Marija Marić Baković, Miran Palčok, Marko Rogošić

Ružica Barišić

Marija Marić Baković Miran Palčok Marko Rogošić Obnova groba biskupa fra Augustina Miletića u Rapovinama kraj Livna

OBNOVA GROBA BISKUPA FRA AUGUSTINA MILETIĆA U RAPOVINAMA KRAJ LIVNA

Marija Marić Baković Franjevački muzej i galerija Gorica – Livno Gorička cesta b. b., 80101 Livno marija.maric.b@gmail.com

Miran Palčok Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Stjepana Gunjače b.b., 21000 Split mirsvama58@yahoo.com

Marko Rogošić Palmotićeva 5, 21000 Split markorogosic@gmail.com UDK: 7.025.3/.4(497.6Livno) Stručni rad Primljeno: 11. I. 2021. Prihvaćeno: 28. V. 2021.

Na groblju u Rapovinama nalazi se grob biskupa fra Augustina Miletića, na koji je pobožni katolički puk hodočastio kao sveto mjesto odmah nakon biskupove smrti 1831. godine.

Nakon 50 godina tijelo je preneseno u samostansku crkvu na Gorici kraj Livna pa je grobnica zapostavljena i s vremenom je propadala. Zbog važnosti i cijenjenosti biskupa Miletića u vjerskom i kulturnom životu Livna i čitave Bosne, 2018. godine poduzeti su radovi na obnovi grobnice.1

Ključne riječi: groblje u Rapovinama, biskup fra Augustin Miletić, livanjski klesari XIX. stoljeća, obnova grobnice

Uvod

Pri vrhu sjeverne, blage, padine brijega iznad sela Rapovine smješteno je groblje s najdužim1 kontinuitetom ukapanja u livanjskome kraju (sl. 1). Groblje se možda počelo formirati već potkraj IX. stoljeća oko predromaničke crkve sv. Petra, čiji se ostatci nalaze po sredini aktualnoga groblja, premda

1 U organizaciji Franjevačkoga muzeja i galerije Gorica – Livno i samostana sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu tijekom rujna i listopada 2018. godine izvedeni su radovi na obnovi grobnice. dosadašnja istraživanja to ne mogu potvrditi.2 Najstariji dosad istraženi grobovi su iz XIV. stoljeća. Istraženi grobovi raspoređeni su u unutrašnjosti crkve te uz njezine vanjske zidove. Grobovi oko crkve bili su raspoređeni u redovima koji su se pružali od sjevera prema jugu djelomično prateći prirodan nagib terena.

2 Arheološka istraživanja pod vodstvom arheologinje

Marije Marić Baković provedena su u organizaciji

Franjevačkoga muzeja i galerije Gorica – Livno od 2010. do 2013. godine i pritom su pronađeni ostatci crkve. Više o istraživanjima u Marić Baković, 2012, 61-72. i Marić

Baković, 2014, 33-62.

Velik dio kasnosrednjovjekovnoga groblja poslije je dislociran novovjekovnim grobovima. Nakon rušenja i konačna napuštanja crkve potkraj XVII. stoljeća groblje se postupno proširilo na njezine ostatke, posebno od prve polovine XIX. stoljeća. U Rapovinama je groblje s višekratnim i dugotrajnim pokapanjem, a upravo su najdojmljiviji grobovi s kompozitnim sarkofazima i velikim monolitnim križevima koji su rađeni u XIX. stoljeću za bogate livanjske katoličke obitelji. Sarkofazi nisu rađeni, kako je to uobičajeno, od jednoga bloka kamena, već su sastavljeni od postolja, stranica spojenih željeznim klamfama i poklopnice. Ovako izvedene grobnice obilježje su livanjskih klesara (sl. 2, 3).3 Najpoznatiji livanjski klesari u XIX. stoljeću bili su braća Mate i Jozo Radnić (Baje) te Jakov Petro i Marko Matić Jurica.

Na skici broj 1 označeno je nekoliko grobova čiji križevi imaju slična stilska obilježja (T. 1).4 Najstariji su spomenici pod brojem 1 i 2 iz 1822. godine. Spomenik pod brojem 3 seže iz 1831., pod broj 4 iz 1833., na grobu pod brojem 5 piše da je Jakov Milardović umro 1844., a da su grob učinili Jakov Petro i Marko Matić 1848. godine. Spomenik pod brojem 6 napravljen je 12 godina

3 Zanimljivo je da su se u antičko doba u livanjskome kraju radili nadgrobni spomenici, osteoteke, sastavljeni od kamenih ploča po sličnu sustavu, premda drukčijega oblika, kao što su ovi sarkofazi. Od muljike je moguće napraviti sarkofag, izdubljen kameni sanduk, što dokazuje jedan takav pronađen kraj Posušja. Livanjski klesari, koji su bili sposobni napraviti monumentalne nadgrobne križeve, mogli su napraviti i uobičajen sarkofag. Izrada sastavljena sarkofaga je lakša i jeftinija, a i lakše je izvaditi zdrav kamen za napraviti ploču nego za sanduk. Unatoč nedostatku kamenoklesarske tradicije livanjski klesari su, zahvaljujući svojoj darovitosti i marljivosti, uspjeli napraviti ovakvo monumentalne kamene spomenike. Na dojmljivu, predivnu, ljupku oltaru u crkvi Bezgrješnoga začeća u Vidošima kraj Livna stoji natpis koji potvrđuje ovo zapažanje: KOI ZANAT NIJ UČIO, NITI SLOVA

POZNAVAO / ALI LJUBAV BOŽJE MATI NJEMU

ZNANJE HOTI DATI / DA DOVRŠI OVO DILO,

MAJKI BOŽJOJ VELE MILO. MATE RADNIĆ=BAJA.

G.G. 1870. 4 Križevi su jednostavna oblika, čiji krakovi završavaju ravnim plohama. Ploha na kojoj je natpis uokvirena je dvoprutom i do nje ispupčenom zaobljenom bordurom.

Stipo Manđeralo ove grobnice pripisuje Jakovu Petri i

Marku Matiću. (Manđeralo, 1987, 22-60, 75-81) nakon smrti pokojnika (Petar Sučić – 16. aprila G. G. 1841. / grob učinjen 23. aprila 1853.).

Klesar Mate Radnić rođen je između 1815. i 1819., brat mu Jozo 1830., Jakov Petro 1816., a Marko Matić 1820. godine.5 Oni nisu mogli napraviti nijedan od spomenika koje smo označili brojevima 1 do 4. Kad su radili spomenik pod brojem 5, Jakov Petro imao je 32, a Marko Martić 28 godina i tada su sigurno već bili iskusni klesari.6 Stoga ne znamo sigurno tko je započeo raditi ovakve grobnice i od koga su klesari njihove generacije, koji su usavršili formu, naučili raditi ove monumentalne nagrobne spomenike. Možda je to bio upravo Mijo Miško Radnić Bajo (1787./?/ – 1847) iz Rapovina, otac Mate i Joze, koji je također bio klesar.7

Grob biskupa fra Augustina Miletića

Ovoj vrsti monumentalnih nadgrobnih spomenika sa sarkofagom i križem pripada i grob biskupa fra Augustina Miletića. Uz Miletićev nalazio se grob fra Franje Ivekića bez sarkofaga i sa znatno manjim, ali skladno oblikovanim križem.8 Njihovi su grobovi, za razliku od ostalih koji su orijentirani istokzapad, okrenuti u smjeru sjever-jug (sl. 4).

Biskup fra Augustin Miletić rođen je u Fojnici 16. veljače 1763. godine.9 Pučku izobrazbu dobio je u fojničkom samostanu,

5 Manđeralo, 1987, 22-60, 75-80. 6 Iz dvaju je natpisa vidljivo da su grobnice rađene nekoliko godina (četiri i čak 12 godina) nakon smrti pokojnika.

Za izradu onih najranijih spomenuti su klesari premladi premda su mogli biti šegrti nekom starijem majstoru. 7 Bilješku nam je ustupio profesor Stipo Manđeralo iz

Livna. 8 Fra Franjo (Ivan) Iveka (Ivekić) rođen je 9. siječnja 1796. u Varcar Vakufu (danas Mrkonjić Grad). U franjevački red primljen je u Fojnici 7. siječnja 1813., a nakon godinu dana položio je svečane zavjete. Od 1819. službovao je u livanjskome kraju. Preminuo je na Gorici kraj Livna kao mjesni kapelan 28. ožujka 1853. u 57. godini života i 41. godini redovništva. Nakon početka gradnje samostana sv. Petra i Pavla na Gorici (1854. godine), livanjski se fratri pokapaju na katoličkom groblju Gorica kod Livna. 9 Kovačić, 1991, 255; Barun, 1998, 44.

Sl. 1. Pogled na Livno s groblja u Rapovinama (foto: M. Palčok)

a filozofsko-teološki studij završio je u Italiji. Bio je predavač filozofije u Bresci i teologije u Padovi. Papa Pio VII. imenovao ga je 1803. godine biskupom i pomoćnikom, s pravom nasljedstva, vikaru apostolskoga Vikarijata u otomanskoj Bosni biskupu fra Grgi Hiljiću Varešaninu. Nakon smrti biskupa Hiljića Varešanina 1813. godine preuzeo je upravu Vikarijatom. Zbog svoje krjeposti, poniznosti, milosrdnosti i odlučnosti bio je omiljen u puku i među svećenstvom. Bio je vrstan propovjednik. Redovito je posjećivao župe Vikarijata dijeleći sakramente te podučavajući i puk i kler. Umro je na kanonskom pohodu livanjskim vjernicima 1831. godine. Vijest o njegovoj smrti bolno je odjeknula ne samo diljem vikarijata nego i šire. Gvardijan i franjevci fojničkoga samostana došli su po biskupovo tijelo da bi ga pokopali u pripremljenu grobnicu svoga samostana, ali je odlučnošću livanjskoga puka i fratara pokopan na groblju u Rapovinama. Vjernici su odmah počeli pohoditi grob, obilaziti oko njega i od biskupa tražiti zagovor kod Boga. S groba su odnosili zemlju i kamenje. Kad je napravljena grobnica, pobožni su hodočasnici grebali pokrovnu ploču sarkofaga i sakupljali prah te su moleći se urezivali u stranice sarkofaga križeve i drugo znakovlje.10

Pedeset godina nakon smrti 25. rujna 1881. godine posmrtni ostatci biskupa Miletića svečano su preneseni u toranj samostanske crkve sv. Petra i Pavla na Gorici kod Livna gdje su puku bili nedostupni pa se mjesto štovanja biskupa u tornju nije nastavilo. Hodočašće na grob u Rapovinama počelo je jenjavati, ali se ipak održalo, u znatno manjoj mjeri, do sredine XX. stoljeća.11

Arheološka istaživanja potvrdila su navode iz kronika Franjevačkog samostana na Gorici

10 Ne zna se točno kada je grobnica napravljena. Biskup je umro 18. srpnja 1831. godine. Ako se odmah krenulo u gradnju grobnice, za njezinu je izradu trebalo i nekoliko mjeseci. To je moglo biti brže gotovo jedino ako je klesar imao gotove sve ili dio elemenata za neku drugu grobnicu pa ih je prenamijenio. 11 Dok smo radili na obnovi grobnice, imali smo prilike od nekolicine ljudi čuti kako se oni sjećaju da se grob još uvijek pohodio. Jedna gospođa, stara sedamdesetak godina, rekla nam je: Kad ga je bolilo, moj bi otac došao na grob moliti se.

da je biskup Miletić pokopan kod sv. Petra u Rapovinama. Uistinu, grob mu se nalazi zapadno od crkve, uz samo pročelje. Ispod groba nisu nađeni stariji grobovi niti ikakvi drugi nalazi dok je grob fra Frane Ivekića, koji se nalazio malo istočnije i bliže crkvi, presjekao dva kasnosrednjovjekovna groba. U kamenoj konstrukciji Miletićeva groba pronađen je kameni ulomak crkvenoga namještaja predromaničke crkve (sl. 5a). Sarkofag Miletićeva groba utonuo je u zemlju te mu je bila vidljiva samo poklopnica i istočna strana. Južna je strana zatrpana kao i zapadna, a uz nju je napravljena suvremena grobnica.12 Poklopnica je okrenuta naopako, razbijena je u više komada i oljuštena joj je površina. Između križa i sarkofaga zatečen je panj stabla koje je dodatno oštetilo sarkofag i uzrokovalo nagnuće križa prema sjeveru i istoku. Sve vidljive površine pokrivene su kalcitom, mahovinom i lišajem pa je umanjena čitkost teksta i ukrasa na grobnici (T. 2).

Zahvaljujući arheološkom iskopavanju, svi su elementi grobnice postali dostupni te ih je trebalo izmjestiti da bi se mogla pripremiti podloga za ponovnu montažu sarkofaga.13 Utvrđena je prvobitna visina sarkofaga, u odnosu na križ, pa je na dobro pripremljenoj zemljanoj napravljena armiranobetonska podloga koja može podnijeti težinu sarkofaga bez bojazni da će on ponovno utonuti.14

12 Utonuće sarkofaga možebitno se dogodilo kao posljedica premještanja biskupovih posmrtnih ostataka. Tom se prilikom moralo kopati do rake. Nakon toga zemlja je bila mekša pa je sarkofag zbog svoje težine utonuo pri čem su mu pukle bočna i poklopna ploča. 13 Sve pripremne i teže radove, demontiranje i montiranje, iskope i betoniranje uradili su djelatnici komunalnoga poduzeća iz Livna: Branko Mađar, Miran Grgić, Nithad

Bukvić,Vlatko Mišić, Marijo Pelivan te im još jednom zahvaljujemo. 14 Sveukupna težina sarkofaga procijenjena je na oko dvije tone.

Restauratorski radovi

Sl. 2. Konstrukcija antičkoga sanduka

(crtež: M. Palčok)

Sl. 3. Konstrukcija sanduka iz XIX. stoljeća

(foto: M. Palčok)

Paralelno s tehničkim radovima na obnovi grobnice tekli su i restauratorski radovi.15 Prije početka radova napravljena su probna ispitivanja da bi se utvrdilo kojim sredstvima

15 Restauratorske radove izveli su Marko Rogošić, Miran

Palčok, restauratori iz Splita, i Josip Križan, apsolvent arheologije iz Livna.

Sl. 4. Smještaj Miletićeva i Ivekićeva groba (foto: M. Palčok)

uklanjati naslage nečistoće.16 Cijela grobnica, križ i sarkofag, napravljeni su od muljike pa se zbog njezinih karakteristika nisu mogli koristiti načini i sredstva koji se koriste u radu s vapnencima ili mramorima (T. 3 i 4).17

Muljika ili milj(i)ka – jedni kažu muljika, a jedni miljka – glineni je lapor (Mergel): požutkast i mek je kamen; može se lako i lijepo tesati i rezati, samo ga treba prokušati na suncu i snijegu, jer će

16 Najbolje se pokazao (proba 1. - 21. rujna 2018.)

ALGANET, deterdžent topiv u vodi, namijenjen čišćenju algi, plijesni, mahovine, humusa i prirodnih mrlja uzrokovanih biljem i drvećem. Sadrži natrijev hipoklorit.

Proizvođač Stone care Europe, Italija. 17 Muljika je mek laporast kamen i za njegovo se čišćenje ne može koristiti pranje pod tlakom niti četkanje, što je kod čišćenja drugih vrsta kamenja uobičajen postupak.

Također, i kod uporabe kemijskih sredstava zbog poroznosti i osjetljivosti muljike postupak treba drukčije provoditi. jedan komad ostati za vjekove, a drugi će se za prve zime početi ljuštiti i respadati.18

Kratkotrajna premazivanja malih površina otopinom i potom brza i obilna ispiranja pokazala su se najučinkovitijima. Postupci su se višekratno ponavljali jer se nije željela povećavati koncentracija kemijskoga sredstva.

18 Hoffer, 1897, 411.

Osim u Glamoču, naziv „muljika“je bila u uporabi još u

Livnu, Tomislavgradu, Bugojnu i Travniku. Južnije, oko

Posušja i Mostara, ili istočnije oko Foče, ova kamen je u narodu poznat pod nazivom „miljevina“. (Šaravanja, 2017, 25)

Muljika spada u skupinu jezerskih ili slatkovodnih sitnozrnih laporastih vapnenaca. Veličina zrna odgovara prašinastoj, moguće i muljevitoj frakciji. Rezana površina je glatka i na njoj se uočavaju milimetarske pore te je kamen dosta porozan. Po primanju vlage teško se suši pa je nepostojan na smrzavanje. Niske je čvrstoće i slabo otporan na habanje. Zapreminska mu je masa cca 1840 kg/m3. S vremenom površina izvađena kamena postaje stabilnija, čvršća i otpornija.

Sl. 5. i 5a. Srednjovjekovni ulomak u konstrukciji biskupova groba

(foto: M. Marić Baković, Z. Alajbeg)

To je bio dugotrajniji, ali i daleko sigurniji postupak. Naslage koje se i nakon višekratnih tretmana nisu dale otkloniti trebalo je ukloniti mehanički skalpelima. Nakon što su križ i svi dijelovi sarkofaga očišćeni, a oni puknuti zalijepljeni, očišćen je i križ nad grobom fra Frane Ivekića.19 Čišćenjem su ukrasi, slova i grafiti, postali čitkiji, a otkriveni su i neki novi dosad nevidljivi podatci (sl. 6 i 7).

Na južnoj strani križa iznad groba biskupa Miletića, okrenutoj sarkofagu, nalazi se nadgrobni natpis koji je čišćenjem došao do izražaja.20 Natpis je rađen po dobru predlošku napisanu rimskom kapitalom, ali nije tako dobro urezan na natpisno polje. Muljika je mekana pa slova nisu klesana već urezana, rezbarena, kao u drvu.21 Zadnje dvije riječi, tj. mjesec i godina smrti, nisu završene samo su

19 Križ nad Ivekićevim grobom znatno je manji, napravljen je također od muljike i rad je dobrog klesara. Skladni ukrasi i bordura jasno su i uredno izvedeni kao i slova koja su vješto i znalački uklesana. Ovaj je klesar učio zanat na tvrđem kamenu, na vapnencu, dok se oni majstori koji rade uglavnom s muljikom koriste drvorezbarskom tehnikom. 20 Na drugim križevima na groblju u Rapovinama natpis je okrenut na suprotnu stranu od križa, a ne prema sarkofagu kao kod Miletićeva i Ivekićeva groba. 21 Tehnikom klesanja lakše je kontrolirati dlijeto koje udarcem čekića zasijeca površinu kamena i ostavlja jasan, oštar i ravan trag. Trag alata kojim su dubljena slova je od drvorezbarskoga dlijeta. U kamenoklesarstvu takav alat nije poznat. ugrebane po površini kamena.22 Tekst je na latinskome jeziku i glasi (sl. 8):

D. O. M. / IN HOC SARCO/PHAGO GLORI/OSAE RESURTIONIS DIEM PRAE/ STOLATUR CORPUS ILLMI AC / RMI DNI F / AUGUSTINI MILLE/TICH A FOJNICZA EPPI DAULIEN/SIS ET VICARII APOSTOL IN BOSNIA / OBIIT DIE XVIII IULII MDCCCXXXI.23

Nakon čišćenja postao je čitak i ugravirani potpis na sjevernoj strani križa: Niko Franić

22 Južna strana križa, na kojem je natpisno polje, obrubljena je jednostavnom ispupčenom, zaobljenom bordurom širokom 3 cm koja je za isto toliko udaljena od ruba koji prati svom dužinom. Slova početka natpisa (D. O. M.) visoka su 7 cm, od prvog do šestoga retka visoka su 6 cm, u sedmome retku su 4,5, a u osmom 4 centimetra.

Sjeverna strana križa nešto je bogatije ukrašena, rub krakova prati dvopruta bordura širine 3 cm i ispupčena zaobljena bordura širine 2,5 cm dok je najduži nosivi krak bio ukrašen stiliziranim poluelipsastim listovima.

Oni su loše očuvani jer su bridovi oštećeni. Vjerojatno su ih oštetili vjernici koji su hodočasteći na grob, obijali i grebli njegove dijelove. 23 D(eo) O(ptimo) M(aximo) /In hoc sarco/phago glori/osae resur(ec)tions diem prae/stolatur corpus ill(u)m(n)i ac / r(everendissi)mi d(omi)ni f(ratris) / Augustini Mille/tich a Fojnicza ep(isco)pi Daulien/sis et vicarii apostol(ici) in

Bosnia / Obiit die XVIII. iulii MDCCCXXXI. [U slavu]

P(redobrog) S(vemogućeg) B(oga) / U ovom grobu / dan preslavnog uskr(sn)uća išče/kuje tijelo presvijetloga i / poštovanog gospodina, brata / Augustina Mile/tića

Fojničanina, biskupa daulien/skog i apostol(skog) vikara u Bosni / preminu dana 18. srpnja 1831.

p(iso) 1850. 24 Tu je i zagonetni antropomorfni prikaz, a dio takva prikaza nalazi se i na stranici sarkofaga. Pri dnu sjeverne strane u reljefu je prikazan šiljat luk, znak sličan kao što je na grobnici broj 5. Na zapadnoj strani nalaze se nedešifrirani znaci koji nalikuju naopaku slovu E (T. 5).

Na gornjim plohama stranica sarkofaga urezan je natpis na hrvatskome jeziku koji glasi: [...]VĎ OPOÇIVA TILO PȒSTLOGA GOS. OTCZA AUGUSTINA MILLETICHA BISKUPA DAULIE I NAM =STNIKA APOSŤSGA U BOSNI REDA SO. F. ZASPA NA XVIII S[...] MDCCCXXXI.25

Tekst je dijelom oštećen, okrenut je prema gledatelju, počinje na zapadnoj ploči, teče uokolo i završava na sjevernoj ploči, uz križ, na kojoj je rimskim brojevima upisana godina smrti (T. 6).

Čišćenjem su postali vidljivi mnogi grafiti koji pokrivaju stranice sarkofaga. Mnoštvo je raznolikih križeva koji nas svojom slikovitošću podsjećaju na bogatstvo narodnoga (pučkoga) izričaja pobožnosti. Mnoge od ovih motiva susretali smo izvezenima, ucrtanima ili izrezbarenima na različitim tradicijskim predmetima, ali i na tetovažama kod katolkinja u Bosni i Hercegovini. Neki su nam prikazi nejasni kao, primjerice, nizovi različito postavljenih latiničnih slova ili mreža vodoravnih i okomitih linija na južnoj ploči. Tu se mogu pribrojiti mnoge male začudne kompozicije koje se ponegdje isprepliću, negdje im se od istrošenosti gubi trag, ali svaki potez budi radoznalost i uvlači nas u muku i čežnju molitelja dok je klečao pred grobnom pločom zazivajući biskupa Miletića za pomoć i milost kod Gospodina Boga (T. 7 i 8).

24 To je upisao fra Nikola Franić (1820 – 1897). (Mađeralo, 2013, 236) 25 [O]vd(i) otpoçiva tilo pr(i)s(vi)tloga gosp(odina) otcza

Augustina Milleticha, biskupa Daulie i nam[i]stnika apost[ol]skoga u Bosni, reda s[vetog] o[ca] F[rane]. Zaspa na 18. s[rpnja] 1831. Sl. 6. Križ fra F. Ivekića prije čišćenja

(foto: M. Palčok)

Sl. 7. Križ fra F. Ivekića nakon čišćenja

(foto: M. Rogošić)

Sl. 8. Natpis na biskupovu križu

(foto: M. Palčok)

Kad su svi dijelovi sarkofaga i križ bili očišćeni, trebalo ih je ponovno sastaviti u cjelinu. Najprije je trebalo uspraviti križ koji je bio dosta nagnut prema sjeveru i nešto manje ka zapadu. Napravljen je iskop okolo križa te kad je doveden u pravi položaj, zabetoniran je prsten koji će spriječiti ponovno naginjanje. Potom je postavljeno postolje i stranice sarkofaga koje su učvršćene novim klamfama. Staru poklopnicu zbog oštećenosti nije bilo moguće ponovno upotrijebiti. Kako bi se omogućilo čitanje teksta na gornjim plohama stranica sarkofaga, projektirala se nova poklopnica. Za njezin oblik uzimani su elementi s nekih okolnih poklopnica koji su prilagođeni novim potrebama. Unutar sarkofaga napravljen je zid koji je neznatno viši od njegovih stranica tako da poklopnica ne naliježe na stranice sarkofaga i ne opterećuje ih (T. 9).

Muljika, materijal od kojeg je napravljena grobnica biskupa Miletića, mekan je i osjetljiv kamen i ubuduće će trebati posvetiti više pozornosti održavanju ovoga vrijednoga spomenika vjerske, umjetničke i kulturne baštine.

Arheološki ostatci i stare grobnice na groblju u Rapovinama prepoznati su kao spomenici nacionalnoga značaja te su uvedeni u registar zaštićenih spomenika kulture. To bi mnogima trebao biti dovoljan poticaj za dodatan trud kako bi i ostali spomenici na groblju u Rapovinama dobili tretman kakav zaslužuju. Budući nas naraštaji obvezuju da obnovimo, održavamo i sačuvamo ono što su naraštaji prije nas stvorili. To umjesto nas neće napraviti nitko.

Literatura

Barun 1988

Barun, B. J. Dušobrižnički rad biskupa fra Augustina Miletića (1763.-1831.), Novigrad 1988.

Hajderović, Brkić, Šerifović 2016

Hajderović, I., Brkić, E., Šerifović, E. Mogućnost upotrebe jezerskih krečnjaka neogene starosti sa područja Bosne i Hercegovine kao arhitektonskograđevinskog kamena, Zbornik radova udruge Zvuk kamena, br. 3, Posušje 2016, 42-66.

Hoffer 1897

Hoffer, A. Zlato i druge rude u travničkom kotaru, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, sv. 3, Sarajevo 1897, 411-423.

Kovačić 1991

Kovačić, A. S. Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Prilog povijesti hrvatske književnosti i kulture, Sarajevo 1991.

Marić Baković 2012

Marić Baković, M. Izvješće o rezultatima prve sezone arheološkog iskopavanja na katoličkom groblju u Rapovinama kraj Livna, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 39, Split 2012, 61-72.

Marić Baković 2014

Marić Baković, M. Ranosrednjovjekovna crkva Beati Petri Apostoli u Rapovinama kraj Livna i rezultati arheoloških istraživanja, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 41, Split 2014, 33-62.

Manđeralo 1987

Manđeralo, S. Gospodari kamena, Livanjsko klesarstvo devetnaestog stoljeća, Livno – Sarajevo 1987.

Manđeralo 2013

Manđeralo, S. Se leži Radovan, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 40, Split 2013, 235-242.

Šaravanja 2017

Šaravanja, K. Gradnja kamenom u BiH s posebnim osvrtom na arhitektonsko-konstruktivne vrijednosti kamena tenelija i miljevina/muljika, Zbornik Građevinskog fakulteta u Mostaru, br. 13, Mostar 2017, 12-39.

Šaravanja, Popić, Marić, Radić Kustura 2018

Šaravanja, K., Popić, D., Marić, T., Radić Kustura, J. Analiza raspoloživih rezultata ispitivanja kamena „Tenelija“, Građeviski fakultet u Mostaru, posebno izdanje, Mostar 2018, 245-273.

Restoration of the Tomb of Bishop Fr Augustin Miletić in Rapovine near Livno

Keywords: cemetery in Rapovine, Bishop Fr Augustin Miletić, stonemasons of Livno of the XIX century, tomb restoration

At the top of the hill above the village Rapovine near Livno is a cemetery with the longest continuity of burial in the Livno area. The oldest graves excavated so far date from the XIV century, but the cemetery is perhaps even older given that a pre-Romanesque church of St Peter existed here already at the end of the IX century. In a cemetery with multiple and long burials, the most impressive are the graves with composite sarcophagi and large monolithic crosses made for wealthy Catholic families of Livno in the XIX century. Tombs built in this way are a feature of the stonemasons of Livno. One of them is the tomb of Bishop Fr Augustin Miletić.

Bishop Fr Augustin Miletić was born in Fojnica in 1763. He completed his philosophical and theological studies in Italy. He was a lecturer of philosophy in Bresca and of theology in Padua. Pope Pius VII appointed him bishop in 1803, and in 1813 he became vicar of the Apostolic Vicariate in Ottoman Bosnia. He was beloved among people and among clergy. He died on a canonical visit to the faithful of Livno in 1831. At the request of the people and friars of Livno, he was buried in the cemetery in Rapovine. The faithful immediately began to visit the tomb, to walk around it and ask the Bishop for intercession with God. They took earth and stones from the grave. When the tomb was built, pious pilgrims scratched the cover plate of the sarcophagus and collected the dust, and in prayer they engraved crosses and other symbols onto the sides of the sarcophagus. Fifty years after his death, September 25, 1881, the remains of Bishop Miletić were ceremoniously transferred to the tower of the monastery church of St Peter and St Paul in Gorica near Livno, where they were inaccessible to the people, so the place of worship of the bishop did not continue in the tower. Pilgrimage to the tomb began to wane, and lasted, to a much lesser extent, until the middle of the XX century. The tomb collapsed over time, sank into the ground, with only the cover and the eastern side visible. The southern side is buried, as well as the western side where a contemporary grave was built. The cover is turned upside down, broken into several pieces, and the surface is scaled. Between the cross and the sarcophagus is a tree stump that has further damaged the sarcophagus and caused the cross to lean towards the north and the east. All visible surfaces are covered with calcite, moss, and lichen. During September and October 2018, the tomb was restored in the organisation of the Franciscan Museum and Gallery Gorica – Livno and the Monastery of St Peter and St. Paul in Gorica in Livno.

The entire tomb, cross and sarcophagus are made of muljika, a soft marlstone, and because of its characteristics, the ways and means used in limestone or marble work could not be used. Short-term coating of small surfaces with a solution, followed by fast and abundant rinsing proved the most effective. Procedures were repeated multiple times, in order to avoid the increase in the concentration of the chemical agent. The sediments that persisted even after multiple treatments were necessarily removed with mechanical scalpels.

When all parts of the sarcophagus and the cross were cleaned, they were reassembled, however with reinforcements in order to avoid repeated sinking or breaking of the construction. Muljika, the material from which the tomb of Bishop Miletić was made, is a soft and sensitive stone, which is why more attention in the preservation of this valuable monument of religious, artistic and cultural heritage will be required.

Archaeological remains and old tombs in the cemetery in Rapovine are recognised as monuments of national significance and have been entered into the register of protected cultural monuments.

This should be a sufficient incentive to many for additional efforts in order to provide other valuable monuments in the cemetery in Rapovine the treatment that they deserve.

1 2

3 4 5

6 7 8

T. 1. Križevi sličnih stilskih obilježja (1. razmještaj grobova, 2. ukrasna bordura, 3. grobnica biskupa Miletića, 4. grobnica 1, 5. grobnica 2, 6. grobnice 3 i 4, 7. grobnica 5, 8. grobnica 6

(crtež i foto: M. Palčok)