ORLOVA ŽENKA I LISICA Orlova ženka i lisica sklopile prijateljstvo pa odlučile stanovati jedna kraj druge da još više učvrste prijateljski savez. Orlica uzleti na veoma visoko stablo i na njemu savije gnijezdo, a lisica se zavuče u grmlje ispod drveta i ondje okoti mlade. Jednom lisica ode u lov, a orlica koja je bila ostala bez hrane, sleti u grmlje, ugrabi njezine mlade i pogosti se zajedno sa svojim orlićima. Kada se lisica vratila i shvatila što se dogodilo, ne ražalosti se toliko zbog smrti svoje mladunčadi, koliko zbog nemoći da se osveti jer bez krila nije mogla progoniti pticu. Stoga se povuče – to slabima i nemoćnima jedino preostaje – i poče proklinjati svoju neprijateljicu. Dogodilo se, međutim, da je orlicu, ubrzo potom snašla pravedna kazna zbog toga što nije poštovala prijateljstvo. Neki su ljudi, naime, u polju žrtvovali kozu pa orlova ženka sleti i sa žrtvenika ugrabi komad mesa zajedno sa žeravicom. Još ga nije pravo ni donijela u gnijezdo, kadli navali žestok vjetar pa od tankih i starih suharaka raspali sjajan plamen, a mladi orlići napola spaljeni – bili su, naime, još goluždravi – padnu na zemlju. Lisica pritrči i naočigled orlici sve ih poždere. Priča pokazuje da oni koji pogaze prijateljstvo, ako i izbjegnu kazni od ruke onih kojima su učinili krivo, ipak neće izbjeći osveti bogova.
SLAVUJ I JASTREB Sjedio slavuj na visokom hrastu i po običaju pjevao. Opazi ga jastreb pa, kako je oskudijevao u hrani, sleti i zgrabi ga. U želji da se spasi, slavuj počne moliti jastreba da ga ne pojede, govoreći kako je odviše malen da ispuni jastrebov želudac, a on, ako u hrani oskudijeva, neka hvata veće ptice. Tu mu jastreb upadne u riječ: “Zaista bih bio lud kad bih ostavio hranu koju već držim u pandžama i krenuo u potjeru za nečim čega još nema ni na vidiku.” Basna pokazuje da tako i među ljudima nepromišljeno postupaju oni koji zbog nade u veće odbacuju ono što im je već u rukama.
RIBAR I RIBICA Ribar baci mrežu i izvuče ribicu. Ribica ga stade zaklinjati da je za sada pusti jer je još malena, pa će kasnije, kada je uhvati već poodraslu, imati od nje više koristi. Na to će ribar: “Bio bih baš pravi luđak da odbacim siguran dobitak i pođem u potjeru za nesigurnom nadom.”