Riječ urednika

Dragi čitatelju! Nakon četiri duge godine, u vaše ruke i na vaše ekrane stiže 16. broj Meridijana 16°E, jubilarnih 20 godina poslije prvog broja iz 2001. godine. Ma čekaj, četiri godine? Da, posljednji broj ovog glasila Kluba, specijalni broj koji se bavio isključivo godišnjicama HGD-a, KSG-a i Geografskog odsjeka izašao je 2017. godine, a zadnji regularni broj ovog časopisa - otkad putem časopisa nismo zabilježili događanja, aktivnosti i rad Kluba - izašao je 2016. godine. Za usporedbu, vaš glavni urednik tada je sjedio u gimnazijskim klupama s kosom do ramena, sadašnji brucoši su strepili hoće li upasti u željenu srednju, a prva asocijacija na riječ ,,korona’’ bila je precijenjeno pivo. Prije nego što započnem s isprikama i vjerojatno dugom i dosadnom pričom o razlozima kašnjenja ovog broja, bacite oko na ovaj throwback:

,,2016. godina ostat će zapamćena u analima zagrebačkog KSG-a po tome što je na pragu punoljetnosti Kluba probijena „magična“ granica od stotinu članova. Hej, stotinu! Taj fantastičan doseg, koji je prije samo godinu dana zvučao nestvarno, nepobitan je dokaz da Klub ide u pravom smjeru. I da raste na svim razinama. Tako mora biti i s ovim časopisom. Rapidan porast broja članova Kluba bit će velika odgovornost za nove graditelje 16. Meridijana. Da, prvenstveno odgovornost, ali i prilika da se klupski časopis podigne na višu razinu, te da raste kvalitetom i kvantitetom, kako tiskanih primjeraka, tako i mladih geografa koji sudjeluju u njegovoj izradi. Novi ljudi i nove ideje zaista obećavaju. Bude optimizam i vjeru u nastavak tradicije jednog časopisa, kojoj je (n)ovo izdanje samo uobičajen doprinos te, nadam se, dobar poticaj...’’ Ovim je riječima Dameo Ramić-Kovačić, urednik prošlih nekoliko brojeva, započeo 14. broj časopisa iz 2016. godine. Gledajući iz perspektive predsjednika Kluba protekle dvije godine (hvalite me usta moja), mislim da je Klub nastavio ići pozitivnim stopama i putem dobro utabanim od strane prethodnih KSG-ovaca, što je, zanemarimo li trenutnu epidemiološku situaciju (uh, kako ne volim tu sintagmu), vidljivo i po događajima, aktivnostima i broju članova koji je visoko iznad broja sto, tako magičnog prije pet godina. Zašto vam onda pišem ovaj predgovor tek 2021. godine, a ne par godina ranije? Ukratko – splet nesretnih okolnosti i manjka ustrajnosti, a nadugo... Godina 2017. bila je rezervirana za izdavanje spomenutog specijalnog broja nakon čega je uslijedilo osmišljavanje novog broja kojim se planirao napraviti iskorak, odnosno podizanje na višu razinu kao što je spominjao Dameo: Meridijan bi se preobliko-

vao u stručni(ji) časopis, s tematskim recenziranim člancima i rebrandingom uz naziv Ars Geographica.

Nažalost, već su prvi koraci ispoljili nedostatke ovog ambicioznog pristupa: stručni recenzirani članci, pogotovo na temu hrane kojom se bavio kako hipotetski broj Arsa, tako i ovaj naš broj Meridijana, sporije pristižu od zabavnih članaka, zahtijevaju više truda, stoga je manje zainteresiranih za pisanje istih. Istovremeno, zbog vlastitih obveza i životnih okolnosti, svake su se godine izmjenjivali glavni urednici, svaki idući sa sve manje informacija o izvornom naumu, uz sve manje poznavanje tematike, a i vjerojatno uz sve manje elana za dovršetak broja. Naposljetku, protekle jeseni, kao jedini preostali član originalnog uredništva bio sam primoran preuzeti ovu ,,fotelju’’. Okupio sam novu ekipu uredništva s jednim ciljem – idemo se više riješiti ovog broja. Vratili smo staro ime časopisa, ostavili par hranidbenih članaka i započeli gotovo od nule. Ovaj broj zapravo, umjesto skupa zabavnih i tematskih članaka te izvještaja o radu Kluba, gledamo prvenstveno kao pregled događanja i aktivnosti od 2017. naovamo kako one ne bi ostale u bespućima nepisane povijesti Kluba. Također, ovaj broj valja gledati, što se može zaključiti i po ovom predgovoru, i kao svojevrsnu pouku svim budućim čitateljima, urednicima i KSG-ovcima da ne ponove naše greške prilikom izdavanja ovoga broja. Usto, dodao bih da je ovaj broj ujedno i dokaz značaja tradicije kako KSG-a, tako i samog 16. meridijana, odnosno Meridijana 16°E. Naime, 20 godina(!) ovoga glasila Kluba uz toliko priča, iskustava, događaja, prostora i djelića života stotina geografa prije nas nisu nam dopustila da od njega odustanemo, a nemoj ni ti, dragi budući uredniče ili urednice, ka-es-geovče ili ka-es-geovko! Za kraj, dragi čitatelju, oprosti uredništvu na eventualnim manjkavostima ovoga broja, dali smo sve od sebe, a idući brojevi, pod vodstvom novih mladih nada, bit će, ne sumnjam, kvalitetniji i, ponajprije, blagovremeniji! Ispred uredništva Meridijana 16°E, Srećko Kajić

Ovaj broj Meridijana posvećujemo tragično preminulim kolegicama Ivani Volarević i Valentini Valjak koje su svojim životom i djelovanjem ostavile trag na geografiju, društvo i sve koji su ih poznavali. Neka im je vječna slava i hvala!