38 minute read
Adnan Busuladžić
Advertisement
Adnan Busuladžić Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine Odjeljenje za arheologiju Zmaja od Bosne 3 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina adnan.busuladzic@hotmail.com UDK: 902.3(497.6 Čipuljići Bugojno)„652“ Izvorni znanstveni rad Primljeno: 8. XI. 2016. Prihvaćeno: 9. XII. 2016.
Arheološki lokalitet Čipuljić kod Bugojna, poznat je u stručnim krugovima po oskudnim informacijama koje govore o ranosrednjovjekovnoj nekropoli. Pored posigurne determinacije ove velike nekropole u navedeni vremenski i kulturološki okvir, na istoj je pronađen i izvjestan broj predmeta koji pripadaju antičkom periodu. Riječ je o četiri fibule, od čega su dvije aucissa tipa, jedna izrazito profilirana sa potpornom gredom, jedna sidrasta fibula sa fragmentom pletenog lanca, te spiralni bronzani prsten i jedna željezna oštećena pređica. Uz već publicirani kameni arhitektonski ulomak, te ostatke kasnoantičke bazilike, ovaj do danas nepublicirani materijal potvrđuje kontinuitet naseljenosti navedenog prostora u dužem vremenskom intervalu. Neophodno je naglasiti da je u neposrednoj blizini lokaliteta Čipuljići, istražen prahistorijski lokalitet Pod. Antički materijal koji je predmetom obrade u ovom radu, datira se od kraja I stoljeća stare ere, do IV stoljeća nove ere.
Ključne riječi: aucissa, sidraste fibule, pleteni lanac, izrazito profilirane fibule sa potpornom gredom, prsten, pređica, nekropola Čipuljići kod Bugojna
Na lokalitetu Čipuljić kod Bugojna, vršena su sistematska arheološka istraživanja. Tokom ovih istraživanja pronađena je velika ranosrednjovjekovna nekropola sa oko 800 grobnih cjelina.1 Pored nekropole pronađeni su i ostaci kasnoantičke bazilike.2 Nažalost, nekropola osim nekoliko vrlo limitiranih podataka nije do danas publicirana. U nedavnoj prošlosti otkriven je 2005. godine kameni ulomak sa bogato dekoriranim biljnim ornamentima na prednjoj strani. Okolnosti
1 U prvoj kampanji istraživanja srednjovjekovne nekropole je vodio dr. Pavo Anđelić. O tome vidi:
Anđelić, 1959, 163. Ranosrednjovjekovnu nekropolu je kasnije istraživala kolegica Nada Miletić. Nažalost, lokalitet nije do danas publiciran. 2 Paškvalin, 1959, 98; 1961, 89; 1966, 146; 1968, 159; 1970, 131; 2003, 129-207. nalaza nisu u cijelosti poznate. Nalaz je otkriven tokom kopanja instalacija, nakon čega je prenesen pred zgradu općine Bugojno gdje se i sada nalazi.3 U stručnim arheološkim krugovima poznata je činjenica da je područje Čipuljića poznato po kasnoantičkoj arhitekturi, odnosno crkvi, te ranosrednjovjekovnom groblju.
Na takvom je području i dalje moguć pronalazak različitih pokretnih predmeta. Nažalost, od posljednjih arheoloških istraživanja, u naselju Čipuljić, obavljane su intenzivne građevinske aktivnosti. Blizina urbanog naselja u Bugojnu i regionalne ceste, te plodni ravničarski teren bili su razlogom gradnje privatnih i gospodarskih objekata, kuća
3 Busuladžić, 2015, 7-19.
i slično. Na ostatku područja se intenzivno obrađuju poljoprivredne zemljišne parcele. Ove okolnosti nažalost uvelike smanjuju mogućnost nastavka bilo kakvih sistematskih istraživanja. Slučajni su nalazi zato vrlo realna mogućnost, te na njih treba obratiti pažnju.
Okolnosti nalaza
U zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, među materijalom koji je dospio do muzeja, kao rezultat sistematskih arheoloških istraživanja lokaliteta Čipuljić, čuva se i nekoliko kutija. U ovim kutijama su pronađene male koverte na kojima je pisalo da je riječ o nalazima izvan grobova ili o nalazima koji su pronađeni slučajno prilikom zatrpavanja. Riječ je o rimskodobnim fibulama, prstenu i pređici, koje su i predmet obrade u ovom radu.
Kako nažalost voditelji istraživanja nisu nikada integralno objavili ovaj lokalitet, ovi nalazi su ostali nepublicirani, a pregledom pisanih terenskih dnevnika nije se mogla ustanoviti niti jedna okolnost vezana za ove fibule. Smrću samih učensika i voditelja dr. Pave Anđelića, prof. Nade Miletić i prof. dr. Veljka Paškvalina prekinuta je i svaka teoretska mogućnost da će doći do rekonstrukcije okolnosti pronalaska ovih rimskodobnih nalaza.
Arheološki materijal koji je predmet obrade u ovom radu, nije evidentiran u terenskoj dokumentaciji, a u kutijama gdje je pohranjen samo su navedeni lokalitet i okolnost da je riječ o slučajnim nalazima, odnosno da su nađene izvan grobnih cjelina, u kvadratima XCI, XCVII, LXX, LXXXIII, LXXXVIII, na dubinama od 40 do 95 cm. Može se pretpostaviti da su predmeti pronađeni tokom istraživanja nekropole, ali van hronološkog i društvenog konteksta. Ovi nalazi, zajedno sa prethodno publiciranim kamenim ulomkom bi mogli biti potvrda da se na neki rimski, vjerovatno kultni ili sepulkralni sadržaj, nadovezala kasnoantička bazilika, te ranosrednjovjekovna nekropola. Od arheoloških nalaza koji su obrađeni u ovom radu ističu se četiri primjerka fibula. Ova vrsta predmeta je služila kao pomoćno sredstvo za pridržavanje odjeće na ramenu ili prsima. Fibule su počele da se koriste još u bronzanom dobu, a njihova upotreba se počela smanjivati pronalaskom dugmadi u VIII stoljeću.4
Aucissa fibule (kat. br. 1 i 2, T. 1. sl. 1 i 2)
Aucissa tip fibula dobio je svoj naziv prema jednom od proizvođača, keltskog porijekla.5 Iako najčešće ime, ono nije jedino. Do sada su konstatirani proizvođači i drugih, mahom rimskih imena, kao što su Carinus, Iulius, Marullus, Ursinus,6Atrixtos, C. Cartili, Cartilius, Revetu, Durnacus7, Avciia, Avcom, Ccariilivs, Pvaler8 i drugi.9 Primjerci ovog tipa koji su zastupljeni u zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, osim primjerka red. br. 52 (inv. br. 1205 iz Semizovca kod Sarajeva), nemaju ni jedno očuvano ime na proširenom dijelu glave fibule. Konstatirani primjerak ima naziv AVCISSA,10 pri čemu se najbliže analogije mogu pronaći kod primjeraka iz Hrvatske,11 Splita, Zadra i Zagreba.12 Situacija slična našoj konstatirana je kod aucissa fibula iz Singidunuma i cijele provincije Gornje Mezije.13
Aucissa fibule imaju polukružno izvijen luk, koji je kod starijih tipova širi, u vidu trake sa polukružnim zadebljanjem poput rebra.14 Mlađi primjerci imaju polukružan presjek luka u vidu slova D.15 Stopa im je na kraju često ukrašena zadebljanjem u vidu dugmeta. Držač igle je trougaonog oblika.16
U teritorijalnom kontekstu, može se zaključiti da su aucissa fibule bile široko rasprostranjene
4 Busuladžić, 2014, 10. 5 Marović, 1961, 106. 6 Behrens, 1950, 6; Noll, 1952, 395. 7 Šeparović, 1998, 178-183. 8 Koščević, 1980, 16. 9 Marović, 1961, 105-120 i Ivčević, 2002, T. IV, sl. 36, T.
VI, sl. 47, 48, 50, T. IX, sl. 81 i 83. 10 Busuladžić, 2010, 140, br. 52. 11 Koščević, 2000, 104. 12 Marović, 1961, 107-108; Šeparović, 1998, 178. 13 Bojović, 1983, 21. 14 Petković, 2010, 49-54. 15 Busuladžić, 2010, 28. 16 Jobst, 1975, 26.
od današnje Velike Britanije i Španije na zapadu do Kavkaza i Mezopotamije na istoku.17 Prema pojedinim autorima, pored sjeverne Italije, rimska Siscia je bila centar proizvodnje ovih fibula.18 U provincijama Dalmaciji19 i Gornjoj Meziji,20 osobito duž limesa i u unutrašnjosti duž riječnih tokova, pronađen je znatan broj fibula ovog tipa.21
Aucissa fibule su bile u upotrebi tokom zadnje četvrtine I stoljeća stare ere,22 čitavog I23 i u prvoj polovini II stoljeća.24 Naročito su bile u modi tokom perioda rimskih careva od Avgusta do Klaudija.25 Neki autori koji su se bavili aucissa fibulama smatraju da se od doba Flavijevaca one više nisu koristile.26 Fibule nađene u Ninu, s obzirom na novac koji je bio priložen u grobovima, determiniraju se u vremenski okvir od Avgusta do Hadrijana.27 Pojedini autori ih datiraju znatno duže, do III i IV stoljeća.28
Razlike u konstrukcionim elementima omogućavaju definiranje više varijanti aucissa fibula. Osnovni elementi koji se moraju pri tome uzeti u obzir su luk i završetak stope fibule. Dva primjerka pronađena na lokalitetu Čipuljić pokazuju razlike koji upućuju na postojanje dvije varijante.
Varijanta I
U prvu varijantu spada jedan primjerak kojeg karakterizira pločast luk (kat. br. 1, T. 1, sl. 1). U ovu varijantu aucissa fibula mogu se uvrstiti primjerci koji imaju pločast oblik luka, preko kojeg sredinom ide dekorativni element u vidu rebra. Pločasto proširenje na glavi fibule ima
17 Bojović, 1983, 21. 18 Patek, 1942, 107; Koščević, 1975, 51. 19 Ivčević, 2011, 161-167. 20 Petković, 2010, 49-54. 21 Bojović, 1983, 21. 22 Ivčević, 2011, 161. 23 Neki autori početak proizvodnje ovih fibula stavljaju u posljednje godine stare ere. Lerat, 1956, 23. 24 Popescu, 1945, 487. 25 Bojović, 1983, 21. 26 Kovrig, 1937, 115. 27 Marović, 1961, 75. 28 Gavelle, 1962, 215. različite vrste ukrasa. Zajednička karakteristika ove varijante je da, pored pljosnatog luka, na završetku stope ima zadebljanje u vidu dugmeta.
Slični primjerci nađeni su na području Romulijane,29 Siska, Singidunuma,30 Narone,31 Vršca,32 Osora,33 vojnog logora Tiluriuma34 gdje ih sa sigurnošću datiraju u I stoljeće. Njihova upotreba dokumentirana je i na prostorima Afrike.35
Analogije primjerka pronađenog na lokalitetu Čipuljić postoje i na prostoru današnje Bosne i Hercegovine. Najveći broj sačuvanih primjeraka iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine pripada prostoru današnjeg Ljubuškog, Duvna, Livna i Mogorjela. Spomenuti krajevi su, s obzirom na položaj i blizinu obale, prvi bili u dodiru sa procesom romanizacije, što sve upućuje na vremenski okvir I stoljeća.36
Varijanta II
Drugoj varijanti pripada jedan primjerak (kat br. 2, T. 1, sl. 2). Ova varijanta se razlikuje od najkarakterističnijeg oblika po obliku luka. Luk ove varijante ima najčešće okrugao ili polukružan presjek. Završetak stope je identičnog dugmetastog izgleda kao i kod drugih varijanti.
Primjerci ove varijante poznati su i u drugim područjima kao što su Tilurij,37 Osor,38 Narona,39 Salona,40 Njemačka,41 Afrika,42 na mnogobrojnim lokalitetima u
29 Petković, 2010, 51, sl. 13. 30 Bojović, 1983, 21. 31 Ivčević, 2003, 131, sl. 4-7. 32 Кондић, 1961, 210, сл. 1. 33 Težak – Gregl, 1982, 105, sl. 4/1-7. 34 Šeparović, 2003, T. 1, sl. 1-9. 35 Gerharz, 1987, 93, sl. 49, 57-61 36 Busuladžić, 2010, 137-140. 37 Ivčević, 2011, 183, sl. 13-16, 184, sl. 17 i 18. 38 Težak – Gregl, 1982, 104, sl. 3/1-8. 39 Ivčević, 2003, 131, sl. 10. 40 Ivčević, 2002, T. VIII, sl. 68-75, T. IX, sl. 81 i 82. 41 Rieckhoff , 1975, T. 3, sl. 28. 42 Gerharz, 1987, 93 i 95, sl. 50, 51, 53, 54, 62-64, 68.
Bosni i Hercegovini,43 te na mnogim drugim lokalitetima.
Izrazito profilirane fibule sa potpornom gredom (kat. br. 3, T. 1, sl. 3)
Izrazito profilirane fibule potiču od kasnolatenskih fibula koje imaju zadebljalu glavu i luk, a držač im je u vidu rama.44 Ove kasnolatenske fibule izrađivane su u sjevernoj Italiji i na širem prostoru Alpa.45
Ovaj tip fibula karakterističan je po potpornoj gredi u vidu uzane i dugačake pravougaone pločice.46 Osnovna funkcija grede – pločice je da sa tetivom učvrsti oprugu fibule. Opruga, koja se produžava u iglu, mogla je biti izvedena zajedno sa tijelom fibule (jednodijelna), ili odvojeno pričvršćena za tijelo (dvodijelna). Opruga posjeduje najčešće osam spiralnih navoja, po četiri sa svake strane držača tetive. Luk fibule je različito savijen i ukrašen jednom ili više puta profiliranim zadebljanjem. Kraj stope je u vidu dugmeta. Držač igle je kod starijih varijanti probušen, a kod mlađih površina je puna, bez rupa. 47
Korištene su u vremenskom intervalu od I do II, a prema nekim autorima i do III stoljeća.48 Porijeklo vode iz Norika i Panonije. Izvožene su i van granica Carstva, ali su pojedine varijante ostale karakteristične za određene provincije i regione.49
Prema konstrukciji, fibule ovog tipa u našoj zbirci se mogu svrstati u više varijanti.50
43 Busuladžić, 2010, 141-143. 44 Pojedini autori ovim terminom nazivaju veći broj tipova fibula, definirajući naš primjerak u kategoriju hibridnih oblika. Petković, 2010, 76, 122-127. 45 Busuladžić, 2014, 44. 46 Almgren, 1923, 34 ff. 47 Busuladžić, 2014, 44. 48 Ivčević, 2011, 170. 49 Bojović, 1983, 31. Ovu tvrdnju dokazuju i analizirani primjerci sa prostora Njemačke. Iako se neke fibule mogu staviti u komparativni odnos, osobito naše varijante I i
II, one nisu identične, već pokazuju znatan regionalni karakter. Vidi: Drescher, 1957, 87, sl. 1, 2, 3. 50 Busuladžić, 2010, 48-55, 2014, 44-54. Pronađeni primjerak iz Čipuljića prema konstrukcionim elementima se može definirati u varijantu II.
Varijanta o kojoj je riječ razvila se iz starije varijante. Kada je riječ o ovom tipu fibula, u zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine to je jedna od najbrojnijih varijanti koju čini preko dvadeset primjeraka, koji mahom potiču sa lokaliteta Ribić i Jezerine kod Bihaća, ali i iz Turbeta kod Travnika, te Siska.51
Osnovna karakteristika ove varijante je tijelo u obliku slova S. Na držaču igle ukrasni otvori su u obliku krugova, za razliku od prethodne varijante gdje su otvori bili četverougaoni. Ispod potporne grede se nalazi opruga sa spiralnim navojima i spoljašnjom tetivom. Na sredini luka se nalazi zadebljanje u vidu diska kružnog presjeka. Disk može biti više puta profiliran. Na kraju stope se nalazi zadebljanje u obliku dugmeta ili žira koje na sredini često ima trn. Držač igle je koso zasječen, a ponekad je u četvrtastom obliku. Svi primjerci su jednočlani. Karakteristični su po tri kružna otvora na držaču igle i oštro izvijenom luku koji prema stopi ne prati slovo S. Dio glave koji se oslanja na potpornu gredu savijen je prema unutrašnjosti. 52
U kontekstu rasprostranjenosti, može se zaključiti da su široko upotrebljavane na prostorima Carstva, naročito u provincijama koje su gravitirale rijeci Dunavu, kao i rijekama Elbi, Odri i Visli. U znatnom broju su zastupljene u gornjogermanskim i recijskim prostorima, Češkoj, Slovačkoj, Moravskoj, Donjoj Meziji, Panoniji53 i Dakiji.54 Po jedan primjerak ove varijante zastupljen je i u Gamzigradu55 i Vršcu.56 Znatan broj pronađen je u Neviodunumu, Poetoviju i Emoni.57 Njihova slabija zastupljenost primijećena je u Gornjoj
51 Busuladžić, 2010, 157-161. 52 Busuladžić, 2010, 50-51. 53 Patek, 1942, T. IV, sl. 9 i 10; Rieckhoff, 1975, T. 2, sl. 15 i 16. 54 Popescu, 1945, 491, sl. 4/34. 55 Петковић, Живић, 2005, 441-443. 56 Кондић, 1961, 210, сл. 3. 57 Bojović, 1983, 33.
Meziji,58 Saloni59 i dalmatinskim otocima,60 Tiluriju,61 kao i na prostorima zapadno od Rajne.
Ova varijanta u većem broju je konstatirana na prostorima sjeverozapadne Bosne,62 Posavine63 i Siska.64 Pretpostavlja se da je jedan od centara proizvodnje ovih primjeraka bio upravo u Sisku.65
Prema dataciji, primjerci druge varijante se mogu staviti u vremenski okvir prvih decenija I stoljeća do prve decenije II stoljeća.66
Sidraste fibule (kat. br. 4, T. 1, sl. 4)
Osnovna tipološka karakteristika ovog tipa fibula je luk u obliku sidra. Luk kod sidrastih fibula je proširen sa dva kraka koji se u obliku plitkog slova U povijaju prema stopi, dobijajući time oblik sidra.67 Po svojoj konstrukciji uglavnom su dvodijelne. Na glavi imaju potpornu gredu. Ispod grede je spiralna opruga sa spoljašnjom tetivom, koja ima širok držač.68
Porijeklo sidrastih fibula može se tražiti u izrazito profiliranim fibulama, kao izraz lokalnih potreba i interpretacija.69 Najširi dio luka se proširio, pa je iz njega nastao ovaj karakterističan sidrasti oblik. Fibule ovog tipa karakteristika su provincija Panonije, Dakije, Trakije70 i Dalmacije.71 Znatno su malobrojnije na sjeveru Panonije nego na jugu. Prema E.
58 Jovanović, 1978, 51, sl. 98. 59 Ivčević, 2002, T. XI, sl. 96. 60 Težak-Gregl, 1982, 102, sl. 1/4 i 5. 61 Ivčević, 2011, 170-171. 62 Marić, 1968, 5-81. 63 Busuladžić, 2014, 155-156. 64 Koščević, 1980, T. X, sl. 62-69. 65 Koščević, 1975, 51. 66 Almgren, 1923, 36; Kovrig, 1937, 116; Patek, 1942, 96;
Krämer, 1957, 76; Marić, 1968, 36; Kolšek, 1972, 154;
Petru, 1972, 80; Rieckhoff, 1975, 13; Rieckhoff-Pauli, 1977, 8; Koščević, 1980, 21; Bojović, 1983, 34 i Ivčević, 2002, 237. 67 Petković, 2010, 105-115. 68 Busuladžić, 2014, 96. 69 Jovanović, 1978, 78, Petković, 2010, 76. 70 Великов, 1933, 407. 71 Ivčević, 2011, 171. v. Patek, sidraste fibule imaju svoje korijene u tračko-ilirskom području, pri čemu se ističe značaj i uticaj Tračana.72 Često su nošene sa ukrasnim dodacima, što je potvrđeno u više slučajeva.73
Može se pretpostaviti da je upotreba ovih fibula bila u vremenskom intervalu od I do III stoljeća.74
Na prostoru današnje Srbije75 i Bosne i Hercegovine poznat je veći broj primjeraka ovog tipa fibula,76 koje se prema nekim elementima mogu grupirati u nekoliko varijanti. Na prostoru lokaliteta Čipuljić pronađen je jedan primjerak ovog tipa (katalog br. 4, T. 1, sl. 4). Ovaj primjerak prema vrsti materijala i konstrukcionim detaljima pokazuje elemente koji je svrstavaju u primjerak koji posjeduje zajednička svojstva dvije varijante, a koji se javljaju na prostoru Bosne i Hercegovine.77
Varijanta I
Osnovne karakteristike kod navedenih primjeraka jesu stope, koje imaju pločastoravan presjek. Na dijelu gdje se luk završava, neposredno iza grebenastog zadebljanja, sa obje strane se nalaze po dva krilca. Stopa se završava dugmetastim zadebljanjem koje je presječeno napola, sa oštrim rubovima. Držač igle je ukrašen diskretnim linijama u tehnici uboda. Na krajevima krakova sidra nalaze se dugmetasta zadebljanja, čiji se vrhovi završavaju u obliku malih trnova. Potporna greda im je primjetno duža i prema krajevima šira.78
Potpuno analognih primjeraka srebrenim primjercima koji se čuvaju u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, prema dostupnoj literaturi, nema. Specifičnost ponuđenih primjeraka leži u krilcima na dijelu gdje se
72 Patek, 1942, 100; Čremošnik, 1963, 119. 73 Popović, 1996, 142 – 154. 74 Ivčević, 2011, 171, Bojović, 1983, 45. 75 Petković, 2010, 105-115. 76 Busuladžić, 2010, 83-88, Patsch, 1910, 197, sl. 36;
Miletić, 1963, 21, 23, 24, 25 i 27 sl. 2. 77 Busuladžić, 2010, 83-85. 78 Busuladžić, 2010, 83-84.
završava luk i počinje stopa, po čemu odgovaraju grupi br. 72 po I. Kovrig. E. v. Patek ističe da je ovaj oblik karakterističan za ilirsko područje i posredno preko Ilira i za Panoniju.79
U odnosu na oblik potporne grede, gdje su krajevi prošireni i duži, analizirane fibule se mogu klasificirati u grupu dva po E. v. Patek, tj. po I. H. Crisanu tip Virtopu – Atel, pri čemu se ukazuje na njihov najveći broj u Dakiji.80
Kompariranjem kombiniranih stilskih elemenata koji se javljaju, njihova okvirna datacija se može vezati za kraj I i II stoljeće.
Varijanta II
Najmnogobrojnija varijanta sidrastih fibula koje se javljaju u Bosni i Hercegovini pripada ovoj skupini. Osnovna karakteristika ovih fibula je da posjeduju karakteristična krilca na mjestu gdje se završava luk, a počinje stopa. Drugi karakterističan konstrukcioni element odnosi se na potpornu gredu koja je, za razliku od prethodne varijante, pravougaonog oblika. Međusobne razlike kod ove varijante odnose se na izgled i oblik dugmetastog zadebljanja na kraju stope, koje može biti jednostavno dugmetastooblo ili dugmetasto sa trnom na vrhu. Drugi element koji se razlikuje kod pojedinih primjeraka iste varijante odnosi se na krajeve krakova sidra koji mogu biti sa ili bez dugmetastih zadebljanja.81
Varijanta je karakteristična za ilirsko područje, odakle je direktno dospjela u Panoniju.
Najbliže analogije poznate su sa područja Posavine,82 Beograda,83 Siska84 i drugih lokaliteta rimske Panonije85 i Dakije.86
79 Patek, 1942, 101. 80 Crişan, 1959, 353. 81 Busuladžić, 2010, 84-85. 82 Busuladžić, 2014, 178, sl. 107. 83 Bojović, 1983, 45. 84 Koščević, 1980, T. XX, sl. 149. 85 Patek, 1942, T. VIII, sl. 15, T. IX, sl. 9 86 Popescu, 1938, 242, sl. 6 i 7.
Prema stilskim karakteristikama pojedini autori je datiraju u II stoljeće.87
Primjerak koji je predmetom ove obrade (kat. br. 4, T. 1, sl. 4) pokazuje karakteristike obuhvaćene u obje ponuđene varijante. Na temelju iznijetih činjenica, može se ustvrditi da je riječ o domaćoj izvedbi karakterističnoj za ilirsko područje.
Ostatak lanca na sidrastoj fibuli (kat. br. 4, T. 1, sl. 4)
Zajedno sa sidrastom fibulom pronađen je i dio pletenog lanca. Na samoj fibuli na poprečnoj gredi postoji halkica za kačenje lanca. Ova vrsta lanaca predstavlja jedan od najkarakterističnijih vidova rimskog nakita na području centralnog Balkana. Lanci ovog tipa pleteni su na način da je svaka naredna dvostruka omča prolazila kroz prethodne dvije. Ovom izradom dobijao se masivan i kompaktan stubasti lanac, nazvan lancem oblika lisičijeg repa ili lancem Isthmion tip.88 Ovaj način pletenja je bio poznat kao tehnika „omča u omču“ 89 i kao takva primjenjivala se već u nakitu egejskog kulturnog kruga. Već od VII stoljeća stare ere lanci izrađeni na ovaj način bili su prilično česta pojava na arhajskim nekropolama kao što je Sindos90 i Trebenište.91 Za prostor unutrašnjosti Balkana ova vrsta nakita se javlja početkom V stoljeća stare ere, kada se javljaju primjeri ovih lanaca koji su služili za povezivanje lučnih fibula,92 a što će biti posebno razmjerno čest slučaj u rimskom periodu. Upotreba ovih oblika lanaca nastavljena je i u latenskom razdoblju.93 Čitav je niz rimskih lokaliteta, na kojima su u obliku skupnih i pojedinačnih nalaza pronađeni ovi lanci. To se posebno odnosi na širi region balkansko-podunavskog područja, te se mogu pripisati autohtonom elementu. Analizom
87 Bojović, 1983, 46. 88 Popović, 2002, 48. 89 Ogden, 1982, 57-58. 90 Vokotopoulou, 1996, 131-132, nr. 7970. 91 Popović, 1956, T. XIII, 47-49. 92 Grupa autora, 1990, 138/1-3. 93 Popescu, 1945, 183-202, fig. 2, 4, 10.
pronađenih primjeraka, može se konstatirati da je postojao vrlo širok spektar oblika, od onih jednostavnih formi bez ukrasa, do umjereno i bogato ukrašenih, najčešće sa privjescima oblika lista bršljana.94 Pored lista bršljana srebreni upleteni lanci su mogli biti ukrašeni i lunulastim ili kružnim privjeskom.95 U nekim slučajevima lanci su mogli imati i više privjesaka koji su davali izgled ogrlice, kao što je upravo primjerak pronađen u Gornjem Vakufu.96 U najvećem broju slučajeva radilo se o tubulusima i halkama od kojih je jedna služila za kačenje kuke, a druga halka je služila da druga kuka prođe kroz nju. Lanci su završavali različitim vrstama tubulusa.
Brojni kameni spomenici također svjedoče postojanje ovog lanca. Među njima ističe se nadgrobna stela iz Zenice,97 gdje su prikazani upleteni lanci koji povezuju fibule na ramenima sa pojasom, za koji su prikopčani okruglom kopčom. Drugi spomenik sa lokaliteta Bile,98 također prikazuje ove lance koji polaze od fibula na ramenima i spajaju se na grudima. Većina spomenika ipak prikazuje klasičan način nošenja sa privjescima u obliku bršljana, na način da je jedan lanac sa bršljanovim listom išao oko vrata ili preko grudi, povezujući sidraste fibule na ramenima. Sa svake fibule visio je kraći dvostruki lanac, koji je također završavao privjescima u obliku bršljanova lista. Ovakvi prikazi su prilično česti na mnogobrojnim spomenicima sa lokaliteta Bajina Bašta,99 Skelani,100 Voljevica,101 Srvica,102 Seča Reka103 i druga.
Mnogobrojni su i nalazi gdje su sačuvani i kompletni setovi fibula i lanaca.104 I na području
94 Popović, 2002, 52. 95 Popović, 2002, 53. 96 Miletić, 1963, br. 55-57, Čremošnik, 1963, 119, sl. 10. 97 Sergejevski, 1932, T. XXI, 10. 98 Čremošnik, 1963, 105, sl. 1. 99 Patsch, 1909, fig. 71. 100 Patsch, 1909, 157-158. 101 Sergejevski, 1935, 19-20, T. IV, 2. 102 Patsch, 1909, 177, fig. 124. 103 Popović, 1996, fig. 7. 104 Popović, 1996, 142-143, fig. 9-17, Popović, 1997a, 7980, fig. 7. Bosne i Hercegovine pronađene su sidraste fibule na kojima su postojali ostaci lanaca, ili primjerci na kojima su bile halke ili perforacije na poprečnoj gredi, namijenjene za kačenje pletenih lanaca. Takav je slučaj sa sidrastom fibulom sa lokaliteta Gradišta u Tolisi,105 Tribova kod Mrkonjić Grada,106 Ripača kod Bihaća107 i Debelog brda kod Sarajeva,108 te do danas nepubliciranog primjerka sidraste fibule sa nekropole Čipuljići kod Bugojna. Ovaj način povezivanja lanaca sa sidrastim fibulama, je prema svemu sudeći postao masovnija modna praksa na prostoru Podrinja, ali i sjevernije u Panoniji109 i mnogobrojnim lokalitetima u rumunskom Podunavlju.110
Pored sidrastih, upleteni lanci su u manjem broju slučajeva nošeni i sa koljenastim fibulama.111 Na području Bosne i Hercegovine reprezentativni srebreni primjerak lanca sa bršljanovim listovima je pronađen sa zoomorfnom srebrenom fibulom.112
Prsten (kat. br. 5, T. 1, sl. 5)
U kategoriju nakita, zajedno sa fibulama, pronađen je i jedan zanimljiv prsten. Prsten je kolut koji ukrašava prst ruke. Kao takav ukrasni detalj poznat je bio još u istočnomediteranskim civilizacijama. Različiti oblici svoj razvoj bilježe još u grčka vremena, kada se počinju izrađivati od različitih materijala, u različitim tehnikama, te raznovrsnim oblicima. Rimljani često koriste ovaj segment nakita, a poznaju ga pod terminom annulus. 113
105 Busuladžić, 2014, 180, br. 115. 106 Busuladžić, 2010, 187, br. 245 i 246. 107 Busuladžić, 2010, 190, br. 257. 108 Busuladžić, 2010, 191, br. 261. 109 Popović, 2002, 52. 110 Popilian, 1998, 49-50, fig. 8 i 9, 59-60, fig. 5. 1,4, fig. 7. 1-8. 111 Jovanović, 1978, 78, kat. 9, 12, 13, Cermanović-
Kuzmanović,1995, 227, sl. 1, 2. O koljenastim fibulama vidi: Busuladžić, 2014, 60-84, Busuladžić, 2010, 60-73,
Petković, 2010, 127-161. 112 Busuladžić, 2010, 184, br. 234. 113 Popović, 2002, 44.
Među pronađenim rimskodobnim materijalom iz Čipuljića, ističe se i jedan bronzani prsten, oblika spirale sa poluloptastim glavicama na krajevima. Žica je savijena orjentacijski do trećine krajeva u suprotnom smijeru. Ova spirala na donjem dijelu je jednostruka, a samo gornji dio predstavlja spiralno uvijene dijelove.
Vrlo uvjetne analogije pronalaze se na lokalitetu Juhora u Srbiji. Ovakve i slične forme spiralnih prstenova ne rijetko i od plemenitih metala, pronalažene su i na željeznodobnim lokalitetima, koji su se datirali i u III stoljeću stare ere. Kod spiralno uvijenih prstenova često su na krajevima oblici zmijskih glava i repa, koji opet ovisno o lokalitetu i dataciji pokazuju razlike, od realističnih do stiliziranih oblika.114 U datacijskom kontekstu, spiralna rješenja sa stiliziranim ili realnim glavama zmija na krajevima prstenova pronađeni su na mnogobrojnim rimskim lokalitetima od I do III stoljeća nove ere.115
I kod našeg primjerka može se pretpostaviti domaća radinost. U pogledu datacijskog okvira uz stanovite rezerve može se pretpostaviti da je primjerak prstena kulturološki više upućen na starije periode kraja I stoljeća stare ere i početka I stoljeća nove ere, a što se pak uklapa u okvir datiranja dijela prezentiranih fibula.
Pređica (kat. br. 6, T. sl. 6)
U posebnu grupu predmeta koji se mogu definirati kao dio ratničke opreme, odnosno vojničkih opasača spadaju i pređice.116 Pređice se dijele prema različitim elementima na pređice sa šarnirom ili bez šarnira,117 te u ovisnosti o obliku na četvrtaste, izdužene, oblika slova D, ovalne, zoomorfne, jednodijelne i dvodijelne.118 Ovi predmeti su bili dio opasača ili kožnog remena.119 U odnosu na oblik same
114 Popović, 2002, 45. 115 Koščević, 1991, 37. 116 O pojasnim garniturama Redžić, 2013. 117 Radman-Livaja, 2004, 87. 118 Koščević, 1991, 66-69. 119 Radman-Livaja, 2004, 86. pređice, pojedini autori prave jasnu razliku kod primjeraka oblika slova D, predlažući tipološku razliku između kasnoantičkih pređica ovalnog oblika, te onih oblika slova B.120
Primjerak koji je predmetom obrade u ovom radu najvjerovatnije pripada tipu pređica, oblika slova D. Znatna devastacija, ne ostavlja mogućnost za precizniju detarminaciju.
Datacijski okvir četvrtastih pređica precizira se u I i II stoljeće, dok pređice oblika slova D, kakav je najvjerovatniji primjerak pronađen na lokalitetu Čipuljića, a osobito njegovi mlađi razvojni oblici se datiraju u drugu polovicu III i čitavo IV stoljeće.121
Analogni primjerci su mnogobrojni i neodvojivi su inventar svih objekata koji se vežu za rimsku vojsku. Najobrađeniji su oni pronađeni na lokalitetu Akvileje,122 antičke Siscie,123 te Burnuma.124 Rijetko ove vrste predmeta su rađene i od srebra, poput primjeraka koji su pronađeni na lokalitetima Srbije.125
Zaključak
Navedene tvrdnje sugeriraju i novi karakter samog lokaliteta Čipuljić. Iako je spomenuti lokalitet primarno poznat po ranosrednjovjekovnoj nekropoli i kasnoantičkoj bazilici, najvjerovatnije je na ovom prostoru bio i sakralni ili sepulkralni objekat i prije podizanja kršćanske crkve i kasnijeg groblja. Naime, već sa drugih lokaliteta u Bosni i Hercegovini, potvrđeno je ljudsko prisustvo ili ljudske aktivnosti kroz više različitih epoha na istom mjestu.126 Ovo bi moglo biti i rješenje karaktera i samog lokaliteta Čipuljić. Na lokaciji sadašnjeg naselja Čipuljić u Bugojnu, najvjerovatnije je bio neki rimski sepulkralni sadržaj, na što se nadovezala kasnija izgradnja kršćanske bazilike, te u ranom srednjem vijeku velike nekropole.
120 Redžić, 2013, 127, 147. 121 Koščević, 1991, 66-67. 122 Koščević, 2000, 116-117. 123 Koščević, 1991, 66-69, Radman-Livaja, 2004, 87. 124 Šeparović, Uroda, 2009, 43, sl. 55-57. 125 Grupa autora, 1994, 270-272, 342. 126 Miletić, 1984, 393-394.
Potvrda ovome je i pronađeni kameni ulomak, koji se atribuira u raniji rimski period,127 koji je u korelaciji sa ovdje prezentiranim fibulama i prstenom.
Fibule koje su bile predmet obrade upravo se hronološki uklapaju u karakter i rimsko prisustvo na lokalitetu Čipuljić kod Bugojna. Njihov datacijski okvir koji se najčešće ograničava na period I i II stoljeća upravo govori da je područje bilo naseljeno od samih početaka rimske vladavine. Blizina vode, plodno tlo i ravničarski kraj uz rijeku bili su povoljan teren za trajnije naseljavanje. Nije nikakva slučajnost da se u neposrednoj blizini Čipuljića nalazi veliki lokalitet Pod, koji je u prahistorijska vremena također predstavljao veliko naselje.128 U kontekstu kontinuiteta i hronološkog slijeda, među najstarijim nalazima bilježimo brončani spiralni prsten, koji se uvjetno može staviti u vremenski okvir kraja I stoljeća stare ere i početka I stoljeća nove ere.
Kontinuitet naseljenosti se vjerovatno nastavio u I i II, pa sve do III i IV stoljeća kada se datiraju i analizirane fibule, ali i pronađena željezna pređica. Potvrda životu u ovo i nešto kasnije vrijeme je i slučajni nalaz kamenog ulomka. U periodu kasne antike stanovništvo koje je živjelo u blizini izgrađuje i kršćanski sakralni objekat – baziliku.129 Na ovom supstratu kasnije doseljena nova ranosrednjovjekovna populacija formira nekropolu, čija veličina nagovještava postojanje velikog i stalnog naselja u blizini same nekropole.130
Na temelju iznesenog, može se zaključiti da su fibule, prsten i pređica prezentirane u ovom radu značajna karika u popunjavanju hronološkog niza, naseljenosti, društvenih procesa i karaktera ovog značajnog lokaliteta.
127 Busuladžić, 2015, 7-19. 128 Čović, 1991. 129 Paškvalin, 1968, 159. 130 Lokalitet nekropole do danas nije cjelovito obrađen niti publiciran.
Katalog
Aucissa fibula
Redni broj 1. (T. I, 1).
Inv. br. neinventarizirano.
Lokalitet: Čipuljić, Bugojno, kvadrat LXXXVIII, van grobova.
Opis: Bronzana aucissa fibula. Luk pločast. Na kraju stope završetak u obliku trna – malog polukružnog zadebljanja. Fibula pronađena tokom arheoloških istraživanja 20. 07. 1973.
Dimenzije: dužina 4,5 cm.
Literatura: Nepublicirano.
Redni broj 2. (T. I, 2).
Inv. br. neinventarizirano.
Lokalitet: Čipuljić, Bugojno, kvadrat LXXXIII, van grobova, na dubini od 40 – 50 cm.
Opis: Bronzana sačuvana aucissa fibula. Fibula sa pločastim zadebljanjem glave. Luk polukružnog presjeka. Na kraju stope dugmetasto zadebljanje. Fibula je pronađena tokom arheoloških istraživanja 9. 07. 1973.
Dimenzije: dužina 4,9 cm.
Literatura: Nepublicirano.
Izrazito profilirane fibule sa potpornom gredom
Redni broj 3. (T. I, 3).
Inv. br. neinventarizirano.
Lokalitet: Čipuljić, Bugojno, kvadrat LXX, van grobova, na dubini 80 – 90 cm.
Opis: Bronzana fibula oštećenog dijela luka i držača igle. Jače izvijeni luk sa izraženim prijelomom. Na najvišoj tački luka dugmetasti disk – greben kružnog presjeka. Glava fibule je zadebljala u vidu retorte. Opruga je sa vanjskom tetivom. Opruga oštećena sa očuvana četiri spiralna navoja. Fibula pronađena tokom arheoloških istraživanja 12. 07. 1973.
Dimenzije: dužina 3 cm.
Literatura: Nepublicirano.
Sidrasta fibula
Redni broj 4. (T. I, 4).
Inv. br. neinventarizirano.
Lokalitet: Čipuljići, Bugojno, kvadrat XCI.
Opis: Očuvana srebrena sidrasta fibula sa ostacima lančića u obliku pletera. Stopa ima pločasto – ravan presjek. Po sredini luka grebenasto zadebljanje. Na dijelu gdje se luk završava, neposredno iza grebenastog zadebljanja, sa obje strane imaju po dva
pločasta krilca. Stopa se završava sa dugmetastim zadebljanjem. Jedan krak sidra je oštećen. Potporna greda je duža sa širim krajevima. Ispod potporne grede opruga sa šesnaest spiralnih navoja. Na jednoj strani potporne grede karičica za kačenje lančića. Sa fibulom je sačuvan i fragment pletenog lančića sa tri kraka, koja na mjestu sastava imaju kariku koja ih spaja. Fibula je pronađena tokom zatrpavanja slučajni nalaz, 20. 07. 1973.
Dimenzije: dužina 3,8 cm, širina grede 3,4 cm.
Literatura: Nepublicirano.
Prsten
Redni broj 5. (T. I, 5).
Inv. br. neinventarizirano.
Lokalitet: Čipuljić, Bugojno, kvadrat XCVII u dubini od 95 cm.
Opis: Bronzani prsten, spiralno uvijen u gornjem dijelu prstena. Na krajevima poluloptasta zadebljanja. Prsten je nađen u kvadratu XCVII, u zemlji u dubini od 95 cm.
Dimenzije: R: 3,3 cm.
Literatura: Nepublicirano.
Pređica
Redni broj 6. (T. I, 6).
Inv. br. neinventarizirano.
Lokalitet: Čipuljić, Bugojno, kvadrat LXXXVIII, van groba.
Opis: Oštećena željezna pređica. Pronađena van groba u kvadrantu, LXXXVIII, 20. 08. 1979.
Dimenzije: Dužina 5 cm.
Literatura: Nepublicirano.
Skraćenice
Archaeologia Iugoslavica
Archaeologia Iugoslavica, Beograd
Dacia
Dacia, Bucuresti
D. P.
Dissertationes Pannonicae ex Instituto numismatico, archeologico Universitati Petro Pazmany nominate Budapestiensis provenientes, Budapest Inventaria Archaeologica, Celje
jrGZM
Jahrbuch des Römisch – Germanischen Zentralmuseums, Mainz
Germania
Germania, Frankfurt Forschungen in Lauriacum, Linz
Izdanja HAD
zdanja Hrvatskog arheološkog društva
SADjM
Savez arheoloških društava Jugoslavije, Materijali, Beograd
rvM
Rad vojvođanskih muzeja, Novi Sad
SADj, D.etM
Savez arheoloških društava Jugoslavije, Dissertationes et Monographiae, Beograd
SHP
Starohrvatska prosvjeta, Split
Situla
Situla, Ljubljana
S. j.
Saalburg Jahrbuch, Bad Homburg
Starinar
Starinar, Beograd
Z. N. M.
Zbornik Narodnog muzeja, Beograd
Literatura
Almgren 1923
Almgren, O. Studien über Nordeuropäische Fibelformen der ersten nachchristlichen Jahrhundert mit Berücksichtigung der provinzialrömischen und südrussischen Formen, Mannus – Bibliotek, 32, 2 Auflage, Lepizig 1923.
Anđelić 1959
Anđelić, P. Srednjovjekovna nekropola u Čipuljiću kod Bugojna, Arheološki pregled 1, Beograd 1959, 163.
Behrens 1950
Behrens, G. Römische Fibeln mit Inschrift, Reinceke Festschrift, Mainz1950.
Behrens 1954
Behrens, G. Zur Tipologie und Technik der provinzialrömischen Fibeln, JRGZM/I, Mainz 1954.
Bojović 1983
Bojović, D. Rimske fibule Singidunuma, Beograd 1983.
Busuladžić 2010
Busuladžić, A. Morfologija antičkih fibula iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2010.
Busuladžić 2014
Busuladžić, A. Zbirke antičkih fibula iz Franjevačkog samostana u Tolisi, Tolisa, Sarajevo – Tolisa 2014.
Busuladžić 2015
Busuladžić, A. Antički kameni spomenik s lokaliteta Čipuljić kod Bugojna, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, ser. 3, Vol. XLVIII, Zagreb 2015, 7-19.
Cermanović-Kuzmanović 1995
Cermanović-Kuzmanović, A. Predmeti i nakit od srebra iz Kolovrata, Radionice i kovnice srebra, Beograd 1995.
Crişan 1959
Crişan, I.H. Le trésor d' Atel et ses relations balkanodanubiennes, Dacia, N. S. III, Bucureşti 1959.
Čović 1991
Čović, B. Pod kod Bugojna, Sarajevo 1991.
Čremošnik 1963.
Čremošnik, I. Nošnja na rimskim spomenicima u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s. Arheologija sv. XVIII, Sarajevo 1963., 103-125.
Drescher 1957
Drescher, H. Die Technik der germanischen Rollenkappenfibeln, Germania, 35, Frankfurt 1957.
Gavelle 1962
Gavelle, R. Notes sur les fibules gallo – romaines recueillies à Lugdunum Convenarum (Saint – Bertrand – de – Comminges), Ogam, XIV/2 – 3, Renns 1962.
Gerharz 1987
Gerharz, R. R. Fibeln aus Afrika, S. J. 43, Bad Homburg, 1987.
Grupa autora 1990
Grupa autora, Gospodari srebra. Gvozdeno doba na tlu Srbije, Beograd 1990. Grupa autora 1994 Grupa autora, Antique silver from Serbia, Belgrade 1994.
Ivčević 2002
Ivčević, S. Fibule, Longae Salone I i II, Split 2002.
Ivčević 2003.
Ivčević, S. Antički metalni predmeti iz Narone, Izdanja HAD - a, vol 22, Zagreb – Metković – Split 2003.
Ivčević 2011
Ivčević, S. Antičke fibule iz vojnog logora Tilurij (Gardun), Izdanja HAD – a, vol. 27, Zagreb 2011, 161-187.
jobst 1975
Jobst, W. Die römischen Fibeln aus Lauriacum, Forschungen in Lauriacum, 10, Linz 1975.
jovanović 1978
Jovanović, A. Nakit u rimskoj Dardaniji, SADJ, D.et M, XXI, Beograd 1978.
Kolšek 1972
Kolšek, V. Les nécropoles de Celeia et Šempeter, Inventaria Archaeologica, Fasc. 16, Celje 1972.
Кондић 1961
Кондић, В. Збирка римских фибула из Вршачког музеја, RVM 10, Нови Сад 1961.
Koščević 1975
Koščević, R. Die Werkstäte kräfting profilierter
Fibeln in Siscia, Archaeologia Iugoslavica XVI, Beograd 1975.
Koščević 1980
Koščević, R. Antičke fibule sa područja Siska, Odjel za arheologiju Centra za povijesne znanosti, Zagreb 1980.
Koščević 1991
Koščević, R. Antička bronca iz Siska, Zagreb 1991.
Koščević 2000
Koščević, R. Arheološka zbirka Benko Horvat, Zagreb 2000.
Kovrig 1937
Kovrig, I. Die Haupttypen der kaiserzeitlichen Fibeln in Pannonien, D. P., II/4, Budapest 1937.
Krämer 1953
Krämer, W. Cambodunumforschungen 1953 – I. Materialhefte zur Bayerischen Vorgeschichte, 9, München 1953.
Lerat 1956
Lerat, L. Les fibules Gallo – Romaines, Catalogue des collections archéologiques de Besançon, Annales Littéraires de l' Université, 2 Série, Tome III, fasc. 1, Archéologie 3, Besançon 1956.
Marić 1968
Marić, Z. Japodske nekropole u dolini Une, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s. Arheologija, XXIII, Sarajevo 1968.
Marović 1961
Marović, I. Fibeln mit Inschrift von Typus Aucissa in der archäologischen Museen von Zagreb, Zadar und Split, JRGZM/8, Mainz 1961.
Miletić 1963
Miletić, N. Nakit u Bosni i Hercegovini od kasne antike do najnovijeg doba, Sarajevo 1963.
Miletić 1984
Miletić, N. Rani srednji vijek, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Sarajevo 1984, 375-434.
Noll 1952
Noll, R. Römerzeitliche Fibelinschriften, Germania, 30, Frankfurt 1952.
Ogden 1982
Ogden, J. Jewellery of the Ancient World, London 1982.
Paškvalin 1959
Paškvalin, V. Antička istraživanja u selu Čipuljiću kod Bugojna, Arheološki pregled 1, Beograd 1959, 98.
Paškvalin 1961
Paškvalin, V. Čipuljići, Bugojno-kasnoantičke građevine, Arheološki pregled 3, Beograd 1961, 89.
Paškvalin 1966
Paškvalin, V. Grudine, Čipuljići, Bugojno – starokršćanska bazilika, Arheološki pregled 8, Beograd 1966, 146.
Paškvalin 1968
Paškvalin, V. Grudine, Čipuljići kod Bugojna – nastavak istraživanja starokršćanske bazilike, Arheološki pregled 10, Beograd 1968, 159.
Paškvalin 1970
Paškvalin, V. Grudine, Bugojno – starokršćanska bazilika, Arheološki pregled 12, Beograd 1970, 131.
Paškvalin 2003
Paškvalin, V. Kršćanstvo kasne antike u zaleđu Salone i Narone, Sarajevo 2003.
Patsch 1909
Patsch, C. Archäologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der römischen Provinz Dalmatien, Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovina, XI, Wien 1909, 104-183.
Patsch 1910
Patsch, K. Prilozi našoj rimskoj povijesti, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XXII, Sarajevo 1910, 177-208.
Patek 1942
Patek, E. v. Verbreitung und Herkunft der römischen Fibeltypen von Pannonien, D. P., II/19, Budapest 1942.
Petru 1972
Petru, S. Emonske nekropole, Katalogi in monografije 7, Narodni muzej v Ljubljani, Ljubljana 1972.
Петковић, Живић 2005
Петковић, С., Живић, M. Група бронзаних фибула са Ромулијане, Z. N. M. (arheologija), XVIII – 1, Beograd 2005.
Petković 2010
Petković, S. Rimske fibule u Srbiji od I do V veka nove ere, Beograd 2010.
Popescu 1938
Popescu, D. Fibules en bronze des collections du Musée National de Antiquités, Dacia, V – VI (1935. – 1936.), Bucureşti 1938.
Popescu 1945
Popescu, D. Fibeln aus dem Nationalmuseum für Altertümer in Bucureşti, Dacia, IX – X (1941. – 1944.), Bucureşti 1945.
Popović 1956
Popović, Lj. Katalog nalaza iz nekropole kod Trebeništa, Beograd 1956. Popović 199 Popović, I. Certain Traits of the Roman Silver Jewellery Manufacture in the Central Balkans, Starinar XLVII, Beograd 1996.
Popović 1997
Popović, I. Zlatni avarski pojas iz okoline Sirmijuma, Beograd 1997.
Popović 1997a
Popović, I. Miscellanea Argentea, Starinar, XLVIII, Beograd 1997.
Popović 2002
Popović, I. Nakit sa Juhora – ostava ili sakralni tezaurus, Narodni muzej u Beogradu, Arheološki institut u Beogradu, Beograd 2002.
Popilian 1998
Popilian, G. Câteva consideratii privire la tezaurul de la Vârtop, jud. Dolj. Arhivele Olteniei, 13, 1998, 49-60.
radman-Livaja 2004
Radman-Livaja, I. Militaria Sisciensia – Nalazi rimske vojne opreme iz Siska u fundusu Arheološkog muzeja u Zagrebu, Zagreb 2004.
redžić 2013
Redžić, S. Rimske pojasne garniture na tlu Srbije od I do IV veka, Doktorska disertacija u rukopisu, Beograd 2013.
rieckhoff 1975
Rieckhoff, S. Münzen und Fibeln aus dem Vicus des Kastells Hüfingen, S. J., XXXII, Bad Homburg 1975.
rieckhoff-Pauli 1977
Rieckhoff-Pauli, S. Die Fibeln aus dem römischen Vicus von Sulz am Neckar. S. J., XXXIV, Bad Homburg 1977.
Sergejevski 1932
Sergejevski, D. Spätantike Denkmäler aus Zenica, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XLIV, Sarajevo 1932, 35-36.
Sergejevski 1935
Sergejevski, D. Iz rimske arheologije. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XLVII, Sarajevo 1935, 17-22.
Šeparović 1998
Šeparović, T. Aucissa fibule sa natpisom iz zbirke Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, SHP, III. ser., vol. 25, Split 1998, 178-183.
Šeparović 2003
Šeparović, T. Metalni nalazi, Tilurium istraživanja 1997.-2001, Zagreb 2003, 219-257.
Šeparović, Uroda 2009
Šeparović, T., Uroda, N. Antička zbirka Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, Split 2009.
Težak-Gregl 1982
Težak-Gregl, T. Rimske provincijalne fibule iz Arheološke zbirke u Osoru, Arheološka istraživanja na otocima Cresu i Lošinju, Izdanja HAD 7, Zagreb 1982, 99-111.
Великов 1933
Великов, И. Новооткрите старине, Известия на българския археологически институтъ, VII/1932. – 1933., София 1933.
vokotopoulou 1996
Vokotopoulou, J. Guide to the Archaeological Museum of Thessalonike, Athens 1996.
Unpublished ancient findings from the site Čipuljić near Bugojno
Key words: aucissa, anchor fibula, braided chain, highly profiled fibula with a support beam, ring, buckle, necropolis Čipuljić near Bugojno.
Archaeological excavations were carried out at the site Čipuljić near Bugojno. During these excavations, a large early medieval necropolis with about 800 graves was found. The remains of a late antique basilica were found next to the necropolis. Unfortunately, the necropolis, except for some very limited data, has not been published until today. In the recent past, in 2005, a stone fragment richly decorated with floral ornaments on the front side was uncovered. The circumstances of the find are not entirely known. The find was discovered during the digging of installations, after which it was transferred in front of the building of the Bugojno Municipality, where it is situated now. In professional archaeological circles, the area of Čipuljić is known for its late antique architecture, that is, the church and the early medieval cemetery.
The discovery of various movable objects is still possible in this area. Unfortunately, since the last archaeological research, intensive constructional activity has been carried out in the settlement of Čipuljić. The proximity of the urban settlement in Bugojno and regional roads, as well as fertile flat terrain were the reason for the construction of private and commercial buildings, houses and similar. On the rest of the area are intensively farmed agricultural land parcels. These circumstances, unfortunately, greatly reduce the possibility of continuing any systematic research. Accidental finds are therefore a very realistic possibility and we should pay attention to them.
The collection of the National Museum of Bosnia and Herzegovina, among the material that arrived to the museum as the result of the systematic archaeological excavation on the site Čipuljić, holds also several boxes. Small envelopes were found in these boxes, stating that they contained finds found outside of graves, or accidental finds found during backfilling. These are Roman fibulas, ring and buckle, which are the subject of this paper.
Regrettably, given that the leaders of the research never published this site in full, the finds remained unpublished, while the review of written field diaries offered no insight into the circumstances related to these fibulas. The death of the participants and head of research dr. Pavo Anđelić, prof. Nada Miletić and prof. dr. Veljko Paškvalin precluded any theoretical possibility of reconstructing the circumstances of discovery of these Roman finds.
The archaeological material, which is the subject of this paper, has not been recorded in the field documentation, while the boxes, in which it was stored, only lists the site and circumstance of it being an accidental find, that is, found outside of the grave units, in the quadrants XCI, XCVII, LXX, LXXXIII, LXXXVIII, on the depth from 40 to 95 cm. It can be assumed that the objects were found during the excavation of the necropolis, but without chronological and social context. These finds, together with the previously published stone fragment, could be the confirmation that a Roman, probably cult or sepulchral content, was supplemented with a late antique basilica and an early medieval necropolis. Among the archaeological finds that have been analysed in this paper, four specimens of fibulas stand out. Namely, an aucissa fibula (catalogue no. 1 and 2, T. I, Fig. 1 and 2), a highly profiled fibula with a support beam (catalogue no. 3, T. I, Fig. 3) and an anchor fibula (catalogue no. 4, T. I, Fig. 4). The anchor fibula had a braided chain. The transverse beam of the fibula features a small circle for the hanging of a chain. This type of chain represents one of the most characteristic types of Roman jewellery on the territory of
the central Balkan. Chains of this type are braided in the way that each following double loop passed through the previous two. This kind of workmanship resulted in a massive and compact stepped chain, called a fox tail form chain or Isthmion type chain. This manner of braiding was known as the „loop in loop“ technique and as such it was applied already in the jewellery of the Aegean cultural circle. From the 7th century BC, chains made in this manner were a common occurrence on archaic necropolises such as Sindos and Trebeništa. For the interior territory of the Balkan, this type of jewellery appears at the beginning of the 5th century BC, when examples of these chains that were used to connect arch fibulas occur and which will be relatively common in the Roman period. The use of this type of chain continues in the La Tène period. There are a number of Roman sites, on which these chains were found in group or individual finds. This particularly applies to the wider territory of the BalkanDanube region and can thus be attributed to the indigenous element.
Otherwise the fibula was used as an aid for the attachment of clothes on the shoulder or chest. This type of object was used already in the Bronze Age, while their usage began to decline with the discovery of buttons in the 8th century.
The mentioned statements suggest a new nature of the site Čipuljić. Even though the mentioned site is primarily known by the early medieval necropolis and late antique basilica, it is most probable that a sacral or sepulchral object existed here, even before the building of the Christian church and later cemetery. Namely, on other sites in Bosnia and Herzegovina, human presence or human activity on the same place through a number of different epochs has already been confirmed. This could be the solution for the nature of the site Čipuljić. The site of the current settlement Čipuljić in Bugojno most likely featured a Roman sepulchral content, supplemented by the later construction of the Christian basilica and a large necropolis from the Early Middle Age. A confirmation of this is the found stone fragment, attributable to the Early Roman period, which is in correlation with the here presented fibulas and ring.
The fibulas in question chronologically fit into the character and Roman presence on the site Čipuljić near Bugojno. Their dating framework, which is most often limited to the 1st and 2nd century, tells us that the area was inhabited from the very beginning of the Roman rule. The proximity of water, fertile soil and flat terrain by the river were fruitful ground for permanent settlement. It is no coincidence that in the immediate vicinity of Čipuljić, the large site Pod is situated, which also represented a large settlement in prehistoric times. In the context of continuity and chronological order, the oldest recorded find is a bronze spiral ring (catalogue no. 5, T. I, Fig. 5), which can tentatively be placed in the time frame from the end of the 1st century BC and up to the beginning of the 1st century AD. In the context of dating, spiral solutions with stylised or real snake heads on the ends of the rings were found on numerous Roman sites from the 1st to the 3rd century AD.
The continuity of inhabitation is likely to have continued in the 1st and 2nd, until the 3rd and 4th century, to when the analysed fibulas date, as well as the found iron buckle, that belonged to a part of a belt set (catalogue no. 6, T. I, Fig. 6). The confirmation of life in this and some later time is the accidental find of the stone fragment. In the period of the Late Antiquity, the population residing in the vicinity built a Christian sacral object – the basilica. On this substrate, the new early medieval population that arrived later forms the necropolis, whose size indicates the existence of a large and permanent settlement in the vicinity of the necropolis.
Based on the foregoing, it can be concluded that the fibulas, ring and buckle presented in this paper are a significant link in the completion of the chronological order, population, social processes and nature of this significant site.
1
3
5 2
4
T. 1 6
