19 minute read
Koliko često raditi PAPA – test?
Monika Babić, studentica Medicinskog fakulteta
Advertisement
Test prema Papanicolaou, poznat i pod nazivom PAPA – razmaz ili PAPA – test, osnovna je metoda probira (engl. screening) za otkrivanje raka vrata maternice i promjena koje mu prethode.
Danas pouzdano znamo da je rak vrata maternice u 99.7 % slučajeva uzrokovan kroničnom, neliječenom infekcijom humanim papiloma virusom (HPV). Od trajne infekcije HPV – om do razvoja karcinoma vrata maternice može proći 10 do 15 godina tijekom kojih bolest prolazi kroz različite stupnjeve predstadija (CIN – ova, prema engl. cervical intraepithelial neoplasia). Budući da se infekcija sluznice vrata maternice i pripadajuće promjene ne mogu vidjeti golim okom na ginekološkom pregledu, jedini način detekcije istih jest PAPA – testom te testiranjem brisa rodnice na HPV, kao i određivanje tipa virusa kojim je osoba zaražena.
Infekcija HPV – om
Infekcija humanim papiloma virusom (HPV) najčešća je virusna spolno prenosiva bolest. Poznato je više od 200 tipova HPV – a. Tipove HPV – a koji inficiraju intimno područje dijelimo na niskorizične i visokorizične.
Niskorizični tipovi HPV – a uzrokuju spolne bradavice (kondilome) i blaže promjene na stanicama vrata maternice, dok visokorizični tipovi HPV – a (osobito 16 i 18) mogu uzrokovati i teže promjene koje, ako se pravovremeno ne liječe, mogu napredovati sve do nastanka raka. Spolne bradavice utvrđuju se vanjskim pregledom spolovila, a promjene na stanicama koje oblažu vrat maternice otkrivaju se isključivo PAPA – testom.
Rak vrata maternice i njegovi predstadiji
Rak vrata maternice jest zloćudna bolest koja
nastaje kada se pojave nepopravljive promjene na stanicama vrata maternice te one počnu nekontrolirano rasti, najčešće zbog dugotrajne infekcije visokorizičnim tipovima HPV – a. Kao što smo već spomenuli, rak vrata maternice ima dugo razdoblje između predstadija i razvoja same bolesti, stoga PAPA – testom možemo otkriti promjene koje prethode raku u ranijem stadiju te ih uspješnije liječiti prije nego li se razvije rak.
Promjene koje prethode nastanku raka vrata maternice (predstadije) zajedničkim imenom nazivamo cervikalna intraepitelna neoplazija ili CIN. CIN (prema engl. cervical intraepithelial neoplasia) jest pojam koji se koristi za opisivanje promjena u izgledu i strukturi stanica – tzv. promjene stanica niskog (CIN I) ili visokog (CIN II i III) stupnja, odnosno niskog ili visokog rizika za razvoj raka vrata maternice. Važno je naglasiti da CIN nije rak, međutim ako se ne liječi, može napredovati do raka. Koji su simptomi raka vrata maternice?
Simptomi raka vrata maternice su nespecifični i često postaju izraženi tek u uznapredovalom stadiju bolesti. Predstadiji obično nemaju nikakve simptome. Simptomi koji se mogu primijetiti u uznapredovalom stadiju bolesti uključuju: • nepravilno krvarenje • krvarenje između dva menstruacijska ciklusa • krvarenje nakon spolnog odnosa • neuobičajen iscjedak iz rodnice • bolovei u donjem dijelu trbuha.
Kako se uzima bris za PAPA – test?
Uzimanje brisa za PAPA – test obavlja se tijekom redovitog ginekološkog pregleda i sam postupak je potpuno bezbolan. Testom se uzima mala količina površinskih stanica iz predjela rodnice, vrata maternice i kanala vrata maternice (u vrijeme kada žena nema menstruaciju). Uzorak stanica se zatim šalje u citološki laboratorij gdje se analizira pod mikroskopom.
Značenje rezultata PAPA – testa
Uredan (normalan) nalaz PAPA – testa pokazuje da u brisu vrata maternice nisu pronađene promijenjene stanice ili su te promjene fiziološke. Abnormalan nalaz PAPA – testa ukazuje na prisutnost abnormalnih (promijenjenih) stanica vrata maternice, a u podlozi većine promjena jest prisutnost humanog papiloma virusa, odnosno HPV – infekcija. Abnormalnosti na PAPA – testu uvijek zahtijevaju daljnju dijagnostičku obradu (ponavljanje PAPA – testa, HPV – test, kolposkopiju, mikrobiološke pretrage) te ako su promjene opsežnije i odgovarajuće liječenje.
Procjenjuje se da oko 80 % spolno aktivnih osoba bude zaraženo HPV – om u nekom trenutku svoga života. Zahvaljujući djelovanju imunološkog sustava, u velikog broja zaraženih osoba infekcija HPV – om prolazi sama od sebe i nije ju potrebno liječiti. Međutim, ako do toga ne dođe, važno je naglasiti da specifičan lijek ne postoji, već se liječenje usmjerava na uklanjanje promjena na koži ili sluznici koje nastaju kao posljedica infekcije HPV – om.
Upalne promjene na PAPA – testu
Osim promjena u izgledu i strukturi stanica uzrokovanih humanim papiloma virusom (HPV), PAPA – test može utvrditi i prisutnost upalnih promjena te nekih mikroorganizama kao što su Bacillus vaginalis – pripadnik normalne, zdrave mikrobiote rodnice, Gardnerella vaginalis – uzročnik bakterijske vaginoze, Candida albicans – uzročnik kandidijaze, gljivične infekcije rodnice i dr., što zahtijeva dodatnu mikrobiološku obradu.
Kada pristupiti prvom PAPA – testu?
Prema smjernicama Američkog društva za ginekologiju i porodništvo, žena bi prvom PAPA – testu trebala pristupiti s navršenom 21. godinom ili nakon stupanja u prvi spolni odnos. Postoje li ginekološke smetnje, PAPA – test moguće je napraviti i ženama koje nisu imale penetrirajući spolni odnos. Tada govorimo o tzv. indirektnom PAPA – testu, budući da se bris rodnice uzima neizravno, kroz otvor na djevičnjaku (himenu) koji postoji za istjecanje menstrualne krvi.
Koliko često treba raditi PAPA – test?
U svrhu ranog otkrivanja i liječenja bolesti, potrebno je redovito obavljati preventivne ginekološke preglede, a PAPA – test prema uputi ginekologa ovisno o nalazu i utvrđenom zdravstvenom stanju, što može biti jednom godišnje. Optimalan vremenski razmak između dva PAPA – testa (ako su prethodni PAPA – testovi bili uredni) iznosi tri do pet godina. Interval od tri godine optimalan je u životnoj dobi od 25 do 49 godina, a interval od pet godina optimalan je u životnoj dobi od 50 do 64 godine.
Za očuvanje vlastitog, ali i partnerovog spolnog zdravlja, uz redovite ginekološke preglede i PAPA – test, prevencija raka vrata maternice uključuje i odgovorno spolno ponašanje, zdrav stil života i cijepljenje protiv HPV – a.
Sindrom
Gianotti-Crosti
Vesna Magdić-Jelavić, dr. med. spec. dermatovenerolog
Sindrom Gianotti-Crosti (acrodermatitis papulosa juveniles) je reakcija kože na različite virusne infekcije. Najprije je povezan s virusom hepatitisa B, ali kasnije i drugim virusima (Epstein- Barr virus, koji je danas najčešći uzročnik u cijelom svijetu, zatim citomegalovirus, enetrovirusi, respiratorni sincicijski virus, echo virusi, virus parainfluence, coxackie virusi, pox virus, HIV). Mogu ga uzrokovati i različite bakterije: beta hemolitički streptokok grupe A, Mycobacterium avium, Maycoplasma pneumoniae, Bartonela henselae, Borelia burgdorferi, meningokok. Karakterizira ge pojava mnomorfnog osipa u vidu simetričnih plosnatih papaula ili papulovezikula ružičaste ili crvenkasto-smeđe boje. Promjer promjena je 2 do 5 mm i obično su simetrično distribuirane. Pojedine promjene mogu biti i hemoragične, a neke koalesciraju u veće plakove. Najčešće su smještene na licu, glutealno te na ekstenzornoj strani ekstremiteta dok je trup karakteristično pošteđen. U određenog broja pacijenata zahvaćeni su
samo obrazi. Svrbež je povremeno prisutan. Sluznice nisu zahvaćene. Od sistemskih simptoma može se ponekad pojaviti hepatosplenomegalija te aksilarna ili ingvinalna limfadenopatija. Patogeneza sindroma nije u potpunosti razjašnjena iako postoje brojne teorije. Jedna od teorija pretpostavlja da se radi o IV tipu reakcije preosjetljivosti. Virusne ili bakterijske čestice nisu pronađene u lezijama kože. Po drugoj teoriji se radi o direktnoj interakciji između virusnih antigena i imunokompetentnih stanica kože pri čemu dolazi do stvaranja proinflamatornih citokina i kemokina od strane keratinocita. Sindrom se najčešće javlja kod djece između 6 mjeseci i 12 godina života, posebice kod djece koja imaju atopijski dermatitis. Oko 90% djece su mlađa od 4 godine. Nema spolne niti rasne razlike u pojavnosti bolesti. Često mu prethodi infekcija gornjeg respiratornnog trakta ili imunizacija. Djeca mogu ponekad imati umjereno visoku temperaturu, ali se mogu osjećati i potpuno zdravo. Limfni čvorovi su blago povećani u aksilama i preponama, što može trajati mjesecima. Vrlo rijetko se pojavljuje žutica, čak i kada je sindrom uzrokovan virusom hepatitisa B, ali se može pojaviti povećanje jetre i abnormalni jetreni testovi (transaminaze). Osip traje od 2 do 4 tjedana, ali može potrajati i do 4 mjeseca. Završava ljuštenjem kože. Ukoliko je prisutan virus hepatitisa B potrebno je između 6 mjeseci i 4 godine za potpuni oporavak jetre. Ponekad zaostane kronični hepatitis i dugotrajno virusonoštvo. Samo u rijetkim slučajevim zabilježena je ponovna pojava sindroma Gianotti-Crosti u pojedinca. Nema specifičnih krvnih pretraga za dijagnozu ovog sindroma. Ukoliko je prisutna žutica ili hepatomegalija treba isključiti virus hepatitisa B. Histološka slika je nespecifična te je biopsija kože korisna samo za diferencijalnu dijagnozu drugih bolesti. Specifično liječenje sindroma ne postoji već samo simptomatsko. Lokalno se primjenjuju kortikosteroidne kreme, a peroralno po potrebi antihistaminici u svrhu ublažavanja svrbeža ukoliko je prisutan. Djetetu ne treba ograničavati aktivnosti već postupiti u skladu s njegovim subjektivnim osjećajem. Kada izbije osip dijete više nije zarazno pa ga ne treba isključivati iz zajednice (vrtić, škola). Nije potrebno posebno praćenje oboljelih, osim u slučaju povišenih transaminaza koje treba kontrolirati do normalizacije nalaza.
Ordinacija za dermatologiju i venerologiju Ulica kneza Trpimira 5a, Velika Gorica 01 6214 569, 098 463 646 https://moj-dermatolog.com/
Ziaja Ananas liniju čini 6 neodoljivo sočnih proizvoda za njegu tijela, lica i kose. Zanimljive teksture, anticelulitni i revitalizirajući učinak, energizirajuće i osvježavajuće formule te visok stupanj ugode prilikom nanošenja, glavni su aduti ove linije.
Svi proizvodi su veganski i sadrže do 98% sastojaka prirodnog podrijetla.
Iskušajte osvježavajuće arome ananasa i jedinstvene inovativne teksture poput pilinga za tijelo u formi sorbeta ili gotovo paperjastog mousse-a, koji svakodnevnu skincare rutinu pretvaraju u nezaboravno iskustvo.
Svi proizvodi dostupni su u svim dm i odabranim BIPA prodavaonicama i na „Tvojoj najnježnijoj online trgovini!“, shop.clarusacta.hr po vrlo atraktivnim cijenama.
Mr.sc. Nataša Šunić Vargec, prof.logoped Stručni suradnik na projektu OrdyBee
Utjecaj majke
na rani razvoj govora kod djeteta
Mnogi se pitaju da li postoji kakav utjecaj majke na govor djeteta... naravno.To su pokazala i mnoga istraživanja rane komunikacije između majke i djeteta.
Kroz ta istraživanja došlo se do saznanja da je dijete od rođenja ili neposredno nakon njega orijentirano k stvaranju kontakta i emocionalne ekspresivne interakcije s drugim ljudima. To sve ukazuje na biološku predodređenost djeteta za interakciju.
Koje su karakteristike rane interakcije majka-dijete? Po (Radojković i Golubović, 1998) su: simetrija, sinhronizacija i kontigencija.
Simetrija u interakciji podrazumijeva da su djetetovi kapaciteti pažnje, njegov stil, njegovi prioriteti za primanje i odgovaranje poštovani i da utječu na interakciju. S obzirom na samu nezrelost djeteta, obično je odrasli taj koji započinje interakciju, bira načine komunikacije, odgovoran je za simetriju u interakciji i mora biti u stanju sagledati situaciju iz perspektive djeteta kao i tražiti odgovor od djeteta.
Sinhronizacija podrazumijeva da u razvoju komunikativnih sposobnosti djeteta postoji značajnost odgovora roditelja na signale djeteta. Dijete vrlo brzo nauči da svojim ponašanjem može proizvesti određene efekte, da može kontrolirati određena događanja. Kroz brzi odgovor osobe koja brine o djetetu, a najčešće je to majka, dijete uči da
određene aktivnosti imaju „signalnu vrijednost“. Kao primjer možemo navesti dijete koje plače te majku koja se u tom trenu pojavljuje ili kada dijete guče, a odrasli odgovaraju oduševljenjem. Tako dijete uči da plakanje i gukanje proizvode posebne efekte i da ono može koristiti ove aktivnosti da bi „manipuliralo“ svojom okolinom na određeni način. Zapravo je značajnije što dijete kroz ovakvo iskustvo razvija „motiv za izazivanje efekta“ i stječe uvjerenje da je u stanju izazvati promjene. Da bi dijete razvilo ovakav motiv, neophodno je da njegove aktivnosti budu redovito i brzo potkrepljivane i nagrađivane, u protivnom dijete razvija stav bespomoćnosti, koji je izrazito izražen kod djece u institucijama gdje je briga o djeci rutinska, bezlična i gdje ponašanje djeteta nije praćeno brzim i odgovarajućim odgovorom odrasle osobe. Odsustvo adekvatnih socijalnih odgovora ne omogućuje da dijete nauči komunikativnu vrijednost svog ponašanja. Treće, kontingencija podrazumijeva sposobnost majke da pročita poruku sadržanu u signalima djeteta. Na osnovu reagiranja djeteta na njen odgovor majka uči o uspješnosti ili neuspješnosti svog odgovora. „Dovoljno dobra majka“ po Winnicot-u, je u stanju da stimulaciju učini osobnom, odgovarajućom unutrašnjem stanju djeteta, njegovoj sposobnosti da prima i njegovoj sposobnosti da odgovori. Razvoj takve interakcije između majke i djeteta predstavlja preduvjet
za uspješan razvoj komunikacije uključujući govorno-jezični razvoj. Stoga je vrlo važno poznavanje elemenata i mogućnosti stimulacije interakcije majka-dijete kao i samo rano prepoznavanje poremećaja ovih odnosa u unapređivanju razvoja i sprječavanju poremećaja govorno-jezičnog razvoja.
Važno je napomenuti da su uvjeti koje roditelji daju djetetu za igru, vrlo važni za razvoj govora kod djece. Važno je da dijete ima posebno mjesto za igračke, kao i da roditelj dozvoljava djetetu da se igra na određeni način, primjerice igranje u pijesku, s vodom, da mijesi kolače. Također je vrlo važno da roditelj verbalno izražava svoje zadovoljstvo djetetom, da ga hvali te da ispoljava svoju ljubav i neverbalno (da ga mazi i ljubi). S druge strane, roditelji koji kontroliraju dijete, ali mu se ne obraćaju spontano verbalno ili govore samo kada su pozvani od strane sugovornika, ne djeluju stimulativno na razvoj govora svoje djece. Postoji specifičan način na koji se majke obraćaju djeci. Takav specifičan način obraćanja djeci zove se „majčinski govor“ i uglavnom je poznat kao dječji govor. Odrasli se pojednostavljeno obraćaju djeci, misleći da je njihov govor lako prepoznatljiv i razumljiv. Mnoge majke ne razgovaraju sa svojom djecom na isti način na koji razgovaraju s drugim odraslim osobama. One prilagođavaju svoj način izražavanja kako bi omogućili djetetu da bude u interakciji s njima i da usvaja jezik i uči. Iskazi se pojednostavljuju, naročito u odnosu na gramatiku i značenja. Rečenice su kraće, iskazi su ogrančeni i rečenice se odnose na „ovdje“ i „sada“, fonološki su pojednostavljene, s mnogo više pauza, govor je sporiji te sadrži mnogo više ponavljanja. Značenja su konkretnija i odnose se na situaciju u kojoj se nalaze majka i dijete. Postoji jedan ekspresivan elemenat u majčinskom govoru, što pokazuje upotreba specijalnih riječi ili glasova.To su deminutivne riječi. Neki znanstvenici su zaključili da majke koriste majčinski govor onda kada dijete nije dovoljno zrelo da proizvede bilo koji feedback na pojednostavljenoj razini.
Način govora upućen djetetu postupno se prilagođava kako dijete postaje starije. Zapravo, govor usmjeren djeci je precizno određen s ciljem da se održi u okolnoj buci i pojednostavljen da bi
zadatak otkrivanja značenja riječi i razumijevanja sintaksičke strukture bio lakši. Bitno je napomenuti da je važan sadržaj onoga što se kaže djeci, a ne sama forma. Obično su djeca koja brže razvijaju govor, ona djeca koja su najviše stimulirana i poticana da govore. Djeca koja su imala najbrži jezični razvoj su ona kojoj su majke postavljale mnogo pitanja i ujedno su davale opširne odgovore na njihova pitanja. Možemo zaključiti da sredina koja više komunicira s djetetom, koja koristi bogatiji i sadržajniji rječnik, djeluje stimulativno na govorni i jezični razvoj, jer dijete uči u sredini u kojoj živi. Na kraju možemo zaključiti da odrasli ubrzavaju djetetovo učenje, a time i razvoj i to kroz usklađivanje sadržaja aktivnosti i kroz postupno upoznavanje djeteta s načinom rješavanja problema, prenošenjem informacija i strategija djetetu, kako bi zajedno mogli sudjelovati u aktivnostima. Imitativne vještine, opći mehanizam za učenje jezika, kognitivna svijest usmjeravaju tijek usvajanja jezika kod djece.
LOGOPED - Terapija glasa i govora Belostenčeva 3, Zagreb Mr.sc. Nataša Šunić Vargec, prof.logoped Stručni suradnik na projektu OrdyBee logoped9@gmail.com 091/ 321 9777, 01/ 46 66 222
Mirna i sigurna trudnoća
Trudnoća je poseban period u životu žene. U većini slučajeva nakon početne euforije i sreće pojavljuje se osjećaj zabrinutosti. Upravo kako bi buduća majka bila mirnija
trudnicama se preporučuju određeni pregledi u trudnoći. Pretrage i pregled u trudnoći možemo podijeliti na invazivne i neinvazivne. Neinvazivne pretrage preporučuju se svima, a mogu se izvoditi tijekom cijele trudnoće i ne predstavljaju rizik ni za trudnicu ni za bebu. Test neoBona GenomeWide prenatalni NIPT test koji se provodi se iz majčine krvi, a uspješno procjenjuje rizik od najčešćih trisomija i fetalnih kromosomskih promjena proučavanjem djetetovog DNA. U suradnji sa SYNLAB-om razvijena je najmodernija tehnologija koja ovaj neinvazivni test čini još preciznijim i pouzdanijim. Ne postoji priprema trudnice prije izvođenja ovog testa, dovoljno je na dogovoreni pregled doći bez da ste prethodna 4 sata konzumirali hranu i izvaditi krv. Nalazi stižu unutar samo 7 radnih dana.
Ne postoje ni najmanji rizici za majku i bebu. NeoBona GenomeWide test može se raditi od navršenog 10. tjedna trudnoće, neovisno o tome jeste li zanijeli spontano ili putem medicinski potpomognute oplodnje, za sve jednoplodne ili blizanačke trudnoće. Dodatnu sigurnost trudnici svakako će pružiti informacija da neoBona ima na raspolaganju tim od preko 600 liječnika i genetičara, pa nijedno vaše pitanje neće ostati neodgovoreno. Dok tradicionalni probir može imati oko 10% lažno pozitivnih nalaza, kod neoBona GenomeWide testa je bitno povećana preciznost i točnost, pa je stopa lažno pozitivnih nalaza manja od 0,1% , što bitno smanjuje potrebu za invazivnim pretragama u trudnoći.
Ovaj test može otkriti trisomije 21, 18 i 13, spol fetusa, aberaciju spolnih kromosoma i aneuploidiju/udvostručenje- deleciju na svom autosomima. Postoji li išta ljepše od mirnog i sigurnog uživanja u trudnoći znajući da se SYNLAB pobrinuo za sve ostalo? synlab.hr
3 savjeta
Mateja Novosel, pedagoginja i Yvette Kalaba, psihologinja
kako provesti kvalitetno vrijeme s vašom djecom
Često se uhvate kako u danu nisu proveli ni pola sata kvalitetnog, prisutnog i posvećenog vremena svome djetetu, iako se Hrvatska i dalje nalazi iznad prosjeka po vremenu koje roditelji provode sa svojim djetetom, iako samo oko 22% roditelja izjavljuje da imaju svakodnevno vremena za zajedničku igru s djecom, a čak oko 58% kako uglavnom ima vremena za provođenje zajedničke igre. Roditelji često žude za kvalitetno provedenim vremenom sa svojom djecom. Većinom rastrgani između poslovnih, obiteljskih, partnerskih i roditeljskih obveza imaju osjećaj kako nedovoljno svog vremena posvećuju upravo svojoj djeci. Najčešće su to roditelji mlađe djece, koja se još ne znaju dovoljno dobro izraziti niti su još došla do faze samostalne igre te neizravno traže pažnju svojih roditelja.
Naravno, ne može se za svako provedeno vrijeme reći i da je u potpunosti kvalitetno. Većina tog vremena događa se u nekom međuvremenu između raznih drugih obaveza kao što su vožnja iz vrtića/škole, odlazak po namirnice, obavljanje raznih „sitnica“ po raznim poštanskim i drugim uredima te usputne pošalice između obavljanja kućanskih poslova. Ipak, čak i to vrijeme, koje je naizgled izgubljeno i u nekom usputnom tonu, može biti itekako kvalitetno i u svojem neformalnom i opuštenom tonu čak prirodnije i povezujuće od organiziranog vremena za igru s djetetom. Naravno, uz svjesno zamjećivanje tih sitnih, ali bitnih prilika u svakodnevici. Tako se naprimjer, često spominje kako se roditelji u neka davna vremena (i ne tako davna) nisu igrali sa svojim podmlatkom i nisu se oko toga zabrinjavali kao sadašnji roditelji. No, iako je možda
istina da nisu provodili sate sa djecom na raznim radionicama i u raznim kreativnim pothvatima „samo za dušu“ i obogaćivanje malih umova, uključivali su svoju djecu na puno različitih načina u svakodnevne poslove i komunicirali s njima puno više i svrsishodnije nego što se to na „prvu loptu“ čini.
Iako su obavljala stvarne i njima primjerene (većinom) poslove, za njih je to sve ipak bila jedna vrsta igre i otkrivanja, čime im se gradilo samopouzdanje i odgovornost za neka buduća vremena. Jer, i u današnje vrijeme, čim naumite prestati odmarati i krenuti npr. u pripremanje večere ili popravak slavine u kupaonici najvjerojatnije ćete iza sebe začuti tapkanje malih nožica koje radoznalo proviruju iza vaših leđa, iako netom prije udubljeni u svoju igru koju odlazak u krevet sigurno ne bi tako lako prekinuo. ZAŠTO JE TO TAKO?
Iako imaju punu sobu igračaka, najzanimljivija im je upravo smjesa za muffine i obična žlica kojom će je dovesti do cilja ili uloga malog pomagača u dodavanju potrebnog alata, pa čak i usisivač koji za par godina sigurno neće tako zdušno primiti u ruke. No, iako se to tako čini na prvu, ne dajte se zavarati - jer najbitniju ulogu u toj priči imate VI. Samom svojom pojavom ste već na „pola“ puta riješili bojazan većine roditelja koji ne znaju hoće li će dobro „odraditi“ svoj posao u osmišljavanju kvalitetnog vremena sa svojim djetetom. Da provedeno vrijeme bude što kvalitetnije donosimo par savjeta što i kako činiti da bi to vrijeme ostalo u najljepšem sjećanju i vama i vašem mališanu.
BUDITE PRISUTNI!
samom svojoj pojavom započeli ste zbližavanje i povezivanje s djetetom. No, pod ovim ne mislimo samo da budete tamo, nego da zaista, duhom i umom budete u toj igri s vašim djetetom. Pokušajte se uživiti, bilo da vi predvodite nekom igrom, podučavate svog mališana kako praviti najbolje palačinke, pronaći gusarsko blago ili jednostavno uživate u sviranju „zračnih“ gitara i drugih instrumenata, vaš entuzijazam u kombinaciji s opuštenošću i prepuštenosti trenutku je ono što će taj trenutak učiniti vrijedim pamećanja.
OSLUŠKUJTE SVOJE DIJETE
Roditelji većinom misle kako bi baš oni trebali „organizirati“ vrijeme sa svojim djetetom. Iako je roditelj taj koji je voditelj svoga djeteta u odgoju, u igri bi se trebao uključiti kao ravnopravni sudionik (ne nadređeni) i dopustiti djetetu da predvodi aktivnost. Time se djeca mogu na lakši način izraziti i osjećati se odgovornijima, razvijaju svoje samopouzdanje, a uče se i ravnopravnom odnosu te kako na pravilan način iskazati svoje želje. Naravno, roditelj je tu sudionik i ima pravo dodavati sugestije i nadograditi igru svoga djeteta te mu kroz igru pokazati najbolje načine reagiranja u sličnim situacijama u interakciji s drugom djecom. Takve izmjene igre trebaju biti prvenstveno prihvaćene od djeteta, a primjeri raznih prihvatljivih modela ponašanja bi trebali ostati samo prikaz koji će dijete s vremenom naučiti modelirati. Ova sloboda u igri (i u odabiru i načinu) dopušta djetetu da jasno izrazi svoje preferencije, „dokaže se“ svojim roditeljima i gradi svoje samopouzdanje kada je njihov način prihvaćen i uvažen od strane roditelja. Na našim „JUPI“ radionicama se često događa da aktivnosti u dvije različite grupe djece mogu biti potpuno različite iako se radi o djeci iste dobi. To se događa zbog različitih preferencija djece pa se tako na pojedinim grupama rade više kreativne i vježbe fine motorike, dok je na drugima naglasak na razvoju motoričke spretnosti ili verbalnog razvoja djece. Iako se trudimo uključiti sve vrste aktivnosti, prednost dajemo onoj koju u grupi osjećamo kao primarnu želju sve djece.
ZABAVITE SE!
Iako smo gore već spomenuli da trebate biti prisutni u igri, sam trud, ako je lažan bit će brzo primjećen od strane najmlađih, a vaše stajanje sa strane i nagovaranje na uključivanje djeteta neće uroditi plodom. Također, redovito pretvaranje uživanja (osim stvarnog uživanja u druženju s djetetom) u aktivnosti dovest će i do vašeg stvarnog zamora, a cilj nije tako nešto samo „odraditi“ nego da se i vi zaista i zabavite i opustite. Odrasli često zaboravljaju kako su potrebne male stvari da si razbiju svakodnevicu i jednostavno se prepuste trenutku i uživaju. Pokušajte se sjetiti što vas je ili vas još uvijek jako veseli i podijelite to sa svojim djetetom, aktivno provodeći aktivnost (pa makar to bio i samo običan ples). Gledajući vas kako istinski uživate u nečemu, činimo i našu djecu pozitivnijom te spremnijom za uključivanje u razne aktivnosti, dajući im podršku i gradeći njihovo samopouzdanje.
Centar za osobni i profesionalni razvoj „Sreća“ Bartolovo 10, Rijeka www.centarsreca.hr www.facebook.com/CentarSreca www.instagram.com/centar.sreca_hr
