Zabavna rubrika: Hrana u menzama

HRANA u studentskim MENZAMA

Pavel Gulin Zrnić, Karla Laginja

Polaganje državne mature i odabir studija period je života koji je mnogim studentima obilježen preseljenjem u drugi grad, a nekima čak i drugu državu. Jedna od stvari sa kojima se susreću ti, ali i studenti koji se odluče na studiranje u mjestu prebivališta, jesu studentske menze. Studentske menze, kao mjesta na kojima se brzo i jeftino može pojesti cjeloviti kuhani obrok, većini su studenata prva opcija kada se postavi pitanje gdje jesti ili gdje provesti vrijeme pauze između predavanju.

No, kakva se hrana nudi u menzama, kakva je njezina kvaliteta s obzirom na cijenu te kakve su razlike između različitih menzi u gradu samo su neka od pitanja kojima smo bili potaknuti pri pisanju ovog članka. Kako bi dobili što vjerodostojnije i detaljnije odgovore na ta pitanja, priupitali smo neke od studenata, same korisnike studentskih menzi, da podijele s nama svoja iskustva i dojmove.

LOVRO ČALIĆ:

„Nisam neki ljubitelj menza, niti preferiram menze ukoliko ste iz Zagreba, ali svejedno želim iznijeti svoje mišljene o studentskoj menzi „Stjepan Radić“. Smatram da je menza „Stjepan Radić“ prilično skromna što se tiče ponude hrane. Ne smatram ju jako zdravom jer u ponudi doručka, ručka, večere dominira meso, jeftini pekarski proizvodi, zaleđeno Ledo povrće i ostali jeftini šećeri. Smatram da hrvatske, studentske menze uvijek imaju mjesta za napredak; trebalo bi uvesti širi izbor hrane za vegane, vegetarijance, sportaše, ponudu doručka, ručka, večere bazirati na svježem voću, povrću, zdravim žitaricama, voćnim shake-ovima te „zdravom“ mesu kao što su riba, piletina, puretina...“

GORAN VEŠLIGAJ:

„Smatram kako je ponuda hrane u studentskim menzama poprilično dobra. Možda je nekim jelima potrebno malo dodatnih začina, ali to nije preveliki problem. Raznolikost je dovoljna, ne može se očekivati prevelika raznolikost kada je u pitanju kako prehraniti veliki broj ljudi jeftino. Smatram kako treba pohvaliti da su uvijek dostupne vegetarijanske opcije u većini menza. Smatram kako je hrana u većini menza zdrava koliko može biti. Smatram kako ljudi moraju preuzeti odgovornost za svoje prehrambene navike i kako prepoznati što je zdravo a što nije. Ako menza ponudi neki desert ili neku hranu koja je visokokalorična i nezdrava ali također i ponudi i zdravije varijante, i vi odaberete nezdravu hranu vi ste onda krivi ako

se udebljate. Menze su dobre kakve jesu, određeni pojedinci samo moraju preuzeti odgovornost i imati veću samokontrolu.“

KARLA LAGINJA:

„Ponuda hrane u studentskim menzama razlikuje se ovisno o menzi i periodu dana u kojemu dođemo nešto pojesti. Osobno najčešće jedem u menzi studentskog doma na Savi pa ću na temelju nje prokomentirati temu. Uglavnom su u ponudi dvije vrste juhe, 3-4 vrste glavnog jela, 2 vrste salate (najčešće zelena salata i „kiseli“ kupus), 2 vrste kolača i dodatci (sok, voda, kruh, puding, jogurt, kiselo vrhnje). Nakon dva mjeseca od kako sam počela jesti u menzi, primijetila sam da se većina hrane u ponudi pojavljuje svaki dan (riža, grašak, zagrebački odrezak, pileći file ili batak, pire krumpir), a petkom se u ponudi nađe i riba (pohana). Budući da je u menzama, što se pripreme hrane tiče, bitnija kvantiteta od kvalitete, osobno tu hranu ne smatram pretežito zdravom. Status najbolje menze u gradu „drži“ FERova menza „Cassandra“ pa bih njezin primjer preporučila i ostalim menzama (iako to nije u svima izvedivo). Cassandra je restoran pored FERa koji u svome sklopu ima dio za studente pa je hrana, koju imaju u ponudi za goste restorana, također u ponudi i za studente što samim time znači da je i hrana kvalitetnija.“ „Smatram kako je hrana u studentskim menzama, s obzirom na cijenu i količinu koja je potrebna da se nahrane sva gladna studentska usta, sasvim zadovoljavajuća. Što se tiče kvalitete hrane u menzama sa zdravstvenog aspekta, mislim da se ne može puno učiniti bez dizanja cijena što bi velik dio studentarije dočekao s izrazitim negodovanjem, ali mora se istaknuti kako je za 22,50 kn, koliko iznosi cijena menija bez subvencije, teško opskrbiti korisnike menza ekološkim proizvodima – nećemo uskoro u menzama pronaći odreske od free-range uzgojenih pilića, ekstradjevičansko ulje ili svježe ubrane mandarine iz delte Neretve. Ipak, da ne zvučim suviše apologetski prema menzama, svakako postoje aspekti koji se mogu poboljšati (raznovrsnija ponuda jela, ponegdje veća higijenska razina i sl.), no mora se imati na umu kako većina menza, napose one najveće i najprometnije, imaju izrazitu potražnju zbog čega se ne moraju suviše poboljšavati – studenti će tamo jesti jer je većem dijelu to najisplativiji izbor. Srećom ili nažalost, većina nas će još neko vrijeme preferirati 6,50 kn i nešto lošiju prehranu u odnosu na zdravije, ali neupitno skuplje alternative.“

Također, zamolili smo studente da ispune online upitnik (studeni 2020.) u kojemu smo studente Geografskog odsjeka pitali o najdražim studentskim menzama u Zagrebu (Prilog 1) te o omiljenoj hrani koja ne potječe tradicionalno iz Hrvatske (Prilog 2).

Prilog 1 Prilog 2