Bljesak

PIŠE: s. VERONIKA MILA POPIĆ

Nevjerojatno je koliko nas dinamika svagdana brzo uvuče u nezaustavljivu igru u kojoj kao da na končić nižemo šarene perlice: veće, manje, teže, lakše… Perlice nekih definiranih cjelina za koje smatramo da nam oblikuju život. Slažemo ih, dodajemo ih na taj lančić – te naše značajne i uspješne događaje, susrete i slično. Izgledaju nam poput uresa koji nas razlikuje od drugih ljudi. Pa se može reći: to je ona osoba koja oko vrata ima puno velikih, pozlaćenih perlica! No je li to zaista tako? Jesmo li jedinstveni samo po tom uresu, koji sebi biramo i stavljamo? Jer ne određuju nas samo uspjesi, lijepo oblikovane perlice. Identitet nam je ipak negdje drugdje. Ne u zemaljskim perlicama, u praznoj razigranosti. »Bljesak« te spoznaje može nas uznemiriti jer u silnom nastojanju izgradnje svog identiteta nizanjem uspjeha ne dobivamo odgovor na pitanje »tko sam«? Gdje li je moj izvor? Gdje li pak uvir? Pojavljuju nam se ta pitanja, baš poput bljeska jer postajemo svjesni da žurimo drugoj obali. A igra u koju smo upali učinila je da smo se prestali brinuti za svoje unutra – za duhovnu dimenziju.

Usredotočenost na tijelo, neku izvanjsku sigurnost, potiče i zabrinutost jer je potreban golem trud da se posjed osigura i održi u postojećem opsegu. Isus nas stoga upozorava: »Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela«.

I, dobro je primijetiti što nam se događa kada kroz prizmu jela i odijela razumijevamo život, dakle sebe. Na primjer, intenzivna zabrinutost za to »kako se održati« onemogućuje strateške vizije: dugoročnost, kvalitetu, dalekosežnost naših pothvata. Sve postaje nekako »plitko«, površno, pa i nametnuto: praćeno senzacijama, sugestijama, usmjerivano manipulacijama – što je odlika suvremenosti. Ne razlikujemo bitno od nebitnog. I sve je to poput igre, ali ne dječje ni vedre, jer ta igra koju igramo generira i gubitnike i pobjednike. Netko uvijek gubi, i nezadovoljan je, a nema mnogo pobjednika.

Kao da nas na to upozoravaju i naši ljetni odmori: akumuliranje tjelesne snage (a i kapitala), može se pretvoriti u pokazivanje, osvajanje, skupljanje i trošenje. Borbu za očuvanje zemaljskog života baš pod svaku cijenu. Stoga, možda nam je sad i potrebno stati pred onim pitanjima koja nas »bljeskom« bude, a to su: Tko sam, odakle sam, kamo idem? I procijeniti hoće li nam igra za dobitak ili briga koju brinemo donijeti ono za čim čeznemo, a to je život u punini. Hoće li nam dobitak očuvati život? Otvoriti vječnost? Ili je život već sada negdje drugdje? A naša sigurnost i identitet u nekome drugome? »Ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno«, rekao je Isus Krist: naš put, istina i život. Rekao je i da »tražimo kraljevstvo njegovo« – dobrotu, istinu, ljubav, ljepotu. Da se odlučimo za Njega te poput Njega i Njegovom snagom prođemo zemljom čineći dobro: a sve ostalo će nam se nadodati.