjim školama postoji ručni rad pa da izrađujemo razne drvene predmete. Začudilo me koliko su oni imali školskih predmeta. Da sam pučkoškolac, bilo bi mi lijepo učiti sa svim pomagalima koje smo vidjeli u muzeju. Mene je začudilo kako su ljudi ulovili sve te ptice koje su preparirali.

Matej Androić Ja u pučke škole ne bih volio ići zbog strogih učiteljica i klečanja na kukuruzu. Dobivao bih šibom po rukama pa bi mi bile crvene. Bilo bi mi tužno gledati kako djeca idu u Sramotnu knjigu. Sretan bih bio kad bi netko ušao u Zlatnu knjigu.

Da sam bar vidio krasopis na pločicama! Dodirnuo bih morsku spužvu kojom se brisala pločica. Volio bih vidjeti kako boli klečanje na kukuruzu. Zanima me što bi učiteljica rekla kad bi netko ukrao njenu šibu. Da idem u pučku školu, bojao bih se svaki dan.

Marko Mandušić Oduševilo me što su pučkoškolci dobivali medalje za učenje i ponašanje. Bilo im je teško kad su bili zločesti. Ne volim pučku školu zato što u njoj moraš sjediti kao kip.

Ilija Mišetić

Oduševile su me preparirane životinje. Da sam pučkoškolac, bilo bi mi drago kad bi netko bio upisan u Zlatnu knjigu.

Damijan Orel Da sam pučkoškolac, bilo bi mi teško klečati na kukuruzu jer neuredno pišem. Lijepo bi bilo učiti prirodu proučavajući preparirane ptice.

Luka Gredelj

Jer, dok se od nas traži da se mijenjamo, da budemo kompetentne za provedbu cjelovite kurikularne reforme, da razlikujemo koncepte i domene, da spremno odgovaramo izazovima Europe i cijelog suvremenog svijeta, mi si dajemo slobodu i ostajemo stare učiteljice koje djeci čitaju Čudnovate zgode šegrta Hlapića i uče ih kako nije važno nosiš li hlače zelene kao žabac ako u tim hlačama starom mljekaru nosiš mlijeko na treći kat.

Začudilo me kada sam vidjela kako su nekada pučkoškolci lijepo crtali i radili ručne radove. Bilo bi mi lijepo kad bi se i mi u školi odijevali kao drugi učenici zato što se tada, zbog odjeće, nitko nikome ne bi rugao. Začudilo me kako su djeca sve morala naučiti u jednom danu jer bi se pločica drugog dana morala brisati. Mislim da bih ja, da sam pučkoškolka, bila upisana u Zlatnu knjigu zato što me učiteljica Josipa često pohvali.

Jelena Periša

“Gle čuda”, reći će netko kada nas ugleda kako umorne ulazimo u više od 100 godina star Školski muzej, a izlazimo ponosne i važne. Možda zato muzeji i postoje: UČE NAS POŠTIVATI BEZVREMENSKO! Uče nas da je jedini pravi ishod koji treba ostvariti kod naših učenika MOĆI PREPOZNATI DOBROTU I LJEPOTU U SVIJETU KOJI NAS OKRUŽUJE i primijeniti stečena znanja u svakodnevnom životu.

8 | MIHIĆ 2016

Ne bih voljela ići u pučku školu zato što su učiteljice bile stroge, a sviđaju mi se zato što mislim da je to vrijeme bilo kulturnije. Svidjelo mi se kako su se odijevali učenici u pučkim školama. Bilo mi je zabavno kada sam sjedila u starinskoj klupi i kad sam učila krasopis. Leđa, ruke i ramena bi me boljeli jer bih morala sjediti uspravno, s rukama ispruženim na stolu.

Kristina Demšić

Bila sam sretna kad je teta u muzeju izabrala mene da pokažem razredu kako su se odijevala djeca u pučkim školama. Začudilo me što su djeca pisala na malim pločama. Kad su pisali ispit, sigurno im sve na pločicu nije stalo. A kako su pisali lektiru?!?

Nika Uroić

U zgradi Učiteljskoga doma, u sjeni velebnog Hrvatskog narodnog kazališta, krije se muzej koji nas , učiteljice OŠ Antuna Mihanovića, svake četiri godine podsjeti zašto smo jednom davno odlučile cijeli život provesti s djecom, među išaranim klupama i knjigama u kojima najmlađi tek naslućuju moguću budućnost.

Hrvatski školski muzej vraća nas u vrijeme tih, za život nam važnih odluka, sažetih u riječima: BIT ĆU UČITELJICA!

Josipa Špoljarić, učiteljica

Začudilo me što su sva djeca morala pisati desnom rukom.

Meni bi bilo teško pisati desnom rukom zato što sam ja ljevakinja. Čudno mi je bilo i što se učiteljice nisu smjele udavati.

Oduševili su me ručni radovi djece. Da sam pučkoškolka, ja bih bila jako dobra pa me ne bi upisali u Sramotnu knjigu. Ne bih voljela biti pučkoškolka zato što su učiteljice u pučkim školama bile stroge.

Ema Marić

Bilo mi je šaljivo kad je teta rekla da su neka djeca morala za kaznu (u zatvoru) ostajati u školi do 17 h, a ja u boravku svaki dan ostajem do 17 h. U pučkim školama je na učiteljičinom stolu uvijek stajala šiba. Da sam ja pučkoškolka, bilo bi mi jako teško jer bih, da nemam zadaću, umjesto minusa dobila kaznu. Kad bih samo mirno sjedila, s rukama na stolu, izludjela bih.

Helena Bare

Naši učenici u Hrvatskom školskom muzeju

Iz Hrvatskog školskog muzeja

MIHIĆ 2016 | 9

ZANIMLJIVOSTI:

POSJETILI SMO...

Prema Školskom redu, u pučkoj školi postojale su sljedeće disciplinske mjere: pohvala, nagrada, opomena, ukor, stajanje u klupi, stajanje izvan klupe, zadržavanje u školi nakon nastave uz kakovu duševnu radnju, poziv učenika pred učiteljsku konferenciju, kod dječaka tjelesna kazna i privremeno isključenje iz škole. Za tjelesnu kaznu bila je dopuštena šiba, a zabranjeni su bili čupanje, ćuškanje, klečanje, guranje, udaranje štapom ili ravnalom. Zabranjeno je bilo tjelesno kažnjavanje djevojčica ili kažnjavanje zbog neznanja. (Primjere zapisa iz Sramotne knjige imamo u Maloj zbornici.)

Napredak učenika ocjenjivan je po nastavnim predmetima jednom ocjenom u mjesecu. Ocjene su (upisane skraćeno): veoma dobro, dobro, srednje, dostatno, nedostatno. Za ponašanje ocjene su: veoma izgledno, izgledno, primjereno, pod primjereno, a za marljivost: veoma marljiv, marljiv, dovoljno, nemaran.

Od Egipta do Adventa Učenici 5-ih razreda su u vrijeme Adventa posjetili Arheološki muzej i Židovsku općinu.

Bio je to dan u kojem se najviše učilo gledajući, a ponešto i slušajući.

Egipatska zbirka Arheološkog muzeja

O MUZEJU

SPOJ STAROG I NOVOG

Hrvatski školski muzej svečano je otvoren 19. kolovoza 1901. godine. Nalazi se u zgradi Učiteljskog doma u neposrednoj blizini Hrvatskog narodnog kazališta.

U Hrvatskom školskom muzeju se prikuplja, proučava i izlaže građa vezana za prošlost hrvatskog školstva i pedagogije.

U muzeju postoje zbirke učila, nastavnih pomagala i školske opreme, radova učenika i nastavnika, likovnih radova, udžbenika i priručnika, školskih propisa, arhivska zbirka, zbirka fotografija te dokumentacija o školstvu. U sastavu muzeja je i Pedagoška knjižnica Davorina Trstenjaka.

Posjetiteljima Muzeja jako je zanimljiva prostorija uređena kao učionica iz 19. stoljeća. Posebno mjesto u toj učionici zauzima šiba kojom su se djeca upisana u Sramotnu knjigu kažnjavala za neprimjerena ponašanja. U Zlatnu knjigu upisivana su imena pohvaljenih učenika.

Posjetivši Arheološki muzej upoznali smo se s ostatcima drevnih kultura - egipatske, grčke, rimske. Najviše nam se svidjela mumija. Saznali smo da je u našim krajevima kroz povijest bilo itekako živo. O tome svjedoče mnoga nalazišta, a posebno je važno o bogato nalazište u Vučedolu. Danas nam je poznata Vučedolska golubica - kao simbol Vukovara , a ona ustvari potječe iz doba Vučedolske kulture (oko 3.000 godina prije Krista). Pronađena je prigodom arheoloških iskapanja 1938. g. i od tada se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Tijekom godina uvriježilo se mišljenje da posuda prikazuje golubicu, a tek je nedavno dokazano da je zapravo riječ o jarebici.

U Muzeju su izloženi pretisci prvih hrvatskih početnica i udžbenika iz Vjeronauka, Matematike i Prirodopisa, te zidni plakati koji su zorno poučavali djecu o prirodi koja ih okružuje.

U pučkim školama učenici su pisali na pločicama od škriljevca i brisali malim morskim spužvicama. Kasnije su pisali guščjim perima koja su umakali u tintu. Veliku pažnju tadašnji učitelji posvećivali su školovanju slijepih i gluhonijemih osoba o čemu nam svjedoče pomagala (učila) kao što su prstni alfabet za slijepe ili čitanka za gluhonijeme osobe. Za učenje matematike služila su računala u obliku lepeze, s perlicama i kuglicama, računala za računanje razlomaka , te računala mjesnih vrijednosti. Zornom učenju služile su i zbirke ruda i minerala, suhi i mokri preparati ptica, kukaca, morskih životinjica, školjaka i puževa, te sadreni modeli različitog voća, domaćih životinja i cvjetova.

Proučavanjem svjedodžbi i praktičnih uradaka učenika, Školski muzej nam omogućuje da saznamo kako su se u prošlosti školovali budući učitelji. Najvrjednijim dijelom Muzeja smatra se Pariška soba u kojoj se nalaze izlošci učenika koji su 1900.te godine predstavljali školstvo tadašnje Hrvatske i Slavonije.

Sobu je dizajnirao Herman Bollé. Jedna od izuzetno vrijednih i cjelovitih donacija koju posjeduje HŠM jest ostavština književnika Mate Lovraka. U Muzeju je uređena piščeva radna soba s namještajem i osobnom bibliotekom, s originalnim rukopisima i ilustracijama.

Naši učenici u Hrvatskom školskom muzeju

10 | MIHIĆ 2016

SUSRET SA ŽIDOVSKOM OPĆINOM

Zagrebačka mumija kako je zovu, a trebali bi je zvati Nesi-hensu, neobičnim je putovima došla u Zagreb.

Mumiju je kupio Mihael Barić prilikom svog posjeta Egiptu (1848./1849.). Njegov brat Ilija Barić darovao ju je Jugoslavenskoj akademiji u Zagrebu, 1862. godine i trajno je pohranjena u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Godine 1891. bečki profesor i egiptolog dr.

Jacob Krall otkrio je da mumijini povoji zapravo kriju najduži sačuvani etruščanski natpis na svijetu. Tijekom 1980-ih povoji su temeljito restaurirani i rekonstruirani, ponovno fotografirani infracrvenim zrakama, te je paleografskom analizom i radioaktivnim ugljikom (C-14) utvrđena njena starost na oko 390. g. pr. Kr. Još nitko nije utvrdio kako su se povoji s etruščanskim natpisom našli na egipatskoj mumiji!

Zgrada Židovske općine nalazi se u Palmotićevoj ulici, jako blizu glavnom gradskom trgu, u sklopu je i dječji vrtić i škola koju polaze židovski učenici. Posjet Židovskoj općini dopunio je naše znanje o drugim vjerama. Saznali smo koje su bitne razlike židovstva i katoličanstva, te što ja Židovima jako važno za njihovu vjeru. Vidjeli smo i njihovu svetu knjigu- Toru.

Ovaj poučni dan završili smo šetnjom među adventskim kućicama Zrinjevca ispod tisuća svjetlucavih lampica. Neobično je kako su prošlost i sadašnjost ponekad tako blizu.

Ana Pištelek, Lara Latečki i Nina Lastrić, 5.a Iz Židovske općine

Naš Advent na Zrinjevcu

U Židovskoj općini

MIHIĆ 2016 | 11

LUTKARSKA DRUŽINA RAZKAZ

MI IZVAN ŠKOLE

Pifkova povorka

Knjižna booka

Naša lutkarska družina dobila je pozivnicu za sudjelovanje u povorci lutaka na Svjetskom festivalu kazališta lutaka PIF koji se svake godine u rujnu održava u gradu Zagrebu. Lutke privlače zanimljive događaje.

Tako je bilo i te tople subota 12. rujna 2015. godine.

Knjižna booka je svečanost knjige i čitanja kojom se proslavlja rođendan bajkovitog Hansa Christiana Andersena. Održava se 2. travnja, a osmislila ju je naša knjižničarka i predsjednica Hrvatske udruge školskih knjižničara Vanja Jurilj uz pomoć pisca za djecu Siniše Cmrka. Najvažniji cilj Knjižne booke je, kako naša knjižničarka kaže, uz knjigu i čitanje vezati lijepe slike i sjećanja. I prošle godine su naši učenici sudjelovali na prvoj Knjižnoj Booki održanoj na Zrinjevcu - tada vas o tome nismo izvijestili, ali zato sada hoćemo!

Već je i sam odlazak u grad tramvajem bio atrakcija.

Svatko od nas je imao lutku koju je nosio. U tramvaju smo bili u vrijeme najveće subotnje gužve kada ljudi idu na tržnicu. Ljudi su nas znatiželjno pogledavali i ispitivali kamo idemo. Čim smo izašli iz tramvaja na Trgu bana Josipa Jelačića, snimali su nas neki fotoreporteri.

Prolazeći Trgom slušali smo škljocanje fotoaparata i mobitela. Osjećali smo se ponosno i važno.

Povorka je započela svoj hod u Tkalčićevoj ulici. Kada su iz jedne kuće počele izlaziti lutke koje su animirali profesionalni glumci, našem iznenađenju nije bilo kraja.

Bilo je tu vještica, kraljica, careva, čudovišta, zmajeva i svih mogućih čudesa. S nama su u povorci bili i bubnjari. Hodali smo, plesali i mahali prolaznicima. Najživlje je bilo na Cvjetnom trgu.

Naravno da smo nakon svega otišli na sladoled kod „Vinceka“. Zaslužili smo!

Drugoga dana naša je „slika“ objavljena u svim novinama, a u jednim smo bili i na naslovnici. Ah, tako je to sa zvijezdama!

Lutkarska družina RAZKAZ

S Pifkom na Cvjetnom trgu

Na Trgu bana Jelačića

Lutke na Cvjetnom trgu

12 | KINDA MGZ

PIF (Pupteatra Internacia Festivalo) – To je naziv na esperantu za Međunarodni festival kazališta lutaka koji se smatra jednim od najvažnijih europskih festivala i reprezentativni je forum lutkarske umjetnosti.

Održava se od 1968. godine i tijekom duge povijesti publici je predstavio više od 650 lutkarskih predstava sa svih kontinenata kao i specifičnih lutkarskih tradicija iz gotovo svih krajeva Europe.

Od 1990. PIF ima i svoju maskotu – gigantsku lutku PIFKA koju je izradila akademska slikarica prof. Mira Dulčić koja svake godine stoji na čelu vesele PIFove povorke kojom najavljujemo festival. Upravo ta povorka jedan je od znakova prisutnosti i suživota našeg festivala s gradom u kojem se odvija najveći dio njegovog programa te pridonosi promidžbi lutkarstva među najširom publikom.

Izvor: www.pif.hr

Nacionalna i sveučilišna knjižnica ne pamti takav šušur u svojim prostorima. Hram tišine su toga 1. travnja 2016. (jer je Andersenov rođendan ove godine padao u subotu, 2. travnja) i bojama i zvukovima iznenadili učenici 32 škole iz 12 županija koliko ih je ukupno toga jutra pristiglo u njenu veliku aulu. Šarenilo i živost upotpunili su postavljeni plakati i drugi likovni radovi učenika koji su sudjelovali u projektu Čitajmo zajedno, čitajmo naglas zaboravljene knjige i izložba ilustratorice za djecu Andree Petrlik Huseinović. Za mlade čitače iz cijele Hrvatske u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici pripredili su i izložbu dječjih knjiga pod nazivom Hrvatske dame bajki kojom su djelatnici ove najveće hrvatske knjižnice predstavili tri naraštaja spisateljica rođenih u travnju: Ivanu Brlić Mažuranić, Nadu Iveljić i Maju Brajko-Livaković.

Našu školu su predstavljali članovi grupe Mladi knjižničari i Novinarske skupine koje je na proslavu dovela pripravnica Anja Đurđević. Dočekala nas je naša knjižničarka Vanja Jurilj, predsjednica Hrvatske udruge školskih knjižničara, koja je i otvorila svečanost. Najprije je pozdravila prisutne i u nekoliko nas rečenica podsjetila koliko je važno ne samo čitati, već i razgovarati o knjigama koje volimo. Posebne su simpatije publike osvojili Lucija Luque Akrap i Vid Ćosić, šarmantni voditeljski par, poznatiji kao Tina i Grga iz serije Horwvatovi.

Osim što su se potrudili na zanimljiv način predstaviti svaku pojedinu scensku točku, u stankama su rado porazgovarali s učenicima koji su ih, u predahu od čitanja, redovno pratili na malim ekranima. Pozornicu je potom preuzeo poznati dječji mađioničar Jozo Bozo. Nakon njega na daske koje život znače stupili su učenici, sudionici projekta Čitajmo zajedno, čitajmo naglas koji ima za cilj izvući iz zaborava nekad omiljene, a danas slabo čitane knjige. Učenici, knjižničari i učitelji su pročitana djela predstavili igrokazima, dramatizacijama, monolozima, dijalozima, recitacijama, video-isječcima, lutkarskim predstavama i scenskim nastupima. Oživjeli su brojni poznati dječji likovi, a svakako su najčitaniji tekstovi Mate Lovraka Anka Brazilijanka i Kušecov Plavi kaputić. Prisjetili smo se Kaktus bajki, Jelenka, Lažljive Melite i Prvog sudara, Pet prijatelja, nekadašnjih lektira Tata, ti si lud Williama Saroyana i Srca Edmunda de Amicisa.

Siniša Cmrk, popularni voditelj, zabavljač i dječji pisac započeo je s učenicima napetu igru i prouzrokovao pravu knjižnu buku. Pročitao je nekoliko ulomaka iz svoje knji-

ge Nulti sat, učenici su ih pažljivo poslušali te na potom postavljena pitanja šaptali jedni drugima odgovore sve dok točna informacija nije došla do voditelja skupine koji ju je glasno izgovorio. Pobjednici su osvojili knjige za sebe i svoju školsku knjižnicu, a nakon igre, nastavili smo s uprizorenjima književnih djela koja su pripremili učenici. Svečanost je završena zahvalom svima koji su sudjelovali i uključili se u projekt te pokazali da postoji Hrvatska koja čita i koja zaslužuje barem jedan dan knjižne booke.

Anja Đurđević, mag. informatol.

S otvorenja Knjižne booke

Naše učenice čekaju autogram Lucije Luque Akrap

KINDA MGZ | 13

IZVIĐAČI

Treći je

ŠKOLA U PRIRODI

NAJVEĆI!

Treći put je u našoj Školi organiziran ZON (Zagrebačko orijentacijsko natjecanje).

Već prva dva puta naučili smo kako se u jedno poslijepodne Škola, koja je mjesto za učenje i rad, pretvara u mjesto boravka izviđača i njihovih aktivnosti. Ni u najluđim snovima nismo mogli zamisliti što nas ovaj treći put očekuje. Preznojavanje je počelo još dok su pristizale prijave sudionika – činilo se da tim prijavama neće biti kraja. Ipak, broj se zaustavio na 325! Toliko je učenika sudjelovalo na ZON-u održanom od 11.3.do 13.3.2016.

Svaki zagrebački odred poslao je makar jednu ekipu na natjecanje. Njima su se pridružili i natjecatelji iz Splita, Rijeke, Kutine, Garešnice, Varaždina, Osijeka, Pule, Bjelovara i Koprivnice.

Kako smjestiti toliko ljudi? Kako ih nahraniti? Kako pripremiti dovoljan broj karata i topografskih zadataka? Kojim redoslijedom puštati ekipe na trasu da se ne stvore gužve na kontrolnim stanicama? Iako smo s pripremama započeli prije dva mjeseca, nismo očekivali ovakav broj sudionika, tako da smo pet dana prije početka akcije bili na… početku.

Četiri godišnja doba u

PET DANA

Zadnjeg tjedna četvrtog mjeseca, treći su se razredi uputili u Dom Crvenog križa, na Medvednicu, u Školu u prirodi. Veselju i pozitivnim očekivanjima nije bilo kraja.

Kada smo počeli s pripremama za našu Školu u prirodi, bilo je toliko vruće da su se neki skinuli u kratke rukave kao da je došlo ljeto. Vremenska prognoza za tjedan u kojem smo trebali putovati nije nam baš išla na ruku, nadali smo se da su meteorolozi ovoga puta pogriješili.

Tako se i činilo prva dva dana. Šetnjama i igri nije bilo kraja. Divota!

Kad… u srijedu… kiša. Kiša koja se navečer pretvorila u gusti snijeg. U četvrtak ujutro probudila nas je zimska bjelina. Našem iznenađenju nije bilo kraja. Nismo očekivali da ćemo se na kraju travnja mjeseca uputiti u šetnju snijegom… kroz gustu, gustu maglu. Mi smo zapravo šetali kroz oblake. U petak odlazimo kući, a ono sunce!!!! Snijegu ni traga. Dok smo se iskrcavali iz autobusa u Dupcu, bilo je ponovno toplo i vruće kao u vrijeme kada smo polazili na Sljeme - prava Škola u prirodi. Priroda nas je naučila da je jača od nas i naših želja.

Bez obzira na sve, nama je bilo lijepo i zabavno. Sudjelovali smo u mnogobrojnim radionicama, igrali se po sobama, družili s djecom iz Osnovne škole Žitnjak.

Ipak, najbolje nam je bilo navečer na zabavnim večer njim aktivnostima.

Jedva čekamo Školu u prirodi u četvrtom razredu, bez obzira na vrijeme!

Vaši trećaši

PETAK, 11. 3. 2016.

Dolazak sudionika, smještaj u dvorani za TZK i natjecanje u prvoj pomoći. Gotovo cijelu noć smo radili sendviče za sutrašnji putni ručak.

SUBOTA, 12.3.2106.

Odlazak na trasu nakon doručka. Trasa ide od Škole preko Novoselca i Markuševca, pa natrag do Dupca.

Sve je dobro prošlo, nitko se nije izgubio. Bilo je živo, rješavali su se topografski zadatci, pronalazile kontrolne točke na karti, određivali azimuti i kontra azimuti i sve to uz podršku kiše i vjetra. Nakon sušenja i tople večere počeo je zabavni večernji program. Plesalo se, pjevalo i glumilo.

NEDJELJA, 13.3.2016.

Na redu su bile izviđačke olimpijske discipline: brzo dizanje i spuštanje šatora, vezanje čvorova, signalizacija, minsko polje… I dok su sudionici slasno „mljackali„ svoj nedjeljni ručak u blagovaonici, mi smo užurbano zbrajali, množili i izračunavali plasman ekipa. Prvo mjesto je osvojio stariji Odred izviđača Plamen iz Zagreba.

Prvo mjesto u mlađoj kategoriji je pripalo ekipi Orion Odreda izviđača Javor. Sad je jasno zašto je Treći ZON u svakom smislu za nas najveći!

Odred izviđača Javor

14 | MIHIĆ 2016

ZON u našoj školi

Škola u prirodi usprkos vremenu

MIHIĆ 2016 | 15

VOLIM ZEMLJU

Opet smo ZELENI u srcu Kristij

an Bu

rušić,

6.b

U čast obilježavanja Dana planeta Zemlje organizirali smo natječaj za likovne i literarne radove učenika naše škole. I ove školske godine učenici su se odazvali u velikom broju. Nagrađeno je četrnaest učeničkih radova, a popis učenika koji su sudjelovali u natječaju i njihovi radovi pročitajte niže.

Kristin a Dem šić, 2 .a

ŠKOLSKI EKO PROJEKT

Volim visoke planine i kad Sunce iznad njih sine.

Volim kad sjajno Sunce grane i kad ljetna zora svane.

Volim i sjaj površine mora, te snijeg što se bijeli na vrhovima gora.

Volim na travi ujutro rosu i kad mi vjetar prolazi kroz kosu.

Volim i zagorske brežuljke vele, njihovi me grozdovi najviše vesele.

Volim i hlad primorskog drveća, zbog njega mi srce ispunjava sreća.

Marija Morić, 1.a

Volim sve na ovom svijetu, kad vidim prekrasne ptice u letu.

Al' ne volim nemar ljudski kad ugrožava stanište divljoj guski.

Beskraje ljepote ovaj svijet ima, na primjer: oseka i plima.

Moja ljubav za ovaj planet dolazi iz srca i ono za njega kuca.

Tomislav Klasić, 6.a

PLANET ZEMLJA

ZEMLJA JE NAŠ DOM

Oblaci nam trebaju da bi padala kiša, A mačka nam treba da ulovi miša.

Ja volim Zemlju. puna je cvijeća, ljubavi i umijeća.

I šuma nam treba jer nam kisik daje, A pas čuvar postoji da pred kućom laje.

I potok nam treba jer njim voda teče, A zvijezda da sjaji nebom svako večer.

Sve nam treba: sunce, more, rijeka, laste, Kamen, cvijeće, sve što raste.

I žaba i ptica nek' ponesu glas, Da treba učiniti sve za Zemljin spas.

Lana Čović, 6. b

Martin Hudoletnjak, 2.c

Puna je života i ljepota.

Po njoj rijeka teče i viče: Ne bacajte u mene SMEĆE!

Tina Sporiš, 1.a

Ema Marić, 2.a

Globalno zatopljenje stiže, zagađenja ima sve više.

Probat ću nešto učiniti i JA, tako da Zemlja bude SRETNIJA! Tomislav Horvat, 2. b

Lea Kos, 1.a

Stjepan Kirin, 2.b

16 | MIHIĆ 2016

Zara Boras 2.c

Petar Mandušić, 3.c

Marija Morić, 1.a Zara Boras 2.c

MIHIĆ 2016 | 17

Tema broja

O ČITANJU

Lektira: Ljubav ili…

Najbolji slikovničar Kraj nastavne godine nam kuca na vrata. Svi se već vesele ljetu i odmoru. No prije odmora treba nagraditi sve one koji su bili marljivi, naporno učili i radili tijekom školske godine.

U 1.a naše škole organizirano je malo natjecanje u čitanju.

Zadatak je bio pročitati najviše slikovnica i osvojiti zlatni pehar za „NAJBOLJEG SLIKOVNIČARA“.

Slikovnice je trebalo posuđivati u školskoj ili gradskoj knjižnici , pročitati i učiteljici ispričati o pročitanoj slikovnici. Bio je to veliki izazov za sve učenike.

To je bio dobar način da se učenici potaknu na čitanje.

Svi su marljivo posuđivali knjige. Tijekom vremena neki su posustali u posuđivanju i čitanju, a najuporniji su nastavili i nekoliko učenika se istaknulo. Marljivo su posuđivali i čitali Ante Meter i Iva Šapina.

No samo jedan, odnosno jedna, može biti najbolja čitateljica. Najviše slikovnica u 1. a je posudila i pročitala Ivona Ivoš te kući ponijela pehar za NAJBOLJEG SLIKOVNIČARA. Draga Ivona, čestitamo! Nastavi i dalje marljivo čitati.

Uči Martina Žerjav

Le

kt

Le

Či kt

ta

ir

nj

Ivona Ivoš s pobjedničkim peharom u društvu odličnih čitača Ante Metera i Ive Šapine.

u

e

u

ni

či

je

ta

u

ta

ir

mo

ir

am

ir

či

kt

zn

kt

Ne

Le

Ne

Le

m.

či

za

či

št

ta

ta

va

u

mo

ko

ta

o

mo

ka

ko

žn

ka

či

mo

či

da

bi

sm

o

u

vo

Križići i očice ili Ruke i igle na sve strane

le

zv

o

… I OSTALIM POLAGANIM VJEŠTINAMA

mo

ra

sm

ži

ko

ta

o. bi

ka

kt

ij

tu

li

zn

zv

il

i

či

ta

st

va

pi

sm

i

nj

u.

o

al

ra

ir

em

bi

bi

ra

la

čk

i

e

du

en

h.

li

i.

je

po

ra

zg

ov

ar

at

i

Znamo da su ruke učenika 21. stoljeća spretne u tipkanju na mobitelima i računalima. Što se događa kada te iste ruke rade poslove kojima su ruke naših baka bile tako vične?!

Na početku ove školske godine opet smo se uključili u izvannastavnu aktivnost - Ručni rad. Volimo ovaj sat jer nam je na njemu zabavno. Svaki puta naučimo nešto novo, a nama se to sviđa, iako zna biti vrlo teško. U rujnu uvijek ozbiljno počnemo razgovarati o planu rada. U početku nam se činilo da nismo planirali baš puno toga, ali kad smo počeli učiti i raditi, vidjeli smo da nam treba dosta vremena za nešto naučiti.

Započeli smo s vezenjem na leakril platnu. Donijeli smo igle, konac i platno za vez. Prvo nam je naša učiteljica sve nacrtala na ploči, a zatim nam je pokazala i kako se to radi. Nije bilo lako, ali smo naučili raditi križiće. Vezli smo križićima razne cvjetiće, kućice, srca, boriće i male bubamare. Nakon što smo se primili posla, sad sve to izgleda lijepo na platnu.

I baš kad smo mislili da možemo sve, počeli smo učiti plesti!

Ovoga puta smo donijeli vunu i igle za pletenje. Učiteljica nam je sve polako objasnila i pokazala. Prvo smo nizali očice na igle. To je išlo brzo. Zatim je trebalo te očice preplesti na drugu iglu - tu su počeli problemi! Savijali smo ruke i igle na sve strane, a da se ništa nije dogodilo. Moram reći da smo se jaaaaako namučili. Puno smo vježbali i kod kuće. Napredovali smo puževim koracima, ali smo uspjeli! Kad smo usvojili pletenje pravim očicama, naučili smo pletenje i krive očice. Pleli smo razne kombinacije teško naučenih očica. Kad smo ispleli malo veće komade, uspjeli smo naučiti i završni red, a da nam 18 | MIHIĆ 2016

se rad ne rasplete. Do kraja godine naučit ćemo još raditi cofleke. Ove godine smo se baš namučili, ali ipak se veselimo ručnom radu i novim izazovima u novoj školskoj godini.

Mi smo učenici 3.a razreda: Andrea, Klara, Dora, Lana, Patricija, Ana Marija, Tia, Iva, Karla i naši nasmijani prijatelji Patrik, Karlo P. i Karlo B.

.

bili

i Lekt

i ru č

kako tamo

e se n

gu o iz bism

u. h. ktir e i du l k č o a m ral čita stva što o a m z ije nam razv Ne z a d mo čita u r i ni.

Lekt isme p i bil smo tam. i i b č Ne kako tamo

Školska lektira je postala tema o kojoj svatko ima mišljenje. Izdvojila se i izdigla iznad svih ostalih problema u obrazovanju.

Slično kao o sastavu nogometnog tima za nastupajuće prvenstvo u nogometu: svi znaju kako bi to napravili bolje! O lektiri najviše govore učenici, nisu uvijek zadovoljni ni nastavnici, a puno primjedbi imaju i roditelji. Čini nam se stoga da je upravo lektira zaista dobra tema za temu broja. Tiče nas se, a u stvari ne znamo do kraja kako stvari s njome stoje. Zato je pred nama i vama mali istraživački pothvat o toj temi. O lektiri smo ispitivali naše učenike, učitelje, naročito profesorice Hrvatskog jezika i književnosti, a i neke posebne goste MIHIĆ 2016 | 19 koji se upravo lektirom bave. Što smo saznali, otkrijte na sljedećim stranicama… ani.

i

zov

obra bili

s

i

O lektiri

O lektiri

ektiru čitamo kako bismo u životu znali lijepo razgovarati i bili obrazovani.

Voli čitati lektiru: 36 učenika Voli li ili ne voli čitati lektiru ovisi o knjizi: 15 učenika

Voli čitati lektiru: 18 učenika Voli li ili ne voli čitati lektiru ovisi o knjizi: 28 učenika Ne voli čitati lektiru: 6 učenika

Ne voli čitati lektiru: 4 učenika Najdraže lektire: 1.Tri medvjeda i gitara 2. Pale sam na svijetu 3. Plesna haljina žutog maslačka 4. Durica

Najdraže lektire: 1. Durica 2. Tri medvjeda i gitara 3. Miš 4. Idi pa vidi 5. Pismo iz Zelengrada

5. Poštarska bajka

Lektiru pripremaju sami: 41 učenik Netko im pomaže pri pripremi lektire: 14 učenika

O čitanju

O čitanju Čita knjige koje nisu lektira: Često: 22 učenika Ponekad: 19 učenika Rijetko: 7 učenika Nikada: 7 učenika

Lektiru pripremaju sami: 17 učenika Netko im pomaže pri pripremi lektire: 35 učenika

Roditelji učenika čitaju: Često: 19 Ponekad: 15 Rijetko: 8 Nikada: 13

Knjiga kao dar?!

Smatra knjigu lijepim darom: 46 učenika Ne smatra knjigu lijepim darom: 7 učenika

Čita knjige koje nisu lektira: Često: 19 učenika Ponekad: 22 učenika Rijetko: 10 učenika Nikada: 1 učenik

Roditelji učenika čitaju: Često: 16 Ponekad: 17 Rijetko: 13 Nikada: 6

Najdraže knjige koje nisu lektira:

Tri praščića; Dome, slatki dome; Kako živi Antun-tun; Zlatokosa

Tema broja

Lektira: Ljubav ili…

Treći razredi (44 učenika)

O lektiri

Voli čitati lektiru: 6 učenika Voli li ili ne voli čitati lektiru ovisi o knjizi: 35 učenika Ne voli čitati lektiru: 3 učenika Najdraže lektire: 1. Dnevnik Pauline P. 2. Miševi i mačke naglavačke 3. Vlak u snijegu 4. Pripovijest o doktoru Doolitleu 5. Šestinski kišobran

Lektiru pripremaju sami: 21 učenik Netko im pomaže pri pripremi lektire: 23 učenika

Tri praščića; Gregov dnevnik; Harry Potter; Dinosauri; Mitologija

Četvrti razredi (62 učenika) O lektiri

Voli čitati lektiru: 15 učenika Voli li ili ne voli čitati lektiru ovisi o knjizi: 23 učenika Ne voli čitati lektiru: 24 učenika Najdraže lektire: 1. Dnevnik Pauline P. 2. Eko, eko 3. Mama je kriva za sve 3. Emil i detektivi 5 Bijeli jelen

O čitanju Čita knjige koje nisu lektira: Često: 12 učenika Ponekad: 20 učenika Rijetko: 9 učenika Nikada: 3 učenika Roditelji učenika čitaju: Često: 18 Ponekad: 7 Rijetko: 8 Nikada: 5

Knjiga kao dar?!

Smatra knjigu lijepim darom: 39 učenika Ne smatra knjigu lijepim darom: 5 učenika

Prilikom pripreme lektire koristi internet: 16 učenika Prilikom pripreme lektire ne koristi internet: 46 učenika

O čitanju Čita knjige koje nisu lektira: Često: 13 učenika Ponekad: 28 učenika Rijetko: 12 učenika Nikada: 9 učenika

Roditelji učenika čitaju: Često: 29 Ponekad: 23 Rijetko: 3 Nikada: 7

Knjiga kao dar?!

Smatra knjigu lijepim darom: 42 učenika Ne smatra knjigu lijepim darom: 20 učenika

Knjiga kao dar?!

Smatra knjigu lijepim darom: 48 učenika Ne smatra knjigu lijepim darom: 4 učenika

Najdraže knjige koje nisu lektira:

20 | MIHIĆ 2016

ktiru čitamo kako bi razvili čitanje s razumijevanjem.

itanje nije važno.

Drugi razredi (52 učenika)

Ne čitam.

Prvi razredi (55 učenika)

Lektiru čitamo kako bismo bili pismeni.

ektiru čitamo kako bismo bili pismeni.

Čitanje nije važno.

e čitam.

Lektiru čitamo kako bismo u životu znali lijepo razgovarati i bili obrazovani.

Kako bismo saznali više o odnosu naših učenika prema lektiri i čitanju odlučili smo podijeliti upitnike učenicima Upitnike smo sastavili ponešto drugačije za učenike mlađeg uzrasta od onih e znamsvim zašto čitamoŠkole. lektiru. za starije učenike. Upitnici su se ispunjavali anonimno. Odgovore smo obradili zbrojno prema uzraskako da bismo dobili predodžbu o odnosu ektirutima čitamo razvijemo stvaralački duh.prema lektiri i čitanju s obzirom na dob učenika. Iako znamo da statistike nikada nisu savršeni odraz stvarnosti, mislimo da mogu biti tema za razmišljanje.

tiru čitamo da razvijemo stvaralački duh.

Lektira: Ljubav ili…

ektiru čitamo kako bi razvili čitanje s razumijevanjem.

znam zašto čitamo lektiru.

k-

Tema broja

Najdraže knjige koje nisu lektira:

Prdoprah doktora Proktora; Kako rade kompjutori; Mine craft: Skijaški dnevnik Pauline P.; Gregov dnevnik; Patuljci Luži

Najdraže knjige koje si sam/sama odabrao/odbrala:

Petar Pan, Bambi, Harry Potter, Priče iz davnina, Vlak u snijegu

Voli čitati lektiru: 13 učenika Voli ili ne voli čitati lektiru ovisi o knjizi: 33 učenika Ne voli čitati lektiru: 8 učenika

itanje nije važno.

ektiru

Zašto misliš da je važno čitati lektiru: Zato što tako razvijamo svoj rječnik te kako bi se mogli čitamo kako bismo u životu znali lijepo što bolje izraziti.

Zato da bi uvježbali čitanje s razumijevanjem.

Da bi stekli nova znanja.

Važno je čitati lektiru zbog ocjena i obrazovanja, kako bismo bolje čitali, kako bismo nešto naučili, zbog pouka za život, za osobni razvoj i sposobnost, za opću kulturu i da proširimo rječnik, da bi znali prepričati lektiru.

Zašto misliš da je važno čitati lektiru: Da bi naučili neku pouku. Da nam ne bude dosadno. Kako bi razvili maštu,ubrzali vještine čitanja i naučili nove stvari.

Najdraže lektire: 1. Charlie i tvornica čokolade 2. Dolazak Hrvata 3. Tri medvjeda i gitara 4. Pale sam na svijetu 5. Durica

Što misliš o načinu obrade lektirnih djela: Sviđa mi se: 20 Ne sviđa mi se: 33

Koristiš li stranice na kojima su dostupni kratki sadržaji lektire?

Koristi: 16 učenik Ne koristi: 38 učenika Što misliš o načinu obrade lektirnih djela: Sviđa mi se: 37 Ne sviđa mi se: 17

O čitanju Smatraš li čitanje popularnim u današnjem društvu: Da: 16 Ne: 38

Knjiga kao dar?!

Smatra knjigu lijepim darom: 46 učenika Ne smatra knjigu lijepim darom: 7 učenika Najdraže knjige koje nisu lektira:

Gregov dnevnik. Koko u Parizu, Harry Potter, Trojica u Trnju

22 | MIHIĆ 2016

Voli čitati lektiru: 7 učenika Voli ili ne voli čitati lektiru ovisi o knjizi: 31 učenika Ne voli čitati i lektiru: 15 učenika razgovarati bili obrazovani.

Koristiš li stranice na kojima su dostupni kratki sadržaji lektire?

Koristi: 25 učenika Ne koristi: 28 učenika

Najdraže lektire: 1. Kako je tata osvojio mamu 2. Trojica u Trnju 3. Koko u Parizu 4. Eko Eko 5. Emil i detektivi

Svoje čitalačke navike smatraš: Prosječnima: 41 učenika Lošima: 6 učenika Natprosječnima: 7 učenika Nikada: 13

O lektiri

Smatraš li čitanje popularnim u današnjem društvu: Da: 17 Ne: 36

Knjiga kao dar?!

Smatra knjigu lijepim darom: 33 učenika Ne smatra knjigu lijepim darom: 20 učenika

Najdraže knjige koje nisu lektira:

Percy Jackson, Harry Potter, Pale sam na svijetu, Gulliverova putovanja, Tri medvjeda i gitara

Tema broja

Lektira: Ljubav ili…

Sedmi razredi (34 učenika) O lektiri

Voli čitati lektiru: 4 učenika Voli ili ne voli čitati lektiru ovisno o knjizi: 23 učenika Ne voli čitati lektiru: 7 učenika Zašto misliš da je važno čitati lektiru: Kako bismo razvili čitanje s razumijevanjem, Da razvijemo stvaralački duh, Da budemo pismeni, Zbog obrazovanja i ocjena

Najdraže lektire: 1. Tri medvjeda i gitara 2. Dnevnik Pauline P. 3. Balkanska mafija 4. Gregov dnevnik 5. Charlie i tvornica čokolade

Koristiš li stranice na kojima su dostupni kratki sadržaji lektire?

Koristi: 23 učenik Ne koristi: 17 učenika Što misliš o načinu obrade lektirnih djela: Sviđa mi se: 18 Ne sviđa mi se: 22

Knjiga kao dar?!

Smatra knjigu lijepim darom: 24 učenika Ne smatra knjigu lijepim darom: 10 učenika

O čitanju Svoje čitalačke navike smatraš: Prosječnima: 27 učenika Lošima: 11 učenika Natprosječnima: 15 učenika

ru čitamo kako bi razvili čitanje s razumijevanjem.

ektiru čitamo kako bismo bili pismeni.

am zašto čitamo lektiru.

O lektiri

Šesti razredi (63 učenika)

ru čitamo da razvijemo stvaralački duh.

e čitam.

tam.

ektiru čitamo da razvijemo stvaralački duh.

ru čitamo kako bismo bili pismeni.

Peti razredi (54 učenika)

e znam zašto čitamo lektiru.

je nije važno.

Lektira: Ljubav ili…

ru čitamo kako bismo u životu znali lijepo razgovarati i bili obrazovani.

Tema broja

ektiru čitamo kako bi razvili čitanje s razumijevanjem.

O čitanju Svoje čitalačke navike smatraš: Prosječnima: 2 učenika Lošima: 17 učenika Natprosječnima: 15 učenika

Smatraš li čitanje popularnim u današnjem društvu: Da: 3 Ne: 31

Osmi razredi (44 učenika)

O lektiri

Voli čitati lektiru:2 učenika Lektiru voli ili ne voli čitati ovisno o knjizi: 20 učenika Ne voli čitati lektiru:22 učenika Zašto misliš da je važno čitati lektiru: Kako bismo proširili vokabular.

Da naučimo nešto bitno za život Kako bismo proširili znanje.

Najdraže lektire: 1. Mali Princ 2. Dnevnik Pauline P. 3. Duga 4. Emil i detektivi 5. Charlie i tvornica čokolade Koristiš li stranice na kojima su dostupni kratki sadržaji lektire?

Koristi: 33 učenik Ne koristi: 11 učenika Što misliš o načinu obrade lektirnih djela: Sviđa mi se: 9 Ne sviđa mi se: 35

O čitanju Svoje čitalačke navike smatraš: Prosječnima: 23 učenika Lošima: 16 učenika Natprosječnima: 5 učenika

Smatraš li čitanje popularnim u današnjem društvu: Da:3 Ne: 41

Knjiga kao dar?!

Smatra knjigu lijepim darom: 15 učenika Ne smatra knjigu lijepim darom: 29 učenika

Najdraže knjige koje nisu lektira:

Harry Potter, Tri medvjeda i gitara, Između dva svijeta, Krila

Najdraže knjige koje si sam/sama odabrao/odbrala:

Harry Potter, Grad od kostiju, Gospodar MIHIĆ 2016 | 23 prstenova, Dijete 44, Gregov dnevnik

Tema broja Lektira: Ljubav ili…

Lektiru čitamo kako bi razvili čitanje s razumijevanjem.

Ne znam zašto čitamo lektiru.

Lektiru čitamo da razvijemo stvaralački duh.

Ne čitam.

Čitanje nije važno.

Knjige koje volimo

Lektiru čitamo kako bismo bili pismeni.

Lektiru čitamo kako bismo u životu znali lijepo razgovarati i bili obrazovani.

ktiru čitamo kako bismo u životu znali lijepo razgovarati i bili obrazovani.

tanje nije važno.

ktiru čitamo kako bismo bili pismeni. čitam.

ktiru čitamo da razvijemo stvaralački duh. znam zašto čitamo lektiru.

Naslovnice knjiga koje volimo oslikali učenici produženog boravka učiteljice Martince Nemet

ktiru čitamo kako bi razvili čitanje s razumijevanjem.

24 | MIHIĆ 2016

MIHIĆ 2016 | 25

Tema broja

Tema broja

Lektira: Ljubav ili…

Tribina o lektiri

NIJE SVE U LEKTIRI, NEŠTO JE I U OBRADI

Odnos učenika prema lektiri, često, ima veliki utjecaj i na odnos prema čitanju općenito. Promatrajući taj odnos kroz protok vremena možemo primijetiti, „razilaženje“ učenika i lektirnih naslova. Što i kako, a možda i zašto, se to događa pokušali smo odgonetnuti na okruglom stolu posvećenom lektiri. Kao posebnu gošću pozvali smo prof.dr.sc. Dubravku Težak s Učiteljskog fakulteta koja je sudjelovala u radu tima za odabir aktualnog popisa lektire. Pridružile su nam se naša profesorica hrvatskog jezika i književnosti Nives Glavak, učiteljica Renata Gredelj, pripravnica Anja Đurđević, učenice 7. c razreda Mirta Freund, Lea Fronjek, Nika Špoljar i Jelena Crnogorac, učenice 4. a razreda Laura Škrinjar, Iva Bogovac i Klaudija Palić. Okrugli stol je organizirala i vodila školska knjižničarka Vanja Jurilj, a „razgovor ugodni“ je pred vama! o bi razvili čitanje s razumijevanjem.

O odabiru lektirnih naslova

DUBRAVKA TEŽAK: Da, ali naslov često može biti varljiv, stoga je VANJA JURILJ: Profesorice Težak, bili ste jedna od članica povpomoć knjižničara i profesora, koji su djela pročitali i jerenstva koje je odabiralo književna djela koja su postala o njima nešto znaju, neophodna. Razumijem da preporučeni, a po nekima i ozloglašeni, popis lektirnih bi učenici radije čitali suvremenija djela koja djela za obradu u osnovnim školama. Koji su kriteriji po su bliža današnjem razgovornom jeziku, mo lektiru. kojima neko djelo ulazi u lektiru? a s druge strane moraju poznavati neke DUBRAVKA TEŽAK: Kao prvi i najvažniji kriterij klasike domaće i svjetske književnosti. za odabir stvaralački se obično navodi književno-umjetnička Upravo zbog toga se i vode rasprave razvijemo duh. vrijednost nekog djela, a u osnovnim školama je koja bi djela trebala biti lektirna. Moj još jedan kriterij jako bitan, a to je kriterij pedaprijedlog je da se složenija djela rade zagoško-psihološke podobnosti djela za određenu dob jedno s učenicima na satu, a ne da učenik učenika. Stoga se biraju djela koja na svim razinama, takva djela čita samostalno i u cijelosti. i na sadržajnoj, i na stilskoj, i na jezičnoj, mogu biti VANJA JURILJ: U osnovnoj školi se uči o bismo bili pismeni. prihvatljiva djeci određene dobi. Još jedan kriterij je puno različitih sadržaja jer je ona osnova za povezanost s programom, lektira je neka vrsta ilustracije sve što ćete dalje učiti u životu – zato se i zove gradiva koje učenici trebaju usvojiti. Zadnji, ali ne i najmanje osnovna škola. Ono što se većini učenika prilikom važan, kriterij je osluškivanje onoga što učenici vole i dati im ta obrazovanja čini groznim i nepotrebnim, smatram jednom od djela, pa čak i onda kada osobno smatramo da to i nema jako venajplemenitijih i najvrjednijih postignuća hrvatskog obrazovnog . liku literarnu vrijednost. Ako se ne ponude djela koja učenici vole, sustava, a to je omogućavanje jednakih obrazovnih mogućnosti za nikada nećemo stvoriti čitatelje. sve! Ako želimo svima omogućiti otvoren pristup svim razinama JELENA CRNOGORAC: A zašto i učenici ne bi mogli sudjelovati u obrazovanja onda je neophodno imati visoku razinu općeg znanja. o bismo u lektirnih životu znali lijepo razgovarati i bili obrazovani. odabiru naslova?

DUBRAVKA TEŽAK: To zvuči vrlo optimistično i jednostavno. No O čitanju kako biste vi izabrali djela ako ništa o njima ne znate?

DUBRAVKA TEŽAK: Razumijem da vi sad baš i ne volite čitati jer VANJA JURILJ: Možete li vi prije čitanja znati kakvo je neko djelo? vas privlači puno drugih medija, no činjenica je da se mozak puno MIRTA FREUND: Procijenili bismo prema naslovu. brže razvija kada čitate. Tijekom čitanja odvija se puno obimniji LEONARDA FRONJEK: Pa uz pomoć profesora bismo mogli proces, nego kada gledate film jer sve što pročitate morate sami izabrati. vizualizirati. To vam kasnije u učenju može značiti jako puno, iako se ti procesi vremenom automatiziraju i prestanete ih biti svjesni, 26 | MIHIĆ 2016 ali pozitivni učinci čitanja ostaju.

Lektira: Ljubav ili…

Primjerenost uzrastu

MIRTA FREUND: Mislim da je jedan od važnijih problema i jedan od razloga nepopularnosti lektire odabir naslova neprimjeren uzrastu, mi na primjer u 6. razredu čitamo Velog Jožu.

NIVES GLAVAK: Moram se složiti da ima jako puno djela koja nisu prilagođena dobi učenika.

RENATA GREDELJ: U drugom razredu imamo djela koja su nevjerojatno duga za tu dob... I onda shvatite, kao što sam ja nakon dvije generacije shvatila, da imate deset nepročitanih lektira i deset svršeno napisanih, nacrtanih, a da to djeca uopće nisu napisala; i cijeli razred koji ne voli čitati!

DUBRAVKA TEŽAK: Pa, nije obvezno da ih tada čitate, možete ih premještati. Kada smo radili popis u uvodnom dijelu dali smo naputke gdje smo izričito rekli da se naslov može preseliti iz razreda u razred, i da se može uzeti neko novo djelo jer se popisi rade svakih 10-15 godina.

NIVES GLAVAK: Ne, ne možemo to tako mijenjati, mi dobijemo te popise lektire i ne možemo samo tako premještati djela. Ja baš nisam za to da profesori samoinicijativno na satu obrađuju djela koja se njima sviđaju. Ja se ne bih usudila samoinicijativno uvrstiti djelo koje se meni sviđa. Inspekcija ili neki drugi nadzor mogu nam zamjeriti što neko djelo umjesto u 6. razredu radimo u 8. razredu. K tome, još uvijek postoji to neko sputavanje da neko djelo nije na popisu lektire.

DUBRAVKA TEŽAK: A zašto? Ako je jedne godine Nada Mihelčić za Zelenog psa dobila sve nagrade koje se mogu dobiti za dječju književnost, zar to nije dovoljno?

VANJA JURILJ: Odabir lektire ponekad može biti vrlo nezgodan.

Nedavno su iz jedne novinske kuće tražili moje mišljenje o poznatom piscu za djecu i mlade kojeg se javno počelo prozivati zbog „neprimjerenog“ rječnika. Razumijevanje književnih djela je i dio svjetonazora, ne procjenjuju svi samo književno-umjetničku vrijednost. Možemo uzeti i primjer izvrsnog romana Zvižduk s Bukovca koji više nije na popisima lektire jer se svjetonazorski ne uklapa…

NIVES GLAVAK: A roman Zlatna Vuga je uvršten, iako je djelo puno erotike. Tko ju je pročitao sigurno se pita kako se ona našla na popisu lektire?!

Obrada lektrinih djela

VANJA JURILJ: Već dugo promatram obrazovani. odnos učenika prema lektiri. S moje točke Lektiru čitamo kako bismo u gledišta najveći problem je u načinu obrade lektirnih djela. Jednom sam, s

Čitanje nije važno. nažalost pokojnim, piscem Zvonimirom Ba-

sam da zahtjevima za prevelikim pisanjima gubim čitače. Počela sam sasvim drugačije obrađiva ti lektiru. Učenici samo čitaju, a djelo obrađujemo cijeli tjedan. Sada djeca vole čitati. U prvom razredu učenicima ja čitam i onda crtamo glumimo i igramo se... Zatim u drugom razredu oni sami čitaju, pa cijeli tjedan obrađujemo, dramatiziramo, crtamo i radimo skupne radove.

Evo, dvije generacije učenika su prošle i nije se dogodilo da sam imala i jednu nepročitanu lektiru. Pinokio je predugačak i pretežak za 2. razred, pa ga podijelim i pročitamo samo neki važniji dio. Uvodim nova djela kao što je Zeleni pas. A onda djeca dođu u peti razred, gdje usporedo s čitanjem trebaju napisati deset stranica. Tu je struka odgovorna.

Boji se napraviti nešto novo kako bi učenici zavoljeli čitati.

Zašto čitati lektiru?!

VANJA JURILJ: Profesorice Težak, Vi ste i prije nekoliko godina bili gošća na okruglom stolu na Interliberu na kojem smo razgovarali o lektiri. Ako se sjećate, Pavao Pavličić, dakle vrstan profesionalni poznavatelj književnosti i pisac, je tada rekao da se moramo odlučiti želimo li stvoriti čitatelje ili „stručnjake“ za književnost. Njegov je stav da u osnovnoj školi djeca trebaju zavoljeti čitanje, a ne postati „stručnjaci za književnost“.

RENATA GREDELJ: Sjećam se toga. Pavao Pavličić je u pravu. Djeca trebaju puno više čitati. To im je potrebno i kako bi obogatili svoj rječnik, jer oni ne razumiju kada im kažem:˝Hajdemo pronaći osobine likova!˝To trebaju kroz takva djela naučiti.

DUBRAVKA TEŽAK: Rječnik im je osiromašen jer se nedovoljno razgovara. Kada pitate nekoga kako mu se nešto svidjelo on kaže:˝Super je!˝, a to može zamijeniti s dvadeset drugih riječi.

NIVES GLAVAK Da bismo došli do razine kreativnosti, u osnovnoj školi, učenici moraju naučiti osnovne pojmove kao što su uvod, zaplet, rasplet. Oni ne mogu postati pismeni ako puno ne pišu.

JELENA CRNOGORAC: Zar ne bi onda bilo dovoljno da smo lektiru tako obrađivali samo u 5. razredu ili da je tako obrađujemo povremeno. Meni je, kada uzmem lektiru i sjetim se što ću sve morati napisati, zlo od toga i knjiga mi je upola manje zanimljiva. životu znali lijepo razgovarati i NIVES GLAVAK Razumijem što želiš reći. Vidim da takvim načinom rada gubimo čitače i od sljedeće godine to više nećemo raditi na taj način. Kolegice i ja ćemo u suradnji s knjižničarkom izraditi naš prijedlog načina obrade lektire. Vjerujem, da ćemo ponovo pridobiti učenike za čitanje!

logom, komentirala vođenje bilješki prilikom čitanja. Složili smo se oko toga da vođenje bilješki remeti užitak u čitanju jer su to dvije radnje koje zahtijevaju potpuno različite pristupe.

Sretan kraj Lektiru čitamo kako bismo NIVES GLAVAK: Kada učenici dođu izbili 4. u višepismeni. razrede i uvide da Na kraju okruglog stola o lektiri, na temelju iznesenih zapažanja, moraju pisati opsežne lektire, naravno da prestaju voljeti čitati. Kada mišljenja i stavova pozvanih govornika i gostiju uključenih u raspravu, smo dobili vodič kako obrađivati lektiru, pobunila sam se.

Ako stalno možemo zaključiti da prema sadašnjem načinu odabira, pristupa i Ne čitam. vodiš bilješke dok čitaš, ne možeš se udubiti u knjigu. Onda još treba načina obrade, propisana lektira mora doživjeti promjene, kako u prepričati fabulu i analizirati likove, to je za jednog petaša prestrašno! odabiru naslova, tako i u pristupu i načinu obrade djela. Smatramo i da Lektiru čitamo da razvijemo stvaralački duh.

To ponekad izgleda kao mučenje djece... Prepričavanje je metodički su neki od prijedloga izneseni tijekom razgovora korisni u pripremi tih dobro, uči povezivanju onoga što je bitno. I pisanje je dobro, učenici promjena. Ističemo ove: ponuditi više djela koja su učenicima sadržaNe znam zašto čitamo danas premalo pišu, a to im lektiru. je potrebno. Kako onda obrađivati lektiru, jno i jezično bliskija, prilagoditi način obrade lektire tako da se zadrži kako voditi dnevnik čitanja? Treba, dakle, naći način koji će ispuniti te neophodna mjera književne teorije, napraviti odabir lektirnih naslova zahtjeve, a održati želju učenika za čitanjem. koji prije i iznad svega bogati unutarnji svijet učenika. To bi trebao biti RENATA GREDELJ: Mislim da imamo previše tradicionalan pristup. smisao obrazovanja, a vjerujemo i smisao življenja!

Vidimo kako sada nastaju pobune zbog najave malih promjena popisa Priredile Jelena Crnogorac i Nika Špoljar, 7.c Lektiru čitamo bi razvili čitanje s Uvidjela razumijevanjem. lektire... a kada bikako se promijenio način obrade došlo bi do rata.

MIHIĆ 2016 | 27

bil

Tema broja

O RIJEČIMA

Lektira: Ljubav ili…

Frazitis

Umjesto zaključka

bi razvili čitanje s razumijevanjem.

O LEKTIRI, ČITANJU I DRUGIM „OVOVREMENSKIM“ SILAMA

Frazitis nije bolest koju dobijete čitanjem lektire ili čitanjem istraživanja o njoj. Naziv smo skovali prema pojmu frazem koji označava višerječni izraz čije sastavnice gube svoje doslovno značenje te dobijaju novo značenje. Frazemi su toliko uobičajeni u jeziku da ih gotovo ne primjećujemo. Neke koristimo pa su nam razumljivi, a one koje ne koristimo postaju smetnja u komunikaciji. Ovako su se 8.b i 8.c poigrali frazemima!

lektiru.

zvijemo stvaralački duh.

bismo bili pismeni.

28 | MIHIĆ 2016

Likovni radovi: Tea Topić, Silvia tadić

Bježi… Prolazi… Juri… Da, današnje vrijeme juri! Sve je postalo toliko brzo i užurbano. Privlači li nas ta brzina ili je nismo niti Što naši učenici misle o lektiri i čitanju? svjesni? Povremeno je lijepo usporiti život, zar ne?

Mislimlijepo da je najbolji način za toi bili obrazovani. bismo u životu znali razgovarati Upitnike o lektiri i čitanju popunilo je čitanje. No je li brzina današnjeg vremena i dostavilo nam 398 od ukupno 480 jedino što nas odvlači od čitanja? Počeli učenika koji u ovom trenutku pohađasmo zanemarivati onaj osjećaj koji se stvara ju našu školu. Od ispitanih 398 učenidok čitamo. Ili smo zaboravili osjećati? Možka njih 101 voli čitati lektiru, kod 208 da danas internet pretvara ljude u neživa učenika to ovisi o lektirnom djelu, a bića bez osjećaja. Svakakvi mediji koji dan89 učenika jednostavno ne voli čitati as postoje ubijaju maštu u nama. Ponekad lektiru! Od 213 ispitanih učenika nižih profesori, tj. njihov način rada čini isto te razreda njih 66 često čita i knjige koje nas odvlači od čitanja. Obrada lektirnih nisu lektira, 89 to čini ponekad, 38 djela često nam zadaje glavobolju, no i djela rijetko i 20 nikada. Od 185 ispitanih koja ne razumijemo. Ne možemo uživati starijih učenika njih 93 smatra svoje čiu čitanju ako cijelo vrijeme bilježimo tijek talačke navike prosječnima, 50 lošima fabule, ne možemo se udubiti u priču. Ako i 42 iznadprosječnima! U stoljeću tehprestanemo tako dosadno obrađivati lektiničkih čuda, knjigu još uvijek smatra ru, ako odaberemo djela primjerenija našem lijepim darom 285 učenika, a nije lijep uzrastu… Bismo li zavoljeli čitanje? Škola, dar za 113 učenika. Od 185 ispitanih obitelj, okružje upravo bi zbog toga trebaučenika starijeg uzrasta (5-8 razred) li učiniti sve da bismo čitatelje razvijali od njih 39 smatra da je čitanje popularno malena. Čitoljupci bi tada bili velika većina u današnjem društvu , a 146 da čitanje učenika, studenata, građana… I izbor lektire danas nije popularno! morao bi stvarati ljubitelje čitanja, tako da Jesu li vas rezultati našeg istraživanja konačno jednom svi doživimo lektiromaniiznenadili?! ju, čitomaniju, knjigomaniju… naši profesori književnosti trebali bi biti svjetlonoše ljubavi prema čitanju. Metodiku, pa čak i izbor prepustimo stručnim i profiliranim osobama, a mi učenici-želimo čitati, želimo šuškati stranicama, no želimo i drugačiji pristup obradama i izboru lektirnih djela.

Jelena i Nika, 7.c

ONA JE TA

GLJIVAR

Već dugo sam htio s njom izaći. Ugledavši je, znao sam da je ona TA! Danas prvi puta izlazimo. Dolazi! Zamijetio sam je u daljini okom sokolovim. Odlučio sam da ću je od sada čuvati kao oko u glavi. Prišla mi je. Bila je jako živčana. Zaključio sam da je ustala na lijevu nogu. Objasnila mi je da ju je iznervirala prijateljica. Rekla joj je da je debela. Gledao sam je zaljubljeno! Meni je bila tanka kao list. Nisam razumio kako to drugi ne vide.

Danas sam izvukao deblji kraj. Bio sam nestrpljiv i neoprezan, a lijepo su mi govorili da ne skačem pred rudo. Nisam ih slušao. Zlo mi je!

Shvaćam da je prošla baba s kolačima. Nadam se da nisam jednom nogom u grobu jer sam preveo sam sebe žednog preko vode. Nisam trebao pojesti tu gljivu. Moram nazvati Hitnu pa se moja svijeća neće tako brzo ugasiti.

Jurica Bajan, 8.c

Nina Biličić, 8.c

PRIJATELJICE Bile smo kao prst i nokat. Kada me zatrebala, stvorila sam se kraj nje u tren oka. Čuvala sam je kao oko uglavi, stalno sam joj išla na ruku.

Svakoga dana povlačile smo mačka za rep. Bile smo brze i jake na jeziku. Nismo znale držati jezik za zubima. Svi su govorili da moramo skratiti jezik! Što nam je bilo na umu, to je bilo i na drumu. Govorili su za nas – našla krpa zakrpu. Bile smo kuhane i pečene. Mnogi su mi govorili da sam nevjerni Tomo jer nisam vjerovala da je neiskrena. Mislila sam da samo bacaju blato na nju i da su ljubomorni. Dala bih ruku u vatru da je ona čovjek od riječi, da je čista obraza. Samo jedan trenutak bio je dovoljan da mi otvori oči! Pala joj je maska s lica i sve je bilo jasno kao dan.

Konačno sam otkrila Ameriku! Otkrila sam kako mi je svakoga dana bezobzirno lagala i govorila svašta o meni iza leđa.

Spoznala sam da je glupa kao guska, da ne možeš imati i ovce i novce. Ugrizla sam se za jezik jer sam joj vjerovala, jer sam joj dozvolila da mi bude desna ruka. Sad je sve u redu, sad je mirna Bosna.

Nas dvije smo sada samo pozdrav na hodniku.

Ivona Salatović, 8.b

CRNA RIBICA Kupili smo novu ribicu. Bila je crna i svima je upadala u oko. Čuvali smo je jer je bila posebna. Mamino oko sokolovo vidjelo bi svaku promjenu u akvariju. No, ribica je nije voljela. Kada bi je pokušala uloviti, ribica bi dala petama vjetra. Mama joj je mogla staviti soli na rep.

Petra Antolović, 8.b

MALA I VELIKA JA Kada sam išla u vrtić, nisam voljela spavati. No, danas bih mogla ubiti oko svakoga trena. Naporan je život osmašice! Kada bi me u vrtićkoj dobi pitali jesam li se zaljubila, hladno bih odgovorila: „ Ja volim samo mamu i tatu.“ Sada letim s cvijeta na cvijet, zaljubljujem se i dva puta dnevno. Prije sam u tren oka rješavala poslove koje bi mi mama zadala, a sada kada moram nešto napraviti, buljim u nju kao tele u šarena vrata. Razmišljam o tome kako ću dati petama vjetra ako je opet ustala na lijevu nogu!

Antonia Kiš, 8.c

LANINO SRCE Lana je zaljubljiva, strašno zaljubljiva. Prijatelji joj često govore da prestane letjeti s cvijeta na cvijet. I roditelji joj govore da stalno trči grlom u jagode. Kada se zaljubi, ocjene joj postanu jako loše. Nedavno je u razred došao novi učenik – plav, preplanuo, očiju boje „tko bi mu odolio“. Lana se prvi puta doista zaljubila, preko ušiju! On je nije primjećivao. Bila je razočarana, razočarana… Odlučila je uzeti dečka na zub, iako joj ništa nije skrivio!

Katarina Demšić, 8.c Likovni radovi: Ines Lacko, Iva Bervida, Bruno Markić, Petra Bubnjar MIHIĆ 2016 | 29

PRVI RAZREDI 1.a

RAZMIŠLJAM...

PRIJATELJSTVO...

Za mene je mudrost kad vidim da neki striček govori djetetu „mudar si kao sova“.

Luka Koren Za mene je mudrost lisica, a i sova.

Ana Gabriela Lacković Mudrost je kad mi tata kaže da sam mudra kao sova.

Sofija Mesarić

Meni je mudrost kad je netko pametan.

Luka Rogulja

...je velika ljubav.

Paola Dobrić, 1.a

Sova je mudrost.

Lucijan Škrinjar

...je kad imaš najboljeg prijatelja koji ti pomaže.

Lea Kos,1.a

Mudrost je kada si pametan.

Ema Cerovski

...je kad se jedna osoba združi s drugima i kad se uvijek igraju i uvijek se žele igrati.

Ante Meter, 1.a

Kada si pametan si mudar.

Ivano Franjić Za mene je mudrost kada netko dobro čuva tajne.

Matej Petrović

...je kad se netko upozna.

Erika Munko, 1.a

...je zabava.

Matej Vuković, 1.a

ŠTO JE ZA MENE MUDROST?

Mudrost je kada si pametan i snalaziš se.

Mihael Gojković

...je kad dijeliš bombone.

Leon Čabrajec, 1.a

...je čarolija dva prijatelja koja je neopisiva.

Ivona Ivoš, 1.a

RAZMIŠLJAM...

1.b

ZAŠTO IDEMO U ŠKOLU? Da naučimo čitati i pisati i odgovarati na pitanja.

Mihael Dominković, 1.a Da budemo pametni.

Lana Koletić, 1.a Da naučimo pravila ponašanja.

Tina Majcen, 1.a

LJUBAV ... ...je ljepota, radost i toplina u srcu.

Nikša Bošnjak, 1.a ...je kad se netko voli i kad se grli.

Karlo Čule, 1.a ...je nešto lijepo i smireno.

Noa Feketić, 1.a ...je kad smo jako dobri jedni prema drugima i kad si pomažemo i volimo se jako, jako.

Marija Morić, 1.a ...je nježna i važna.

Iva Šapina, 1.a ...je velika.

Ivona Ivoš, 1.a

Mudrost je kada si pametan.

Maša Brajković Mudrost je za mene kada netko zna sve.

Iva Gugić Za mene je mudrost pamet.

Mia Bilan Mudrost je teška.

Lara Maras Mudrost je sova.

Emanuel Dodić Da ne budeš dosadan i da puno jedeš.

Marko Vranješ Kad netko sve zna.

Leon Figl Ne znam što je to.

Mia Lukačić Kad nešto znaš.

Viktorio Rajić Da si dobar.

Marko Rakitić Hm, ne znam to.

Mate Kašnar

RAZMIŠLJAM...

KAKO JE U ŠKOLI? Idem u 1.c razred. U školi mi je jako lijepo.

Sretan sam kad me netko voli.

Hrvoje Međimorec Meni je u školi lijepo. Učimo puno novih stvari.

Zabavljamo se i igramo.

Sara Vesna Popović Najviše volim ići u školu. Najviše želim da nema praznika. Sretna sam kad sam sa uči i s prijateljima.

Selina Šajn Jako volim svoju uči. Super mi je u školi.

Sretna sam kad me mama zagrli.

Ana Tašner Učimo, igramo se, ali i razmišljamo o budućnosti.

Ja bih se prijavio za predsjednika. I ukinuo bih knjižnice! Da ne moram čitati lektiru!

Matija Gretić Sadiković

1.c

Likovni radovi: Lorena Dobrić, Marija Morić, Lara Maras, Nikola Ambreković

Mudrost je da si dobar.

Emanuel Brdovčak MIHIĆ 2016 | 31

MODA

STVARALAČKI TRENUTCI

MAČKE

Mačke su očigledno vrlo zanimljive ljudima. O tome svjedoči 26 bilijuna pregleda preko 2 milijuna You-tube video priloga o mačkama. Povezanost ljudi i mačaka seže od davnina, pojavljuju se kao likovi ili božanstva u mitologiji i legendama drevnog Egipta, Kine ili nordijskih kultura. Opisane su i mnogim književnim djelima, u nekima od njih su prikazane kao bića koja su prije ljudi vladala Zemljom, u nekima su životinje u čijoj blizini uživa i Gospodar Svemira.

Mačke su životinje obdarene jedinstvenom mišićnom strukturom i neobičnim sposobnostima održavanja ravnoteže. Kažu i da frekvencija mačjeg predenja može pomoći izlječenju. Zbog gracioznosti pokreta i zavodljivosti često se i zgodne žene uspoređuje s mačkama.

I neke muškarce koji se lijepo odije aju iliti kite tuđim perjem (pogledaj sljedeću stranicu!) nazivaju Modnim mačkom.

Nama se mačke jednostavno sviđaju, naročito ove u izvedbi učenika 2. a.

Likovni radovi: Aleksandra Ignac, Ananda Ladan, Josipa Maslać, Katarina Demšić, Leona Bukal, Maria Magdalena Podvorec, Melisa Kauković, Nika Čelec, Sara El Dalgamouni

Riječ moda je nastala od latinske riječi modus što znači način. Kao naziv je prihvaćena za nove i prolazno prihvaćene oblike života.

Uobičajeno se primjenjuje na odijevanje, frizuru, pokućstvo, nakit, pravila javnog ponašanja, načine zabavljanja, ali i na stremljenja i kriterije koji vladaju u književnosti, likovnim umjetnostima, glazbi, …

Ipak modu najčešće povezujemo s odijevanjem. Ljudi su se kroz povijest odijevali i zato da se zaštite od vanjskih utjecaja, sunca, hladnoće, kiše, ali i da pokažu svoj status i društveni položaj. Za izradu odjeće koristili su različite materijale biljnog i životinjskog porijekla. Pretpostavljamo da iz te navike potječe i frazem: kititi se tuđim perjem.

Ne znamo čijim se perjem vi volite kititi, preporučamo da umjesto prolaznih prihvaćenih oblika života radije birate one trajnije. A u odjevnim kreacijama uživajte kao u jednom od načina izražavanja naše unutarnje ljepote.

Tako mi doživljavamo modne kreacije naših učenika!

Matej Androić, Helena Bare, Kristina Demšić, Luka Gredelj, Ema Marić, Dominik Potlaček, Ilijana Radić, 2. a razred 32 | MIHIĆ 2016

MIHIĆ 2016 | 33

ONI KOJI ODLAZE

SVJETLUCAJU SJEĆANJA

OSMI RAZREDI 8.a

Sjećanja, blago naše duše i našeg bića. Ona su neprocjenjiva. Imaju veću vrijednost od novca, zauzimaju prostor manji od jedne lipe. Satkana su od emocija :uzbuđenja, straha, od naših boli i od nas samih. Mi smo naša sjećanja i naša sjećanja su mi.

Ja sam tijekom svog života sakupio mnogo sjećanja, neka tužna, neka sretna. Bez njih ja ne bih bio čovjek.

Ona su ono što me čini cijelim. Iz njih učim, učim na svojim pogreškama, na svojim uspjesima. Iz uspjeha učim kako ih ponoviti, a iz svojih pogrešaka kako ih ispraviti. Sa sjećanjima dobivaju se ratovi, sjećanjima se stvaraju slike ljepše od života, u sjećanjima je sve ljepše. Kad se sjetimo prve ljubavi ili prvog poljupca, zagrije nam se srce. Prvog pada ili udarca, zaboli nas mjesto u koje smo primili udarac i nasmijemo se znajući da smo bol pretrpjeli. U sjećanjima ljudi postaju besmrtni. Sjećanja na njihove izume, na žalost, zločine i strahote koje su činili, čine ih vječnima.

Ja ću svoja sjećanja ponijeti sa sobom u život, u srednju školu i konačno u... Sjetit ću se hladne kiše i toplog Sunca kojeg sam osjećao na koži. Sjetit ću se svog prijateljstva s Leonom, Juricom, Ninom, Terom i mnogim drugima. Sjetit ću se svih svojih avantura i nezgoda, svakog pada i svakog udarca, svakog plaća i svake ljutnje, svakog plavog neba i svakog sivog oblaka. Čak će i ovaj tren postati sjećanje. Ne volim kada moja sjećanja završavaju…

Fran Juraj Kajs 8.c

ZAMIŠLJAM SVOJU BUDUĆNOST

8.b 8.c

Budim se. Zrake Sunca mi miluju lice, a vani se u grmlju čuje svađanje vrapčića. Oblačim svileni ogrtač i silazim niz stepenice. Dok se približavam, sve me jače privlači miris slatkih okrepljujućih palačinki i kave koje je moj dragi pripremio. Zajedno uživamo u doručku. Pozdravljamo se te svatko odlazi na svoj posao.

Do posla se vozim vlastitim autom i cijelim putem slušam pjesme. Ulazim u svoju ordinaciju, a moja pomoćnica mi dodaje kutu. Govori mi što sve moram obaviti. U sobu dolazi moj prvi pacijent. Mali, kuštravi, smeđooki štenac. Pregledavam ga. Nakon njega na red dolazi pet mačaka koje trebaju cijepljenje. Cijepim ih te im, kako ne bi mijaukale, dajem poslastice. Ostatak radnog vremena liječim i pomažem raznim životinjama.

Na kraju radnog dana ugasim sva svjetla i zaključam vrata ordinacije. Prije povratka kući, svraćam do dućana kupiti namirnice. U kući se raspremim i pripremim si toplu pjenušavu kupku. Opuštam se uz svijeće, šum vode i pucketanje mjehurića. Kada završim, ulazim u spavaću sobu i ljubim svog dragog za laku noć. On ubrzo zaspi, a ja se sa smiješkom na licu udubljujem u knjigu.

Nisam u potpunosti sigurna kakva će biti moja budućnost, a kako bih to i mogla znati? Sve su ovo samo moje želje, snovi i fantazije. Iskreno, zapravo mi je i drago to što je moja budućnost tajna, zato što mi to omogućuje da ju sama otkrivam. Da sama otkrijem svoj put, ljubav i strast.

Ananda Ladan, 8.c

Likovni radovi učenika 8.a

Va l

en

tin

a

D

ov ođ

a,

8. c

O MAMAMA I TATAMA

SAMO O TATAMA

Zanimanja ljudi

Moj tata

U nastavi prirode i društva obrađujemo nastavnu temu Zanimanja ljudi te smo željeli upoznati ljude koji obavljaju zanimanja karakteristična za naš zavičaj. Cilj nam je iz njihovog iskustva doznati glavna obilježja, prednosti i nedostatke pojedinog zanimanja. To smo ostvarili kroz suradnju s roditeljima.

Tata Hrvoje Matejčić je došao s velikim crnim koferom. Što li se u njemu skriva? Doznali smo veoma brzo. To su bile naočale. Voli svoj posao, a o tome nam govori i osmijeh koji mu nije silazio s lica dok je govorio o svom poslu. A i lizalice koje nam je podijelio su bile fiiiineeee.

Mama Tatjana Trcin, pravnica s porezima - ozbiljno zvuči!

Mama Ivana Bevanda "oborila nas je s nogu" svojim frizerskim sposobnostima. Naša učionica je postala pravi frizerski salon, a mama Ivana je spretno radila pletenice, uvojke, jež frizure… Za nas jaaako veselo.

Zanimanje mame Tatjane Trcin nam je malo teže razumljivo.

No uspjela nam je malo razjasniti što je zanimanje pravnice.

I to pravnice koja se bavi porezom. A porez, to je nešto jako važno kada ona puno putuje, stalno nešto kucka na računalu i brine da sve bude po ZAKONU.

Mama Ivana Bevanda, Tko nas šiša, i to razredu!

Jesmo li oprali danas zube? Stigla nam je mama Ljiljana Martinović. Ona je medicinska sestra i radi u stomatološkoj ambulanti. Leonova mama zna sve o zubima. Pokazala nam je kako se pravilno peru zubi. To mi znamo, ali teško je nekima prijeći s riječi na djela. Leonova mama jako voli svoj posao, no priznala nam je da se najviše "oznoji " kada u stolac sjedne neki limač ili limačica.

Tata Dražen Dropuljić je soboslikar. On je drugi član obitelji Dropuljić koji nam je došao u goste. Lucijin tata je prešao s riječi na djela i obojivši nam jedan zid pokazao da je pravi majstor. To je pokazao i pravim majstorskim hodanjem na ljestvama. A ono što jako veseli, iza njega ostaje sve ČISTO! I djeca su pokazala da mogu pomoći.

Kamo nas sve može odvesti poznavanje jezika pokazala nam je mama Ana Vlahek-Horvat. Ona je profesorica njemačkog i engleskog jezika. Bila je vrlo zanimljiva i vesela predavačica, a Tomislav je toga dana bio najuzbuđeniji klinac na planetu. To je NJEGOVA mama!

Tata Hrvoje Matejčić s čarobnim kovčegom punim naočala

36 | MIHIĆ 2016

Uči i učenici 2.b

Moj tata je visok. Ruke i noge su mu tanke. On je mršav.

Glava mu je okrugla. Ima velik nos, usta i zube. On nosi majice, odijela, hlače i trenirke. Nosi velike sive, bijele i crne cipele. Moj tata je dobar. Raspoložen je za igru. Osjećam se lijepo kada sam s njim. Uvijek me svugdje vodi.

Lucija Dropuljić, 2.b Moj tata je nizak. Jako je težak. Lice mu je okruglo, oči su mu male i smeđe. Nos mu je prćkast, a uši i usta su mu velika. Kosa mu je kratka i smeđe boje. Moj tata uvijek ima vremena za mene. On jako voli mene i moju sestru. Uvijek želi da mi budemo zadovoljni. Volim igrati nogomet s tatom.

Rafael Šimunić, 2.b Moj tata je visok i debeo. Ima crnu kosu, smeđe oči i okruglu glavu. Ima duge ruke i noge. Stalno nosi traperice i sivu majicu.

Nosi crne cipele. Tata je dobar. Voli jesti. Puno pričam s tatom.

Dosta radi. Htio bih da se sa mnom više igra.

Stjepan Kirin, 2.b Moj tata je visok. Ima okruglo lice i plave sjajne oči. Nos mu je uzak, a usta su mu tanka kao špaga. Na vratu ima puno madeža.

Ruke i noge su mu tanke. Nosi plavu odjeću s crnim prugama.

Jako se voli igrati sa mnom i s mojim bratom. Ja bih s tatom htjela igrati tenis.

Monika Koren, 2.b Moj tata je jako dobar. Često se igra sa mnom. Jako je visok (ja sam na njega). Zajedno imamo spojene obrve. Ima kratku crnu kosu. Oči su mu smeđe. On je jak. Njegova sreća je jedna polovina ja, a druga seka.

Nika Bevanda, 2.b Moj tata je visok i težak. Ruke i noge su mu snažne. Glava mu je okrugla. Oči su mu bademaste. Nos i usta su mu srednje veličine. Kosa mu je smeđa. Nosi odjeću različitih boja i crne cipele.

Veseo je, vrijedan i zanimljiv. Voli se igrati sa mnom. Voli voditi psa sa mnom u šetnju. Mislim da je moj tata najbolji tata. Želim da se više igra sa sekom, mamom i sa mnom.

Manuela Matejčić, 2.b Moj tata je visok. Ima smeđe oči i kosu. Voli nositi majice kratkih rukava i kratke hlače. Moj tata je dobar, voli kada ga slušamo.

Mislim da je drag, ljubazan i nije plašljiv. Volim se igrati s tatom.

Ivana Novosel, 2.b

Likovni radovi učenika 2.a: Ja kad ostarim

Roditelji su se odazvali našem pozivu i došli su u naš razred predstaviti nam svoja zanimanja. To nas je jako razveselilo.

Prva hrabra gošća nam je bila mama Zrinka Dropuljić. Ona nam je govorila o svom zanimanju prodavačice u Narodnim novinama.

MIHIĆ 2016 | 37

ŠKOLA I IZVAN ŠKOLE

8792 km od Zagreba Vjerojatno niste znali da je prošloga kolovoza, točnije od 15. do 21. kolovoza, naša knjižničarka Vanja Jurilj sudjelovala na Svjetskom kongresu IFLA-e održanom u Cape Townu, Južnoafročka Republika. Što znači ta skraćenica i kako je do Cape Towna došla možete saznati iz sljedećih redaka i „slika“.

Otvorenje konferencije

Nije uobičajeno da jedan školski knjižničar ili općenito djelatnik škole putuje na svjetske kongrese. Kako ste Vi stigli čak do Cape Towna?

U Cape Town sam putovala kao članica IFLA-ine Sekcije za školske knjižnice. Prošle godine u kolovozu sam putovala u Cape Town, Južnoafrička Republika, na Svjetski kongres IFLA-e na kojem se održalo imenovanje novih članova i radni sastanci. IFLA je najviša svjetska strukovna organizacija knjižničara svijeta, a njena Sekcija za školske knjižnice je najviše stručno tijelo školskih knjižničara. Prva sam školska knjižničarka iz Hrvatske koja je postala članicom toga stručnoga tijela. Hrvatsko knjižničarstvo uživa dobar profesionalni ugled na međunarodnom planu, a školsko knjižničarstvo Hrvatske je, uz sve probleme, jedno od najboljih u svijetu.

Tehnički, u Cape Town stigla sam zrakoplovom.

O IFLA-I

Kako ste doživjeli Cape Town, je li Vaša „pustolovina“ bila u skladu s očekivanjima?

Kada otputujete u 8.792 kilometara udaljeni grad na kontinentu na kojem nikada niste bili, očekujete da će tamo biti drugačije od svega što poznajete – drugačije i jest!

A opet, dogodi se nešto što vas podsjeti da se i tamo možete osjećati kao kod kuće. To nešto je govor, bolje rečeno priča Gcine Mhlophe, poznate južnoafričke glumice i pripovjedačice. Unijevši u svoj govor strast i mudrost afričke žene, spojila je nespojivo i pozdravila nas riječima: Sav život na Zemlji je nastao ovdje… iako ste otišli, vaša duša se sjeća. Vi ste ovdje kod kuće… Za sudionike toga skupa bio je to uvod u afričku priču koji se ne zaboravlja!

IFLA (The International Federation of Library Associations and Institutions) vodeće je međunarodno stručno tijelo koje predstavlja interese knjižnica i knjižničnih usluga te njihovih korisnika. Riječ je o neovisnoj, nevladinoj i neprofitnoj organizaciji koja je globalni glas knjižničnih i informacijskih profesija.

Najvažniji IFLA-in rad odvija se unutar različitih grupa koje čine ustroj ove organizacije. Školske knjižničare najviše zanima Sekcija za školske knjižnice, a čini ju skupina stručnjaka koja se brine za razvoj školskih knjižnica cijeloga svijeta, a osobito ističe važnost odgovarajućega stručnog osoblja. Čast nam je naglasiti da naša mala zemlja u njoj ima čak dvije članice: dr. sc. Ivanku Stričević i Vanju Jurilj.

Što nam možete reći o samom stručnom skupu na kojem ste bili?

Službeni program 81. IFLA-ine konferencijen pod nazivom Pristup, razvoj i preobrazba (Dynamic Libraries: Access, Development and Transformation) je u pet dana trajanja nudio gotovo beskrajnu ponudu plenarnih i paralelnih izlaganja. Samo otvorenje skupa je bilo dojmljivo. Dvorana prepuna ljudi iz cijeloga svijeta, slike Afrike na ogromnim projekcijskim platnima, zvukovi Afrike sa svih strana…

Na kongresu je sudjelovalo više od 3.000 delegata iz 105 zemalja svijeta, među njima su po prvi puta školski knjižničari Hrvatske imali svoju predstavnicu. Budući da sam na konferenciju došla kao članica IFLA-ine Sekcije za školske knjižnice, predavanja, sastanci i događaji koji

U nošnjama svojih zemalja, uz dodatak afričkih točkica...

38 | MIHIĆ 2016

su imali prednost bili su oni povezani sa školskim knjižničarstvom. Uglavnom smo razgovarali o tome kako uspostaviti i unaprijediti komunikaciju među knjižničarima svijeta i kako pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija.

U Vašem izvješću sa stručnoga skupa sam vidio i fotografiju bibliobusa. O kakvom je bibliobusu riječ i čemu služi?

Bibliobus je knjižnica u autobusu. On pruža knjižničnu uslugu u područjima u kojima nema stacioniranih knjižnica. Prema unaprijed određenom rasporedu obilazi određena mjesta – bibliobusne postaje i tada ljudi mogu vratiti ranije posuđene knjige i posuditi nove do ponovnog dolaska bibliobusa. Bibliobus nije nepoznat ni u našim krajevima, imaju ga i Knjižnice grada Zagreba za dijelove grada u kojima nema gradskih knjižnica. Ovaj bibliobus koji si ti zamijetio je živopisan, malo zastario, obojan bojama Afrike, ali s obzirom na loše stanje u školskim knjižnicama seoskih područja Južnoafričke Republike, sigurno im taj bibliobus puno znači. Što će Vam ostati u najživljem sjećanju s tog putovanja?

Puno toga će mi ostati u sjećanju. Južnoafrička Republika je zemlja s posebnim zemljopisnim značajem, a zbog svoje povijesti, i s posebnim mjestom u našim srcima.

Ostat će mi u sjećanju i neobuzdana radost i neuništivost volje tih ljudi i istovremeno veliko siromaštvo, strah i nesigurnost koji se često osjeća na ulicama. Osjećam se počašćenom što sam mogla vidjeti mjesto spajanja dva oceana, Mandelinu ćeliju, odvojene klupe za bijelce i crnce, sva ta mjesta o kojima smo učili i čitali… Vidjela sam i zebru na proplanku, u njenom prirodnom okruženju.

Godinama sam puno radila. Radila sam svoj jednostavni svakodnevni posao najbolje što sam mogla jer smatram da svatko od nas treba vratiti dug čovječanstvu za sve što je od njega dobio. Neki uspjeh ili svjetsku karijeru nisam očekivala, ipak ovakva putovanja su lijepi znak da se sve nekada isplati!

Razgovarao: Otto Krmpotić, 8. c

U luci Cape Towna

Bo Kaap, naselje veselih boja

IFLA-INA SEKCIJA ZA ŠKOLSKE KNJIŽNICE U ZAGREBU, U NAŠOJ ŠKOLI

Tužni podsjetnici na vrijeme apartheida

Od 21. do 23. travnja ove godine u Zagrebu je održan radni sastanak IFLA-ine Sekcije za školske knjižnice. Organizirala ga je naša knjižničarka Vanja Jurilj. Na sastanak su došli članovi iz šest zemalja: predsjednica Sekcije Leslie Farmer (SAD), tajnica Annike Selmer (Norveška) te informacijski koordinator Alberta K. Boekhorsta (Brazil), Irina Nehme (Njemačka), Joanne Plante i Dianne Oberg (Kanada), Karen Gavigan (SAD), Valérie Glass (Francuska) te dvije domaće članice, Vanja Jurilj i Ivanka Stričević. Na sastanku su razmijenili iskustva i ideje u svrhu poboljšanja statusa školskih knjižnica i knjižničara te jačanju statusa profesije u školi i društvu.Jedan dio sastanka, točnije prijepodnevni dio, 22. travnja održan je u knjižnici naše škole. Ostali dijelovi sastanka organizirani su u Hotelu Palace i XV. gimnaziji. Gosti iz svijeta su bili jako zadovoljni našim gostoprimstvom, organizacijom skupa i stanjem u školskom knjižničarstvu Hrvatske.

Zadovoljstvo je bilo toliko da se sada fotografija naše školske knjižnice nalazi na letku koji rad IFLA-ine Sekcije za školske knjižnice promovira školskim knjižničarima svijeta.

Priredio: Otto Krmpotić, 8. c

MIHIĆ 2016 | 39

INKLUZIVNA NASTAVA

DAN RUŽIČASTIH MAJICA

NE rugaj se

Postojiš, dakle VOLIM TE

Dan ružičastih majica međunarodni je program prevencije vršnjačkoga nasilja koji se u našoj Školi prvi put obilježio ove godine, a na inicijativu pedagoginje Nikoline Matejak i profesorice Ivane Žigman. Ideju su podržali i drugi učitelji, nastavnici, stručni suradniaci i što je najvažnije, učenici koji su taj dan obojali našu Školu u ružičasto i skrenuli pozornost na važnost pružanja otpora svakoj vrsti nasilnog ponašanja.

Znamo da je u matematici rezultat uvijek jednak zbroju sastavnica, u ljudskim odnosima rezultati su malo složeniji. Krajnji rezultat ljudskih odnosa ovisi o bezbroj malih i krupnih elemenata ugrađenih u taj odnos. Sve se još dodatno usložnjava kad se u te odnose umiješa ljubav, nepredvidivi čimbenik u svakoj jednadžbi. Pročitajte stoga rezultate jednadžbe ljubavi u odnosima naših učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama i djelatnicima naše škole.

Pano s učeničkim radovima nastalim na provedenim radionicama

Pedagoginja Nikolina Matejak s nagrađenim učenicama

Zašto baš ružičastih majica, pitate se? Prije nekoliko godina, jedan kanadski učenik u školu je došao u majici baš te boje, iskazujući podršku svojoj majci oboljeloj od raka dojke. Njegova gesta nije prošla nezapaženo – grupa vršnjaka počela ga je zbog toga ismijavati i zlostavljati. Da bi ga podržali, dva njegova prijatelja sutra su također odjenula ružičaste majice, a njihov je primjer uskoro slijedila gotovo cijela škola, dajući jasno do znanja nasilnicima što misle o njihovom postupku.

Tako je nastala inicijativa kojoj su ružičaste majice postale prepoznatljiv simbol.

U znak potpore prevenciji nasilja u prvom su polugodištu pod vodstvom pedagoginje Nikoline Matejak u svim sedmim razredima održane po tri radionice u svakom razredu. Kroz prve dvije radionice učenici su osvještavali važnost prihvaćanja drugih, svijest o tome da smo svi različiti i upravo po tim različitostima posebni. Zajednički su došli do zaključka kako se prema drugima treba ponašati tolerantno, bez nasilja, te reagirati na nasilje ukoliko ga prepoznaju.

Na posljednjoj radionici učenici su podršku ovoj inicijativi iskazali esejima o toleranciji, prijateljstvu i nenasilju. Pripremljene su i nagrade, a dodijeljene su Emi Mlinarić, Michelle Budak, Bruni Markiću, Ivi Gligori i Nikolini Čabraji koji su preuzeli nagrade na svečanosti kojom smo obilježili ovaj bitan dan.

Naime, u našoj smo Školi u srijedu 24.02.2016. uz pomoć naših pedagoginja, učitelja i učenika organizirali čak dvije priredbe kako bi učenici obje smjene mogli pokazati svoj stav (i majice).

Nakon uvodnog govora ravnateljice Beatrice Šurbek, učiteljica Davorina Bakota i nastavnica vjeronauka Marija Žganjer brojnu su publiku zabavile i nasmijale igrokazima koje su priredile sa svojim učenicima, a oduševila nas je i izvedba pjesme „Ne rugaj se“ našeg školskoga zbora u pratnji nastavnika Stefka Kačurova. Školski pano bio je ukrašen radovima učenika viših razreda koji su okupljenima podijelili citate s porukama tolerancije i prijateljstva, a knjižničarke su pripremile i naslove koji progovaraju o zlostavljanju, toleranciji i prihvaćanju sebe i drugih.

Učenici koji nisu imali ružičaste majice dobili su papirnate bedževe s porukom „Stop nasilju!“ koje je za njih izradila učiteljica Martina Nemet s našim najmlađima. Tako su se svi mogli pridružiti stvorenom ozračju prihvaćanja i podržati ideju bez obzira na boju majice. To nam je i bio cilj!

Anja Đurđević i Nikolina Matejak

U našoj školi, kao i u većini drugih, djeca rastu i uče slijedeći uobičajeni razvojni put. Ipak, ponekad to nije tako.

Nekim našim malim prijateljima, našim učenicima, kako bi mogli biti u školi i učiti i tako biti dio nas, potrebna je ruka podrške.

To je najčešće ruka naših pomoćnika u nastavi, uglavnom studenata završnih godina različitih fakulteta koji svakodnevno olakšavaju rad učiteljima i učenicima koji trebaju dodatnu pomoć.

Kroz rad i život s djecom ljubavi, uvidjeli su da nisu tu samo kako bi pružali, već da su dobili zauzvrat puno više: dragocjeno iskustvo a posebno beskrajnu ljubav, toplinu, smijeh i radost naše djece.

Zahvalni smo pomagačima i svim djelatnicima i učenicima škole koji našim dragim prijateljima svakodnevno omogućavaju da budu dio nas.

Zahvaljujemo i djeci koja nas trebaju jer zauzvrat svi učimo mnogo više nego što je propisano planovima i programima.

Učimo što znači grliti i voljeti bez zadrške sa samo jednom porukom: POSTOJIŠ, DAKLE VOLIM TE. Lukrecija Marušić, prof. rehabilitator Toplini zagrljaja ne može odoljeti ni naša teta kuharica Mandica

Ivana i Katja - uz zagrljaj se lakše uči

Ana, Katja i Megi - tako ste mi nedostajale

DODATNA NASTAVA KEMIJE

JA KEMI

Naši Mladi kemičari su svakako pažljiviji i koncentriraniji prilikom odabira tvari i izvođenja pokusa nego što je to u svojoj pjesmi JA KEMI opisao pjesnik Pajo Kanižaj. Ipak naslov nam se čini dobrim jer jezični pokus priprema nas na pokus u kemiji. Jedino, jezične pokuse možete pokušavati izvoditi i samostalno, ove kemijske molimo izvodite samo u za to opremljenom prostoru i uz nadzor stručne osobe. U protivnom rezultat može biti kao i u već spominjanoj pjesmi – „traži novi kabinet“!

Posjet PMF-u - Otvoreni dan kemije Izrada molekula

Na fotografijama A i B se vidi kako učenici rade model ugljikovodika i prikazuju pomoću modela reakciju etana i klora te nastanak klor-etana i klorovodika. To je tip supstitucije ili zamjene vodikovih atoma atomom halogenog elementa.

Učenici, koji pokazuju naročito zanimanje za kemiju, uključili su se u rad grupe Mladi kemičari. Svoje zanimanje, vještine i znanje razvijali su izvođenjem pokusa i prikazom modela i kemijskih jednadžbi reakcija pomoću modela.

Možete pogledati slike koje pokazuju dokazivanje lužnatosti vapnene vode koja služi za dokazivanje ugljikova dioksida koji nastaje disanjem. Reakcijom s vapnenom vodom vidljivo je bijelo zamućenje od nastalog kalcijeva karbonata.

Vještinu filtracije i odjeljivanja krutih čestica iz smjese te nastanak bistrog filtrata možete vidjeti na fotografijama 1, 2, 3 i 4.

Jednadžba kemijske reakcije

Fotografije C i D prikazuju kako iz jedne hidratne soli, tj. ionskog kristalnog spoja koji u svojoj kristalnoj strukturi sadrži određen broj molekula vode, zagrijavanjem dolazi do izlučivanja vode i nastanka soli bakrova (II) sulfata bijele boje.

Priprema smjese za filtraciju

Zagrijavanjem modre galice oslobađa se voda - stijenke epruvete orošene su izlučenom vodom

Filtracija

Početak filtracije

Filtrat

Mladi kemičari: Anđela Brešić, 7.a; Katarina Grahovac,7.a; Michelle Budak, 7.a; Paula Benjak, 7.a; Lovro Žumberac, 7.a; Iva Pištelek, 7.a Mateo Plavec, 7. b; Fran Androić, 7. b; Anđela Lupić, 7.b; Iva Gligora, 7.b; Jelena Crnogorac, 7.c i Nika Špoljar, 7.c Voditeljica Mladih kemičara: Ivana Žigman, prof.

Zagrijavanjem modre galice oslobođena je voda (kaplje na stolu) i epruveti ostaje bakrov (II) sulfat 42 | MIHIĆ 2016

MIHIĆ 2016 | 43

Luke Skywalker (sin Anakinov) postaje Jedi vitez i zajedno sa sestrom Leiom vodi pokret otpora protiv Imperija Padme - demokratski izabrana kraljica planeta Naboo, tajno se udala za Anakina Skywalkera, majka Lukea i Leie.

Han Solo i Chewbacca, sitni krijumčari koji se pridružuju pokretu otpora i postaju jedni od glavnih junaka.

Yoda, Obi-Wan Kenobi, Asajj Ventress, Mace Windu …

Jedi vitezovi branitelji Republike ( Demokratski savez planeta u galaksiji ) R2.D2 i C-3PO – roboti, vjerni pratioci Lukea i Leie.

Count Dooku i Darth Maul - pripadnici naroda Sith pobornika tamne strane koji spletkama ukidaju Republiku i proglašavaju Carstvo.

IMA LI ŽIVOTA U SVEMIRU

Jesmo li sami

U SVEMIRU?

Relativno nova, zanimljiva i brzo rastuća grana znanosti koja se bavi pita njima porijekla, evolucije i raspodjele života u Svemiru zove se astrobiologija. Astrobiologija postavlja filozofska pitanja koja pogađaju u samu srž naše civilizacije. Jedno od najuzbudljivijih pitanja astrobiologije jest: “Jesmo li smo sami u svemiru?” Odgovor je jednostavan, da ili ne.

ZEMLJA JE JEDINSTVENA POJAVA U SVEMIRU Ako je naš odgovor: “Da, sami smo u svemiru”, moramo potražiti i odgovor na pitanje: Što je to što nedostaje drugim planetima, a prisutno je na našem planetu Zemlji, a presudno je za razvoj života? Kako bismo pronašli odgovor na to pitanje moramo istražiti i provjeriti podatke o razvoju i evoluciji živih bića na našem planetu. Ako je naš odgovor „Da, sami smo u svemiru”, moramo odgovoriti i na neka temeljna filozofska pitanja: „Zašto smo proveli 40,000 godina gradeći civilizaciju ako u ostatku svemira nema nikoga s kime bismo dijelili iskustva i kulturu?!“

NISMO SAMI U SVEMIRU Planet na kojem mi živimo kreće se oko samo jedne zvijezde a ta naša zvijezda (Sunce) s još 200 milijardi zvijezda čini našu galaksiju. A naša galaksija je samo jedna od više milijardi galaksija u svemiru. Nameću nam se pitanja: „Što tražimo kad tražimo život izvan našeg planeta?“ Moramo se dogovoriti „Što je to što predstavlja život?“. Je li otkriće bakterija ili nekih drugih mikroskopskih organizama dokaz da život van Zemlje postoji ili je potrebno postojanje civilizacije ili neke vrste uređenog društva kako bismo prepoznali i priznali postojanje života negdje drugdje? I koliko će ta bića, ako postoje biti slična nama, hoće li biti organska kao mi ili potpuno drugačija? Na koji način komunicirati sa njima?

Kako doći do susreta s njima ako su nam toliko daleko. Toliko puno pitanja… Za sada mi samo promatramo i očekujemo da nam se netko javi nadajući se da će taj netko biti pametniji i mudriji.

DA POSTOJI život u Svemiru odavno znaju pisci znanstvene fantastike, filmaši i drugi zaljubljenici u Svemir, fikciju i nadnaravne pojave (u koje se i sam ubrajam).

Sve je više filmova koji se bave tematikom života u Svemiru. Nekad su vanzemaljci u njima bića iz visokorazvijenih civilizacija koji nam dolaze pomoći, a nekad samo čudovišta koja nas žele porobiti i uništiti. Ovdje ću navesti samo neke filmove i TV serije koje sam s nestrpljenjem očekivao i redovno gledao, a nadam se da ću ih i dalje gledati, makar i u reprizama.

44 | MIHIĆ 2016

GJ 1132b, novootkriveni egzoplanet (planet van našeg Sunčevog sustava) najvjerojatnije je prevruć (260o ) da bi na njemu bio moguć život, ali je velik kao Zemlja i dovoljno nam je blizu (oko 30 svjetlosnih godina ) da bismo mogli izravno proučavati njegovu atmosferu.

ZVJEZDANE STAZE - STAR TREK Kultni znanstveno-fantastični serijal nastao 60-ih godina 20. stoljeća. Na temelju originalnih serija iz 1966. godine nastalo je još pet serijala i jedanaest filmova te mnoštvo računalnih igara i knjiga.

Serijal promiče idiličnu budućnost u kojoj su ljudi i druge rase dostigli stupanj osobnog razvoja u kojem više nisu zaokupljeni osobnom imovinom i sebičnim željama i povezano s time dostigli i tehnološki stupanj razvoja koji omogućuje putovanje brzinama bržim od svjetlosti (tzv. Warp pogon). Udružili su se u Ujedinjenu Federaciju Planeta te se bave upoznavanjem i istraživanjem Svemira.

Osim Zemljana u seriji se pojavljuje niz drugih vrsta: Vulkanci, humanoidna vrsta koja dolazi s planeta Vulkan, poznati po tome što u svemu koriste logiku pa i na štetu osjećaja.

Klingonci, ratnička rasa koja dolazi s planeta Qo'noS. Izmišljen je čak i jezik kojim govore. Čast im je na prvom mjestu.

Borg, kibernetička vrsta, što znači da su sačinjeni od biološkog i elektroničkog dijela. Preko elektroničkog dijela povezani su u kolektiv u kojem je sve podložno dobrobiti kolektiva, a dobrobit pojedinca je zanemariva.

Ostali: Hirogenci, Okampe, Q-Q, Vrsta 8472, Talaksijanci i dr.

DAN NEOVISNOSTI – INDEPEDENCE DAY Jedan od novijih filmova koji se bave tematikom napada izvanzemaljske civilizacije na Zemlju s ciljem uništenja

ljudske rase i iskorištavanjem njenih dobara. Vanzemaljci se prikazuju kao nemilosrdni osvajači bez emocija, iako raspolažu boljom tehnologijom od nas. Fizički se dosta razlikuju od nas, što ih čini još strašnijim i negativnijim.

Naravno, poslije prvih poraza, ljudi se ujedinjuju i uništavaju neprijatelje.

Iskreno se nadam da ćete i vi postati ljubitelji znanstvene fantastike jer ona uskoro može postati stvarnost! Možda nove tehnologije mogu donijeti bolju i sretniju budućnost za ovu našu Zemlju koja će za nas uvijek biti jedinstvena u Svemiru.

Srećko Kljajo, prof. mat.

DRAKEOVA JEDNADŽBA Teleskopom Hubble (na slici) i ostalim sličnim teleskopima dosad je otkriveno oko 3200 EGZOPLANETA, od kojih je barem 550 kamenito, a njih 9 veliko kao Zemlja i u odgovarajućoj putanji oko svog Sunca pa postoji mogućnost postojanja vode u tekućem stanju.

ZVJEZDANI RATOVI - STAR WARS Epska svemirska priča snimljena u šest nastavaka koja je doživjela ogromnu popularnost u cijelom svijetu. Pratimo borbu između dobra i zla, između svijetle i tamne strane Sile. Prošle godine prikazan je i sedmi film, a najavljeni su i novi. Glavi likovi originalne sage su: Darth Wader (Anakin Skywalker) - nakon što postane Jedy vitez prelazi na tamnu stranu Sile i postaje najveći protivnik Republike.

Poznati matematičar Drake postavio je i formulu kojom se možda može izračunati vjerojatnost postojanja života sličnog našem u Svemiru. (Što znače pojedine varijable potraži na Wikipediji!)

N = R* x fp x ne x fl x fi x fc x L Prema računanju pesimista rezultat je 0, a prema računanju optimista 5x107.

MIHIĆ 2016 | 45

NATJECANJA

Danas bolji nego jučer Neki smatraju da su natjecanja važan dio kulture i trebala bi biti poticana kroz obrazovanje, drugi pak tvrde da natjecanja štete zajedništvu i da ih ne treba poticati tijekom obrazovanja. Mi ćemo se prikloniti mišljenju u kojem je jedino smisleno natjecanje ono sa samim sobom i s ciljem samousavršavanja! To bi trebao biti i uzvišeni cilj cijelog obrazovanja.

BIOLOGIJA

LIDRANO

Županijsko natjecanje: održano 18.3. 2016. i učenik Fran Androić iz 7.b osvojio je 16. mjesto od 150 učenika koliko je pristupilo natjecanju.

Mentori učenika su Maja Pribolšan Čolakić i Ivana Žigman.

Županijsko natjecanje: Školski list Mihić; skupni nastupPuž na carinskom pregledu i monolog Prvi sudar.

Državna smotra: Školski list Mihić, urednica Jelena Crnogorac, 7.c i mentorica Vanja Jurilj.

Prvi sudar, monolog, Tin Pišonić, 6.b i mentorica Nives Glavak

INFORMATIKA Na Županijskom natjecanju naši učenici postigli su sljedeće rezultate: Algoritmi: Dominik Pažur, 6.b -7.mjesto Osnove informatike.: Mateo Plavec, 7.b - 15.mjesto i Nikolina Hadžić, 8.a -27.mjesto Logo: Mateo Plavec, 7.b - 12.mjesto

NJEMAČKI JEZIK Na Županijskom natjecanju učenica Nikolina Hadžić iz 8.a osvojila je 13. mjesto.

Mentorice učenika su Dubravka Dumić i Maja Manenica.

HRVATSKI JEZIK Županijsko natjecanje: Iva Pištelek iz 7.a osvojila je 24.mjesto.

Mentorice učenika su Željka Szabo i Nives Glavak.

ENGLESKI JEZIK Županijsko natjecanje: učenik Jurica Bajan, 8.b osvojio je 14. mjesto.

Mentorica učenicima je Štefanija Zovak.

KEMIJA Županijskom natjecanju pristupila je samo učenica: Ema Mlinarić, 7.a i osvojila 8. mjesto.

Mentorica: Ivana Žigman

GEOGRAFIJA Županijsko natjecanje: Niko Periša, 5.b – 8.mjesto, Roberta Špoljar, 5.b – 17.mjesto, Ana Pištelek, 5.a – 21.mjesto, Marko Petrov, 6.c – 6. mjesto, Ivan Gligora, 6.b – 18.mjesto, Dominik Pažur, 6.b – 17. mjesto, Ema Mlinarić, 7.a – 20.mjesto, Fran Androić, 7.b – 25. mjesto, Nika Špoljar, 7.c – 17.mjesto i Leon Varga Ćušić, 8.b – 14.mjesto.

Mentori učenika su Dalibor Blažević i Mira Buči.

TEHNIČKA KULTURA Županijsko natjecanje iz tehničke kulture održano je 4.3.2016.

Kategorije: Maketarstvo i modelarstvo – Roberta Špoljar, 5.b Graditeljstvo – Marko Petrov, 6.c Strojarske konstrukcije – Nika Špoljar, 7.c i Jelena Crnogorac ,7.c Obrada materijala – Paula Benjak, 7.a i Angela Lupić ,7.b Elektrotehnika – Roman Lastrić, 8.c; Tin Gojković ,8.b i Mateo Despotović ,8.c Elektronika – Nina Biličić, 8.c i Jurica Bajan, 8.c Fotografija – Noa Mehkek, 8.a Modelarstvo uporabnih predmeta - Leo Škvorc, 8.c, Barbara Josipović, 8.a i Franjo Bučanac, 6.b Orijentacija - Mateo Plavec, 7.b - 1. mjesto, nastupili: Fran Androić, 7.b; Antonia Kiš, 8.c; Roberta Petrov, 8.b i Petar Filipović, 8.b.

Državno natjecanje: Modelarstvo uporabnih predmeta: Leo Škvorc, 8.c – 3. mjesto 2. na Županijskom, na Državnom natjecanju 3. mjesto , a učenici Orijentacija Mateo Plavec, 7.b- 16. mjesto.

LIKOVNA KULTURA Na Županijsko natjecanje pozvane su učenice: Iva Tošić, 8.a i Michelle Budak, 7.a.

ATLETIKA

Žensku ekipu čine: Sara Bogovac, Jelena Crnogorac, Mirta Freund, Martina Čičak, Lana Koprivnjak, Patricija Osmanović, Nina Biličić, Barbara Josipović, Iva Gligora i Leonarda Kokanović.

Mušku ekipu čine: Fran Gunjača, Tin Gojković, Mateo Despotović, Martin Jurić, Filip Potlaček, Jurica Bajan, Bruno Markić i Leonardo Jurenec.

ODBOJKA 7. i 8. razred, djevojčice – izborile se među osam škola na Prvenstvu Grada Zagreba (od 46 škola).

Ekipu čine ove djevojčice: Barbara Josipović, Jelena Crnogorac, Kristina Tadić, Mare Koštić, Mirta Freund, Nika Špoljar, Nina Biličić, Nina Joo, Sara Bogovac, Tena Milanović.

5. i 6. razred, djevojčice nisu se izborile u drugu razinu natjecanja Mentorica djevojčicama je Tanja Svoboda.

Naslovnica školskoga lista Mihić na Državnoj smotri LiDraNo 2016.

RUKOMET Osvojeno je 3. mjesto na Prvenstvu Grada Zagreba.

Ekipu čine: Filip Potlaček, Leon Škare, Martin Jurić, Mateo Despotović, Mateo Lovreković, Patrik Potlaček, Petar Filipović i Tin Gojković.

Tin Gojković je i najbolji strijelac natjecanja , postigao je 15 golova više od drugoplasiranog.

FUTSAL 5. i 6. razredi – dječaci- ušli su u osminu finala Prvenstva Grada Zagreba i osvojili 6. mjesto.

7. i 8. razredi – djevojčice – osvojile su 3. mjesto na Prvenstvu Grada Zagreba. Sastav ekipe: Ana Marija Petrović, Angela Lupić, Ariana Gršić, Jelena Crnogorac, Laura Vujasinović i Viktorija Žulj.

Mentor: Stefko Kačurov.

Naše atletičarke

„Nije važno biti bolji od drugih, važno je biti bolji nego što si bio jučer.“ Jigoro Kano

IZVIĐAČI Državno Zagrebačko orijentaciono natjecanje (ZON) Naša škola domaćin je 11.3. – 13.3.2016.

Naša jedna ekipa prošla na Državno natjecanje, voditeljica ekipe je Sara Bogovac, 8.b

Barbara Josipović na pobjedničkom postolju

INOVA-MLADI Nastupli: Nikolina Hadžić, Leonardo Jurenec, Nina Biličić, Tera Kardum, Antea Delipetar, Sara Bogovac, Rafaela Rukavina, Kristina Tadić, Roman Lastrić, Mateo Despotović, Dino Doroda, Leo Škvorc, Antonia Kiš, Petra Antolović, Marija Jurak, Mateo Despotović, Barbara Josipović, Tijana Brezarić i Tomislav Klasić s mentoricom Dijanom Karačić, te Mateo Plavec i Fran Androić s mentorom Danom Pavićem Na ovogodišnjoj 16. Inovi mladih osvojili su 5 zlatnih medalja, 1 srebrnu i 6 brončanih.

2. kolo Prvenstva grada Zagreba ujedno i državna poluzavršnica. I ženska i muška ekipa naše škole izborile su prolaz u 2. kolo natjecanja. Ženska ekipa osvojila 2. mjesto, a muška 4. mjesto.

S ovogodišnje INOVE

MIHIĆ 2016 | 47

48 | MIHIĆ 2016