ŠPILJICA

Previše glomazan je meni Bog, srce moje sobica, špiljica je da u nju stane zipka za njega, i magarčić, a glomazna i krava također je, a ovca nije, i zbog nje trava također raste, pastir on je i štap mu šìpkā grana je bijelog gloga, usne se moje boje izreći ga sve dok se ne smanji da mi može stati u misli a da ne razori me svojim laktovima dok traži u meni svoje mjesto pod suncem, malo tijesno oduvijek ispod kože ove je meni, neće ni njemu, ja se bojim, udobno biti, možda i hoće, ja sam tijesto od njegovoga brašna i zato kažem: mijesi! jer ja sam koji jesam, i ti si koji jesi.

1. XI. 2019.

Badnjak

Sjutra je praznik, tako i ja napisat mogu, pjesniče, prijatelju, dobio tvoj sam štap i šešir, i sudbìnu, ne sumnjam u to, druže, sâm sam, iz kuta bije i mene sat i kap po kap mi dane toči, nikoga, kad se pruže ruke mi, vjeruj, nema, svejedno, malom bogu ležaj ću napraviti, tako smo mu nas dvoje činili i do sada s molbom da s nama bude bar malo, sad smo sami On i ja, mene boje i anđeli se, oni najhrabriji, i krije od mene nebo zvijezde radosne, koje nude ljudima popust, meni nema ga sad ni prije;

Sjutra je praznik, kišni, moglo bi bit i snijega, doći će On nam: želim Nju više nego Njega.

21./24. XII. 2019.

Bo I

Ovo je prvi Božić bez tebe, kako može radosna ući vijest u žalosno srce? kako na slamu nakvašenu suzama može leći dječak? razboljet će se, upalu pluća lako dobit će; nešto tužno stoji u svakoj sreći: u njoj, u ranama se što otvara ih, množe najpodliji trenuci, opasni kao vjera da možemo se naći na vrhu svakog prsta; ovo je prvi Božić bez tebe, usta mogu izreći: Radujte se, narodi, ali s nogu osjećam studen zemlje; ono što iz nje tjera jaglàce, to je šıpka koja me, oštra, čvrsta, održava u hodu pa pjevam u sej vrijeme, dječačiću: ja Tvoje a Ti si moje breme.

23./24. XII. 2019.