Integritas BR 01

BROJ 1 • SIJEČANJ 2018.

LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ

INTERVJU

SABORSKI ZASTUPNIK

ŽELJKO GLASNOVIĆ

RH I SVIJET

NAJODLUČNIJA BITKA U POVIJESTI MLADE DRŽAVE HRVATSKE

ČESTITKA

OBRAĆANJE BISKUPA KOŠIĆA HRVATIMA U DOMOVINI I ISELJENIŠTVU

ZDRAVSTVENO STANJE HRVATSKIH BRANITELJA - UTJECAJ RATA NA OSJETILA

USPJEH PAKOVOG SELA SAMOINTEGRACIJA BRANITELJA U DRUŠTVO

GHD

NE PITAMO ŠTO HRVATSKA MOŽE UČINITI ZA NAS, NEGO ŠTO MI MOŽEMO UČINITI ZA NJU BiH - JE LI HRVATSKOBOŠNJAČKI RAT UVJETOVALA RUSIJA KAO PROTUUSLUGU ZA DOZVOLU RASPADA JUGOSLAVIJE

SVIJET U 21.STOLJEĆU - RECIKLAŽNO DRUŠTVO. GDJE JE TU HRVATSKA?

JEDRENJE OTVARA VRATA TURIZMU • LJUBAV HRVATA PREMA LOVU - KALNIK

zajedništvo hrvata u domovini i dijaspori

Intergitas lat. Integritet, cjelokupnost, cjelovitost. Čitavost, potpunost, nedjeljivost, nepovredivost, neozljeđenost, besprijekornost, poštenje, čestitost, neporučnost, nepovrijeđenost, čistoća duše -Rječnik stranih riječi B. Klaić

Željko Glasnović, Željko Koroman, Zorica Gregorić

Dragi prijatelji hrvatski branitelji i čitatelji u domovini i svijetu, s posebnom radošću pozdravljam vas sa stranica našeg portala www.zdrug. hr i našeg novog lista za sve Hrvate u domovini i iseljeništu – INTEGRITAS koji će obrađivati aktualne teme iz područja politike, hrvatskog društva

s lijeva na desno: Darko Oreč, GHD Ina Vukić, GHD John Davor Ovčarić, GHD Valentin Perković, GHD Anne Dujmović, GHD Branko Miletić, GHD Mary Šumiga, GHD

2

kao i izvandomovinske Hrvatske. Zajedničkim radom su izlasku ove publikacije doprinijele udruge Zdrug državotvornih snaga ZDS i Glas Hrvatske dijaspore GHD. Sam naziv INTEGRITAS sugerira da je riječ o izdanju koje će interes prije svega usmjeravati na problematiku borbe za jedinstveno hrvatsko biće u Domovini, izvandomovinskoj Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.

OBRAĆANJE

GENERALA

GLASNOVIĆA XI. IZBORNOJ JEDINICI Drage Hrvatice i Hrvati izvan domovine i u domovini, u politiku sam se uključio na prijedlog hrvatskih branitelja.

Politiku vidim kao umijeće određivanja prioriteta, kao vojnik cijeli život sam učio kako odvajati kritične informacije od nebitnih. Također me motivirao očajni položaj Hrvata u BiH kao i obespravljenost te marginalizacija izvandomovinske Hrvatske. Vlada RH mora se prvenstveno brinuti o Hrvatima koje su jugokomunisti otjerali, a ne o azijsko-afričkim emigrantima.

Na posljednjim izborima u kasnom proljeću 2016. odlučio sam izići samostalno, kao nezavisni kandidat. Krenuo sam u tu političku borbu, jer sam zamijetio nedostatak ozbiljne analize pri donošenju svih važnih odluka. Sporost i neučinkovitost državnog aparata je bio dodatni motiv mog ulaska u političku borbu. U vojsci svaki sastanak proizvodi akciju.

U današnjoj hrvatskoj politici ne postoji atmosfera bitnosti, a to najbolje uočavamo preko gospodarstva. Ne samo da ostaci socijalističke birokracije i korupcija guše na svim razinama gospodarske aktivnosti, već neizgrađeni pravni okvir koji apsolutno ograničava investicije i ulaganja u Hrvatsku.

Doktrinska nota Sv. Ivana Pavla II poziva sve vjernike na aktivno uključivanje u javni i politički život svoje Domovine. Anacionalni kadrovi su dokazali da ne znaju i ne mogu stvoriti suvremenu i samostalnu hrvatsku državu. Konsolidacija jedinstvenog hrvatskog bića u Domovini i izvandomovinskoj Hrvatskoj još traje.

Više o radu generala Glasnovića na str. 4

Naš najveći neprijatelj je apatija. Jedinstvena žrtva generala Praljka i tisuća hrvatskih branitelja obavezuje nas na privođenje te zadaće do kraja. Stoga, navucite oklop gnjeva, pravde i pravednosti kako bi zajednički pomeli anacionalne kadrove iz hrvatske politike i kulturnog prostora. Bog i Hrvati/ce! Željko Glasnović, general HV-a i HVO-a te saborski zastupnik

LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ

3

rad generala Glasnovića

4

Politička situacija u Republici Hrvatskoj Intervju - general Željko Glasnović vuku korijene iz propale pravne baštine SFRJ. Istočne i zapadne vojne doktrine te pravosudne nisu kompatibilne. Čeka nas cijeli remont pravnog sustava.

Kadrovska lustracija mora započeti sa sudstvom. Također, nužno je propisivanje jasnih zakona i profesionalizacija kadrova koji će te zakone provoditi na terenu.

Kad su u pitanju rezolucije za osudu totalitarnih režima i saniranje njihovih posljedica vidljivo je nepokretanje s mrtve točke sudbene i zakonodavne vlasti RH. Hrvatska i Slovenija ostaju jedine postkomunističke zemlje u EU koje nisu sprovele lustracijske zakone. Niti jedan bivši komunistički dužnosnik nije osuđen za zločine protiv svoga naroda. U Hrvatskoj je danas amnestirana najveća kriminalna organizacija u Europi izvan Sovjetskog saveza.

3. Država za narod.

UN -Povelja, Ustav

1.Odnos malih naro2.Uloga Sabora kao da, povijesti i politike zakonodavne vlasti, U pitanju nisu mali narodi nego na- nastajanje prava i cionalna svijest koja može izgraditi uloga Sabora suvereno i pravedno društvo. To je jedina formula za opstanak svakog naroda. Taj boj se vodi ne samo na političkoj nego i na kulturnoj razini.

Kako bi se vratila budućnost, Hrvatska mora sebi vratiti prošlost. To nije povijesno pitanje nego pitanje analitike. Mi danas imamo Hrvatsku, ali s vrlo malo hrvatskog sadržaja. Iza nas su tisuće godina naučenih lekcija, propalih kraljevstva i carstva. Ipak, Hrvatska je još tu.

Kroz Sabor je prošlo toliko zakona da bi se mogla s njima oblijepiti cijela dužina kineskoga zida, pa kad tome nadodamo stotine zakonskih odredbi koje proizvode sudbena tijela EU i koje HR mora sprovesti u praksu vidimo koliko smo u čvrstom zagrljaju pravosudne paralize. Dokaz tome su na tisuće neriješenih predmeta po sudovima širom Hrvatske. Uzrok tome su kadrovi u pravosuđu koji

Povelja je potpisana 1945 g. od strane 50 zemalja. Od onda je zabilježeno više od 200 sukoba i ratova. Samo od 1945.g. Amerika je bila umiješana u 19 sukoba od čijih je posljedica direktno ili indirektno stradalo do 7 milijuna ljudi. Hrvatska je ušla u najmoćniju organizaciju kolektivne sigurnosti NATO i postala članicom najvećeg globalnog zajedničkog tržišta - EU. Unatoč tim činjenicama Hrvatska nije ničija satrapija. Sadašnje prijetnje nisu samo konvencionalne naravi. Države su danas suočene i sa hibridnom destabilizacijom. Radi svoga geostrateškog okruženja RH ne može voditi izolacijsku politiku.

Najveća prijetnja za nju, ali i sve druge postkomunističke države u Europi, bivši su komunistički kadrovi koji su u političkom vakumu stvorenom nakon hladnog rata napravili pakt s kriminalnim skupinama i organizacijama.

Moramo slijediti primjer Poljske, Mađarske i Baltičkih Republika koje su sprovele lustraciju.

Nastavak intervjua na str. 6

LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ

5

Budućnost Europe je u snažnim patriotsko nastrojenim i nacionalno osvješćenim državama, utemeljenima na nezavisnim institucijama i identitetu. Moramo se oduprijeti svakoj organizaciji koja nama nameće svjetonazor koji se krši s temeljnim načelima kršćanskog nauka.

narodnom dogovoru i secesiji taj je materijal trebao biti vraćen Hrvatskoj.

7. Švicarac i ovršeni

Svi Ustavi država su manje ili više slični po sadržaju. Oni mogu biti dimne zavjese za diktature te pluralnu demokraciju. Hrvatskoj nedostaje švicarski model direktne demokracije gdje je potrebno nekoliko desetaka tisuća glasova za promjenu Ustava i upola manje za izmjenu zakona.

Sama činjenica da milijuni Hrvata izvan Domovine imaju samo tri predstavnika je dokaz o dvojbenosti i nedovršenosti Ustava RH. Tri desetljeća nakon pada Berlinskog zida zatekao nas je produžetak komunizma.

U Austriji je Narodna Banka podijelila letak budućim kreditorima. Taj letak je imao dvadeset upozorenja u svezi podizanja kredita u švicarskim francima. Financijska nepismenost, naivnost i lakovjernost su ključni uzroci posljedica podizanja kredita u švicarskim francima. Korijen tog problema se vuče iz bivšeg jugo sustava i tzv. bespovratnih kredita. SFRJ je ‘89. godine doživjela hiperinflaciju na razini Zaira. Dijelili su se krediti podobnima u kojima uopće nije bila uračunata devizna klauzula. Ta se umjetna država prvo raspala na gospodarskom, a kasnije i na vojnom polju. Moto te partijske garniture bio je: zgrabi kad možeš. U državi gdje je poništen pojam privatnog vlasništva - svačije je ničije.

5. Temelji RH

8. BiH

Naš temelj je kontinuitet HR državnosti od 9.st.nakon Krista. Prvi liturgijski zapisi na nelatinskom narodnom jeziku su također temelj. Hrvatska je druga država u Europi nakon Armenije koja je primila kršćanstvo kao pečat. Pavlini, Dominikanci, Franjevci, Isusovci i drugi crkveni redovi sačuvali su kolektivnu memoriju naroda kroz stoljeća. Tatarski osvajači došli su do Kaptola u 13.st., a novi barbari su nam opet bili pred vratima 1990.g.

BiH je u stvarnosti bila Jugoslavija u minijaturi. To je razlog zašto se vodio i najkrvaviji sukob upravo na području BiH. Velikosrpska agresija dala je posljednji smrtni udarac lažnom bratstvu i jedinstvu. Izlaskom na referendum Hrvati su prvo spašavali BiH kao državni identitet i na kraju sačuvali ne samo federaciju, nego i zapečatili sudbinu nezavisne hrvatske države. Bez HB i četiri zborna područja HV obrane danas ne bi bilo niti BiH niti države RH u sadašnjem obliku.

4. Ustav

6. Uloga branitelja Uloga branitelja sadašnje Hrvatske je rođena u agoniji. Prosječna dob poginulog branitelja je bila 23 godine.

Kao i prije, barbari s istoka su rušili naše crkve i svetinje, ubijali civile i silovali žene. Samo izravna ratna odšteta koju bi Srbija trebala platiti Hrvatskoj iznosi 35 milijardi dolara.

Rat nije završio 1995.g. Od kraja rata do danas skoro dvije brigade ratnih veterana u RH i BiH su izvršile suicid.

Hrvatska još nema muzej Domovinskog rata niti službenu povijest istoga. Još tragičnije, Hrvatska nema komisiju za ratne grobove niti službenu povijest osim one drugog svjetskog rata. Velikosrpski imperjalisti i agitpropovci još manipuliraju s arhivima.

I dalje, sva državna i filmska arhiva NDH nalazi se u Beogradu. Po među-

6

9.Hrvatska politička povijest – Seljačka ili radnička država

Komunizam i nacionalizacija nakon 1945.g. su totalno uništili selo. Konfiskacija milijuna hektara poljoprivrednoga zemljišta bile su paravan za legaliziranu pljačku i otimačinu.

Od 1946.g. do 1949.g. od 40 000 malih dućana ostao je samo 1% u privatnom vlasništvu.

Jugoslavija je provela tu pljačku brže od Sovjetskog saveza. Ustav tog propalog društvenog eksperimenta zvanog SFRJ bio je utemeljen na Staljinovom iz 1936.g.

Po selima se mogla čuti pjesma: rodila majka dva junačka sina, Tita i Staljina. Taj sustav je vodio rat, ne samo protiv Boga i naroda, nego i protiv prirode. Propali industrijski mastodonti, izgrađeni i u službi vojnog servisa sovjetskog saveza, duž najljepših uvala Jadranske obale i danas svjedoče tom ekocidu.

10.Izborni sustav i dvodomnost Sabora Izborni sustav je rak rana hrvatske države. Nijedna država koja drži do svoga dostojanstva ne dopušta da manjine diktiraju njezinu sudbinu.

Totalno isključivanje izvandomovinske Hrvatske iz izbornoga sustava je ravno političkom inženjeringu i kriminalu. Stari udbaški kadrovi su namjerno isključili Hrvate iz društvenog, ekonomskog i političkog života, jer strepe od njihovog patriotizma, sposobnosti i financijske moći.

Oni znaju da kada bi se uvelo dopisno glasovanje, i kada bi u Saboru sjedilo 10% zastupnika iz XI. izborne jedinice, da više ne bi mogli kontrolirati sudbinu hrvatskog naroda i države.

Intervju Zorica Gregurić

poručnica u miru

3. Država za narod (povelja UN-a, Ustav) Prema Ustavu RH hrvatski narod ima pravo na samoodređenje i državnu suverenost, no to pravo nismo dobili na pladnju, nego smo se izborili za njega oduprijevši se srpsko-crnogorskoj agresiji i pobijedivši fašističku velikosrpsku politiku. Vezano uz povelju UN-a ona je konstitutivni sporazum i obvezuje sve potpisnice kako dužnostima tako i pravima. S tim u vezi želim reći kako Hrvatska nažalost nije iskoristila svoje pravo da UN preko Vijeća sigurnosti, koje je osnivač Haškog Tribunala, iskaže nezadovoljstvo politički „korektnim“ presudama koje teže ka izjednačavanju krivnje, a ne osudi srpsko-crnogorskog agresora. Tu priliku smo imali i nismo ju iskoristili s obzirom da je taj sud vremenski ograničenog karaktera.

Vjerujem kako će buduće generacije znati se založiti i izboriti za bolji položaj Hrvatske.

4. Uloga Sabora kao zakonodavne vlasti - nastajanje prava i uloga Sabora

1. Odnos mali narodi povijest - politika U političkom smislu, ako tzv. mali narodi (malim brojem, ne pameću) nisu imali jasno određene ciljeve i put koji će ih do toga dovesti, ako nisu imali jasno određene nacionalne interese i strategiju, tada se obično događa „utapanje“ ili tzv. asimilacija. Iako je povijest uvijek učiteljica života, ponekad zna biti ne samo stroga nego i okrutna.

2. Temelji RH (Ustav i temelji Ustava) Kamen zaglavni hrvatske države položen je već u 7. stoljeću stvaranjem hrvatskih kneževina, no čvrsti temelji RH načinjeni su na krvi i borbi hrvatskih ratnika uz koje je stajao hrvatski narod koji se izjasnio za samostalnost zavidnim postotkom od 94,17 %. S tim se malo koja država može pohvaliti, osobito ako se uzme u obzir da smo u to doba bili pod čizmom totalitarnog, komunističkog i zločinačkog sustava koji nije prezao od krvave osvete, koju smo osjetili idućih pet godina. Ipak pobjedili smo i sada imamo slobodnu, neovisnu, samostalnu državu. Dakako, još smo mladi i učimo, a ne treba zanemariti niti ostatke jugokomunista koji ne miruju niti se miri sa hrvatskom državom. Ne treba zaboraviti kako smo narod star nekoliko tisuća godina, kako smo se znali nositi s nedaćama kroz povijest, znat ćemo i s onima koji nam priječe našu mladu državu učiniti prosperitetnom i onakvom kakvom nam je Bog podario - malim komadićem raja.

Hrvatski sabor osim što je 2000. godine izgubio oznaku državni, kao predstavničko tijelo uz nekoliko časnih iznimaka, izgubio je i ulogu predstavnika građana te je postao predstavničkim tijelom političkih elita koje su se odvojile od naroda, a među koje se spuštaju samo kada su izbori.

Smisao zakonodavstva se izgubio u silnom usklađivanju s europskom legislativom koja u velikom broju slučajeva ne odgovara hrvatskom zakonodavstvu i jednostavno je neprimjenjiva. Kao mlada država moramo naučiti pažljivije voditi računa o nacionalnom zakonodavstvu te ne svoditi Hrvatski (nadam se uskoro i državni) sabor na proslijeđivača normativnih akata i zakona briselskih ureda. Također vjerujem kako ćemo uskoro imati i Hrvatski sabor kao doista predstavničko tijelo građana, a promjene nam može donijeti jedino promjena Izbornog zakona.

5. Izborni sustav i dvodomnost parlamenta U Hrvatskoj imamo višestranački izborni sustav i jedna smo od rijetkih europskih zemalja koja je u 10 godina primijenila dva izborna modela kako vidimo nedovoljno dobro. Velika je pogreška bila kada je 2001. godine u vrijeme Račana SDP-ova vlast ukinula dvodomni sustav.

Dolaskom Račana na vlast učinjena je devastacija na društvenom i političkom planu života u Hrvatskoj. Podsjetit ću, u samo godinu dana dva puta su mijenjali Ustav kako bi onemogućili izvandomovinskoj Hrvatskoj da glasuje. Iako je ostala odredba kako Ustav Republike Hrvatske propisuje i obvezu da u izborima za Hrvatski sabor i predsjednika Republike osigura ostvarenje biračkog prava svojim državljanima koji se u doba izbora nalaze izvan njenih granica (članak 45. stavak 2. Ustava) u dosadašnjoj praksi vidjeli smo modele koji se koriste kako bi se ta odredba izbjegla. Nakon što su prvo smanjili opseg prava odlučivanja, potom su i ukinuli Županijski dom očito bojeći se kako izlaska svake stranke pojedinačno na izbore.

Da nije bilo te promjene pitanje je bi li sada HNS uopće Nastavak intervjua na str. 8

LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ

7

9. Krediti u švicarcima, ovršeni

bio parlamentarna stranka a kamoli na vlasti, o SDSS-u da ne govorim.

Izborni sustav koji daje mogućnost onima koji su aktivno rušili ovu državu da sada upravljaju njome, dok istovremeno onima koji su pomagali obranu od srpsko-crnogorske agresije oduzima ili onemogućava izborno pravo, mora se čim žurnije mijenjati.

Vjerujem kako ćemo na taj način dobiti kvalitetne, moralne osobe kojima će Hrvatska i njen prosperitet biti na prvom mjestu.

6. Ustav i pravo glasa (dijaspora) U Republici Hrvatskoj izborno pravo veže se uz činjenicu državljanstva i godina starosti. Žalosno je kako su se politike služile raznoraznim smicalicama kako bi hrvatskim državljanima izvan Hrvatske otežali i onemogućili konzumiranje izbornog prava. S devastacijom Izbornog zakona započeo je Račan u vrijeme vladavine SDP-a, a dovršio njegov stranački kolega Milanović. Izborni zakon se mora promijeniti jer nelogično je da nekoliko milijuna Hrvata ima svega tri zastupnika u Hrvatskom saboru, a nekoliko tisuća nacionalnih manjina čak osam. Također treba naglasiti i kako u Hrvatskoj postoji i stranka srpske nacionalne manjine koja je također „parlamentarna“ pa imamo doista apsurdnu situaciju. Upravo iz tih redova se najčešće čuju povici kako dijaspora ne bi smjela glasovati jer eto ne plaćaju porez. Takvu malicioznost zaista treba ukloniti što prije iz javnog prostora jer osim što namjerno plasiraju neistine budući se izborno pravo ne veže uz plaćanje poreza kojeg mnogi Hrvati izvan domovine plaćaju, postavljam jednostavno pitanje, znači li to kako ćemo u Hrvatskoj svima koji ne plaćaju porez ukinuti izborno pravo? U demokratskim državama ako postoji problem u zakonu, zakon se mijenja. Ta ne postoje ljudi poradi zakona, nego zakon poradi ljudi.

7. BiH Bosna i Hercegovina je prva Domovina kolijevka hrvatstva i hrvatske kulture. Žalosti me kada vidim državne institucije koliko se malo zauzimaju za svoj narod u BiH koji zaslužuje doista posebno mjesto u službenoj hrvatskoj politici, a ne samo deklarativno kako se najčešće postupa. Stoljećima su Hrvati trpjeli raznorazne

8

atake, stoljećima su bili predziđe kršćanstva, sada kada bi se morali odužiti svi smo zakazali. Pitanje opstojnosti hrvatskog naroda u BiH ozbiljno je i ključno pitanje od kojeg se hrvatska država ne smije ograđivati, a zaslužuje poseban tretman osobito pravnu i političku zaštitu obzirom na najnovije progone visokih časnika HVO-a.

8. Hrvatska politička povijest seljačka ili radnička država, tip industrijalizacije Kada govorimo o političkoj povijesti moramo uzeti u obzir kontinuitet. U tom smislu Hrvatska je seljačka država jer radništvo u smislu proleterijata, kako vidimo, neslavno je završilo.

Ne bih željela da se ovo moje viđenje pogrešno shvati u smislu podcjenjivanja radništva. No, ako pratimo genezu nastanka radništva u Hrvatskoj, osim uvezenih kadrova koji su imali zadaću indoktrinacije u ideologiju potpuno stranu hrvatskom življu, dolazimo do činjenice kako je radništvo nastalo većinom od onih kojim je zemlja oteta i koji su silom prilika morali poći trbuhom za kruhom u grad ili u mjesta gdje su nastajali industrijski pogoni. Budućnost Hrvatske vidim kako u poljoprivredi tako i u razvoju obrta i malih poduzeća. Mi smo mala zemlja bogata resursima i s velikim potencijalima. Zato prosperitet Hrvatske vidim u malim obiteljskim gospodarstvima i vrijednim ljudima, a ne u magalomanskim projektima i idejama, koji nam državu na kraju uvijek odvedu u dubiozu iz koje se „izvlačimo“ novim zaduživanjima te vezujemo još debljim lancima dužničkog ropstva. Veliku ulogu u razvoju zemlje kroz investicije svakako treba imati izvandomovinska Hrvatska.

Ako imate zakone koji legaliziraju nezakonitosti, neetičnost i krše načelo u dobroj vjeri, ako nemate kvalitetna i stručna kontrolna i nadzorna tijela, tada će vam se dogoditi situacije poput kredita u švicarcima i reći ću udruženog poduhvata egzistencijalnog uništenja a ne samo ropskog položaja u koji je dovedeno 10% stanovništva no kako bi bili točniji to je nešto manje od jedne trećine ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj. Sada možemo zapravo predočiti stvarnu ozbiljnost situacije. Židovi imaju jedan dobar običaj, svake sedme godine opraštaju se dugovi svima. Hrvati imaju nekoliko loših običaja, nekoliko puta oprašatali su dugove ali samo uvjetno rečeno bogatima, drugima su išle ovrhe i to postupcima nezamislivim u modernim demokracijama, kako se volimo kititi tim terminom od kojeg smo sada svjetlosnim godinama daleko. Rješenja postoje, zakonski prijedlozi postoje - dali su ih stručni ljudi, no ono što je nažalost najvažnije ne postoji, to je politička volja.

Hrvati su zaboravili i tako rijetko koriste jedan prekrasan alat neposrednog odlučivanja naroda, a to je referendum. Vjerujem kako će i na tom polju biti promjena i to dobrih promjena.

10. Uloga branitelja Velika je odgovornost na nama hrvatskim braniteljima, vidimo kako nije bilo dovoljno pobijediti i vratiti se svojim obvezama. Izgradnja demokratske države iziskuje i odgovorno učešće u društvenim i političkim procesima. Ako pogledamo druge demokracije primijetit ćemo kako one itekako koriste iskustvo i znanje svojih veterana. U Hrvatskoj su praktički svi sustavi „očišćeni“ od hrvatskih branitelja, a nerijetko se dovode kadrovi iz drugih država, pa i zemalja agresora Srbije i Crne Gore. To je osobito vidljivo u sustavima kulture, obrazovanja i medija.

Ipak procesi koji su u tijeku ohrabrujući su, stoga vjerujem kako će hrvatski branitelji u budućnosti doista zauzeti mjesto koje iz pripada na čelu Domovine koju su voljeli i za koju su se žrtvovali. Jer, tko može bolje voditi zemlju od onog koji je spreman bio i život dati za Nju, našu lijepu Hrvatsku?

Aktualna politička situacija Autor: Johnny Goto

stanje Hrvata u BiH

Možda je hrvatsko-bošnjački rat uvjetovala Rusija kao protuuslugu za dozvolu raspada Jugoslavije

Kontrolirani raspad Jugoslavije na štetu otprije potlačenih u toj tvorevini Sovjetski savez je širio zonu vlastitog vojno-političkog, gospodarskog, kulturnog i sportskog utjecaja.

Jedna od zemalja (izvan Varšavskog pakta) u toj zoni je Jugoslavija. Crvena armija je stvorila uvjete dolaska Tita na vlast oslobađanjem Beograda (Srbije, Makedonije), učešćem u borbama na Srijemskom frontu. Postratna Jugoslavija je pod zaštitom Sovjetskog saveza postala socijalistička (s komunistima-komunjarama na vlasti).

Sovjetski savez je bio stalna članica Vijeća sigurnosti, s pravom veta. Raspadom Sovjetskog saveza tu je ulogu preuzela Rusija.

Ako je Sovjetski savez/Rusija uvjetovala nesuprotstavljanje raspadu Jugoslavije (JNA generali su poslije prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj išli u Moskvu tražiti dozvolu za vojni udar) neprirodnim sukobom dvije napadnute strane u BiH (Hrvata, Bošnjaka), koji su bili izloženi srpskoj agresiji i genocidu, onda je ICTY potvrdio tezu kako nije moguće pouzdano funkcioniranje međunarodnog suda za ratne zločine.

Sovjeti/Rusi su uvjetovali nastanak novih (i starih) država na teritoriju Jugoslavije (koja je nastala voljom Sovjeta, prethodno Britanaca, na teritoriju tih državica) međusobnim sukobom Hrvata i Bošnjaka čime bi otklonili mogućnost ujedinjavanja dvaju entiteta na osnovama stvaranja države na području nekadašnje NDH. Svoj (preveliki) utjecaj Sovjeti/Rusi su mogli pretočiti u aktivnu politiku kontroliranja procesa na teritoriju na kojem su do tada (preko komunjara) imali apsolutnu moć.

Sigurnosne službe nisu dužne predočavati bilo kojem sudu okolnosti pojedinih radnji, čime je sud onesposobljen ispravno prosuđivati. To je greška suda, jer autoritet može postići samo ispravnim odlukama. Morali su odrediti doseg svog djelovanja (što u slučaju bosanskohercegovačke šestorke nisu uradili). A sve što je van njihovog raspona razumijevanja prepustiti povijesnom sudu.

Sovjeti su već otprije uvjetovali slobodu Austrije (u kojoj su bile postrojbe Crvene armije) neutralnošću i zabranom ujedinjavanja s Njemačkom.

Rusko-srpska agentica Vesna Pusić (generalica golog Q) devedesetih nije imala politiku, dok je Hrvatska krvarila.

Njena je politika bila popuštanje Srbima (odricanje od suvereniteta), pri čemu joj je bilo osigurano mjesto u takvom društvu (sveučilišne profesorice, lažne ili istinske). Mnogima u takvom društvu nije bilo osigurano nikakvo mjesto, do progon i/ili likvidacija. Pobunili su se robovi.

Vesna to nije sposobna shvatiti.

Namještena na sveučilišnu plaću, namještena u antihrvatske službe (riječ je o sovjetsko/rusko/srpskim obavještajnim službama). Savkin kadar…

Sustavno je zadirala u prikriveni utjecaj vlastitog gospodara (sovjeta/rusa/ srba) na događaje u Bosni i Hercegovini. Stalno potičući napetosti i razdor među Hrvatima (po pitanju BiH), kao i na odnose Bošnjaka i Hrvata (u BiH).

Njena stalna prisutnost s temom aktivnosti Hrvata i hrvatske vojske u BiH, bez namjere podsjetiti na agresiju koja je vršena s područja BiH ukazuje na rusko/srpskog agenta s lošim namjerama. Upravo su njeni gospodari prouzročili politiku koju ona osuđuje.

Hrvati i Bošnjaci su žrtve srpske agresije, žrtve ruskog ultimatuma za priznanje.

Ako Vesna Pusić (i slični) misle postizati političku karizmu takvim krvavo-zlobnim podmetanjima, vara se. Njeno je vrijeme isteklo. (Hrvatska s 2 000 000 biračkih glasova mora preuzeti sudbinu u svoje ruke i zauvijek raščistiti s ostacima komunističko-jugoslavenskih režima.)

Nepravedna presuda suda u Haagu, uz sve nevine žrtve koje su obmanute, još jednom nam je pružila priliku protumačiti povijest u svjetlu spletki, podmetanja, ucjena, specijalnog rata i ukazala na nepouzdanost bilo kakvog suda za ratne zločine. To je za takve sudove još uvijek nedokučiva materija.

Narode, vrijeme je za narodnu vlast.

Oslobođenu raznobojnih vragova.

Vrijeme je za aktivniji odnos prema vlastitoj državi. Ne dozvolimo nenarodnim elementima da nam kroje sudbinu. Ne dozvolimo prokazanim antihrvatima rovarenje po temeljima hrvatske države.

(U spomen na generala, koji je svojom smrću potakao raspravu o rusko-srpskim agentima u hrvatskoj politici i utjecaju Rusije na politike malih država.)

LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ

9

Osvrt na Inu Vukić Hrvatska iseljenica u Sydneyu, psihologinja koja godinama djeluje na promicanju istine o Hrvatskoj u svijetu te u borbi Hrvata da konačno osiguraju svojoj Domovini stabilnost, gospodarsku sigurnost i mir.

Rođena Grbin, 1949. godine u Žrnovu na otoku Korčuli, gdje je i pohađala osnovnu školu do 5. razreda, da bi se zajedno s majkom, bratom i sestrom pridružila ocu koji je već od 1957. boravio u Sydneyu, Australija. U Australiji završava australsku osnovnu školu/6. razred, što joj je omogućeno, s obzirom na godine starosti, polaganjem ispita na hrvatskom jeziku jer engleski nije znala. Brzo se snalazi i nakon osnovne završava srednju školu te studira psihologiju na sveučilištu u Sydneyu, koji studij i završava.

Na sveučilištu u Sydneyu biva zapažena aktivistkinja glede vijetnamskog rata te protiv Apartheida u Južnoj Africi.

I tako ne bi bilo rijetko ugledati članke sveučilišne novine “Tharunka” ili neka druga novinska izdanja s fotografijama i napisima o njenim aktivnostima protiv širenja komunizma u Južni Vijetnam iz 1968.,1969., 1970, …

Događanja u Hrvatskoj koncem 1960-ih vezanih uz pokret Hrvatsko proljeće pratila je iz više izvora dok je studirala u Sydneyu te je tijekom 1970. godine odlučila spakirati kofere i sama krenuti u Hrvatsku. Od 1970. godine u Zagrebu upisuje studij jednopredmetne psihologije, na Filozofskom fakultetu. Uključila se u studentske aktivnosti i okupljanja oko Hrvatskog proljeća, prosvjede, raznašanje letaka, studentske sastanke. Milicijska brutalna odmazda nije ni nju zaobišla – uhvaćena je na Črnomercu

10

kako dijeli letke i biva odvedena u policijsku postaju Sveti Duh gdje milicija nije birala po kojem dijelu tijela će podulje udarati pendrekom.

Diplomirala je jednopredmetni studij psihologije 1976. godine i ubrzo počela raditi. Radila je kao psihologinja-pedagoginja u osnovnoj školi u Zagrebu koja je u ono vrijeme vršila integraciju djece s poremećajima u ponašanju i razvoju. Zbog sve većeg pritiska za aktiviranjem u Savezu komunista, vratila se 1980. godine u Australiju.

U Australiji je počela raditi kao klinički psiholog u bolnici za mentalno zdravlje te je 1982. godine na Sydneyjskom sveučilištu dovršila poslijediplomski studij, magisterij iz kliničke psihologije, a godine 1984. dovršava i poslijediplomski studij managementa. Istaknuvši se u radu, odmah je započeo njen uspon do visokih pozicija u australskoj državnoj službi, od managera, ravnatelja, direktora do današnje pozicije Glavnog izvršnog direktora (CEO) brojnih usluga za mentalno zdravlje, poremećaje u razvoju i invaliditet za Sjeverni Sydney koje financira država. Nekoliko puta biva nagrađena za svoj istaknuti rad u razvoju australskog društva, osobito u društvenoj integraciji invalida svih kategorija. Pored visoke državne službe, obavljala je dugo godina kao klinički psiholog privatne konzultacije tretmana kroničkog PTSPa kao onog kod veterana vijetnamskog rata tako i onog uslijed povrede na poslu, kao i konzultacije političke psihologije političkim strankama i političarima u Australiji.

Godine 1990. aktivirala se unutar ‘Australske lige za mir u Hrvatskoj’ gdje je lobirala kod australskih političara i poslovnih ljudi, podupirući nastojanja Hrvatske za odvajanjem od Jugoslavije i težnju za suverenošću i nezavisnošću. Bavili su se u toj udruzi i humanitarnim radom za pomoć Hrvatskoj.

Koncem 1991. godine izabrana je za političkog tajnika Hrvatske demokratske zajednice, ogranak Sydney, ubrzo je radila, također dragovoljno bez novčane naknade, tijekom večeri i noći te vikendima i tijekom većine od redovitog posla u australskoj državnoj službi slobodnog vremena, u tajništvu koordinacije HDZ-a za Australiju i Novi Zeland. Veliki dio aktivnosti za HDZ bili su na organizaciji i koordinaciji bezbroj humanitarnih akcija za skupljanje novčane pomoći obrani Hrvatske i obrani Hrvata BiH te za potrebe izbjeglica preko Hrvatskog nacionalnog fonda kao i u humanitarnim akcijama Caritasove “Stepinčeve katedrale”. Sudjelovala je u organizaciji nekoliko velikih prosvjeda u Australiji vezanih za rat u Hrvatskoj i srpsku agresiju. Neumorno je politički lobirala u Australiji za međunarodno priznanje neovisnosti Republike Hrvatske. Pojavljivala se tijekom Domovinskog rata kao glasnogovornica HDZ-a Australije na australskoj televiziji te drugim medijima. Bila je koordinator akcije “Spasite djecu Hrvatske” (danas znane kao Humanitarna akcija za djecu Hrvatske) i ključna u osiguravanju novčanih sponzora za stotine hrvatske djece koja su u ratu izgubili jednog ili oba roditelja. Kako je Tanjug u ono vrijeme bio jedno od znatnih izvora vijesti za svjetske medije o događajima na prostoru bivše Jugoslavije i kako se u Hrvatskoj pokrenula HINA, bila je aktivna u širenju po australskim mainstream medijima Hininih vijesti o ratu. Vodila je i snimala dnevne vijesti na engleskom i hrvatskom jeziku s ratišta u Hrvatskoj preko telefonskog govornog automata koji je svima bio dostupan, da bi u drugoj polovici 1992. godine uspostavila i vodila Hrvatski radio program u te svrhe, u svrhe širenja vijesti s ratišta u BiH, kao i u svrhe skupljanja novčanih donacija u Hrvatski nacionalni fond.

Od početka 1992. godine u svom domu, po noći i vikendima, radi dragovoljno bez novčane naknade na raznim diplomatsko-konzularnim poslovima Republike Hrvatske. Odbor za uspostavu diplomatskih misija RH u Australiji smjestio ju je početkom 1993. godine u prostorije sadašnjeg Generalnog konzulata RH u Sydneyu (koje su prostorije kupili i opremili svojim novčanim donacijama Hrvati Australije), da radi na pripremama uspostave tih misija u Australiji te pripremne radove na tome, uključu-

suda ju vraća u članstvo HDZa i tek onda Ina se sama ispisuje iz članstva te političke stranke.

jući i umrežavanje u diplomatsku jezgru Australije. Za te poslove dobiva od ministra australske državne službe plaćeni dopust od četiri mjeseca.

Radila je na uspostavi generalnog konzulata RH u Sydneyu te na pomoći pri uspostavi veleposlanstva RH u Canberri. Tek je koncem ožujka 1993. godine u Sydney došao prvi karijerni konzul, a Ina je gotovo sve pripremila za početak njegovog rada.

dom - u svrhu obrane hrvatskog imena u stranim medijima, razvoja demokracije u Hrvatskoj te humanitarne pomoći za Hrvatsku, pridružujući hrvatskim zavičajnim udrugama u Sydneyu i Australiji. Nastavlja čestim pisanjem novinskih članaka na engleskom i hrvatskom jeziku s političkim analizama stanja u Hrvatskoj, osobito razvoja demokracije.

2011. godine započinje internetski blog na engleskom jeziku “Croatia, the War, and the Future” (Hrvatska, rat, i budućnost) koji je ubrzo postao jedan od najuspješnijih i utjecajnih blogova o Hrvatskoj u svijetu, privlačivši do danas čitateljstvo 222 od 247 zemalja i nezavisnih teritorija svijeta, kako strance tako i Hrvate. U svrhu doprinosa na još jedan način boljitku hrvatske demokracije i gospodarstva 2017. postaje članom Izvršnog odbora udruge “Glas hrvatske dijaspore” sa sjedištem u Australiji.

Početkom 1993. godine otkriva neispravnosti u radu unutar HDZa u Sydneyu, veleposlanstva u Canberri te u vezi skupljenog za pomoć Hrvatskoj novca koji se davao na ruke Stjepana Mesića da ponese u Hrvatsku, te traži odgovore i rješavanje, ali uzaludno.

Početkom 1994. biva uslijed nastojanja ispravljanja nepravde izbačena iz članstva HDZ u Australiji koji je slučaj povela na Vrhovnom sudu države New South Wales. Odluka Vrhovnog

29. svibnja 1995. godine pokojni predsjednik RH dr. Franjo Tuđman odlikovao ju je Redom hrvatskog trolista i Spomenicom Domovinskog rata za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku i istaknuto djelovanje u Domovinskom ratu iz dijaspore.

Nakon završetka Domovinskoga rata ne prestaje svojim dragovoljnim ra-

LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ

11

Hrvatska dijaspora

Dugo, teško putovanje

za hrvatsku slobodu Autor: Ina Vukić

Dijaspora je, može se reći, društveni identitet ljudi koji su ili dobrovoljno ili prisilom (političko proganjanje i opresija; siromaštvo) napustili svoju domovinu i koji posjeduju svjest konstituiranja manjinske useljeničke zajednice u zemlji u koju su se doselili.

Neprekidno iseljavanje hrvatskog naroda kroz povijest zadnjih najmanje 170 godina rezultiralo je stvaranjem hrvatske dijaspore, koja je u odnosu na broj domovinskog stanovništva među najvećima u svijetu.

Takve migracije ostavile su trajne posljedice na strukture hrvatskog društva, jedna od kojih je rascjepljenost diljem svijeta. Hrvatska dijaspora se od konca 1980-ih godina osobito pojavljuje kao logičan i najvažniji izbor za planiranje budućeg razvoja Hrvatske. Najznačajniji su demografski, gospodarski i znanstveni potencijali dijaspore koji nose mogućnost revitalizacije Hrvatske.

Već odavno smo svjedoci da je po broju ljudskih hrvatskih glava i po profilu generacija dijaspora sve bliža broju Hrvata koji žive u Domovini pa te brojke nije potrebno ponavljati u ovom članku. Ono što je potrebno istaknuti ovdje jest činjenica da je hrvatska dijaspora, bila to ona koja svoje korjene vuče iz doba Austro-Ugarske ili Kraljevine “Jugoslavije” ili komunističke Jugoslavije, uvijek održavala identitet nastojanja za slobodnu, suverenu i nacionalnu državu Hrvatsku. U tim dobima tuđin-

12

skog tlačenja i otimanja hrvatskog državnog bića hrvatska je diaspora u stvari sebi postavljala zadatak biti jedna vrsta Vlade nacionalne Hrvatske države u čekanju i time održavala grčevito, kako hrvatski jezik i kulturu, tako i sveobuhvatne okvire buduće demokratske, slobodne hrvatske države. Nije, dakle, nikakvo čudo što je pri stvaranju današnje Republike Hrvatske dijaspora dala sve, i više, od sebe u krucijalnoj obrani od agresije i stvaranju današnje hrvatske države.

Naša je velika sreća što smo 1991. godine bili svjedoci uspostavi suverene Republike Hrvatske, ali se nikada ne smiju zaboraviti temeljna pravila hrvatskog života i hrvatske misli koji su krvlju i vatrom upisani u hrvatskim srcima: Hrvatska je jedna! I u tome leži ona vječna čežnja i težnja u srcima hrvatske dijaspore za povratkom u Domovinu ali i za sudjelovanjem u životu Domovine kada povratak nije moguć. No, i ruku na srce, na veliku je štetu prosperitetu hrvatske države to što domovinski Hrvati većinom ne razumiju, ne znaju i često ne žele znati, svojstvo i borbe za Hrvatsku svoje dijaspore. Povijest hrvatske dijaspore su im najčešće pisali komunisti i orjunaši bivše Jugoslavije, kojima su se mnogi pridružili. A komunisti su prekrstili čitavu i široku hrvatsku dijasporu u za Hrvatsku nepoželjno žiteljstvo ofarbano bojama njima nepoželjnog nastojanja iz Drugog svjestkog rata za slobodom. Bili to komunisti ili orjunaši ili pak njihovo potomstvo koje

nas danas često nastoji uvjeriti da su se oslobodili opresivne orijentacije prema onima koji su uvijek željeli samo Hrvatsku, danas možemo reći da su svi za redom potiskivali, i dan danas potiskuju i zlobno ogovaraju (vilificiraju), vječne želje i nastojanja hrvatske dijaspore za demokracijom u Hrvatskoj.

Pojedinačne i osobne vrednote, skupljene u mase istomišljenika, su ono o čemu ovisi uspjeh, pa i neuspjeh jedne cijele nacije. Prikazati bit, državotvorne crte i nastojanja te dušu hrvatske dijaspore možda je slikovitije umjesto prikazivanja povijesti iseljavanja Hrvata iz domovine kroz nekoliko ključnih politički i ekonomski ekstremenih vremena hrvatske povijesti, koja je već dobro dokumentirana, najkorisnije u ovim danima - koji u Hrvatskoj doživljavaju novi val političke vilifikacije hrvatske dijaspore – osvrnuti se na stvarne doživljaje pojedinaca, a koji su doživljaji u stvari i slika cijele državotvorne hrvatske dijaspore.

“Da(!), ne postoji država Hrvatska, ali postoji hrvatska nacija. Narod.” “Nisam ja niti terorist niti ekstremist, ja sam normalan građanin kao ti.”

Ako bi u sjećanju hrvatske dijaspore 20. stoljeća odvojili kao svojstvene fraze ili izreke koje bi u našim mislima i zaključcima o stanju srca, uma i stradanja koje su vječno pratile dijasporskog Hrvata bacile najjače svijetlo, onda bi to sigurno bile ove dvije fraze čiji je izvor u svakidašnjem dugogodišnjem životu hrvatske dijaspore u Australiji, a ista je sudbina pratila Hrvate dijaspore diljem svijeta:

“Da(!), ne postoji država Hrvatska, ali postoji hrvatska nacija. Narod.”

Ova se fraza osobito ovdje usredotočuje na muke hrvatskih iseljenika tijekom Austro-Ugarske monarhije, a osobito u danima kada je puknuo Prvi svjetski rat i zatekao sve Hrvate u dijaspori engleskog govornog područja koji tada nisu bili državljani zemalja u kojima su živjeli. Njih se interniralo, strpavalo u tzv. koncentracijske logore jer su bili državljani neprijateljske zemlje u ratu, t.j. Austro-Ugarske. Gotovo svi Hrvati u dijaspori engleskog govornog područja su se žestoko bunili protiv toga što su bili svrstani u državljane zemlje kojoj nisu u srcu i misli niti izvornom poviješću pripadali. Oni su sebe smatrali Hrvatima – bez obzira koja im strana sila prisvojila državljanstvo.

“Ja sam Hrvat iz Hrvatske. Nisam nikakav Austrougarac, Austrijanac, nisam neprijatelj,” glasno se moj djed po majci Vicko Tvrdeić bunio protiv hapšenja u Australiji (Broken Hill – područje rudnika) 20. kolovoza 1914. godine, ubrzo nakon početka Prvog svjetskog rata. Uhapsile su ga australske vojne vlasti i policija i strpale u zatvor, svejedno. Kao i mnogi Hrvati i Hrvatice u tadašnjoj Australiji (Americi, Kanadi, Novom Zelandu …), koja je bila usko povezana s Britanskim carstvom, moj djed je u zatvoru nastavio galamom, buseći se u prsa kao Hrvat. I 22. kolovoza, 2014. biva uvjetno pušten iz zatvora da bi ga australske vlasti ponovo uhapsile 4. siječnja, 2015. godine tvrdeći: “Možda i jesi Hrvat, možda i hrvatski narod postoji, ali država Hrvatska ne postoji i ti si državljanin neprijateljske zemlje…”. Poveden je s drugim Hrvatima i Hrvaticama, koji su se tada nalazili na tom dijelu Australije, u zatvor Torrens Island, Južna Australija, da bi

ubzo bio prebačen u tzv. Njemački koncentracijski logor u Liverpoolu, Sydney, gdje ostaje internitran sve do 18. rujna, 1919. godine kada s tisućama drugih Hrvata biva ukrcan na brod S.S. Frankfurt, bez torbe i bez u banci položene znatne ušteđevine i bez unovčenih vlasničkih dionica u rudnicima Australije, prisilno repatriran, vraćen u za njega – kao Hrvata koji je duboko želio slobodnu Hrvatsku - neprihvatljivu tvorevinu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.

Moj djed nije htio živjeti ni unutar Austro-Ugarske – kao trinaestogodišnje dijete otišao je sam na brod 1889. godine za Novi Zeland gdje je prvo radio kao kuhar hrvatskim kopačima Kaučuka (za izradu gume) po šumama koji su svoje iskopane sirovine dobro naplaćivali vlasnicima tvornica gume ili izvoznicima Kaučuka, onda kao kopač, da bi početkom 20. stoljeća prešao u Australiju.

Ubrzo, nakon repatrijacije, se moj djed (ostavivši suprugu i dijete u Hrvatskoj gdje je bio njegov istinski dom) vratio 1922. godine u Australiju nakon što su mu to dozvolile australske vlasti jer, kako piše u australskim državnim arhivama, “Vicko ili Wicko Tordeich (Tvdreić)…bio je hapšen samo radi toga što se po narodnosti vodio kao državljanin neprijateljske zemlje … bio je poznat kao čovjek dobrog karaktera te je imao reputaciju vrijednog i marljivog građanina…”.

Uvjeren da će Hrvati (unutar tuđinske Kraljevine Jugoslavije) konačno

imati po izgledima političkih nastojanja pod vodstvom Vladka Mačeka mogućnosti slobode, autonomije, moj djed se vratio 1935. godine u Hrvatsku kada sa sobom donosi i po današnjim pojmovina veliko blago u novcu s kojim pomaže u nadogradnji svojeg rodnog sela, pun elana za hrvatsku slobodu. Ta sreća, koliko god je ona bila u ono vrijeme ograničena po smislu potpune hrvatske slobode, nosila ga je iako je tijekom druge polovice 1930-tih godina, usljed pojačanog i kriznog političkog nemira u Kraljevini Jugoslaviji, kada je politika Narodne Banke Kraljevine Jugoslavije zadala iznimno teške udarce hrvatskim bankama, i njegov sav novac na banci propao, nestao … Bilo je na koncu onako kako bi neki i danas rekli: “Gdje si bio, što si radio? Ostao si praznih džepova! Život potrošen, a nemaš što pokazati!”

Ali ne, moj djed kao i svi njegove generacije koji su desetljećima sanjali u dijaspori o slobodnoj Hrvatskoj nije se ni ostvrtao na takve gotovo cinične komentare koji su dolazili osobito s orjunaškim vjetrovima. On se vratio u Hrvatsku s prvim iskrama moguće trajne slobode Hrvatske koje je osjećao.

To je ona ista ljubav za slobodnu i demokratsku Hrvatsku koju je i početkom devedesetih godina prepoznala i uposlila hrvatska dijaspora. To je ona ljubav koju jedino mogu razumijeti oni koji Hrvatskoj kao naciji žele prosperitet i svako dobro.

LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ

13

“Nisam ja niti terorist niti ekstremist ja sam normalan građanin kao ti.”

Prođe Drugi svjetski rat, domovinski i dijasporski Hrvati željni slobode i samo-opredjeljenja po tom pitanju bivaju pretvoreni u gubitnike. No, nije toliko teško bilo prihvatiti status gubitnika (u ratu) koliko je bilo teško nositi teror i opresiju koje je ratni pobjednik – režim komunističke Jugoslavije – neprestano nanašao nad Hrvatima “ratnim gubitnicima”, bili oni u Hrvatskoj ili u dijaspori. A uz to, kada dodamo činjenicu da je jugoslavenski komunistički režim kroz UDBU i druge antihrvatske formacije činio, nakon Drugog svjetskog rata pa sve do 1991. godine (a i još to traje u brojnim primjerima) sve što je bilo moguće i nemoguće kako bi u svijetu Hrvate ocrnili i brendirali teroristima i ekstremnim opasnim ultranacionalistima onda nije teško shvatiti muke

Sve za Hrvatsku!

Razdoblje nakon 1945. godine imalo je značajan porast brojeva naseljenosti u Australiji Hrvata iz Hrvatske (ovaj je trend također bio isti za druge Zapadne zemlje). Došli su u prvom redu kao prognanici ili kao izbjeglice.

Mnogi su uz opasnost za život bježali preko jugoslavenske granice. Kasnije su stigli kao “ekonomski migranti” i sukladno dogovoru postignutom između vlada Australije i Jugoslavije 1970. godine. Definicija onih koji su napustili Jugoslaviju kao “ekonomski migranti” u ovom drugom valu useljavanja nakon 1945. godine komplicirana je iz barem dvije perspektive: prvo, politički čimbenici komunističke Jugoslavije uzrokovali su pogoršanje socijalne i ekonomske situacije u Jugoslaviji općenito; drugo, oni koji su napustili to su često učinili zbog složenih razloga - osobnih, ekonomskih, političkih i često, u slučaju Hrvata, na nacionalnoj razini - što je u to vrijeme otežavalo strogo razgraničenje između ekonomskih i političkih migranata. Broj hrvatskih useljenika značajno se smanjio od osamdesetih godina. Unatoč činjenici da je Australija primila izbjeglice iz Domovinskog rata devedesetih godina, ukupan broj dolazaka (od kojih su mnogi bili višeg socioekonomskih

14

i stradanja Hrvata po svijetu zbog toga. Bio Hrvat u dijaspori politički ili ekonomski migrant, svejedno – svih se farbalo istim kistom komunističkih laži, sadržaja na koje se svijet u kojemu su živjeli zgražao, a dijasporska hrvatska duša ostala neprekindno ugrožena i ranjiva.

I tako, za primjer, 1968. je godina, a ja u veljači već uhodana studentica sveučilišta u Sydneyu, Australija.

Pitaju me kolege, Australci, jedno jednostavno i za multikulturalnu Australiju uobičajeno pitanje: “Odakle si podrijetlom?” Ja odgovorim: “Iz Hrvatske, ja sam Hrvatica.” Vidim njihove se oči rašire od čuđenja, iznenađenja, nevjerice i negodovanja, gledaju me čudno, kao da sam najgora zločinka … Brzo i obrambeno reagiram “Nisam ja niti teroristkinja niti ekstremistkinja ja sam normalan građanin kao ti”. U toj frazi mog odgovora je i obrambeni mehanizam koji je bio desetljećima usađen u Hrvate dijaspore zbog komunističkog proganjanja, laži i crskupina) nije značajno promijenio društvenu strukturu hrvatskog roda – sudjelovanje u promicanju neovisnosti Hrvatske te aktiviranje u raznoraznim oblicima pomoći Hrvatskoj, uključivši političko lobiranje te sakupljanje znatne i krucijalne novčane i humanitarne pomoći Hrvatskoj značilo je tijekom devedesetih da se življenje u dijaspori paralenih života (jedan za Hrvatsku, drugi za osobni probitak i rad u dijaspori) nastavilo i nakon što je Hrvatska deklarirala svoju nezavisnost.

Povijesna je činjenica da je hrvatska dijaspora svojom političkom, novčanom i humanitarnom potporom bila kritična i krucijalna u razvoju događaja za neovisnost u Hrvatskoj tijekom 1990-ih godina te igrala ključnu ulogu pri utjecanju na međunarodnu zajednicu glede priznavanja suverene Republika Hrvatske i njezine politike prema zemljama teritorija bivše Jugoslavije. Bez apsolutne i otvorene potpore hrvatske dijaspore, nezavisna i suverena Republika Hrvatska sigurno nebi bila uspostavljena.

Nakon deklaracije 1991. godine u Hrvatskoj nezavisnosti Republike Hrvatske dijaspora je pojačala svoje javno djelovanje po svijetu, organiziravajući masovne prosvjede protiv komunističkog režima Jugoslavije,

njenja hrvatskog imena. Mislim da je veoma malen broj Hrvata koji su u dijaspori živjeli tijekom postojanja Jugoslavije koji berem pet šest puta nisu bili u prilici gdje su svoje hrvatsvo morali energično braniti. Bez obzira na obranu, zvati sebe Hrvatom ili Hrvaticom u dijaspori gdje je udbino podzemlje neumorno radilo protiv Hrvata značilo je ili biti hrabar, pa ponosno i javno držati glavu visoko hrvatskog identiteta, ili namjerno zastupajući slobodu Hrvatske te poticanje međunarodne zajednice na priznavanje suverenosti Republike Hrvatske. Čitave vojske dijasporskih Hrvata aktivirale se u lobbingu političara zapadnih demokratskih zemalja po pitanju Hrvatske. Pojačano se nastavljalo sakupljanjem goleme i spasonosne novčane pomoći za obranu i prehranu napadnute Hrvatske (i Hrvata Bosne i Hercegovine).

Znatni broj australskih Hrvata pošao je u Hrvatsku pridružiti se obrambenim vojnim snagama Hrvatske.

Australska je dijaspora svojim novčanim prilozima kupila prostorije za uspostavu diplomatsko-konzularnih predstavništava u Australiji, koje su se i službeno otvorile u veljači 1993. godine, a počele raditi s karijernim konzulima iz Hrvatske koncem ožujka te godine. Hrvatska dijaspora nije znala reći “ne” bilo kojoj zamolbi za pomoć, slobodnoj od komunizma, Hrvatskoj.

Nakon završetka Domovinskog rata, osobito od 2000. godine kada su vlastodršci u Hrvatskoj ponovno otkrili svoju mnogostranu netrpeljivost prema hrvatskoj dijaspori nastaje razdoblje udaljavanja hrvatske dijaspore od domovinske Hrvatske. Domovinska i iseljena Hrvatska prestaju biti jedno biće kakvo su tijekom de-

izbjegavati govoriti drugima o svom hrvatskom podrijetlu. Treće alternative nije bilo jer pritisak ocrnjavanja Hrvata u australskom društvu bio je stalno prisutan.

Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća ovaj je pritisak bio naročito izražen. Australski Les Shaw je u svojoj knjizi o anti-hrvatskoj propagandi u Australiji pod naslovom “Suđenje klevetom” (“Trial vedesetih godina bile. U samoj dijaspori iz koje su nastavljene akcije poticanja razvoja pune demokracije u Hrvatskoj, oslobođene socijalističke birokracije i neprihvatljivih zakona, osjećaju se mjere umanjivanja i zanemarivanja upliva dijaspore u politički i gospodarski život Hrvatske. Diplomatsko-konzularne misije Republike Hrvatske zanemaruju i udaljavaju se od pojedinaca hrvatske zajednice koji su istaknutim zalaganjem tijekom devedesetih uveliko doprinijeli uspostavi i obrani Republike Hrvatske; biraju pojedine osobe, mnogih od kojih nije bilo ni blizu “kad je u Hrvatskoj gorilo”, koje će pozivati na proslave Dana hrvatske državnosti, i time većina zaslužnih za slobodu Hrvatske ostaje uskraćena službenog državnog poštovanja i priznanja. Birališta u dijaspori za vrijeme izbora u Hrvatskoj režu se po broju te diplomatsko-konzularna predstavništva postaju jedina mjesta gdje državljanin RH u dijaspori može položiti svoj glas. Ovaj potez otuđivanja hrvatske dijaspore od domovine Hrvatske izrazito i naveliko onemogućuje zbog udaljenosti većini hrvatskih državljana u dijaspori sudjelovanje u glasanju i uživanje ustavnih prava biranja.

U Hrvatskoj se drastično smanjuje broj zastupničkih mjesta za dijasporu u Hrvatskome saboru…

by Slander”, 1973), pokazao kako su Hrvati u Australiji imali “javni prikaz gori od halitoze”. Propagandne metode UDBE koje su se koristile protiv Hrvata po Australiji i svim zemljama u kojima su se Hrvati useljavali nakon Drugog svjetskog rata daleko su nadmašile nazivanje ružnim i zastašujućim nazivima koja su se koristila protiv bilo koje druge skupine ‘bez državljanstva’ u svijetu. Vilifikacija Hrvata etiketiranjem pogrdnim imenima, laganje, povezivanje s neodobrenim idejama i terorizmom, upotreba općenitosti, citati izvan konteksta, selektivno propuštanje, stereotipizacija i pojednostavljenje, tehnike zaustavljanja i ponavljanja, zajedno s negativnim grafičkim slikama, njegovale su antihrvatsku atmosferu na Zapadu.

‘ustaških’ (hrvatskih) operacija,” pisao je Shaw i dodao kako toliko prostora na naslovnicama novina nije dobilo ni terorističko krvoproliće na Olimpijskim igrama u Minhenu. Po nedavno skinutoj državnoj tajnosti arhiva australske države upućeni smo na udbino umreživanje s dijelom australske tajne službe ASIO čije su radnje i nastojanja bila u proganjanju Hrvata koji su živjeli u Australiji.

Australski tisak je od 1963. do 1973. vodio nemilosrdnu kampanju protiv Hrvata. “Nije bilo teme koja je u tom razdoblju zauzimala toliko novinskog prostora kao tema o razotkrivanju

Nije dakle čudo što se tako “lako i prostrano” uspješno vodila kampanja ponižavanja i blaćenja hrvatske zajednice u cjelini, a Shaw u svojoj knjizi dodaje kako su tu kampanju vodili tajnoviti stručnjaci umijeća propagandnoga rata. “Da bi svojim verbalnim i pisanim napadima dali sadržaj, nisu prezali ni od povremenih podmetanja bomba i senzacionalnih terorističkih napada”, piše Shaw i napominje kako su gotovo sve te napade uz lukavu prethodnu pripremu terena u australskim medijima uspijevali svaliti na Hrvate.

Kadrovi hrvatskih diplomatsko-konzularnih predstavništava ubrzo ostavljaju sliku o sebi da im uopće nije prioritet obraniti grubo i neistinom napadnuto u zapadnim medijima i drugim kanalima javnog informiranja dostojanstvo samostalne Republike Hrvatske i Domovinskog rata. Obrana hrvatskog imena i dalje ostaje na Hrvatima i Hrvaticama dijaspore. Za sumnjati je da je bilo koje izvješće iz diplomatsko-konzularnih predstavništava za Hrvatsku službeno poslato ikada postavilo vlastima u Hrvatskoj potrebu izmjena zakona ili procedura po pitanju prekompliciranog procesa za državljanstvo, po pitanju neprijateljskih i krutih zakona i pravila za investicije, po pitanju birališta...jer ništa se mijenja, samo stoji ili ide na gore. Promicanje povratka i investicija u Hrvatsku iz dijaspore gotovo da i ne postoji iz izvora diplomatsko-konzularnih predstavništava RH. Aktivna angažiranost diplomatsko-konzularnih predstavništava RH sa hrvatskom dijasporom, osim prisutnosti na raznim proslavama i pokojem manjem tematskom forumu, gotovo da i ne postoji kada se to tiče iskorištavanja velikog znanja, iskustva i materijalnih mogućnosti koje dijaspora posjeduje za boljitak života i demokracije u Hrvatskoj.

Uspostava u Hrvatskoj Vladinog ureda za Hrvate koji žive izvan Hrvatske te njegovog djelovanja kao da i ne postoje što se tiče cijelog hrvatskog dijasporskog korpusa, jer se nitko baš ne trudi približiti taj ured širokoj dijaspori, a rijetki u dijaspori znaju da postoji. Sve ovo, i još više toga istog profila, veoma zabrinjava te navodi na zaključke da je, na štetu Hrvatske, kadroviranje diplomatsko-konzularnih predstavništava RH diljem iseljene Hrvatske vođeno pravilima i političkom orijentacijom bivšeg režima Jugoslavije koji jednostavno nije podnosio Hrvate dijaspore kao hrvatskog državotvornog korpusa. Vodeći kadrovi dilomatsko-konzularnih predstavništava naveliko zanemaruju, vjerujem namjerno, uključiti što više od hrvatske dijaspore kako bi se Republika Hrvatska demokracijom i solidnim gospodarstvom vitalizirala i revitalizirala. Povremene tematske razmjene s ograničenim skupinama iseljenika čini se postoje samo radi toga kako bi ti kadrovi imali nešto materijala za uljepšavanje svojih izvješća o radu, privdno stvarajući sliku o suradnji s dijasporom, a koje suradnje u osjetnom ili reprezentativnom nivou u stvari nema za cilj potrebne učinkovitosti boljitka života u Hrvatskoj.

LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ

15

Mi, hrvatska dijaspora!

Autor: John Davor Ovčarić Prevela s engleskog: Ina Vukić

1953. Hrvati u izbjeglištvu, Klagenfurt Austria u pozadini Tirolske planine, gdje su izbjeglice radile na konstrukciji gondola za skijaške staze. Vijenac kojeg drže je namijenjen komemoraciji stradanja Hrvata u Bleiburgu.

Kao što su bili mnogi prije i poslije, većina današnjih Hrvata u dijaspori sada su djeca onih koji su napustili domovinu ili onih koji su bili izgnani zbog svojih političkih i kulturnih uvjerenja, uvjerenja koja su bila nepovoljna i suprotna doktrinama kulturnog genocida zbog navodnog za mnoge poboljšanja i zbog stvaranja političkog i sociološkog komunističkog singulariteta.

Na polju u neposrednoj blizini Klagenfurta, Austrija, sjedio je s desetak parova u svojim dvadesetim godinama života svećenik Cecelja i tiho im govorio o njihovoj dužnosti da, kada napuste austrijski centar pritvora izbjeglica i usele se po zemljama širom svijeta, sačuvaju kršćansku vjeru, sačuvaju našu kulturu, štite istine naše povijesti, odgoje svoju djecu svim tim uvjerenjima i nastave borbu za oslobađanje domovine od komunističkog raka koji će ju godinu za godinom korumpirati – bilo je to 1953. godine.

Naši su preci ostali vjerni tom opredjeljenju i širili su se diljem svijeta poput sjemena na vjetrovima te skupljeni iz razaranja šumskog po-

16

žara da bi se konačno uselili u ove nove zemlje i nanovo klijali život i vječnu nadu.

Zašto je osnovana udruga “Glas hrvatske dijaspore”? Tko smo mi?

Koje su nam namjere, možda se pitate? U nadolazećim izdanjima “Integritasa” razmatrati ćemo i prenijeti ne samo ono što znači biti Hrvat dijaspore, kakva su nam postignuća za zemlje svijeta koje su nas posvojile kao i ona što smo postigli u pomaganju stvaranja nezavisne moderne hrvatske republike te naša zapažanja, zabrinutosti, nade i želje za nju.

Rijetko su pri posjeti Australiji ovakve riječi izgovarali izabrani hrvatski dužnosnici ili predsjednici, a nedavno su ih izgovorili vetran Domovinskog rata i njegov suputnik dodajući javno pred masama da smo se mi u Dijaspori borili na tri fronta dok su se oni borili na jednom.

Da su naše bitke tijekom desetljeća značile da kada je došlo vrijeme priznavanja mlade hrvatske republike naše posvojene dijasporske Vlade nisu okolijevale priznati Hr-

vatsku i da su to činile zbog naših upornih nastojanja tijekom mnogih desetljeća u izgnanstvu, da smo se borili za očuvanje svih aspekata o kojima je bilo govora na onom polju izvan Klagenfurta te da bez naše pomoći borba za Republiku i naše slobode možda bi završila u Vukovaru. Hvala vam Damire Markuš i Damire Plavšić što ste prepoznali ono što smo se nadali čuti, što naši izabrani dužnosnici naizgled nikada nisu.

Sjeme hrvatske kulture raspršilo se diljem svijeta, svako se dijasporansko naselje suočilo sličnim teškoćama osobne i kulturne prirode, a u Australiji je bilo došlo i do toga da sebe nazivati Hrvatom sredinom 1970-ih je značilo i prijetnje od strane tadašnje australske vlade će svakog tko se izjasni Hrvatom poslati natrag u komunističku Jugoslaviju.

Naša reakcija i reakcija jednog Hrvata, imena i prezimena Mario Despoja, o kome ćemo u skoroj budućnosti i pisati, je bila podići palac do nosa i otvoriti prvo, neslužbeno, hrvatsko veleposlanstvo na području veleposlanstava drugih zemalja u glavnom gradu Australije, Canberra.

Ono s čim se australska hrvatska dijaspora suočavala bilo je, međutim, mnogo teže od onog s čim su se suočavala naša sestrinska naselja širom svijeta; bili smo zaključani u zemlji opkoljenoj tisućama milja oceana i nije se moglo jednostavno skočiti u auto i voziti nekoliko stotina kilometara ili letjeti nekoliko sati kako bi se približili ili vratili natrag u našu domovinu, suočavali smo se s 24 sata plus leta preko vremenskih zona i 16 000 kilometara oceana. Danas se procjenjuje da nas 200.000 ovdje predstavlja jednog u svakih 120 Australaca, iako nas je puno više kada se u obzir uzmu treća i četvrta generacija useljeničke obiteljske loze.

I zbog toga smo privukli posebnu pažnju ljubitelja UDBE, jer kada ste toliko daleko da se stvarnost mogućeg ustanka formulira, ili pokušava, kao što je to bio slučaj operacijom Feniks, ta stvarnost postaje prijetnja koju se ne može zanemariti.

Za nas je to značilo da se usredotočimo na našu čistoću, poput nekog

izgubljenog amazonskog plemena sačuvali smo ono što je prije komunizma bilo napadnuto i napadanjem održano, često se o nama govori zbog naših nacionalističkih uvjerenja, o nekim tim uvjerenjima namjerno se govori negativno ali takve usporedbe mi ne uzimamo kao vrijeđanje, ovi napadaji ništa se ne razlikuju od onih koje su nam upućivali bivši komunisti s planom okaljanja hrvatskog imena. Preživjeli smo ih i preživjet ćemo ih.

Danas, članstvo se u GHD-u proteže diljem svijeta pa sve do domovine Hrvatske, naše sposobnosti razmjene ideja, raspravljanja o progresivnim mislima te u postizanju konsenzusa kao narod su nešto o čemu su naši imigrantski očevi mogli samo sanjati, a sada je to stvarnost, mi ljudi, za ljude, ne pitamo što Hrvatska može učiniti za nas nego što mi možemo zajednički učiniti kako bismo joj pomogli.

Udruga Glas hrvatske dijaspore (GHD) utemeljena je na pretpostavci da ćemo se nastaviti boriti za prava našega naroda, za naš narod bilo da stoji na vlastitoj domovinskoj zemlji ili na nekoj drugoj zemlji, za naše ljude koji imaju pravo postavljati kritička pitanja za poboljšanje, za naše ljude koji imaju neotuđiva kulturna i politička prava koja nijedan izabrani dužnosnik ne može zanemariti niti manipulirati, ali najvažnije, postojimo kako bi izgradili mostove koji će ponovno spojiti domoljube unutar domovine i dijaspore kako bi se osiguralo da nas se nikad više ne iskorištava.

Svi ste istinski Hrvati, u vama svima je ono dobro i istinito što je izbjeglo Križni Put, u vama svima živi nešto što je zemlja čak i danas izgubila, u vama svima borba traje.

Australija 1959. kod pomaganja izgradnje kuće prijatelja Hrvata LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ

17

Zdravstveno stanje hrvatskih branitelja

Autor: Ivan Pavlović

- akustičar za slušna pomagala

Oštećenje sluha Fetus u majčinoj utrobi već u četvrtom mjesecu trudnoće primjećuje zvukove, a od šestog mjeseca reagira na njih. Osjet sluha pri rođenju je u potpunosti razvijen kao i kod odrasle osobe.

Sluh je jedno od pet osjetila od neprocjenjive važnosti te se o njegovom zdravlju treba više brinuti. Sve češće, osobe mlađe životne dobi dolaze sa slušnim problemima. Pojavljuju se najčešće problemi u komunikaciji, što dovodi do društvene izoliranosti.

Ako teškoće sa sluhom nisu nastale rođenjem ili zbog bolesti slušnog organa, kontrola pregleda sluha trebala bi se obavljati jednom godišnje. Često se misli da oštećenje sluha zahvaća samo stariju populaciju, no istraživanja pokazuju da problem sa sluhom imaju gotovo sve populacije, posebno hrvatski branitelji koji su bili izloženi ratnim zbivanjima.

Glavni krivac je svakodnevna buka, počevši od one u prometu, kod industrijskih radnika, slušanje preglasne glazbe, u lovu, streljaštvu i kod svih hrvatskih branitelja koji su bili u vojnom sektoru.

Oštećenje sluha bilježi se već kod jačine od 85dB. Hrvatski branitelji su buci bili izloženi svakodnevno. Privremeni pomak praga čujnosti nakon izlaganja buci smatra se umaranjem uha te sam oporavak može trajati do 72 sata.

Učestalim izlaganjem buci nastaje trajno oštećenje sluha koje se ne može regenerirati. Kao što je vidljivo u gornjoj tablici, buka prometa iznosi 70 dB, polijetanje zrakoplova 120 dB, a hitac iz oružja može dosegnuti i do 150 dB. Kao što je navedeno, oštećenje sluha nastupa već pri jačini od 85 dB, ne-

18

Kod većine oštećenja sluha oštećen je osjetilni organ - pužnica. Oštećenja su često prouzročena na bojišnici što dovodi do toga da se tonovi u visokim frekvencijama lošije čuju, a upravo su oni potrebni za dobro razumijevanje govora.

adekvatno kod braniteljske populacije. Naši specijalisti za uho grlo nos dijagnosticiraju po najjednostavnijoj shemi čuje – ne čuje. Postojeća HZZO slušna pomagala nisu u tehničkoj mogućnosti prilagoditi se potrebama ovog specifičnog oštećenja sluha. Zbog akustičke traume imaju i oštećenje sluha koje je više manje popraćeno šumom u uhu (Tinitusu).

Zbog specifičnosti oštećenja sluha, popraćeno nesnošljivim šumom i preosjetljivošću na buku, nisu u stanju dobro razumijevati, što ih tjera u izolaciju i odvajanje od društva. Postaju zatvoreniji, potišteniji i na kraju prepušteni sami sebi. Čak 25% takvih osoba ima šum u uhu koji stvara značajne psihološke smetnje te u konačnici može dovesti i do suicidalnosti.

Sluh je jedno od primarnih osjetila neophodno za održavanje socijalnog kontakta. Osobe s oštećenim sluhom se izoliraju od društva, jer nisu u stanju komunicirati, ne razumiju ono što se govori. Branitelji koji su na ratištu bili izloženi detonacijama i pucnjevima su preživjeli akustičku traumu. Ona zahtjeva poseban tretman oboljele osobe što se u našem zdravstvenom sustavu ne provodi.

Zbog djelovanja zvuka od manje od <3ms s visokim zvučnim tlakom dolazi do oštećenja kortijevog organa koji se nalazi u unutrašnjem uhu (pužnica). Pored oštećenja sluha, pacijent obolijeva od Hyperakusisa ( preosjetljivost na zvuk/buku) i od Recruitmenta ( sniženi prag zvučne neugode). Ni jedno popratno oboljenje izazvano traumom ne rješava se

Mjerenjem sluha i adekvatnom rehabilitacijom sa slušnim pomagalom se rješava nagluhost te se smanjuje šum u uhu. Kod slušne preosjetljivosti izazvane akustičkom traumom, što spada u specifično oštećenje sluha i ne može se uspoređivati s takozvanom staračkom nagluhošću, potreban je poseban pristup, kao i drugačije slušno pomagalo od onoga što trenutno propisuje HZZO. Takav dijagnostički pristup i pretraga se ne rade i ne postoje u cjeniku HZZO-a.

Prijedlog je odrediti jednu od ORL klinika kao referentni centar gdje bi se omogućila adekvatna obrada i rehabilitacija. Opskrbljivanjem pacijenta slušnim pomagalom te vraćanje čujnosti omogućava osobi povratak u društveni život, kao i značajno smanjenje psiholoških oboljenja i suicida.

ovisno je li izloženost buci kraća ili dulja.

Postoje različiti oblici oštećenja sluha U srednjem uhu oštećenja nastaju zbog kronične upale bubnjića, gnoja ili mehaničkog oštećenja. Takvo oštećenje sluha uspješno se rješava kirurškim putem.

RAZINA INTENZITETA (dB) 0 40 60 80 100 120

INTENZITET (W/m2) 10-12 10-8 10-6 10-4 10-2 1

AMPLITUDA PROMJENE TLAKA (N/m2) 2x10-5 2x10-3 2x10-2 2x10-1 2 20

lako do boljeg sluha Akustičar/akustičarka za slušna pomagala Da bi zvučni val postao registrirani zvuk, potreban je dug put. U ušnoj školjci zvučni val postaje signal koji se živcima dovode do mozga gdje se procijenjuju i dodjeljuju kao najdraža pjesma, ulična buka, padanje kiše ili plakanje djeteta.

Ali što je kad iz zvučnog vala ne dolazi poznati zvuk?

Tada pomaže akustičar/akustičarka za slušna pomagala, koji s najmodernijom tehnologijom nadoknađuje oštećen sluh. U Republici Hrvatskoj je to tvrtka Slušni centar Pavlović, dok je osnivač i vlasnik Ivan Pavlović jedini diplomirani akustičar u Hrvatskoj koji je apsolvirao Akademie für Hörakustik afh u njemačkom Lübecku.

Što radi akustičar/ akustičarka za slušna pomagala Savjetovanje: Klijent ima slušni aparat, ali i osjećaj da nečuje tako dobro kao prije. Otac se želi informirati o naglom gubljenju sluha, jer njegova kćer uskoro ide na rock festival. Klijenti dolaze sa različitim zahtjevima.

U prodajnom prostoru akustičar za slušna pomagala preuzima klijente te ih individualno savjetuje o slušnim pomagalima i naglim gubitcima sluha.

Audiometrijsko testiranje sluha: Kako bi se moglo ustanoviti ošte-

ćenje sluha klijenta, akustičar za slušna pomagala izvodi testiranje sluha – različitim tonovima u dubokom i visokom spektru. Time se određuje na kojoj glasnoći dolazi do ograničenja ili na kojoj frekvenciji tonovi nisu registrirani. Govornim testovima ustanovljuje se razumljivost govora. Ovi rezultati su potrebni za individualno svjetovanje.

Izrada slušnog umetka: Drugačije nego kod slušalica koje su kupuju, slušna pomagala se individualno prilagođavaju svakom klijentu. Uzima se otisak ušne školjke i slušnog kanala te akrilnim smjesama izrađuje laserski individaulani slušni umetak koji perfektno pristaje u uhu.

Podešavanje slušnih aparata: Pomoću softwarea slušno pomagalo se podešava prema sluhu klijenta.

Testiranje sluha se redovito mjeri, a slušno pomagalo se prilagođava klijentu. Klijentu se pokazuje rukovanje, održavanje i njega slušnog pomagala.

Servisiranje i popravak slušnih aparata: Pojedini dijelovi slušnog aparate se čiste, pokvarene dijelove se izmijenjuje kao i baterije. Kako bi slušno pomagalo stalno isparavno funkcioniralo mora se redovito servisirati.

Direktor tvrtke Slušni centar Pavlović d.o.o, Ivan Pavlović završio je akademiju za slušna pomagala u Njemačkoj, Luebecku. Na području Zagreba ima dvije poslovnice u ulicama Našičkoj 28 i Ilici 153. U Velikoj Gorici na adresi je Krešimirov trg br.12

Svi zaposlenici Slušnog centra Pavlović obučeni su od strane akustičara Ivana Pavlovića u praktičnom dijelu, dok su teoretski dio putem seminara apsolvirali u Njemačkoj.

U Slušnom centru Pavlović kriteriji su visoko postavljeni: Savršenstvo izrade: Slušno pomagalo je gotovo tek kada perfektno sjedi u uhu. Izrazita koncentracija i spretnost je potrebna.

Vrsno ophođenje prema klijentima: S lakoćom ulazimo u povjerljiv odnos s klijentima bez obzira radi li se odrasloj osobi ili se radi o pridobivanju pažnje i povjerenja djeteta.

jeste li znali...

• Da je najdjelotvorniji slušni aparat nastao u Nizozemskoj. Sastojao se od dva aluminijska kišobrana koji su bili smješteni iznad glave.

Drugačije nego danas, s tim slušnim aparatom nije bilo moguće kretanje.

• U 2003. godini slušni aparat je operativnim putem bio ugrađen mačku koji je zbog toga opet mogao čuti • Da su znanstvenici univerziteta Oldenburg u Njemačkoj dobili nagradu Future 2012. Razvili su slušni aparat s učinkom dva uha. Ovom će tehnikom u budućnosti biti moguće izolirati svaki oblik ometajućih i sporednih zvukova • Djeci s poteškoćama čitanja i pisanja moguće je pomoći sa slušnim aparatom. Razlog tomu je česti problem percepcije govora.

LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ

19

Svijet u 21.stoljeću reciklažno društvo

Autor: Vlado Ivanišević, magistar strojarstva

Industrijsko društvo je oblik društva koje koristi industrijsku proizvodnju temeljenu na razvoju znanosti i tehnologije. Razvoj znanosti uvjetuje razvoj industrije, uvjetuje razvoj društva. Danas se razvijena društva nazivaju postindustrijskim društvima.

Početna industrijalizacija potaknuta izumom parnog stroja, znanstveno se podjednako odnosila prema krškom području kao i svi drugi stadiji industrijalizacije (izum električnog motora, automatizacija i robotizacija, primjena informacija). Krško područje je ekološki vrlo osjetljivo i ne koristi se protivno znanstvenim spoznajama o nemjerljivoj šteti koja nastaje na takvom području u industrijske svrhe. Rasprostranjenost krša i državna granica, iako se ne preklapaju u južnohrvatskim županijama, uvjetuju proglašavanje tog teritorija strateškim jer je to i vodoopskrbno područje.

Izgradnja termo elektrane na krškom tlu (Peruća), s obrazloženjem o stvaranja energetske neovisnosti na uvozni plin, za potrebe nestabilne potrošnje (turizam) je nesmislena. Utjecaj termo elektrane na okoliš, a utjecala bi na krško poljoprivredno područje cetinskog kraja i turistički potencijal dijela jadranske obale i otoka, je nesaglediv.

Termoelektrana bi bitno smanjila broj turista u tom dijelu RH, a pretpostavlja se povećana potrošnja električne energije zbog porasta broja turista.

Podjednako složeno, projekt izgradnje odlagališta otpada Lećevica ukazuje na nesuglasje znanstvenih činjenica i projektnih zadataka. U vrijeme nastupanja reciklirajućeg društva, ustrajavati na modelu odlaganja otpada, umjesto na recikliranju sekundarnih sirovina, neoprostiva je nemarnost i bahatost. Dva svjetska rata su vođena zbog ograničenih resursa, jedan od njih je bakar.

Pozicija izgradnje dva staromodna objekata je na centralnom i uzvišenom mjestu krškog, vodoopskrbnog područja. Nadmorska visina planiranog odlagališta otpada Lećevica je preko 400 m. Ekološki utjecaj tog odlagališta

20

se proteže u svim smjerovima i obuhvaćena su njegovim štetnim djelovanjem na porječja Krke, Čikole, Cetine, Jadra. I svih naselja koja se nalaze na širem području, uključujući gradove na obali Split, Solin, Kaštela, Omiš, Šibenik, otočna naselja, Sinj, ...

Odabrane lokacije i objekti jamče najveće štete koje neki proizvodni zahvat može počiniti u okolišu i društvu.

Obaveza Republike Hrvatske, preuzeta stupanjem u Europsku Uniju, o izgradnji reciklažnog načina zbrinjavanja nusprodukata industijske proizvodnje u potpunoj je suprotnosti s nastojanjem vlasti izgraditi odlagalište otpada.

Industrijsko i postindustrijsko društvo se podjednako odnose prema problemima. Oslanjaju se na znanstvena dostignuća, koja su u oba slučaja na strani neizgradnje takvih objekata. Industrijsko društvo znanstveno odlučuje o tipu industrijske aktivnosti, o obimu industrijske aktivnosti, o teritoriju industrijske aktivnosti. Industrijsko društvo proglašava industrijske zone, suglasno pozitivnim zakonima zaštite okoliša. Industrijske zone su prihvaćene javnim suglasjem.

U navedenim slučajevima je procedura formalizirana, jer krško i vodoopskrbno područje ne može biti lokacija zagađivačke industrije. S odlagalištem otpada je još gora situacija. Proizvodnja stvara proizvode i zaradu, a otpad je štetni nusprodukt čije zbrinjavanje u ukupnoj cijeni proizvoda, unatoč propagandi o unosnom poslu s otpadom, nije značajna stavka. U protivnom ne bi trošili stostruko veće iznose za proizvode nego za odvoz otpada koji sada stvaramo. Slučaj Odlagališta Lećevica je zbrinjavanje nusprodukta proizvodnje koja nije locirana na užem području, čak nije ni nusprodukt proizvodnje u RH.

Samointegracija branitelja u društvo

uspjeh Pakovog sela Hrvatska pokazuje nepostojanje razvojne strategije, u kojoj bi posebnosti poljoprivredne ili stočarske proizvodnje morale zauzimati istaknuto mjesto. Posebno zabrinjava izostanak spoznaje o slabim hrvatskim industrijskim sposobnostima, zbog čega bi ruralni razvoj trebao biti bitna komponenta gospodarskog razvoja.

Poduzetništvo u Hrvatskoj, iako Hrvatska bilježi industrijsko poduzetništvo od početaka prve industrijske revolucije (izuma parnog stroja), a nastavak su cehovskog obrtništva, nije posebno razvijeno. Posljedica je to nametnutoga socijalizma koji je gušio privatno poduzetništvo, a u društvenom poduzetništvu poticao vojnu i tešku industriju za koje Hrvatska nije imala potencijala.

Primjer mukotrpnog pokušaja iskorištavanja prirodnih resursa i doprinos mogućem razvoju je sirana I-Pak u vlasništvu Ivana Petrovića u Pakovom Selu.

Sirana smještena u Dalmatinskoj zagori, na prostoru kojeg obilježava posebna submediteranska klima i vegetacija, oslanjajući se na kvalitetu mlijeka proizvedenog na tom području, svojim proizvodnim asortimanom izaziva posebnu pozornost kvalitetom koju postiže. Svi proizvodi sirane su nagrađeni zlatnim medaljama za kvalitetu, što je svojevrsni raritet.

Vlasnik sirane, Ivan Petrović, s vizijom posebnosti područja, klime ustrajava na inovativnim procesima unapređivanja vlastitih proizvoda.

Spoznaja o stočarskom uzgoju za potrebe mljekarstva na području gdje je preko 300 vrsta trava za ispašu, potaklo je Ivana Petrovića uz vlastitu proizvodnju mlijeka na razvoj kooperantskog odnosa s proizvođačima mlijeka na području Dalmatinske zagore. Ustrajavanje na vrhunskoj kvaliteti sirovine, osnova je proizvodnje kvalitetnih sireva. Od oko 400 kooperanata otkupljuje oko 2,7 milijuna litara mlijeka godišnje od kojeg proizvodi kvalitetne i nagrađivane sireve i skutu.

Plasman proizvoda sirane vrši se preko ugostiteljskih objekata, pršutoreznica, trgovina delikatesama. Sirevi nisu dostupni u trgovinama široke potrošnje.

Ivan Petrović nije usredotočen samo na proizvodnju mlijeka i sireva, već je izgradnjom pršutane pokušao proširiti poslovanje na uzgoj svinja i pre-

Proizvodi sirane I-Pak: Mišni sir, Sir škripavac, Pakovački sir, Prominski sir, Svježi kravlji sir, I-Pak sir, Drniški sir. Sir Dalmatino, Sir iz mišine, Skute.

radu mesa. Posebnost u proizvodnji pršuta vrhunske kvalitete je tradicionalna tehnologija proizvodnje koja omogućava stvaranje endemske plijesni koja u procesu sazrijevanja pršuta lučenjem enzima daje poseban okus pršutu.

Suočen s izazovom razvoja i uspostave poslovanja sirane na temeljima kvalitetne proizvodnje mlijeka, razvoja farmi i poticanja kooperanata za proizvodnju mlijeka, podjednak pristup u proizvodnji pršuta zasnovanom na domaćoj proizvodnji svinja za sada nije na kvalitetan način moguć.

Iako poduzetnički svjestan prednosti proizvodnje mlijeka, sireva ili pršuta u Pakovu Selu, umjesto podrške u zaštiti i brendiranju tih proizvoda, omogućavanju lakšeg plasmana tih roba, tijela državne i lokalne uprave nisu dovoljno uključena u razvoj i iskorištavanje proizvodnih potencijala.

Hrvatski demografi i ekonomisti odavno ukazuju na deruralizaciju Hrvatske, smanjivanje tradicionalne proizvodnje i gubitak gospodarskog potencijala zbog urbanizacije stanovništva.

Problemi s kojima se sreće vlasnik sirane poduzetnik Ivan Petrović sustavni su i rješivi samo izradom strategije gospodarskog razvoja Republike Hrvatske.

LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ

21

Obraćanje biskupa Košića

Hrvatima u domovini i iseljeništvu

Poštovani čitatelji, radujte se, Božić je, svetkovina rođenja Gospodina našega Isusa Krista! Krist je došao prije 2017 godina, ali on i danas dolazi jer on je Bog koji je postao čovjekom. Bog nam je postao bliz, dodirljiv, vidljiv, on hoda s nama našim putevima, trpi s našim patnjama i raduje se s našim radostima, no daje nam i nadu koju ne bismo nikada sami pronašli da nije on došao k nama. To je nada u smisao života da možemo i mi ostvariti puninu života, i ovdje na zemlji i na nebu u vječnosti.

22

Neka ta nada u radost koja ne prolazi ispuni i vaša srca da s Kristom u svemu pobjeđujete, da vjerujete u dobro i ostvarujete ga u sebi, u vašim obiteljima, u našoj domovini Hrvatskoj i po čitavom svijetu ma gdje bili! Nigdje ne zaboravite Krista, svoj dom i domovinu!

Na dobro vam došlo porođenje Isusovo!

- Vlado Košić, biskup sisački

Izborni zakon snaga referenduma Autor: Vlado Ivanišević, magistar strojarstva

Snaga referenduma Republika Hrvatska je Ustavom u članku 1. određena kao demokratska država u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, a narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Trokut demoktratska država – vlast naroda – ostvarivanje vlasti predstavnicima i neposrednim odlučivanjem je osnovica političkog funkcioniranja države, nabrojanim redoslijedom uz iznimku.

Iako je Ustav RH nedvosmislno istaknuo demokraciju, proisticanje vlasti iz naroda, pripadnost vlasti narodu ispred ostvarivanja vlasti predstavnicima, neposredno odlučivanje u kontekstu ima veći značaj od ostvarivanja vlasti zastupničkim modelom.

U temeljima Ustava, po redoslijedu navođenja i važnosti, zastupnici su posljednji instrument ostvarenja vlasti. Ako vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, neposredno odlučivanje – zakonom definirano kao referendum – je neophodno jamstvo smisla udruživanja zajednice u tvorevinu koju nazivamo država.

Dosadašnja praksa neograničene svevlasti zastupnika i zastupničkog doma – (Državnog) Sabora RH - je protivna intenciji Ustava RH. Ojačavanje uloge parlamentarnih zastupnika i bitno slabljenje institucije neposrednog odlučivanja politički je trend protivan ustavnim odredbama.

24

I podložno krivičnom gonjenju. Vrijeme i način ostvarenja osnovnog prava naroda – ostvarivati vlast – nakon ustavne promjene po kojoj odluke donose ili parlamentarni zastupnici ili narod je svedeno na teoretsku mogućnost. Onaj tko je proveo ustavnu promjenu po kojoj parlamentarni zastupnici ne moraju imati suglasnost naroda za donošenje odluke, a narod bi referendumom mogao i morao opozvati odluke parlamenta, otežavajući provedbu referendum, je počinio teško kazneno djelo onemogućavanja ostvarenja ustavnih prava naroda u Republici Hrvatskoj.

Potrebno je promjenom zakona o referendumu i promjenom Ustava RH umanjiti ovlasti parlamentarnih zastupnika i omogućiti brzinu i snagu referenduma.

Referendum je važan u održavanju vlasti naroda, ali je istovremeno i poluga održavanja demokraciji. Osobina demokracije je raspršivanje političke moći na grupe i pojedince.

Idelno raspršivanje je podjednaka politička moć svakog pojedinca. Uz obavezu poštivanja ustavnog ustroja države, po kojem vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, svako nastojanje umanjenja vlasti naroda je ometanje demokracije. Švicarski model referenduma (mn.), s 50 000 potpisa registriranih birača s rokom potpisivanja 100 dana ili 100 000 potpisa registriranih birača za ustavotvorni referendum s rokom potpisivanja 18 mjeseci, primjer su kako

referendum obavlja višestruku zadaću. Učestali referendumi osiguravaju vlast naroda, jačaju demokraciju pretpostavljajući volju naroda zakonodavnoj vlasti. Posebno je važno istaknuti referendum kao sredstvo očuvanja suvereniteta malih naroda čiji politički zastupnici nisu sposobni braniti tu važnu osobinu vlasti. Suverenitet je potpuna vlast vladara, države ili naroda na vlastitom teritoriju neovisno o izvanjskoj vlasti.

Zakon o referendumu u Republici Hrvatskoj navodi odlučivanje o pitanjima određenim Ustavom, o pitanjima iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne samouprave.

Drugi oblici neposrednog odlučivanja i izjašnjavanja birača u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne samouprave su: savjetodavni referendum, mjesni zborovi građana i predstavke građana.

Korišteni: Ustav Republike Hrvatske, Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave

Ljubav Hrvata prema lovu OSVRT NA POVIJEST LOVIŠTA KALNIK

Po završetku II. svjetskog rata, 29. listopada, 1945. godine, stupila je na snagu „Uredba o lovnim odnosima“ prema kojoj se lovišta dijele na državna, općinska i zemljišnih zajednica. Dokinuta su vlastita lovišta. Od državnih uzgojnih lovišta ostalo je oko 20% površina pod kompetencijom države, a ostala, kao i općinska i lovišta zemljišnih zajednica data su u zakup lovačkim društvima. Zakonom o lovu NRH, 19. listopada 1949. godine, između ostalog određuje se zakup lovišta u trajanju od 15 godina.

Zakon o lovstvu SRH, 24. listopada 1966. godine, donosi novinu – obveznu izradu lovno privrednih osnova za desetogodišnje razdoblje. Državno otvoreno lovište broj: V/3 – „KALNIK“ dio je nekadašnjeg lovišta „Kalnik“, koje je bilo osnovano između dva svjetska rata. Tadašnje lovište „Kalnik“ prostiralo se na površini većoj od 20.000 ha.

Navedeno lovište obuhvaćalo je prostor između grada Križevaca, grada Koprivnice, grada Varaždina i grada Zeline, a bilo je vezano nižim obroncima s masivom Bilogore, masivom Ivančice i masivom Zagrebačke gore te se blagim i pitomim brežuljcima spuštalo sve do nizine oko rijeke Drave. Vrlo povoljan položaj Kalničkog gorja te veza sa susjednim masivom Bilogore i dravskom nizinom omogućuje naseljavanje jelena običnog.

Korištenje svakog prirodnog dobra, pa tako i lovišta s divljači, mijenja se gotovo uvijek s političkim promjenama države, a često i samo pod utjecajem lokalnih vlasti. Ukratko ćemo izložiti ta kretanja unazad, koliko dostupni podaci omogućuju.

Još od Austro – Ugarske Monarhije pa sve do 1918. godine lovišta su osnovana po dva osnovna načela, regalnom (kraljevsko – državnom) i dominalnom (privatnom vlasništvu). Zakonom o lovu za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju iz 1893. godine, određeno je da pravo lova može biti ostvareno samo po dva osnova:

Prvi jeleni obični i to u nešto većoj brojnosti pojavljuju se na ovom području 1928. godine i nastanjuju se u prostranim branjevinama bivših kaptolskih i državnih šuma. Populacija jelena običnog povoljno se razvija sve do završetka drugog svjetskog rata, kada broji oko 60 grla.

a) na vlastitom posjedu od najmanje 400 katastarskih jutara; b) na općinskom posjedu, ne manjem od 1000 katastarskih jutara, zakupom na 15 godina.

Odlukom Ministarstva NRH broj 3158 iz 1948. godine formirano je novo lovište „Kalnik“, u površini od oko 17.940 ha.

Navedeno lovište bilo je podijeljeno između tri šumska gospodarstva. Sjevernim dijelom gospodarilo je Šumsko gospodarstvo Varaždin, južnim dijelom Šumsko gospodarstvo „Mojca Birta“ Bjelovar, a istočnim dijelom Šumsko poljoprivredni kombinat Koprivnica.

Za bivše Kraljevine SHS postojala su vlastelinska i ostala privatna lovišta na vlastitom zemljištu, a ostala lovišta su koristila lovačka udruženja zakupom. Prema nekim autorima to je bilo teško razdoblje zbog ozbiljnog krivolova. Godine 1931. stupio je na snagu novi Zakon o lovu prema kome je propisana minimalna površina za zakup lovišta od 200 ha. Veleposjedničke površine su oduzete i postaju općinske koje su davane u zakup na 12 godina.

U vremenu od 1931. do 1941. godine, uvodi se niz mjera koje poboljšavaju stanje u lovištima. U vrijeme drugog svjetskog rata divljač i lovišta su ponovo došli u nezavidnu poziciju. Divljač se nemilice ubijala, a kontrola i zaštita gotovo i nije bila moguća na velikom dijelu šumskih kompleksa. Nažalost, za taj vremenski period nisu bili dostupni podaci o Zakonskim regulativama lovstva, osim što je znano da je dio odredbi preuzet iz Zakona o lovu iz 1931. godine s povremenim izmjenama i dopunama NDH. Tako je 1942.godine izdana zakonska odredba o promjenama i dopunama Zakona iz 1931. godine, a 1943. godine je izdano uputstvo o ustanovljenju i dražbi lovišta.

Zakonom o lovstvu iz 1965. godine dano je u nadležnost Općinskim skupštinama da donesu odluke o dodjeli lovišta na upravljanje. Općinske skupštine rasparcelirale su tadašnje lovište „Kalnik“ i dale na upravljanje lovačkim društvima.

Općinska skupština tada je dodijelila dio lovišta „Kalnik“ Šumariji Križevci i to u površini od oko 7.300 ha i nazvala ga „Kalnik Apatovački“. Općina Ludbreg dala je dio tadašnjeg lovišta i to u površini od oko 1.970 ha na gospodarenje Šumariji Ludbreg i lovište naziva „Kalnik“.

LU „ BISERCI“ Zagrebačka 27, 49000 Krapina Lovište: Kalnik V/3 Predsjednik - Krešo Horvat Telefon: +385 99 8518196

LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ

25

Vrhunski sport u Hrvata jedrenje

Da je nakon uspostavljanja vlastite države netko rekao da će jedrenje postati jedan od najtrofejnijih hrvatskih olimpijskih sportova, nitko mu ne bi vjerovao. No, upravo se to događa jer nakon Olimpijskih igara u Riju, hrvatsko jedrenje se može pohvaliti osvojenim zlatnim seniorskim medaljama na Olimpijskim igrama, Svjetskim i Europskim prvenstvima, čime je zaokružen niz uspješnosti jednog sporta.

Jedan od tvoraca tih nevjerojatnih uspjeha hrvatskog sporta je i reprezentativni trener te glavni trener u najstarijem hrvatskom jedriličarskom klubu Labudu, profesor Tonči Antunović.

26

ZDS: Kada je počeo procvat hrvatskog jedrenja i kako se to uspjelo?

ZDS: Tko je točno u toj zlatnoj generaciji?

ZDS: Kada kažete nevjerojatno velikog broja medalja, na koji broj točno mislite?

ZDS: Kako možete objasniti da jedna mala država sa manje sredstava može parirati pa čak biti i bolja od mnogo bogatijih i većih jedriličarskih zemalja?

Procvat hrvatskog jedrenja počeo je nakon rata, krajem devedesetih s jednom iznimnom nadarenom kadetskom generacijom koja se zahvaljujući velikom entuzijazmu i odricanju uglavnom vlastitih obitelji te kvalitetnom stručnom radu uspjela zadržati sve do seniorskog uzrasta.

Bilo je kvalitetnih pojedinačnih rezultata nešto i prije, ali onaj pravi procvat i prava žetva nevjerojatno velikog broja medalja na velikim natjecanjima ipak je došao sa generacijom od kraja devedesetih.

Pa radi se o tome da je ta generacija od tada pa evo do ovih olimpijskih igara u Riju de Janeiru, u seniorskoj konkurenciji, osvojila toliko medalja na tim velikim natjecanjima, znači Olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, da evo sada u ovom trenutku ne znam niti približno o kolikom broju medalja se radi, ali mislim da svi zajedno imaju osvojeno između trideset i četrdeset medalja.

E sad, to je veliki broj jedriličara, jer je svatko tko je bio član reprezentacije na olimpijskim igrama na neki svoj način i u nekom dijelu pridonio općenitom uspjehu hrvatskog olimpijskog jedrenja, ali u one najuspješnije spadaju Ivan Kljaković Gašpić i Tina Mihelić iz mog Labuda te uz njih iz drugih klubova tu su Tonči Stipanović, Šime Fantela i Igor Marenić. Oni su ta okosnica koji su Hrvatskoj donijeli 90% tih medalja!

Pa prije svega radi se o mnogo većoj žrtvi i odricanju koju rade naši sportaši, tu još treba pridodati emocije, ali i savršene uvjete za jedrenje koje pruža naše Jadransko more. Znate, mi smo ogromni zanesenjaci koji ponekad provode na treninzima i dvostruko više vremena od konkurencije. Sve ono u čemu smo uskraćeni u odnosu na vrhunske svjetske jedriličare drugih zemalja mi to trebamo i jedino možemo nadoknaditi većim

radom i većim zanosom. Mi nemamo bolje brodove, mi nemamo više rezervne opreme, mi ne možemo ići po pripremama kao drugi, mi nemamo logistiku kao drugi itd... ali imamo srce i inat da nikome ne priznajemo da je bolji od nas pa čak i onima najbogatijima i najmoćnijima! Ne postoji niti jedna regata na svijetu, a da mi nismo išli na pobjedu, ne postoji ta konkurencija na svijetu ispred koje smo mi pali na koljena.

ZDS: Vaše riječi zvuče kao i one naših branitelja u domovinskom ratu?

Da, u stvari dobro ste to primijetili i povukli paralelu, e to vam je doslovno isto samo u različitim sferama.

Kako su se naši branitelji borili srcem i emocijama protiv brojnijeg i bolje naoružanog agresora u Domovinskom ratu, tako se identično i mi borimo, ali na regatnom polju.

ZDS: Pa jesu li stvarno, kako vi kažete srce i emocije dovoljne za ostvariti sve te uspjehe?

Naravno da nisu, daleko od toga, ali evo činjenica je da sam ja osobno nakon svoje uspješne jedriličarske karijere završio Kineziološki fakultet i danas mogu za sebe reći da sam jedan od rijetkih diplomiranih stručnjaka u hrvatskom sportu koji je na vlastitoj koži osjetio i težinu treninga, i natjecanja i sportskih pritisaka kao vrhunski sportaš i kao vrhunski diplomirani trener. Također je i činjenica da kada se ide na natjecanje da sam ja i vozač koji vozi kombi sa prikolicom po nekoliko tisuća kilometara na natjecanje, također je či-

njenica da sam na tim natjecanjima sam sa svojim sportašima, i da sam ja taj koji zamjenjuje i fizioterapeute i psihologe i kuhare i logističare, servisere i ostale stručnjake, za vremensku prognozu, regatna pravila te sve ostale osobe uključene u vrhunske jedriličarske timove tako da u stvari na natjecanjima sam mijenjam cijele timove i grupe stručnjaka koje imaju ostale reprezentacije, ali to je u našem slučaju normalno. Sada, ako me pitate jesam li ja bolji psiholog od psihologa profesionalca, nisam! Ako me pitate jesam li bolji fizioterapeut od fizioterapeuta profesionalca, isti je odgovor, nisam! Kao što nisam bolji ni od jednog profesionalca izvan moje struke, ali tako je, kako je, trudim se da svojim sportašima omogućim maksimum na natjecanjima kako bi drugim sportašima mogli bolje konkurirati. Eto nakon svega ovoga sad vam je možda jasnije zašto spominjem srce na terenu!

ZDS: Stvarno nevjerojatna i teško razumljiva priča za nekoga tko nije u tome Ma to je lako za shvatiti, dovoljno je sa nama otići samo na jedno veliko natjecanje i čovjek odmah shvati o čemu točno govorim, jedino što nije lako za shvatiti je kada završi natjecanje kako to da se naši jedriličari penju na postolje i preuzimaju medalje.

ZDS: Znači kada idete na značajna natjecanja, onda naši jedriličari nemaju tim ljudi oko sebe kao što su npr. maseri, serviseri i sl. koji bi trebali opsluživati jedriličare i trenere da bolje odrade svoj posao.

Ne, nemamo, nego svih njih zamjenjujem samo ja osobno. Iskreno, osim na Olimpijskim igrama kada ide cijela hrvatska delegacija, mislim da su moji jedriličari u ovih posljednjih tridesetak godina nastupanja samo na jednom Svjetskom prvenstvu imali adekvatnu podršku i logistiku.

To je bilo jednom u Perthu u Australiji prije desetak godina kada su se tamošnji Hrvati sami organizirali i nama omogućili da imamo sve što nam treba. Bili su nam na usluzi sve dane natjecanja i uspješno rješavali sve probleme na koje smo tada nailazili, a bilo je toga i preko mjere. Sjećam se i nekih imena tih dobrih ljudi.

To su bili David Lambaša i Mate Jukić kojima sam još i danas zahvalan na njihovom trudu i odricanju tih dana.

ZDS: Koliko imamo priliku vidjeti svi naši reprezentativci u drugim sportovima imaju u pratnji čitav tim ljudi koji skrbi o njima na natjecanjima, zašto tako nije u jedrenju?

To pitanje ste postavili krivoj osobi, nazovite Hrvatski jedriličarski savez ili klub pa njih pitajte i to ih konkretno pitajte: Kada se ide na svjetska i europska prvenstva, ali i sve ostale druge manje važne regate, tko vozi opremu uokolo po svijetu i kako?

Imaju li najbolji hrvatski jedriličari na tim natjecanjima organizirane fizioterapeute, servisere, kuhare, stručne osobe za vrijeme i regatna pravila itd, u stvari najbolje da ih pitate osim trenera na natjecanju tko spada u ostatak tima koji opslužuje sportaše?

ZDS: Kakva je uloga HOO-a u tom sustavu?

HOO je vrhovno tijelo hrvatskog sporta koje je postavilo pravilnike financiranja sporta, ali po mom mišljenju naravno da su svi ti pravilnici promašeni jer definitivno niti jedan sport nije isti, a samim time je i promašeno da svi sportovi imaju iste okvire financiranja. Nažalost, kada čuješ koliko tko troši novaca u hrvatskom sportu zna se dogoditi da sami sportaši s takvim informacijama budu itekako razočarani i deprimirani. Samo probajte promisliti npr. koliko na opremu godišnje troši jedan plivač ili atletičar, a koliko evo konkretno jedriličar pa ćete odmah shvatiti svu apsurdnost okvira u kojima za opremu imaju godišnje svi isti iznos, jer složit ćete se jedne kupaće gaće su ipak nešto jeftinije od jedne regatne jedrilice.

LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ

27

je bio glavni problem, pozdravljam inicijativu da se nešto promijeni u HR sportu pa makar i sa promjenom zakonskih regulativa, ali ako će se novi zakon poštovati kao i ovaj prethodni od toga neće biti ništa i sport će i dalje dublje tonuti.

ZDS: Od hrvatske samostalnosti Olimpijske igre u Rio de Janeiru bile su najuspješnije za naše sportaše i sportašice. Osvojeno je pet zlatnih, tri srebrne i dvije brončane medalje.

TA: Da, istina, ali kada se pogleda malo iznutra koje su to medalje, onda ćemo shvatiti da nešto u hrvatskom sportu nije dobro jer te medalje nisu proizvod organiziranog sustava HR sporta, nego su te medalje uglavnom rezultat individualnog rada i najvećim dijelom obiteljski projekti što nikako nije dobro. Cijela organizacija, kao i cijeli sustav i zakonodavstvo HR sporta treba mijenjati iz temelja ako želimo da sport u Hrvatskoj bude ono što bi sport u stvarnosti trebao i biti.

ZDS: Konkretno što to u sustavu ne štima?

Pa mnogo je tih anomalija, mi sa terena uvijek pričamo i govorimo kako treba postavljati ciljeve, kako kratkoročne tako i dugoročne, a temeljem tih postavljenih ciljeva izrađuju se planovi i programi provedbe i realizacije kako bi postavljene ciljeve mogli i ostvariti. Nažalost, kod nas se zakoni pišu kako bi se pogodovalo određenoj interesnoj skupini u nekom trenutku ili kako bi se zadovoljila forma, a da se pritom nitko ne osvrće za kolateralnim žrtvama takvih zakonskih odluka. Struka je marginalizirana do najnižih grana, apsurdno je da najvažnije i odlučujuće odluke u sportu donose i sprovode osobe koje nemaju u svojim životopisima niti jedan milimetar niti jedne sekunde doticaja sa sportom.

Apsurdno je da sportski stručnjaci moraju pognuti glavu pod takvim osobama, ali zakon to tolerira i kao

28

što je danas popularno izreći, sve je po zakonu. Također, veliki su problem i ustroji organizacija koji su nositelji sporta u Hrvatskoj. Umjesto da to vode mladi ambiciozni profesionalci, dokazani sportski znalci sa iskustvom i rezultatima, koji su spremni stvoriti dodatnu vrijednost, u Hrvatskoj to vode volonteri, koji upotpunjuju svoje slobodno vrijeme upravljajući sportskim organizacijama, a uopće ne primjećuju niti prihvaćaju da se ne mogu nositi s trendovima, obvezama i odgovornošću koje vrhunski sport danas nosi sa sobom.

ZDS: Tajnica Središnjeg državnog ureda za šport Janica Kostelić tvrdi da je Zakon o sportu pred završetkom te da bi do kraja godine trebao ugledati svjetlo dana Zakon o sportu se nikada u Hrvatskoj nije primjenjivao kako treba i to

ZDS: Dobro, da se vratimo na jedrenje, hoće li za hrvatsko jedrenje olimpijske igre u Tokiju biti jednako uspješne kao i ove posljednje u Rio de Janeiru?

Ako se osigura da najbolji jedriličari imaju podršku makar približnu nivoa dostojnog osvajanja medalje onda bi moglo biti i uspjeha, ali sam osobno skeptik jer već sada vidim da stvari ne idu u smjeru u kojem bi trebale i da se i dalje institucije koriste prije svega za osobne interese dok pojedini projekti nastupa u Tokiju nailaze na probleme sa kojima su se i do sada susretali.

ZDS: S koliko posada ili jedriličara planirate nastupiti na olimpijskim igrama u Tokiju Pa ja mogu govoriti samo u svoje ime, kako danas u svom klubu imam projekte i jedriličare koji bi trebali u pet disciplina nastupiti u Tokiju, nažalost umjesto da ti projekti budu podržani, mi nailazimo na opstrukcije pa ću opet ponoviti kako uspjeh ovisi o uloženom. S naše strane ulog je maksimalan i ukoliko institucije ulože samo 50% koliko mi ulažemo neuspjeha se ne bojim.

ZDS: Mi vam želimo sreću da sve svoje ciljeve i planove ispunite Hvala na dobrim željama.

Stihovi Domoljubnih pjesama Đuro Arnold - Domovina Zimska nojca već se šulja dolom, Sitne svijeće po svem pali selu; Sniježak prši - svakom stablu golom Rad bi natko košuljicu bijelu.

Na kraj sela stoji kuća stara, Kano raka čini ti se grobna; Al da vidiš, kako pogled vara, Ded zaviri na okanca drobna.

Nasred stola svijeća dogorijeva, Do nje zdjela, pladnji, suđe ino; Majka kćerci, gle uz zipku pjeva: “Lijepa naša domovino”...

Sinčić mali ocu si na krilu Drži knjigu punu slika, bajka; I začaran sluša pjesmu milu, Što mu snenoj seci pjeva majka.

Netom šapnu rujne usne sina: “Reci, tato, što je domovina?”

Otac svoje pogladio zlato, Pak mu milo odgovara na to: “Dok si bio malen kao seka, Domovina bila ti je cijela; Ova zipka kićena i meka, Majka, ja i ova izba bijela.

Zipka te je ljuljala u sanje, Majka svojim mlijekom dojila te, Ja po izbi - nakon muke danje Igrah s tobom igre umiljate.

Malo poslije pružila se širom Preko dvora, vrta, naše njive, Donle, gdjeno stoje vrbe sive, Gdjeno gorski potok šumi s mirom.

Onda njojzi pripadala staja, I kravica, što nas mlijekom hrani; Male koke, što nam nesu jaja, Vjerni kudro, što nam kuću brani.

Poslije, kad ćeš poć’ u prvu školu, Pružit će se ona po svem dolu; Cijelo selo obujmit će tude, U njem dobre i radine ljude.

Da još više: one humke, šume, Što će ljeti jagodama rodit; One bijele staze, ravne drume, Kud će tata nedjeljom te vodit.

Pojmit nećeš samo, je l’ im jača Snaga uma bila ili mača, Jer su kadšto usred bojne buke Pograbili pero još u ruke, Njim su čuvstva ocrtali vrela, Smjele misli, mašte plamen živi, Satvorili ona sjajna djela, Kojim i sad cio svijet se divi.

Ali tvoja duša dobro sluti, Da još dalje vode ovi puti: Vode preko polja, rijeka, gora, Vode uzduž širokoga mora.

Svud se nađu sela, bijeli gradi, Svuda bistra uma dobri ljudi: Kojim isti govor život sladi, Kojim isto srce grije grudi.

Tako pređi namrli nam slavu, A sa slavom ovu dragu zemlju; Pak su onda naslonili glavu, Tihi sanak da u grobu drijemlju.

Al iz groba glas nam šalju oni: Nek na umu sveđ nam domovina, Ne ćemo li, da kô zv’jer nas goni Tuđim svijetom strašna kletva njina!

Kako i ja možda, sinko zlati, Već nad groba crnim lebdim jazom, Duša brižna htjela bi mi znati: Hoćeš li mi ti djedova stazom?”

Oh, daleko, sinko moj, se pruža Ova naša domovina krasna; Njeno ime - mirisna je ruža, Njena slava - zvijezda vijekom jasna.

O toj slavi pričat će ti knjige, Štono ćeš ih diljem škola učit; Pri tom često morit će te brige, Kako li ćeš pravo sve dokučit.

Ali zato duša će ti ronit U davninu nevidovnih međa, Iz nje će ti kao bajka zvonit Zveket mača junačkih nam pređa: Ti ćeš doznat, kako su za grudu Zemlje svoje lili krvi česme, I sudbinu kako su si hudu U vječite okovali pjesme. Čut ćeš, kako bjehu tvrđom jakom Čovječanstva prosvjetnome rodu; Kroz stoljeća branili ga šakom, Spasili mu vjeru i slobodu.

Sinčić - dotle mramornom u muku Na srdašce metnuo je ruku, S tužnih misli glavica mu gori, Al on ipak krepkim glasom zbori: “Hoću; tato, - kunem ti se vjerom, Radit u dan, učit u noć kasnu: Junak bit ću mačem ili perom Za tu našu domovinu krasnu!”

Sretnom ocu krupna suza kane: Znamen sveta blagoslova nijema; Sinčića si žarko ljubit stane, Pa ga onda na počinak sprema.

Zimska nojca pustim vlada dolom; Ljudi u san tonu po svem selu; Sniježak prši - svakom stablu golom Rad bi natkô košuljicu bijelu.

Dragutin Domjanić - U rudniku Tamo daleko za nevjernim morem mrke su staze u mrtve dubine, ugljen tu niče i - Milijarde, tisucu ljudi bez spomena gine.

Mozda je drvo sred rovova trulo, ili su otrovni plinovi krivi, opet su zasuti robovi bijeli, negdje duboko mrtvi i živi.

Ništa, na burzi su pali papiri, zapušten rudnik i lomena je građa,

propali ljudi, al sami tuđinci; tovar sa iseljeničkih lađa.

Ipak su isli spašavat rudnik, lešine tražit, da ne truju zraka, našli su mrtvih u najdonjem rovu, jednog bez putnice, bez svakog znaka.

Nitko mu ne zna ni ime ni zemlju, tko onaj nakažen obraz da pozna? usne su stisnute, nemaju riječi: smrt ih onijemila, hladna i grozna.

Ruke su zgrčene, jedna o mašklin, druga grčevito srca se hvata, vrećicu drzi, i u njoj je možda pristeđenje teška i krvava zlata.

Našli su samo sirotinjske zemlje, bila je njegove domovine gruda, došo je Konzul Yankee i reko: “BIT ĆE TO HRVAT, TAKI SU SVUDA!”

LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ

29

predstavljamo KnjigE Blanke Matković

nemoguće precizno datirati i zaključiti tko ih je točno sastavljao. Ti dokumenti uključuju popise likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, „narodnih neprijatelja“, „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo.

Ova zbirka dokumenata predstavlja značajan doprinos istraživanju suvremene povijesti Imotske krajine, a brojni dokumenti, objavljeni u ovoj knjizi, po prvi puta otkrivaju stvarnu sudbinu mnogih Imoćana koji su do objavljivanja ove zbirke bili tek „nestali na Križnom putu“. Stoga se nadamo da će ova knjiga pomoći naročito obiteljima stradalnika kojima preko 70 godina nije bilo dozvoljeno znati istinu o njihovima bližnjima iako je ta istina bila zapisana nadohvat ruke – u lokalnoj miliciji, Ozni i Udbi.

Prvo izdanje knjige “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” je rasprodano, a zbog velikog interesa u pripremi je drugo nadopunjeno izdanje. Kako bi omogućili i pomogli u tiskanju drugog izdanja ove izrazito vrijedne knjige osim vaših donacija koje možete uplatiti na na IBAN: HR75 2340 0091 1108 7391 9.

Za uplate iz inozemstva potreban je i SWIFT: PBZGHR2X. Račun je otvoren u Privrednoj banci Zagreb. Za primatelja naznačite: Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat”, Krsišće 25, 10000 Zagreb, a predbilježbe za drugo izdanje primaju se i na mail: info@croatiarediviva.com

NASLOV: IMOTSKA KRAJINA U DOKUMENTIMA OZNE, UDBE I NARODNE MILICIJE (1944.-1957.), LIKVIDACIJE I PROGONI Dokumenti objavljeni u knjizi prikupljeni su između 2006. i 2011. u fondu Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, a većina nikada ranije nije objavljena.

Okosnicu ove zbirke dokumenata čine elaborati Narodne milicije iz 1956. i 1957. godine i to za svako selo Imotske krajine zasebno te za tri stanična područja – Imotski, Zagvozd i Cista Provo. U prvom dijelu knjige, uz elaborate su dodani popisi nestalih koje je 1945., 1946. i 1947. pripremala Ozna, odnosno Udba, i to za svako selo pojedinačno, osim za ona naselja za koja popisi nisu nađeni ili sačuvani. U drugom dijelu zbirke nalaze se razni popisi, veoma često bez datuma i pečata zbog čega ih je

30

Zajedničkim radom su izlasku ove publikacije doprinijele udruge Zdrug državotvornih snaga ZDS i Glas Hrvatske dijaspore GHD. INTEGRITAS će i dalje interes, prije svega, usmjeravati na problematiku borbe za jedinstveno hrvatsko biće u Domovini, izvandomovinskoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

IMPRESSUM Glavna urednica: Zorica Gregurić e-mail: zdskomunikacija@gmail.com Urednici: Svijetlana Podlesnik Ivan Pavlović e-mail: integritaszds@gmail.com Kolumnisti i suradnici: Željko Glasnović, Ina Vukić, Lenie Rieffenstahl, Zorica Gregurić, Johnny Goto, Ana Portada, Vlado Ivanišević, John Davor Ovčarić

Tehnička podrška i razvoj: Kuhada d.o.o Hosting i Web-Services Izdavač: ZDRUG DRŽAVOTVORNIH SNAGA HABDELIĆEVA 2 10000 ZAGREB OIB: 47775057322 tel: 091 4800 301, 091 7234 791, 099 7102 284 e-mail: zdskomunikacija@gmail.com Iban: HR90 23400091510858872 Reg.broj udruge: 21012482 UPISANA U REGISTAR UDRUGA REPUBLIKE HRVATSKE