Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Knjižnice grada Zagreba Knjižnica Medveščak

LIJEPE NAŠE ŽIVOTINJE izložba od 25. II. do 25. V. 2019.

Izložba Lijepe naše životinje u Knjižnici Medveščak je izložena od 25. II. do 25. V. 2019. godine, a posvećena je hrvatskim izvornim pasminama životinja. To su:  goveda: istarsko govedo, slavonsko-srijemski podolac, buša;  konji: hrvatski posavac, hrvatski hladnokrvnjak, lipicanac, međimurski konj, dalmatinski bušak;  kokoši: kokoš hrvatica, dalmatinska kokoš, hrvatska kokoš (podravska), istarska kokoš, križevačka kukmasta kokoš, međimurska kokoš, posavska kukmasta kokoš, zagorska golovrata kokoš;  koze: hrvatska šarena koza, hrvatska bijela koza, istarska koza;  magarci: istarski magarac, primorsko-dinarski magarac, sjevernojadranski magarac;  ovce: cigaja, creska ovca, dalmatinska pramenka, dubrovačka ruda, istarska ovca, krčka ovca, lička pramenka, paška ovca, rapska ovca;  psi: dalmatinski pas, hrvatski ovčar, istarski kratkodlaki gonič, istarski oštrodlaki gonič, mali međimurski pas – međi, posavski gonič, tornjak, starohrvatski hrt;  svinje: crna slavonska svinja, turopoljska svinja;  pčele: siva pčela;  purani: zagorski puran;  guske: posavska guska. Uz originalne fotografije Borisa Krstinića i Romana Ozimca izloženi su i preslici slika hrvatskih slikara te odlomci književnih djela s motivom domaćih životinja.

Milka Tica, autorica izložbe

GOVEDO

BOVIDI BOVIDI (prema lat. bos, genitiv bovis < grč. βοῦ ς : govedo)  šupljorošci Sl. 1. ŽARA S POKLOPCEM (BOVIDI - GOVEDA), KAPTOL GRADCI , VI. st. pr. Kr. Posuda iz groba 10, starije željezno doba, Požega, Arheološki muzej u Zagrebu; P-19700 Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str. 547., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

Šupljorošci (Bovidae), porodica preživača iz reda parnoprstaša (Artiodactyla). Obilježje im je trajni rogovi: nerazgranati, ravni, zavijeni ili spiralni nataknuti na koštane izrasline čeonih kostiju; u ženkâ su manji (koza), a u nekih ne izrastu (ovca). Preživači su. Hrane se travom i lišćem. Žive u velikim stadima, parovima ili samotno. Oblik tijela im je od vitkih gazela do krupnih bizona i bivola. Najbrojnija su i najraznovrsnija skupina današnjih sisavaca. Rasprostranjeni su po cijeloj Zemlji, osim u Južnoj Americi, Australiji i na Madagaskaru. Mnoge šupljorošce ugrožava gubitak staništa i krivolov. Prema tekstu dostupnom na http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=60038, pristupljeno 20. XI. 2018.

RAZVOJ I UDOMAĆIVANJE GOVEDA Pretpostavlja se da je poljoprivredna proizvodnja na području Hrvatske započela oko 8 000 godina prije Krista. Prema tekstu Domestikacija, rasprostranjenosti izvornost domaćih životinja. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i Sl. 2. KERAMIČKA FIGURICA BIKA Špilja Pećina u Ličkom Lešću, kasno brončano ili starije željezno doba Iz knjige Japodi : arheološka svjedočanstva o japodskoj kulturi u posljednjem pretpovijesnom tisućljeću. Balen – Letunić, Dubravka. Ogulin : Matica hrvatska Ogranak Ogulin, 2006., str. 30., (Knjižnica Medveščak, sig. 902/904 BAL j)

prirode, 2011., str. 30., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

RAZVOJ I UDOMAĆIVANJE GOVEDA Od 1. stoljeća do 476. godine, za Rimskoga Carstva, opsežnije se uzgajaju konji, magarci, svinje, guske, patke, kokoši, pčele i golubovi. Po uzgoju koza čuven je otok Brač, širom Carstva prodaje se dalmatinski sir (caseus dalmaticus), dok se šoltanski med smatra jednim od najboljih u Carstvu. Prema tekstu Domestikacija, rasprostranjenosti izvornost domaćih životinja. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 34., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Izvorne su pasmine važan dio naše prirodne ali i kulturne baštine. Zaštita genetskih posebnosti izvornih pasmina već je niz desetljeća svjetska tema znanstvenika i stručnjaka izraznih područja. Prema tekstu Tradicijsko stočarenje i korištenje domaćih životinja. Ante Ivanković, Boro Mioč. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 46., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 3. NOVČIĆ S MOTIVOM GOVEDA S PODRUČJA ILLYRIA, 360 pr. Kr. Iz e-knjige Tradicijske sorte i pasmine Dalmacije, str. 20 Dostupno na https://issuu.com/undphr/docs/tradicijske_sorte_i_pasmine_dalmaci_ce75fb73c91ace/20, pristupljeno 25. XI. 2018.

Sl. 4. STARINSKO ŽENSKO OGLAVLJE ROGI U HRVATSKOJ NARODNOJ NOŠNJI - DONJA KUPČINA Greta Turković (1896. – 1978.)

NSAP Godine 1999. Hrvatski sabor usvojio je Nacionalnu strategiju i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti – NSAP, kao prvi dokument koji sadrži smjernice politike zaštite prirode u Hrvatskoj.

Iz Mape Starinsko žensko oglavlje Croatia = Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji, Donja Kupčina kraj Karlovca, ilustraciju izradila Greta Turković.

Prema tekstu Očuvanje izvornih pasmina u sklopu zaštite prirode u Hrvatskoj. Jasna Jeremić, Davorin Marković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 102., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

OČUVANJE IZVORNIH PASMINA Godine 2003. izrađen je Zakon o zaštiti prirode (NN 162./03) u kojem se prvi put spominju i definiraju udomaćene vrste kao vrste na čiji je proces evolucije

Sl. 5. BIK

djelovao čovjek kako bi udovoljio svojim potrebama te očuvanje ekoloških

Miroslav Kraljević (1885. - 1913.)

sustava i prirodnih staništa, kao i održavanje i obnavljanje vrsta sposobnih za

ulje na kartonu, 48,5 x 70,8 cm

opstanak u prirodi, a u slučaju udomaćenih biljaka i životinja u okružju u kojem su razvili svoja specifična svojstva. Prema tekstu Očuvanje izvornih pasmina u sklopu zaštite prirode u Hrvatskoj. Jasna

Iz knjige Miroslav Kraljević. Pintarić Horvat, Vera. Zagreb : Globus, 1985., str. 151., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 HOR m/N)

Jeremić, Davorin Marković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 104., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

POŠTIVANJE DOMAĆIH ŽIVOTINJA Domaće životinje su imale časnu ulogu u važnijim godišnjim običajima. Primjerice za božićnih blagdana postupalo se sa životinjama gotovo jednako kao s ljudskim bićima. Gotovo u svim hrvatskim krajevima blagu se bolje nastire i daje

Sl. 6. KRAVE NA PAŠI Miroslav Kraljević (1885. – 1913.)

bolja hrana. Davao im se dio večere pripreman ukućanima, ali se pripremala i

ulje na kartonu, 50,5 x 71,2 cm

posebna hrana. Pekla se božićna peciva namijenjena ovcama, pčelama, kokošima, posebno nesilicama i kvočkama. U Slavoniji i Srijemu pekle su se lepinje za domaće životinje. Za vola se pravila lepinja volarica, za konja konjarica, za ovcu

Iz knjige Miroslav Kraljević. Pintarić Horvat, Vera. Zagreb : Globus, 1985., str. 152., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 HOR m/N)

ovčarica, za svinju svinjarica, a za pčele pčelarica. Na njima su se od tijesta radile sise: za krave četiri sise, za svinju dvanaest sisa, za koze i ovce dvije. U Hercegovini i Dalmaciji se pogača davala ovcama i magarcima uz malo vina iz bukare. Iz knjige Kulturni bestijarij. uredile Suzana Marjanić i Antonija Zaradija Kiš. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2007., str. 221., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KUL) Lijepe naše životinje : katalog izložbe

VOL Prema mišljenju etnologa tradicijsko poštivanje vola seže još iz indoeuropske zajednice, kada su vol, bik i krava zbog oblika rogova, shvaćani kao simbol mjeseca. Tako su ih vezali uz lunarni kult, vjerovanje uz ponovno rađanje i zagrobni život. Koliko je vol bio poštivan vidi se po tome što se smatralo grehotom psovati vola. Dâ Bog da mi Zekonja umro, ako nije tako, zaklinjalo se u Sl. 7. ISPAŠA, 1913. Vladimir Filakovac (1892. – 1972.) ulje na kartonu, 44 x 59 cm Dostupno na http:// www.madlart.com/vladimirfilakovac-1892-1972-ispa%c5%a1a, pristupljeno 25. XI. 2018.

Sinjskoj krajini. Korištenje nadnaravnom sposobnosti rogatoga goveda prisutno je i u oblicima starinskog ženskog oglavlja (rogi). Iz knjige Kulturni bestijarij. uredile Suzana Marjanić i Antonija Zaradija Kiš. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2007., str. 224., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KUL)

POPIS HRVATSKIH IZVORNIH PASMINA GOVEDA: istarsko govedo, slavonsko-srijemski podolac, buša KONJI: hrvatski posavac, hrvatski hladnokrvnjak, lipicanac, međimurski konj KOKOŠI: kokoš hrvatica KOZE: hrvatska šarena koza, hrvatska bijela koza MAGARCI: istarski magarac, primorsko-dinarski magarac, sjevernojadranski magarac OVCE: cigaja, creska ovca, dalmatinska pramenka, dubrovačka ruda, istarska ovca, krčka ovca, lička pramenka, paška ovca, rapska ovca PSI: dalmatinski pas, hrvatski ovčar, istarski kratkodlaki gonič, istarski oštrodlaki gonič, mali međimurski pas – međi, posavski gonič, tornjak SVINJE: crna slavonska svinja, turopoljska svinja PČELE: siva pčela PURANI: zagorski puran Prema tekstu Popis izvornih pasmina. Ante Ivanković, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 76, (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

RAZVOJ I UDOMAĆIVANJE GOVEDA Slijed razvoja goveda moguće je pratiti kroz više desetaka milijuna godina. Prvi tragovi davnog pretka iz kojeg su se evolucijom razvila suvremena goveda naziru se u okamenjenim ostacima koji datiraju više od šezdeset milijuna godina. Udomaćivanje goveda dogodilo se u ranom neolitiku prije 8 000 do 9 500 godina na području zapadne Azije (Bliskog istoka) i sjeveroistočne Afrike. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje goveda. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 158., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

RAZVOJ I UDOMAĆIVANJE GOVEDA Europske pasmine goveda su se razvile iz populacije koja je migrirala podunavskom rutom, a drugi dio mediteranskom rutom iz sjeverne Afrike na područje Italije, Francuske i Španjolske. Značajna populacija goveda širi se preko Balkanskog poluotoka. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje goveda. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 158., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL) 6

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

IZVORNA HRVATSKA GOVEDA BUŠA / BUSHA BUŠA / BUSHA Izvorne

pasmine

goveda

području

današnje

Hrvatske

dospjele

Sl. 8. TELE KRAVE BUŠE / BUSHA DUBROVNIK

podunavskom i mediteranskom rutom. Pretpostavlja se da je buša na prostore

OPEG - Illar Paskojević

Hrvatske dospjela širenjem preko Balkanskog poluotoka. Buša pripada

Dostupno na http://www.busadubrovnik.com/Krave%20Buse/ galerija.html#krave5.jpg, pristupljeno 20. I. 2019.

kratkorožnoj skupini goveda. Istraživanja pokazuju da je najveća razina genetičke varijabilnosti sačuvana u populaciji buše, dok je najmanja razina očuvanosti izvornog gena zapažena u populaciji slavonsko-srijemskog podolca. Slavonskosrijemski podolac je kritično ugrožen, a buša i istarsko govedo pripadaju visoko ugroženoj skupini goveda. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje goveda. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 158. – 159., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

BUŠA / BUSHA Oblikovanje buše počelo je 6 500 godina introdukcijom udomaćenoga goveda s

Sl. 9. BUŠA / BUSHA DUBROVNIK

Bliskog istoka u zatečene divlje lokalne populacije goveda jugoistočne Europe.

OPEG – Illar Paskojević

Buša je pasmina skromnih potreba, otporna i dugovječna. Korištena je za rad,

Dostupno na http://www.busadubrovnik.com/Krave%20Buse/ galerija.html#krave5.jpg, pristupljeno 20. I. 2019.

proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda, mesa, stajnjaka i kože. Manjeg je tjelesnog okvira, rasplodna je do dvadesete godine života. Karakteriziraju je kraći, nasuprotno povijeni rogovi i profinjena glava. Buša je jednobojno govedo s varijacijama od bijele do crvene, smeđe i posve crne dlake. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje goveda. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 160. – 162., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

BUŠA / BUSHA

Sl. 10. BUŠA / BUSHA DUBROVNIK

Buša je zaštićena Zakonom o potvrđivanju Konvencije o biološkoj raznolikosti,

OPEG - Illar Paskojević

Zakonom o poljoprivredi, Zakonom o stočarstvu, Zakonom o zaštiti prirode,

Dostupno na http://www.busadubrovnik.com/Krave%20Buse/ galerija.html#krave5.jpg, pristupljeno 20. I. 2019.

Zakonom o veterinarstvu, Zakonom o zaštiti životinja, Zakonom o državnoj potpori poljoprivrede i ruralnom razvoju, Zakonom o oznakama izvornosti, oznakama

zemljopisnog

podrijetla

oznakama

tradicijskog

ugleda

poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, Strategijom i akcijskim planom zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske, Popisom izvornih i zaštićenih pasmina i sojeva domaćih životinja te njihov potrebit broj, Nacionalnim programom očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje goveda. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 163., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

GOVEDO TUR/ BOS PRIMIGENIUS GOVEDO TUR / BOS PRIMIGENIUS Turopolje je prostor u kojem je obitavalo govedo tur (Bos primigenius) prema kojemu je imenovan taj kraj. Tur, veliko divlje dugorogo govedo, nazivom je imalo Sl. 11. PRETPOVIJESNI CRTEŽ TURA IZ PEĆINE LASCAUX

značenje oploditelja i Boga Sunca. Drži se da se iz zapadne Azije i sjeverne Afrike,

Dostupno na https:// hr.wikipedia.org/wiki/Tur, pristupljeno 20.I. 2019.

izumrlo zbog krčenje hrastovih šuma i lova. Lik goveda tura nalazi se u grbu

u mlađemu kamenomu dobu, proširilo cijelom Europom. U 16. stoljeću govedo je Velike Gorice od 1995. godine. Prema tekstu dostupnom na http://free-zg.t-com.hr/Vinko-Bagaric/slike/www-Tur-uradu.jpg, pristupljeno 21. XI. 2018.

Sl. 12. TUR SE BRANI OD NAPADA VUKA Heinrich Harder (1858. – 1935.) Dostupno na https:// hr.wikipedia.org/wiki/Tur, pristupljeno 20.I. 2019.

Sl. 14. IZRADBA SKULPTURE GOVEDA TUR Voditelj projekta akademski slikar i kipar Vinko Bagarić Dostupno na http://free-zg.t-com.hr/Vinko-Bagaric/slike/www-Tur-u-radu.jpg, pristupljeno 20. XI. 2018.

GOVEDO TUR / BOS PRIMIGENIUS Da bi mi zdravo, plemenita grofijo, noseći ime plemenitog Tura, s turom na plemenitim vodama Odri i Lomnici, s glavom na zelenom vanjkušu Vukomerica i s opancima na zelenoj vodi Ljutovida Posavca. Antun Gustav Matoš, 1910.

Sl. 13. EVANĐELISTAR MR 153, EVANĐELIST LUKA, 11. stoljeće napisao Duh, zagrebački biskup, 109 listova (pergament), 12, 2 x 19,6 cm Čuva se u Zagrebu, gdje je zbog arhivskog broja MR 153 dobio i ime. Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str. 243., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

Sl. 15. GRB GRADA VELIKA GORICA Dostupno na http://www.wikiwand.com/bs/Velika_Gorica, pristupljeno 20. XI. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

ISTARSKO GOVEDO, BOŠKARIN / ISTRIAN CATTLE

Sl. 17. ISTARSKO GOVEDO BOŠKARIN Dostupno na https:// www.istrianet.org/istria/fauna/ cattle/05_0303glasistre.htm, pristupljeno 12. I. 2019.

Sl. 16. ISTARSKO GOVEDO, BOŠKARIN / ISTRIAN CATTLE Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 164., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

ISTARSKO GOVEDO, BOŠKARIN / ISTRIAN CATTLE Pripada skupini podolskih goveda čiji su preci došli u Istru s rimskim legijama početkom nove ere. Snažne je i grube konstrukcije. Sive je boje s nijansama tamnijeg pigmenta koji čini naočale oko očiju i tipično crno nepce. Koristilo se za poslove na polju i za vuču. Zbog pomanjkanja hrane često brsti dostupno lišće s drveća. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : u potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58. Sl. 18. DOPISNICA I RAZGLEDNICA HRVATSKE IZVORNE PASMINE

Sl. 19. – 20. ISTARSKO GOVEDO – HRVATSKA POŠTANSKA MARKA dizajn: Ana Žaja Petrak i Mario Petrak; vrijednost: 2,8 HRK; veličina: 35,5 x 25,56 mm; papir: bijeli, 102 g, gumirani; zupčanje: češljasto, 14; tisak: višebojni ofset; Tiskara: Zrinski d. d., Čakovec; datum izdanja: 20. III. 2007. naklada: 200000 Dostupno na https:// www.epostshop.hr/hrvatskeautohtone-pasmine-istarskogovedo/pid/1308, pristupljeno 12. I. 2019.

- ISTARSKO GOVEDO Dostupno na https://www.epostshop.hr/hrvatske-autohtone-pasmine-istarsko-govedo/pid/1308, pristupljeno 12. I. 2019.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

ISTARSKO GOVEDO, BOŠKARIN / ISTRIAN CATTLE Postoji nekoliko teorija o podrijetlu istarskoga goveda. Smatra se da je u naše krajeve dospjelo s rimskim legijama, avarskim hordama ili da je već od pamtivijeka na tom području. Dostupno na https://www.posta.hr/hr/pregled-postanskih-maraka/195?m=1337, pristupljeno 21. XI. 2018. Sl. 21. ROGOVI ZA IZRADBU ČEŠLJEVA I NAKITA Dostupno na http://zgmagazin.com.hr/kravlje-rogovepretvara-u-cesljeve/, pristupljeno 25. XI. 2018.

ISTARSKO GOVEDO, BOŠKARIN / ISTRIAN CATTLE Istarsko govedo (boškarin) je na područje današnje Hrvatske stiglo podunavskom i mediteranskom rutom, preko južne Italije. Pripada podolskoj skupini goveda. Nastanjeno je na području Istre i kvarnerskog otočja od davnina o čemu svjedoče arheološki nalazi na više lokaliteta u Istri (Kanegra – Sičalski zaljev, Hijenska špilja – Buje, Golupska jama – Buzet, Pećina sv. Ane – Trsat, Kupića pećina – Oranje, Pećina na Doleh i Šandalja II. Pula. Najvjerojatnije su na naša područja došla iz stepa južne Rusije i Besarabije. Prema tekstu Istarsko govedo. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb: Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 164., (Knj. Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 22. ČEŠALJ I NARUKVICA OD ROGA, ručni rad Antun Penezić, češljar

ANTUN PENEZIĆ, ČEŠLJAR Antun Penezić, jedini hrvatski češljar izrađuje češljeve i nakit od rogova, najčešće istarskog boškarina. Šuplji dio roga reže na pločice iz kojih kroji češljeve. Izrezan rog se kuha, grije na plamenu pa preša u preši na 120° C. Najbolji su rogovi od životinje stare između 7 do 8 godina. Za svoj rad Penezić je osvojio šest zlatnih medalja i ušao u katalog Europske unije o starim tradicijskim zanatima. Od Hrvatske obrtničke komore dobio je status Obrt s tradicijom, umjetnički obrt s autorskim pravom i zaštitnom markicom. Dostupno na http://zg-magazin.com.hr/kravlje-rogove-pretvara-u-cesljeve/, pristupljeno 25. XI. 2018.

Sl. 23. ISTARSKO GOVEDO Dostupno na http:// proleksis.lzmk.hr/28358/, pristupljeno 18. II. 2019.

ISTARSKO GOVEDO, BOŠKARIN / ISTRIAN CATTLE O kulturološkoj važnosti istarskog goveda svjedoči njegova integriranost u gotovo sve folklorne manifestacije toga područja. Svake se godine održavaju redovite uzgojne i folklorne izložbe istarskog goveda u Višnjanu i Kanfanatu. Kao motiv se pojavljuje u brojnim kulturnim i povijesnim osobinama Istre i kvarnerskog otočja. Prema tekstu Istarsko govedo. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb: Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 165., (Knj. Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 24. JARAM ZA VOLOVE Dostupno na https:// www.proprofs.com/quiz-school/ story.php?title=koliko-poznajetetradiciju, pristupljeno 18. II. 2019.

ISTARSKO GOVEDO, BOŠKARIN / ISTRIAN CATTLE Boja tijela istarskog goveda je svijetlosiva do bijela s prijelazima na tamnije varijante. Rogovi su mu veliki od 50 do 120 cm i u obliku lire. Godine 2008. prihvaćen je Uzgojni program za istarsko govedo. Trajnu zaštitu istarskog goveda vodi Agencija za ruralni razvoj Istre. Uzgaja se na području Istre i primorskogoranske županije. Prema tekstu Istarsko govedo. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb: Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 166., (Knj. Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

KRČKO GOVEDO / KRK ISLAND CATTLE KRČKO GOVEDO / KRK ISLAND CATTLE Krčko govedo pripada velikoj grupi podolskih goveda, koja su u Hrvatsku došla s rimskim legijama u prvim stoljećima nakon Krista. Krčko govedo najvjerojatnije je nastalo izdvajanjem iz populacije starih podolskih goveda na kvarnerskom prostoru

naknadnim

povratnim

križanjem

subalpskim

podolskim

Sl. 25. VRŠIDBA NA KRKU, 1948.

pasminama. U starim zapisnicima krčke gospodarske zadruge, vidi se odakle su i

Mila Kumbatović(1915. – 2004.)

s koliko ljubavi nabavljani rasplodni bikovi. Krčko govedo je rijedak primjer

Dostupno na http://apoliticni.hr/ retrospektivna-izlozba-milekumbatovic-krka-do-galaksija/, pristupljeno 18. XI. 2018.

umjesnog i uspjelog rada, jer ono predstavlja jedan zaseban i dobar tip primigenog romanskog goveda. Prema tekstu Goveda : Krčko govedo. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 308., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

KRČKO GOVEDO / KRK ISLAND CATTLE Od 1897. godine na Krku su održavane izložbe krčkoga goveda, posebno rasplodnih goveda i njihovog pomlatka, uz dodjelu nagrada najuspješnijim uzgajivačima. Krčko govedo stoljećima je bilo nezaobilazan dio identiteta krčkih sela i krajobraza. Nažalost, taj je povijesno-kulturni identitet danas zaboravljen, pisani podaci o pasmini vrlo oskudni, a pasmina izumrla. Prema tekstu Goveda : Krčko govedo. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina

Sl. 26. LOKVA DIVIŠKA – OTOK KRK, 450 m Dostupno na https://www.pdknezgrad.hr/blog/otok-krk/, pristupljeno 25. I. 2019.

Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 308., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

KRČKO GOVEDO / KRK ISLAND CATTLE Krčko govedo je bilo rasprostranjeno na otoku Krku, Cresu, Lošinju i Rabu. Današnja populacija nije evidentirana i smatra se da je izumrla u drugoj polovini 20. stoljeća. Kao i kod drugih izvornih pasmina goveda, koja su nestala s pašnjaka, bez krčkoga goveda gotovo je nemoguće održati postojeća staništa primorskih travnjaka otoka Krka, kao i prateću agrobioraznolikost. To je još važnije ako se zna da je otok Krk s više od 1300 biljnih vrsta naš floristički najbogatiji otok. Prema tekstu Goveda : Krčko govedo. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 308., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

LIČKA BUŠA LIČKA BUŠA Jedna od najmanjih pasmina goveda na svijetu, pravi patuljak u odnosu na istarsko i slavonsko govedo. Većina je smeđe boje s kratkim rogovima i tamnim papcima. Tipično je govedo našeg krša gdje se koristi kao mliječno-radno govedo Sl. 29. SIR ŠKRIPAVAC Jedan od pravih autohtonih hrvatskih proizvoda je sir škripavac koji se radi u Lici i na Kordunu. Najčešće se proizvodi od kravljeg mlijeka, a dostupan je i od kozjeg. Za proces proizvodnje karakteristično je da se procijeđeno mlijeko siri neposredno nakon mužnje. Budući da se izrađuje od termički neobrađenog mlijeka, vrlo su važne higijenske mjere pri proizvodnji zbog rizika od zaraze bakterijama. (Tekst na https:// gastro.24sata.hr/spajza/kakoposluziti-skripavac-6859, pristupljeno 13. I. 2019.)

u ekstenzivnom sustavu proizvodnje. KRITIČNO UGROŽENO: preostalo nekoliko desetaka primjeraka. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

Dostupno na https:// commons.wikimedia.org/w/ index.php?curid=4583204, (Autor Roberta F., CC BY-SA 3.0) pristupljeno 13. I. 2019.

Sl. 27. LIČKA BUŠA Dostupno na https://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Busa_1.jpg, pristupljeno 13. I. 2019.

POSAVSKA GULJA, POSAVSKO GOVEDO / POSAVINA CATTLE POSAVSKA GULJA, POSAVSKO GOVEDO / POSAVINA CATTLE Posavska gulja je pasmina goveda nastala u slivnom području rijeke Save. Osobiti mikroklimatski uvjeti, vegetacijski pokrov, način korištenja tla i drugi uvjeti poticali su oblikovanje posavske gulje kao pasmine goveda skromnije veličine tjelesnog okvira, snažnog, izdržljivog i ustrajnog u poljodjelskim poslovima, neznatnih zahtjeva u pogledu hranidbe i smještaja, otpornijeg na bolesti te umjerenih prinosa mesa i mlijeka. Prema tekstu Posavska gulja. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 310., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 31. VUČEDOLSKA ČIZMICA, 3. tisućljeće prije Krista; pronađena u podu vučedolske kuće 2007. godine; snimio: Aleksandar Durman; fototeka: Gradski muzej Vukovar Sl. 30. POSAVSKA GULJA, POSAVSKO GOVEDO / POSAVINA CATTLE Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 310., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

POSAVSKA GULJA, POSAVSKO GOVEDO / POSAVINA CATTLE Posavska gulja bila je prije svega radno govedo, u manjoj mjeri značajno zbog proizvodnje mlijeka, mesa, stajnjaka i kože. Uvjeti držanja bili su skromni. Goveda su veći dio godine boravila na pašnjacima, a samo su tijekom zime kratko

Keramička čizmica s ornamentima karakterističnim za vučedolsku kulturu je pronađena na lokalitetu Vučedol kod Vukovara. Datira iz razdoblja od oko 2 800. godine prije Krista. Na istom je mjestu 1938. pronađena vučedolska grlica. Dostupno na http://novena.hr/vr/ mdc/vodic_muzeja/files/assets/ seo/page514.html, pristupljeno 18. II. 2019.

držana u skromnim nastambama (nadstrešnicama). Tijekom druge polovine XX. stoljeća uslijed intenzivnog pretapanja posavske gulje simentalskom i holštajn pasminom goveda posavska gulja je izumrla. Posavska gulja ima povijesnu važnost u svakodnevnici života ruralne sredine slivnog područja rijeke Save. Prema tekstu Posavska gulja. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 310., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 32. OPANČIĆI

SIVO DALMATINSKO GOVEDO, SIVO GOVEDO / GREY DALMATIAN CATTLE SIVO DALMATINSKO GOVEDO, SIVO GOVEDO / GREY DALMATIAN CATTLE Sivo dalmatinsko govedo nastalo je sustavnim uzgojnim radom, križanjem sa

Marija Gregić, 1981., Satnica Đakovačka – Muzej Đakovštine; E1029. Dostupno na http://www.bastinaslavonija.info/ TematskeCjeline.aspx?id=314, pristupljeno 18. II. 2019.

sivim austrijskim govedom iz Tirola. U Knin je već 1898. godine uvezeno nekoliko rasplodnih grla sive oberintalske pasmine. Zakonom iz 1908. godine propisano je da bušu u kraškim predjelima treba pretapati čistokrvnim sivim austrijskim govedom. Posebno je intenzivan uzgojni rad na oblikovanju sivog dalmatinskoga goveda bio u razdoblju od 1956. do 1973. godine kada je u Kninu uspostavljen Centar za umjetno osjemenjivanje. Sivo dalmatinsko govedo osim paše često koristi brst nižeg raslinja krša, čime pozitivno utječe na funkcionalno održavanje okoliša. Nerijetko su se volovi i krave te pasmine susretali i u zapregama. Prema tekstu Sivo dalmatinsko govedo. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 310., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 33. SIVO DALMATINSKO GOVEDO, SIVO GOVEDO/ GREY DALMATIAN CATTLE Dostupno na https://www.agroklub.com/stocarstvo/gdje-je-nestalo-sivo-dalmatinsko-govedo/36551/, pristupljeno 25. XI. 2018. Sl. 34. KRAVLJE ZVONO – KLEPETUŠA Dostupno na https:// hr.wikipedia.org/wiki/ Kravlje_zvono, pristupljeno 12. II. 2019.

SIVO DALMATINSKO GOVEDO, SIVO GOVEDO / GREY DALMATIAN CATTLE Sivo dalmatinsko govedo štiti se Zakonom o potvrđivanju Konvencije o biološkoj raznolikosti, Zakonom o poljoprivredi, Zakonom o stočarstvu, Zakonom o zaštiti prirode, Zakonom o veterinarstvu, Zakonom o zaštiti životinja, Zakonom o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju, Zakonom o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, Strategijom i akcijskim planom zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske, Nacionalnim programom očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj. Prema tekstu Sivo dalmatinsko govedo. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 315., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

SLAVONSKO PODOLSKO GOVEDO, PODOLSKO GOVEDO, SLAVONSKI PODLAC / SLAVONIAN SYRMIAN PODOLIAN CATTLE SLAVONSKO PODOLSKO GOVEDO, PODOLSKO GOVEDO, SLAVONSKI PODLAC / SLAVONIAN SYRMIAN PODOLIANCATTLE Porijeklo mu je slično istarskom, ali je srodnije podolcima iz Ukrajine, Mađarske i Rumunjske. Nešto je manje od Istarskog, ali mu je raspon rogova oko 100 cm veći. Koristilo se za rad na polju i teglenje, a u manjoj mjeri za mlijeko i meso. Najčešće uzgojno područje bila je Baranja. KRITIČNO UGROŽENO: preostalo nekoliko desetaka primjeraka. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 35. SLAVONSKO PODOLSKO GOVEDO, PODOLSKO GOVEDO, SLAVONSKI PODLAC / SLAVONIAN SYRMIAN PODOLIANCATTLE Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 170., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL) Sl. 36. VOLIM MLIJEKO

SLAVONSKO PODOLSKO GOVEDO, PODOLSKO GOVEDO, SLAVONSKI PODLAC / SLAVONIAN SYRMIAN PODOLIANCATTLE Slavonsko-srijemski podolac pripada skupini podolskih goveda koja su na područje

ravničarske

Hrvatske

dospjela

podunavskom

rutom.

Područje

ravničarskog dijela Hrvatske naselilo je prije dva tisućljeća pristižući s rimskim

Nika Butković, učenica 2. razreda OŠ Podmurvice 2/4, Rijeka Dostupno na http://www.volimmlijeko.hr/galerija-vise/ pobjednicki-radovi-5, pristupljeno 3. II. 2019.

legijama koje su prodirale prema ušću Dunava, a pola tisućljeća kasnije s avarskim plemenima s istoka. Postoje pretpostavke da potječe iz Podolije i Volhinije, stepskih područja Rusije i Ukrajine. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje goveda. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 160., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

SLAVONSKO PODOLSKO GOVEDO, PODOLSKO GOVEDO, SLAVONSKI PODLAC / SLAVONIAN SYRMIAN PODOLIANCATTLE Slavonsko-srijemski podolac je služilo za obradu tla i vuču tereta kao i za proizvodnju mesa, mlijeka, stajnjaka i kože. Postoji niz arheoloških nalaza na kojima su pronađeni uporabni i ukrasni predmeti stari i više tisuća/stotina godina (žare, ukosnice) s jasnim stiliziranim prikazima cijelih životinja ili njihovih dijelova. Time arheološki nalazi neupitno povezuju ovu pasminu s povijesnim i

Sl. 37. SLAVONSKO PODOLSKO GOVEDO, PODOLSKO GOVEDO, SLAVONSKI PODLAC / SLAVONIAN SYRMIAN PODOLIANCATTLE Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 170., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

kulturnim identitetom podneblja. Slavonsko-srijemski podolac je iznimno snažno radno govedo za obavljanje najtežih poslova u polju. Pasmina je cijenjena i u proizvodnji mesa. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje goveda. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 159., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

ZAGORSKO CRVENO GOVEDO, ZAGORSKO GOVEDO, DOMAĆA ZAGORSKA PASMINA/ ZAGORJE RED CATTLE ZAGORSKO CRVENO GOVEDO, ZAGORSKO GOVEDO, DOMAĆA ZAGORSKA PASMINA/ ZAGORJE RED CATTLE Sl. 38. KRAVE U TUNELU Jure Divić Dostupno na https://i2.wp.com/ fotografija.hr/wp-content/ uploads/2018/09/ Jure_DIVIC_Krave_u_tunelu.jpg? ssl=1, pristupljeno 28. II. 2019.

Zagorsko crveno govedo nastalo je križanjem domaćih populacija goveda, vjerojatno u tipu buše, s austrijskim govedima, koje je započelo početkom 19. stoljeća na području Konjščine u Hrvatskom zagorju. Kao odličnu pasminu, koja se može usporediti s najboljim europskim pasminama, ističe je župnik Milan Kučenjak u djelu Govedarstvo iz 1879. godine. Oton Frangeš 1907. godine navodi se takova stoka smatrala posebnom crvenom zagorskom pasminom. Prema tekstu Zagorsko crveno govedo / Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 316., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

ZAGORSKO CRVENO GOVEDO, ZAGORSKO GOVEDO, DOMAĆA ZAGORSKA PASMINA/ ZAGORJE RED CATTLE Sl. 39. CRVENI BIK, 1972.

Uz crvena, navode se i goveda žute zagorske pasmine izložena na Jubilarnoj

Ivan Generalić (1914. – 1992.)

gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891. godine. Postupnim uvođenjem

Dostupno na http://croatia.eu/ article.php?lang=1&id=42, pristupljeno 18. I. 2019.

simentalskoga goveda dolazi do daljnjeg križanja, pri čemu nastaje domaće crvenošaro govedo, a dotadašnje većinom jednobojno crveno zagorsko govedo, postaje sve šarenije. Postupno se i crvenošaro govedo gubi, odnosno pretapa u današnje hrvatsko simentalsko govedo. Prema tekstu Zagorsko crveno govedo. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 316., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

ZAGORSKO CRVENO GOVEDO, ZAGORSKO GOVEDO, DOMAĆA ZAGORSKA PASMINA/ ZAGORJE RED CATTLE Sl. 40. PROLJEĆE

Prema zapisima Janka Iblera na Jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi u

Krsto Hegedušić (1901. – 1975.)

Zagrebu 1891. godine, u sklopu Izložbe goveda za rasplod, izloženo je devet grla

ulje, tempera na platnu, 121 x 138 cm, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1960.

crvene i žute zagorske pasmine. Po zastupljenosti zagorska je pasmina bila četvrta

Iz knjige Hegedušić, Krsto. Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1974., str. 42., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 HEG/N)

na području Hrvatske i Slavonije. Na natjecanju krava muzara najviše mlijeka dala je domaća krava zagorske pasmine, koja je imala 16 godina. Crveno zagorsko govedo je gotovo 150 godina bilo nezaobilazan dio identiteta sela i krajobraza sjeverozapadne Hrvatske. Nažalost, taj je povijesno-kulturni identitet danas zaboravljen, pisani podaci o pasmini iznimno su oskudni, pasmina je izumrla, a njezinu kulturno-povijesnu važnost gotovo je nemoguće obnoviti. Prema tekstu Zagorsko crveno govedo. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 316., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

ZAGORSKO CRVENO GOVEDO, ZAGORSKO GOVEDO, DOMAĆA ZAGORSKA PASMINA/ ZAGORJE RED CATTLE O, Frangeš 1907. godine objavljuje fotografiju crvenog zagorskog goveda s potpisom: Krava crvene zagorske pasmine, osam godina stara. Opis crvenog zagorskoga goveda šturo objavljuje Ljudevit Prohaska (1923.), profesor stočarstva na višem kraljevskom učilištu u Križevcima, dok profesori Veterinarskog fakulteta u Sarajevu i Agronomskog fakulteta u Zagrebu Ivan Šmalcelj i Ante Rako daju 1958. godine opis domaćeg crvenošaroga goveda, tako da de na osnovi tih podataka može donekle rekonstruirati pasminu. Prema tekstu Zagorsko crveno govedo. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 317., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 41. MOJ PARIZ Ivan Generalić (1914. – 1992.)

ZAGORSKO CRVENO GOVEDO, ZAGORSKO GOVEDO, DOMAĆA ZAGORSKA

ulje na staklu, 160 x 120 cm, 1972.

PASMINA/ ZAGORJE RED CATTLE

Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str. 276., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

Zagorsko govedo je bilo krajem 19. stoljeća prošireno na području Hrvatskog zagorja, Varaždinštine, dijela Zagrebačke i Križevačke županije te dijela Podravine. Tada je bila dominantna pasmina goveda na području Varaždinske županije, koja je tada obuhvaćala i Hrvatsko zagorje. Već 1896. godine O. Frangeš navodi kako je pasmina preostala samo u zabitim gorskim selima Ivanščice, a 1923. godine Lj. Prohaska ističe da crvena zagorska pasmina razmjerno brzo nestaje, jer je narod više zavolio šarena (pincgavska) goveda. Za Izložbu i sajam rasplodne stoke u Zagrebu 5977. godine, planirano je izložiti crvenu zagorku, ali nije predstavljena među 683 izloženih goveda, te se više ne navodi u popisima stoke u Hrvatskoj. Zagorsko govedo je gotovo sigurno izumrlo, odnosno pretopljeno je početkom 20. stoljeća u hrvatsko simentalsko govedo i nema više nikakav značaj. Prema tekstu Zagorsko crveno govedo. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 317., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL) Sl. 42. NA DRAVI, 1960. Krsto Hegedušić(1901. – 1975.)

ulje, tempera na platnu, 121 x 138 cm, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1960. Iz knjige Hegedušić, Krsto. Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1974., str. 42., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 HEG/ N)

PREDMETNE LEGENDE Lijepe naše životinje : katalog izložbe

BIK Slavo Striegl (1919. -) tempera, tehnika s voskom, 40 x 60 cm Dostupno na http://www.moderna-galerija.hr/slavo-striegl/, pristupljeno 20. I. 2019 Sl. 43. BIK Vojin Bakić (1915. – 1992.) Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str., 45, (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

BIK Slavo Striegl (1919. -) linorez, 150 x 208 mm Dostupno na https://galerija-striegl.hr/izlozbe/slavo-striegl-grafike-2/, pristupljeno 20. I. 2019

BIK BUŠE (BUŠAN) Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 10., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

HLEBINE, (HUSOVCI), 1931. Krsto Hegedušić (1901. – 1975.) ulje, tempera na drvu, 73,5 x 100 cm, Moderna galerija HAZU, Zagreb, sig. d. d. K Heg 1931. Sl. 44. BIK – HRVATSKA POŠTANSKA MARKA

Iz knjige Hegedušić, Krsto. Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1974., str. 28., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 HEG/N)

HRVATSKA LIKOVNA UMJETNOST – BAKIĆ vrijednost: 4,6 HRK; dizajn: Ivana Vučić i Tomislav-Jurica Kaćunić, dizajneri iz Zagreba; fotografija: Tošo Dabac (Bik), fotografija je preuzeta iz Arhiva Tošo Dabac pri MSU-u, vlasnik: Grad Zagreb; veličina: 42,60 x 35,50 mm; papir: bijeli, 102 g, gumirani; zupčanje: češljasto, 14; tisak: višebojni ofset; Tiskara: Zrinski d.d., Čakovec; datum izdanja: 1. 12. 2015.; naklada: 100 000 po motivu Dostupno na https:// www.posta.hr/pregled-postanskihmaraka/195?m=53814, pristupljeno 18. I. 2019.

ISTARSKO GOVEDO – HRVATSKA POŠTANSKA MARKA Općina Višnjan – središte istarskog boškarina; Poreč, 12/2007. – Općina Višnjan – razglednica

KRALJEVO POVLAČENJE Vladimir Becić (1886. – 1954.) Slika je iz privatne zbirke i premijerno je pokazana na izložbi u Klovićevim dvorima 2018. – 2019. Slika prikazuje kralja Petra I. kako napušta Srbiju na dvokolici s volovskom zapregom inspirirala je i Johna Forda. Dostupno na https://https://www.jutarnji.hr/kultura/art/sva-remek-djela-vladimirabecica-prizor-kralja-petra-i-kako-napusta-srbiju-na-dvokolici-s-volovskom-zapregominspirirao-je-i-johna-forda/8135966/ i www.vecernji.hr/kultura/prvi-ratni-reporter-sbalkana-1287007, pristupljeno 18. I. 2019.

KRAVE Ivan Generalić (1914. – 1992.) Naslovna stranica kataloga Svijet knjige br. 2/1993., travanj, svibanj, lipanj

KUPREŠKI ORAČ, 1917. Gabriel Jurkić (1886. – 1974.) akvarel, pastel na papiru, 44 x 64,5 cm Iz knjige Reberski, Ivanka. Gabriel Jurkić : od realizma do secesije, od simbolizma do impresije. Zagreb : Školska knjiga, 2008., str. 67., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 JURK g/N) Sl. 45. BIKOVI I KRAVE Marica Vrkljan Bazjak (1956. - )

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 46. PROLJETNO ORANJE Vladimir Becić (1886. – 1954.)

Dostupno na http://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/izlozba-slika-vladimiru/37264, pristupljeno 18. II. 2019.

NA PAŠI, 1938.

Dostupno na https://www.psportal.eu/2018/12/06/vladimirbecic-u-klovicevim-dvorima/, pristupljeno 1. XII. 2018.

Ivan Generalić (1914. – 1992.) Iz knjige Bašičević, Dimitrije. Ivan Generalić. Zagreb : Društvo historičara umjetnosti, 1962., str. 35., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 BAŠ i/N)

NASLOVNICA KATALOGA SAJMA, ZAGREB 1953. Naslovnicu izradio: Milan Ćujić Dostupno na https://www.njuskalo.hr/strucna-literatura/katalog-sajmova-fnrj-zagreb1953-naslovnica-milan-cujic-ak-slikar-oglas-22894022, pristupljeno 20. I. 2019.

MUŠKARAC U BLAGDANSKOM KOŽUHU Okolica Vinkovaca, Slavonija Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura. Na razmeđu svjetova i epoha. Zagreb : Barbat, 2001., str. 238., (Knjižnica Medveščak sig. 39 HRV/N)

Sl. 47. ROĐENJE Julije Klović (1498. – 1578.)

SIMBOL EVANĐELISTA – DETALJ SLIKANOG RASPELA – STON, SV. NIKOLA

časoslov, XV. stoljeće, Parma

Blaž Jurjev Trogiranin (1412. – 1448.)

(razglednica)

Iz knjige Prijatelj, Kruno. Dubrovačko slikarstvo XV. – XVI. stoljeća. Zagreb : Izdavačko poduzeće Zora, 1968., str. 12., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 PRIJ d/N)

SPOMENIK ISTARSKOM GOVEDU-BOŠKARINU autori: Gualtiero Mocenni i Simone Mocenni Beck Pazina, spomenik isklesan u bloku istarskog kamena. Dostupno na https://www.glasistre.hr/zadnja/slavlje-proslosti-i-tradicije-usmjereneprema-buducnosti-565173, pristupljeno 12. II. 2019.

VOLOVSKI JARAM Jaram je napravljen od najboljeg zdravog tvrdog drveta lijesa i dobro okovan. Dostupno na https://uskok-sosice.hr/volovski-jaram/, pristupljeno 12. II. 2019.

ZIMSKO JUTRO Gabriel Jurkić (1886. – 1974.) ulje na platnu, 100 x 150 cm, Muzej i galerija Franjevačkog samostana Gorica, Livno Iz knjige Reberski, I. Gabriel Jurkić : od realizma do secesije, od simbolizma do impresije. Zagreb : Školska knjiga, 2008., str. 159., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 JURK g/N)

GOVEDO - KNJIŽEVNA TEMA Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 48. SV. LUKA S POLIPTIHA – DUBROVNIK, SAKRISTIJA CRKVE MALA BRAĆA Pier Antonino Palmerini Pier Antonino Palmerini pripada tradiciji urbinskog slikarstva, prije pojave Raffaella Santija. Godine 1526. dolazi u Dubrovnik i ostaje do 1530. Iz knjige Prijatelj, Kruno. Dubrovačko slikarstvo XV. – XVI. stoljeća. Zagreb : Izdavačko poduzeće Zora, 1968., str. 75., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 PRIJ d/N)

KRAVA ČITA NOVINE Krava čita novine u carstvu hladovine. Dva je slova pročitala, a tri lista progutala. Grigor Vitez (1911. – 1960.)

Dajem mala i kravu i tele, da poljubim tvoje grudi bijele. (ganga) Sl. 49. MAMURLUCI I POBJEŠNJELA KRAVA Augustin Tin Ujević (1891. – 1955.) ovitak, oprema: Miljenko Stančić (1926. – 1977.) Zagreb : Lykos, 1956., 84 str. (ovitak knjige)

Ima mala posla priko glava, pomust kravu i učupat trave. (ganga)

Otkad selom veterinar šeće, krava vola ni pogledat neće. (ganga)

Zaludu mliko u krave, kada nema uprave. (narodna izreka) Sl. 52. BIKIJADA I SEOSKA OLIMPIJADA

Sl. 50. KRAVA NA MJESECU animirani film, 1959. redatelj: Dušan Vukotić (1927. – 1962.); scenarij: Dušan Vukotić studio: Zagreb film; premijera: 1959.; trajanje: 10 min Dostupno na https:// www.imdb.com/title/tt0175826/ mediaviewer/rm759650560, pristupljeno 12. I. 2019.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Radošić Škopljance, Dalmatinska zagora Dostupno na https://www.agroklub.com/sajmovi-dogadjanja/prije-ce-coviku-pomoci-bik-nego-drzava/17872/,

Sl. 51. KRAVA NA MJESECU – slikovnica

pristupljeno 18. I. 2019. tekst: Dušan Vukotić (1927. – 1962.) ilustracije: Dušan Vukotić, Rudolf Borošak. Zagreb : Školska knjiga, 1969.

Sl. 53. SONJA I BIK – film komedija, romantika redatelj: Vlatka Vorkapić glumci: Judita Frankovic, Goran Bogdan, Csilla Barath Bastaić godina: 2012. Dostupno na https://www.konzum.hr/Akcije/K-Videoteka/39.-kolo/Sonja-i-bik, pristupljeno 18. I. 2019.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

KONJ

KONJI(Equidae) Davni predak današnje porodice konja nazire se u fosilnim ostacima u malom sisavcu veličine lisice, a prebivao je na području današnje Europe i Sjeverne Amerike. Dva pretpostavljena neposredna divljaka modernoga konja su tarpan (Equusferus) i Przewalskii (Equusprzewalskii). Tarpan je obitavao na južnim Sl. 55. KONJSKA POTKOVA Dostupno na http:// proleksis.lzmk.hr/slike1/p1042.JPG, pristupljeno 1. XII. 2018.

područjima istočne Europe sve do kraja 19. stoljeća. Posljednji tarpan ubijen je u Ukrajini 1879. godine, u regiji Herson. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje konja. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 122., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

KONJI(Equidae) Najstarije informacije o pripitomljavanju i uporabi konja potječe iz bakrenog doba s područja današnje istočne Ukrajine i sjeveroistočne Rusije. Prva uporaba konja u ratu i poljodjelstvu zabilježena je na Bliskom istoku od 3 500 do 3 000 godina prije Krista. Sumerani su već u trećem tisućljeću prije Krista koristili konja za vuču bornih kola. Hetiti, koji su u 14. stoljeću prije Krista, vladali Sirijom poznavali su Sl. 56. KONJSKA PLOČA (POTKOVICA) Dostupno nahttp:// www.malovan.net/Lat/Tekst/188/ Ploca-potkovica, pristupljeno 1. XII. 2018.

dresuru konja. U Rimskom Carstvu konji su bili statusni simbol vodeće klase. Skitski konji činili su osnovicu za izgradnju snažne konjice Aleksandra Makedonskog. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje konja. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 122., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 57. KONJIĆ OD JANTARA S LUKA FIBULE Vrebac kraj Gospića, od 6. do 5. stoljeće prije Krista Iz knjige Balen – Letunić, Dubravka. Japodi : arheološka svjedočanstva o japodskoj kulturi u posljednjem pretpovijesnom tisućljeću. Ogulin : Matica hrvatska, Ogranak Ogulin, 2006., str. 59., (Knjižnica Medveščak, sig. 902/904 BAL j)

Sl. 54. TARPAN (Equusferus) Dostupno na https://en.wikipedia.org/wiki/Tarpan#/media/File:Steppentarpan.jpg, pristupljeno 1. XII. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

ZAPIS O KONJU Najstariji sačuvani podatak o konju u ratu (i na polju) je s Bliskog istoka i datira iz razdoblja od 3 500. do 3 000. godine prije Krista. Iz knjige Kulturni bestijarij. uredile Suzana Marjanić i Antonija Zaradija Kiš. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2007., str. 33., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KUL)

KONJI (Equidae) U razdoblju od oko 3 000 godina prije Krista do 1. stoljeća, u doba Ilira, na području Hrvatske pojavljuju se prvi konji i magarci. Prema tekstu Domestikacija, rasprostranjenost i izvornost domaćih životinja. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 32., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

KONJI (Equidae) Područje istočne Hrvatske bilo je još prije 2,5 tisuća godina važno za uzgoj i trgovinu konjima. Dolaskom na ta područja, Hrvati su zatekli konje koji su nastali

Sl. 58. URESNA PLOČICA U OBLIKU KONJIĆA Biskupija kraj Knina, avaroslavenska (slavensko-avarska) kultura, (od VI. do IX. st.) Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., , sv. I. (A – NOVE) str., 243., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N

križanjem izvornih s konjima perzijskog podrijetla te konjima ilirskih i keltskih plemena. Prodori Rimljana, Gota, Avara i Mongola ostavili su traga na populaciji konja iz koje se oblikovao domaći konj bušak. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje konja. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 123., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

KONJI (Equidae) Tijekom doseljavanja Hrvati su dovedene konje križali sa zatečenim. Na izvornim konjima značajan su trag ostavili i konji nomadskih osvajača. Mongolski su konji prvi put prodrli u područje Slavonije za osvajačkih pohoda Huna 375. godine te za osvajačkih pohoda Mongola pod Batukanom 1242. godine. Prodorom Turaka krajem XV. stoljeća arapski konji su se križali s izvornim kobilama. Prema tekstu Tradicijsko stočarenje i korištenje domaćih životinja. Ante Ivanković, Boro Mioč. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 40., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 59. KONJIĆ NA NJIHALJKI Laz Stubički, inv. br. 28397 Etnografski muzej Zagreb - Zbirka tradicijskih dječjih igračaka Dostupno na http://www.emz.hr/ Zbirke/Organizacija%20zbirki/ Zbirka%20tradicijskih%20dje% C4%8Djih%20igra%C4%8Daka, pristupljeno 20. I, 2019.

KONJI (Equidae) Prvi pisani podaci o uzgoju konja u Slavoniji datiraju iz 1374. godine kada je bosanski ban Tvrtko prigodom svog vjenčanja u Đakovu darovao đakovačkom biskupu Petru deset arapskih kobila i jednog pastuha. Ipak, pravim početkom djelovanja Đakovačke ergele uzima se 1506. godina s 90 konja arapske pasmine. Prema tekstu Tradicijsko stočarenje i korištenje domaćih životinja. Ante Ivanković, Boro Mioč. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 40., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

KONJI (Equidae) Danas na području Hrvatske zatičemo tri izvorne pasmine konja: međimurski konj, hrvatski posavac, hrvatski hladnokrvnjak. Hrvatska se skrbi o lipicanskoj pasmini konja kao genetskoj i kulturološkoj baštini. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje konja. Ante Ivanković. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 123., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 60. - 61. PEČAT KRALJA TVRTKA I. KOTROMANIĆA(1338. – 1391.) Dostupno na http:// www.enciklopedija.hr/ natuknica.aspx?ID=62877 i https:// hr.wikipedia.org/wiki/ Tvrtko_I._Kotromani%C4%87, pristupljeno 10. I. 2019.

Sl. 62. KONJSKI TRAMVAJ U ZAGREBU, kraj XIX. stoljeća foto: Mosinger Dostupno na http://tehnika.lzmk.hr/zaprezna-vozila/, pristupljeno 10. I. 2019.

Sl. 63. KOČIJA DRUŠTVA ZA SPAŠAVANJE, Zagreb, 2010. Dostupno na http://tehnika.lzmk.hr/zaprezna-vozila/, pristupljeno 10. I. 2019.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

DALMATINSKI BUŠAK, DALMATINSKI PONI, DALMATINSKI TOVARNI KONJ / DALMATINSKI BUŠAK HORSE DALMATINSKI BUŠAK, DALMATINSKI PONI, DALMATINSKI TOVARNI KONJ / DALMATINSKI BUŠAK HORSE Dalmatinski bušak pripada skupini izvornih konja nastalih na području mediteranske Hrvatske. Manji su, izdržljivi i snažni, pogodni za prijenos tereta tovara. Pretpostavlja se da su na njihovo oblikovanje utjecali rimski poniji, dovedeni u Dalmaciju tijekom rimskih osvajanja tadašnjeg Ilirika u 1. stoljeću nakon Krista, te konji dopremljeni za vladanja rimskog cara Dioklecijana, porijeklom Dalmatinca. U uzgoju konja posebno su se isticali rimski vojni veterani. Prema tekstu Konji : Dalmatinski bušak. Ante Ivanković, Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 300.,

Sl. 64. DALMATINSKI BUŠAK, DALMATINSKI PONI, DALMATINSKI KONJ, DALMATINSKI TOVARNI KONJ / DALMATINSKI BUŠAK HORSE Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 300., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

(Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

DALMATINSKI

BUŠAK,

DALMATINSKI

PONI,

DALMATINSKI

KONJ,

DALMATINSKI TOVARNI KONJ / DALMATINSKI BUŠAK HORSE U izvješću o uzgoju konja na području Austro-Ugarske (1848. - 1898.), major Hermann Gassebner (1899.) ističe kako se u Dalmaciji uzgajaju manji konji, vrlo živahni, neprekidno u uporabi, ponajprije kao tovarne životinje. U Izvješću o radu Zemaljske gospodarstvene uprave KH i Slovenije (1896.-1905.) u poglavlju o konjogojstvu Oton Frangeš navodi: - Visina tih konja vrlo je različita; imade ih od 110 cm., dakle od visine većega Ponya do 140 cm. U krašu, na strmim putovima, kroz gotovo neprohodno kamenje i gorje nose tovare od 200 do 400 kg. U tim prilikama nemade strane pasmine, koja bi domaćeg konja mogla dostići, a kamoli ga nadkriliti. Prema tekstu Konji : Dalmatinski bušak. Ante Ivanković, Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 300., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

DALMATINSKI

BUŠAK,

DALMATINSKI

PONI,

DALMATINSKI

KONJ,

DALMATINSKI TOVARNI KONJ / DALMATINSKI BUŠAK HORSE

Sl. 65. OSTRUGE HRVATSKOGA ODLIČNIKA IZ DRUGE POLOVINE IX. ST. Iz knjige Enciklopedija hrvatskih domaćih životinja. Varaždin : Katarina Zrinski, 2003., str. 63 (Knjižnica Medveščak sig. 636 03 ENC)

Dalamatinski bušak ima iznimnu kulturno-povijesnu važnost. Na starim fotografijama tradicijskih natjecanja poput Sinjske alke nalaze se mali konji u tipu dalmatinskog bušaka. Mogućim izumiranjem dalmatinskog bušaka Dalmacija bi nepovratno izgubila dio kulturno-povijesnog identiteta. Danas je moguće dalmatinskog bušaka koristiti kao sportsko-turističkog konja za jahanje, osobito u planinskim dijelovima Dalmacije. Prema tekstu Konji : dalmatinski bušak. Ante Ivanković, Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 301., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

HRVATSKI HLADNOKRVNJAK / CROATIAN COLDBLOODED HORSE HRVATSKI HLADNOKRVNJAK / (CROATIAN COLDBLOODED HORSE) Potječe od istih praroditelja kao i posavac. Kasnije dolazi pod veći utjecaj hladnokrvnih pasmina, prije svega belgijskog porijekla. Dobiven je čvrst radni konj, jakih kostiju, nešto teže, ali ne prevelike glave. Koristio se za poljoprivredne radove u područjima intenzivne poljoprivrede, prije svega u središnjoj Hrvatskoj. Sl. 66. HRVATSKI HLADNOKRVNJAK / CROATIAN COLDBLOODED HORSE Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 136., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

HRVATSKI HLADNOKRVNJAK / CROATIAN COLDBLOODED HORSE Hladnokrvnjak se uzgaja u Hrvatskoj od prve polovine devetnaestog stoljeća dopremanjem prvih hladnokrvnih konja belgijske pasmine na hrvatsko tlo. Domicilno uzgojno područje je Primorsko-goranske do Vukovarsko-srijemske županije. Boje su najčešće dorata u svim varijantama. Bio je namijenjen za rad s naglaskom na vuču. Danas je tu ulogu izgubio i postao konj za ekološku proizvodnju mesa. Prema tekstu Hrvatski hladnokrvnjak. Mato Čačić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 136., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 67. HRVATSKI POSAVAC / CROATIAN POSAVINA HORSE Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 128-, (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

HRVATSKI POSAVAC / CROATIAN POSAVINA HORSE HRVATSKI POSAVAC / CROATIAN POSAVINA HORSE Hrvatski posavac je izvornih pasmina konja nastala na području hrvatske Posavine nekontroliranim križanjem kobila slavonsko-posavskog konja bušaka i drugih lokalnih kobila nepoznatog podrijetla, prvotno s toplokrvnim (arapskim, lipicanskim, nonius, engleskim punokrvnim), a kasnije i s hladnokrvnim (barbanskim, ardenskim, prešeronskim i noričkim) pastusima. Hrvatski posavac ima veliku sposobnost prilagodbe na veliki broj negativnih okolišnih utjecaja. Sisačko-moslavačka županija je izvorni prostor nastanka te pasmine. I danas se uzgaja tradicijski. Najčešća im je boja dorat (tur. taman, smeđ, tamnosmeđ) u svim nijansama. Rjeđe se pojavljuju vranci (crn), alati (tur. crven, crvenkast, riđ), kulaši (tur. sivo-pepeljast, boje olova, mišje boje), izabela i druge boje te šarena svih nijansi. Prema tekstu Hrvatski posavac. Mato Čačić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 128., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 68. HRVATSKI POSAVAC / CROATIAN POSAVINA HORSE Dostupno na https://www.agroportal.hr/konjogojstvo/23272, pristupljeno 20. XI. 2018. Sl. 70. HAM, KOMOT, ORMA, KOMAĆA ZA KONJA

HRVATSKI POSAVAC / CROATIAN POSAVINA HORSE Naša najstarija pasmina nastala je križanjem prastarih slavenskih, ilirskih i keltskih konja, pa arapskih i konačno teških sjevernjačkih konja. To je temperamentan, snažan i otporan, ali vrlo skroman i poslušan srednje teški radni

Dostupno na https:// www.njuskalo.hr/stare-stvari/hamkonje-homot-oglas-2683510, pristupljeno 12. II. 2019.

konj koji se tradicijski uzgaja u velikim stadima na močvarnim ledinama Posavine. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58

HRVATSKI POSAVAC / CROATIAN POSAVINA HORSE Hrvatski posavac je srednje teški, široki i plemeniti nizinski konj, čvrstog hoda, čvrste konstrukcije, pravokutnog formata. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58

KRČKI PONI, KRČKI KONJ / KRK ISLAND PONY KRČKI PONI, KRČKI KONJ / KRK ISLAND PONY Krčki poni nastao je vjerojatno na osnovi starih rimskih ponija. U analima Commissiones et relationes Venetae venecijanski providur Antonio Vinciguerra 1480. godine navodi postojanje konja u tipu ponija (cavalli croati), lijepog i korisnoga konja proširenog na području otoka Krka. Talijanski povjesničar Daniele Farlati u petom tomu djela Illyricum sacrum 1775. navodi postojanje malog i elegantnoga krčkoga konja (Equi Veglenses). Prema tekstu Konji : Krčki poni. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 304., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

KRČKI PONI, KRČKI KONJ / KRK ISLAND PONY Profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu Albert Ogrizek proveo je od 1910. do 1914. godine znanstveno istraživanje populacije krčkih konja, na osnovi čega je opisao i uspostavio pasminski standard krčkog ponija te objavio u Austriji 1923. godine. Krčki poni ima za otok Krk, kao i za cijeli kvarnerski prostor, iznimnu kulturno-povijesnu važnost, koja nažalost nije prepoznata te pasmina nije poznata na tom prostoru. Sl. 70. KONJSKI SAMAR Dostupno na https:// www.proprofs.com/quiz-school/ story.php?title=koliko-poznajetetradiciju, pristupljeno 12. II. 2019.

Prema tekstu Konji : Krčki poni. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 304., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

KRČKI PONI, KRČKI KONJ / KRK ISLAND PONY Krčki poni pripada tipu tarpana, vrlo stare skupine konja. Populacija krčkog ponija nekad je bila proširena na najvećim kvarnerskim otocima Krku, Cresu, Lošinju i Rabu, ali je do početka 20. stoljeća preostala samo na otoku Krku. Za 1910. godinu navodi se 115 konja na otoku Krku, ali s dominantnim brojem križanaca. Nažalost, smatra se da populacija krčkog ponija više ne postoji, odnosno da je ta pasmina izumrla i danas ima samo kulturno-povijesnu važnost.

Sl. 71. STARINSKA UZDA I ŽVALE ZA KONJA Dostupno na http:// www.bolha.com/umetnine-starine/ ostale-umetnine-starine/starinskauzda-za-konja-1336728728.html? aclct=1530086496, pristupljeno 12. II. 2019.

Prema tekstu Konji : Krčki poni. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 305., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

LIČKI KONJ / LIKA HORSE LIČKI KONJ / LIKA HORSE Lički konj nastao je sustavnim oplemenjivanjem izvornog domaćeg ličkog konja, nepoznatog porijekla, s lipicancem. Na području Like postao je dominantna pasmina tridesetih godina 20. stoljeća. Sustavnu selekciju ličkoga konja vodila je od 1947. do 1953. godine ergela Novigrad na Dobri, uspostavljena pod nadzorom ergele Lipik.

Sl. 73. MEĐIMURSKI KONJ LAKŠEG TIPA KONJSKE ŽELJEZNICE U BUDIMPEŠTI 1894. (izvor A uraköziló; preuzeto iz Steinhausz, 1934.)

Zatvaranjem te ergele prestala je selekcija i nadzor ličkoga konja. Današnja populacija nije evidentirana i smatra se da je lički konj izumro u drugoj polovini 20. stoljeća. Prema tekstu Konji : Lički konj. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 306-, (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Dostupno na https://www.hpa.hr/ wp-content/uploads/2018/08/ medjimurski-konj-prva-knjigarodoslovlja.pdf pristupljeno 28. XI. 2018.

Sl. 72. LIČKA DILIŽANSA, kraj XIX. st. Dostupno na http://tehnika.lzmk.hr/zaprezna-vozila/, pristupljeno 10. I. 2019.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

MEĐIMURSKI

KONJ,

MEĐIMUREC,

MURAKOZI,

MURINSULANER, MUR INSULANER / MEĐIMURJE HORSE MEĐIMURSKI KONJ, MEĐIMUREC, MURAKOZI, MURINSULANER, MUR INSULANER / MEĐIMURJE HORSE Osnova za stvaranje pasmine bile su arapske, engleske punokrvne i domaće kobile nepoznatog podrijetla na koje su pripuštani noriker, peršeronski, flamanski i ardenski, te manje barbanti i burgundski pastusi. Pastusi su težine od 800 do 900 kg, a kobile od 650 do 800 kg. Najčešće se prema boji dlake javlja kao dorat (tur. taman, smeđ, tamnosmeđ), alat (tur. crven, crvenkast, riđ) i vranac - crn, a rjeđe u sivoj i izabela

Sl. 74. ZAPREGA OMNIBUSA U BEČU 1908. (WIENER LINIEN, 2014.) Dostupno na https://www.hpa.hr/ wp-content/uploads/2018/08/ medjimurski-konj-prva-knjigarodoslovlja.pdf, pristupljeno 28. XI. 2018.

boji. Taj je konj bio iznimno cijenjen kao transportni konj. Za potrebe konjske željeznice u Beču i Budimpešti godišnje je uzgojeno oko 1 500 grla. Prema tekstu Međimurski konj. Mato Čačić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 125., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

MEĐIMURSKI KONJ, MEĐIMUREC, MURAKOZI, MURINSULANER, MUR INSULANER / MEĐIMURJE HORSE

Sl. 75. MEĐIMURSKI KONJ

Izrazito je radni konj, snažan, marljiv, izdržljiv, inteligentan i vrlo privržen čovjeku. Potječe od domaćih toplokrvnih kobila križanih s noričkim pastusima koje su Međimurci zapazili prevozeći žitarice na područje tadašnje AustroUgarske. Diljem Europe bio je cijenjen kao transportni konj ili konj za vuču. KRITIČNO UGROŽEN : samo 40-ak grla. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom.

Muška omad međimurskog konja, 2009. Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 127., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

Sl. 77. ZAŠTITNI ZNAK I SIMBOL VRUĆEG ŽIGA MEĐIMURSKOG KONJA Dostupno na https://www.hpa.hr/ wp-content/uploads/2018/08/ medjimurski-konj-prva-knjigarodoslovlja.pdf, pristupljeno 19. I. 2019.

Sl. 76. OZNAČAVANJE VRUĆIM ŽIGOM PASMINE MEĐIMURSKI KONJ Dostupno na https://www.hpa.hr/wp-content/uploads/2018/08/medjimurski-konj-prva-knjiga-rodoslovlja.pdf, pristupljeno 19. I. 2019.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

LIPICANAC/ LIPIZZAN LIPICANAC/ LIPIZZAN Poslije bitke na Mohačkom polju 1526. godine i pada Slavonije pod tursku vlast, požeške su paše na pašnjacima Đakovačke biskupije imali ergelu s oko 100 rasplodnih arapskih kobila. Padom Turskog carstva Đakovačku je ergelu 1706. Sl. 78. LIPICANCI IZ ERGELE LIPIK Dostupno na https:// www.agroklub.com/agro-hobi/ lipicanci-iz-lipika/136/, pristupljeno 20. XII. 2018.

godine obnovio biskup Đuro Patačić. Sustavan uzgoj konja lipicanerske pasmine započinje nakon 1806. godine kada Dvorska ergela iz Lipica odlazi, pred Napoleonovim trupama, u Đakovačku ergelu. Prema tekstu Tradicijsko stočarenje i korištenje domaćih životinja. Ante Ivanković, Boro Mioč. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 42., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 79. LIPICANAC KAO MOTIV HRVATSKE POŠTANSKE MARKE Hrvatska pošta je pustila u optjecaj prigodni poštanski blok iz serije Zaštićene pasmine konja. Prigodni blok čini marka nominalne vrijednosti 15,00 kuna u nakladi od 30000 primjeraka. Autor prigodnoga bloka je Vladimir Buzolić-Stegu, dizajner iz Zagreba, a marka je napravljena prema fotografiji Domagoja Topića. Motiv marke je lipicanac a realizirana je u suradnji s Državnom ergelom Đakovo i Lipik. Prema tekstu dostupnom na http://zg-magazin.com.hr/barokni-ljepotan-lipicanac-kao-motiv-postanske-marke/, pristupljeno 15. XII. 2018.

LIPICANAC / LIPIZZAN Kao početak postojanja lipicanske pasmine uzima se 1580. godina kada je utemeljena ergela Lipica (Slovenija). Na hrvatsko tlo prvi lipicanci dolaze 1700. godine u ergelu grofa Jankovića u Terezovcu kod Virovitice. Lipicanac je jedna od najpoznatijih svjetskih pasmina konja. Poznat je po plemenitoj i čvrstoj tjelesnoj građi, otpornosti, skromnosti u smještaju i hranidbi, sposobnosti učenja i volji za radom te spremnosti da ispuni i najteže zadatke. Lipicanac se može uzgajati u svim krajevima Hrvatske, a u Slavoniji je postao dio tradicije. Ergela lipicanaca nalazi se u Đakovu i Lipiku. Siva boja je dominantna, doroti i vranci su rjeđi. Lipicanska pasmina u Republici Hrvatskoj definira se kao zaštićena pasmina. Prema tekstu Lipicanac. Mato Čačić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 132. – 135., (Knj. Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

LIPICANAC/ LIPIZZAN U državnoj ergeli u Đakovu može se provozati u tradicijskoj kočiji. Hrvatska linija lipicanaca – Tulipan uzgaja se tu od 1736. godine i postala je dio naše tradicijske narodne baštine. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58

LIPICANCI / LIPIZZAN Lipicanci odvedeni iz ergele Lipik početkom 90-ih, nakon 16 godina vraćeni su u Hrvatskoj. Vraćeno je 45 konja lipicanske pasmine koji su se nalazili na vojvođanskim farmama Bukinac i Miloševo kod Novog Sada, Todo Bukinac, vlasnik ergele, konje je Hrvatskoj vratio bez naknade. Iz članka Povratak lipicanaca: Hrvatskoj vraćeni lipicanci iz ergele Lipik. 12. 10. 2007., 21:43 Totalportal.hr Dostupno na https://ezadar.rtl.hr/dogadaji/2618277/hrvatskoj-vraceni-lipicanci-iz-ergelelipik/ , pristupljeno 28. I. 20199.

Sl. 81. – 82. HRVATSKE AUTOHTONE PASMINE POSAVSKI KONJ HRVATSKA POŠTANSKA MARKA - POSAVSKI KONJ dizajn: Ana Žaja Petrak i Mario Petrak veličina: 35,5 x 25,56 mm; vrijednost: 3,5 HRK; papir: višebojni offset; zupčanje: češljasto, 14; tisak: višebojni offset; Tiskara: Zrinski d.d., Čakovec; datum izdanja: 20. III. 2007.; naklada: 200000

Sl. 80. BANKA GENA DOMAĆIH ŽIVOTINJA U REPUBLICI HRVATSKOJ Uspostava Banke gena domaćih životinja u Republici Hrvatskoj predviđena je Nacionalnim programa očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj (Ministarstvo poljoprivrede, 2010), a za

Dostupno na https:// www.posta.hr/hr/pregledpostanskih-maraka/195?m=1336, pristupljeno 21. XI. 2018.

zasnivanje i vođenje Banke gena zadužena je HPA. Dostupno na http://bag.mps.hr//, pristupljeno 18. I. 2019.

KONJ - SLIKE IZ SPILJE Pjegavi konj nalazi se na 20 000 godina staroj slici u špilji kod Pech Merlea u Francuskoj. Prastari simbol konja označava vjetar, kišu, oluju, vatru, tekuću vodu i valove. Iz knjige Znakovi i simboli. Zagreb : Profil, 2008., 54., (Knjižnica Medveščak, sig. ZNAK)

KONJ - SIMBOL Konj je simbol plemenitosti, brzine, slobode i ljepote. Posvuda se povezuje s moći osvajanja i tako je prikazan na klasičnim spomenicima konjanika. U antičkom svijetu bio je znak životne snage te se povezivao s božanstvima sunca i neba. Bijelim, crnim i zlatnim konjima pridavala se različita simbolika. Iz knjige Znakovi i simboli. Zagreb : Profil, 2008., 54., (Knjižnica Medveščak, sig. ZNAK) Sl. 83. SVETI MARTIN

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

freska u crkvi Sv. Marije na Škrilinama kraj Berma Sl. 84. MINIJATURA IZ MISALA JURJA TOPUSKOGA

Vincent iz Kastva (slikar u drugoj pol. XV. st.) Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str., 425., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

Zagreb, riznica katedrale Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str., 302, (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

KONJ Konj je simbol ukroćenosti i poslušnosti te zato nikada nije sam, već je uvijek s jahačem. Takvo poimanje konja prenijeto je i u kršćanski simbolizam u kojem je konj redoviti pratitelj svetaca i njihov neodjeljiv atribut (sv. Juraj, sv. Martin). Iz knjige Kulturni bestijarij, uredile Suzana Marjanić i Antonija Zaradija Kiš. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2007., str. 33., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KUL )

KONJ - BIJELI KONJ - SIMBOL Bijeli je konj solarni simbol prosvjetljenja, uskrsnuća i života, a predstavlja različita božanstva. Muslimani ga povezuju sa srećom. Iz knjige Znakovi i simboli. Zagreb : Profil, 2008., 54., (Knjižnica Medveščak, sig. ZNAK)

KONJ U GALOPU Tradicijski predstavlja brzinu i životnu snagu. U prenesenom značenju konj trči brzo poput vjetra pa se povezuje s prirodnim silama i slobodom. Katkad ga se smatra i glasnikom. Iz knjige Znakovi i simboli. Zagreb : Profil, 2008., 54., (Knjižnica Medveščak, sig. ZNAK)

KONJ Konji su životinje koje su redovito prisutne na istarskim srednjovjekovnim zidnim slikama. Njihova prisutnost je zadana ikonografskim predlošcima, ali ne počiva simboličnom značenju konja već na njegovoj ulozi prijevoznog sredstva u doba kada su konji bili gotovo jedino sredstvo za prelaženje većih udaljenosti za više staleže srednjovjekovne hijerarhije kojima su bili dostupni. Konj je tako redovito prisutan na prizorima sa sv. Jurjem, sv. Martinom, svecima koji su najčešće prikazani kao konjanici. Iz knjige Kulturni bestijarij. Uredile Suzana Marjanić i Antonija Zaradija Kiš. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2007., str. 89., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KUL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 85. SV. JURAJ UBIJA ZMAJA Ivo Kerdić (1881. – 1953.) Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str., 248., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

KONJ Najraniji prikaz sv. Jurja na konju je na zidnim slikama iz oko 1300. godine u crkvi sv. Vincenta u Svetvinčentu, kao i na zidnim slikama u crkvi sv. Trojstva u Kaštelu, datiranim u blizinu ciklusa u Svetvinčentu. U 15. stoljeću sv. Juraj na konju je prikazan na zidnim slikama u crkvama sv. Marije na Škrilinama u Bermu i sv. Marije u Oprtlju. Na zidnim slikama u Bermu i Oprtlju sv. Juraj je predočen kao konjanik na bijelom konju, odjeven u suvremenu odjeću ratnika, opremljen štitom i kopljem, u borbi sa zmajem, još jednom simboličnom životinjom srednjovjekovnog bestijarija. Pobjeda sv. Jurja nad zmajem simbolična je pobjeda dobra nad zlim silama. Iz knjige Kulturni bestijarij. uredile Suzana Marjanić i Antonija Zaradija Kiš. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2007., str. 89., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KUL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

PREDMETNE LEGENDE ALKAR NA KONJU Stipe Sikirica (1933. -) Spomenik alkaru, akademski kipar Stipe Sikirica posvetio je jubilarnoj 250. sinjskoj alci Dostupno na https://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split-zupanija/clanak/ Sl. 86. AUTOPORTRET S KONJEM, 1922. Nasta Rojc (1883. – 1964.) Zagreb, Kabinet Predsjednika Republike Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str., 172., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

id/240060/upitan-velebni-spomenik-gospi-i-300-sinjskoj-alci, pristupljeno 20. I. 2019.

AUTOPORTRET KAO PANDURSKI ČASNIK, 1810. Antun Barač (1790. ? – 1885.?) Dostupno na http://www.mgz.hr/hr/izlozbe/splitski-slikari-amateri-19-stoljeca-baraczecevic-i-bratanic,106.html, pristupljeno 22. XII. 2018.

DJEČACI S KONJEM OPREMLJENIM ZA ALKU U Cetinskoj krajini već od rane mladosti razvija se ljubav djece za konje i ALKU. Mnogi od njih već u djetinjstvu maštaju da će i oni jednog dana sudjelovati u alkarskom natjecanju. Iz knjige Sinjska alka. Beograd : Revija, 1987. str. 103., (Knjižnica Medveščak sig. 930.85 (497.5) SINJ)

HRVOJEV MISAL VOJVODA HRVOJE VUKČIĆ HRVATINIĆ NA KONJU, 1403./1404. Carigrad, Muzej Topkapi Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str., 344., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

HRVATSKI LIPICANCI Povijest lipicanskih konja započela je 1580. godine kada je austrijski nadvojvoda Karlo od tršćanskog nadbiskupa kupio selo Lipicu. tekst: Hrvatski lipicanci. Željko Kovačević fotografija: Dražen Bota. Zagreb Iz časopisa Magazin DC. Zagreb : DC, str.13

HRVATSKI POSAVAC / Croatian Posavina horse Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 129., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

HRVATSKI POSAVAC - POSAVSKI KONJ / Croatian Posavina horse Posavski konj je spoj velikih europskih ratnih konja i manjih, pokretljivijih orijentalnih konja. Hrvatski posavac je temperamentan, snažan, otporan, skroman i poslušan. Dostupno na https://www.posta.hr/hr/pregled-postanskih-maraka/195?m=1336, pristupljeno 21. XI. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

KONJ NAPADNUT STRIJELAMA Gravura iz pećine Badanj kod Stoca oko 14 000 do 12 500 godina prije Krista Dostupno na https://bs.wikipedia.org/wiki/Umjetnost_u_Bosni_i_Hercegovini#/media/ File:Badanj.jpg, pristupljeno 22. XII. 2018.

KRALJ TOMISLAV Sl. 87. KONJ, 1908.

Robert Frangeš – Mihanović (1972. – 1940.) Dostupno na http://licegrada.hr/jedan-od-najpoznatijih-simbola-zagreba-spomenikkralja-tomislava/, pristupljeno 20. XI. 2018.

LA ROULOTTE Milivoj Uzelac (1897. – 1977.) litografija, 46, 5 x 64 cm

Miroslav Kraljević (1885. – 1913.) Dostupno na https://www.profilklett.hr/izlozba-sve-nase-zivotinjekao-poticaj-u-kreativnomstvaralastvu-ucenika-na-nastavilikovne-kulture, pristupljeno 20. XI. 2018.

Dostupno na https://www.njuskalo.hr/slike/uzelac-milivoj-litografija-la-roulotte-46.5-x64-cm-oglas-377996, pristupljeno 13. XI. 2018.

LIPICANAC Kruno Klemar ulje na platnu 50 x 70 cm Dostupno na http://kruno-klemar.blogspot.com/2015/01/konj-lipicanac-ulje-na-platnu50x70-cm.html, pristupljeno 20. XII. 2018.

MEĐIMURSKI KONJ, MEĐIMUREC, MURAKOZI, MURINSULANER, MUR INSULANER / MEĐIMURJE HORSE Dostupno na http://www.medjimurje.info/2018/03/marijan-belcic-medimurski-konjmurakozi-lo-medjimurje-horse/, pristupljeno 22. XII. 2018.

MUZEJ SINJSKE ALKE Dostupno na http://hvm.mdc.hr/muzej-sinjske-alke,720.1:SIN/hr/info/, pristupljeno 20. I. 2019.

Sl. 88. NA KORDUNU Oton Iveković (1869. – 1939.) Dostupno na https://repozitorij.dief.eu/?object=info&id=84562, pristupljeno 18. XI. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

NA VAŠARU Nikola Mašić (1852. – 1902.) Dostupno na http://www.riznicasrpska.net/likovnaumetnost/index.php?topic=237.0, pristupljeno 20. XI. 2018.

ODLAZAK ALKARA I NJEGOVA MOMKA NA ALKARSKO NATJECANJE Sl. 89. KONJI Marko Kern (1948.- ) Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str., 425., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

Antun Barač (1790. – 1833.) U pozadini seljanke u narodnoj nošnji; akvarel slikara naivca koji se bavio slikanjem svečanih prizora. Slike su mu prožete prostodušnim izrazom i naglašenim osjećajima tipičnim za doba romantizma. Iz knjige Sinjska alka. Beograd : Revija, 1987. str. 58., (Knjižnica Medveščak sig. 930.85 (497.5) SINJ)

ORAČ Robert Frangeš – Mihanović (1972. – 1940.) Dostupno na http://licegrada.hr/jedan-od-najpoznatijih-simbola-zagreba-spomenik-kralja -tomislava/, pristupljeno 20. XI. 2018.

PRED BURU Oskar Herman (1886. – 1974.) Iz knjige Kelemen Boris i Grgo Gamulin. Oskar Herman. Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1978., str. 66., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 KEL o)

SELJANKA NA KONJU, 1920. Oskar Herman (1886. – 1974.) Iz knjige Kelemen Boris i Grgo Gamulin. Oskar Herman. Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1978., str. 66., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 KEL o)

SIGETSKA BITKA – JURIŠ NIKOLE ŠUBIĆA ZRINSKOGA Oton Iveković (1869. – 1939.) Dostupno na http://m.pogled.ba/clanak/nikola-subic-zrinski-junacki-poginuo-u-opsadisigeta-3-000-hrvata-protiv-100-000-osmanskih-vojnika/150065, pristupljeno 20. XI. 2018.

SV. JURAJ, 1906. Mato Celestin Medović (1857. – 1920.) Iz kataloga Mato Celestin Medović : retrospektiva 1. prosinva 2011. – 12. veljače 2012. Zagreb : Galerija Klovićevi dvori, 2012., str. 134., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 MEDO m/N)

ULAN V. ZAGREBAČKE PUKOVNIJE IZ 1914. Početkom 20. stoljeća Zagreb je bio regrutno mjesto za 5. i 12. austro-ugarske ulanske pukovnije. U albumima mnogih obitelji u Hrvatskoj još uvijek se mogu naći sačuvane fotografije mladih ulana ili ulanskih časnika snimljene pred Prvi svjetski rat. (kalendar) U PERIVOJU Milivoj Uzelac (1897. – 1977.) Dostupno na https://www.jutarnji.hr/kultura/art/od-bukovca-do-bucana-umjetnickoblago-fratara-kolekcionara/572197/, pristupljeno 18. XI. 2018. 36

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

ZELENI KADER, Krsto Hegedušić (1901. – 1975.) Zagreb, Moderna galerija (kalendar)

ZIMSKO PREDVEČERJE, 1936. Gabriel Jurkić (1886. – 1974.) ulje na platnu, 55 x 65 cm Iz knjige Reberski, Ivanka. Gabriel Jurkić : od realizma do secesije, od simbolizma do impresije. Zagreb :Školska knjiga, 2008., str. 182., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 JURK g/N)

VAZA S POKLOPCEM Ivan Lacković Croata (1932. – 2004.) Dostupno na http://www.tauzer-b.com/index.php?p=product&id=854, pristupljeno 22. XI. 2018.

Sl. 90. NAPASTI GRIJEHA - bočna strana stećka iz Donje Zgošće, Kakanj XIV. – XV. st. Stećak bana Stjepana Kotromanića, izvanredne ljepote i klesarskog umijeća se nalazi ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu. U donjem dijelu stećka isklesana su dva konja. Iz knjige Umjetničko blago Bosne i Hercegovine. Sarajevo : Svjetlost, 1987., str. 1-2., (Knjižnica Medveščak sig.)

KONJ – KNJIŽEVNA TEMA KNJIGA O JOBU (39 - 19- 25) Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio zar si mu ti vrat grivom ukrasio? Zar ti činiš da skače k`o skakavac, da u strah svakog nagoni rzanjem? Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. Strahu se ruga, ničeg se ne boji,

Sl. 91. SPOMEN-MEDALJA HRVATSKO-SLAVONSKOGA GOSPODARSKOGA DRUŠTVA iz 1891. Zagreb, Arheološki muzej

ni pred mačem uzmaknuti neće. Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.

Josip Radković (1860. –1924.), autor prve hrvatske gospodarske medalje

Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat:

Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str., 556., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Iz daleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa. Iz knjige Biblija : Stari i Novi zavjet. Zagreb : Kršćanska sadašnjost, 1983., str. 608., (Knjižnica Medveščak sig. 22 BIB/N)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

KONJ Ni kralj ne hodi tako ponosìto, I plašč mu gizdav ní ko tvoj je rep; Ko tvoje grive nima cura kito, I tan’c níju ko tvoj tan’c lep. Sl. 92. SV. GRGUR VELIKI: MORALIA IN JOB, 12. ST. Rukopis MS 173, fol. se nalazi u Bibliothéque u Dijonu Iz knjige Kulturni bestijarij. uredile Suzana Marjanić i Antonija Zaradija Kiš. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2007., str. 33., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KUL)

Kâ ima tako nogo vilovìto? Kâ ta ko slatko zna svoj prignit vrat? Ní junaka, kî tako silovìto Gre z vriskom besnémi veselém v rat! Gdo more z vihróm ko ti gromovìto Nagànjat se, dok kreše ognje strel V oblâk u praha trdo ti kopìto? I kada staneš v’s od pene bel – Pokriva tvoje telo ponosìto Od srebra plašč, tkan zlâtom raskošìto. Ivan Goran Kovačić (1913. – 1943.)

KONJANIK Jezdi, moj konju. Čuješ li trubu? Jezdi, Konjicu moj. Sl. 93. DON KIHOT Branko Bahunek (1935. - ) Iz knjige Chernow, Burt. Bahunek. Zagreb : Nakladni zavod Globus, 1998., str. 110., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 BAH b/N)

Ej konjaniče, moj konjaniče, dug li je put? Gdje li je zvijezda tvoja? Čuješ li njisku. I bubanj. I topot. I zveket oštrica. Čuješ li, konjicu moj? Gdje li je zora i koplje sunčano? I zdenac student vode, konjaniče moj? Jezdi, moj konju. Čuješ li trubu? Jezdi, Konjicu moj. Jure Kaštelan (1919. – 1990.) Iz knjige Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva. Zagreb : Nakladni zavod Matice hrvatske, 1991., str. 639., (Knjižnica Medveščak, sig. 886.-1(082.2) ZLAT/N)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

MOLITVA DA SELJACI SRETNO STIGNU Moj Bože, koji si obilan svanućima ranim, s kojih u rosi kaplju radosti i jadi, ne zamjeri, molim te, seljacima pijanim, kad iz grada jašu u selo, na staroj kljusadi. Nek te ne buni, što će u svom prigušenom bijesu bez pozdrava proći kraj raspela, na povratku kući. Daj da u daleko selo odnesu Stari konji pažljivo ušima strižući. Moj Bože, kako bih volio da ovog časa Ostavim taj tašti rad za stolom. Moj nevrijedni lik da s njima otkasa,

Sl. 94. TRGOVAC IZ SINJA

posrćući pod njihovim bolom.

Vjekoslav Karas (1821. – 1858.) Iz knjige Gamulin, Grgo. Hrvatsko slikarstvo XIX. stoljeća ; sv. I. Zagreb : Naprijed, 1995. str. 108., (Knjižnica Medveščak, sig. 75(091) GAM h/N)

Nikola Šop (1904. – 1982.)

IZREKE O KONJIMA Na muci se poznaju junaci, a u trku konji vilenjaci. narodna izreka Koliko god magarac rastao, on neće nikada postati konj. armenska izreka Iz knjige Radić, Tomislav. Vox populi : Zlatna knjiga poslovica svijeta. Zagreb : Globus, 1989., str. 142., (Knjižnica Medveščak, sig. 82-8 VOX/N)

Sl. 95. ODMOR Branislav Dešković (1883. – 1939.)

Želudac konja i leđa magarca rijetko kad su prazni. bengalska izreka Iz knjige Radić, Tomislav. Vox populi : Zlatna knjiga poslovica svijeta. Zagreb : Globus, 1989., str. 142., (Knjižnica Medveščak, sig. 82-8 VOX/N)

Bol, Galerija umjetnina Branko Dešković Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str., 184-, (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

Sl. 96. ZAIGRANI KONJI Petar Grgec (1890. - 1962.) Dostupno na, http://www.galerija-makek.com/en/product/razigrani-konji/,pristupljeno 12. XII. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

DOMAĆA KOZA (Capra domestica)

DOMAĆA KOZA (Capra domestica) Domaća koza je nastala udomaćivanjem divlje koze (Capra hircus), zvane i bezoar, koja je obitavala u jugozapadnoj Aziji, sjeveroistočnoj Africi te u Europi, na jugoistoku Grčke i uz obale Crnoga mora. Najstariji nalazi domaće koze s područja doline rijeke Jordana stari su oko 10 000 godina. Genetičke analize dokazuju da Sl. 97. RELJEF SILVANA

sve koze potječu od bezoara, te da se po cijelom svijetu proširila s Bliskog istoka.

Duvanjsko polje, I. stoljeće poslije Krista

Najstariji nalazi kostiju domaćih koza u Europi s područja su Grčke, a stari su oko

Iz knjige Umjetničko blago Bosne i Hercegovine. Sarajevo : Svjetlost, 1987., str. 25., (Knjižnica Medveščak sig.)

Prema tekstu dostupnom na http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=33559,

8500 godina. pristupljeno 20. XII. 2018.

DOMAĆA KOZA (Capra domestica) Poljoprivredna naselja u Hrvatskoj u kojima su se uzgajale domaće koze i ovce datirana su u oko 6 000 godina prije Krista. Selekcijom su nastale mnogobrojne pasmine koza pogodne za proizvodnju mlijeka, mesa i vlakna (kostrijeti). Zbog mlijeka se uzgajaju sanska, togenburška i bijela njemačka pasmina; zbog mesa, domaća balkanska i kavkaska, a zbog kostrijeti kašmirska i angorska pasmina. Od kašmirske kostrijeti se prave čuveni kašmirski šalovi, Zajedno s ovcama dio su roda unutar porodice šupljorožaca. Ženku te vrste naziva se koza, kao i cijeli rod, naziv mužjaka je jarac, a mladunčeta jare. Koze brste mlada stabla i onemogućuju obnavljanje šume i pošumljivanje, pa se jedno vrijeme njihov uzgoj u nas sprječavao. Prema tekstu dostupnom na http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=33559, pristupljeno 20. XII. 2018.

DOMAĆA KOZA (Capra domestica) Sl. 98. VOTIVNI RELJEF SILVANA IZ SOLINA

Prema prvoj sustavnoj procjeni 1808. godine u Dalmaciji je bilo 1 105 078 ovaca i

Arheološki muzej u Splitu (foto: I. Pervan)

Prema tekstu Tradicijsko stočarenje i korištenje domaćih životinja. Ante Ivanković, Boro

Iz knjige Sanader, Mirjana. O antičkim kultovima u Hrvatskoj. Zagreb : Filozofski fakultet, 2008. (članak)

750 000 koza što je tada, u odnosu na broj stanovnika, bilo najviše u Europi. Mioč. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 44, (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 99. BRONČANI NOVAC FARA IZ SKUPNOG NA-

Sl. 100. BRONČANI NOVAC ISE IZ SKUPNOG NALA-

LAZA

ZA (IONIO)

330. – 320. godine prije Krista

4. stoljeće prije Krista

lijevo: avers, desno: revers

Iz knjige Antički Grci na tlu Hrvatske. Izložba 14. listo-

pada – 12. prosinca 2010. Katalog izložbe. Zagreb :

Galerija Klovićevi dvori, 2010., str. 176., (Knjižnica

Medveščak, sig. 902/904 IZL a)

DOMAĆA KOZA (Capra domestica) Zakonska odluka o zabrani držanja koza na otvorenome donesena 1954. godine

Sl. 101. MATER, DICA I KOZA Mladen Veža (1916. – 2010.) ulje na platnu, 140 x 135cm, 1976. god. Iz knjige Veža, Mladen. Mladen Veža : monografija. Zagreb : Školska knjiga, 2006., str. 212., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 VEŽ m/N)

negativno je utjecala na uzgoj koza, a glavni je uzrok potpunog izumiranja formiranih tipova i/ili pasmina (istarska koza). Prema tekstu Tradicijsko stočarenje i korištenje domaćih životinja /Ante Ivanković, Boro Mioč. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 46, (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

RAZVOJ I UDOMAĆIVANJE KOZA Koze pripadaju među najranije pripitomljene životinje. Prema mnogim arheološkim iskopinama potječu iz Azije. Dokazi o pripitomljenim kozama pronađeni su u iskopinama blizu neolitskog grada Jerihona, a datiraju 6 000 do 7 000 godina prije Krista. Smatra se da je koza starija mliječna životinja od krave te da je ona prva životinjska vrsta koju je pomuzla ljudska ruka, a kozje mlijeko prva namirnica životinjskog podrijetla koju je čovjek jeo. Godine 2010. u svijetu je uzgajano oko 800 milijuna koza ili jedna koza za svakih osam ljudi. Najveći broj koza u Hrvatskoj evidentiran je 1808. godine, kada je samo na području Dalmacije živjelo 750 000 koza. Danas se uzgaja ukupno 629 pasmina. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje koza. Boro Mioč, Zvonimir Prpić, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2020., str. 176., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

RAZVOJ I UDOMAĆIVANJE KOZA U Hrvatskoj su koze, osobito nakon Drugog svjetskog rata, bile osporavane. Godine 1954. donesen je Zakon o zabrani držanja koza u cijeloj Hrvatskoj zbog štete od uništavanja šumskih nasada ili iskrivljene percepcije da su koze pokazatelj bijede, siromaštva i primitivizma. Godine 2011. u Hrvatskoj je uzgajano 65 000 koza. U pasminskom sastavu dominira hrvatska šarena koza. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje koza. Boro Mioč, Zvonimir Prpić, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2020., str. 176., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

HRVATSKA BIJELA KOZA / CROATIAN WHITE GOAT HRVATSKA BIJELA KOZA / CROATIAN WHITE GOAT Točno vrijeme, mjesto i način nastanka hrvatske bijele koze nisu poznati. Pretpostavlja se da je nastala oplemenjivanjem autohtonih koza s uvezenim bijelim sanskim jarcima radi povećanja mliječnosti. Smatra se da je nastala početkom XX. stoljeća. Uzgaja se na krškim terenima. Napasanjem i brstom suzbijaju rast grmlja i šikara, a omogućuju rast poželjne vegetacije. Kultiviraju i održavaju izvorna staništa te utječu na smanjenje mogućnosti izbijanja požara. Prema tekstu Hrvatska bijela koza. Boro Mioč, Zvonimir Prpić, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 222., str. 176., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

HRVATSKA BIJELA KOZA / CROATIAN WHITE GOAT Od kozjeg mlijeka u Dalmaciji se prave tradicijski tvrdi i polutvrdi mirisni sirevi koji se čuvaju u maslinovu ulju u kamenicama. Prema tekstu Hrvatska bijela koza. Boro Mioč, Zvonimir Prpić, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 223., str. 176., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 102. HRVATSKA BIJELA KOZA / CROATIAN WHITEGOAT Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 222., str. 176., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

HRVATSKA ŠARENA KOZA, DINARSKA ŠARENA KOZA HRVATSKA ŠARENA KOZA, DINARSKA ŠARENA KOZA Pripada skupini ekstenzivnih mediteranskih pasmina. Pokrivena je gustom, čvrstom i dugačkom dlakom većinom crno-bijele boje. Jarci imaju izražene dugačke spiralne noge. Vrlo je skromna, otporna i dugovječna. Uzgaja se uglavnom za proizvodnju mesa. U krškim područjima Hrvatske čisti teren, što smanjuje rizik od nastanka i širenja požara. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

HRVATSKA ŠARENA KOZA, BALKANSKA KOZA, DOMAĆA BALKANSKA KOZA, BUKOVICA, DINARSKA ŠARENA KOZA / CROATIAN SPOTTED GOAT Uzgoj koza bio je raširen u cijeloj Hrvatskoj, ponajviše u Dalmaciji, Dalmatinskoj zagori i Istri. Godine 1808. zabilježen je najveći broj koza u Hrvatskoj. Hrvatska šarena koza nastala je na krševitim, škrtim i nepristupačnim terenima južnog

Sl. 103. HRVATSKA ŠARENA KOZA, BALKANSKA KOZA, DOMAĆA BALKANSKA KOZA, BUKOVICA, DINARSKA ŠARENA KOZA / CROATIAN SPOTTED GOAT Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, str. 226., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL

Velebita, Dinare, Kamešnice, Biokova, gdje se i danas najviše uzgaja. Prema tekstu Hrvatska šarena koza. Boro Mioč, Zvonimir Prpić, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 223., str. 226., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

HRVATSKA ŠARENA KOZA, BALKANSKA KOZA, DOMAĆA BALKANSKA KOZA, BUKOVICA, DINARSKA ŠARENA KOZA / CROATIAN SPOTTED GOAT Za hrvatsku šarenu kozu karakteristična je pojava brade u oba spola, s tim da je u jarca dulja i bujnija. Predložene mjere zaštite hrvatske šarene koze su, između ostaloga, pohranjivanje genskog materijala u banku gena kao i zaštita proizvoda oznakama kvalitete, primjerice bukovačka jaretina i dalmatinska kozja kaštradina. Prema tekstu Hrvatska šarena koza. Boro Mioč, Zvonimir Prpić, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, str. 228., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

HRVATSKA ŠARENA KOZA, BALKANSKA KOZA, DOMAĆA BALKANSKA KOZA, BUKOVICA, DINARSKA ŠARENA KOZA / CROATIAN SPOTTED GOAT O povijesnoj i kulturnoj važnosti hrvatske šarene koze svjedoče brojni zapisi, slike i drugi predmeti. Još u vrijeme plemena Histra, koji su živjeli na području Istre, koze su bile važne i cijenjene. Pronađeni su fragmenti mnogih crteža na području legendarnog grada Nesactiuma (najstariji grad u Istri) u blizini kojeg se dogodila odlučujuća bitka između Rimljana i Histra, a nakon kojeg su Rimljani razorili grad i pokorili Histre. Prema tekstu Hrvatska šarena koza. Boro Mioč, Zvonimir Prpić, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, str. 227., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

ISTARSKA KOZA, ISTRIANA / ISTRA GOAT GRB ISTRE U VITEZOVIĆEVU DJELU STEMMATOGRAFPHIA, 1701. Istra je prihvatila kozu na nebesko plavom štitu i na zelenom polju, što je grb vladara koji je kao posljednji nestao. Neki su joj pripisali ježa-histrika na grimiznom polju: jamačno je po tome nazvana Istrom – latinski Histria. Koza je među znamenjima oličenje mira, dobrote i blagosti; mlijekom je plemenitija nego vunom; ipak ne pridonosi mnogo otmjenosti grba, a još manje jež, jer …. gubica je njemu poduža, nalikuje na prasca, kaže Klaudijan…. Iz knjige Grbovi : biljezi identiteta. Banac, Ivo. Zagreb : grafički zavod Hrvatske, 1991., str. 126., (Knjižnica Medveščak, sig. 929.5/.9 BAN g/N Sl. 104. GRB ISTRE U VITEZOVIĆEVU DJELU STEMMATOGRAFPHIA, 1701. Iz knjige Grbovi : biljezi identiteta. Banac, Ivo. Zagreb : grafički zavod Hrvatske, 1991., str. 61., (Knjižnica Medveščak, sig. 929.5/.9 BAN g/N

ISTARSKA KOZA, ISTRIANA / ISTRA GOAT U vrijeme ilirskog plemena Histri koza je bila važna domaća životinja o čemu svjedoče brojni artefakti s motivom koze pronađeni na području histarske prijestolnice Nesactiuma, kod kojeg je došlo do odlučujuće bitke, nakon koje Rimljani pokoravaju Histre i razaraju grad. Uzgoj koza nastavlja se u kontinuitetu i za vrijeme Rimskog Carstva, Istarske Markgrofovije te mletačke i austrijske Istre. Istarska koza nastaje na području Istre od stare domaće populacije koza, pod utjecajem dinarskih i alpskih, pri čemu dominantan utjecaj ima švicarska bijela sanska koza. Danas u kozarstvu Istre nalazimo sansku i švicarsku srnastu pasminu. Prema tekstu Koze. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, str. 320., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

ISTARSKI GRB Postoje dokazi o upotrebi grba s kozom u polju (s različitim inačicama položaja koze i boja u štitu) kao neslužbenoga simbola poluotoka ili samo njegova Sl. 105. GRB MARKGROFOVIJE ISTRE 1849. - 1918. Dostupno na https:// hr.wikipedia.org/wiki/ Grb_Istarske_županije#/media/ File:Wappen_Markgrafschaft_Istrie n.png, pristupljeno 15. XII.

austrijskog dijela. Donose ga u svojim grbovnicima J. W. Valvasor u XVII. st. i Pavao Ritter Vitezović u XVIII. st. Nakon Bečkoga kongresa 1815. nekadašnji je mletački dio Istre pripao Austriji. Konačnim oblikovanjem Markgrofovije Istre (1860.) nastaje i njezin grb: u plavom polju zlatna koza s crvenim papcima i rogovima. Taj je grb bio simbol Istre i za talijanske vlasti, ali je nakon pripojenja Jugoslaviji iščeznuo, prije svega zato što je jugoslavenska vlast izbjegavala uporabu povijesnog grbova gradova i pokrajina. Demokratskim se promjenama grb vraća u uporabu, isprva kao neslužbeni, a nakon oblikovanja krune državnoga grba RH i kao službeni simbol Istre. Skupština Istarske županije donijela je 3. X. 1994. odluku o županijskom grbu izgled koji je konačno utvrđen na skupštinskoj sjednici 1. VII. 2002. (u plavom polju zlatna koza s crvenim papcima i rogovima). Dostupno na http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1060, pristupljeno 19. XI. 2018.

ISTARSKA KOZA, ISTRIANA / ISTRA GOAT Na osnovi grbovnika J. W. Valvasor u 17. i Pavao Ritter Vitezović u 18. stoljeću, očita je tradicija korištenja grbova s kozom u polju, kao neslužbenoga simbola Istre ili barem njezinog austrijskog dijela. Nakon Bečkoga kongresa 1815. godine, kad je i mletački dio Istre pripao Austriji, nastaje i njezin službeni grb: zlatna koza 44

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

s crvenim papcima i rogovima u plavom polju. Nakon diskontinuiteta u korištenju grba, Skupština Istarske županije donijela je 3. X. 1994. odluku o županijskom grbu te je koza simbol Istre u kontinuitetu od 3 000 godina, od Histra do današnje Istarske županije. Prema tekstu Koze. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, str. 320., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL) Sl. 107. KOZA – SIMBOL ISTRE

ISTARSKA KOZA, ISTRIANA / ISTRA GOAT O kulturno-povijesnoj važnosti koze za Istru govore i pojedini toponimi. Grad i luka Koper (hrv. Kopar, tal. Capodistria) ime duguje kozi (lat. capris; tal. capra), Brojni istarski mikrotoponimi nazivaju se Kozara, Kozarica. U Bujama je podignut spomenik Capra dell’ Istria i ustanovljena nagrada Capra d’oro kojom Turistička

fotografija iz časopisa Arhiv Pule, broj 2731, od 04/04/1992., stranica 5 Dostupno na http:// www.arenadipola.com/immagini/ pagine/1992/92-0404p005.jpg, pristupljeno 18. I. 2019.

zajednica Istarske županije odaje priznanja za ideje, projekte i manifestacije značajne za turizam Istre. Prema tekstu Koze. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, str. 320., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL) Sl. 106. ZLATNA KOZA - CAPRA D’ORO Nagrada Turističke zajednica Istarske županije za ideje, projekte

i manifestacije značajne za turizam Istre. Dostupno na http://hrturizam.hr/proglaseni-dobitnici-nagrada-zlatna-koza-capra-doro/, pristupljeno 22. I. 2019.

PREDMETNE LEGENDE GRČKI NOVAC S OTOKA HVARA Osnivanje grčke kolonije na otoku Hvaru i daljnje održavanje veza Pharosa s egejskom maticom, sve do kraja 3. stoljeća prije Krista, zabilježeno je u pisanim povijesnim izvorima. Pronađen je i brončani novac iz 4. stoljeća prije Krista s prikazom koze. Prema članku Göricke-Lukić, Hermina. Ostava grčkog novca iz škudljivca na otoku Hvaru; Dostupno na https://bib.irb.hr/ datoteka/643584.21_GOERICKE_LUKIC_Ostava_grckog_novca_iz_Skudljivca.pdf, pristupljeno 19. XI. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

GRČKI NOVAC S OTOKA HVARA Zanimljivo je da Paros, poslije 300. godine prije Krista, kuje novac s glavom Demetre s prednje te kozom, slovima ΠAPI(ON) i bršljanovim vijencem sa stražnje strane. Jedna od tih kovanica nađena je u Farosu. Drugi, također srebreni novac Parosa, ima prikaz Kore (Demetrine kćeri Perzefone) na prednjoj strani i natpis ANAQIK/PARI i kozu na stražnjoj strani. Slični novac kovan je u Farosu: s glavom Kore s prednje i kozom i slovima ΦA(RION) sa stražnje strane. Ta sličnost pokazuje stalne veze između matičnog grada i novog naselja. Dostupno na http://starogradsko-polje.net/index.php?p=95, pristupljeno 19. XI. 2018.

JARAC = CAPRICORNUS Ivan Lacković Croata (1932. – 2004.) Iz knjige Biškupić, Božo. Ivan Lacković Croata : crteži, grafike. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1977., str. 186., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 BIŠ i/N)

NOVČIĆI S MOTIVOM KOZE GRČKE KOLONIJE U PHAROSU, otok Hvar, 4. st., Iz e-knjige Tradicijske sorte i pasmine Dalmacije, str. 20 Dostupno na https://issuu.com/undphr/docs/ tradicijske_sorte_i_pasmine_dalmaci_ce75fb73c91ace/20, pristupljeno 25. XI. 2018.

RELJEF SILVANA Duvanjsko polje, I. stoljeće poslije Krista Iz knjige Umjetničko blago Bosne i Hercegovine. Sarajevo : Svjetlost, 1987., str. 25., (Knjižnica Medveščak sig.)

Sl. 108. KOZA Đuro Tiljak (1895. - 1965.) Dostupno na https://www.profil-klett.hr/izlozba-sve-nase-zivotinje-kao-poticaj-u-kreativnom-stvaralastvuucenika-na-nastavi-likovne-kulture, pristupljeno 20. XI. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

KOZA - KNJIŽEVNA TEMA

Gdi koza dahne, tu loza sahne. narodna izreka Ako laže koza, ne laže rog. narodna izreka Moj se dragi u autu voza, a ja jadna u brdu kod koza. (ganga) Ja kod koza, mala kod goveda, crni đava mirovat nam ne da. (ganga) Mala moja u polju kod loza siri mliko od jalovi koza. (ganga) Jarac kozi, načinija jare prodat ću ga, tribaju mi pare. (ganga)

Sl. 109. DVA JARCA I DJEČAK S FRULOM Lujo Bezeredi (1898. – 1979.) Dostupno na http://athena.muo.hr/?object=view&id=11739, pristupljeno 19. XI. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

KUNIĆ

KUNIĆ - PASMINE MALIH ŽIVOTINJA Nastanak pasmina domaćih životinja nije statičan proces. Uzgajivači stalno poboljšavaju postojeća svojstva, ali križanjem stvaraju nove pasminske oblike. To osobito vrijedi za uzgajivače malih životinja (peradi, golubova i kunića), koji neumorno stvaraju i održavaju naše pasmine. Iz Hrvatske potječu golubovi dalmatinska zimovka, međimurska lastavica, sisački i zagrebački prevrtač te veliki bijelo-opaljeni kunić. S njima naši uzgajivači nastupaju na izložbama širom svijeta i često se vraćaju s nagradama. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

Sl. 110. – 111. HRVATSKI VELIKI OPALJENI KUNIĆ Dostupno na https:// hr.wikipedia.org/wiki/ Datoteka:Hrvatski_veliki_opaljeni_ kunic_2.jpg, pristupljeno 18. I. 2019.

OPALJENI KUNIĆ Taj naš kunić dobio je ime prema karakterističnoj boji krzna koje izgleda kao opaljeno plamenom. Ima blagu narav, plodan je i skromnih zahtjeva za hranom. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

MAGARAC

MAGARAC (Equusasinus) Stoka je u ovim krajevima dragocjenost, blago, te je nazivaju blago. Prvi zakon Poljičkog statuta (Poljički statut, rukopis nastao početkom XVI. st., Zagreb, Arhiv HAZU) određuje kao plaću velikom knezu 90 ovaca na godinu. To im je bila “valuta”, pa je stoka u pravom smislu bila blago. A blago je kako opisuje F. Ivanišević: čoviku težaku, koji žive o zemlji, nima blaga do blaga. ’Oš li u polje, ko će ti prinit alata, gnoj, a ko prignat svu intradu iz polja u kuću, ako nima živinčeta

Sl. 112. MAGARAC, 1880.

u kući. Mazga, konj, magare velika je izmina i oblakšanje težaku trudniku.

Nikola Mašić(1852. – 1902.)

Prema tekstu Sveti Klement u pučkoj pobožnosti. Poljica. Dinka Alaupović – Gjeldum. Ethnologica Dalmatica, Vol. 6, No.1, 1997., Dostupno na https://hrcak.srce.hr/108522, pristupljeno 28. I. 2019.

Dostupno na http://www.moderna -galerija.hr/en/krsnjavi-quiquerezmasic/, pristupljeno 21. XI. 2018.

MAGARAC (Equusasinus) Magarac je sisavac iz porodice konja. Dug je do 2,5 m, a težak do 400 kg. Dlaka mu je siva, smećkasta, crna ili crvenkasta. Pojedine se vrste odlikuju tamnim prugama na leđima ili nogama. U trku dostižu brzinu od 70 km/h. Bređost ženke traje oko 11 mjeseci. Križanjem pastuha i magarice dobiva se mazga, a križanjem magarca s kobilom mula. Prema tekstu dostupnom na http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=37975, pristupljeno 18. XII. 2018.

Sl. 113. BIJEG U EGIPAT (detalj) Vincent iz Kastva (slikar u drugoj pol. XV. st.)

MAGARAC (Equusasinus) pripitomljavanje magaraca započelo je na području Afrike prije 6 000 godina. U trećem tisućljeću prije Krista se šire prema Aziji, a u Indiju dolaze u drugom tisućljeću prije Krista. Ratovi i trgovina, ponajviše put svile, dovode do širenja magaraca na područje Europe. Širenje Rimskog Carstva pridonosi prodoru magaraca u gotovo sva područja Europe, a kolonizacija u Ameriku i Australiju. Na području Dalmacije razvio se primorsko-dinarski magarac, Istre istarski magarac, a na kvarnerskom otočju sjevernojadranski magarac. Prema tekstu iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 142. – 143., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Beram, crkva sv. Marije na Škrilinama Na prizorima Bijeg u Egipat u crkvi sv. Marije na Škrilinama u Bermu pored magarice, na kojoj jaše Bogorodica, sluškinja u Bogorodičinoj pratnji nosi pile u naručju, a po tlu trčkara skupina praščića. Prikazivanje tih životinja je motiv preuzet iz svakodnevnog života gdje su životinje hodajuće smočnice. Iz knjige Kulturni bestijarij. uredile Suzana Marjanić i Antonija Zaradija Kiš. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2007., str. 93., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KUL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

ISTARSKI MAGARAC, TOVAR / ISTRIAN DONKEY ISTARSKI MAGARAC, TOVAR / ISTRIAN DONKEY Pretpostavlja se da je migracijska ruta magaraca na područje Istre tekla od sjevera Sl. 114. ISTARSKI MAGARAC, TOVAR / ISTRIAN DONKEY Dostupno na https:// www.agroportal.hr/uzgojgoveda/23750, pristupljeno 10. I. 2019.

Afrike, preko područja današnje Italije do Istre, te tom rutom prema sjeveru Europe. Istarski magarac je vrlo stara europska pasmina. Za rad se koristi od prve godine života, a potpuni potencijal postiže nakon treće do 25 godine. Vrlo je skromna i vrijedna životinja. Boja dlake je crna, a rjeđe smeđa do siva. Koristi se za nošenje i vuču tereta, proizvodnju stajnjaka, magarećeg mlijeka, mesa i kozmetičkih preparata kao i za rekreativne sadržaje, terapiju, očuvanje tradicije te za sadržaje u sklopu turističke ponude. Prema tekstu iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 144. - 146., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

PRIMORSKO-DINARSKI MAGARAC, TOVAR, DALMATINSKI MAGARAC / LITTORAL DINARIC DONKEY

Sl. 115. PRIZOR KRISTOVA ROĐENJA I POKLONSTVA KRALJEVA BIJEG U EGIPAT (detalj) - Plutej iz crkve sv. Nediljice u Zadru, crkva potječe iz XI. st., Zadar, stalna izložba crkvene umjetnosti Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995 sv. I. (A – NOVE) str., 180., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N

PRIMORSKO-DINARSKI MAGARAC, TOVAR, DALMATINSKI MAGARAC / LITTORAL DINARIC DONKEY Uzgoj magaraca u Hrvatskoj traje koliko i povijest Mediterana, ali više je produkt prirodne selekcije, nego utjecaja i odabira uzgajivača. Primorsko-dinarski magarac (littoral dinaric donkey), tovar, dalmatinski magarac je najmanja pasmina na svijetu. Skladne je građe i pepeljastosive boje s tipičnim crnim križem na leđima. U manjoj mjeri je tamnosmeđ, a crna grla su rijetka. Posjeduje zadivljujuću sposobnost nošenja tereta težega od sebe. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

PRIMORSKO-DINARSKI MAGARAC, TOVAR, DALMATINSKI MAGARAC / LITTORAL DINARIC DONKEY Primorsko-dinarski magarac, tovar, dalmatinski magarac je više tisuća godina aktivno prisutan u okružju mediteranske Hrvatske, kao i u području Dinarskog pojasa. Vrlo je izdržljiva pasmina rasprostranjena u Dubrovačko-neretvanskoj, Šibensko-kninskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Zadarskoj županiji. Služi za nošenje i vuču tereta, ekološku proizvodnju stajnjaka, mlijeka, kozmetičkih preparata, mesa, rekreativne sadržaje, terapijsko jahanje, folklorne manifestacije, turističke ponude i održavanje staništa. Prema tekstu iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 142, (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

SJEVERNOJADRANSKI

MAGARAC

NORTH

Sl. 116. PRIMORSKO-DINARSKI MAGARAC, TOVAR, DALMATINSKI MAGARAC / LITTORAL DINARIC DONKEY Dostupno na https:// www.agroportal.hr/ zanimljivosti/28127, pristupljeno 10. I. 2019.

ADRIATIC

DONKEY SJEVERNOJADRANSKI MAGARAC / NORTH ADRIATIC DONKEY Sjevernojadranski magarac na područje kvarnerskog otočja i sjevernog dijela jadranskog priobalja dospijeva još prije dvije tisuće godina. Srodan je istarskom magarcu. Populacija sjevernojadranskoga magarca je vrlo skromna. Služi za nošenje i vuču tereta, ekološku proizvodnju stajnjaka, mlijeka, kozmetičkih preparata i mesa te za rekreativne sadržaje, terapijsko jahanje, folklorne manifestacije, turističke ponude i održavanje staništa. Prema tekstu iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 148. – 151., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

SJEVERNOJADRANSKI MAGARAC / NORTH ADRIATIC DONKEY Sjevernojadranski magarac kroz minula je razdoblja stalno bio nazočan na području kvarnerskog otočja i sjevernog Primorja, aktivno sudjelujući u svakodnevnom životu i radu. U suživotu s čovjekom ruralne sredine ostavio je

Sl. 117. DALMATINSKI MAGARAC dizajn: Ana Žaja Petrak i Mario Petrak vrijednost: 5 HRK; veličina: 35,5 x 25,56 mm; papir: bijeli, 102 g, gumirani; zupčanje: češljasto, 14; tisak: višebojni ofset; Tiskara: Zrinski d. d., Čakovec; datum izdanja: 20. 03. 2007.; naklada: 200000 Dostupno na https:// www.posta.hr/hr/pregledpostanskih-maraka/195?m=1338, pristupljeno 21. XI. 2018.

značajan utjecaj na kulturni identitet podneblja. Zbog toga te novijeg interesa javnosti bilježimo brojne manifestacije u kojima sjevernojadranski magarac zauzima primjereno mjesto. Prema tekstu iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 148. – 151., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 118. SJEVERNOJADRANSKI MAGARAC / NORTH ADRIATIC DONKEY Dostupno na https://www.hpa.hr/stocarstvo-konjogojstvo/uzgojni-programi/izvorne-i-zasticene-pasminemagaraca/sjeverno-jadranski-magarac/, pristupljeno 22, XI. 2018. Sl. 119. – 120. SAMAR I TOVAR Dostupno na http:// www.pcnen.com/ portal/2014/02/01/dalmatinskoevandelje-tovar-i-srdela/, pristupljeno 18. I. 2019.

SAMAR Samar je dio magareće opreme sastavljen od drvenog okvira i platnenih podloga ispunjenih slamom. Breme koje magare ne može nositi na golim leđima, uredno složeno na samaru ne predstavlja problem. I premda je samar dodatni tovar, ipak čudesno postaje sredstvo za nošenje daleko većeg tereta. Prema tekstu dostupnom na http://www.sveti-juraj.org/13nkg_14.html, pristupljeno 20. I. 2019.

Pred kišu magarci imaju izražen apetit, zaigrani su pa otud izreka: - Igraju se magarci, bit će kiše! Kad pada kiša, magarci imaju karakterističan ritual: stražnji dio tijela okreću prema nastambi, a glavu prema kiši, rašire uši kao krila aviona i tako stoje. (narodno kazivanje)

PREDMETNE LEGENDE BAĆULOV DVOR – DRAGA, ZASELAK PRIMOŠTENA BURNJEG Jedinstven primjer pučkog promišljanja življenja u suglasju s prirodnim i kulturnim okolišem. Dostupno na http://www.baculov-dvor.com/hrv/, pristupljeno 1. II. 2019.

BIRANJE POLJIČKOG KNEZA II. Ivan Joko Knežević (1907. – 1988.) detalj, mozaik, 2 x 10 m, 1981. Iz knjige Ivan Joko Knežević. Depolo, Josip. Zagreb : AGM, 1995. (Knjižnica Medveščak, sig. 75 KNE i/N)

ISTARSKI MAGARAC, TOVAR / ISTRIANDONKEY Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 144. - 146., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

KAMENOM STAZOM Mladen Veža (1916. – 2010.) ulje na platnu, 70 x 81cm, 1976. god. Iz knjige Veža, Mladen. Mladen Veža : monografija. Zagreb : Školska knjiga, 2006., str. 212., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 VEŽ m/N)

MAGARAC – SIMBOL DALMATINSKE TRADICIJE (Zabiokovlje) Dostupno na http://apoliticni.hr/magarac-simbol-dalmatinske-tradicije-1-dio/, pristupljeno 15. II. 2019.

MAGAREĆE MLIJEKOIZ ISTRE Dostupno na https://www.njuskalo.hr/napici/magarece-mlijeko-istre-dostava-zagreboglas-17336122, pristupljeno 1. II. 2019.

MEĐUNARODNA TRKA TOVAROV Međunarodna trka tovarov se održava u Tisnom na centralnom trgu Rudina. Organizatori okupljeni u udruzi Tišnjanski tovar su od 2006. godine u manifestaciju uključili i turiste i tišnjanske iseljenike pa je sam događaj dobio međunarodni karakter. Dostupno na http://www.sibenik-info.hr/medunarodna-utrka-magaraca-ili-po-

Sl. 121. BIJEG U EGIPAT Robert Frangeš – Mihanović (1872. – 1940.) bronca, 1904. Iz knjige Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća. Gamulin, Grgo. Zagreb : Naprijed, 1999., str. 94., (Knjižnica Medveščak, sig. 73 GAM h/N)

autenticnom-tisnjanskom-nazivu-medunarodna-trka-tovarov/, pristupljeno 1. II. 2019.

POTKIVANJE MAGARCA Dostupno na https://alpedunavjadran.hrt.hr/emisija/24-4-2013/thomas-iz-hohenwarthapotkivac-magaraca/ pristupljeno 20. I. 2019.

PRIMORSKO-DINARSKI MAGARAC, TOVAR, DALMATINSKI MAGARAC /

Sl. 122. MLJEKARICE

LITTORAL DINARIC DONKEY

Vjekoslav Parać (1904. – 1986.)

Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 154., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

PRODAVANJE DRVA U SPLITU

Split, Galerija umjetnina Dostupno na http:// proleksis.lzmk.hr/40582/, pristupljeno 1. II. 2019.

Menci Clement Crnčić (1865. – 1930.) Dostupno na https://www.europeana.eu/portal/en/explore/people/54352-menci-clementcrncic.htm, pristupljeno 1. II. 2019.

SJEVERNOJADRANSKI MAGARAC / NORTH ADRIATIC DONKEY Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 151., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

SVETI ANTE Vatroslav Kuliš (1951. - ) ulje na platnu, 150 x 100 cm, 1988. (iz kalendara za 1988.)

TOVAR Dostupno na http://pogledaj.to/drugestvari/spomenicka-interpretacija-rodnih-uloga-naprimjeru-tezackog-jahanja-tovara/attachment/tovar-2/, pristupljeno 1. II. 2019. Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 123. SPOMENIK PRIMOŠTENSKOM TEŽAKU Marko Gugić (1951. -) Sl. 124. ILUSTRACIJA IZ DJELA ASEOPUS MORALISATUS, Brescia 1487. Dobrić Dobrićević (Boninus de Boninis 1454. – 1528.) Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str., 196, (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

bronca, 2007. Tovar, plemenita tegleća životinja nekada je bila temelj ovdašnjeg gospodarstva. Iako mu je populacija odavna pokošena ‘traktorizacijom’ i prelaskom stanovništva Dalmacije iz težaka u konobare, tovar još živi na razglednicama i turističkim priredbama. U Tribunju su mu podigli spomenik, dok je u Primoštenu, kao dio Spomenika primoštenskom težaku, tek sporedni lik. U prikazu kipara Marka Gugića, koji u parkiću pred ulazom na primoštenski poluotok od 2007. godine dočekuje namjernike, na tovaru jaše težakinja, dok težak hoda iza njih. Dostupno na http://tris.com.hr/2015/01/polozaj-zene-i-tovara-u-drustvu-smije-li-ona-jahati pristupljeno 1. II. 2019.

TRADICIJSKA UTRKA MAGARACA U TRIBUNJU Tradicijska utrka magaraca u Tribunju održava se od 1957. Jahači su odjeveni u tradicijske narodne nošnje Tribunja. Dostupno na http://croatian.cri.cn/1281/2017/08/03/142s113830.htm, pristupljeno 1. II. 2019.

MAGARAC - KNJIŽEVNA TEMA MOLITVA MAGARCA Bože, koji si me stvorio da uvijek idem po putu, da uvijek nosim teške terete, da uvijek budem bijen! daj mi mnogo hrabrosti i mirnoće. Daj da me jednoga dana shvate i da ne poželim više plakati, jer se loše izražavam i jer mi se rugaju. Daj da nađem neki lijepi čičak i da me puste ubrati ga. Daj da se jednoga dana pridružim svom malom bratu u Jaslicama. Amen Carmen Bernos de Gasztold (Iz knjige Molitva korablje, Zagreb : KS, 1978. str. 25)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 126. SVADBA Miljenko Stančić (1926. – 1977.) Sl. 125. BIJEG U EGIPAT (1461. – 1475.) Albert iz Konstanza (radionica), Crkva sv. Duha, Bale Osim na prizoru Rođenja Isusova prisutnost magarca ima pozitivno značenje i na prizorima Bijega u Egipat i Kristova ulaska u Jeruzalem. Prizori Bijega u Egipat ostvareni su na zidnim slikama u crkvama sv. Duha u Balama iz sredine 15. stoljeća sv. Trojstva u Žminju iz 1471. godine i na zidnim slikama Vincenta iz Kastva iz 1474. godine u crkvi sv. Marije na Škrilinama u Bermu. Bogorodica je u svim prizorima prikazana kako s malim Isusom u

Iz knjige Savremeno slikarstvo u Jugoslaviji. Čelebonović, Aleksa. Beograd : Izdavački zavod Jugoslavija, 1965., str. 113., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 SAV/ N)

naručju jaše na magarcu kojeg vodi sv. Josip. Iz knjige Kulturni bestijarij. uredile Suzana Marjanić i Antonija Zaradija Kiš. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2007., str. 88., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KUL)

SAN MAGARADI Isuse, u ovom kasnom času sad U sve staje ćemo ući. Od nježnosti ti ćeš svu magarad Blago za uho povući. I kad odeš, u doba to gluho, Među njima će riječi da kruže: Ko je taj koga si za uho Držo najduže. I svaki će usnuti opet, Sa najljepšim snom u duši: Da tvoja meka ruka još miluje Baš njegove uši. Nikola Šop (1904. – 1982.)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

IZREKE O MAGARCU Ima mnogo magaraca bez dugih ušiju. nizozemska izreka Sl. 127. DALMATINSKI MAGARAC dizajn: Ana Žaja Petrak i Mario Petrak vrijednost: 5 HRK; veličina: 35,5 x 25,56 mm; papir: bijeli, 102 g, gumirani; zupčanje: češljasto, 14; tisak: višebojni ofset; Tiskara: Zrinski d. d., Čakovec; datum izdanja: 20. 03. 2007.; naklada: 200000 Dostupno na https:// www.posta.hr/hr/pregledpostanskih-maraka/195?m=1338, pristupljeno 21. XI. 2018.

Kad među ljudima ne bi bilo magarca, cijena pravih magaraca popela bi se do tisuću rubalja. armenska izreka

Kristov magarac ostao magarac i kad se vratio iz Meke. tadžička izreka

Magarac koji nosi vreću zlata također je magarac. njemačka izreka

Mnogi su se rodili kao ljudi a umrli kao magarci. makedonska izreka

Na mirnoga magarca dvojica sjedaju. armenska izreka

Sve životinje mogu tegliti teret, ali dopalo to magarca. bengalska izreka Iz knjige Radić, Tomislav. Vox populi : Zlatna knjiga poslovica svijeta. Zagreb : Globus, 1989., str. 142., (Knjižnica Medveščak, sig. 82-8 VOX/N

Magare u Rim magare iz Rima, samo starije. hrvatska izreka

Teško vuku mesa ne idući, a magarcu s konjin putujući. narodna izreka

Magarad se prndeca bit će kiše. (narodna prognoza)

Ne zovu magarca u goste da bi se gostio, nego da bi vodu nosio. narodna izreka

Magarac je magarcu najljepši, a svinja svinji. latinska izreka

MAGAREĆE OSOBINE Razumi se u to ko kenjac u kantar = (neznanje) To je isto kao kad bi magare sviralo na liri = (nespretan) Reve ko magare = (ne zna pjevati) Izio vuk magare = (sve propalo) Magareća klupa = (kazna za neznanje) 56

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Magareće uši = (žbirenje) Zavra ko kenjac = (tvrdoglav) Magarac magarca miluje = (laskanje) Kosa mu je ko u magareta = (strši) Magareće mlijeko = (skupo, u magarećem mlijeku se kupala egipatska kraljica Kleopatra) Izdrepio se kao magare = (lijenčina) Dignuo sve četiri u zrak kao magare = (mrtav)

Sl. 128. GOLUB MEĐIMURSKA LASTAVICA Dostupno nahttps:// hr.wikipedia.org/wiki/ Datoteka:Golub_Me%C4% 91imurska_lastavica_na_sajmu_ME SAP_2016.2.jpg, pristupljeno 21. XI. 2018.

Tvrd ko magareća koža = (izdržljiv) Sjašio s konja na magarca = (propao) Magareće godine = (pubertet)

MEĐIMURSKA LASTAVICA

Međimurska lastavica iz domaće populacije golubova dugogodišnjim križanjem s drugim pasminama vrijedni su uzgajivači stvorili prekrasnog goluba. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

OVCE

KOZE I OVCE Ilirsko pleme Delmata dobilo je ime prema ilirskoj riječi delma (ovca). Brojni su toponimi i prema riječi koza, primjerice planina Kozjak, a novac otoka Hvara (Pharos) i Visa (Issa) nosi motiv koze. Uz grad Delminium, nekadašnju prijestolnicu Delmata, danas Tomislavgrad, česti su nalazi reljefa boga Silvana s kozom. Osim ovčarstvom i kozarstvom, ilirsko se pleme Japoda bavilo svinjogojstvom, dok je uzgoj konja u Dalmaciji bio u rukama rimskih veterana. Prema tekstu Domestikacija, rasprostranjenosti izvornost domaćih životinja / Roman Sl. 129. PASTIRICA, 19. st., KNIN Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 42., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 32, (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

KOZE I OVCE Ovce i koze obitavaju na hrvatskim prostorima od najstarijih vremena. Njihove su kosti na otocima Hvaru i Svetom Andriji datirane iz 7 000 godina prije Krista. Prema tekstu Tradicijsko stočarenje i korištenje domaćih životinja. Ante Ivanković, Boro Mioč. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 44, (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

KOZE I OVCE Prema prvoj sustavnoj procjeni 1808. godine u Dalmaciji je bilo 1 105 078 ovaca i 750 000 koza što je tada, u odnosu na broj stanovnika, bilo najviše u Europi. Prema tekstu iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 44, (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

DOMAĆA OVCA (Awassi) Domaća ovca (Awassi), preživač iz porodice šupljorožaca. Bila je udomaćena zajedno s kozom u poljoprivrednim naseljima u dolini rijeke Jordan, na Bliskome istoku, oko 9000 godina prije Krista. Izvorni, divlji oblik, prvih udomaćenih ovaca bio je muflon (Ovis orientalis) iz Male Azije. Na području Hrvatske, kosti udomaćenih ovaca nađene su u priobalju, na otocima i u starčevačkoj kulturi u Slavoniji. Utvrđena je starost prvih udomaćenih ovaca na području Hrvatske, metodom radioaktivnoga datiranja s pomoću ugljika 14C, oko 6100 godina pr. Krista. Prema tekstu dostupnom na http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=45960, pristupljeno 13. XII. 2018.

DOMAĆA OVCA (Awassi) Divlje ovce nisu bile pokrivene vunom nego kratkom dlakom. Odlike s vunom dobivene su selekcijom, a prvi su se put pojavile prije približno 5 000 godina. U Hrvatskoj su izvorne hrvatske pasmine pramenka i cigaja. Od pramenke su nastali brojni sojevi koji su se postupno pretvorili u posebne pasmine, od kojih su poznatije: paška ovca, istarska pramenka, lička pramenka i dubrovačka ruda. Dostupno na http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=45960, pristup. 13. XII. 2018. 58

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 131. MASKA IZ MEĐIMURJA Sl. 130. GAJDAŠ IZ POSAVINE, 1902. Ivan Tišov (1870. – 1928.) Dostupno na https://bib.irb.hr/datoteka/889108.D.Zec_O_umjetnicima_slavonske_zavianosti.pdf, pristupljeno 22. XI. 2018.

RAZVOJ I UDOMAĆIVANJE OVACA

Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995. sv. I. (A – NOVE) str., 549., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

Na osnovi pronađenih arheoloških ostataka pretpostavlja se da su ovce udomaćene u jugozapadnoj Aziji oko 9 000 godina prije Krista i dva milijuna nakon pripitomljavanja psa i prije udomaćivanja ostalih domaćih životinja. Neki znanstvenici pretpostavljaju da su praroditelji ovaca živjeli prije 35 milijuna godina. U Bibliji su vrlo česti pojmovi ovca, janje, stado, pastir, staja što potvrđuje važnost ovaca u opskrbi pučanstva hranom i sirovinom za izradbu obuće i odjeće. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje ovaca. Boro Mioč, Zdravko Barać, Zvonimir Prpić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 176., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

RAZVOJ I UDOMAĆIVANJE OVACA Ovce su skromne, otporne, prilagodljive, izdržljive i vrlo korisne životinje, široko su rasprostranjene i uzgajaju ih u gotovo svim dijelovima zemaljske kugle, osim na Arktiku i Antarktici. Godine 2010. u svijetu se uzgajala jedna ovca na šest ljudi. Ovce su vrsta životinja s najvećim brojem registriranih i kontroliranih pasmina. Prema FAO izvješću 2010. godine registrirane su 1472 pasmine. Uzgajaju se zbog mesa, mlijeka, mliječnih proizvoda, vune te za održavanje zemljišnih površina u svrhu prevencije od požara. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje ovaca. Boro Mioč, Zdravko Barać, Zvonimir Prpić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 176., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

RAZVOJ I UDOMAĆIVANJE OVACA U Hrvatskoj se ovce uzgajaju stoljećima. Ovčje kosti pronađene su na otocima Hvaru i Svetom Andriji procijenjene starosti 7 000 godina prije Krista. Svi južni Slaveni bili su ovčari, osobito oni na širem području Dalmacije, Dalmatinske zagore i na otocima. Sam naziv Dalmatia ili Delmatia spominje se još 167. godine prije Krista u južnim ilirskim pokrajinama, a povezuje se s staroalbanskom riječju delminium koja u prijevodu označava pašnjak za ovce. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje ovaca. Boro Mioč, Zdravko Barać, Zvonimir Prpić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 177. – 178. (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL) Lijepe naše životinje : katalog izložbe

RAZVOJ I UDOMAĆIVANJE OVACA Prema prvoj stvarnoj procjeni stoke, u Dalmaciji je 1808. uzgajano 1 105078 ovaca, što je tada, u odnosu na broj stanovnika, bilo najviše u Europi. Tijekom 18. i 19. stoljeća dolazi do oplemenjivanja izvornih ovaca – pramenki te nastaju creska ovca, dubrovačka ovca – ruda, krčka ovca, paška i rapska ovca. Danas se u Hrvatskoj uzgaja oko 619000 ovaca. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje ovaca. Boro Mioč, Zdravko Barać, Zvonimir Prpić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 177. – 178. (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

BIRKA, REHULJA, REVULJA, BAURA, SLAVONSKA OVCA, CIGAJA BIRKA / BIRKA SHEEP Sl. 132. OVCSARNICA, Osijek, 1776. Pravi priručnik za ovčarstvo na hrvatskom jeziku, preveo Antun Matija Relković (1732. – 1798.)

Sl. 133. BIRKA, REHULJA, REVULJA, BAURA, SLAVONSKA OVCA, CIGAJA BIRKA / BIRKA SHEEP Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 318., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

BIRKA, REHULJA, REVULJA, BAURA, SLAVONSKA OVCA, CIGAJA BIRKA / BIRKA SHEEP Birka je nastala križanjem domaćih kontinentalnih ovaca s merino ovcama. Križanje započinje polovinom 18. stoljeća u vrijeme vladavine carice Marije Terezije, koja je 1769. godine na području Gorskoga kotara u Mrkoplju uspostavila uzgojnu stanicu s merino i talijanskim paduanskim ovcama. Prema tekstu Birka. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 318., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

BIRKA, REHULJA, REVULJA, BAURA, SLAVONSKA OVCA, CIGAJA BIRKA / BIRKA SHEEP Prvi priručnik za ovčarstvo na hrvatskom jeziku Ovcsarnica iz 1776. godine preveo je Matija Antun Reljković, U njoj su opisani napuci kako provoditi križanja. Prema tekstu Birka. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 318., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

BIRKA, REHULJA, REVULJA, BAURA, SLAVONSKA OVCA, CIGAJA BIRKA Prema zapisima Otona Frangeša iz 1907. uredbu o križanju ovaca marljivo su provodila vlastela s područja kontinentalne Hrvatske. Oni su svoje pramenke ili baure križali s merino ovnovima nabavljenim u Mrkoplju, a ti križanci se nazivlju 60

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

općenitim imenom birke, pak su prama stupnju ukrštavanja više ili manje različne od tipa domaće ovce. Prema tekstu Birka. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 318., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

BIRKA, REHULJA, REVULJA, BAURA, SLAVONSKA OVCA, CIGAJA BIRKA / BIRKA SHEEP Birke su imale kraće, finije i kovrčavo runo. Toj karakteristici zahvaljuju ime, jer je birka na mađarskom, koji je tada uz njemački mahom govorilo hrvatsko plemstvo, naziv za ovcu kraćeg i finijeg runa. Pasmina nikada nije ustaljena, a pad cijena vune polovinom 19. stojeća, uslijed jeftinog uvoza iz Australije te sve učestalijeg korištenja pamuka, praktički uništava uzgoj ovaca na području kontinentalne Hrvatske, koje masovno zamjenjuju goveda i svinje. Birka je izumrla u prvoj polovini 20. stoljeća. Prema tekstu Birka. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 318., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 134. POŠTANSKI AUTOMOBIL NA PUTU KROZ DALMACIJU, 1914. (razglednica)

CIGAJA / TSIGAI CIGAJA / TSIGAI Iako cigaja spada među najstarije pasmine ovaca u svijetu, oko 800. godine pr. Krista, njezin nastanak i podrijetlo ni do danas nisu u potpunosti razjašnjeni. Prema mišljenju većeg broja istraživača cigaja potječe iz Male Azije. Prema određenim starijim napisima, cigaja je nastala križanjem merino ovce s pramenkom. Cigaja je naša najkrupnija pasmina ovaca i prilagođena je životu na ravničarskim pašnjacima u Slavoniji i Baranji. Prema tekstu Cigaja. Boro Mioč, Zdravko Barać, Zvonimir Prpić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 180. – 181., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

CRESKA OVCA, CRESKA PRAMENKA, DOMAĆA OVCA, OTOČKA OVCA / CRES SHEEP CRESKA OVCA, CRESKA PRAMENKA, DOMAĆA OVCA, OTOČKA OVCA / CRES SHEEP Ovčarstvo kao važna gospodarska grana na otoku Cresu spominje se u Creskom statutu iz 1332. godine. U zapisima Mletačke Republike iz 1513. ističe se prodaja značajnijeg broja janjadi s otoka Cresa u Veneciju. Prema dostupnim podacima 1576. godine na Cresu je obitavalo 70 000 ovaca. Točnih podataka o njezinu nastanku nema. Pretpostavlja se da je nastala oplemenjivanjem autohtone gruborune ovce sa španjolskim, francuskim i talijanskim merino ovnovima. Prema tekstu Creska ovca. Zvonimir Prpić, Boro Mioč, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 198., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

CRESKA OVCA, CRESKA PRAMENKA, DOMAĆA OVCA, OTOČKA OVCA / CRES SHEEP Zanimljiv je i stari postupak označivanja ovaca izrezivanjem komadića uha u različitim oblicima- U nekim predjelima otoka još živi i tradicija nasljeđivanja znakova u obitelji, a postoji i nekadašnji katastar tih znakova kao pisani dokument. Prema tekstu Creska ovca. Zvonimir Prpić, Boro Mioč, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 199., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

CRESKA OVCA, CRESKA PRAMENKA, DOMAĆA OVCA, OTOČKA OVCA / CRES SHEEP Suhozidom ograđene pašnjake preko otočnih padina oslikao je naš glasoviti slikar Oton Gliha. Svake godine tijekom ljeta održava se izložba creske ovce. Prema tekstu Creska ovca. Zvonimir Prpić, Boro Mioč, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 198., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 135. CRESKA OVCA, CRESKA PRAMENKA, DOMAĆA OVCA, OTOČKA OVCA / CRES SHEEP Dostupno na https://www.otoci.eu/creska-ovca-postaje-turisticki-brend/, pristupljeno 12. I. 2019.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

DALMATINSKA METKOVIČĆKA

PRAMENKA, PRAMENKA

SINJSKA

PRAMENKA,

DALMATIAN

PRAMENKA

PRAMENKA,

METKOVIĆKA

SHEEP DALMATINSKA

PRAMENKA,

SINJSKA

PRAMENKA / DALMATIAN PRAMENKA SHEEP Dalmatinska pramenka, sinjska pramenka, metkovićka pramenka (dalmatian pramenka sheep) najbrojnija je od devet hrvatskih izvornih pasmina ovaca. Prema prvoj sustavnoj procjeni broja stoke, u Dalmaciji je 1808. evidentirano 1 105 078 ovaca što je tada u odnosu na broj stanovnika bilo najviše u Europi. O povijesnoj važnosti dalmatinske pramenke svjedoče brojni zapisi, slike i drugi predmeti vrijedni pozornosti. O kulturološkoj važnosti dalmatinske pramenke svjedoči podatak da je vuna nezamjenjiva sirovina u proizvodnji tradicijskih

Sl. 136. BREME MATERINSTVA Mladen Veža (1916. – 2010.)

odjevnih predmeta, a od ovčje kože i vune izrađivala su se i glazbala te mjehovi za

ulje na platnu, 100 x 135 cm, 1974.

sir.

Iz knjige Veža, Mladen. Mladen Veža : monografija. Zagreb : Školska knjiga, 2006., str. 199., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 VEŽ m/N)

Prema tekstu Dalmatinska pramenka. Boro Mioč, Zvonimir Prpić, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 203., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

DUBROVAČKA RUDA, RUDA, RUDICA / RUDA SHEEP OF DUBROVNIK DUBROVAČKA RUDA, RUDA, RUDICA / RUDA SHEEP OF DUBROVNIK Pretpostavlja se da je ova pasmina nastala višestoljetnom povremenom merinizacijom lokalne populacije pramenki ovnovima iz Italije, Francuske, Portugala i Španjolske. Zadnji podaci o merinizaciji lokalne pasmine ovaca sežu u 1898. godinu kada je Austrija dodjeljivala merino ovce lokalnim uzgajivačima. Prema tekstu Dubrovačka ruda. Boro Mioč, Zdravko Barać, Zvonimir Prpić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 184., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

DUBROVAČKA RUDA, RUDA, RUDICA / RUDA SHEEP OF DUBROVNIK Tijekom 80-ih godina 20. stoljeća funkcionirao je u Brsečinama u sklopu Stanice za južne kulture rezervat dubrovačke rude. Osnivanjem područne selekcijske službe 1998. godine Hrvatski stočarski selekcijski centar započeo je rad na očuvanju dubrovačke rude, a 2001. je u suradnji s Agronomskim fakultetom iz Zagreba i uz pomoć Dubrovačko-neretvanske županije, pokrenut projekt Očuvanje i zaštita genotipa dubrovačke rude. Iako se broj grla povećao za gotovo 90 %, ona je i dalje naša najugroženija pasmina. Uzgaja se najviše na području Imotice i u Konavlima. Prema tekstu Dubrovačka ruda. Boro Mioč, Zdravko Barać, Zvonimir Prpić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 184., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

DUBROVAČKA RUDA, RUDA, RUDICA / RUDA SHEEP OF DUBROVNIK Tradicijski uzgoj ovaca, proizvodnja i pripremanje različitih proizvoda: janjetina pod pekom ili na ražnju, kaštradina, zelena menestra, sir i drugo postali su neizostavnim dijelom tradicijske baštine lokalnog stanovništva, koja se prenosi s Sl. 137. JANJETINA ISPOD PEKE Dostupno na https:// dobarzivot.net/hrana/recepti/ janjetina-ispod-peke/, pristupljeno 20. XII. 2018.

koljena na koljeno. Prema tekstu Dubrovačka ruda / Boro Mioč, Zdravko Barać, Zvonimir Prpić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 185., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

DUBROVAČKA RUDA Kod nje je najjače izražena merinizacija domaće pramenke s merino ovnovima koje su dovozili mornari iz Italije, Španjolske, Francuske i Australije. Bijele je boje, srednje razvijena i skladno građena. Služi za proizvodnju mesa i mlijeka, ali i vune. KRITIČNO UGROŽENA, preostalo je samo pokoje manje stado. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Sl. 138. KAŠTRADINA

Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis,

Dostupno na https://tzpodgora.hr/en/recipes/kastradinaand-cabbage, pristupljeno 20. XII. 2018.

povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

ISTARSKA OVCA / ISTRIAN SHEEP ISTARSKA OVCA / ISTRIAN SHEEP Stvorena je križanjem mediteranske ovce, koju su Istrijani u prošlosti uvezli, s ovcom istarskog soja pramenke. To je krupnija i duža ovca, izduženijih ekstremiteta. Osnovna je boja bijela, ali gusto prošarana većim i manjim krpama i pjegama crne boje. Služi za mlijeko iz kojeg se proizvodi tradicijski suhi sir. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

ISTARSKA OVCA /ISTRIAN SHEEP Sir istarske ovce proizvodi se u samo nekoliko istarskih domaćinstava po tradicijskoj recepturi. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

ISTARSKA OVCA / ISTRIAN SHEEP Istarska ovca nosi i nazive: istarska mliječna ovca, istrijanka, istarska pramenka, istarska šarena ovca, istarska rogata ovca, domaća ovca (Istrian sheep). Područje njezina nastanka i uzgoja je poluotok Istra prema kojemu je i dobila ime. Godine 1771. dekretom carice Marije Terezije osnivaju se pripusne stanice u kojima su rabljeni inozemni ovnovi, a najviše genotip Gentile di Puglia Bergamo ovce. Godina 1771. se smatra nastankom današnje istarske ovce. Koristi se za proizvodnju mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda te, odjeće, obuće kao i drugih predmeta od kože i vune. Istarska ovca je najmoćnija hrvatska izvorna pasmina

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

ovaca koja se prema proizvodnji mlijeka može uspoređivati s najmlječnijim pasminama ovaca u svijetu. Prema tekstu Istarska ovca. Boro Mioč, Zdravko Barać, Zvonimir Prpić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 188.190., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

ISTARSKA OVCA / ISTRIAN SHEEP Istarska se ovca već na prvi pogled po vanjštini, tjelesnoj razvijenosti, konveksnoj nosnoj kosti, crno-bijeloj boji vune i dlake, dugim gracioznim nogama te poprilično razvijenim rogovima razlikuje ne samo od ostalih naših izvornih pasmina ovaca nego i onih uzgajanih širom zemaljske kugle. Obično su šarene,

Sl. 139. ISTARSKA OVCA Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 189., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

crno-bijele ili potpuno crne. Prema tekstu Istarska ovca. Boro Mioč, Zdravko Barać, Zvonimir Prpić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 190., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 139. 140. ISTARSKA OVCA Istarska ovca nosi i nazive: istarska mliječna ovca, istrijanka, istarska pramenka, istarska šarena ovca, istarska rogata ovca, domaća ovca (Istrians heep) (ovan i stado). Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 189., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

KRČKA OVCA / KRK SHEEP Prvi brojčani pokazatelji o stočarstvu na otoku Krku datiraju iz 17. stoljeća i nalaze se u izvješćima venecijanskih službenika upućenih vladi u Veneciji. Godine 1664. na Krku je uzgajano 34 740 grla sitne stoke. Suhozidom ograđeni krčki pašnjaci, stari torovi i drmuni nezaobilazni su dio pejzažne arhitekture i prepoznatljivosti otoka Krka. Razgon ili pastirski običaj, turistička i folklorna manifestacija otoka Krka održava se svake godine prve nedjelje nakon blagdana sv. Petra i Pavla, a označuje završetak muženja ovaca i njihovo puštanje na pašu te manifestacije Dani mlade krčke janjetine kao i Crna ovca kojima se promovira krčka janjetina. Prema tekstu Krčka ovca. Boro Mioč, Zvonimir Prpić, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 206.207., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

KRČKA OVCA / KRK SHEEP Krčka ovca (Krk sheep) je prilagodljiva, otporna, skromna i dugovječna, manjeg tjelesnog okvira, ali skladne tjelesne građe i snažne konstitucije. Uglavnom su bez rogova, a ovnovi su rogati s blago ispupčenom nosnom kosti. Krčka ovca je među najnerazvijenijim hrvatskim pasminama ovaca. Najčešće su obrasle bijelim runom, ali se može vidjeti i potpuno crna te sivo-smeđa grla. Sl. 141. LIČKE ČARAPE Dostupno na https:// www.njuskalo.hr/ostala-odjeca/ licke-carape-autohtone-oglas7282494, pristupljeno 25. XI. 2018.

Prema tekstu Krčka ovca. Boro Mioč, Zvonimir Prpić, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 207., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

LIČKA PRAMENKA / LIKA PRAMENKA SHEEP LIČKA PRAMENKA / LIKA PRAMENKA SHEEP Pripada skupini pramenki jugoistočne Europe. Ta je ovca s grubom, miješanom vunom, kombiniranih proizvodnih osobina (meso, mlijeko, vuna). Izrazito je prilagođena na krš, hladnoću i loše uvjete. Otporna je, čvrste i snažne građe tijela Sl. 142. PASTIRSKA PRAĆKA Dostupno na https://book.hr/petkamenova-iz-pracke-pastira-davida -konkretna-rjesenja-borbe-kojimase-nalazimo/, pristupljeno 22. XI. 2018.

te širokih prsa. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

LIČKA PRAMENKA, LIČKA OVCA, DOMAĆA OVCA / LIKA PRAMENKA SHEEP Lička pramenka, lička ovca, domaća ovca (Lika Pramenka sheep) nastala je u gorsko-planinskim područjima Like i Gorskog kotara, gdje je i danas najviše uzgajaju. Odlikuje je izrazita mobilnost, jer ponekad pređe po nekoliko desetaka kilometara pašnjaka. Lička pramenka pripada skupini dugorepih ovaca čije je tijelo prekriveno otvorenim, najčešće bijelim runom miješane vune, sastavljenim od šiljatih i bičastih pramenova. Ovce su bez rogova, a ovnovi imaju jake i čvrste rogove. O povijesnoj važnosti ličke pramenke svjedoče brojni zapisi, slike i drugi predmeti. Vuna je nezamjenjiva sirovina u proizvodnji tradicijskih ličkih odjevnih predmeta (ličke čarape). Prema tekstu Lička pramenka. Boro Mioč, Zvonimir Prpić, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 210., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

PAŠKA OVCA / PAG SHEEP PAŠKA OVCA / PAG SHEEP Iako se ovce na Pagu uzgajaju stoljećima, smatra se da je sustavan rad na formiranju današnjeg tipa paške ovce započeo 1870. godine osnivanjem udruge Uzor stado. Paška je ovca kroz povijest smatrana hraniteljicom i spasiteljicom

Sl. 143. PAŠKI SIR

otočnog stanovništva. O tome svjedoči spomenik paškoj ovci u Novalji koji je

Dostupno na http://www.likaexpress.hr/gospodarstvo/paski-sirsirane-gligora-najbolji-na-svijetu, pristupljeno 22. XI. 2018.

ujedno prvi takav spomenik u Hrvatskoj. Osim toga nadaleko je čuvena paška janjetina i paški sir kao rezultat kamenitih pašnjaka, ledene velebitske bure, posolice i sklonosti pučkih ovčara tradicijskom uzgoju ovaca. Prema tekstu Paška ovca. Boro Mioč, Zvonimir Prpić, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 214., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

PAŠKA OVCA / PAG SHEEP Današnji toponimi na otoku Pagu upućuju na stoljetnu čvrstu povezanost i međuovisnost ovce i čovjeka u surovom okružju. Primjerice selo Vlašići potječe od riječi Vlah koja označuje romanskog stočara – pastira. Najveći je broj ovaca bijele boje, ali se mogu naći siva i crna grla. Temeljna boja glave i nogu je bijela s

Sl. 144. IZVORNO HRVATSKO

pjegama različitih veličina, boje i oblika. Pasmina se štiti svim zakonskim

Izvorno hrvatsko je znak koji dodjeljuje Hrvatska gospodarska komora proizvodima i uslugama na području Hrvatske koji svojim postojanjem imaju izrazitu vrijednost koja odiše izvornom hrvatskom tradicijom, a ti isti proizvodi i usluge su plod isključivo inovacija, istraživanja i razvoja hrvatskih poduzeća i ljudi.

propisima. Prema tekstu Paška ovca. Boro Mioč, Zvonimir Prpić, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 215., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

PAŠKA OVCA Nastala je križanjem izvorne otočne pramenke i merino ovnova. Prvi je put prikazana na stočarskoj izložbi u Zagrebu 1933. godine. Oskudna hrana i goli otočni krš oblikovali su malu, ali otpornu i živahnu ovcu, koja se brzo kreće po

Dostupno na https:// hr.wikipedia.org/wiki/ Izvorno_hrvatsko, pristupljeno 22. XI. 2018.

nepristupačnom terenu. Uzgaja se za proizvodnju mlade janjetine i sira koji se izvozi i u Sjevernu Ameriku. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

PAŠKI SIR Sir od ovčjeg mlijeka. Radi zaštite izvornosti Paškog sira, 2005. godine osnovana je Udruga proizvođača paškog sira. Čine ju svi važniji registrirani proizvođači paškog sira na otoku Pagu. Na međunarodnom natjecanju u britanskom Nantwichu, paški sir Gligora tri puta osvajao je prve nagrade (zlatna odličja): 2013., 2014. i 2017. u izboru između 5000 sireva iz 27 država. Paški sir iz Paške sirane proglašen je najboljim ovčjim sirom na svijetu 12. IX. 2017. Proglašen je najboljim ovčjim sirom natjecanja te nagrađen zlatom u kategoriji ovčjih sireva. Prema tekstu dostupnom na https://gligora.com/sirana/proizvodnja-sireva/izvornostpaskog-sira, pristupljeno 22. I. 2019.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 146. RAPSKA OVCA, ŠKRAPARICA / RAB SHEEP Dostupno na http://www.viamea.com/product/2600/sareniotocni-kvartet?l=HR, pristupljeno 22. XI. 2018. Sl. 145. SPOMENIK OVCAMA, 2007. Stipe Divković Spomenik paškoj ovci na Gaju u Novalji Dostupno na http://cro-eu.com/galerija-fotografija/displayimage.php?album=7&pos=68, pristupljeno 11. XI. 2018.

RAPSKA OVCA, ŠKRAPARICA / RAB SHEEP RAPSKA OVCA, ŠKRAPARICA / RAB SHEEP Iako se otočna, autohtona ovca na otoku Rabu uzgaja stoljećima bez značajnijih genetskih promjena, tek je odnedavna uvrštena u popis hrvatskih izvornih pasmina. Poznat je njezin lokalni naziv škraparica jer se zavlači između škrapa (stijena) u potrazi za hranom. Kao potvrda surovosti uvjeta u kojima obituje rapska ovca je navod da je 1770. godine na otoku Rabu u jednoj noći od olujnog vremena uginulo oko 12 000 ovaca. Prema tekstu Rapska ovca. Zvonimir Prpić, Boro Mioč, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 190., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

RAPSKA OVCA, ŠKRAPARICA / RAB SHEEP Na otoku Rabu tradicijski se ovce drže na otvorenome što omogućuje hranidbu raznolikim biljem kao i održavanje travnjačkih površina i održivosti ekosustava te sprečavanje nastanka požara. Tijelo ovce obraslo je poluzatvorenim, najčešće bijelim runom, iako se mogu vidjeti i grla s crnim ili smeđim mrljama. Prema tekstu Rapska ovca. Zvonimir Prpić, Boro Mioč, Zdravko Barać. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 190., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

PREDMETNE LEGENDE DJEVOJKA I MOMAK IZ VRLIKE slikao: V. Meneghello Dinčić, oko 1920. akvarel Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura na razmeđu svjetova. Zagreb : Epoha, 2001., str. 400 (Knjižnica Medveščak sig. 39 TRAD/N)

OVAN = ARIES

Sl. 147. OVAN, 2011.

Ivan Lacković Croata (1932. – 2004.)

Petar Dolić (1975. - )

Iz knjige Ivan Lacković Croata : crteži, grafike. Biškupić, Božo. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1977., str. 177., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 BIŠ i/N)

POSLI S VUNOM Mladen Veža (1916. – 2010.)

drvo + željezo, 24 × 27 × 21cm Dostupno na http://www.remekdjela.com/fundus/petar-dolic/petar -dolic.htm, pristupljeno 22. XI. 2018.

Iz knjige Figuracije u hrvatskom slikarstvu (1970. – 1995.). Depolo, Josip. Zagreb : Canvas, 1997., str. 158., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 DEP f/N)

POVRATAK STADA Gabriel Jurkić (1886. – 1974.) ulje na platnu, 100 x 150 cm Iz knjige Gabriel Jurkić : od realizma do secesije, od simbolizma do impresije. Reberski, Ivanka. Zagreb : Školska knjiga, 2008., str. 89., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 JURK g/N Sl. 148. OVCA

PASTIRICA (Malovan, 1918.)

Petar Dolić (1975. - )

Gabriel Jurkić (1886. – 1974.) ulje na platnu, 100 x 150 cm Iz knjige Reberski, Ivanka. Gabriel Jurkić : od realizma do secesije, od simbolizma do

Dostupno na https:// www.culturenet.hr/default.aspx? id=59846, pristupljeno 21. XI. 2018

impresije. Zagreb : Školska knjiga, 2008., str. 72., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 JURK g/N

ROVINJ – AUSTRIJSKO PRIMORJE 1842. (razglednica)

TORBA OD RUNA DUBROVAČKE RUDE Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

OVCE – KNJIŽEVNA TEMA Ovce moje usrid Bijakove đavlu dajem i vas i vukove. (ganga)

Ovce moje čuvajte se same ko upita, ne kazujte za me. (ganga)

Ovce moje, budite u toru, Doće vami ovan na motoru. Sl. 149. PRELJA Raoul Goldoni (1919. – 1983.) ulje na lesonitu Dostupno na https:// www.njuskalo.hr/slike/raoul-raulgoldoni-ulje-lesonitu-original-oglas -24646405, pristupljeno 5. XII. 2018.

(ganga)

Čuvam ovce na patrolnom čamcu, ja na krmi, a ovce na pramcu. (ganga)

Čuvan ovce i sidin na panju jadna ti sam, u drugon sam stanju. (ganga)

BALADA O ZAKLANIM OVCAMA Pastirica blijedog lika, niz obronak, u svitanje, Goni dvanaest ovaca, mekih runa, U grad sneni na prodaju sitom mesaru. Na čelu im ovan vitorog. Eno ih, gle! bez bojazni uđoše, Bezazleno, u povorci, jedna za drugom, U dvorište gradske klaonice: Tu stadoše u ugao, u hrpi, stisnute. Mesarski ih pomoćnici, šutljivo, Odvukoše kao kurjaci: Nijedna se više natrag ne vrati. Danas je svetkovina: stoka se kolje za gozbu. Okrutne ruke snažno svaku obore: Bez opiranja, pritisnuta koljenom, Dočeka ona smrt od noža, u krvi. Dvanaest ovaca visi o stupu gvozdenom. Ugasle oči; runo krvlju polito; noge slomljene. Javlja se sunce za obronkom... Na povratku, Pastirici se čini da čuje, u daljini, muklo blejanje. Pašnjak blista rosnom travom, u suncu. Dragutin Tadijanović (1905. – 2007.)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

PLANINE (odlomak) Pasite drobne travice,

zrilim grozdjem se resite.

moje primile ovčice,

Potoci i vrulje provrite

da vimenačca nadmete,

mlikom i vinom veselim,

da vimenačca nadmete,

mlikom i vinom veselim

da vidra mlika nal'jete

i nektarom božanstvenim

i sa mnom se obeselite,

i izbiranim omanom

i sa mnom se obeselite,

i izbiranim omanom.

i radostju pokripite.

Zemlja gotovom pogačom

i vi, travice drobnjahne,

plodi prez težačke muke,

i vi, travice drobnjahne,

plodi prez težačke muke.

Sl. 150. PORTRET MOJE MAJKE

pušćajte zraste mlajahne

I ljuti lavi i vuke,

Mladen Veža (1916. – 2010.)

i cvitjem se naresite,

nemojte stada napirat,

ulje na platnu, 50 x 75 cm, oko 1936.

cvitjem se naresite

nemojte stada napirat,

i črnu zemlju pokrite.

metiljem ni strokom trovat.

I ptičice, žuberite,

I ti, nebeska svitlosti,

ptičice, žuberite

i ti, nebeska svitlosti,

pojuć mej zelene kite,

pridaj svitlosti kriposti

i dubje, hrastje i cerje,

i dvigni više zlati plam,

i dubje, hrastje i cerje,

i dvigni više zlati plam,

drinovje, jelje i borje,

i prosvitli ov mili dan,

medvenim sokom suzite,

jer je god moje ljubavi,

medvenim sokom suzite.

Iz knjige Veža, Mladen. Mladen Veža : monografija. Zagreb : Školska knjiga, 2006., str. 56., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 VEŽ m/N)

… Petar Zoranić (1508. – 1569. )

I vi, drače, procvatite, zrilim grozdjem se resite,

Sl. 151. PASTIRICA (Malovan, 1918.) Gabriel Jurkić (1886. – 1974.) ulje na platnu, 100 x 150 cm Iz knjige Reberski, Ivanka. Gabriel Jurkić : od realizma do secesije, od simbolizma do impresije. Zagreb : Školska knjiga, 2008., str. 72., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 JURK g/N

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

PAS (Canis lupus familiaris)

IZVORNA (AUTOHTONA) PASMINA Izvorna (autohtona) pasmina karakteristična za određeno tlo i podneblje, koju je Sl. 152. OTISCI ŠAPA

sustavnim izborom uzgojio čovjek, tako da je postala dio nacionalnog identiteta.

Dostupno na http://www.luorlovkuk.com/krupna-divljac-102, pristupljeno 18. XI. 2018.

Za Hrvatsku su to: dalmatinski pas, hrvatski ovčar, istarski gonič oštre i kratke dlake, posavski gonič, posavski konj – posavac, međimurski konj, buša, istarsko govedo, turopoljska svinja, crna slavonska svinja, hrvatica kokoš, zagorski puran, creska ovca, paška ovca, istarska ovca, dubrovačka ovca – ruda i lička pramenka. Na hrvatskim su prostorima obitavali i krčki poni, krčko govedo te pasmine svinja kao što su bagun, šiška i mangulica. Prema tekstu dostupnom na http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=4729, pristupljeno 28. XI. 2018.

Sl. 153. BORBA PSA I VEPRA Rimska plastika iz Murse, poč. III. st. Zagreb, Arheološki muzej Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str., 19., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

PAS (Canis lupus familiaris) Pas (Canis lupus familiaris) i vuk (Canis lupus) pripadnici su reda zvijeri (Carnivora), porodice pasa (Canidae) koja se izdvojila od mačkolikih zvijeri prije otprilike 50 milijuna godina. Svi psi potječu od zajedničkog divljeg pretka, sivog vuka (Canis lupus), te se i danas vuk i pas smatraju istom vrstom. Na osnovi nuklearne DNK vrlo je teško razlikovati ih. Prema tekstu Udomaćivanje pasa. Jasna Jeremić, Magda Sindičić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 244., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

PAS (Canis lupus familiaris) Proces udomaćivanja psa potekao je u Aziji. Genetička istraživanja upućuju na to da je pas udomaćen otprilike prije 16 300 godina, dok je velika većina današnjih pasmina nastala intenzivnim selekcijskim radom u posljednjih 200 godina. Najstariji potvrđeni arheološki ostaci pasa stari su ok 12 000 godina, potječu iz jugozapadne Azije, a riječ je o nalazu u grobnice u kojoj su nađeni ostaci šteneta položeni uz ljudske ostatke. Najstariji ostaci iz Europe, Francuska, područje Alpa, datirani su pred 10 000 godina. Psi hrtolikog tipa datiraju prije 3 000 do 4 000 godina prije Krista na slikama i keramici u Egiptu. Do danas su na svijetu priznate 343 različite pasmine. Prema tekstu Udomaćivanje pasa. Jasna Jeremić, Magda Sindičić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 244., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 155. DIJANIN KIP IZ RABA

Sl. 154. HRVATSKA IZVORNA PASMINA PASA Dostupno na http://www.skk-rijeka.com/tag/hrvatski-kinoloski-savez/, pristupljeno 18. XI. 2018.

PAS (Canis lupus familiaris) Pas je životinja iz porodice pasa, reda zvijeri, uske duguljaste glave, snažna zubala s jakim očnjacima (koljačima) i prednjim kutnjacima (deračima), žilava i okretna tijela. Ima malo žlijezda znojnica pa se hladi dahtanjem. Prirodno aktivan danju.

Samostan sv. Eufemije u Kamporu Iz članka Sanader, Mirjana. O antičkim kultovima u Hrvatskoj. // Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, vol. 101, br. 1, 2008, str. 157-186. https:// hrcak.srce.hr/31106. pristupljeno 20. XI. 2018.

Živeći uz čovjeka, privikao se na raznoliku hranu, no ipak najradije jede meso. U sjevernim krajevima pretežno se hrani ribom. Spolno sazrijeva u dobi od 10 do 12 mjeseci. Bređost traje 58 do 63 dana, ženka koti do 12 mladunaca, koji su 10 do 12 dana slijepi, a prohodaju nakon tri tjedna. Živi u prosjeku 10 do 12 godina. Prema tekstu dostupnom na http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=46836, pristupljeno 20. XI. 2018.

PAS (Canis lupus familiaris) Od osjetila, osim istančana sluha, ima izvanredno osjetljiv njuh, kojim raspoznaje predmete, ljude i životinje te sa sigurnošću slijedi njihov trag. Osobito mu je razvijeno asocijativno pamćenje pa se dresira za izvođenje različitih vještina. Pas je najstarija domaća životinja. Utvrđeno je da je uz čovjeka živio već u mlađe kameno doba. Pretpostavlja se da na sjeveru potječe od vukova, a na jugu od čagljeva. Prema tekstu dostupnom na http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=46836, pristupljeno 20. XI. 2018.

PAS (Canis lupus familiaris) Najstariji nalaz ostataka psa potječe iz ranoga neolitika, a nađen je u istočnom dijelu srednje Europe. Prozvan je Canis familiaris Putatini. Bio je velik kao srednje velik ovčarski pas, a pretpostavlja se da potječe od malog indijskoga vuka. U brončano doba pojavili su se prapovijesni predci ovčarskoga psa, podrijetlom vjerojatno s Istoka. Križanjem i odabiranjem čovjek je uzgojio oko 400 pasmina različite tjelesne građe i psihičkih sposobnosti. Prema tekstu dostupnom na http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=46836, pristupljeno 20. XI. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

PAS (Canis lupus familiaris) Pas je domaćin mnogih parazita, koje može prenijeti i na čovjeka. Kod njega se javljaju različite organske bolesti, a u starijoj dobi bolesti bubrega i probavnih organa (zbog neadekvatne prehrane), mnoge nametničke bolesti (šuga, trakavičavost, ehinokokoza), a i zarazne bolesti, od kojih su neke opasne zoonoze (bjesnoća, leptospiroza, lišmenijaza, toksoplazmoza). Prema tekstu dostupnom na http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=46836, pristupljeno 20. XI. 2018.

PAS (Canis lupus familiaris) Prve domaće životinje koje su se počele uzgajati na području Hrvatske oko 6 000 godina prije Krista su: pas, ovca, koza, svinja i govedo. Sl.156. BOG LIBER rimski zavjetni reljef Vašarovine kod Livna, 2. stoljeće poslije Krista Dostupno na https:// arheohercegovina.com/2014/02/22/ muzej-u-livnu/#jp-carousel-647. pristupljeno 20. XI. 2018.

Prema tekstu iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 32, (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

RAZVOJ KINOLOGIJE U HRVATSKOJ U Zagrebu je 1881. godine osnovano Opće hrvatsko društvo za obranu lova i ribarstava, a 1891. godine Društvo se učlanjuje u austrijsko društvo za čistokrvne pse u Beču što se smatra početkom organizirane kinologije u Hrvatskoj. Godine 1897. tadašnje Lovačko društvo osniva Komisiju za rodovnu knjigu, koja podatke o čistokrvnim psima iz Hrvatske i Slavonije šalje u austrijsku temeljnu knjigu za čistokrvne pse. Za vrijeme Prvog svjetskog rata prestaje kinološka aktivnost. Godine 1927. osnovana je u Zagrebu kinološka organizacija Društvo prijatelja pasa, koja je kasnije preimenovana u Kinološko društvo., a 1948. osnovano je Kinološko udruženje Hrvatske. Od 1969. Kinološki savez Hrvatske počeo je voditi paralelno svoju rodovnu knjigu za sve pasmine na svojem području. Prema tekstu Udomaćivanje pasa. Jasna Jeremić, Magda Sindičić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 246., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 157. RELJEF SILVANA S PERUČE Arheološki muzej u Splitu (foto: T. Seser) Iz članka Bekavac, Silvia. "Silvan u Saloni." Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, vol. 104, br. 1, 2011, str. 151-166. https:// hrcak.srce.hr/75378. pristupljeno 20. XI. 2018.

RAZVOJ KINOLOGIJE U HRVATSKOJ Godine 1963. Oto Rohr napravio je prvi prijedlog za tekst standarda hrvatskog ovčara. Stjepan Romić pisao je o hrvatskom ovčaru, Ratrimir Orban o povijesti kinologije u Hrvatskoj te o povijesti izvornih goniča i dalmatinskog psa. Od 1991. Kinološki savez Hrvatske mijenja naziv u Hrvatski kinološki savez (HKS). Hrvatski kinološki savez primljen je 5. rujna 1992. godine na skupštini FCI-a u Zűrichu kao pridruženi član, a 30. svibnja 1995. godišnja skupština FCI-a Bruxellesu jednoglasno je primila Hrvatski kinološki savez u punopravno članstvo. Prema tekstu Udomaćivanje pasa. Jasna Jeremić, Magda Sindičić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 246., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

BOSANSKO-HERCEGOVAČKI-HRVATSKI

PASTIRSKI

PAS

TORNJAK, TORO, TORKO, VAŠKA (Bosnian-HerzegovinianCroatian Shepherd Dog) TORNJAK (BOSANSKO-HERCEGOVAČKI-HRVATSKI PASTIRSKI PAS) Sl. 159. HRVATSKI TORNJAK Dostupno nahttps://web.hks.hr/ tornjak/, pristupljeno 12. XI. 2018.

Sl. 158. HRVATSKI TORNJAK Tornjak sedamdesetih godina prošlog stoljeća s drvenom napravom protiv ganjanja zečeva izumljenom najvjerojatnije još u antici. foto: Tihomir Kovačević Dostupno na http://rujanajeger.com/index.php/pasmine-pasa/item/583-hrvatski-planinski-pas-tornjak, pristupljeno 12. XI. 2018.

BOSANSKO-HERCEGOVAČKI-HRVATSKI PASTIRSKI PAS TORNJAK Na sjednici generalnog komiteta FCI-a u Madridu 22. veljače 2006. prihvaćen je standard i provizorno je priznata šesta hrvatska izvorna pasmina, tornjak, pod nazivom bosansko-hercegovački-hrvatski pastirski pas tornjak, a patronat nad standardom Hrvatska dijeli s Bosnom i Hercegovinom. Prema tekstu Udomaćivanje pasa. Jasna Jeremić, Magda Sindičić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 246., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

BOSANSKO-HERCEGOVAČKI-HRVATSKI PASTIRSKI PAS, TORNJAK, TORO, TORKO, VAŠKA / BOSNIAN-HERZEGOVINIAN-CROATIAN SHEPHERD DOG Postoji nekoliko teorija kako je nastala pasmina tornjaka. Neki smatraju da su ga u Bosnu i Hercegovinu doveli Turci. Drugi smatraju da su upravo naše planine prava domovina svih velikih pastirskih pasa. Već Iliri, Kelti, Rimljani pa Vlasi imali slične pse na području Balkana. Prema tekstu Tornjak. Ljubica Bedrica, Jasna Jeremić, Šandor Horvath. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 258., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 161. TORNJACI, 2012. Martina Grlić ulje/platno, 70×90 cm Dostupno na http:// www.prometej.ba/clanak/vijesti/ izlozba-slikari-ramskog-kruga1278, pristupljeno 12. XI. 2018.

Sl. 160. BOSANSKO-HERCEGOVAČKI-HRVATSKI PASTIRSKI PAS, TORNJAK, TORO, TORKO, VAŠKA / BOSNIAN-HERZEGOVINIAN-CROATIAN SHEPHERD DOG Dino Haračić Dostupno na https://www.agroklub.ba/agro-hobi/dino-haracic-tornjak-je-moj-lifestyle/40436/, pristupljeno 12. XI. 2018.

BOSANSKO-HERCEGOVAČKI-HRVATSKI PASTIRSKI PAS, TORNJAK, TORO, TORKO, VAŠKA / BOSNIAN-HERZEGOVINIAN-CROATIAN SHEPHERD DOG Pasmina bosansko-hercegovačkog pastirskog psa tornjaka stara je više od 900 godina. Prvi opis u tipu današnjih tornjaka je iz 1067. godine. Nađen je u arhivu Đakovačke biskupije a glasi : - Pas planinac, visok je četiri do pet pedljeva ili podlanica. Razne je boje dlake i to crne, bijele, sive, žutosmeđe ili šarene boje dlake, a ima pasa s tri boje dlake. Dlaka mu je prava za koju se ne može reći ni da je kratka ni duga. Uha su mu viseća, a rep mu je obrastao gustom dlakom. Taj pas služi za obranu domaćih životinja, ali također i za obranu ljudi od nasrtaja zvijeri, Sl. 162. HRVAT S PSOM, 1854.

prije svega vukova -. (s latinskog preveo fra Petar Stjepan Krasić)

Louis Gallait (1810. – 1887.)

Prema tekstu Tornjak. Ljubica Bedrica, Jasna Jeremić, Šandor Horvath. Zelena knjiga

ulje na platnu, 166 cm x 109 cm

izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 258.,

Dostupno na https:// www.arthermitage.org/LouisGallait/Sentinel-the-Croat.html, pristupljeno 13. XII. 2018.

(Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

HRVAT S PSOM, 1854. Iz 1854. godine potječe slika flamanskog majstora Louisa Gallaita pod nazivom Hrvat s psom (Sentinel te Croat). Slika se nalazi u Državnom muzeju Ermitageu u St. Peterburgu (Rusija), dok se kopije slike nalaze u muzeju Slavonije u Osijeku. Uz portret bradatog muškarca ogrnutog crvenim plaštom, koji predstavlja hrvatskog krajišnika u punoj ratnoj spremi nalazi se pas, koji po svojim karakteristikama upadljivo nalikuje današnjem tornjaku. To govori u prilog pretpostavci da se radi o pasmini koja je u Hrvatskoj bila udomaćena kao pastirski pas (krajiški stočari), a i pas koji je služio uz krajiške postrojbe. Prema tekstu Tornjak. Ljubica Bedrica, Jasna Jeremić, Šandor Horvath. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 258. 259., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

BOSANSKO-HERCEGOVAČKI-HRVATSKI PASTIRSKI PAS, TORNJAK, TORO, TORKO, VAŠKA / BOSNIAN-HERZEGOVINIAN-CROATIAN SHEPHERD DOG Prema rezultatima istraživanja fra Silvija Grubišića, Hrvati su krenuli u seobu iz područja današnjeg Irana, nekadašnje Darijeve Perzije. Tornjaci su zabilježeni kod Hrvata. To bi išlo u prilog pretpostavci njihovog podrijetla od tibetanskog mastifa. Prema tekstu Tornjak. Ljubica Bedrica, Jasna Jeremić, Šandor Horvath. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 258., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

BOSANSKO-HERCEGOVAČKI-HRVATSKI PASTIRSKI PAS TORNJAK Opisi izgleda i namjene psa, koji odgovaraju hrvatskom tornjaku (canis montanus), sačuvani su u starim manuskriptima hrvatske katoličke crkve od 5467. do 1374. u zapisima Đakovačkog biskupa Petra Horvata te u spisima Đakovačkog kanonika i upravitelja biskupskih imanja Đakovačke biskupije Petra Lukića iz 1752. godine. Prema tekstu Tornjak. Ljubica Bedrica, Jasna Jeremić, Šandor Horvath. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 258., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

BOSANSKO-HERCEGOVAČKI-HRVATSKI

PASTIRSKI

PAS

TORNJAK

HRVATSKI TORNJAK Ishodište svih tornjaka je najviše svjetsko gorje – Himalaje, odakle su došli u Europu kao pratitelji karavana koji su dolazili s istoka tzv. Jantarnim putem. Spašen je u zadnji čas od izumiranja. Iako velik, iznimno je žilav, izdržljiv i skroman. Štiti stoku od napada krupnih predatora, prije svega medvjeda i vukova. Kaže se: gdje ima tornjaka, nema vukova. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

Sl. 163. HRVATSKI TORNJAK Dino Haračić Izvorna namjena tornjaka je odvratiti predatora od stoke Dostupno nahttps://www.agroklub.ba/agro-hobi/dino-haracic-tornjak-je-moj-lifestyle/40436/, pristupljeno 12. XI. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

DALMATINSKI PAS, DALMATINAC /DALMATIAN DOG DALMATINSKI PAS, DALMATINAC / DALMATIAN DOG Izvršni odbor FCI-a na sjednici u Mexico Cityju 30. svibnja 1999. donio je odluku da se Hrvatskoj prizna dalmatinski pas kao njezina izvorna pasmina, i da joj se dodjeljuje patronat nad standardom te pasmine. Prema tekstu Udomaćivanje pasa. Jasna Jeremić, Magda Sindičić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 246., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

DALMATINSKI PAS,DALMATINAC / DALMATIAN DOG Dalmatinac, povijesno u južnoj Dalmaciji poznat pod imenom dubrovački gonič, a u Zadru u vrijeme Napoleonova Ilirikuma pod imenom mali daneš. Ubraja se u vrlo stare pasmine pasa. Porijeklo mu je nejasno. Najvjerojatnije se razvio na području rimske ilirske Dalmacije od goniča bijele boje s crnim ili smeđim oznakama. Vjerojatno je direktan potomak goniča s Orijenta ili njegovog lakšeg oblika s Levanta. Ima blisku vezu s istarskim goničem te s izumrlim istarskim hrtolikim goničem ili istarskim hrtom. Postoji stari podatak da je stari istarski gonič križan s malom harlekinskom dogom, te da je tako nastao dalmatinski pas. Prema tekstu Dalmatinski pas. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 264., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 164. POSLJEDNJA VEČERA Franjevački samostan Zaostrog, 1750. Crtež u samostanu Zaostrog-Hrvatska datira iz oko 1750. godine. U Austrougarskoj Monarhiji, u Beču, je 1876. uvedena knjiga registra. Doktor Leopold Fitzinger je pisao o svim do tada poznatim psećim rasama pa je zapisano i Dalmatian Bird dog. Prema Ratimiru Orbanu, na početku dvadesetoga stoljeća u Hrvatskoj su još uvijek postojali dalmatinci, potkrepljujući taj zaključak citirajući radove Laska iz 1900. i Lokara iz 1914. Između dva svjetska rata dalmatinci su u Hrvatskoj nestali. Dostupno https://balkankinology.net/forums/topic/25-dalmatinski-pas-fci-63-153/?page=2, pristupljeno 18. XI. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

DALMATINSKI PAS, DALMATINAC / DALMATIAN DOG Prvi pisani dokument o dalmatinskom psu potječu iz arhiva Đakovačke biskupije, iz pera đakovačkog biskupa Petra Horvata, koji je 1374. godine dao prikaz stanja gospodarstva u svojoj biskupiji. Zapisano je: - U Hrvatskoj napose u Dalmaciji od pamtivijeka se uzgaja lovački pas četiri do pet pedalja visok (60 do 75 cm), kratke bijele boje sa crnim okruglastim pjegama na raznim dijelovima tijela. Te pjege imaju promjer od jedan do dva prsta. Radi toga mu je ime Dalmatinski pas (Canis Dalmaticus). Taj pas u lovu u brzom trku hvata živu divljač. Prema tekstu Dalmatinski pas. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 264., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

DALMATINSKI PAS, DALMATINAC/ DALMATIAN DOG Đakovački biskup Petar Bakiću svom manuskriptu iz 1719. godine citira navode iz zapisa biskupa Petra Horvata iz 1374. godine kako dalmatinskog psa uzgajaju: najviše plemići i ostali odličnici u Hrvatskoj za lov i za osobnu obranu u miru, a napose u ratu, no uzgaja ga i ostali narod. U ratu vrlo oštro i hrabro navaljuje na neprijateljske konje i izaziva pomutnju pa i poraz neprijateljskog konjaništva. On se i danas uzgaja u Hrvatskoj i obilno se širi po europskim zemljama - . Prema tekstu Dalmatinski pas. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 264. – 265., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 165. CRTEŽ NA KOJEM SE POJAVLJUJU BIJELI PSI TOČKASTOG TIJELA POTJEČU IZ EGIPTA. Pas na crtežu ima odrezane uši. Prvi standardi za tu rasu su dopuštali kupiranje (rezanje) ušiju Dostupno na https://balkankinology.net/forums/topic/25-dalmatinski-pas-fci-63-153/?page=2, pristupljeno 20. XI. 2018.

DALMATINSKI PAS, DALMATINAC / DALMATIAN DOG Zanimljivo je da dalmatinski pas do početka 18. stoljeća nema službeno ime. Nalaze se njegovi opisi i slike gdje se govori o bijelom psu s tamnim točkama ili manjim mrljama. U švicarskom mjestu Windisch pronađen je iz vremena oko 150 do 100 godina prije Krista rijetki pečat poznat samo u tadašnjoj Dalmaciji. Na pečatu je prikaz malog trkaćeg psa s ogrlicom. Prema proporciji glave i tijela Lijepe naše životinje : katalog izložbe

moglo bi se reći da se radi o lovačkom psu koji je poznat u rimskoj Dalmaciji te da se najvjerojatnije radi o dalmatinskom goniču. Prema tekstu Dalmatinski pas. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 264. – 265., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

DALMATINSKI PAS, DALMATINAC / DALMATIAN DOG Najstarija slika koja najvjerojatnije prikazuje dalmatinskog psa kakvog danas poznajemo nalazi se u crkvi Gospe od Anđela u Velom Lošinju, sagrađenoj prije 1566. godine. Prema tekstu Dalmatinski pas. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih Sl. 166. ROZALIJA S PSOM

pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 264. – 265.,

Branko Bahunek (1935. - )

(Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Iz knjige Chernow, Burt. Bahunek. Zagreb : Nakladni zavod Globus, 1998., str. 98., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 BAH b/N)

DALMATINSKI PAS, DALMATINAC / DALMATIAN DOG Neki autori smatraju da potječe iz starog Egipta, odakle je došao u Dalmaciju, dok drugi ističu njegovo sredozemno porijeklo. U 14. stoljeću uzgaja se u Đakovačkoj biskupiji. U Engleskoj je standardiziran krajem 19. stoljeća, a 1999. godine je kao matična selekcijska država priznata Hrvatska. Danas je dalmatinski pas jedan od najpopularnijih pasmina, proširena po cijelom svijetu. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

DALMATINSKI PAS, DALMATINAC / DALMATIAN DOG Velikoj popularnosti i prepoznatljivosti u svijetu dalmatinskog psa, dalmatinca možemo zahvaliti engleskoj spisateljici Dorothy Gladys Smith koja je 1956. Sl. 167. ŽENA S PSOM, 1997. Branko Bahunek (1935. - ) ulje na platnu, 46 x 38cm Iz knjige Chernow, Burt. Bahunek. Zagreb : Nakladni zavod Globus, 1998., str. 107., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 BAH b/N)

objavila priču 101 dalmatinac te Waltu Disneyju koji je prvi priču ekranizirao 1961. godine. Prema tekstu Dalmatinski pas. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 266., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

DALMATINSKI PAS, DALMATINAC/ DALMATIAN DOG Alexa Mezuricsh je darovala dva dalmatinera pjesniku Jirigu Dalmatinu 1573. Dvije godine kasnije on joj piše da ima sedam pasa i dodaje: … sve u vezi tih pasa je prelijepo, trup, pokret, boja,oči … . Šest godina kasnije, 1579. on joj ponovno piše: Interes za te pse raste u cijeloj Srbiji .... Ja sam poklonio nekoliko pasa koji su postali jako popularni, a ljudi ih zovu po mom imenu .... Dalmatin. Dostupno na https://balkankinology.net/forums/topic/25-dalmatinski-pas-fci-63-153/? page=2 pristupljeno 12. XII. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Sl. 168. – 169. DALMATINSKI PAS, DALMATINAC / DALMATIAN DOG Prema Fraknlingu najraniji portreti psa dalmatinaca pronađeni su u Firenci - Italija, (Capella della Spagnoli). Na crtežu iz 1360. godine ti su psi točkasto obojeni i napadaju vukove kako bi odbranili ovce. Dostupno na https://www.wga.hu/frames-e.html?/html/a/andrea/firenze/spanish/index.html i http:// www.travelingintuscany.com/arte/andreabonaiuto/cappellonedeglispagnoli.htm, pristupljeno 12. XII. 2018.

DALMATINSKI PAS, DALMATINAC/ DALMATIAN DOG U dokumentima iz 1432. godine opisuje se ustrojstvo vojske u Hrvatskoj i Mađarskoj gdje se spominju i psi. U spisima iz 1433. godine je zabilježeno s koliko konjanika i vojnika je mađarska vojska potpomognuta iz Hrvatske. Zapisano je da su postojala tri skupine, te da su u trećoj, najvećoj, poznatoj kao Usorsi bili uključeni i konjanici iz Bosne. Svaki konjanik, a bilo ih je stotinu, koji su bili stacionirani u Đakovu, imao je pored sebe jednog ili dva psa. Profesor Romić napominje da 1526. godine u Đakovu postojala velika odgajivačnica od preko 400 pasa. Poslije velike bitke većina vojskovođa i vojnika su izgubili život, a Turci su pokupili preživjele pse. Dostupno na https://balkankinology.net/forums/topic/25-dalmatinski-pas-fci-63-153/? page=2, pristupljeno 12. XI. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

HRVATSKI OVČAR, MALI CRNI OVČAR, HRVATIĆ, PULIN / CROATIAN SHEEPDOG HRVATSKI OVČAR, MALI CRNI OVČAR, HRVATIĆ, PULIN / CROATIAN SHEEPDOG Duga je tradicija uzgoja te pasmine koja podrijetlo vuče od sojeničkih pasa. Đakovački biskup Petar opisuje 1374. hrvatskog pastirskog psa (Canis pastoralis croaticus), a 1993. godine priznat je kao hrvatska pasmina. Taj izvanredan pastirski pas, neumoran i vrijedan. I na najmanji mig svojeg gospodara tjera stado ili vraća odbjegle životinje. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

HRVATSKI OVČAR, MALI CRNI OVČAR, HRVATIĆ, PULIN / CROATIAN SHEEPDOG Sl. 170. GLAVA SOJENIČKOG PSA Dostupno na http://zakladahocpc.hr/images/PROJEKT.pdf, pristupljeno 22. XII. 2018.

Postoji nekoliko teorija o nastanku hrvatskog ovčara. Prema Ratimiru Orbanu hrvatski je ovčarski pas najjužniji oblik sojeničkog psa. U doba neolita sojenički pas bio je rasprostranjen po cijeloj Europi a kasnije i po Aziji. Danas se smatra da su se od europskog tipa razvili ovčarski psi srednje i zapadne Europe, pinč i staroengleski terijer, a od azijskog tipa špicevi i polarni psi, pa i hrvatski ovčar. Prema tekstu Hrvatski ovčar. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 248., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

HRVATSKI OVČAR, MALI CRNI OVČAR, HRVATIĆ, PULIN / CROATIAN SHEEPDOG Najstariji zapis o hrvatskom ovčaru potječe iz 14. stoljeća. Đakovački biskup Petar navodi 1374. godine da su Hrvati tog pastirskog psa doveli prilikom seobe u Hrvatsku iz svoje prvotne domovine. Biskup Petar naziva psa Canis pastoralis croaticus (hrvatski pastirski pas) i navodi da je visok oko tri pedlja, obrastao srednje dugom kovrčastom dlakom crne boje, da mu je glava obrasla kratkom dlakom, da je polustršećih i stršećih ušiju te da je vrlo dobar za čuvanje stada svih domaćih životinja. Prema tekstu Hrvatski ovčar. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 248., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 171.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

HRVATSKI OVČAR, MALI CRNI OVČAR, HRVATIĆ, PULIN / CROATIAN SHEEPDOG Zanimljiv je prikaz glave sojeničkog psa iz drugog stoljeća koji je pronađen u podmorskom arheološkom lokalitetu u blizini Nina, koji je navodno identičan glavi današnjega hrvatskog ovčara. Nalaz predstavlja dio posudice koja se koristila za vino, a koje su se u različitim životinjskim oblicima proizvodile i prodavale u Maloj Aziji a pomorci su ih kao suvenire donosili sa putovanja. Prema tekstu Hrvatski ovčar. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 248.,

(Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 171. – 172. HRVATSKI OVČAR, MALI CRNI OVČAR, HRVATIĆ, PULIN / CROATIAN SHEEPDOG fotografije: Alen Milošević Sl. 173. HRVATSKI OVČAR ČUVA STADO Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 248., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

ISTARSKI KRATKODLAKI I ISTARSKI OŠTRODLAKI GONIČ ISTARSKI KRATKODLAKI I ISTARSKI OŠTRODLAKI GONIČ Izvršni odbor FCI-a na sjednici u Mexico Cityju 30. svibnja 1999. donio je odluku da se Hrvatskoj priznaju istarski kratkodlaki i istarski oštrodlaki gonič kao njezine izvorne pasmine, i da joj se dodjeljuje patronat nad standardima tih pasmina. Prema tekstu Udomaćivanje pasa. Jasna Jeremić, Magda Sindičić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 246., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 174. ISTARSKI KRATKODLAKI GONIČ Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 268., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

ISTARSKI KRATKODLAKI GONIČ, ISTARAC / ISTRIAN SHORT-HAIRED HOUND Pretpostavlja se da je istarski gonič vrlo stara pasmina i da su njihove pretke Feničani doveli iz Egipta u Grčku. Širenjem grčke civilizaciji stigli su u sjeverne dijelove Balkana, područje istarskog poluotoka. Lovci ga svrstavaju u odlične goniče, posebice za lov na zeca i lisicu, a može se rabiti i kao krvosljednik. Glasa se visokim i daleko čujnim lavežom. Međunarodno je priznat kao hrvatska izvorna Sl. 175. ISTARSKI OŠTRODLAKI GONIČ, ISTARAC / ISTRIAN COARSE-HAIRED HOUND Dostupno na https:// www.index.hr/ljubimci/clanak/ istarski-ostrodlaki-goniczanimljivosti-opasmini/883835.aspx, pristupljeno 20. XII. 2018.

pasmina i naši ga uzgajivači izlažu na međunarodnim izložbama diljem svijeta. Prema tekstu Istarski kratkodlaki gonič. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 270. 271., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

ISTARSKI KRATKODLAKI GONIČ, ISTARAC / ISTRIAN SHORT-HAIRED HOUND Ta stara hrvatska pasmina, nekada proširena duž cijele obale, ali i šire, očuvala se na području Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Kao izvorna hrvatska pasmina registriran je 1999. godine. To je tipičan lovački pas, a koristi se u lovu na zečeve i lisice. Osobito je dobar na tvrđim, kamenitim i gorovitim terenima. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

ISTARSKI OŠTRODLAKI GONIČ, ISTARAC / ISTRIAN COARSE-HAIRED HOUND Pretpostavlja se da je istarski gonič vrlo stara pasmina i da su njihove pretke Feničani doveli iz Egipta u Grčku. Širenjem grčke civilizacije, stigli su u sjeverne Sl. 176. MISAL HRVOJA VUKČIĆA HRVATINIĆA glagoljski kodeks iz 1403. – 1405., pergamena, 247 folija, veličina 30,6 x 20,5., glagoljica, jezik hrvatski crkvenoslavenski, čuva se u Istanbulu Minijatura uz mjesec u kalendaru - istarski oštrodlaki gonič, istarac (Istrian coarse-haired Hound) Iz knjige (Iz knjige Nazor, Anica. Ja slovo znajući govorim. Zagreb : Erasmus, 2008., str. 38, 003 NAZ j / N,S)

dijelove Balkana, područje istarskog poluotoka. U Hrvojevom misalu, glagoljskom kodeksu iz 1403. – 1405. nalazi se minijatura nepoznatog autora koja prikazuje srednjovjekovnog lovca na konju sa sokolom u ruci i psom ispod konja. Na osnovi proporcija tijela, oblika glave, položaju uški te boje (bijela sa smećkasto narančastim oznakama može se reći da je riječ o istarskom kratkodlakom goniču. Najvjerojatnije se radi o najstarijem prikazu istarskog goniča. Prema tekstu Istarski oštrodlaki gonič. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 252., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

ISTARSKI OŠTRODLAKI GONIČ, ISTARAC / ISTRIAN COARSE-HAIRED HOUND Đakovački biskup Petar Bakić u manuskriptu De vita populi et de cultura armentorum et pecorum Diacovae et eisusu Districtus anno Domini 1719. opisuje lovačke pse i spominje lovačkog psa od tri do četiri pedlja visokog, kratke ili srednje duge bijele dlake s crvenim pjegama po tijelu raznih veličina, koji se napose uzgaja u hrvatskim krajevima oko mora, čiji opis odgovara istarskom goniču. Svi su se lovački psi koje Petar Bakić opisuje već tada uzgajali u Hrvatskoj više od 200 godina. Posebice u 18. i 19. stoljeću istarski gonič je bio pas patricija i plebejaca. Živio je uz najmoćniji sloj ljudi toga vremena. Prema tekstu Istarski oštrodlaki gonič. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 252., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

MALI MEĐIMURSKI PAS – MEĐI / SMALL MEĐIMURJE DOG – MEĐI MALI MEĐIMURSKI PAS – MEĐISMALL MEĐIMURJE DOG – MEĐI Na sjednici 30. prosinca 2010. Izvršni odbor Hrvatskog kinološkog saveza priznaje malog međimurskog psa – međija sedmom hrvatskom nacionalnom pasminom. Prema tekstu Udomaćivanje pasa. Jasna Jeremić, Magda Sindičić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 247., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

MALI MEĐIMURSKI PAS – MEĐI SMALL MEĐIMURJE DOG – MEĐI Prema usmenoj predaji, više od sto godina uzgaja se na području sjeverozapadne Hrvatske, u Međimurju, kao užem području pojavljivanja. Nalazimo ga u mnogim seoskim dvorištima kao psa čuvara i lovca na štetne glodavce. Pasminu je prepoznao Vladimir Čizmešija iz Donje Dubrave i to na području Donjeg Međimurja. Prvi standard izrađen je 2009. godine, u sklopu HKS-a, a nacionalno je priznata pasmina od prosinca 2010. Pogodan je za uzgoj i u urbanoj sredini. Prema tekstu Mali međimurski pas – međi. Mijo Fury. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 256., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 177. MALI MEĐIMURSKI PAS – MEĐI / SMALL MEĐIMURJE DOG – MEĐI Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 256., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

POSAVSKI GONIČ, POSAVAC / POSAVAZ HOUND POSAVSKI GONIČ, POSAVAC / POSAVAZ HOUND Izvršni je odbor FCI-a na sjednici u Kopenhagenu 12. studenoga 1996. donio zaključak da se izvornost i patronat nad standardom posavskoga goniča dodijeli Hrvatskoj, to jest da je posavski gonič hrvatska izvorna pasmina. Prema tekstu Udomaćivanje pasa. Jasna Jeremić, Magda Sindičić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 246., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

POSAVSKI GONIČ, POSAVAC / POSAVAZHOUND Postoji mogućnost da je posavski gonič nastao od goniča s Levanta koji se proširio migracijama iz Male i prednje Azije prema jugoistoku Europe. Značajan utjecaj na njegovo širenje imali su Kelti. Najvjerojatnije je današnji posavski gonič kao pasmina proširen nakon turske pobjede u Mohačkoj bitci 1526. te prodora i zauzimanja gotovo cijele Panonije, odnosno formiranja Turske Mađarske. Raširenost žutog turskog psa, kojeg danas zovemo posavski gonič, potpuno se poklapa s prodorom Turaka u srednju Europu. Prema tekstu Posavski gonič. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 272., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

POSAVSKI GONIČ, POSAVAC / POSAVAZ HOUND Na slici Poklonstvo kraljeva naslikanoj 1474. godine u crkvi Sv. Marije na Škrilinama u istarskom mjestu Berm nalazi se više lovačkih pasa, među njima je jedan pas svijetlosmeđe boje s preklopljenim uškama, za kojeg se vjeruje da je današnji posavski gonič, a drugi pas bijele boje s preklopljenim uškama nedvojbeno potvrđuje da se radi o istarskom kratkodlakom goniču. Prema tekstu Posavski gonič. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 272., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 178. POSAVSKI GONIČ, POSAVAC / POSAVAZ HOUND Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 272., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

POSAVSKI GONIČ, POSAVAC / POSAVAZ HOUND Đakovački biskup Petar Bakić u manuskriptu De vitas populi et de culturaa armentorum et pecorum Diacovae et eisusu Districtus anno Domini, 1719. opisuje lovačke pse i spominje crvenkastog psa oko četiri pedlja visokog s bijelim znakovima na čelu, na vratu na nogama i na repu čiji opis odgovara posavskom goniču. Svi su se lovački psi koje Petar Bakić opisuje već tada uzgajali u Hrvatskoj više od 200 godina. Povijesno je posavski gonič imao značajnu ulogu u lovu. Strastveni je lovac. Prema tekstu Posavski gonič. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 273., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL) 86

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

STAROHRVATSKI HRT / OLD CROATIAN SIGHTHOUND STAROHRVATSKI HRT / OLD CROATIAN SIGHTHOUND Uzgajali su ih Kelti u našim krajevima još početkom željeznog doba. Dokaz tome su keltski novčići s njihovim likovima stari oko 4500 godina. Smjer širenja hrtolikih pasa išao je od jugoistoka prema sjeverozapadu preko naših krajeva. Konačno su se zadržali na Britanskom otočju i danas su tamo poznati pod imenom Grayhound. Ostaci tih pasa u našim su se krajevima zadržali u sjeveroistočnoj Bosni (Orašje, hrvatska enklava u Bosanskoj Posavini). Prema tekstu Starohrvatski hrt. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić, Šandor Horvath. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 334., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

STAROHRVATSKI HRT / OLD CROATIAN SIGHTHOUND Prema nekim mišljenjima oni su ishodište i dalmatinskog psa i istarskoga goniča. Možemo ih u likovnom obliku vidjeti i na starom grbu istočne Slavonije i Srijema. Postoji i mišljenje da su prispjeli iz turskih uzgoja, no nemaju bliskosti s istočnjačkim hrtovima. Uzgajali su se sustavno za lov, ali i za tradicijske trke pasa u sjeveroistočnoj Bosni. Prema tekstu Starohrvatski hrt. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić, Šandor Horvath. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 334., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 180. SLAVONIA DANUBIANA Grb Slavona Danubiana u djelu Stemmatografphia…., 1701. Pavla Ritera Vitezovića (Fojnički grbovnik) Iz knjige Banac, Ivo. Grbovi : biljezi identiteta. Zagreb : grafički zavod Hrvatske, 1991., str. 80., (Knjižnica Medveščak, sig. 929.5/.9 BAN g/N) Slaveni su raspršeni na mnogo naroda; oni nastanjeni pored Dunava dobili su kao grb tri crvena lovačka psa, sa zlatnim ogrlicama oko vrata, u trku preko bijeloga polja. Pas je znak plemenita i vjerna čovjeka. Marcijal ih zove samolovcima: oni sami izlaze i kući se s plijenom vraćaju. To se osobito slaže s imenom Slaven, što slavu naznačuje. Iz knjige Banac, Ivo. Grbovi : biljezi identiteta. Zagreb : grafički zavod Hrvatske, 1991., str. 128., (Knjižnica Medveščak, sig. 929.5/.9 BAN g/N)

Sl. 179. POKLONSTVO KRALJEVA, 1474. Na slici Poklonstvo kraljeva naslikanoj 1474. godine u crkvi Sv. Marije na Škrilinama u istarskom mjestu Berm, detalj s lijeva na desno: kraljevi putem love pa mladi gonič puše u rog i na uzici vodi hrtove koji love zeca. Jastreb se zalijeće na kvočku s pilićima. Pjetlići-suci osuđuju na smrt lisicu, a pijetao-krvnik vodi je vezanu na vješala. Dostupno na http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/4556-beram-qkrasna-zemljo-istro-mila-12.html, pristupljeno 10. XII. 2018.

STAROHRVATSKI HRT / OLD CROATIAN SIGHTHOUND Zagrebačkim ljubiteljima pasa javila se 1978. godine skupina ljudi iz Orašja tražeći podršku protiv lovačkog savjeta tadašnje BiH, jer su njihovi predstavnici uspjeli isposlovati sudsku odluku po kojoj su stanovnici Orašja bili obvezni usmrtiti sve svoje hrtove. Na Veterinarski fakultet u Zagreb stigao je 1979. godine mužjak Bili, a kasnije i kujica Bilica o kojima je brigu vodio Mario Bauer. Hrtovi su boravili na Klinici za unutarnje bolesti i služili su kao nastavna pomagala studentima sve do Lijepe naše životinje : katalog izložbe

svoje smrti u poodmakloj dobi. Imali su potomke od kojih danas više ne postoje živući potomci. Tada je učinjen i pokušaj obnove pasmine uzgojem u najužem srodstvu, no nažalost neuspješno. Prema tekstu Starohrvatski hrt. Ljiljana Bedrica, Jasna Jeremić, Šandor Horvath. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 334., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 181. PAS KOJI SE ČEŠE Branislav Dešković (1883. – 1939.) Bol, Galerija umjetnina Branko Dešković Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str., 184, (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

HRVATSKI ANIMALISTI Prvi hrvatski animalist Nikola Mašić prikazuje životinje u njihovom prirodnom okolišu. Uz njega najpoznatiji autori animalisti su: Robert Frangeš-Mihanović, Branislav Dešković, Miroslav Kraljević, Oton Iveković, Clement Crnčić, Nasta Rojc, Vladimir Filakovac, Krsto Hegedušić, Đuro Tiljak, Ivan Lovrenčić, Lujo Bezeredi, Raul Goldoni, Antun Motika, Vojin Bakić, Ivan Kožarić, Ksenija Kantoci, Kamilo Tompa, Marta Ehrlich, Sofija Naletilić Penavuša, Matija Skurjeni, Branko Ružić, Vesna Popržan, Boris Bućan, Dalibor Stošić i drugi. Dostupno na http://www.moderna-galerija.hr/dogadjanja/4391-2/), pristupljeno 19. XI. 2018.

PREDMETNE LEGENDE BOG STVARA ŽIVOTINJE Giovanni Francesco Castiglione (1641. – 1710.) Talijanski slikar Francesco Castiglioni je oslikao dalmatinskog psa, dalmatinca (Dalmatian dog) Dostupno na https://balkankinology.net/forums/topic/25-dalmatinski-pas-fci-63-153/? page=2i na https://www.christies.com/lotfinder/Lot/giovanni-francesco-castiglione-genoa -1641-1710-god-5639293-details.aspx, pristupljeno 23. XI. 2018.

DALMATINER U Engleskoj se dalmatinski pas (dalmata ili dalmatiner) prvi put pojavljuje u Bewiksovoj Historie of Quadrupeds iz 1790. Dostupno na https://balkankinology.net/forums/topic/25-dalmatinski-pas-fci-63-153/? page=2, pristupljeno 20. XI. 2018.

DALMATINSKI PAS (DALMATA ILI DALMATINER), 1968. fotografija: Thomas Fall Dostupno na https://balkankinology.net/forums/topic/25-dalmatinski-pas-fci-63-153/? page=2, pristupljeno 20. XI. 2018.

DALMATINSKI PAS, DALMATINAC / DALMATIAN DOG Figuru dalmatinskog psa – dalmatinca povremeno je koristio Jan Flyt (1609. – 1661.) u nekoliko svojih radova, primjerice Lovački psi odmaraju poslije lova na kojoj se nalaze psi svjetlije istočkani po tijelu sa zaobljenom glavom i nešto većih ušiju. Dostupno na https://balkankinology.net/forums/topic/25-dalmatinski-pas-fci-63-153/? page=2, pristupljeno 23. XI. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

DALMATINSKI PAS, DALMATINAC / DALMATIAN DOG , 1804. Philip Reinagle (1749. – 1833.) Ovo je jedna od najpoznatijih slika dalmatinskog psa dalmatinca iz 1804. godine. Dostupno na https://www.abebooks.com/art-prints/Dalmatian-Printed-Reinagle-rightside-Scott/9827664356/bd, pristupljeno 19. XI. 2018. Sl. 182. PAS NA TRAGU, 1910.

DALMATINSKI PAS, DALMATINAC / DALMATIAN DOG George-Louis Leclerc. Natural History, 1772. crtež istočkanog psa koji sliči na dalmatinca i nazvan je Le Braque de Bengale ili Bengal Harier Dostupno na https://balkankinology.net/forums/topic/25-dalmatinski-pas-fci-63-153/? page=2, pristupljeno 19. XI. 2018.

Branislav Dešković (1883. – 1939.) Dostupno na http://oslobodjenjezivotinja.com/sve-nase-zivotinjeanimalisticke-teme-u-hrvatskojmodernoj-likovnoj-umjetnosti/, pristupljeno 20. XI. 2018.

DALMATINSKI PAS, DALMATINAC / DALMATIAN DOG - CRTEŽ IZ 1567. GODINE Dostupno na https://balkankinology.net/forums/topic/25-dalmatinski-pas-fci-63-153/? page=2, pristupljeno 23. XI. 2018.

HRABRENOVOĆ (HRABRENOVICH) Grb Hrabrenović (Hrabrenovich) u djelu Stemmatografphia…., 1701. Pavla Ritera Vitezovića (Fojnički grbovnik) Štit: crnim i zlatnim poljem četvoren; 1. 4. nadolje okrenut srebrni ; 2. 3. nepopunjeno. Iznad kacige uspravljen crni pas sa zlatnom ogrlicom . plašt: crno-zlatni polumjesec Iz knjige Banac, Ivo. Grbovi : biljezi identiteta. Zagreb : grafički zavod Hrvatske, 1991., str. 245., (Knjižnica Medveščak, sig. 929.5/.9 BAN g/N)

HRVATSKI OVČAR Siniša Vojnović, Facebook grupa „Hrvatski ovčar“ Dostupno na https://www.facebook.com/groups/87431862121/photos/, pristupljeno 23. XI. 2018.

PRIKAZ LOVA NA JELENA stećak - Barevište, Široki Brijeg, BiH Iz knjige Stećci od Zgošće do Ledinca. Milka Tica. Naklada Jurčić, 2011. (Knjižnica Medveščak sig. 72 TIC s)

TURSKA, XVI. STOLJEĆE Dostupno na https://balkankinology.net/forums/topic/25-dalmatinski-pas-fci-63-153/? page=2, pristupljeno 23. XI. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

PAS - KNJIŽEVNA TEMA Ako uzmete psa s ulice i nahranite ga, neće vas ugristi. To je osnovna razlika između psa i čovjeka. Sl. 184. PRIKAZ LOVA NA JELENA stećak - Barevište, Široki Brijeg, BiH Iz knjige Stećci od Zgošće do Ledinca. Milka Tica. Naklada Jurčić, 2011. (Knjižnica Medveščak sig. 72 TIC s)

Mark Twain (1835. – 1910.) Iz knjige Velika Epohina enciklopedija aforizama. Zagreb : Epoha, 1968., str. 450. – 451.

Hvali dan poslije zalaska sunca, mač poslije bitke, ženu poslije smrti, kolač poslije kušanja, a psa – uvijek. Marian Eile (Bracia Rojek, 1910. – 1984.), poljski književnik i novinar Iz knjige Velika Epohina enciklopedija aforizama. Zagreb : Epoha, 1968., str. 450. – 451.

Kad stari pas laje, valja vidit šta je. narodna izreka Sl. 185. PAS (detalj sa stećka) nekropola Ledinac, BiH Iz knjige Stećci od Zgošće do Ledinca. Milka Tica. Naklada Jurčić, 2011. (Knjižnica Medveščak sig. 72 TIC s)

Kako bismo ozdravili od beskrajnog prenemaganja, lažljivosti i podlosti ljudi – da nema pasa u iskreno lice koje možemo gledati bez nepovjerenja? Schopenhauer Iz knjige Velika Epohina enciklopedija aforizama. Zagreb : Epoha, 1968., str. 450. – 451.

Ne boj se pasa koji laje, nego onog koji leži i reži. narodna izreka Ne lajemo na karavane da ih zadržimo. Mi želimo jedino da ih upozorimo – idu li u ispravnom smjeru. Marian Eile (Bracia Rojek, 1910. – 1984.), poljski književnik i novinar Iz knjige Velika Epohina enciklopedija aforizama. Zagreb : Epoha, 1968., str. 450. – 451.

Običnom kosti možeš podmititi samo obična psa. Marian Eile (Bracia Rojek, 1910. – 1984.), poljski književnik i novinar Iz knjige Velika Epohina enciklopedija aforizama. Zagreb : Epoha, 1968., str. 450. – 451.

Pas voli kost – to su izmislili ljudi koji radije sami pojedu meso. Marian Eile (Bracia Rojek, 1910. – 1984.), poljski književnik i novinar Iz knjige Velika Epohina enciklopedija aforizama. Zagreb : Epoha, 1968., str. 450. – 451.

Psi vole svoje prijatelje, a grizu neprijatelje. Za razliku od njih, ljudi su nesposobni za istinsku ljubav i uvijek miješaju ljubav i mržnju. Sigmund Freud (1856. – 1939.) Iz knjige Velika Epohina enciklopedija aforizama. Zagreb : Epoha, 1968., str. 450. – 451.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Pas je tako vjeran da jednostavno ne vjeruješ da čovjek zaslužuje takvu ljubav Ilja A. Iljf , Zapisi iz bilježnice. Iz knjige Velika Epohina enciklopedija aforizama. Zagreb : Epoha, 1968., str. 450. – 451.

Zna pas u kom grmu leži zec. (arbanaška narodna izreka) Iz knjige Velika Epohina enciklopedija aforizama. Zagreb : Epoha, 1968., str. 450. – 451.

Sl. 185. STUDIJE ŽIVOTINJA : PSI (između 1919. i 1939.) Oton Iveković (1869. – 1939.) crtež : olovka, kreda ; 171 x 246 mm Digitalna zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice Crtež pripada tzv. 'Taborskom ciklusu' u kojem prevladavaju motivi životinja Velikog Tabora, Klanjca i zagorskog pejzaža. Dostupno na https://digitalna.nsk.hr/pb/?object=info&id=21286, pristupljeno 10. XII. 2018

PJESMA O KUJI Jutros je kuja pri štali, gdje rogoz se zlati pod gredom, oštenila sedmero mladih, riđih štenadi redom.

A kad se od trčanja vruća i znojna probi kroz sjene, njoj se mjesec vrh kuca ko njeno pričini štene.

I jezikom, sve do tmine, mati ih češljala nježna; od trbuha njene topline voda se topila snježna.

U plavet je zurila jasnu i cviljela nasred druma, a mjesec na putu kasnu sakri se iza huma.

A uveče, kao i vazda, kad koke na lijegala kreću, tmuran je stigao gazda i strpao štenad u vreću.

I tiho, kao kad s brijega za bačenim kamenom kreće, ko zlatne zvijezde sred snijega kotrljahu oči se pseće.

Trčati snijegom je stala slijedeć mu tragove hoda i dugo uz val do vala hladna se mreškala voda.

Sergej Aleksandrovič Jesenjin (1895. – 1925.)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

PČELE KOŠNICA OD PRUĆA PREMAZANA GLINOM - GORSKA HRVATSKA Iz knjige Hrvatska tradicijska kultura na razmeđu svjetova. I epoha. Zagreb : Barbat, 2001., str. 106., (Knjižnica Medveščak sig. 39 HRV/N)

PČELA (Apis mellifera)

Sl. 186. PRIKAZ UZIMANJA MEDA - CRTEŽ IZ IZ ŠPILJE CUEVA DE LA ARANA 7 000 prije Krista Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 290., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

PČELE I PČELARSTVO KROZ POVIJEST Povijest pčela seže u pretpovijest. Najstariji crtež koji upućuje na načine sakupljanja meda iz zajednica iz prirode pronađen je u spilji Cuevas de la Arana u blizini Valencije u Španjolskoj, a procjenjuje se da je naslikan 6000 godina prije Krista. Med se spominje u sumerskim i babilonskim spisima, pisanim klinastim pismom, a nalazi se i u povijesnim dokumentima svih kultura (Kina, Egipat, antička Grčka, Rimsko Carstvo). Prema tekstu Pčele i pčelarstvo kroz povijest. Maja Dražić, Nikola Kezić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 290., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

PČELE I PČELARSTVO KROZ POVIJEST Od pčelinjeg voska su se izrađivale svijeće kao jedan od glavnih izvora svjetlosti 3 000 godina prije Krista. Vosak je korišten za impregnaciju tkanina, a presvlačene su i drvene ploče na koje su se oštrim predmetom upisivale poruke. Vosak je služio i kao jedno od sredstava plaćanja. Počeci svjesnog pčelarenja povezani su s pronalaženjem pčelinje zajednice u deblima i njihovim donošenjem u blizinu naselja u šumovitim područjima. U vrijeme procvata egipatske kulture za pčele su se počele izrađivati glinene košnice u koje su se nastanjivale one same. Prema tekstu Pčele i pčelarstvo kroz povijest. Maja Dražić, Nikola Kezić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 290., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL) 92

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

PČELE I PČELARSTVO KROZ POVIJEST O pčelarstvu na našim prostorima, još iz grčkih i rimskih vremena, ima dosta podataka. U najstarijim pisanim tragovima spominje se med, a posebno vosak voštanih svijeća. Med se upotrebljavao u prehrani, tradicijskoj medicini kao i u običajima. U tradicijskoj prehrani med se koristio za pripremanje kolača s medom, i to više na otocima i u gradskim sredinama, a manje u zaleđu. S medom su se pravili i napici i začini za jelo. Med je u mlijeku davan maloj djeci kao obrok. Prema tekstu Pčele i pčelarstvo kroz povijest. Maja Dražić, Nikola Kezić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 291., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 187. SIVA PČELA, SIVKA, KRANJSKA PČELA, DOMAĆA PČELA (Carniolan bee) Dostupno na http://radiobet.eu/ savez-pcelara-tk-sacuvajmo-pceleod-trovanja-pesticidima-2/, pristupljeno 12. XII. 2019.

PČELE I PČELARSTVO KROZ POVIJEST U tekstu Vinodolskog zakona iz 1288. godine u (čl. 8) se navodi: Nadalje, ako je netko noću ukrao u staji neko živinče ili s guvna žito ili u ulištu, s mjesta gdje se drže pčele, med, također plaća knezu 50 libara, ako je bio ondje povik »pomagaj«, a po danu 40 soldina, a također i u noći, ako nije bilo povika, kao i dvostruku štetu, kako je pisano. Prema tekstu Pčele i pčelarstvo kroz povijest. Maja Dražić, Nikola Kezić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 291., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

PČELE I PČELARSTVO KROZ POVIJEST

Sl. 188. TRNKA ili TRMKA, STARINSKA KOŠNICA ZA PČELE Dostupno na https://mapio.net/ pic/p-2856614/, pristupljeno 20. XII. 2018.

U srednjem vijeku dugovi su se podmirivali voskom i medom. Vosak se i izvozio u Veneciju i u Papinsku Državu. U Dubrovniku je u 15. stoljeću postojala radionica voštanih i lojanih svijeća, a zvala se »voskovarnica«. Vlada (Republika) je svake godine sklapala ugovor s jednim ili više majstora i davala im dozvolu za proizvodnju svijeća, određivala cijenu vosku, loju i svijećama, a u Dubrovniku su svijeće radili i ljekarnici. Prema tekstu Pčele i pčelarstvo kroz povijest. Maja Dražić, Nikola Kezić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 291., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

PČELE I PČELARSTVO KROZ POVIJEST Za vladavine kraljice Marije Terezije 1775. godine objavljen je naputak - Patent o pčelarstvu. U naputku se navodi: - Da se pčelarstvo što skorije u narod raširi, oprašta se na sva vremena svakog poreza ili daće...- Marija Terezija je tražila od Kraljevskog vijeća za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju da imenuje učitelja pčelarstva na svom području. Na tu je dužnost prvi izabran Varaždinac Anton Gruber 1770. godine, a dužnost je obnašao u Varaždinskoj, Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji. Prema tekstu Pčele i pčelarstvo kroz povijest. Maja Dražić, Nikola Kezić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 291., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

PČELE I PČELARSTVO KROZ POVIJEST Oprema, pribor i način pčelarenja stoljećima su ostali nepromijenjeni. I danas u nekim krajevima mogu se pronaći tradicijske košnice i pribor. U mediteranskom dijelu Hrvatske poznate su kamene košnice u samostanu Blace na Braču kao i na drugim jadranskim otocima, a posebice na otoku Hvaru. Prema tekstu Pčele i pčelarstvo kroz povijest. Maja Dražić, Nikola Kezić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 291., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 189. ROJENJE PČELA Dostupno na https:// living.vecernji.hr/zelena-zona/ pcele-pripremite-za-zimovanje-ine-zaboravite-na-zastitu-od-varoe910484/galerija-58896?page=1, pristupljeno 18. XII. 2018.

Sl. 190. HRVATSKO TRADICIJSKO PČELARSTVO – KOŠNICE - dio izložbe u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju Dostupno na http://www.hpm.hr/Doga%C4%91anja/Najava/Za%C5%A1to%20je%20p%C4%8Dela%20va%C5% BEnija%20od%20%C4%8Dovjeka?%20-%20gostovanje%20izlo%C5%BEbe%20u%20Muzeju%20Moslavine_4882, pristupljeno 18. XII. 2018.

SIVA PČELA, SIVKA, KRANJSKA PČELA, DOMAĆA PČELA (Carniolan bee) Pasmina medonosna pčela (Apis mellifera) izvorno je nastala na području Europe, Afrike i Bliskog istoka. U različitim su se regijama, pod utjecajem klime, flore i prirodnih neprijatelja, pojedine skupine pčela izmijenile i prilagodile lokalnim uvjetima. Te skupine su poznate kao prirodne ili zemljopisne pasmine. Zemljopisne pasmine pčela rezultat su prirodne selekcije u njihovu izvornom području, pčele su se adaptirale na izvorni okoliš, ali ne uvijek i na zahtjeve pčelara. Prema tekstu Siva pčela. Maja Dražić, Nikola Kezić-Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 294., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

SIVA PČELA, SIVKA, KRANJSKA PČELA, DOMAĆA PČELA (Carniolan bee) Mediteranska siva pčela (Apis mellifera carnica mediterana) raširena je na obalnom i otočnom području Hrvatske te u južnom dijelu Bosne i Hercegovine. Proljetni je razvoj polaganiji, dosta se roji. Ona je nemirna i više se na povratku s paše zalijeće u tuđe košnice. Zbog stalnih vjetrova leti nisko pa u sakupljanju hrane pokriva manje područje. Prema tekstu Siva pčela. Maja Dražić, Nikola Kezić-Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 295., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

SIVA PČELA, SIVKA, KRANJSKA PČELA, DOMAĆA PČELA (Carniolan bee) Pčele oprašuju oko 170 000 biljnih vrsta, a 40000 biljnih vrsta ovisi isključivo o pčelama. Prosječna pčelinja zajednica može posjetiti nekoliko milijuna cvjetova samo u jednom danu. Kroz oprašivanje bilja, pčele su treća najvažnija vrsta životinja koje se uzgajaju u Europi. Prema tekstu Siva pčela. Maja Dražić, Nikola Kezić-Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 295., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 192. RADILICA, MATICA, TRUT Dostupno na https://farmia.rs/ blog/matica-njeno-pcelarskovisocanstvo/, pristupljeno 12. I. 2019.

Sl. 191. SIVA PČELA, SIVKA, KRANJSKA PČELA, DOMAĆA PČELA (Carniolan bee) Dostupno na https://bs.wikipedia.org/wiki/P%C4%8Dela#/media/File:Bienen_auf_Wabe_1.jpg, prist. 12. I. 2019.

SIVA PČELA Jedna od najmirnijih i najmedonosnijih pasmina pčela koju naš čovjek tradicijski uzgaja, i to najprije u šupljem deblu p u pletari, pa zatvorenoj košnici i konačno u košnicama nastavljačama. U rimsko doba najcjenjeniji med na svijetu bio je med kadulje i vriska s otoka Šolte. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

SAĆE SIVE PČELE Nekada, dok se med proizvodio u pletarama i dolinama, jeo se zajedno sa saćem. Danas se saće u okvirima vrca i dobiva se tekući med. Okvir je zreo za vrcanje kad je prekriven voštanim poklopcima. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58

SLAVONSKI MED ZAŠTIĆEN OZNAKOM IZVORNOSTI Udruga proizvođača slavonskoga meda iz Virovitice, pokrenula je nacionalni postupak zaštite naziva - Slavonski med - kao zaštićena oznaka izvornosti 2015. godine, a 2016. godine je naziv - Slavonski med - zaštićen u Republici Hrvatskoj. Zahtjev za registraciju naziva -Slavonski med - na razini Europske unije je upućen Europskoj komisiji u rujnu 2016. godine. Dana 23. siječnja 2018. godine objavljena je u Službenom listu Europske unije L 17 Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Provedbena Uredba Komisije (EU) 2018/95 o upisu naziva „Slavonski med“ – zaštićena oznaka izvornosti u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla. Dostupno na http://hrturizam.hr/slavonski-med-registriran-zasticen-oznakom-izvornostina-eu-razini/, pristupljeno 18. I. 2019.

Sl. 194. OZNAKA ZA MED HRVATSKIH PČELINJAKA Dostupno na https://domacimedantolcic.com/blog/42-medhrvatskih-pcelinjaka pristupljeno 18. XII. 2018.

Sl. 193. SLAVONSKI MED ZAŠTIĆEN OZNAKOM IZVORNOSTI Dostupno na https://domacimed-antolcic.com/blog/42-med-hrvatskih-pcelinjaka pristupljeno 18. XII. 2018.

Sl. 195. PČELE NA CVIJETU Stjepan Perković akril na platnu, 50 x 60 cm Dostupno na https:// likumzg.wordpress.com/proljetnavirtualna-izlozba-clanova-hdluzagreb-2018/stjepan-perkovic-pcele -na-cvijetu-akril-na-platnu-50x60cm/, pristupljeno 4. II. 2019.

PČELA - KNJIŽEVNA TEMA Čovik ide po svitu, ka čela po cvitu. narodna izreka Da se roj ne roji, uvik bi jedno ulišće ostalo. narodna izreka BALADA O GOSPINIM PČELAMA Tako je bila Marija lijepa Da su se za njom jagmile pčele, Pa kad bi časkom prestala s poslom, Na njene ruke one bi sjele. Jer te su ruke nosile Krista,

Sl. 196. PČELA U POLJU Davor Subotić ulje platno, karton, 24 x 30 cm Dostupno na https:// www.aukcije.hr/prodaja/ Umjetnine/Umjetnicke-slike/ Klasicno-slikarstvo/Ulja/389/oglas/ slikar-DAVOR-SUBOTI%C4%86P%C4%8CELE-U-POLJU-uljeplatno-karton/2663224/, pristupljeno 4. II. 2019.

Iz njih je slatko jeo i pio. Pčele su znale da je med njihov Djetetu Božjem posebno mio. Bile su tužne što žive malo I što im krila ne traju duže. One bi htjele barem još jednom Isusu ljubav s medom da pruže. Zato ih Gospa vječnima stvori: U svijeći ljubav gori im bijela. Jer, što su svijeće tu na oltaru Rojevi nego usnulih pčela? Rajmund Kupareo (1914. – 1996.) Dostupno na http://www.zupa-svana.com/balada-o-gospinim-pcelama/, prist. 18. XII. 2019.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

PERAD

PRIPITOMLJAVANJE PERADI Pripitomljavanje peradi započelo je prije 8 000 godina na području jugoistočne Azije. Na formiranje današnjih pasmina kokoši utjecaj je imalo više divljih vrsta, a najznačajnija je crvena kokoš džungle (Gallus gallus). Držanje kokoši prošireno je u Kinu i Indiju gdje su pronađeni dokazi o njihovu udomaćivanju stari više od 4 000 godina. Crteži kokoši pronađeni su i u egipatskim grobnicama koji datiraju iz

Sl. 198. PULENA U OBLIKU PIJETLA, XVII. st.

1 400. godine prije Krista.

Muzej grada Trogira

Prema tekstu Pripitomljavanje peradi. Zlatko Janječić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 280., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995. sv. I. (A – NOVE) str., 614., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

Sl. 197. CRVENA KOKOŠ DŽUNGLE (Gallus gallus) Edward Neale (1833. – 1904.) Dostupno na https://hr.wikipedia.org/wiki/Divlja_koko%C5%A1, pristupljeno 15. XI. 2018.

DALMATINSKA

KOKOŠ,

DALMATINSKA

POGRMUŠA,

DOMAĆA KOKOŠ, DINARSKA KOKOŠ (Dalmatian hen) DALMATINSKA KOKOŠ, DALMATINSKA POGRMUŠA, DOMAĆA KOKOŠ, DINARSKA KOKOŠ / DALMATIAN HEN Na području Dalmacije tradicijski se uzgaja domaća arhaična kokoš, skromna u zahtjevima za uvjete držanja i hranidbe, ali prema iznimno lošim uvjetima prilično dobrih proizvodnih osobina, suhog, ali ukusnog mesa te dobre nesivosti. Pripada skupini lakših mediteranskih kokoši, koje vuku porijeklo od grčke domaće kokoši, odnosno svete kokoši starih Rimljana, koja je prema legendi donesena s grčkog otoka Delosa, poznatog po uzgoju kokoši. Prema tekstu Kokoši : Dalmatinska kokoš. Roman Ozimec, Darko Petanjek. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 336., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

DALMATINSKA KOKOŠ, DALMATINSKA POGRMUŠA, DOMAĆA KOKOŠ, DINARSKA KOKOŠ / DALMATIAN HEN Smatra se da slično porijeklo imaju i druge mediteranske kokoši: talijanska, minorka i andaluzijska kokoš. Postoje pretpostavke da od dalmatinske kokoši vuku porijeklo sve srednjoeuropske seoske kokoši. Kako bilo, na arhaičnost pogrmuše upućuje i svojstvo da običavaju spavati na granama stabala. U knjizi Handbuch der Nutzgeflügelzucht für Österreich und die Donauländer iz 1914. godine, koju austrijski peradarski stručnjak Armin Arbeiter piše nakon stručnog putovanja kroz države tadašnje Austro-Ugarske, ističe da u Dalmaciji postoji dalmatinska kokoš (Dalmatinerhuhn). Agronomski stručnjak Stanko Ožanić navodi kako je narod tu kokoš zvao pogrmuša. Prema tekstu Kokoši : Dalmatinska kokoš. Roman Ozimec, Darko Petanjek. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 336., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 199. DALMATINSKA KOKOŠ, DALMATINSKA POGRMUŠA, DOMAĆA KOKOŠ, DINARSKA KOKOŠ/ DALMATIAN HEN, 1913. Kurt Zander Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 339., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

DALMATINSKA KOKOŠ, DALMATINSKA POGRMUŠA, DOMAĆA KOKOŠ, DINARSKA KOKOŠ/ DALMATIAN HEN Agronomski stručnjak Stanko Ožanić navodi kako je narod tu kokoš zvao pogrmuša. Uzgajivač Milivoj Koludrović iz Zadra započeo je početkom 20. stoljeća sustavan rad na selekciji dalmatinskih pogrmuša s namjerom da stvori posebnu pasminu, dalmatinsku kokoš. Nažalost, tijekom Prvog svjetskog rata taj je peradarnik propao, kao i peradarnici u Vrani i Glavici kod Knina, pa je tako ugašen stručni peradarski rad na području Dalmacije, koji nažalost nikada nije obnovljen. Početkom 21. stoljeća inicira se obnova populacije te drevne kokoši, a glavni je nositelj selekcije uzgajivač Franko Žižić iz Solina. Kulturno-povijesna važnost Dalmatinska kokoš uzgaja se na području Dalmacije u kontinuitetu od barem 3000 godina, ali nema neku prepoznatljivu kulturno-povijesnu važnost, kao što to primjerice ima galska kokoš. Prema tekstu Kokoši : Dalmatinska kokoš. Roman Ozimec, Darko Petanjek. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 336., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL) 98

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

HRVATSKA KOKOŠ, ŽIVIČARKA, DOMAĆA POGRMUŠA, DOMAĆA KOKOŠ, TIĆARICA / CROATIAN HEN HRVATSKA KOKOŠ, ŽIVIČARKA, DOMAĆA POGRMUŠA, DOMAĆA KOKOŠ, TIĆARICA / CROATIAN HEN Porijeklo hrvatske kokoši odnosno njenih izdvojenih populacija: zagorske, podravske, primorske i ličke kokoši, a vjerojatno barem dijelom i istarske kokoši

Sl. 200. MRTVA PRIRODA, 1937.

je isto, sve su nastale iz stare i raznovrsne populacije domaćih srednjoeuropskih

Bruno Bulić (1903. – 1990.)

seoskih kokoši. Iz te je populacije selekcionirano više pasmina: staroštajerska i

Zagreb, Moderna galerija

štajerska kokoš, austrijska sulmodolska kokoš, mađarska zelenonoga kokoš,

Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995.

golovrata kokoš, češka kokoš, poljska zelenonoga jarebičasta kokoš i druge. Tek se od polovine 19. stoljeća počelo u Europu intenzivnije uvoziti azijske pasmine: cochinchina i druge. U najstarijoj hrvatskoj peradarskoj literaturi navodi se domaća kokoš živičarka te ističe njena raznovrsnost.

sv. I. (A – NOVE) str., 136, (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

Prema tekstu Hrvatska kokoš. Roman Ozimec, Darko Petanjek. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 340., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

HRVATSKA KOKOŠ, ŽIVIČARKA, DOMAĆA POGRMUŠA, DOMAĆA KOKOŠ, TIĆARICA / CROATIAN HEN U knjizi Handbuch der Nutzgeflügelzuchtfür Österreich und die Donauländer iz 1914. godine, koju austrijski peradarski stručnjak Armin Arbeiter piše nakon stručnog putovanja kroz države tadašnje Austro-Ugarske, ističe da u Hrvatskoj postoji hrvatska ili zagorska kokoš (Kroatische oder Zagorianerhuhn). Naknadno brojni peradarski stručnjaci ističu razlike između pojedinih populacija hrvatskih kokoši te navode zagorsku ili zagorsko-štajersku kokoš, podravsku kokoš, primorsku kokoš, ličku kokoš te kao teži tip ove kokoši – bidružicu. Od 1902. godine počela je na zemaljskom dobru u Božjakovini selekcija hrvatske kokoši, na osnovi jedinki odabranih i otkupljenih od seljaka na širem području Zagreba. Početkom selekcije kokoši su bile teške prosječno 1,5 kg i nesle jaja teška oko 50 g. U nekoliko godina selekcije postignuta je prosječna težina jaja veća od 60 g. Štajersko-zagorska kokoš predstavljena je na izložbi peradi, kunića i golubova, 4.- 12. prosinca 1948. u Zagrebu. Prema tekstu Hrvatska kokoš. Roman Ozimec, Darko Petanjek. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 340., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

HRVATSKA KOKOŠ, ŽIVIČARKA, DOMAĆA POGRMUŠA, DOMAĆA KOKOŠ, TIĆARICA / CROATIAN HEN Hrvatska kokoš ima neospornu važnost za povijesni i kulturni identitet Hrvatske. Šarene domaće kokoši i pijetlovi motiv su brojnih umjetnika: od Slave Raškaj, do hlebinske škole naivne umjetnosti koju zastupaju: Ivan Večenaj, Ivan Generalić, Mijo Kovačići drugi. Pijetao hrvatske kokoši nalazi se na grbu općine Hlebine. Nažalost, danas se ovaj naš povijesnokulturni identitet pomalo zaboravlja, a pasmina nestaje. Prema tekstu Hrvatska kokoš. Roman Ozimec, Darko Petanjek. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 341., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL) Lijepe naše životinje : katalog izložbe

ISTARSKA KOKOŠ, ISTARSKA ŽIVIČARKA / ISTRIAN HEN

Sl. 201. ISTARSKA KOKOŠ, ISTARSKA ŽIVIČARKA / ISTRIAN HEN Kurt Zander Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 339., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

ISTARSKA KOKOŠ, ISTARSKA ŽIVIČARKA / ISTRIAN HEN Nastanak pasmine Istarska kokoš predstavlja krupniju živičarku dinarskog tipa, koja je naknadno pretapana s populacijama štajerske kokoši. U knjizi Handbuch der Nutzgeflügelzucht für Österreich und die Donauländer iz 1914. godine, koju austrijski peradarski stručnjak Armin Arbeiter piše nakon stručnog putovanja kroz države tadašnje Austro-Ugarske monarhije, ističe da u Istri postoji istarska kokoš (Istrianerhuhn). Istarska kokoš je važna za suzbijanje invazivnih vrsta biljaka, populacija beskralješnjaka, za širenje pojedinih vrsta biljaka i gljiva, prateće agrobioraznolikosti parazita, napasnika, fimikola, nekrofila, ali i pratećih predatora, kao što su ptice grabljivice, primjerice prikladno nazvan jastreb kokošar (Accipiter gentilis). Obojenost perja je raznolika, a dominira grahorasti tip obojenosti. Boja šarenice je crvena ili žuta. Kokoši često imaju manju kukmicu iza krijeste. Jaja su bijele ljuske, težine oko 60 g. Pijetlovi imaju izrazito crvenu krijestu te izražen rep s više dugačkih srpastih pera. Prema tekstu Istarska kokoš. Roman Ozimec, Darko Petanjek Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 344., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

KOKOŠ HRVATICA, DUDICA / HRVATICA HEN KOKOŠ HRVATICA, DUDICA / HRVATICA HEN Uz tok rijeke Drave, u prvoj polovini 20. stoljeća, započeo je uzgoj kokoši hrvatice dudice. Prve korake odabiranja i stručnog nadzora napravio je 1917. godine Ivan Lakuš iz mjesta Torčec u Podravini. Križao je domaću kokoš s leghorn pijetlovima. Konačni izgled i odlike današnje kokoši hrvatice dobiva križanjem s pasminom wellsummer. Prema tekstu Pripitomljavanje peradi. Zlatko Janječić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 280., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL) 100

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

KOKOŠ HRVATICA, DUDICA / Hrvatica hen Najveći uspjeh kokoš postiže 1937. godine na državnom dobru Karađorđevo kraj Bačke Palanke, gdje je održano natjecanje kokoši u nesenju jaja. Tada je dobila ime hrvatica. Nakon Drugog svjetskog rata, uzgoj kokoši hrvatica potpuno je potisnut. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca iz Međimurske i Virovitičko-podravske županije pokrenuta je akcija za revitalizaciju uzgoja kokoši hrvatice. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 280., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 202. KOKOŠ HRVATICA - JAREBIČASTI ZLATNI SOJ KOKOŠ I PIJEVAC Dostupno na https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatica_(pasmina_koko%C5%A1i), pristupljeno 28. XI. 2018

KOKOŠ HRVATICA, DUDICA Kokoš hrvatica (dudica) je nastala 1917. godine u malom mjestu Torčec u Podravini križanjem domaće kokoši i pijetlova Leghorn pasmine. Na državnom dobru Karađorđevo 1937. pobjeđuje na natjecanju u nesenju jaja i dobiva ime hrvatica. Po boji perja razlikuju se četiri tipa. Tradicijski se drže na otvorenom gdje zbog otvorenosti i skromnosti u ishrani daje izvanredne rezultate. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

KOKOŠ HRVATICA, DUDICA Na području Hrvatske postoje četiri soja kokoši hrvatice: crveni, crni, crno-zlatni i jarebičasto-zlatni soj. Kod svih sojeva postoje bijeli podušnjaci. Crni i crno-zlatni soj ima sivkaste noge, a crveni i jarebičasto-zlatni imaju bijele noge. Najčešći je crveni soj, a najrjeđi crno-zlatni. Najviše kokoši hrvatice ima u Podravini i Međimurju, a može se naći i u ostalim krajevima Hrvatske. Jato čini jedan pijetao i do deset kokoši. Prema tekstu iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 280., (Knjižnica Medveščak, sig. 636

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

101

KOKOŠ HRVATICA , DUDICA Pijevci kokoši hrvatice teže do 2,50 kg, a kokoši do 1,90 kg. Uzgaja se tradicijski na malim poljoprivrednim gospodarstvima, a veći dio života provedu na otvorenom. Otporne su i nemaju velike zahtjeve u prehrani. Hrvatska poljoprivredna agencija brine o razvoju i očuvanje pasmine. Kokoš hrvatica snese i do 200 jaja godišnje. Prema tekstu dostupnom na https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatica_(pasmina_kokoši), pristupljeno 28. XI. 2018.

KRIŽEVAČKA KUKMASTA KOKOŠ, KRIŽEVAČKA KUKMICA / KRIŽEVCI KUKMICA HEN

Sl. 203. KRIŽEVAČKA KUKMASTA KOKOŠ, KRIŽEVAČKA KUKMICA / KRIŽEVCI KUKMICA HEN Dostupno na, https://www.krizevci.info/2014/10/31/krizevacka-kukmasta-kokos-uskoro-od-uzgajateljske-strukepriznata-pasmina/, pristupljeno 12. II. 2019.

KRIŽEVAČKA KUKMASTA KOKOŠ, KRIŽEVAČKA KUKMICA / KRIŽEVCI KUKMICA HEN Nastanak pasmine Križevačka kukmasta kokoš nastala je selekcijskim radom uzgajivača Josipa i Katice Vojte iz Križevaca. Podloga za selekciju bile su domaće kukmaste kokoši, odnosno lakši tip zagorskih kokoši uzgajanih u Kalničkom prigorju, koje je karakterizirala osrednja kukmica te srednje teško tijelo. Te su kokoši planski križane s pijetlovima orpington pasmine. Uzgojni je cilj bio stvaranje atraktivne izložbene kokoši. Sa selekcijom i uzgojem te kokoši započeto je 1984. godine, a 1993. godine pasmina je promovirana i prvi put prikazana na izložbi malih životinja u Križevcima. Tada je propisan i pasminski standard. Prema tekstu Križevačka kukmasta kokoš. Roman Ozimec, Darko Petanjek Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 348., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

102

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

LIČKA

KOKOŠ,

LIČKA

ŽUJKA,

LIČKA

ŽUJICA,

LIČKA

ŽIVIČARKA / LIKA HEN LIČKA KOKOŠ, LIČKA ŽUJKA, LIČKA ŽUJICA, LIČKA ŽIVIČARKA / LIKA HEN Opis ličke kokoši daje 1958. godine asistent Agronomskog fakulteta u Zagrebu Stevo Jančić u radu Produktivna svojstva domaće ličke kokoši u ekstenzivnim uzgojnim prilikama, potaknut od predstojnika Zavoda za uzgoj domaćih životinja, akademika Alberta Ogrizeka. Pasmina nikada nije standardizirana niti je načinjen selekcijski plan, već se samo navode produktivna svojstva populacije ličke kokoši. Prema tekstu Hrvatska kokoš. Roman Ozimec, Darko Petanjek. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 343., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

MEĐIMURSKA KOKOŠ / MEĐIMURJE HEN

Sl. 204. SLUNJANKA (1848./9.) Vjekoslav Karas (1821. – 1858.) Iz knjige Gamulin, Grgo. Hrvatsko slikarstvo XIX. stoljeća ; sv. I. Zagreb : Naprijed, 1995. str. 99., (Knjižnica Medveščak, sig. 75(091) GAM h/N)

MEĐIMURSKA KOKOŠ / MEĐIMURJE HEN Nastanak pasmine Međimursku kokoš selekcionirali su uzgajivači Alojzije i Franjo Zvonar iz Donje Dubrave. Podloga za selekciju bile su domaće populacije hrvatske kokoši s područja Međimurja, odabrane u starinskom tipu. Te su kokoši planski križane s pijetlovima welsumske i talijanske pasmine, a zatim povratno križane s domaćim pijetlovima. Za poboljšanje težine križana je dodatno s hibridnom grahorastom kokoši. Selekcijski je cilj bio stvaranje krupnije kokoši s dobrom nesivosti u tipu hrvatske kokoši. Sa selekcijom i uzgojem ove kokoši započeto je 1992. godine, promovirana je na izložbi u Nedelišću 2004. godine, a početkom 2010. godine pasmina je službeno priznata od strane Hrvatskog saveza udruga uzgajatelja malih životinja. Prema tekstu Međimurska kokoš. Roman Ozimec, Darko Petanjek Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 348.,

Sl. 205. MEĐIMURSKA KOKOŠ / MEĐIMURJE HEN Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 339., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

(Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

PODRAVSKA KOKOŠ, DUDICA / PODRAVINA HEN PODRAVSKA KOKOŠ, DUDICA / PODRAVINA HEN Nastanak pasmine Podravska kokoš sastavni je dio široke populacije hrvatske kokoši iz koje je do sada selekcionirana kokoš hrvatica, a sudjelovala je i u stvaranju međimurske kokoši. Predstavlja osnovnu, staru i arhaičnu populaciju iz koje je križanjem najprije s pijetlovima pasmine Leghorn, pa pasmine Wellsummer dobivena kokoš hrvatica. Prema tekstu Podravska kokoš. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 344., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

103

POSAVSKA KUKMASTA KOKOŠ, KUKMAČA / POSAVINA KUKMICA HEN POSAVSKA KUKMASTA KOKOŠ, KUKMAČA / POSAVINA KUKMICA HEN Nastanak pasmine nastala je na osnovi stare populacije težeg tipa zagorskoštajerske kokoši koje su križane s orpingtonom, rhode islandom, plymouth rockom, new hampshireom, amrockom, a posljednjih tridesetak godina svoj su doprinos dali i tovni hibridi. Pasmina je bila nekada dosta zastupljena u ekstenzivnom uzgoju na području Posavine, pri čemu se odlikovala vrlo dobrim proizvodnim rezultatima, na njoj nije provođen nikakav značajniji osmišljen uzgojno-selekcijski rad. Postupno, sve većim uzgojem modernih hibrida kokoši, Sl. 206. – 207. POSAVSKA KUKMASTA KOKOŠ, KUKMAČA / POSAVINA KUKMICA HEN (pilići i kokoši)

posavska kukmica počinje nestajati. Prema tekstu Posavska kukmasta kokoš. Roman Ozimec, Darko Petanjek Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 348., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Tórizs István - saját, CC BY 3.0 Dostupno na https:// hr.wikipedia.org/wiki/ Posavska_kukmasta_koko%C5% A1#/media/File:Posz.jpg, pristupljeno 15. I. 2019.

POSAVSKA KUKMASTA KOKOŠ, KUKMAČA / POSAVINA KUKMICA HEN Od izumiranja je spašena entuzijazmom članova udruge Mali uzgajivač iz Dugog Sela, pri čemu je započeto s revitalizacijom uzgoja i standardizacijom pasmine. Posavska kukmica pripada grupi srednje teških kukmastih pasmina, pri čemu se odlikuje vrlo kvalitetnim mesom i dobrom nesivosti. Iako je krupna, djeluje skladno, a ukrašava je poveća kukmica po kojoj je pasmina nazvana. Tradicionalno se uzgaja u dvorištima, ali i na pašnjacima oko kuća jer voli travnate površine i veliki prostor. U tradicionalnom uzgoju kokoši su hranjene isključivo žitaricama, a dobar dio hrane pronalazile su na ispustima. Kulturno-povijesna važnost Budući da se radi o vrlo staroj populaciji kokoši, nastaloj na temelju

Sl. 208. ZAGORSKA KOKOŠ, ZAGORSKO-ŠTAJERSKA KOKOŠ, HRVATSKO-ŠTAJERSKA KOKOŠ / ZAGORJE HEN

starog uzgoja ovog tipa kokoši na području Posavine, ona s pravom predstavlja dio kulturnog identiteta Posavine. Prema tekstu Posavska kukmasta kokoš. Roman Ozimec, Darko Petanjek Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 348.,

Kurt Zander Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 345., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

(Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

ZAGORSKA

KOKOŠ,

ZAGORSKO-ŠTAJERSKA

KOKOŠ,

HRVATSKO-ŠTAJERSKA KOKOŠ / ZAGORJE HEN ZAGORSKA KOKOŠ, ZAGORSKO-ŠTAJERSKA KOKOŠ, HRVATSKO-ŠTAJERSKA KOKOŠ / ZAGORJE HEN Profesor agronomskog fakulteta Georgije Kodinec zaključuje da je: ono što se zove štajerskom kokoši identično domaćoj kokoši koja se uzgajala i uzgaja na području hrvatskog zagorja te koja po kvaliteti nije ništa slabija od one koja se uzgaja u Štajerskoj. Prema tekstu Podravska kokoš. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 344., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

104

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

ZAGORSKA GOLOVRATA KOKOŠ, ZAGORSKA GOLOVRATKA, GOLOVRATKA / ZAGORJE BARENECK HEN ZAGORSKA

GOLOVRATA

KOKOŠ,

ZAGORSKA

GOLOVRATKA,

GOLOVRATKA / ZAGORJE BARENECK HEN Zagorsku golovratu kokoš navodi 1951. godine peradarski stručnjak Krešimir Došen, pri čemu ističe kako je morfološki različita od populacija golovrate kokoši ili sedmogradske golovratke, izvorno mađarske pasmine kokoši, nastale spontanom mutacijom u populaciji mađarskih domaćih kokoši srednjoeuropskog tipa oko 1870. godine. Daljnjom selekcijom na području tadašnje Austro-Ugarske i Njemačke stvoreno je više tipova po obojenosti perja, a golovrata se kokoš zbog kvalitete mesa, dobre nesivosti i izuzetne otpornosti proširila po cijelom području Austro-Ugarske te srednje Europe. Prema tekstu Zagorska golovrata kokoš. Roman Ozimec, Darko Petanjek Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 348., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 209. PIJETAO I KOKOŠI Nikola Mašić (1852.- 1902. ) Dostupno na http://oslobodjenje-zivotinja.com/sve-nase-zivotinje-animalisticke-teme-u-hrvatskoj-modernojlikovnoj-umjetnosti/, pristupljeno 22. XI. 2018.

ZAGORSKA

GOLOVRATA

KOKOŠ,

ZAGORSKA

GOLOVRATKA,

GOLOVRATKA / ZAGORJE BARENECK HEN Kulturno-povijesna važnost Budući da se radi o relativno staroj populaciji kokoši, ona predstavlja dio kulturnog identiteta Hrvatskog zagorja i susjednih područja kontinentalne Hrvatske: Varaždinštine i Podravine. Poznata slika Moj pevec majstora naive Ivana Generalića upravo je pijetao golovrate kokoši. Prema tekstu Zagorska golovrata kokoš. Roman Ozimec, Darko Petanjek Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 348., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

105

POSAVSKA GUSKA, DOMAĆA GUSKA / POSAVINA GOOSE POSAVSKA GUSKA, DOMAĆA GUSKA / POSAVINA GOOSE Sve današnje europske pasmine domaće guske nastale su udomaćivanjem i selekcijom sive guske (Anser anser), koja je autohtona gnjezdarica i za Hrvatsku, dakle, guska je, uz patku, jedina izvorna hrvatska vrsta peradi. Uzgoj gusaka na tlu Hrvatske datira od samih početaka civilizacijskog udomaćivanja guske, a intenzivnije se guščarstvo prvenstveno razvija za vrijeme Rimskog carstva uz velike rijeke: Dunav, Dravu i Savu te njihove pritoke. Osnova uzgoja je vrlo stara populacija udomaćenih gusaka, u okviru koje su se izdvojile populacije dunavske, dravske i posavske guske. Posavska guska proširena je uz rijeku Savu, na području Zagreba, Banovine, Posavine i Slavonije te uz pritoke rijeke Save. Prema tekstu Posavska guska. Roman Ozimec, Miljenko Ernoić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 364., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

POSAVSKA GUSKA, DOMAĆA GUSKA / POSAVINA GOOSE O uzgojnoj povijesti i osobinama posavske guske vrlo je malo podataka, jer sustavno istraživanje nikada nije provedeno, a populacija se drastično smanjuje uz veliku opasnost nestanka. Kulturno-povijesna važnost Posavska guska ima veliku važnost za povijesni i kulturni identitet cijelog posavskog dijela Hrvatske. Treba istaknuti neke naše umjetnike, među kojima se ističu slikar Nikola Mašić i fotograf Josip Kokalj, koji su svojim djelima ovjekovječili suživot gusaka i ljudi na području Posavine. Martinska Ves ima posavsku gusku na općinskom grbu, ali danas smo, kao guske u magli, uvelike zaboravili ovaj svoj povijesno-kulturni identitet, te ga valja obnoviti. Prema tekstu Posavska guska. Roman Ozimec, Miljenko Ernoić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 364., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 210. NA SAJMU Nikola Mašić (1852.- 1902. ) Dostupno na http://oslobodjenje-zivotinja.com/sve-nase-zivotinje-animalisticke-teme-u-hrvatskoj-modernojlikovnoj-umjetnosti/, pristupljeno 22. XI. 2018.

106

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

PREDMETNE LEGENDE BIJEG U EGIPAT - ŽENA S KOKOŠKOM detalj freske u crkvi Sv. Marije na Škrilinama kraj Berma Vincent iz Kastva (slikar u drugoj polovini XV. st.) Iz knjige Kulturni bestijarij. uredile Suzana Marjanić i Antonija Zaradija Kiš. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2007., str. 93., (Knjižnica Medveščak, sig. 39 KUL)

BIJEG U EGIPAT - ŽENA S KOKOŠKOM detalj freske Bijeg u Egipat u crkvi Sv. Marije na Škrilinama kraj Berma Vincent iz Kastva (slikar u drugoj polovini XV. st.) Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav

Sl. 211. DVA PIJETLA Ivan Lacković Croata (1932. – 2004.) Dostupno na https:// www.mutualart.com/Artwork/ Cocks/BA4D944C3CFBA5E7 pristupljeno 19. XI. 2018.

Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str., 426., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N)

BIJEG U EGIPAT Na prizorima Bijeg u Egipat u crkvi sv. Marije na Škrilinama u Bermu pored magarice, na kojoj jaše Bogorodica, sluškinja u Bogorodičinoj pratnji nosi pile u naručju, a po tlu trčkara skupina praščića. Prikazivanje tih životinja je motiv preuzet iz svakodnevnog života gdje su životinje hodajuće smočnice. Iz knjige Kulturni bestijarij. uredile Suzana Marjanić i Antonija Zaradija Kiš. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2007., str. 93., (Knjižnica Medveščak, sig. )

KRLEŽA I ANATEMA Ivan Lacković Croata (1932. – 2004.) Iz knjige Biškupić, Božo. Ivan Lacković Croata : crteži, grafike. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1977., str. 284., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 BIŠ i/N)

Sl. 212. PEVEC NA OBEDU Ivan Večenaj (1920. – 2013.) Dostupno na https:// www.vecernji.hr/kultura/pijetaokruh-sir-luk-i-krajolik-u-bojamaivana-vecenaja-166068, pristupljeno 19. XI. 2018.

NA DVORIŠTU, 1976. Slavko Stolnik (1929. – 1991.) ulje, staklo Iz knjige Fišer, Ernest i Mladen Pavković. Stolnik. Varaždin : Novinarsko-izdavačka štamparska radna organizacija, 1985., str. 132., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 FIŠ/)

PEVEC, 1987. Ivan Večenaj (1920. – 2013.) ulje, staklo, 96 x 60 Iz knjige Depolo, Josip. Figuracije u hrvatskom slikarstvu (1970. – 1995.). Zagreb : Canvas, 1997., str. 379., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 DEP f/N)

PEVEC S KNJIGOM, 1968. Ivan Večenaj (1920. – 2013.) Iz knjige Gamulin, Grgo. Ivan Večenaj. Zagreb : Spektar, 1975., str. 59., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 GAM iv/N)

PIJETAO, 1968. Ivica Antolčić (1928. - ) ulje na platnu, 50 x 71 cm Dostupno na https://www.njuskalo.hr/slike/ivica-antolcic-pjetao-tempera-50x70cm-1968godine-oglas-14454657 pristupljeno 19. XI. 2018. Lijepe naše životinje : katalog izložbe

107

PILE NA TANJURU Mato Celestin Medović (1857. – 1920.) Iz kataloga Mato Celestin Medović : retrospektiva 1. prosinca 2011. – 12. veljače 2012. Zagreb : Galerija Klovićevi dvori, 2012., str. 193., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 MEDO m/N)

POMRČINA SUNCA, 1966. Ivan Večenaj (1920. – 2013.) Iz knjige Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995., sv. I. (A – NOVE) str., 614., (Knjižnica Medveščak, sig. 7.0(03) ENCI I/N) Sl. 214. ZAGORSKI PURANI Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 284., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 213. ŽUTI PIJETAO I BIJELA KOKOŠ, 1895./1897. Slava Raškaj (1877. – 1906.) Dostupno na https://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:01_Slava_Raskaj_Zuti_pjetao_i_bijela_kokos.jpg, pristupljeno 27. XI. 2018.

PURAN PURANI Purani su nastali kao potomci divlje vrste, Meleagris gallopavo, koja se pojavljuje u nekoliko varijeteta koji i danas žive na području Meksika i SAD-a. Prve purane pripitomile su stare indijanske civilizacije iz središnje i sjeverne Amerike. Iako su meso i jaja peradi bili korišteni za hranu rano u povijesti, sve do početka dvadesetog stoljeća perad je uzgajana samo na obiteljskim gospodarstvima za vlastite potrebe gospodarstva, a tek u novije doba njihov je uzgoj prerastao u komercijalnu proizvodnju. Prema tekstu Pripitomljavanje peradi. Zlatko Janječić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 278., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

ZAGORSKI PURAN ZAGORSKI PURAN / ZAGORJE TURKEY Mornari Kraljevine Španjolske su kod američkih Indijanaca pronašli divlje i domaće oblike pura. Donijeli su ih na svojim brodovima oko 1520. godine na područje Španjolske. Njihovo širenje po Europi teklo je jako brzo, oko 40 do 50 km godišnje. Prema tekstu Zagorski purani. Zlatko Janječić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 284., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL) 108

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

ZAGORSKI PURAN / ZAGORJE TURKEY Prema zapisima Magistrata Mletačkog, puran je iz Italije 1561. godine donesen na područje Lepoglave te se ondje počeo i uzgajati. Specifičan način uzgoja u malim jatima, koja su veći dio svoga života provodila na otvorenom skupljajući hranu, uvjetovao je određena morfološka i fiziološka svojstva te utjecao na kakvoću mesa po čemu je zagorski puran poznat ne samo kod nas nego i u inozemstvu. Prema tekstu Zagorski purani. Zlatko Janječić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 278., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 215. PROTULETJE NAM DOHAJA Franjo Klopotan (1938. - )

ZAGORSKI PURAN / ZAGORJE TURKEY Izvoz purana iz Hrvatskog zagorja na europsko tržište započeo je krajem 19. stoljeća, a najveći procvat u proizvodnji zagorskih purana zabilježen je u tridesetim godinama 20. stoljeća. Tada je na tržište europskih zemalja, ponajprije

Iz knjige Depolo, Josip. Figuracije u hrvatskom slikarstvu (1970. – 1995.). Zagreb : Canvas, 1997., str. 158., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 DEP f/N)

Engleske, Italije, Njemačke, Švicarske i Belgije godišnje izvoženo i do 100 000 zagorskih purana. Purani su se izvozili u studenom i do sredine prosinca, kad je i potražnja bila najveća. Po završetku Drugog svjetskog rata broj uzgojenih zagorskih purana bio je znatno smanjen. Prema tekstu Zagorski purani. Zlatko Janječić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 284., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

ZAGORSKI PURAN / ZAGORJE TURKEY Zagorski puran je kroz povijest imao veliku ulogu u životu stanovnika Hrvatskog zagorja koji su njegovim uzgojem osiguravali stalan i solidan izvor materijalnih prihoda. O povijesnoj važnosti zagorskog purana svjedoče brojni zapisi. Uključenost zagorskog purana u običaje tijekom godine vezane uz život stanovnika Hrvatskog zagorja govori o njegovoj kulturološkoj važnosti. U knjizi Običaji krapinskog kraja opisuje se tradicijski svadbeni običaj u okviru kojeg se puran dijeli uz veselu zdravicu i humor. Prema tekstu Zagorski purani. Zlatko Janječić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 285., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

ZAGORSKI PURAN / ZAGORJE TURKEY Zagorski puran je ovjekovječen i u domaćoj umjetnosti. Redatelj Babaja je u hrvatskom filmskom klasiku (1967.) Kolarovu Brezu začinio filmskom pticom s protezom i ciničnom antologijskom brojalicom - jedna pura, dva pandura, svakom dojde smrtna vura -, a Miroslav Krleža je u svom kultnom romanu Povratak Filipa Latinovića - ispisao recept za božićnog purana - dindeka. Prema tekstu Zagorski purani. Zlatko Janječić. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 285., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

109

Sl. 217. PURAN I PURA, 2006. Izidor Popijač-Žiga (1947. -) Patinirana terakota, 50 x 50 x 80 cm Dostupno na http://www.nsdubrava.hr/2184izidor_popijac_ziga_2007/ pristupljeno 19. XI. 2018.

Sl. 216. STUDIJE ŽIVOTINJA : PURANI (između 1919. i 1939.) Oton Iveković (1869. – 1939.) crtež : olovka ; 181 x 265 mm; crtež pripada tzv. Taborskom ciklusu u kojem prevladavaju motivi životinja, Velikog Tabora, Klanjca i zagorskog pejzaža Grafička zbirka NSK. Zbirka crteži 20. stoljeća; Digitalna zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice Dostupno na https://digitalna.nsk.hr/pb/?object=info&id=21288, pristupljeno 10. XII. 2018.

ZAGORSKI PURAN Zagorski puran vuče podrijetlo od srednjoameričkog purana, a uzgoj kontinuirano traje od 16. stoljeća uz povremeno križanje s drugim europskim pasminama. Postoji pet tipova: brončani, crni, sivi, svijetli i žuti. Tradicijski se uzgaja na otvorenom prostoru, pretežno na livadama, voćnjacima i šumarcima. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis : časopis za zemljopis, povijest i prirodu. Samobor : Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

Sl. 218. PIJETAO, 2001. Ivica Antolčić(1928.) akrilik/platno, 100 × 80 cm Dostupno na http://www.nsdubrava.hr/izlozba-ivanaantolcica/ivan-antolcic-3-2/, pristupljeno 19. XI. 2018.

PERAD – KNJIŽEVNA TEMA Udala se tuka za duduka, nit u tuke ruha, nit u duduka kruha. narodna izreka Kad pijevac vodu pije, nad glavom barjak vije. narodna izreka

PIJETAO O Cerje, Brezje, Ladanje, o Greda,

I dok se sluti obris jutra jasnog,

i mnoga sela mojih mladih dana,

kako se, borben, poigrava s tamom,

crkvo na vrhu sred procvalih grana,

nad krovovima, pokrivenim slamom -

Marijo usred gustog drvoreda! slušati pijetla na plotu, tog glasnog Kome je dano što se meni nè dā:

krvnika noći, što iz punih grudi,

lutati blažen poljem plavog lana

crven od srdžbe, sve Zagorje budi...?

i vinogradom, dokle zora rana kroz prozor neba zaljubljeno gleda? 110

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Gustav Krklec (1899. – 1977.)

Sl. 220. AUTOPORTRET Sl. 219. MOLITVA Maksimilijan Vanka (1889. – 1963.) Dostupno na http://art-now-and-then.blogspot.com/2016/01/maksimilijan-vanka.html, pristupljeno 15. I. 2019.

Kristijan Kreković (1901. – 1985.) Dostupno na http:// www.kristiankrekovic.com/, pristupljeno 19. XI. 2018.

MLADIĆ BDIJE KRAJ MRTVOGA PIJETLA On leži kraj moje stare peći, paučinom posut sav. O kako se prelijeva još pri svijeći rep njegov od mnogih zora plav. Kroz pritvoren prozor dah jedan tajno dune kroz moj opustjeli dom. Pa s pijetla mog stresa perje sjajno. Jesen je i u repu njegovom. Kruna mu pala na jedno uho. Ko kralj je bijede i bola pun. I u ranu zoru i u doba gluho, ukočen i pust njegov je kljun. Krila mu mrtva i nikad više neće ih on razapeti. Ni stresti ih mokar od rose i kiše. Ni zoru mi na njima donijeti. Svake noći, ko prognanik, kad moram za sto svoj sjesti, u njegovu grlu naslutim krik neobjavljene mi jedne vijesti. U strepnji čekam na pritajen zov. Jeze soba mi je puna. Al kao zaostale kapi niz krov, kaplje muk s njegovog kljuna. Nikola Šop (1904. – 1982.) Lijepe naše životinje : katalog izložbe

111

PICOKIJADA - LEGENDA O PICOKIMA Picokijada je tradicijska kulturno-turistička manifestacija koja se održava od 1968. godine u Đurđevcu kao spomen na legendarnu obranu Đurđevčana od napada Turaka. Kako Ulama-beg nije uspio poraziti đurđevačke branitelje, odlučio se na dugotrajnu opsadu, izgladnjivanje vojske i pučanstva. Legenda kaže da je hrane nestalo. Ostao je samo mali pijetao (u đurđevačkom govoru pevčec, picek, picok). U takvoj gotovo bezizlaznoj situaciji, jedna starica predlaže kapetanu grada da se pjetlić stavi u top i ispali u turski tabor, što je i učinjeno. Misleći da u utvrdi ima još toliko hrane da se njome oni iz grada mogu i razbacivati, Ulamabeg odustaje od opsade i napušta bojište. Kao neku vrstu kletve, Ulama-beg Đurđevčane naziva Picokima i kaže: A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve Sl. 221. LOGO PICOKIJADE Dostupno na https:// picokijada.com/o-picokijadi/, pristupljeno 19. XI. 2018.

bijete, ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će PICOKI! Dostupno na https://picokijada.com/, pristupljeno 14. II. 2018.

PICOKIJADA - LEGENDA O PICOKIMA Picokijada je tradicijska kulturna manifestacija koja se održava svake godine u 2. polovici lipnja u Đurđevcu kod Starog Grada. Ona je spomen na legendarnu obranu Đurđevčana od napada Turaka u 16. st., a središnji dio Picokijade je kazališna igra na otvorenom koja uprizoruje legendu kako je jedan picók spasio cijeli grad. Tu su još stari zanati, domaća živina, seoska dvorišta s tradicijskim načinom življenja, a i izložba kolača "Diganke, zlevanke i prkači" te izložba jela "Picoki po Piščoke". Legenda o Picokima 2008. godine proglašena je nematerijalnim dobrom Republike Hrvatske, a organizator Turistička zajednica Grada Đurđevca promovira je kao najveću turističku manifestaciju kontinentalnog dijela države s ciljem očuvanja nematerijalne kulturne baštine. Dostupno na https://picokijada.com/, pristupljeno 14. II. 2018.

Sl. 222. PURAN, 2010. Ivica Antolčić (1928. -) akrilik/platno, 80 × 100 cm Dostupno na http://www.ns-dubrava.hr/izlozba-ivana-antolcica/ivan-antolcic-3-2/, pristupljeno 19. XI. 2018.

112

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

SVINJE (Suidae)

SVINJE (Suidae) Svinje (Suidae) pripadaju porodici parnoprstaša iz podreda nepreživača (Nonruminantia). Primjerci najkrupnijih vrsta teže do 794 kg, a dugi su do 6,5 m. Tijelo im je obraslo čekinjama, na jakoj glavi njuška je produljena u rilo, koje je na vrhu pločasto prošireno i poduprto posebnim nosničnim kostima. Nosni otvori su prilagođeni za nalaženje hrane. U obje čeljusti sjekutići su izrasli koso naprijed, jaki očnjaci (u nekih vrsta koljači) nemaju korijena, prednji su kutnjaci oštri, a stražnji imaju široke krune za žvakanje. Svinje žive u krdima i često započinju borbe koje završavaju opasnim ozljedama. Mužjaci (nerasti) žive poligamno. Brjeđost u svinja traje od 100 do 175 dana, a po leglu je 1 do 13 mladunaca. Mladunčad čuva majka (krmača). Spolno su zreli između 7. i 33. mjeseca. Životni

Sl. 223. VRČ SA ŠUNKOM, 1931. Jerolim Miše (1890. – 1970. ) ulje na platnu, 65 x 79,5 cm, Zbirka Flegel, Skupština grada Beograda, Beograd Iz knjige Protić B., Miodrag. Jugoslavensko slikarstvo (1909. – 1950.) Beograd : BIGZ, 1973., str. 310., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 (091) PRO j/N

je vijek svinja od 7 do 24 godine. Dostupno na http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59088, prist. 12. XII. 2018.

Sl. 224. HLEBINE (HUSOVCI), 1931. Krsto Hegedušić (1901. – 1975.) Iz knjige Krsto Hegedušić. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1974., str. 28., (Knjižnica Medveščak sig. 75 HEG /N)

RAZVOJ I UDOMAĆIVANJE SVINJA Svinja je životinja valjkastog, kompaktnog tijela, kratkih nogu koje završavaju papcima. Glava se nastavlja na kratki debeli vrat. Njuška je izduljena, u gornjem dijelu prelomljena. Uši su klopave. Većina pasmina je bijela ili bijelo-ružičaste boje kože, ali neke su pasmine crne, crvenkasto-smeđe ili šarene, crno-bijele. Tijelo je prekriveno oštrom dlakom – čekinjama. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje svinja. Franjo Poljak. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 232., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

RAZVOJ I UDOMAĆIVANJE SVINJA Izvorni oblici domaćih svinja su azijska divlja svinja (Susvitus) te europska divlja svinja (Susscrofa). Domestifikacija azijske divlje svinje zbivala se vjerojatno u jugoistočnoj Aziji. Od ovog divljeg oblika nastale su azijske domaće svinje koje se Lijepe naše životinje : katalog izložbe

113

mahom odlikuju dobrom plodnošću. Kineska domaća svinja poznata je kao najplodnija pasmina koja po leglu oprasi nerijetko dvadesetak praščića. Te svinje korištene su u uzgoju i stvaranju nekih europskih plemenitih pasmina, ponajprije radi popravljanja plodnosti. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje svinja. Franjo Poljak. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 232., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

RAZVOJ I UDOMAĆIVANJE SVINJA Uzgoj svinja na hrvatskim područjima odvijao se i prije dolaska Hrvata. Ilirska plemena su najvjerojatnije uzgajala svinju mediteranskog tipa koja je poznata kao svinja iz tresetišta. Dolaskom Kelta, a kasnije Hrvata na hrvatske prostore sa sjevera stigla je svinja šiška, primitivna domaća pasmina, koja potječe od europske divlje svinje. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje svinja. Franjo Poljak. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 233., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

RAZVOJ I UDOMAĆIVANJE SVINJA Tijekom stoljeća Hrvati su uzgajali svinje na osobit način. Čuvali su ih u velikim stadima na prostranim pašnjacima i šumama. Na području Turopolja, gdje postoje velike hrastove šume, svinje se uzgajaju tradicijski. Sve do polovine 20. stoljeća u Hrvatskoj se još uzgajaju naše autohtone pasmine svinja: šiška, bagun, bijela i lasasta mangulica, turopoljka i crna slavonska svinja. Osim što se svinjsko meso koristi za prehranu ljudi, u industriji se koristi svinjska mast, koža i čekinje. Osim toga, svinje su poznate laboratorijske životinje koje se koriste za razna istraživanja. Prema tekstu Razvoj i udomaćivanje svinja. Franjo Poljak. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 233., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Sl. 225. SVINJAR, 1954. Ivan Generalić (1914. – 1992.) Dostupno na https://www.tportal.hr/tehno/clanak/hrvatski-umjetnici-u-googleovoj-virtualnoj-izlozbi-20160121, pristupljeno 18. XII. 2018.

114

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

BAGUN, BAGUNASTA SVINJA, GICAN, MALA MANGULICA / BAGUN PIG BAGUN, BAGUNASTA SVINJA, GICAN, MALA MANGULICA / BAGUN PIG Od selekcije europske divlje svinje i starih mediteranskih tipova svinja potječe, danas nažalost izumrla, izvorna hrvatska pasmina svinja – bagun. Ime joj potječe od pridjeva bagunast = kovrčav, koji je svinja dobila zbog tipičnih kovrčavih čekinja. U provedenom pokusu od 1935. do 1947. godine Stjepan Romić je utvrdio kako je bagun bolji od turopoljske svinje i mangulice. Taj je pokus proveden na dobru Đakovačke velebiskupije koje je duže razdoblje uzgajalo četiri izvorne pasmine svinja: mangulicu, baguna, crnu slavonsku i turopoljsku. Prema tekstu Svinje Bagun. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 322., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

BAGUN, BAGUNASTA SVINJA, GICAN, MALA MANGULICA / BAGUN PIG Bagun ima važnost za povijesni i kulturni identitet Podravine. Ovjekovječen je u djelima podravskih naivaca hlebinske škole, primjerice Mije Kovačevića, na čijim se staklima može vidjeti svinjare s čoporima svinja u jesenskoj, ali i zimskoj šumskoj ispaši, žirenju. Nažalost, taj je povijesno-kulturni identitet danas zaboravljen, a budući da su pisani podaci vrlo oskudni te pasmina više nije u uzgoju i izumrla je, gotovo ju je nemoguće obnoviti. Prema tekstu Svinje Bagun. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 322., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

BAGUN, BAGUNASTA SVINJA, GICAN, MALA MANGULICA / BAGUN PIG Sve su pasmine arhaičnih svinja koje su držane u sustavu pašarenja i žirenja, pa tako i bagun, bile iznimno važne za održavanje pašnjačkih površina, suzbijanje invazivnih vrsta biljaka, širenje pojedinih vrsta biljaka i gljiva, prateće agrobioraznolikosti parazita, napasnika, fimikola, nekrofila, ali i pratećih predatora, kao što je vuk. Veći dio godine bagun je obitavao slobodno u prirodi, na zajedničkim pašnjacima (gmajnama) i u šumama, gdje je pronalazio hranu, a dodatno je tovljen kukuruzom i napojem. Najveća je prednost baguna, kao izrazite pašne pasmine svinje. Prema tekstu Svinje, Bagun. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 322., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

115

Sl. 226. KANAS, 1967. Mijo Kovačić (1935. - ) ulje, staklo, 550 x 800 Iz knjige Kelemen, Boris. Naivno slikarstvo Jugoslavije. Zagreb : Galerije grada Zagreba, 1969., str. 61., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 KEL n/N)

BIJELA MANGULICA, MANGALICA, MONGOLICA, UGARSKA MANGULICA, UGARSKI PLAVI KONDOR, MILOŠ-ŠUMADIJSKA PASMINA / WHITE MANGULICA BIJELA

MANGULICA,MANGALICA,

MONGOLICA,

UGARSKA

MANGULICA,

UGARSKI PLAVI KONDOR, MILOŠ-ŠUMADIJSKA PASMINA / WHITE MANGULICA Smatra se da je mangulica nastala selekcijom izvorne srpske domaće svinje šumadinke, čiji je centar uzgoja bio na području Šumadije, križanjem s mađarskim pasminama. Selekcija mangulice provodi se od 1833. godine na području tadašnje Austro-Ugarske, na državnom imanju Kis-Jenö u tadašnjoj Mađarskoj, gdje je vjerojatno i dobila ime mangulica. Zbog dobrih proizvodnih svojstava, mangulica se vrlo brzo proširila u Podunavlju i Posavini, na područje Mađarske, Rumunjske, Bugarske, Srbije, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Pasmina se u Hrvatskoj uzgajala u Đakovu, Našicama, Županji i Donjem Miholjcu. Prema tekstu Bijela mangulica/ Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 326., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

BIJELA

MANGULICA,MANGALICA,

MONGOLICA,

UGARSKA

MANGULICA,

UGARSKI PLAVI KONDOR, MILOŠ-ŠUMADIJSKA PASMINA / WHITE MANGULICA Bijela mangulica je, kao i crna slavonska svinja, dio povijesno-kulturnog identiteta Slavonije, bez koje su nezamislivi pravi domaći čvarci, svinjska mast, ali i specijaliteti kao što je kulen. Nažalost, taj je povijesno-kulturni identitet danas zaboravljen, pisani su podaci vrlo oskudni, a pasmina više nije u uzgoju i izumrla je na području Hrvatske. Prema tekstu Bijela mangulica. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 326., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

116

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

BIJELA ZAGORSKA SVINJA, ZAGORSKA SVINJA, ŠTAJERSKA SVINJA, KLAPAŠ / ZAGORJE WHITE PIG BIJELA ZAGORSKA SVINJA, ZAGORSKA SVINJA, ŠTAJERSKA SVINJA, KLAPAŠ / ZAGORJE WHITE PIG Bijela zagorska svinja nastala je križanjem domaćih bijelih zagorskih svinja, vjerojatno šiški, s engleskim pasminama bijelih svinja. Križanje je provođeno na brojnim plemićkim imanjima na području sjeverozapadne Hrvatske, još od početka 19. stoljeća, pri čemu su se kao najkvalitetniji pokazali križanci s velikom Yorkshire svinjom. S vremenom se ustalila populacija kombiniranih svinja, nazvana bijela zagorska svinja. Prema tekstu Bijela zagorska svinja. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 324., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

BIJELA ZAGORSKA SVINJA, ZAGORSKA SVINJA, ŠTAJERSKA SVINJA, KLAPAŠ / ZAGORJE WHITE PIG Janko Ibler navodi kako su na Jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891. godine, u sklopu Izložbe svinja, pasa i peradi bile izložene i svinje zagorske pasmine. Ističe kako je stručna komisija zaključila da je, za razliku od turopoljske, srijemske i mangulice, za proizvodnju mesa pogodna samo zagorska pasmina. Posebno se cijenila prasad, odnosno mlade, neutovljene svinje, koje su se izvozile u države tadašnje Austro-Ugarske Monarhije, ali i drugdje u Europu. Na istoj je izložbi odlikovan počasnom diplomom barun Gejza Rauch iz Lužnice za sbirku čistokrvne domaće pasmine zagorskih svinja. Prema tekstu Bijela zagorska svinja. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 324., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

BIJELA ZAGORSKA SVINJA, ZAGORSKA SVINJA, ŠTAJERSKA SVINJA, KLAPAŠ / ZAGORJE WHITE PIG Bijela zagorska svinja bila je rasprostranjena na području Varaždinštine i Hrvatskog zagorja, po kojem je dobila ime, a posebno na području Stubice, Klanjca, Pregrade, Zlatara, Krapine, Ivanca, Novog Marofa, Varaždina i Ludbrega. Stanje današnje populacije nije poznato, ali je gotovo sigurno kako je pasmina izumrla. Prema tekstu Bijela zagorska svinja. Roman Ozimec. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 324., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

117

CRNA SLAVONSKA SVINJA, PFEIFEROVA SVINJA, FAJFERICA (PFEIFERICA) / BLACK SLAVONIAN PIG

Sl. 228. – 229. SLAVONSKI KULEN (KULIN) Dostupno na https://www.croatiatimes.com/like-croatia/big-picturetasty-kulen/i https:// hr.wikipedia.org/wiki/ Slavonski_kulen, pristupljeno20. XII. 2018.

Sl. 227. CRNA SLAVONSKA SVINJA (PFEIFERICA) Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 241., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

CRNA SLAVONSKA SVINJA (PFEIFERICA) Nastala je planskim uzgojem koji je grof Pfeiffer počeo 1860. godine, križanjem krmača lasaste mangalice s nerastima Berkshire pasmine. U Beču je 1873. osvojila nagradu na poljoprivrednom sajmu. Držala se na žirenju i pašnjacima, a tov je završavao kukuruzom. Od nje se pravi poznati slavonski kulen. KRITIČNO UGROŽENA – manje od 100 primjeraka. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

CRNA SLAVONSKA SVINJA, PFEIFEROVA SVINJA, FAJFERICA (PFEIFERICA) Crna slavonska svinja proizvod je planskog uzgoja s kojim je grof Karl Pfeiffer počeo 1860. godine križanjem krmača lasaste mangulice s nerastima berkshire pasmine. Njegov sin Leopold nastavio je križanje s nerastima uvezenim iz SAD-a. Dugotrajnim oštrim selekcijskim radom stvorena je crna slavonska svinja pa se proširila u Mađarsku i Vojvodinu. Posebno je bila cijenjena na bečkom tržištu, a 1873. godine. osvojila je prvu nagradu na poljoprivrednom sajmu. Prema tekstu Crna slavonska svinja. Franjo Poljak. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 238., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

CRNA SLAVONSKA SVINJA, PFEIFEROVA SVINJA, FAJFERICA (PFEIFERICA) Osebujan sustav držanja svinja na zajedničkim pašnjacima i žirenju utjecao je na narodno kulturno stvaralaštvo koje se i danas održalo u pjesmama i glazbenom izričaju, tradicijskoj pastirskoj nošnji i igrama, koji su dio živopisne i bogate etno baštine Slavonije. U mnogim pjesmama opjevane su debele crne svinje slavonske, a u likovnom stvaralaštvu i danas su čest motiv. Prema tekstu Crna slavonska svinja / Franjo Poljak. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 238., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

118

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

TUROPOLJSKA SVINJA / TUROPOLJE PIG TUROPOLJSKA SVINJA /TUROPOLJE PIG Naša najstarija pasmina svinja nastala je križanjem pred antičke krškopoljske svinje i šiške koju su doveli Hrvati. Izvanredno je prilagođena biotopu močvarnih pašnjaka i naplavnih hrastovih nizinskih šuma, gdje borave gotovo cijele godine. Meso je cijenjeno zbog ukusa i sočnosti. KRITIČNO UGROŽENA – samo 40-ak primjeraka. Iz postera Hrvatske pasmine domaćih životinja : U potrazi za izgubljenim vremenom. Tekst i fotografije Roman Ozimec. Iz časopisa Hrvatski zemljopis, rujan 2001., br. 58.

Sl. 231. ZIMSKA SALAMA – GAVRILOVIĆ Dostupno na https:// www.gavrilovic.hr/hr/proizvod/ zimska-salama/117/, pristupljeno 20. XII. 2018.

IZ POVIJESNIH ZAPISA - Kada govorimo o domaćim hrvatskim svinjskim pasminama, u prvom redu moramo spomenuti turopoljsku, koja je danas kao samosvojna konsolidirana svinjska pasmina prepoznata u Hrvatskoj, i koja u zemlji, kao i u inozemstvu, posebno u Njemačkoj, uživa najbolji ugled. Hrvatsko-slavonski uzgoj svinja, posebno turopoljske svinje, ima veliku budućnost. Njezina otpornost kao i upotrebljivost osigurati će joj lijepu budućnost, no vodeći ljudi moraju ovoj grani stočarstva posvetiti više pažnje, tako da se postigne ono čemu se teži, naime: uzgojiti toliko svinja, tako da Hrvatska, osim vlastitih potreba, može podmiriti potrebe ostalih susjednih zemalja: Dalmacije, Istre, Kranjske, Italije itd. Wiener Landwirtschaftliche Zeitung, 15.1.1898.

SLAVONSKI KULEN (KULIN) Slavonski kulen (kulin) je hrvatski originalni suhomesnati proizvod nastao sušenjem na dimu svinjskog crijeva nadjevena smjesom začina i fino izrezanog odabranog mesa svinje posebno uzgojene za izradu slavonskog kulena. Taj proizvod, zbog načina proizvodnje i pripreme te samog područja na kojem je proizveden, proglašen je proizvodom iznimne važnosti za regiju Slavonije i Baranje. Proizvod je obilježio povijest, tradiciju i kulturu življenja tog područja. Slavonski kulen je zaštitni znak Slavonije. Uveden je u Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Dostupno na https://hr.wikipedia.org/wiki/Slavonski_kulen, pristupljeno 22. XII. 2019.

Sl. 230. TUROPOLJSKA SVINJA, TUROPOLJKA, TUROPOLKA (Turopolje pig) Iz knjige Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 237., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

119

TUROPOLJSKA SVINJA, TUROPOLJKA, TUROPOLKA / TUROPOLJE PIG Turopoljska svinja, turopoljka, turopolka (Turopolje pig) naša je najstarija pasmina svinja, oblikovana na području Turopolja, po kojemu je i dobila ime. Nastala je u predantičko doba križanjem šiške i krškopoljske svinje, proširene na područje Turopolja. Izvanredno je prilagođena životu na močvarnim pašnjacima i livadama te naplavnim hrastovim i bukovim nizinskim šumama, gdje može boraviti gotovo cijele godine. Osnova prehrane joj je bilje s naplavnih livada i korijenje, koje ruje u vlažnom i mekom tlu te žir nizinskog hrasta lužnjaka, dok je prihrana kukuruzom minimalna. Prema tekstu Turopoljska svinja. Franjo Poljak. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 234., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL) Sl. 232 DRNIŠKI PRŠUT Šime Strikoman 513. Milenijska fotografija Šime Strikomana, 5. svibnja 2016. godine Dostupno na https:// www.drniskiprsut.com/ component/content/featured i https://lider.media/aktualno/ biznis-i-politika/hrvatska/drniskiprsut-u-odabranom-drustvu/, pristupljeno 18. XII. 2018.

TUROPOLJSKA SVINJA, TUROPOLJKA, TUROPOLKA / TUROPOLJE PIG Prvi pisani trag o uzgoju svinja u Turopolju datira iz 1352. godine, kad je hrvatskougarski kralj Ljudevit naložio istragu pljačka svinja u Turopoljskom lugu. Tijekom kasnijih stoljeća nije bilo značajnijeg utjecaja drugih pasmina svinja na oblikovanje turopoljke. No 1777. godine carica Marija Terezija darovala je turopoljskim plemićima za oplemenjivanje njihovih svinja neraste stare leichester i kosmate berkshire pasmine. Miško pl. Lederer polovinom 19. stoljeća proveo je dodatno križanje sa svinjama nepoznatoga podrijetla i tako stvorio pasminu koja je odgovarala tadašnjim gospodarskim zahtjevima. Zbog svojih osobina turopoljska se svinja proširila u Slavoniju, Podravinu i Mađarsku, a zbog kvalitete mesa postale su tražene na austrijskom i mađarskom tržištu, osobito za zimske salame. Prema tekstu Turopoljska svinja / Franjo Poljak. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 234., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

TUROPOLJSKA SVINJA, TUROPOLJKA, TUROPOLKA /TUROPOLJE PIG Turopoljske svinje u slobodnoj ispaši simbol su turopoljskih lugova Lonjskog polja. Danas je taj sustav uzgoja svinja posljednji primjer jedinstvenog gospodarenja zemljom. Temeljna boja dlake turopoljske svinje je bijelo-sivkasta, s pet do devet crnih mrlja Sl. 233. – 234. DRNIŠKI PRŠUT Dostupno na https://lider.media/ aktualno/biznis-i-politika/ hrvatska/drniski-prsut-uodabranom-drustvu/, pristupljeno 18. XII. 2018.

veličine šake. Dlaka je kovrčava i srednje dužine. Osim u Turopolju uzgaja se i u Austriji. Od trajnih proizvoda osobito je cijenjena šunka, slanika te zimska salama. Prema tekstu Turopoljska svinja / Franjo Poljak. Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Zagreb : Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2011., str. 235., (Knjižnica Medveščak, sig. 636 ZEL)

DRNIŠKI PRŠUT Drniški pršut, hrvatska delicija je dobio službenu zaštitu na EU tržištu. Ministarstvo poljoprivrede zaštitilo ga je prema zemljopisnom podrijetlu, s sveukupnim procesom proizvodnje. Svi proizvođači koji budu željeli nositi oznaku drniškog pršuta, morat će proći vrlo strogu certifikaciju. Uspostavit će se evidencije od nabave sirovine, tehnološkog procesa, koji će biti u potpunosti zaštićen, do konačnog proizvoda. Taj konačni proizvod će dobiti žig “drniški pršut”. Zvonimir Marin, predsjednik Udruge proizvođača drniškog pršuta Dostupno na https://lider.media/aktualno/biznis-i-politika/hrvatska/drniski-prsut-uodabranom-drustvu/, pristupljeno 18. XII. 2018.

120

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

PREDMETNE LEGENDE SAJAM, 1966. Ivan Večenaj(1920. – 2013.) ulje na staklu, 450 x 570 Iz knjige Kelemen, Boris. Naivno slikarstvo Jugoslavije. Zagreb : Galerije grada Zagreba, 1969., str. 61., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 KEL n/N)

SAJAM NA SELU, 1960. Ivan Večenaj (1920. – 2013.) Iz knjige Gamulin, Grgo. Ivan Večenaj. Zagreb : Spektar, 1975., str. 32., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 GAM iv/N)

SVINJE ZIMI, 1954. Ivan Večenaj (1920. – 2013.) Iz knjige Gamulin, Grgo. Ivan Večenaj. Zagreb : Spektar, 1975., str. 11., (Knjižnica Medveščak, sig. 75 GAM iv/N)

SVINJA - KNJIŽEVNA TEMA SLIČNOST Samo ako pažljivo promotriš, možeš vidjeti da svaki čovjek ima neku izraženu osobinu po kojoj je nalik na neku životinju, bilo da je to mačka ili medvjed, lisica ili svinja. Čak i po obliku lica i tijela može se na svakom čovjeku vidjeti koja mu je životinja bliska. Amos Oz Iz knjige. Priča o ljubavi i tmini : roman. Oz, Amos Zagreb : Fraktura, 2009., str. 347-375, 892.4-31 OZA p

Sl. 235. ZIMA NA POLJU Vlado Marjanović (1906. – 1958.) ulje na platnu, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine Dostupno na https://deskgram.net/explore/tags/nationalgalleryofbih, pristupljeno 19. XI. 2018.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

121

LITERATURA Antički Grci na tlu Hrvatske. Izložba 14. listopada – 12. prosinca 2010. Katalog izložbe. Zagreb : Galerija Klovićevi dvori, 2010. Balen – Letunić, Dubravka. Japodi : arheološka svjedočanstva o japodskoj kulturi u posljednjem pretpovijesnom tisućljeću. Ogulin : Matica hrvatska Ogranak Ogulin, 2006. Banac, Ivo. Grbovi : biljezi identiteta. Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1991. Bašičević, Dimitrije. Ivan Generalić. Zagreb : Društvo historičara umjetnosti, 1962. Biškupić, Božo. Ivan Lacković Croata : crteži, grafike. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1977. Chernow, Burt. Bahunek. Zagreb : Nakladni zavod Globus, 1998. Čelebonović, Aleksa. Savremeno slikarstvo u Jugoslaviji. Beograd : Izdavački zavod Jugoslavija, 1965. Depolo, Josip. Figuracije u hrvatskom slikarstvu (1970. – 1995.). Zagreb : Canvas, 1997. Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995. Enciklopedija hrvatskih domaćih životinja. Varaždin : Katarina Zrinski, 2003. Fišer, Ernest i Mladen Pavković. Stolnik. Varaždin : Novinarsko-izdavačka štamparska radna organizacija, 1985. Gamulin, Grgo. Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća. Zagreb : Naprijed, 1999. Gamulin, Grgo. Hrvatsko slikarstvo XIX. stoljeća ; sv. I. Zagreb : Naprijed, 1995. Gamulin, Grgo. Ivan Večenaj. Zagreb : Spektar, 1975. Hegedušić, Krsto. Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1974. Hrvatska tradicijska kultura. Na razmeđu svjetova i epoha. Zagreb : Barbat, 2000. Kelemen, Boris. Naivno slikarstvo Jugoslavije. Zagreb : Galerije grada Zagreba, 1969. Kelemen Boris i Grgo Gamulin. Oskar Herman. Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1978. 122

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Kulturna animalistika : zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 29. rujna 1997. godine u Splitu / urednici Nenad Cambi, Nikola Visković. - Split : Književni krug, 1998. - 193 str. ; 24 cm. - (Biblioteka Knjiga Mediterana ; 19) Kulturni bestijarij / uredile Suzana Marjanić i Antonija Zaradija Kiš. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2007. Starinsko žensko oglavlje Croatia = Starinsko žensko oglavlje u hrvatskoj narodnoj nošnji, ilustraciju izradila Greta Turković. (mapa) Mato Celestin Medović : retrospektiva 1. prosinca 2011. – 12. veljače 2012. Zagreb : Galerija Klovićevi dvori, 2012. (katalog) Mlijeko : od farme do mljekare / Jasmina Havranek, Vlatko Rupić. - Zagreb : Hrvatska mljekarska udruga, 2003. - 254 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu = Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis) Molitva korablje, Zagreb : KS, 1978. Motiv konja i konjanika u hrvatskoj skulpturi XX. stoljeća. Salon galerije Antuna Augustinčića, izložba od 18. IV. 2001. do 18. VI. 2001. Zagreb : Ministarstvo kulture Republike

Hrvatske,

2001.

(katalog

izložbe).

Dostupno

http://

www.gaa.mhz.hr/storage/upload/calendar_activities/konj_135918.pdf Pintarić Horvat, Vera. Miroslav Kraljević. Zagreb : Globus, 1985. Oz, Amos. Priča o ljubavi i tmini : roman. Zagreb : Fraktura, 2009. Prijatelj, Kruno. Dubrovačko slikarstvo XV. – XVI. stoljeća. Zagreb : Izdavačko poduzeće Zora, 1968. Protić, Miodrag. B. Jugoslavensko slikarstvo (1909. – 1950.) Beograd : BIGZ, 1973. Radić, Tomislav. Vox populi : Zlatna knjiga poslovica svijeta. Zagreb : Globus, 1989. Reberski, Ivanka. Gabriel Jurkić : od realizma do secesije, od simbolizma do impresije. Zagreb : Školska knjiga, 2008. Sinjska alka. Beograd : Revija, 1987. Ujević, Tin. Mamurluci i pobješnjele krave. Zagreb : Lykos, 1956. Umjetničko blago Bosne i Hercegovine. Sarajevo : Svjetlost, 1987. Veža, Mladen. Mladen Veža : monografija. Zagreb : Školska knjiga, 2006. Lijepe naše životinje : katalog izložbe

123

Vukotić, Dušan. Krava na mjesecu. Zagreb : Školska knjiga, 1969. Zaštita zdravlja domaćih životinja / Vlatko Rupić. - Zagreb : Hrvatska mljekarska udruga, 2009-2010. - 3 sv. : ilustr. ; 25 cm. - (Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu = Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis) (Udžbenici Veleučilišta Marka Marulića u Kninu (Udžbenici Sveučilišta u Mostaru = Manualia Unviersitatis studiorum Mostariensis) Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske = Green book of indigenous breeds of Croatia. Zagreb : Ministarstvo za zaštitu okoliša i prirode, 2011. Znakovi i simboli. Zagreb : Profil, 2008.

Sl. 236. TOVAR Dostupno na http://pogledaj.to/drugestvari/spomenicka-interpretacija-rodnih-uloga-na-primjeru-tezackogjahanja-tovara/attachment/tovar-2/, pristupljeno 22. II. 2019.

124

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

Izložbu priredila Milka Tica, a postavile Tamara Kekez Jedriško i Milka Tica. Plakat izložbe i prijelom kataloga izradila Jagoda Ille. Popratne izložbene predmete od filcane vune i pečene gline izradili su korisnici Udruge OZANA - dnevni centar za rehabilitaciju i radne aktivnosti iz Zagreba, Vukovarska 239.

Knjižnice grada Zagreba - Knjižnica Medveščak, Zagreb, 2019.

Lijepe naše životinje : katalog izložbe

125

Lijepe naše životinje : katalog izložbe : 2019.