Odnos poljoprivredne proizvodnje i ruralnog turizma

Odnos poljoprivredne proizvodnje i ruralnog turizma

Autor: Krešimir Ivić, mag. geogr., Geografski odsjek PMF-a, Sveučilište u Zagrebu

Sažetak

Turizam i poljoprivredna proizvodnja danas se smatraju djelatnostima koje su od velikog nacionalnog interesa za Republiku Hrvatsku, a imaju brojne dodirne točke. Zbog njezine izuzetne važnosti u društvu hrana može predstavljati identitet pojedinog prostora. Na temelju identiteta, odnosno pojedinih poljoprivrednih proizvoda brojni prostori su poznati u svijetu. Sve veći razvoj turizma u Hrvatskoj i povećana potrošnja za vrijeme sezone uzrokovali su promjene u poljoprivrednoj proizvodnji. Putem turizma poljoprivredni proizvodi osiguravaju svoje tržište jer brojni turisti dolaze posjetiti turistički atraktivne prostore ponajprije zbog gastronomske ponude. Poljoprivredna proizvodnja usko je vezana za ruralni prostor. Stupanj razvitka i očuvanosti ruralnog prostora temeljni su čimbenici razvoja poljoprivrede i turizma. Proizvodnja hrane, odnosno poljoprivredna proizvodnja u ruralnim prostorima omogućava razvoj svih oblika turizma, dok u obalnom prostoru ima ulogu snabdjevača. Iskorištavajući gastronomsku ponudu ruralnog prostora turisti osjećaju, tj. doživljavaju identitet tog prostora i društva. Može se reći da je poljoprivredna proizvodnja jedan od temelja razvoja ruralnog turizma. Kako bi ponuda ruralnog turizma imala cjelovit sadržaj nužno je koristiti domaće, autohtone poljoprivredne proizvode. Veliku ulogu u razvoju ruralnog turizma ima i ekološka poljoprivreda koja je izuzetno integrativna s takvim oblikom turizma. Ekološka poljoprivreda može ostvariti brojne ekonomske, socijalne i demografske učinke. Stoga je osnovni cilj ovog rada prikazati odnos poljoprivredne proizvodnje i ruralnog turizma te koliki može biti značaj ekološke poljoprivrede u razvoju ruralnog turizma.

Ključne riječi: poljoprivreda, ruralni turizam, ruralni prostor, ekološka poljoprivreda, održivi razvoj

1. Uvod

Poljoprivreda i turizam su gospodarske grane koje su jedne od najvažnijih djelatnosti i bitne sastavnice privrede na lokalnoj razini (Jakupović, 2012). Naizgled vrlo različiti, dolazeći iz različitih gospodarskih sfera, poljoprivreda i turizam međusobno utječu jedno na drugo. Zajedničko obilježje tako različitih gospodarskih djelatnosti, poljoprivrede i turizma je stalni rast produktivnosti. Turizam u današnjem smislu riječi javio se krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Masovne elemente poprimio je u drugoj polovici 20. stoljeća kada dolazi do većih radničkih prava (godišnji odmori), porasta automobilizacije, te kada avionski letovi postaju dostupni širem spektru stanovništva. Novi zaokret, možemo tako reći, turizam dobiva krajem 20. i početkom 21. stoljeća kada se turisti okreću mirnijim i povučenijim sredinama. Naglasak se prebacuje na ruralne prostore s atraktivnom turističkom osnovom gdje se ističu prirodni elementi i tradicionalni način života. Tako dolazi do razvitka ruralnog turizma. Razlog takvom zaokretu možemo pronaći u promjeni svijesti ljudi koji postaju sve više prirodno osviješteni. Uz atraktivnu prirodnu osnovu i brojne kulturne elemente iznimno važnu ulogu u razvitku turističke ponude ruralnog turizma ima kvalitetna gastronomska ponuda. Poljoprivreda je u drugoj polovici 20. stoljeća bila u potpunosti marginalizirana od strane vlasti nauštrb industrijskog razvoja. Danas, kao i u prošlosti, poljoprivreda predstavlja glavnu gospodarsku aktivnost 17

u ruralnim prostorima te glavni izvor prihoda za ruralno stanovništvo u Hrvatskoj. Međutim, kroz 21. stoljeće, poljoprivreda polako, ali sigurno postaje jedan od temelja razvitka ruralnog turizma. Iako su poljoprivreda i turizam djelatnosti koje naizgled teško povezujemo njih spaja kompleksan niz poveznica koje nastaju prožimanjem prirodnih i društvenih okolnosti. Također, poljoprivredu i turizam povezuju i brojne zakonitosti koje nastaju u odnosu navedenih gospodarskih djelatnosti. Čak jedna trećina turističkih troškova odlazi na prehranu. Možemo reći kako turizam iskorištava poljoprivrednu proizvodnju, odnosno poljoprivreda vrši opskrbu turizma. Navedeni odnos je temelj međusobnog funkcioniranja poljoprivrede i turizma.

2. Razrada 2.1. Utjecaj ruralnog turizma na razvoj poljoprivredne proizvodnje

Turizam se danas susreće s problemima masovnosti i prevelikog pritiska na prostor. Brojni turisti zasićeni buke, gužve i degradacije okoliša okreću se mirnim, tihim te prirodno atraktivnim i zaštićenim prostorima. Takva tendencija razvoja turizma izvrsna je prilika za jačanje poljoprivrede, odnosno podizanje važnosti poljoprivrede u turizmu. To se najlakše ostvaruje kroz ruralni turizam. Ruralni turizam je selektivni oblik turizma u kojem se poljoprivreda najviše približava turizmu. Ruralni turizam se ostvaruje u različitim oblicima, ali najviše prepoznatljivi oblik zasigurno je agroturizam, odnosno turizam na seljačkim gospodarstvima. Upravo agroturizam, predstavlja „točku“ gdje je odnos poljoprivrede i turizma najizraženiji. Između ostalog, agroturizam se temelji na ciljevima održavanja i jačanja poljoprivrede. Ideja je da agroturizam doprinosi razvoju poljoprivrede, ali i da poljoprivreda na adekvatan način osigurava kvalitetnu i potpunu turističku ponudu.

Odnosi poljoprivrede i ruralnog turizma isprepleću se na razne načine. Poljoprivredna proizvodnja može imati značajne koristi od ruralnog turizma. Bavljenjem turističkim djelatnostima, lokalnim OPG – ovima rastu mogućnosti za povećanje prihoda te mogućnost za ekonomskim održavanjem gospodarstava. Mnogi znanstvenici smatraju kako se pozitivni učinci od turizma za poljoprivredu mogu dodatno postići ako se stvore povratne veze između turizma i poljoprivrede gdje bi poljoprivreda imala ulogu lokalnog opskrbljivača koji osigurava turističku potražnju. Upravo je to jedno od područja povezivanja poljoprivrede i turizma u kojem poljoprivreda zadovoljava široki spektar dobara koje potražuje turistička aktivnost. Takva potražnja za hranom trebala bi djelovati kao agens koji svojim djelovanjem osigurava razvoj i diverzifikaciju poljoprivredne proizvodnje. (Jakupović, 2012.). Tako dolazi do povećanja ekonomske aktivnosti u ruralnim prostorima te se pokreće niz ekonomskih procesa koji neturističkim djelatnostima olakšava plasman proizvoda na tržište.

Razvitkom turizma u ruralnim prostorima dolazi do snažnijeg povezivanja ruralnog stanovništva s urbanim prostorima. S obzirom na to da su urbani centri uglavnom i obrazovni centri javlja se mogućnost dodatne edukacije ruralnog stanovništva, odnosno poljoprivrednika. Dodatnim znanjem poljoprivrednici dobivaju mogućnost podizanja kvalitete vlastite poljoprivredne proizvodnje, a samim time i podizanja kvalitete hrane koju proizvode. Međusobnim povezivanjem ruralnog i urbanog stanovništva može doći i do educiranja urbane javnosti o važnosti poljoprivrede i doprinosa iste lokalnom gospodarstvu. Posljedica toga je smanjenje ekonomskih razlika između urbanih i ruralnih prostora što dovodi do očuvanja sela. Također, ekonomsku stabilnost ruralnih prostora turizam ostvaruje zapošljavanjem lokalnog stanovništva u nepoljoprivrednim djelatnostima. Upravo je to drugo područje povezivanja poljoprivrede i turizma, a to je mogućnost svrsishodnijeg iskorištavanja radne snage u ruralnim prostorima. (Jakupović, 2012.). Prisustvo turizma u ruralnom prostoru aktivira i brojne druge djelatnosti, odnosno aktivira druge elemente lokalne privrede, otvaraju se informatički punktovi, ugostiteljski objekti, potrebno je uređenje javne infrastrukture itd. Navedeno je ujedno i treće područje povezivanja poljoprivrede i turizma odnosno utjecaj turizma na dimenzije ra-

zvoja poljoprivrednih područja. (Jakupović, 2012.). Ekonomski napredak ruralnih prostora uzrokuje demografsku stabilnost što je izuzetno važno za opstanak tih prostora.

2.2. Utjecaj poljoprivredne proizvodnje na razvoj ruralnog turizma

U samom začetku razvoja ruralnog turizma najvažniji segment turističke ponude je bila prirodna atrakcijska osnova, međutim brojna istraživanja pokazuju trend u kojem dolazi do porasta interesa za autohtonom hranom te njenom proizvodnjom. Iz tog razloga izuzetno je važno uklopiti način poljoprivredne proizvodnje i cjelokupnu turističku ponudu kako bi došlo do maksimalne integracije poljoprivrede u turizam. Razvoj poljoprivrede ovisi brojnim prirodnim, društvenim i drugim pretpostavkama. Važno je postojanje poljoprivrednog zemljišta, zatim postojanje povoljnih klimatskih i pedoloških uvjeta te postojanje povoljnog tržišno – ekonomskog okruženja. Glavni nositelji poljoprivrede su OPG – ovi. (Ružić, 2009.).

Poljoprivreda je rezultat prostora u kojem živimo. Stoga, autohtona hrana pojedinog ruralnog prostora može biti samostalna turistička atrakcija, ali i temeljni segment u stvaranju identiteta ruralnog prostora. Tako Istru danas prepoznajemo po vrhunskom maslinovom ulju, Dalmatinsku zagoru po pršutu, a otok Pag svi prepoznaju po siru, itd. Konzumacija hrane danas se smatra vrlo bitnim dijelom turističkog doživljaja i iskustva, tj. turističke ponude. Mnogi autori navode važnost potencijala doživljaja hrane u smislu doprinosa održivom razvoju te stvaranju lokalnog, ali i regionalnog identiteta ta kao poticaj diverzifikaciji poljoprivrede. Važno je naglasiti kako gastronomski turizam ima visok stupanj održivosti što je izuzetno važno kad govorimo o ruralnom prostoru. U stvaranju odnosa između poljoprivrede i turizma važno je razumjeti prehrambene navike i želje turista te sukladno tomu stvoriti turističku ponudu. „Ciljano tržište za proizvode i usluge agroturizma su stanovnici urbanih područja koji žele zadovoljiti želju i potrebu za povezivanjem s prirodom i jednostavnim načinom života u ruralnim područjima.“ (Brščić, 2016.). Pojavom novih, selektivnih, oblika turizma, inozemni turisti sve manje zahtijevaju „zapadnu“ gastronomiju te traže i žele probati autohtonu hranu koja dolazi iz lokalne proizvodnje. Sloganom „s polja na stol“ turisti prihvaćaju takvu hranu kao kvalitetnu i zdravu za koju su spremni platiti. Kako bi unaprijedili ruralni turizam, OPG – ovi se mogu osposobiti za više oblika poljoprivredne proizvodnje što ujedno dovodi i do šire turističke ponude.

Koliko je poljoprivredna proizvodnja i kvalitetna hrana važna za razvoj ruralnog turizma u prilog govori i intervju koji je proveden za potrebe seminarskog rada na temu „Utjecaj ruralnog turizma na razvoj ruralnog prostora – primjer Miljevaca. Intervju je proveden sa zaposlenikom obiteljskog gospodarstva „Skelin“ te vlasnikom kuće za odmor „Ivić“. Obiteljsko gospodarstvo „Skelin“ ima vlastitu poljoprivrednu proizvodnju u vidu pršuta, vina, maslinova ulja itd. Sve svoje proizvode prodaje putem usluga prehrane ili kao poklon pakete turistima. No, ne posjeduje apsolutno sve poljoprivredne proizvode koji su mu potrebni pa zbog toga potrebito nabavlja od drugih lokalnih OPG – ova. Turisti koji koriste usluge prehrane na obiteljskom gospodarstvu „Skelin“ traže domaće proizvode s naglaskom na ekološku proizvodnju. Vlasnik kuće za odmor „Ivić“ ne obavlja usluge prehrane, ali s obzirom na to da ima poljoprivrednu proizvodnju, u obliku poklon paketa donekle prodaje svoje poljoprivredne proizvode. No, naglašava kako turisti koji dođu na njegovo gospodarstvo traže restoran u blizini s domaćom autohtonom hranom. Opet se može primijetiti važnost kvalitetne i potpune turističke ponude za napredak ruralnog turizma. Ako gospodarstvo ima vlastitu poljoprivrednu proizvodnju ima veliki potencijal u obliku ruralnog turizma za plasman svojih proizvoda.

2.3. Ekološka poljoprivreda i ruralni turizam

Kako bi neka turistička destinacija bila uspješna nužno je jačanje svijesti o potrebi očuvanja ekološke kvalitete prostora, čistoće i općeg izgleda mjesta. Sukladno tomu razvoj poljoprivrede nužno je te-

meljiti na tehnološkim rješenjima koja su u skladu s ekološkom ravnotežom. (Šehanović i dr., 1997.). Ekološka poljoprivreda sprječava degradaciju tla, tj. nastoji smanjiti onečišćenje i iskorištavanje neobnovljivih prirodnih resursa. Takav način poljoprivrede je ekološki, socijalno i gospodarski zdrava metoda. (Marković, 2015.). Glavni cilj je maksimalno iskoristiti potencijale određenog ekosustava, ali ga istovremeno očuvati za buduće naraštaje te kroz diverzifikaciju poljoprivrednih aktivnosti povećati produktivnost. (Forić, 2016.). Zapravo, govorimo o održivom razvoju koji je izuzetno bitan za ruralne prostore. „Ruralni turizam s ekološkom poljoprivredom, kojoj je svrha proizvodnja zdrave hrane, a time i proizvodnja koja neznatno utječe na zagađenje okoliša, predstavlja koncept održivog razvoja.“ (Marković, 2015.). Ekološka poljoprivreda je zasigurno je jedan od najvažnijih segmenata unutar održivog razvoja te ona može, uz turizam, biti jedna od djelatnosti koja će osigurati restrukturiranje ruralnih prostora. (Dokupil, 2015.). Važna karakteristika ekološke poljoprivrede je korištenje lokalnih biljnih ili životinjskih sorti što dodatno poboljšava turističku ponudu. Hrana proizvedena ekološkim putem je zdravija i kvalitetnija, a sukladno tomu postiže i višu cijenu. Važnost ekološke poljoprivrede nije samo u tehničkim aspektima već ona odražava postmoderni svjetonazor i stil života. (Bokan, Puđak, 2011.).

Poljoprivrednici koji se bave ekološkom proizvodnjom ne moraju nužno svoje proizvode i hranu prodavati npr. na vlastitom agroturističkom gospodarstvu. Na temelju lokalne integracije mogu plasirati svoje proizvode subjektima koji se bave ekoturizmom ili nekim drugim oblicima ruralnog turizma. Tako se postiže integriranje proizvodnje ekoloških proizvoda i turističkih usluga. (Forić, 2016.).

Ekološka poljoprivreda ima dodatne mogućnosti za razvoj u prostorima s atraktivnom prirodnom osnovom i razvijenim turističkim tržištem. Kako bi ekološka poljoprivreda bila maksimalno isplativa treba omogućiti lokalnim ekološkim proizvođačima izravnu prodaju proizvoda na vlastitim gospodarstvima jer takvim pristupom proizvođač ima najveću dobit. Također, tako se stvara i pozitivnija slika o turizmu, ali i okolišu ruralnog prostora.

3. Zaključak

Ruralni prostori koji imaju turistički atraktivnu osnovu bi trebali temeljiti svoj razvoj na odnosu poljoprivreda – turizam koji nudi brojne mogućnosti za ekonomski i društveni napredak. S obzirom na to da je poljoprivreda temeljna gospodarska djelatnost pojedinih ruralnih prostora, a ruralni turizam samo dopunska djelatnost važno je uravnotežiti razvoj poljoprivrede i turizma kako ne bi došlo do prevladavanja turizma u odnosu na poljoprivredu. Kako bi poljoprivredna proizvodnja i ruralni turizam međusobno imali što pozitivniji učinak nužno je kreiranje strateških partnerstava između ugostitelja i OPG – ova. Također, kako bi ruralni prostor dodatno turistički prosperirao poželjno je kreiranje brendova. Tako se ruralni prostor pozicionira na turističku kartu svijeta. Zbog toga dolazi do sve složenijih odnosa između poljoprivrede i turizma. Poljoprivredna gospodarstva trebaju biti sposobna vršiti poljoprivrednu proizvodnju po svjetskim standardima kako bi bili turistički kompetentni. Uz navedeno poljoprivredni sustav mora težiti podizanju konkurentnosti uz održivi razvoj. Međutim, potrebno je poštivati interese domicilnog stanovništva i zaštitu neobnovljivih resursa kako se ne bi krenulo u krivom smjeru razvitka. Svakako, veliki potencijal je i ekološka poljoprivreda koja je temelj održivog razvoja ruralnih prostora.

LITERATURA I IZVORI:

Bokan, N., Puđak, J., 2011: Ekološka poljoprivreda: indikator društvenih vrednota, u Sociologija i prostor, god 49, br. 190 (2), 137 – 163. Brščić, K., 2016: Agroturizam - mogućnost i izazov za mlade poljoprivrednike, https://grasscroatia.hpa.hr/wp-content/uploads/2016/08/Agroturizam.pdf (8. 5. 2019.). Dokupil, D., 2015: Ekološka poljoprivreda i agroturizam kao čimbenici održivog razvoja hrvatskih otoka: primjer otoka Raba, Prvostupnički rad, Sveučilište u Zagrebu Forić, N., 2016: Ekološka poljoprivreda u funkciji razvoja ruralnog turizma, Završni rad, Visoko gospodarsko učilište u Križevcima Jakupović, D., 2012: Odnos poljoprivrede i turizma na primjeru općine Vrbnik, Prvostupnički rad, Sveučilište u Zagrebu Marković, D., 2015: Ekološka poljoprivreda i održivi turizam, Završni rad, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Ružić, P., 2009: Ruralni turizam, Institut za poljoprivredu i turizam Poreč, Pula Šehanović, J., i dr., 1997: Turizam i poljoprivreda, Tourism and hospitality menagment 21 (2), 441 – 452.

Online poljoprivredne tržnice - trend ili budućnost?

Natalija Krošnjak

Tržnice, kao uređeni prostori u većim naseljima na kojima se stanovništvo opskrbljuje domaćim namirnicama lokalnih proizvođača (URL 1), u Hrvatskoj imaju dugu tradiciju. One nisu samo mjesto nabave namirnica, već su postale privlačne i brojnim turistima kao destinacija, posebice zato jer su dio tradicije i kulture. U novije vrijeme postaju mjesto primjene održivih tehnologija. Naime, u posljednjih desetak godina u Hrvatskoj se, kao i u ostatku svijeta, zbog neodrživosti konvencionalne poljoprivredne proizvodnje i problema s kvalitetom hrane razvijaju alternativne mreže hrane (Slavuj Borčić, 2020). Razvojem tehnologije i modernizacijom poljoprivrede razvijaju se online tržnice, tržnice u digitalnom, odnosno virtualnom obliku koje funkcioniraju putem web platformi ili aplikacija. Njihov cilj je oglašavanje malih gospodarstvenika i olakšavanje prodaje njihovih proizvoda te omogućavanje kupcima kupnju poljoprivrednih proizvoda putem Interneta. Tehnološkim razvojem i sve većom dostupnošću i korištenjem Interneta u razne svrhe, Internet se nameće kao glavno sredstvo promocije (poljoprivrednih) proizvoda putem e-marketinga i oglašavanja. S druge strane, u današnje vrijeme raste trend online kupovine raznih proizvoda, gotove hrane, pa tako i samih poljoprivrednih proizvoda. Danas, također, bilo zbog zdravog načina života koji se promiče ili jačanja imuniteta u doba pandemije, raste potražnja za zdravom i kvalitetnom domaćom hranom. Iako su u Hrvatskoj neke online tržnice postojale i prije, njihov je značaj i broj porastao tijekom pandemije Covida-19 koja je obilježila 2020. godinu kada su nastupile zabrane rada klasičnih tržnica, skraćeno je radno vrijeme trgovina te je, već popularna, dostava na kućni prag dobila još veću ulogu u svakodnevnom životu stanovništva. Jedna od prvih web platformi koja omogućuje kupovanje poljoprivrednih proizvoda putem web trgovine bila je eKupi, koja je u sklopu projekta GoGreen 2017. godine okupljala male proizvođače iz cijele Hrvatske te im olakšala tržišni nastup (URL 2). Međutim, već 2018. godine novine izvještavaju o propadanju projekta (URL 3). Iako se pisalo kako je eKupi jedina

Sl. 1. Domaća web tržnica u Istri

Izvor: URL6 web trgovina koja ostvaruje suradnju s obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (URL 4), u međuvremenu su se u sklopu međunarodnih projekata sufinanciranih od strane EU razvile dvije funkcionalne web platforme. To su eCeker, tržnica koja okuplja proizvođače Slavonije i Baranje od 2017. godine (URL 5) te Domaća web tržnica koja nastaje kao rezultat slovensko-hrvatske prekogranične suradnje, a okuplja proizvođače hrvatske i slovenske Istre (URL 6). OSIPPPIT ili Organizacija sustava izravne prodaje poljoprivrednih proizvoda korištenjem internet tehnologije, kakvo je službeno ime potonjeg projekta, razvijana je još u razdoblju 2014.-2015. godine. Projekt je ostvario veliki uspjeh te je postignuta izrada web aplikacije, uključivanje i registriranje 220 OPGova te predstavljanje 900 istarskih poljoprivrednih proizvoda. Danas su ti brojevi još i veći, a postignuti su i novi uspjesi poput ostvarivanja Udruge „Istarska web tržnica“ te organiziranje raznih manifestacija (URL 6). U novije vrijeme razvijaju se nove virtualne tržnice, poput web platforme We love local koja 2019.g. nastaje kao gastronomska platforma s ciljem povezivanja lokalnih proizvođača s najboljim hrvatskim restoranima, hotelima i barovima. Međutim, 2020.g. u sklopu novih uvjeta uzrokovanih pandemijom prenamjenjena je u virtualnu tržnicu s ciljem povezivanja proizvođača hrane s krajnjim kupcima na području čitave Hrvatske (URL 7, URL 8). Također, 2020. godine predstavljene su i Online tržnice Grada Zagreba gdje svoje proizvode nude OPG-ovi i obrtnici s područja Zagreba i okolice (URL 9, URL 10). Pokrenuta je i Tržnica.hr, nacionalna internet tržnica pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede koja omogućava kupnju i prodaju domaćih proizvoda iz cijele Hrvatske (URL 11). Na društvenim mrežama 21

se kao što su Instagram i Facebook se isto tako može naići na profile ili grupe koji funkcioniraju po principu web tržnica (Instagram profil: OPG-ovi Hrvatske). Primjera online tržnica, dakako, ima i izvan Hrvatske, a najbliži nama su e-tržnica (URL 12) i DoPrinesi.si (URL 13) u Sloveniji i Hrana sa naših polja u Srbiji (URL 14)Ciljevi navedenih projekata slični su i mogu se pripisati ciljevima i aktivnostima koje se navode kod projekta OSIPPPIT (URL 6). To su umrežavanje malih poljoprivrednika, promoviranje suradnje i razmjene poslovnih iskustava između poljoprivrednih gospodarstava, korištenje Interneta u svrhu jednostavnije i učinkovitije promocije i plasmana poljoprivrednih proizvoda te razvoja sustava izravne prodaje poljoprivrednih dobara bez posrednika (kod samog proizvođača ili putem dostave na kućni prag kupca). Nadalje, kupcima koji dođu kod samog proizvođača se nudi uvid u tehnologiju proizvodnje, omogućava se provjera svježine i kvalitete kupljenih proizvoda te se osiguravaju povoljnije cijene nego u lancu distribucije i prodaje putem trgovačkih lanaca. Na neki način se ovakvim projektima nadilazi poteškoće s kojima se susreću poljoprivredni proizvođači u Hrvatskoj, a to su neorganizirano tržište i otežan plasman robe (Pejnović i dr., 2012 prema Slavuj Borčić, 2020). Brojne prednosti proizlaze iz takvog načina funkcioniranja tržnica. Od udruživanja i umrežavanja proizvođača do pojednostavljenog oglašavanja, a samim time povećanja prodaje i proizvodnje do dugoročne održivosti takvog modela prodaje i kupnje koja je pogodna i za ruralna i za urbana područja. Međutim, naziru se i problemi koje treba postupno rješavati, poput činjenice da je poljoprivrednicima ponekad neisplativo dostavljati proizvode do udaljenih mjesta. U tablici su opisane kontrastne karakteristike oba oblika tržnica pri čemu se može vidjeti da i jedan i drugi oblik imaju prednosti i nedostatke, no jednako

LITERATURA:

Slavuj Borčić, L., 2020: Kratki opskrbni lanci u Hrvatskoj – perspektiva ekoloških poljoprivrednih proizvođača uključenih u grupe solidarne razmjene, Hrvatski geografski glasnik 82 (1), 5-33. Pejnović, D., Ciganović, A., Valjak, V., 2012: Ekološka poljoprivreda Hrvatske: problemi i mogućnosti razvoja, Hrvatski geografski glasnik 74 (1), 141-159. IZVORI: URL 1: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020: Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, https://enciklopedija.hr/ (20.11.2020.) URL 2: Poslovni dnevnik, 2017: FOTO: Otvorena prva hrvatska pametna tržnica čije ćete proizvode moći kupiti i u web trgovini, https://www.poslovni. hr/hrvatska/foto-otvorena-prva-hrvatska-pametna-trznica-cije-cete-proizvode-moci-kupiti-u-web-trgovini-325595 (20.11.2020.) URL 3: Lider, 2018: GoGreen Tržnice otišle u stečaj, https://lider.media/aktualno/gogreen-trznice-otisle-u-stecaj-29244 (20.11.2020.) URL 4: Jutarnji.hr, 2017: Najveća hrvatska internetska trgovina eKupi kreće s plasmanom domaće hrane sa 700 poljoprivrednih gospodarstava, https://www.jutarnji.hr/globus/biznis/najveca-hrvatska-internetska-trgovina-ekupi-krece-s-plasmanom-domace-hrane-sa-700-poljoprivrednih-gospodarstava-5613171 (20.11.2020.) URL 5: eCeker, 2017, https://eceker.hr/ (20.11.2020.) URL 6: Domaća web tržnica, 2015, https://www.trznica-trg.eu/ (20.11.2020.) URL 7: We love local, 2019, https://www.welovelocal.hr/ (20.11.2020.) URL 8: Journal, 2020: Znamo kako još lakše doći do svježih i domaćih namirnica, https:// www.journal.hr/lifestyle/gastro/welovelocalhr-we-love-local-portal-platforma-gastronomija/ (20.11.2020.) URL 9: Online tržnice Grada Zagreba, 2020, https://online.trznice-zg.hr/ (20.11.2020.) URL 10: Grad Zagreb, 2020: Predstavljena usluga Online tržnice Grada Zagreba, https://www.zagreb.hr/predstavljena-usluga-online-trznice-grada-zagreba/156952 (20.11.2020.) URL 11: Tržnica-hr, 2020, https://trznica.mps.hr/ (20.11.2020.) URL 12: e-tržnica, 2016, https://www.e-trznica.si/ (20.11.2020.) URL 13: Doprinesi.si, n.d., https://doprinesi.si/ (20.11.2020.) URL 14: Hrana sa naših polja, 2019, https://hranasanasihpolja.rs/ (20.11.2020.)

Tab.1. Usporedba tržnice i online tržnice

TRŽNICA ONLINE TRŽNICA

Kupci dolaze do proizvođača

Proizvođač šalje ili sam dostavlja proizvod (dodatno opterećenje i troškovi) Teže oglašavanje Jednostavno i učinkovito oglašavanje

Proizvođač se bavi poljoprivrednim poslovima i prodajom na tržnici

Uz vlastite poljoprivredne poslove, proizvođač se bavi oglašavanjem, obradom narudžbi i samom dostavom

Odabir proizvoda na temelju vizualnog i taktilnog doživljaja ili degustacije

Proizvodi prezentirani na slikama

Manji domet kupaca Širi domet kupaca (uključuje i inozemstvo)

Izvor: Autor, 2020

su važni u suvremenom svijetu stoga ih je potrebno i dalje paralelno razvijati i održavati. Razvoj tržnica, bilo klasičnih ili virtualnih, od iznimne je važnosti za daljnji razvoj i opstanak malih proizvođača u ruralnim područjima jer oni čine temelj održivosti takvih područja. Budući da danas živimo u digitalno-tehnološki naprednom društvu i dobu, online tržnice su svakako korak prema modernizaciji hrvatske poljoprivrede koja uključuje umrežavanje OPG-ova, olakšavanje plasmana robe na tržište i širenje samog tržišta. Unatoč tome, nema straha da će virtualne tržnice zamijeniti klasične kojima je ipak najveća prednost kontakt koji ostvaruje kupac s proizvođačem, a koje su isto tako dio hrvatske kulture. Upravo zbog pozitivnih karakteristika oba oblika tržnica, potrebno je raditi na uravnoteženom razvoju i jednih i drugih.