POČETCI HRVATSKE PISMENOSTI GLAGOLJICA KAO IZVORNO HRVATSKO PISMO
HRVATSKA PISMENOST SREDNJEG VIJEKA Hrvati
su u srednjem vijeku bili trojezičan i tropismen narod jer su najstariji hrvatski spomenici pismenosti pisani latinskim, staroslavenskim i starohrvatskim jezikom na latinici, glagoljici i bosančici (hrvatskoj ćirilici). Početci hrvatske pismenosti vezani su i uz početke slavenske pismenosti.
ĆIRIL I METOD Opismenjavanje
Slavena započela su braća Ćiril i Metod u 9.stoljeću. Hrvati su prihvatili staroslavenski jezik slavenskih naroda djelovanjem Svete Braće i njihovih učenika. U taj su jezik unosili sastavnice hrvatskih narodnih govora pa nastaje starohrvatski pisani jezik.
GLAGOLJICA Glagoljica
je pismo koje su Hrvati prihvatili od Ćirilovih i Metodovih učenika. Oblu su glagoljicu preoblikovali u uglatu, kao i ćirilicu. U 12.stoljeću u uporabi je hrvatska ćirilica ili bosančica. Prvi spomenici hrvatske pismenosti su vjerski (misali, brevijari) i pravni tekstovi (ploče, listine, zakonici) – uklesani u kamen ili pisani rukom na koži.
GLAGOLJICA
STAROSLAVENSKI JEZIK Staroslavenski jezik, danas češće nazivan crkvenoslavenski ili općeslavenski književni jezik, Hrvati su prihvatili kao crkveni, obredni jezik. U crkvi su svećenici glagoljaši ubrzo počeli pisati svete knjige crkvenoslavenskim jezikom i glagoljicom. U crkvenoslavenske tekstove ulazili su hrvatski glasovi, oblici i riječi pa su ti staroslavenski tekstovi postajali sve bliži tadašnjem narodnom hrvatskom govoru.
BAŠĆANSKA PLOČA Bašćanska ploča je najstariji cjelovit hrvatski tekst, koji se po svojim stilskim i sadržajnim osobinama može smatrati i početkom hrvatske književnosti. Kasnije ugrađena u pod crkvice svete Lucije kod Baške na Krku ta ploča sadrži darovnicu kralja Zvonimira uklesanu uglatom glagoljicom na prijelomu 11./12. stoljeće. To je prvenstveno pravna isprava kao Zvonimirova darovnica te jezični dokument jer taj dragi kamen svjedoči o stupnju razvoja hrvatskoga jezika.
BAŠĆANSKA PLOČA
STAROHRVATSKI SPOMENICI PISMENOSTI
Najstariji spomenici hrvatskoga jezika s tek pokojim tragom staroslavenskog jezika su: Plominski natpis, Krčki natpis i Valunska ploča koji potječu iz 11.stoljeća. Valunska ploča, nađena na Cresu, svjedoči o hrvatskoj dvojezičnosti i dvopismenosti (hrvatski i latinski jezik, glagoljica i latinica). Jezični spomenici iz 13.stoljeća, pretežito glagoljični i čakavski, pravne su naravi, primjerice Vinodolski zakon (1288.) i Istarski razvod. Ročki abecedarij nastao je oko 1200. u Roču u Istri . Pisan je uglatom glagoljicom na poprečnoj gredi crveno naslikanog križa na zidu crkve. To je zidni natpis s glagoljičnim azbučnim nizom.
LATINSKI LATINIČNI SPOMENICI
Trpimirova darovnica iz 852.godine najstarija je sačuvana isprava jednog hrvatskog vladara pisana latinicom i latinskim jezikom, nađena u Rižinicama kod Klisa. Tom ispravom knez Trpimir potvrđuje da je sazidao i benediktinskom redu darovao samostan i crkvu. Iz 888. godine potječe spomenik s uklesanim imenom kneza Branimira i godinom, nađen u Gornjem Muću kod Splita. U Šopotu kod Benkovca nađen je Branimirov natpis. Tu se prvi put na spomeničkom latinskim natpisu spominje ime Hrvat. Latinski je pisan i Držislavov natpis te Nadgrobna ploča kraljice Jelene. Red i zakon sestara dominikanki u Zadru nastao je 1345. u Zadru, zapisan rukopisnom latinicom kao dokument o primanju sestara u dominikansku zajednicu.
TRPIMIROVA DAROVNICA
BOSANČICA Povaljska
listina nastala je 1184., sačuvana u prijepisu iz 1230. godine. To je spomenik pisan rukopisnom hrvatskom ćirilicom (bosančicom). Po stilu i sadržaju pravni je dokument. Tabla za dicu nastala je 1561. godine u Tibingenu u Njemačkoj. Tiskana je uglatom glagoljicom i hrvatskom ćirilicom, početnica.
OTKRIĆE TISKARSKOG STROJA Kad
je Johannes Gutenberg izumio tisak i u Mainzu 1455. objavio prvu tiskanu knjigu, latinsku Bibliju, ubrzo su se i hrvatske knjige tiskale tom novom tehnikom.
GUTENBERGOVA BIBLIJA
HRVATSKI PRVOTISAK INKUNABULE Već
dvadeset osam godina nakon Gutenbergove Biblije pojavila se prva hrvatska tiskana knjiga. Bio je to Misal po zakonu rimskoga dvora z 1483. godine (glagoljični misal). Misali su misne knjige s molitvama i tekstovima koje svećenik čita. U Hrvatskoj su rano proradile domaće tiskare.
MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA 1483.
TISKARE Brevijar po zakonu rimskoga dvora tiskan je u Lici, u kosinjskoj tiskari, gdje je tiskano više brevijara ili časoslova, molitvenih knjiga za svećenike i redovnice. Tiskara u Senju tiskala je glagoljicom Misal Blaža Baromića, a dvije godine kasnije i njegovu Spovid općenu. Kasnije je osnovana tiskara u Rijeci, koja je tiskala molitvene, misne, obredne i povijesne knjige. Potom su osnovane tiskare s latiničnim slovima u Zagrebu, Dubrovniku i drugim hrvatskim gradovima.
TRONARJEČNA HRVATSKA KNJIŽEVNOST Već
polovicom 14.stoljeća spjevana je najstarija hrvatska pjesma, Šibenska molitva ili Gospina pohvala. Zatim je uslijedio procvat hrvatske književnosti u 15. i 16.stoljeću u Splitu, Dubrovniku, zatim u Hvaru i u Zadru. Pisci pišu književna djela čakavskim, štokavskim i kajkavskim narječjem.
ČAKAVSKA KNJIŽEVNOST
Marko Marulić kao otac hrvatske književnosti napisao je prvi veliki hrvatski epski spjev “Juditu” 1501. godine (tiskana je 1521. u “versih harvacki” u Mlecima). To je biblijska priča o Juditi, koja je ubivši neprijateljskog vojskovođu Holoferna, oslobodila svoj židovski narod. Autor je i pjesme “Jur nijedna na svit vila”. “Ribanje i ribarsko prigovaranje” napisao je Petar Hektorović s Hvara o grožđu, vinu i moru na prijelazu 15./16.stoljeće. “Planine” kao prvi pastirski roman djelo je Petra Zoranića o povijesti jedne ljubavi (15./16.stoljeće).
JUDITA
ŠTOKAVSKA KNJIŽEVNOST
U Dubrovniku je cvala bogata štokavska književnost. Đore Držić autor je pjesme “Djevojka je podranila” iz 15. stoljeća. Marin Držić napisao je komediju “Dundo Maroje” u 16. stoljeću, a Ivan Gundulić pastirsku igru “Dubravka” u 17.stoljeću o dubrovačkoj slobodi. Andrija Kačić-Miošić autor je djela “Razgovor ugodni naroda slovinskoga” (Bris, Dalmacija, 18.stoljeće). Matija Antun Reljković u Slavoniji napisao je djelo “Satir”.
DUNDO MAROJE
DUBRAVKA
KAJKAVSKA KNJIŽEVNOST Juraj
Habdelić napisao je “Zrcalo marijansko” i “Dictionar u 17. stoljeću, a Tituš Brezovački “Matijaš grabancijaš dijak” na prijelazu iz 18./19.stoljeće, kajkavsku komediju izvedenu u Hrvatskom narodnom kazalištu.
MATIJAŠ GRABANCIJAŠ DIJAK