Sažetak

Drugi vatikanski koncil potaknuo je obnovu moralne teologije, a samim time i obnovu izvora moralne spoznaje polazeći od izvora božanske objave u čijem početku, središtu i koncu stoji osoba Isusa Krista. Koncilska obnova moralne teologije i izvora moralne spoznaje treba se odvijati prema nacrtima i smjernicama Koncila. Koncil ne govori izričito o izvorima moralne spoznaje, ali se čitav koncilski nauk može razumijevati i tumačiti kao nauk o izvorima moralne spoznaje. Koncil je u središte obnove stavio Božju riječ koja je duša čitave teologije pa se i teološko istraživanje nadahnjuje i usmjerava u svjetlu Božje riječi kao poticaj i vrelo iz kojega i u kojem dublje razumijemo otajstvo Boga i čovjeka. Otkrivanje izvora moralne spoznaje stoji u živom i jedinstvenom odnosu s osobom Isusa Krista kao jediniim moralnim izvorom u kojem se rasvjetljuje temeljni kršćanski moralni poziv vjernika u Kristu, kao i obnova ljudskog dostojanstva stvorenog na sliku Božju, a obnovljenog na sliku Kristovu.

U ovom istraživanju držimo se temeljnog izvora, a to je nauk sadržan u dokumentima Koncila, posebno u četiri velike konstitucije: dogmatskoj o božanskoj objavi (Dei Verbum), dogmatskoj o Crkvi (Lumen gentium), pastoralnoj o Crkvi u suvremenome svijetu (Gaudium et spes), konstituciji o božanskoj liturgiji (Sacrosanctum Concilium) te u deklaraciji Dignitatis humanae.

U ovim koncilskim dokumentima istražujemo što i kako Koncil naučava o spoznaji istine i dobra kao i o ključnim elementima moralne spoznaje. U središtu je ovog istraživanja vrijednost i dostojanstvo moralne spoznaje u svjetlu

Objave i vjere kao objektivnih i subjektivnih izvora moralne spoznaje.

Čovjekovo dostojanstvo razuma i uma po kojima čovjek ima udjela u samome svjetlu božanskog uma i spoznaje otkriva da ljudska razumska narav traga za dubljom istinom, nadilazeći puku materijalnu stvarnost. Sposobnost razumske spoznaje u objektivnim i subjektivnim izvorima moralne spoznaje omogućava čovjeku da prodre do duboke duhovne i transcendentne zbilje.

Svaka ljudska spoznaja treba se hraniti znanjem i crpiti nadahnuća iz izvora božanske Objave kao autentičnog izvora moralne spoznaje.

Koncil je obnovu moralne teologije obvezao Svetim pismom i osobom Isusa

Krista te se ove teološke činjenice ponovno nude u svjetlu podudarnosti izvora moralne spoznaje sa samim izvorima moralne teologije. Božanska Objava (tj. Pismo i Predaja) predstavlja mjesto iz kojega se crpi božanska spoznaja istine i dobra koji su u sebi nepromjenjivi u povijesnim uvjetima. Već je i sam Koncil događaj dubljeg prodiranja u božansku spoznaju istine i dobra pa je nužno učiti od Koncila kako trajno i dublje ponirati u božansku spoznaju istine i dobra, čineći ih hranom duhovnog i moralnog života vjernika.

Koncil je u samo središte obnove izvora moralne spoznaje stavio sadržaje nadnaravnih izvora moralne teologije koji su istovremeno i izvori same moralne spoznaje. Koncil je pored toga snažno naglasio praktičku i pastoralnu usmjerenost kršćanskog nauka te je time rasvijetlio i naravne izvore moralne spoznaje, osobito moralni zakon, savjest i ljudsko iskustvo.