11 minute read
Ekonomija solidarnosti – primjer grupa solidarne razmjene
Silvija Kosić, bacc. geogr., Geografski odsjek PMF-a, Sveučilište u Zagrebu
Advertisement
Današnjim svijetom dominira kapitalizam, ekonomski sustav za čiju je stabilnost potreban konstantan ekonomski rast. Kako bi se takav sustav održao, neophodno je stalno stvarati profit, a kako bi se otvorila mogućnost stvaranja profita, potrebno je stvarati nova materijalna dobra, a zatim ih promovirati u svrhu njihove uspješnije prodaje, odnosno u svrhu ostvarenja što većeg profita (Wall, 2010). Postojeći ekonomski modeli uzrok su socijalne polarizacije, odnosno podjele svijeta na bogatu manjinu koja upravlja većim dijelom svjetskog novca, i siromašnu većinu koja o njoj ovisi. Sve je jasnije kako je sustav u kojem je novac neravnomjerno raspodijeljen neodrživ i nefunkcionalan. Takav sustav, osim prethodno navedenih negativnih ekonomskih značajki, nije ni ekološki prihvatljiv budući da uzrokuje konstantno narušavanje ekološke ravnoteže (Mesarić, 2006). Sustav koji stalno stvara nove proizvode stvorio je potrošačko društvo čija je glavna karakteristika kvantiteta, a ne kvaliteta. Drugim riječima, proizvodi se velika količina proizvoda lošije kvalitete i s manjim vijekom trajanja kako bi se kupce nagnalo na ponovnu kupovinu proizvoda, čime se povećava profit, ali i količina otpada u svijetu. Također, ekonomski rast i sve veća proizvodnja zahtijevaju veću eksploataciju neobnovljivih sirovina poput nafte i zemnog plina. Iz navedenog, uočljivo je kako je upravo kapitalističko društvo i želja za što većim profitom dovela do ubrzanja klimatskih promjena s kojima se danas suočavamo. Ukratko rečeno, uzrok ekološke krize ekonomske je prirode (Wall, 2010). Na globalnoj razini sve je prisutnija i jača svijest o neuspješnosti i neodrživosti postojećih ekonomskih modela, kao i o ozbiljnosti ekološke krize. Pojedini društveni pokreti, kao što je primjerice solidarna ekonomija, nastoje promijeniti postojeće stanje te nude drugačija i bolja rješenja (Orlić, 2014). Ideje koje zagovara ekonomija solidarnosti mnogi smatraju nedostižnima i idealističkima, no grupe solidarne razmjene koje se osnivaju diljem svijeta, pravi su primjer kako je ideja ekonomije solidarnosti ostvariva, zasada na lokalnoj razini.
Ekonomija solidarnosti jedan je od modela dobre ekonomije, ekonomskog modela koji se po svojim načelima znatno razlikuje od postojećih modela te zbog navedenog bilježi sve veću zastupljenost i popularnost. Definira se vrlo jednostavno – kao ekonomija koja je dobra. Temelji se na pet osnovnih načela: poštuje održivost ekosustava, pravedno koristi i dijeli resurse, stvara obilje prilika i mogućnosti da zadovoljimo svoje potrebe bez ugrožavanja drugih, podupire kvalitetu života u cijeloj zajednici te prihvaća odgovornost, a njeguje solidarnost (Šimleša, 2015). S opravdanim razlogom nosi naziv dobre ekonomije budući da naglasak stavlja na kvalitetu života u zajednici tj. dobrobit zajednice, brigu za ljude i okoliš, zalaže se za pravednu raspodjelu te podržava solidarnost i održivost sustava. Prema Šimleši (2015) prakticiranjem dobre ekonomije odmičemo se od nadanja i iščekivanja neočekivanog već preuzimamo odgovornost za vlastiti život, život zajednice i budućih generacija. U primjeni dobre ekonomije i stvaranju boljeg svijeta značajnu ulogu imaju modeli dobre ekonomije prikazani na Sl.1. Modeli se nižu niz spiralu prema onom najobuhvatnijem, modelu zajedničkih dobara, koji predstavlja najviši stupanj u smanjenju ovisnosti o postojećem ekonomskom sustavu. Smanjenjem ovisnosti povećava se povjerenje, solidarnost, odgovorna proizvodnja i participativnost područja koje primjenjuje neki od prikazanih modela. Važno je istaknuti kako svaki model dobre 13
ekonomije predstavlja važan i neizostavan korak u ostvarenju krajnjeg cilja – dobrobiti i pravednosti u zajednici (Šimleša, 2015).
Ekonomija solidarnosti ili solidarna ekonomija razvijena je 1980-ih kao opreka dominantnom ekonomskom sustavu tj. neoliberalnom kapitalizmu. Pojam solidarne ekonomije prvi put se pojavljuje 1937. godine u Španjolskoj tijekom španjolskog građanskog rata kada Felipe Alaiz koristi izraz za izgradnju odnosa i povezivanje radničkih kolektiva urbanih i ruralnih područja. Suvremeno značenje pojam dobiva tek početkom 1980-ih godina kada se počinje koristiti u Francuskoj i zemljama Južne Amerike, posebice Kolumbiji i Čileu (Miller, 2010). Ekonomija solidarnosti kompleksan je pojam stoga ne postoji jedinstvena definicija. Ističe se nekoliko definicija ekonomije solidarnosti, primjerice - ekonomija u kojoj su rast standarda društva te individualno i kolektivno blagostanje prioriteti,
ekonomija koja brine o posljedicama koje njihove odluke donose društvu i okolišu te ekonomija u kojoj je briga za ljude ispred profita i u kojoj ona (ekonomija) služi ljudima, a nikako obrnuto. Unatoč različitosti definicija, vrijednosti na kojima počiva i kojima se vodi solidarna ekonomija jedinstvene su. Temeljna vrijednost svakako je sama solidarnost koja se u ekonomskim krugovima definira kao društveni odnos u kojem obje strane prepoznaju potrebu jedna prema drugoj i zajednički interes u odgovornom ponašanju jedne prema drugoj. Iznimno je važna i društvena te ekonomska pravednost što se postiže organizacijom na pravednim principima. Održivim gospodarskim razvojem, solidarna ekonomija naglasak stavlja na brigu za buduće generacije i njihovu kvalitetu života, dok je rast BDP-a kao pokazatelja gospodarskog rasta manje važan. Također, solidarna ekonomija zagovara demokratsko upravljanje, tj. traži dobrovoljno i aktivno sudjelovanje svih članova, izravno ili kroz izabrane predstavnike, u donošenju odluka na svim razinama. Ekonomija solidarnosti sve probleme nastoji riješiti socijalnom inovacijom, odnosno inovativnim pristupom. Budući da navedena obilježja solidarne ekonomije naglasak stavljaju na društvenim, a ne komercijalnim ciljevima zaključak je kako solidarna ekonomija predstavlja nešto suprotno onome što nudi klasičan pristup ekonomiji (Puđak i dr., 2016). Iz takvog je pristupa proizašao homo economicus, čovjek čiji je izbor racionalan i ekonomičan. S druge strane, pojavljuje se homo solidaricus, proizašao iz solidarne ekonomije, koji se kod izbora vodi drugačijim načelima poput pravednosti, održivosti i suradnje (Harsvik i Skjerve, 2018).
✱
PRAVEDNA TRGOVINA
✱
ZADRUGE
✱
ETIČNO BANKARSTVO
✱
SOLIDARNA EKONOMIJA
✱
DRUŠTVENA EKONOMIJA
✱
LOKALNE I REGIONALNE VALUTE COMMONSI - ZAJEDNIČKA DOBRA
Sl. 1: Modeli dobre ekonomije
Izvor: Šimleša, 2015 Grupe solidarne razmjene primjer su uspješne realizacije ideja ekonomije solidarnosti i odgovor na brojne ekološke, etičke, gospodarske i zdravstvene probleme današnjice (Slavuj Borčić, 2019). Svojevrsna su platforma za sve koji svojim novcem žele izravno pomagati tzv. malom poljoprivredniku i tako poticati poljoprivrednu proizvodnju, a zauzvrat primati svježu i kvalitetnu hranu. Izravan kontakt proizvođača i potrošača bez posrednika, omogućuje stvaranje solidarnog odnosa koji se temelji na dobrobiti i međusobnom uvažavanju obiju strana. Potrošači, odnosno kupci, svjesni su i imaju razumijevanja za prepreke i probleme na koje proizvođači mogu naići u procesu proizvodnje, a zauzvrat proizvođači svoje kupce opskrbljuju kvalitetnim proizvodima na unaprijed dogovorenom mjestu i vremenu (Orlić, 2014). Također, odnos bez posrednika omogućuje formiranje boljih cijena za proizvođače i potrošače, stoga su proizvodi često jeftiniji od onih u trgovinama, te otvara brojne po-
slovne mogućnosti koje mogu znatno doprinijeti revitalizaciji ruralnih područja (Slavuj Borčić, 2019).
Temeljna ideja o grupama solidarne razmjene stvorena je u Japanu gdje su 1971. godine stvorene prve takve grupe s ciljem suprotstavljanja tzv. modernoj poljoprivredi koja se temeljila na energiji dobivenoj od fosilnih goriva, mehanizaciji, kemikalijama te uzgoju monokulture na veliko (Orlić, 2014). Moderne su grupe solidarne razmjene zadržale jednaka ekološka usmjerenja u svom djelovanju, odnosno zagovaraju smanjenje korištenja fosilnih goriva i izbjegavanje korištenja kemijskih gnojiva i pesticida (Slavuj Borčić, 2019). U Japanu su grupe dobile naziv teikei što u prijevodu s japanskog znači “uzajamnost” ili “partnerstvo”. Teikei princip uskoro je počeo dobivati na popularnosti i širiti se drugim kontinentima u različitim varijacijama. Prva grupa solidarne razmjene u Europi osnovana je 1984. u Francuskoj, a danas se njihov broj popeo iznad 2000 (Orlić, 2014) što je čini europskom zemljom s najvećim brojem grupa solidarne razmjene (Tab.1). Hrvatska se smjestila u donjem dijelu tablice i po broju grupa solidarne razmjene znatno zaostaje za vodećim europskim zemljama koje broje i više od 100 takvih grupa. Nešto veći broj grupa imaju Austrija i Češka, dok neke od velikih europskih zemalja, primjerice Švedska zaostaju za Hrvatskom. Zaključno, u Hrvatskoj postoji mogućnost za daljnji napredak, odnosno za osnivanje novih grupa solidarne razmjene čime bi Hrvatska smanjila svoje zaostajanje i približila se ostalim europskim zemljama.
U Hrvatsku je ideja o grupama solidarne razmjene stigla 2009. godine iz Italije te je prva hrvatska grupa solidarne razmjene osnovana godinu dana kasnije (Orlić, 2014). U Hrvatskoj se razlikuju dva oblika grupa solidarne razmjene. Jedan oblik je grupa solidarne razmjene (GSR) s isključivo domaćim, odnosno lokalnim proizvodima gdje ekološki certifikat nije uvjet. Drugi oblik predstavljaju solidarne ekološke grupe (SEG) kod kojih lokalni proizvođači imaju prednost, no mogu se uključiti i proizvođači iz drugih krajeva ukoliko imaju ekološki certifikat koji je obavezan (Organic Bridge, 2019). Prema podacima iz 2016. godine, u Hrvatskoj djeluje 20 grupa solidarne razmjene, a svake godine bilježe sve veći broj članova tj. potrošača i proizvođača koji se odluče uključiti u djelovanje zajednice (European CSA Research Group, 2016),. Razlozi pridruživanja su raznovrsni, no Ivan Sarjanović (2014) je u svom istraživanju izdvojio nekoliko koji se najčešće ponavljaju. Proizvođači se uključuju kako bi ostvarili dodatan izvor prihoda ili ostvarili pravo na poljoprivredne poticaje, a sve je veći broj mladih obrazovanih pojedinaca koji se uključuju u grupe solidarne razmjene iz eko-socijalnih razloga, primjerice svijesti o zdravlju i ekološki prihvatljivom načinu poljoprivredne proizvodnje. S druge strane, potrošači se uglavnom pridružuju grupama zbog želje za zdravom hranom poznatog porijekla po povoljnim cijenama. U strukturi kupaca prevladavaju visokoobrazovani pojedinci dobrog imovinskog stanja. Veći udio čine žene, a posebice majke koje žele svojoj obitelji priuštiti zdravu i kvalitetnu hranu (Sarjanović, 2014).
Djelovanje grupa solidarne razmjene je raznoliko i sveobuhvatno što zasigurno dodatno privlači korisnike. Tako primjerice organiziraju eko tržnice
Tab.1. Procjena broja grupa solidarne razmjene u Europi po državama 2016. Poredak Država Broj GSR-a
1. Francuska 200
2. Belgija 138
3. Italija
104 4. Njemačka 92 5. Ujedinjeno Kraljevstvo 80 6. Španjolska 75 7. Švicarska 60 8. Nizozemska 47 9. Norveška 35 10 Austrija 26 11. Češka 23 12. Hrvatska 20 13. Rumunjska 15 14. Mađarska 12 15. Švedska 12
Izvor: autorica prema European CSA Research Group, 2019
gdje korisnici kupuju direktno od proizvođača te prilikom kupnje mogu ostvariti kontakt sa samim proizvođačem čime se izgrađuje prijateljski odnos i povjerenje. Također, postoji mogućnost pretplate na košaricu. Košarica sadrži raznolike proizvode proizvođača, a pretplatom na dulje vremensko razdoblje korisnik pruža potporu proizvođaču. Kao znak zahvalnosti, proizvođači obično daruju višak proizvoda svojim korisnicima. Takav način podrške zove se community supported agriculture. Osim kupoprodajnih aktivnosti, unutar grupa organiziraju se i različite edukacijske aktivnosti primjerice edukacija o vrtlarstvu, prehrani i dr. (Udruga Vestigium Zagreb, 2019). Grupe solidarne razmjene u svom se djelovanju suočavaju s nizom prepreka među kojima se posebno ističu zakonske odredbe koje poskupljuju djelovanje grupa i nedostatak percepcije organske poljoprivrede kao strateškog cilja što često dovodi do pogodovanja velikim proizvođačima (Sarjanović, 2014). Također, osobni dolazak na dogovoreno mjesto i preuzimanje proizvoda može predstavljati problem kupcu ukoliko nema dovoljno slobodnog vremena ili ne posjeduje automobil. Unutar grupa solidarne razmjene također postoje problemi povezani s djelovanjem, a najprisutniji je onaj da se uvijek zalažu isti pojedinci pa je često rad pojedine grupe solidarne razmjene odraz osobnosti i zalaganja nekolicine volontera (Sarjanović, 2014). Otegotna okolnost u Hrvatskoj predstavlja i činjenica da same grupe solidarne razmjene nisu međusobno povezane, ne postoji jedinstven način funkcioniranja niti postoji jedinstvena nacionalna platforma koja bi povezivala sve grupe solidarne razmjene u državi (Slavuj Borčić, 2019). Budući da se u Hrvatskoj bilježi sve veća zainteresiranost za grupe solidarne razmjene i njihov rad, izvjesno je kako će se broj GSR-ova u budućnosti povećavati stoga je od iznimne važnosti međusobno povezivanje grupa solidarne razmjene kako bi njihovo djelovanje bilo što uspješnije. Želja za promjenom, uzrokovana nezahvalnom ekonomskom i ekološkom situacijom u svijetu, u današnjem je društvu sve jača. Sve je veći broj alternativnih ekonomskih modela koji su drugačiji od modela koji dominiraju današnjim svijetom te je njihovo glavno obilježje ekonomska i ekološka održivost. Ističu se modeli dobre ekonomije među čiji je cilj poboljšanje kvalitete života, a jedan od modela dobre ekonomije jest ekonomija solidarnosti. Ekonomija solidarnosti temelji se na izgradnji odnosa između potrošača i proizvođača, a upravo su grupe solidarne razmjene koje ona obuhvaća primjer kako su ovakvi alternativni ekonomski modeli ostvarivi i održivi u društvu. Dapače, vrlo su dobro prihvaćeni o čemu govori činjenica kako svake godine raste broj takvih grupa i njihovih članova. Podizanje svijesti o zdravoj prehrani i ekološkoj održivosti, rezultiralo je osnivanjem prvih grupa solidarne razmjene u Hrvatskoj. Danas ih je 20 na razini cijele države, a njihovo djelovanje obuhvaća različite aktivnosti. Proizvođači i potrošači se uključuju u djelovanje zajednice iz različitih razloga, no zajedničko je da ih sve povezuje želja za zdravom i kvalitetnom hranom uz povoljnu cijenu. Iako je neupitno kako grupe solidarne razmjene konstantno napreduje, jasno je kako postoji još puno prostora za napredak kako bi djelovanje same zajednice, ali i promjena kupovnih i drugih svakodnevnih navika korisnika, bilo što uspješnije.
LITERATURA:
1. Harsvik, W., Skjerve, I., 2018: Homo solidaricus – confronting the myth of human selfishness, Res Publica, Oslo. 2. Mesarić, M., 2006: Obrisi novog, socijalno pravednog, ekonomski učinkovitog i ekološki održivog modela, Ekonomski pregled 57 (12), 939-968. 3. Miller, E., 2010: Solidarity Economy: Key Concepts and Issues, u: Masterson,
T., Kawano, E., Teller-Elsberg, J. (ur.): Solidarity Economy I: Building Alternatives for People and Planet: Papers and Reports from the U.S. Forum on the Solidarity Economy 2009, Center for Popular Ecnonomics, Amherst, 1-12. 4. Orlić, O., 2014: Grupe solidarne razmjene. Počeci ekonomije solidarnosti u
Hrvatskoj, Etnološka tribina 44 (37), 72-88.
IZVORI:
1. European CSA Research Group, 2016: Overview of Community supported agriculture in Europe, https://orgprints.org/30310/1/Overview-of-Community-Supported-Agriculture-in-Europe-F.pdf (09.05.2020.) 2. Organic Bridge, 2019: Grupe solidarne razmjene u Republici Hrvatskoj, 16
5. Puđak, J., Majetić, F., Šimleša, D., 2016: Potencijal za solidarnu ekonomiju u Splitu – kvalitativno istraživanje, Sociologija i prostor 205 (2), 149-168. 6. Sarjanović, I., 2014: Uloga grupa solidarne razmjene u razvoju ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj, Geoadria 19 (1), 1-25. 7. Slavuj Borčić, L., 2019: „Hrana s licem” - kratki lanci opskrbe na primjeru grupa solidarne razmjene, u: Orešić, D., Lončar, J., Maradin, M. (ur.): 7. hrvatski geografski kongres, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 189-190. 8. Šimleša, D., 2015: Zeleni alati: dobra ekonomija, Vukomerić: Zelena mreža aktivističkih grupa, Zagreb. 9. Wall, D., 2010: Why Ecosocialism?, u: The Rise of the Green Left: A Global Introduction to Ecosocialism, PlutoPress, London, 1-23.
http://www.ekocrep.eu/grupe-solidarne-razmjene-u-republici-hrvatskoj/ (10.05.2020.) 3. Udruga Vestigium Zagreb, 2019: Zelene košarice,https://udrugavestigium. wixsite.com/vestigium/ekokosarice (13.05.2020.).
