21 minute read
Miran Palčok
Advertisement
Miran Palčok Požeška 4 21000 Split mirsvama58@yahoo.com UDK: 39+902](497.6) Pregledni rad Primljeno: 11. XII. 2015. Prihvaćeno: 6. XII. 2016.
Prikazi pijetla s područja Livna, opisani u ovome radu, nastali su u razdoblju od ranokršćanskih vremena do danas. Izrađivani su različitim tehnikama i različitih su oblika, a povezuju se s ostatcima kulta pijetla na ovome području.
Ključne riječi: pijetao, kult, krovni pijetao, zidnjak, stećak, Livno
Pijetao
Obični domaći.1 Mala životinja čiji je kult postojao na svim prostorima i u svim vremenima. Važna je i raznolika bila njegova uloga.2 Danas, barem u našim krajevima, kult pijetla uglavnom je zaboravljen premda su tragovi njegova postojanja još vidljivi.
1 Pijetao obični (Gallus gallus domesticus) podrijetlom je iz jugoistočne Azije. 2 Starim Sirijcima i Egipćanima pijetao je simbol Sunca jer vidi i najavljuje zvijezdu dana prije nego svane.
Analogno tomu je i simbol boga vatre. U Grčkoj je pijetao imao raznoliku simboliku. Vezuje ga se s bogom sunca Apolonom, ali i s lunarnim božicama Letom i
Artemidom. Borbena osobina mu je poveznica s Aresom,
Marsom, Atenom s kojom ga iz njezinih davnijih značenja veže ognjište. U poveznici s Demetrom, Perzefonom i
Hadom veže ga podzemni svijet, kao i s Hermesom kada prati duše mrtvih na onaj svijet. Na grčkom njegovo ime znači odbijač, branič od zla. U prapostojbini Aziji pijetao je najčešće solarna ptica, ali je, kao primjerice u
Indoneziji, vladar podzemnoga svijeta u kultu mrtvih. U nordijskom i romanskom kultu zaštitnik je kuća. Židovi su ga žrtvovali kao zaštitu od uroka prije ulaska u novu kuću, a taj je običaj poznat i nekim slavenskim narodima kao i žrtvovanje staroga pijetla nakon završetka žetve.
Kod kršćana pijetao najavljuje zoru kao simbol Krista i uskrsnuća, a vezuje se i uz Petrovo nijekanje povezanosti s Kristom. Po tim tragovima pratit ćemo ostatke kulta na području Livna i objasniti njihovo značenje.
Zanimanje za ovu temu potaknuli su glineni pijetli sljemenjaci na krovu kuće u središtu grada Livna.3 Takvi krovni ukrasi uobičajeni su te se susreću posvuda. Svrha im je bila zaštita, čuvanje kuće od groma i vatre, požara. To je prastaro vjerovanje koje ima svoj prikaz u relativno novu obliku. Pokušat ćemo objasniti zašto pijetao ima takvu ulogu, odnosno kako je dospio na krov.
Treba prvo spomenuti pijetlove osobine. Svi, bez obzira na vrstu, imaju krijestu, mesnatu crvenu izraslinu na glavi. Borbeni su, temperamentni. Čuvaju svoj prostor i svoju zajednicu. Kukurikanjem najavljuju novi dan. Te njegove osobine ljudi su uočili od davnina, od vremena kad su pijetla pripitomili. Vjerojatno su njegov temperament, a i crvena krijesta, asocirale na vatru.4 Figurativno se oganj ili požar zove u njemačkom der rote Hahn, den roten Hahn auf's Dach setzen (zapaliti kuću).5 Kod Rusa
3 Prizemnica istočno od gradskoga parka u ulici Župana
Želimira. Donedavno su bila dva pijetla, a sad je ostao samo onaj okrenut k sjeveru. 4 I danas se za temperamentnu osobu kaže da „lako plane“. 5 Stojković, 1907, 88: (Crveni pijetao, crveni pijetao na krovu)
Sl. 1. Pijetli na krovu kuće u ulici Župana Želimira u središtu Livna (foto: M. Palčok)
postoji sličan izraz: Пустить красного петуха u značenju potpaliti vatru, zapaliti kuću.6
Pijetlova privrženost prostoru i zajednici koju brani i čuva povezala ga je s kućom, ljudskim domom. Kuća je objekt u kojem je vatra − ognjište.7 Tako je pijetao sa svojim „vatrenim“ i zaštitničkim karakterom postao čuvar ljudske kuće − ognjišta. Time je postao vrlo važan jer ognjište je središnji, najvažniji dio doma. Još je jedna njegova osobina pomogla učvršćenju njegove važnosti, a to je kukurikanje u zoru. On tako razgoni noć i mračne sile i najavljuje svjetlost, novi dan. Tako je pijetao, obična mala životinja, postao i čuvar ognjišta, umalo pa kućno božanstvo.
6 Ožegov, 1973 (Pustiti crvenog pijetla) 7 Ognjište je najvažniji dio kuće. Na njemu se kuha, pored njega se grije, spava, priča, pregovara i dogovara, rađa i umire, oko njega se sastaje zajednica. Ono zbog toga postaje poput svetoga mjesta.
Kuće s ognjištima prvotno nisu imale dimnjake.8 Dim se rasprostirao po čitavoj nastambi. Mogao je izlaziti kroz jedini otvor na kući, a to su vrata. Poslije je rađen otvor na krovu koji je preteča dimnjaka. Dim je posljedica vatre. Vatra je život. Dim je prijelaz duše s ovoga na onaj svijet. Pijetao, vatra, čuvar ognjišta dimom postaje pratitelj duša na drugi svijet. S vremenom su se počele, najprije u gradovima, graditi kuće na kat. Sustav odimljavanja nije bio razvijen pa su prostorije s ognjištem, kuhinje, morale biti uvijek na gornjem katu, odnosno u potkrovlju.9 Nad ognjištem je bilo nadgrađe
8 Prvotno su kuće jednoprostorne potleušice. Krovovi su im od slame, šaša, drva, rjeđe od kamena. Tavana uglavnom nema, a ako ga je bilo, prostor iznad ognjišta ostajao bi netavanjen da dim može izlaziti kroz nekakav mali odušak na krovu. Takve kuće imale su male otvore, a često su bile bez prozora. 9 Kad su se počele graditi katnice, vjerojatno prvo u gradu, a onda na selu, kuhinja se smješta u potkrovlje ili se gradi odvojeno od kuće.
Sl 2. Jednostavan dimnjak − kokot (Preuzeto iz Bugarski 2001) (foto: A. Bugarski) Sl. 3. Limeni dimnjak, pivac ili kokot, na zgradi iza kuće u ulici Župana Želimira (foto: M. Palčok)
za skupljanje dima (napa) s otvorom koji je odvodio dim do jednostavnoga dimnjaka na sljemenu kuće uza zabatni zid, koji su znali zvati kokot (sl. 2).10 Kad su svladane poteškoće s odvođenjem dima od vatrišta do dimnjaka, ognjišta su opet mogla biti na nižem katu ili u prizemlju. Prvotno je odvod građen s vanjske strane kuće, a potom i kroz kuću. Dimnjaci su počeli dobivati različite oblike pa su tako nastali i limeni dimnjaci oblika stiliziranoga pijetla čija se kapa na vjetru okreće, a ljudi ih zovu pivac ili kokot (sl. 3).11 Kad su se dimnjaci razvili i mogli se naći na bilo kojem dijelu krova, prostor na sljemenu krova ostao je prazan pa su se počeli
10 Bugarski, 2001, 83: Nisko ozidani dimovni kanal četvrtaste osnove, koji je bio smješten na kraju sljemena iznad zabatnog zida, imao je preko četiri kamena stupića postavljenu kvadratnu ploču opterećenu kamenom stožasta oblika, za koji se ponegdje mogao čuti naziv kokot. 11 Ti se limeni dimnjaci, kao i limeni pijetli vjetrokazi, okreću s vjetrom, što se simbolički može povezati s pijetlovom budnošću i spremnosti da u svakome trenutku najavi dolazak Spasitelja.
Povezanost dimnjaka i pijetla (limenog) dobro ilustrira i sljedeći citat: U običaju da se vrh krova ukrasi figurom limenog pijetla, sadržana je jedna od estetskih osobitosti banijskih kuća. U zapisu iz 1887.godine spomenuto je da su se banijski seljaci odlučivali za kupnju takva limenog pijetla te ga smještali na krovu uz otvor za dim, prvenstveno uživajući u njegovu svjetlucanju. Muraj, 1998, 49.
Ovaj bi podatak mogao pomoći kod pojašnjavanja pojave limenih pijetlova vjetrokaza na krovovima. izrađivati glineni pijetli koji su zauzeli ta mjesta s kojih mogu čuvati i štititi kuću i obitelj u njoj.
Svakako treba spomenuti i limene pijetle vjetrokaze koji se stavljaju na krovove crkvenih zvonika. Njihovo je značenje dvojako: oni su kao i „kućni“ krovni pijetli zaštita od groma, požara i demona, što je ostatak nekršćanskoga narodnoga praznovjerja,12 a isto tako simbolizira budnost i iščekivanje Isusa Krista i posljednjega suda.13
Neosporan je pijetlov put od ognjišta preko dimnjaka do krova kuće, a to se moglo dogoditi u ranosrednjovjekovnim gradovima.14 Istina,
12 U vrhove udaraju gromovi pa je jasno smještanje pijetla baš na vrh zvonika.
Mosio, Skoczeń-Marchewka, 2009, 190: Figure limenih pijetlova na krovovima i zvonicima trebale su štititi cijeli kraj od tuče, udara groma i demona.
Stojković, 1931, 88: Ima ih i na crkvama, zvonicima itd. te se danas obično shvaćaju kao vjetro-zastavice ali im je prvotna namjena bila zaštita od zla, zlih duhova i požara. 13 Heinz-Mohr, 1984, 169: U romanici pijetao se pojavljuje na zvonicima, najprije u Italiji i Njemačkoj kao simbol, buđenja, duhovnog života.
Chevalier, Gheerbrant, 1987, 503: Poput Mesije najavljuje dan koji zamjenjuje noć. Stoga se postavlja na vrškove crkvenih zvonika i tornjeva katedrala. S vrhunca hramova priziva prevlast duhovnog u ljudskom životu, nebesko porijeklo spasonosnog prosvjetljenja budnost duše koja se trudi da u tminama što nestaju spazi prve tračke svjetlosti duha koji se pomalja. 14 Prvo su se u gradovima, zbog manjka prostora, počele graditi katnice, kojima su se kuhinje nalazile u potkrovlju.
glineni krovni pijetao kakvog sada poznajemo iz kasnijih je vremena, ali njegovu je ulogu vršio jednostavan dimnjak.15 Iz tog doba, ili malo poslije, na krov se popeo limeni vjetrokaz koji je prije glinenog dobio oblik pijetla.
U Arheološkoj zbirci Franjevačkoga muzeja i galerije Gorica − Livno nalazi se kameni ulomak pronađen u Potočanima pokraj Livna.16 Ulomak je dio pluteja oltarne ograde iz ranokršćanske crkve iz 5./6. stoljeća na kojem je, na jednom polju, prikaz pijetla, a na drugom cvijet.17 Pijetao se prikazuje na kršćanskim spomenicima od najranijih dana i njegova je poruka jasna:18 upozoravati vjernike na budnost, da budu pripravni na Spasiteljev dolazak i na posljednji sud. Tako je i na ovom ulomku, uz pijetla, cvijet simbol raja, rajskoga vrta, vječnoga života.19
Marasović, Gvozdanović, Sekulić-Gvozdanović, Mohorovičić, 1978, 9: Gradska kuća iz ranog srednjeg vijeka sačuvana je u većim ili manjim tragovima na petnaestak mjesta u Splitu....Bila je to troetažna zgrada četvrtastog tlocrta, vjerojatno s utilitarnom namjenom prizemlja (konoba ili neka obrtna radnja), sa stambenim prvim katom i s kuhinjom u drugom katu, od kojeg su pronađeni ostaci nape. I dalje: Bila je to uska trokatnica, četvrtasta tlocrta i male površine, sa stambenim prostorom u prvom i drugom katu i s kuhinjom u potkrovlju. 15 Moguće je da je, prije pojave glinenoga pijetla, još neki oblik simbolizirao pijetla na vrhovima zabata kuća. 16 To je kameni ulomak, inventarni broj FMGG-342, dimenzija 29x12,3 cm debljine 8 cm koji je pronašao i donio u muzej fra Bono Vrdoljak. S istog lokaliteta (Crkvina, Crkvica ili Livadica) fra Bono je donio još nekoliko ulomaka ranokršćanskoga crkvenoga namještaja i stalno je upozoravao na potrebu istraživanja, koja zbog objektivnih problema još nisu provedena. 17 Plutej, ukrašena kamena ploča, kao dio oltarne ograde čija je jedna ploha bila okrenuta puku, bio je podobno mjesto za simbolično prezentiranje neke vjerske poruke.
Ukras na ovoj ploči sastoji se od šestarom nanizanih i u nekoliko redova ucrtanih kružnica koje se međusobno dodiruju. U prostore između četiriju kružnica smješteni su rombovi. Na dvama vidljivima poljima unutar kružnica na jednom je mjestu uklesan cvijet, a na drugom pijetao. Cvijet u svome središtu ima dva diska, jedan u drugom, koji prikazuju cvijet – Sunce. Lik pijetla je jednostavan, izrađen nevješto, ali sugestivno. 18 Heinz-Mohr, 1984, 158: U ranoj kršćanskoj ikonografiji motiv čest na sarkofazima, rjeđe katakombama. 19 Chevalier, Gheerbrant, 1987, 81-83: Cvijet je općenito simbol pasivnog principa. (...) Sveti Ivan od Križa smatra da je cvijet slika duševnih vrlina, a kita cvijeća slika duhovnog savršenstva...cvijet se poistovjećuje sa Sl. 4. Ulomak pluteja iz Potočana u Arheološkoj zbirci FMGG-a Livno (foto: M. Palčok)
Pijetli na zidnjacima
Fundus Etnografske zbirke Franjevačkoga muzeja i galerije Gorica – Livno čuva dva zidnjaka na kojima su prikazani pijetli.20 Svaki od njih priča drukčiju priču. Prvo ćemo opisati zidnjak na kojem su prikazana dva pijetla između kojih je stablo, a uz rubove cvijeće (sl. 5).21 Pijetlovi su prikazani sučelice u borbenom položaju s jednom podignutom nogom.22 Između njih je stablo, na i ispod kojeg su raznobojni plodovi ili lišće.23 Iznad stabla
simbolizmom edenskog stanja. (...) Ako se cvijeće usporedi s leptirima, tada ono, kao i leptiri, često predočuje duše umrlih...cvijet se često pojavljuje kao arhetipski lik duše, i kao duhovno središte. 20 Zidnjaci su tekstilni zidni ukrasi. Ova dva rađena su na crnoj tkanoj podlozi izvezenoj koncima u boji. 21 Predmet je uveden u fundus muzeja pod inventarnim brojem FMGG-6113, dimenzija 104x79 cm; osnova je tkana, crne je boje, a ukrasi su vezeni bojanim koncem. 22 Heinz-Mohr, 1984, 168-169: Prikazivanje pijetlova okrenutih jedan ka drugom označava bijes, svađu, akt nasilja a svi prikazi borbe simboliziraju Sud. 23 Chevalier, Gheerbrant, 1987, 627-632: Budući da mu korjenje ponire u tlo, a grane mu se dižu u nebo stablo se općenito smatra simbolom veza između neba i zemlje. (...)
Stablo života središnje je stablo: njegov je sok nebeska rosa a njegovi plodovi daju besmrtnost, povratak u edensko stanje. Isto se pripisuje i plodovima edenskog stabla života i plodovima stabla Nebeskog Jeruzalema, zlatnim jabukama. (...) Na osnovi zajedničkog simbolizma, dvije vrste stabala, jedna kojoj lišće otpada i druga čije je lišće trajno, poprimaju suprotne oznake: prva simbolizira ciklus smrti i ponovnog rođenja, druga besmrtnost života – dva različita očitovanja istog identiteta. (…) U židovskim i kršćanskim predajama stablo uglavnom simbolizira život duha. (...) Stablo života zasađeno je usred raja i ono najavljuje mesijansko spasenje i mudrost Božju. (...)
Krist je istodobno i sunce i stablo. Origen ga uspoređuje sa stablom.
Sl. 5. Zidnjak s prikazom dvaju pijetlova u Etnografskoj zbirci FMGG-a Livno (foto: M. Palčok)
Sl. 6. Zidnjak s prikazom pijetla u Etnografskoj zbirci FMGG-a Livno (foto: M. Palčok)
„lebdi“ bijeli mrežasti, prozračni, romb. Ispod pijetlova i stabla zelena je linija, tlo. Kompoziciju uokviruje naizmjenično postavljenih dvanaest cvjetova i dvanaest rombova. Pijetli okrenuti jedan prema drugome simboliziraju posljednji sud; oni najavljuju prisutnost Isusa (stablo) koji donosi obilje darova (plodovi ili lišće) po Duhu Svetom (bijeli romb iznad stabla).24 Svu dubinu i kompleksnost prikaza nadopunjuje 12 cvjetova i 12 rombova koji okružuju likove. Ako ih povežemo s Ivanovim citatom iz Otkrivenja
24 Stablo simbolizira Isusa ili edensko stablo života što je u konačnici isto jer daju plodove duha.
Između gradskog trga i rijeke, s ove i one strane, stoje stabla života koja rađaju dvanaest puta; svakog mjeseca daju svoj plod. Lišće stabla služi za liječenje pogana. (Otkrivenje 22,2) Tumačenje: Život u Gradu opisuje se kao povratak u izgubljeni raj...spašeni će sudjelovati u
Božjem životu. Stablo života je slika neumrlosti. Lišće za lijek: plod grijeha bio je smrt i bolesti, trpljenja;plod spasenja jest besmrtnost i zdravlje. dobivamo lijep, duboko nadahnut kršćanski prikaz, prikaz spasenja.25
Na drugom zidnjaku (sl. 6) bočni je prikaz pijetla s podignutom nogom ispred kojeg su tri okomite crte. U donjem dijelu kompozicije dva su cvijeta: jedan ispred, a drugi iza pijetla.26 Ovdje se može prepoznati jedna sasvim drukčija priča od one sa zidnjaka s dvama pijetlovima. Prikaz možemo protumačiti kao ilustraciju narodnih vjerovanja o pijetlu, moguće ga je povezati i s kršćanskom simbolikom, a moguća je kombinacija obaju tumačenja, što u praksi nije rijetkost.27Ako tri okomite crte prepoznajemo kao prikaz praga, tada ovaj pijetao najavljuje goste koji dolaze ovoj kući.28 Druga je mogućnost da je ovaj prikaz poput onoga s ranokršćanskoga pluteja na kojem su isklesani pijetao i cvijet. Svojim stavom pijetao upozorava domaćine na budnost, da budu spremni kad on najavi Kristov dolazak, a cvijet je prikaz duše, raja. Preplitanje ovih dvaju tumačenja nije isključeno.29
25 I uokolo prijestolja još dvadeset i četiri prijestolja na kojima su sjedila dvadeset i četiri Starca, obučena u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na svojim glavama. (Otkrivenje 4,4) Tumačenje: Dvadeset i četiri Starca jamačno simboliziraju idealnu Crkvu Starog i Novog Zavjeta: 12 plemena Izraelovih i 12 apostola. Možda se misli na cijeli nebeski zbor koji je za nebesko bogoslužje razdijeljen na 24 razreda kao što su bili razređeni službenici Hrama jeruzalemskog.
Nije na nama da procjenjujemo je li autor ovoga zidnjaka znao svu složenost ove priče. Svakako, prikaz je lijep, misaon i nadahnjujući. 26 Ovaj se zidnjak (60x45 cm) vodi pod inventarnim brojem
FMGG-6972. Rađen je na isti način kao i prethodan. 27 U narodnim vjerovanjima pijetao razgoni demone, sablasti, sve noćne utvare pa i samoga vraga. Ima sposobnost kukurikanjem u određeno doba večeri najaviti smrt ili lopove u selu. Služio je pijetao i kao žrtvena životinja pri gradnji nove kuće, vjenčanja, završetka sjetve, bolesti. 28 Jedna od pijetlovih osobina je da pjevanjem na kućnome pragu najavljuje goste. Prag predstavlja i vezu onoga i ovoga svijeta: onostranog, vanjskog, hladnog, nepoznatog i nesigurnog i poznatog, sigurnog, toplog, kao raj udobnog doma u kojem se oko ognjišta okuplja cijela obitelj. Pijetao na pragu čuvar je i zaštitnik doma. 29 Oduvijek u puku postoji sprega magijskoga i religijskoga, praznovjerja i vjerovanja. Prisutnost jednoga nije umanjivala potrebu za drugim. Da bi se bolje shvatilo, često se preko magijskoga pojašnjava i nadopunjuje ono religijsko.
Sl. 7. Stećak iz Potočana (foto: M. Palčok)
Još nam je ostao prikaz pijetla na stećku u selu Potočani pokraj Livna.30 Ostavljen je za kraj jer je lijepa poveznica između najstarijeg, ranokršćanskog ulomka i novijih prikaza, pijetla na krovu i na zidnjacima. Na njemu su lijepo vidljivi stroslavenski poganski i kršćanski elementi spojeni u kazivanju iste priče. Na bočnoj, južnoj strani stećka isklesana je kompozicija koja prikazuje, zdesna nalijevo kako su okrenuti svi likovi, bočno postavljenog pijetla ispred kojega je križ, a do križa je polumjesec ispred kojeg su tri okomito postavljene zvijezde. Gornja i donja zvijezda postavljene su pored vrhova krakova polumjeseca u istoj osi dok je srednja isturenija prema rubu stećka.31 Poznato je staroslavensko štovanje mjeseca. Mjesecu se klanjalo i molilo.
30 Za ovaj sam spomenik saznao od gospodina Vinka
Vrdoljaka koji me je do njega doveo i na tome mu i ovim putem zahvaljujem. Stećak se nalazi na groblju koje se proteže brijegom, a prati staru rimsku cestu u selu Potočani, predio Lastve, kod Vidovića kuća. Dužina stećka je 175 cm, visina 90 cm, a vidljiva širina (dijelom ulazi u brijeg) 110 cm. Spomenik je oblika sanduka s vidljivom gornjom i južnom bočnom stranom koja je ukrašena. 31 Kužić, 2008. U katalogu izložbe Stećci, u poglavlju
Kamik i zvijezde Krešimir Kužić predstavlja mogućnost povezanosti prikaza astralnih elemenata na spomenicima s vremenom umiranja pokojnika. Tu se navodi da broj krakova označava koji planet, poznat u srednjem vijeku, prikazuje pojedina zvijezda. Jednim studioznijim pregledom izrade zvijezda, ako stanje oštećenosti to dopušta, možda bi se moglo prepoznati koje planete i koju konstelaciju one predstavljaju na ovome stećku. Sl. 8. Ocrtanjem naglašen prikaz na stećku iz Potočana (foto: M. Palčok)
Po mjesecu se i njegovim mijenama pratio tijek vremena. Mjesec umire, nestaje, odlazi u tamu, u svijet mrtvih, ali se ponovno rađa da bi uskoro zasjao punim sjajem.32 Do mjeseca, u sredini kompozicije, nalazi se križ.33 Križ je izveden iz kružnice tako da se krakovi prema sredini sužavaju. Kružnica simbolizira Sunce. Križ izveden iz Sunca, Krist Sunce čiji dolazak najavljuje pijetao, Krist Spasitelj koji će uskrisiti mrtve i odvesti ih u život vječni. I mjesec i križ i pijetao zajedno govore istu priču. Magijsko pogansko i religiozno kršćansko daju nadu pokojniku da će nakon tame zagrobnoga života doći spasenje, uskrsnuće, život vječni.34
Pored tih srednjovjekovnih opisa možda se može uzeti u obzir i podatak iz Biblije: Ja, Isus, poslah svog anđela da vam posvjedoči ovo o Crkvama. Ja sam izdanak i potomak
Davidov, sjajna zvijezda Danica. (Otkrivenje 22,16) 32 Isti se prikaz može povezati i sa svršetkom svijeta i drugim Isusovim dolaskom: Pojavit će se znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama (Luka 21,25); Bdijte i molite svaki čas, da biste mogli umaći svemu onomu što seima dogoditi i održati se pred Sinom Čovječim. (Luka 21,34) 33 U osnovi je grčki tip križa kakav nalazimo i na stećcima nekropole Gornji Studenci pored Ljubuškog. (Vego 1954) 34 Pijetao u ovom kontekstu može, osim budnosti u iščekivanju i najave dolaska Spasitelja, po svojim „moćima“ pratiti i time čuvati pokojnika u podzemnom svijetu i po potrebi preuzeti na sebe žrtvu.
Zaključak
Pet primjera opisanih u ovome radu pokazuje koliko je kult pijetla, male domaće životinje, sveprisutan na području Livna. Tragovi su njegova kulta ostali očuvani još od dalekih kasnoantičkih vremena na ulomku pluteja starokršćanske crkve kako bi upozoravali vjernike na budnost i spremnost na Spasiteljev dolazak. Na srednjovjekovnom grobnom stećku čuvar je i voditelj mrtvih duša k Spasitelju, čiji dolazak navješćuje. Noviji prikazi postavljeni na kućnome krovu u obliku glinenoga pijetla čuvaju kuću od vatre, groma, požara, a ukućane od svakoga zla. Na jednom od zidnjaka pijetao štiti ukućane i pozdravlja goste, među kojima i najdražega gosta Isusa Krista, dok na drugom prenosi poruku nade i oduševljenja Isusovim drugim dolaskom i odvođenjem svih vjernih u edenski vrt. U svim doživljajima pijetla, bilo da ga se tumači kao solarnu, lunarnu ili žrtvenu pticu, zajednička je njegova veza sa smrću i ponovnim životom, kao i zaštitnički stav prema pojedincu ili zajednici. Njegova veza s besmrtnošću i moć zaštite daju mu božanske osobine u poganskim kultovima koje u kršćanstvu, naravno, gubi. Iako gubi božanske osobine, ne gubi značenje i značaj. On je navjestitelj Kristova povratka, a to je proročka osobina.
Čudesan pijetao!
Literatura
Bešlagić 1954
Bešlagić, Š. Kupres, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, sv. 5, Sarajevo1954.
Biblija – Stari i Novi zavjet, Zagreb 1980. Boranić 1907
Boranić, D. Pregled časopisa, Zbornik za narodni život i običaje 12, Zagreb 1907, 305-320.
Bratić 1900
Bratić, T. A. Ptice u narodnom vjerovanju, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, sv. 12, Sarajevo 1900, 345-349.
Bugarski 2001
Bugarski, A. Sjećanje na korjene, Sarajevo 2001.
Chevalier, Gheerbrant 1987
Chevalier, J., Gheerbrant, A. Rječnik simbola, Zagreb1987.
Findrik 1987
Findrik, R. Zapažanja o značaju i ulozi ognjišta u organizaciji prostora stare gradske kuće, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knj. 51, Beograd 1987, 63-75.
Hall 1991
Hall, J. Rječnik tema i simbola u umjetnosti, Zagreb 1991.
Heinz-Mohr 1984
Heinz-Mohr, G. Lessico di iconografia cristiana, Milano 1984
Kulišić, Petrović, Pantelić 1970
Kulišić, Š., Petrović, P. Ž., Pantelić, N. Srpski mitološki rečnik, Beograd 1970.
Kužić 2008
Kužić, K. Kamik i zvijezde, Katalog izložbe Stećci u Galeriji Klovićevi dvori, Zagreb 2008.
Lilek 1894
Lilek, E. Vjerske starine iz Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja, VI, Sarajevo 1894, 365-388.
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike
zapadnog kršćanstva, Zagreb 1940.
Marasović, Gvozdanović, Sekulić-Gvozdanović, Mohorovičić 1978
Marasović, T., Gvozdanović, V., Sekulić-Gvozdanović, S., Mohorovičić, A. Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split 1978.
Milošević, Cermanović 1954
Milošević, A., Cermanović, A., Petao u htonskom kultu kod antičkih grka i u srpskom narodu, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knj. 17, Beograd 1954, 106-112.
Mosio, Skoczeń-Marchewka 2009
Mosio, G., Skoczeń-Marchewka, B. Simbolika životinja u poljskoj narodnoj kulturi: Od staje do šume, Etnološka istraživanja 14, Zagreb 2009, 183200.
Muraj 1998
Muraj, A. Seoski kućni prostor u zrcalu rituala, Etnološka tribina 21, Zagreb 1998, 45-58.
Nodilo 1889
Nodilo, N. Religija Srba i Hrvata, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 94, Zagreb 1889, 115-198.
Nozedar 2008
Nozedar, A. The Element Encyclopedia of Secret Signs and Symbols, London 2008.
Oжегов 1973
Oжегов, C. И. Cловарь русского яэьіка, Москва 1973.
Srejović, Cermanović-Kuzmanović 1979
Srejović, D., Cermanović-Kuzmanović, A. Rečnik grčke i rimske mitologije, Beograd 1979.
Stojković 1931
Stojković, M. Čudo od kokota, Zbornik za narodni život i običaje 28, sv. 1, Zagreb 1931, 87-100.
Škobalj 1999
Škobalj, A. Obredne gomile, Trogir 1999.
vego 1954
Vego, M. Ljubuški, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, sv.6, Sarajevo 1954.
vidović 1954
Vidović, D. Simbolične predstave na stećcima, Naše starine 21, Sarajevo 1954, 119-136.
The roosters of Livno remnants of the rooster cult in the area of Livno
Key words: rooster, cult, roof rooster, zidnjak cloth, stećak tombstone, Livno
The five examples, described in this paper, show how the cult of the rooster, a small domestic animal, is ubiquitous on the area of Livno. The traces of its cult have been preserved since the late antique times on the fragment of a baluster of an early Christian church in order to warn the faithful to be alert and ready for the coming of the Saviour. On the medieval stećak tombstone the rooster is a guardian and guide of dead souls to the Saviour, whose arrival it announces. More recent depictions are situated on roofs of houses in the form of a clay rooster that guards the house from fire and lighting, and the family members from all evil. The positioning of the rooster on the roof and its role as the protector from fire and lightning is a consequence of its relation to fire, to the fireplace and its ability to dispel evil forces with its crowing, lightning being a form of evil force. The rooster came on the roof with the development of residential space. In the construction of the house on two floors, due to lack of knowledge on solving the release of smoke, the kitchen is placed on the upper floor. Chimneys are built on the gables and called cockerels or roosters. With the development in ways of smoke release, chimneys can be built on any part of the roof, while the space on the ridge of the roof is taken over by a clay rooster. On one of the embroidered wall cloths the rooster protects the members of the family and welcomes the guests, among which is the favourite guest – Jesus Christ, while on the other cloth it conveys messages of hope and excitement about the second coming of Jesus and the leading of all faithful into the Garden of Eden.
In all experiences of the rooster, whether it is interpreted as a solar, lunar or sacrificial bird, shared is its connection to death and new life, as well as the protective attitude common towards the individual or community. Its connection to immortality and powers of protection give it divine qualities in pagan cults, which in Christianity, it of course loses. Even though it loses its divine qualities, it does not lose meaning or significance. The rooster is a herald of Christ’s return and that is a prophetic quality!
What a wondrous rooster!
