HRVATSKE VODE I Dinarski krški fenomeni
MOŽEMO LI PODZEMNO POVEZATI DUVANJSKO I LIVANJSKO POLJE? Mr. sc. Roman Ozimec Alan Kovačević Tihomir Kovačević Tihi
Izvor Ricine. Foto: M. Sumanoviü
I 26 I
Ostvareni rezultati ekspedicije, kao i potencijal gorostasnog špiljskog sustava izmeÿu Duvanjskog i Livanjskog polja premašili su sva oþekivanja.
HRVATSKA VODOPRIVREDA I travanj/lipanj 2013.
„Veliki ponor kod Kovaþa spada meÿu najljepše primjere u našem kršu. Na ovom ponoru i na Ponikvi u Dabarskom polju možemo se diviti smjelosti i dovitljivosti naših mlinara u korištenju snage vode koja ponire“ Josip Rogliü, 1953.
Dinarski krš prepun je iznenaÿenja! I dobri poznavatelji ovog fenomena þesto ostaju zapanjeni nad rukotvorinom i grandioznosti prirodne snage, a upravo to se dogodilo našoj ekspediciji za koju smo se temeljito pripremali i s velikom neizvjesnosti i strahopoštovanjem uputili u još neitraženo podzemlje Duvanjskog i Livanjskog polja. Sigurni smo da üe otkrivanje još do sada nepoznatih a nasluþivanih þinjenica vezanih za ovaj vrlo složen podzemni sustav doprinjeti i upravljanju vodnim resursima i planiranju buduüih projekata i aktivnosti vodnoga gospodarstva. Naime, preduvijet za kvalitetno gospodarenje i oþuvanje vodnog resursa podrazumijeva i poznavanje svih kljuþnih þinjenica vezanih uz nadzemne i podzemne tokove, geologiju, hidrogeologiju, poznavanje hidrološkog sustava i vodnog režima, utjecajno podruþje i izvore oneþišüenja, te mnoge druge podatke važne za donošenje odluka i mjera u zaštiti i oþuvanju vodnog resursa. Ovo je osobito važno za slivove rijeka þije podruþje se nalazi na teritoriju dvije ili više država, te je poznavanje meÿuodnosa i utjecaja, posebno važno u zajedniþ-
I 27 I
HRVATSKE VODE I Dinarski krški fenomeni kom upravljanju i suradnji onih institucija koje su nadležne za vodne resurse, kao i svih drugih sektora vezanih uz vode. Upravo ove þinjenice od osobitog su znaþaja za istraživano podruþje u koje smo se zaputili putevima podzemnih vodnih tokova. Provedena istraživanja ponovo su ukazala na složenost hidroloških sustava dinarskog krša, koji ne poznaju granice, ali i na nužnost suradnje raznih sektora i potrebu složenih speleološko-hidro-geološkoronilaþkih istraživanja, koja u ovom sluþaju bitno rasvjetljavaju spoznaje o nadzemnom i podzemnom toku i genezi sustava rijeke Cetine. Vjerujemo da üe naša istraživanja biti od velike koristi i vodnome gospodarstvu kao i svim ostalim resorima koji ovise o vodi i žele ga oþuvati za buduüe naraštaje.
U izvoru Ricine. Foto: D. Basara
U broju 201 þasopisa Hrvatska vodoprivreda, objavljena je kratka informacija o rezultatima koje je ostvarila meÿunarodna speleološka ekspedicija Ljubuša 2012. Prisjetimo se, u organizaciji Speleološkog društva „Mijatovi Dvori“ iz Tomislavgrada i suorganizaciji Biospeleološkog društva u BIH (BIOSPELD) te Hrvatskog biospeleološkog društva (HBSD), od 08. do 15. rujna 2012. godine održana je ekspedicije kojom smo konaþno, nakon sliþnih 2009. i 2010., u treüem pokušaju, uspjeli uüi u špiljski sustav izmeÿu Duvanjskoga i Livanjskoga polja. Na ekspediciji su sudjelovali istraživaþi iz Australije, Hrvatske te Bosne i Hercegovine: speleolozi, speleoronioci i biospeleolozi. Usprkos nazivu ekspedicije, zbog povoljnih hidroloških prilika, odnosno dugotrajne suše, veüina istraživanja provedena je u sustavu Ponor Kovaþi – Izvor Riþine, pri þemu je zbog spremnosti i upornosti speleo-ronilaca Dinaridi, Društva za istraživanja i snimanja krških fenomena (DDISKF) iz Zagreba, konaþno ostvaren dugo sanjan prolaz u podzemlje izmeÿu duvanjsko-
Nacrt Izvora Riþina, trenutno sreÿen u duljini od oko 500 m
I 28 I
ga i livanjskoga polja te istraživanje ovoga odavna nasluüivanog sustava. Ipak, ostvareni rezultati, kao i potencijal, ovog oþito gorostasnog speleološkog objekta, premašili su sva naša oþekivanja, a pitanje je što üe sve otkriti naredna ekspedicija, planirana za ljeto ove 2013. godine. Vodeni tobogan od Kupresa do mora Pitanje je ima li na svijetu opüine, relativno malog geopolitiþkog podruþja, u ovom sluþaju površine 969 km2, koja kao Opüina Tomislavgrad obuhvaüa geomorfološke elemente biblijskih dimenzija: dva ogromna krška polja, þak 10 planinskih masiva, 8 veüih vodotokova, te dva jezera, pri þemu je cijela opüina prosjeþne nadmorske visine preko 1000 m. Od deset masiva koje obuhvaüa ili dodiruje, þak su tri viša od 2000 metara: ývrsnica (2228 m), Vran (2074 m) i Cincar (2006 m), a daljnja þetiri viša su od 1500 m: Kamešnica (1856 m), Ljubuša (1797 m), Tušnica (1700 m) te Jelovaþa (1527 m). Opüina Tomislavgrad smještena je na podruþju visokog dinarskog krša, pri þemu spaja submediteransku i visoko-planinsku regiju s bezbrojnim krškim oblicima. Ovdje, svega 20 km od Jadranskoga mora, sudar mediteranske i planinske klime uvjetuje izraženu raznovrsnost ekoloških þimbenika. U središtu opüine je Duvanjsko polje, površine 112 km2, kojim vijuga rijeka Šujica koja izvire na sjeveru opüine ispod srednjovjekovne utvrde Stržanj. Izvor Šujice je fascinantan slap visok 30 m, koji izvire iz špilje na okomitoj stijeni graÿenoj od jurskih vapnenaca, padajuüi u okruglo am¿teatralno jezero. Iz jezerca istjeþe rijeka Šujica prema jugu, te prolaskom kroz naselje Šujica, ulazi u Šujiþko polje, graÿeno od limnoglacijalnog materijala. U sušnom periodu izvorski slap presuši, a Šujica nema vode do vrela Volarica. Podno sela Galeþiü, Šujica dubi kanjon u prominskim konglomeratima. Nakon 8 km kanjonskog toka ulazi u Duvanjsko polje kod sela, prikladno nazvanog Mokronoge, te meandrira u velikim zavojima sve do ponora u selu Kovaþi, na JZ dijelu Duvanjskoga polja. Zatim preko 5 km teþe podzemno, da bi se pojavila kao rijeka Riþina u izvor-špiljama kod sela Vrilo. Riþina je nekada tekla kroz južni dio Livanjskoga polja, razlijevajuüi se u Buško blato, sve do brojnih ponora pod sjevernim padinama Kamešnice: Stara Mlinica, Seget, Liskovaþa, Proždrikoza i Sinjski ponor, te izviruüi podno južnih padina Kamešnice, na potezu od Hana do Trilja, kroz brojne izvore, od kojih su najpoznatiji Grab, Ruda i Ovrlja, koji kao pritoke rijeke Cetine završavaju svoj tok u Jadranskome moru. Meÿutim, dio voda iz ovih ponora izvire i nizvodno od Trilja, zatim na izvoru Jadra i Žrnovnice kod Splita, na izvorima kod Prologa, Klokunu na Ljubuškom polju,
HRVATSKA VODOPRIVREDA I travanj/lipanj 2013. þak i na þuvenoj Vruji kod Brela. Izgradnjom hidro-akumulacije na podruþju Buškoga blata, Šujica, odnosno Riþina, je danas glavni vodotok koji puni Buško jezero. Ponor najvijugavije rijeke na svijetu Na svom putu od izvora podno Stržnja do ponora u selu Kovaþi, dugaþkim 47 km, Šujica izrazito meandrira, zbog þega je dobila epitet najvijugavije rijeke na svijetu. Putem prima brojne pritoke, vodotoke koji izviru na rubovima Šujiþkog i Duvanjskoga polja te ih kao jedini vodotok odvodi do ponora, po þemu se razlikuje od ostalih krških polja jugozapadne Bosne. Otprilike na sredini polja, Šujici s lijeve strane pritjeþe najveüa pritoka, rijeka Drina, koja sa sobom nosi vodu s istoþnog i jugoistoþnog dijela Duvanjskoga polja, odnosno planina: Vran, Ljubuša, Gvozd i Lib, preko povremenih rjeþica Miljacka i Studena. Drina gotovo da je još i vijugavija od same Šujice. Potok Seget teþe kroz Tomislavgrad te je po njemu grad u Srednjem vijeku nosio ime Županj Potok, pa Županjac. Nakon što prikupi sve vodotoke duvanjskoga polja, Šujica u završnom dijelu toka, na JZ dijelu Duvanjskoga polja, ponovo dubi kanjon u vapnencima gornje krede te konaþno ponire u impozantnom ponoru kojeg kroz povijest nazivaju: Ponor, Ponor pod Tuboljom, Ponor Krivodol i Veliki ponor u selu Kovaþi. Ponor je na 855 m nadmorske visine i nastao je na impozantnom rasjedu smjera SZ-JI. Ponor je aktivan veü u razdoblju gornjeg neogena, a naroþito u razdoblju pleistocena, zbog þega geolog Mirko Malez piše kako možemo s nekom vjerojatnošüu oþekivati da su njegovi podzemni kanali dobro razvijeni i dovoljno prostrani pa bi za vrijeme sušnog perioda po svojoj prilici bili prohodni na velikoj daljini. Premda je bojanjem dokazano kako se ponorna voda pojavljuje na izvoru Riþine, pojavila se i na izvoru Suvaja kod Prološca, uz Imotski, koji je od ponora udaljen oko 20 km i ne pripada slivu rijeke Cetine. Protoka na ponoru þesto ne odgovara onoj na izvoru, bilo da je veüa ili manja, a i prilikom našeg istraživanja utvrÿena je znaþajna razlika. Voda u ponoru imala je 2,6°C nižu temperaturu od one na izvoru! ýini se da nas u podzemlju izmeÿu dva polja još þekaju vrlo zanimljive spoznaje o tektonskim i hidrološkim odnosima ovog sustava. Usprkos dimenzijama, ponor Kovaþi se nažalost za najobilnijih oborina redovito zaþepi uslijed ljudske nebrige, odnosno velike koliþine smeüa i biljne mase. Tada poplavi cijeli zapadni dio Duvanjskoga polja, ugrožavajuüi i prometnicu Tomislavgrad-Posušje. Povijest istraživanja špiljskog sustava Prvi spomen ponora Kovaþi potjeþe iz davne 1668. godine kad ga kao Ponor bilježi fra
Jedno od grotla izvora Riþine. Foto: M. Sumanoviü Riþina - Treüa špilja. Foto: R. Ozimec
Pavle Šilobadoviü u svojem Ljetopisu. U þlanku Duvno (Županjac), narodni život i obiþaji, objavljenom 1899. godine u Zborniku za narodni život i obiþaje, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti doznajemo kako je veü tada poznato kako Šujica nakon poniranja u selu Kovaþi, izvire kao Riþina: Ispod sela od bure teþe Šujica, i saliva se pod Tuboljom u ponor i nestane je u onom ždrilu, a izvriva u Vrilu (Buško blato) i zove se tamo Riþina. U radu su objavljene i prve fotogra¿je ponora koje je snimio Antun Radiü u kolovozu 1899. godine: Izašao sam i u okolicu, u selo Kolo, pa k Ponoru, gdje sve duvanjske vode poniru. To je prirodna krasota. O ribolovu na izvoru Riþine poI 29 I
HRVATSKE VODE I Dinarski krški fenomeni
Smeüe na površini bilo je velika smetnja pri uronu. Foto: M. Sumanoviü
Nacrt Ponora Kovaþi, trenutno sreÿen u duljini od oko 1005 m
stoji izvanredan zapis iz 1917., koje je u djelu Narodno ribarstvo u Bosni i Hercegovini, objavio bosansko-hercegovaþki arheolog i etnograf Vejsil ûurþiü. U potpoglavlju Vlak za peüinu na Vrilu Riþine opisuje hvatanje ribe na samom izvoru Riþine te objavljuje više fotogra¿ja ponora Kovaþi i izvora Riþine. Kako bi se dokazala podzemna veza ponora i izvora provedena su sustavna hidrogeološka istraživanja 1948. i 1961. godine, korištenjem raznih metoda: otopine kuhinjske soli, spora, plastiþnih boca i piljevine te boja eozin, Àuorescin i uranin. Najuspješnije je bilo bojanje 1961., kada se voda pojavila ne samo na Riþini, veü i na izvorima Grab, V. i M. Ruda te Ovrlja. Prva sustavna speleološka istraživanja ponora Kovaþi obavljena su od 20.ožujka do 01. travnja 1961. godine, kada tim kojeg vodi M. Malez (S. Božiþeviü, I. Blaškoviü, V. Božiü) istražuje ponor u duljini 110 m i izraÿuje prvi topografski nacrt. Utvrÿeno je kako SZ kanal završava sifonom te je pretpostavljen nastavak u smjeru juga. Istraživanjem Izvora Riþine došlo se do 45 m dugog sifonskog jezera, dubine 3-10 m. Speleološko istraživanje 09. kolovoza 1969. godine, vodi geolog Sreüko Božiþeviü (B. Jambrešiü, V. ýiliü, M. Garašiü, B. Paljetak, G. Popoviü). Sifon je bio na istoj razini kao i 1961., a þamcem je ukupno istraženo 160 m. Iz pera S. Božiþeviüa doznajemo da je Božo Paljetak zaronivši u ponoru Kovaþi prošao sifon dug 40, a dubok 8 m, a dalje nije ispitivao špiljski sustav. Tako je prvi ušao u ovaj sustav te ostvario ukupnu duljinu ponora od oko 200 m. U izvoru Riþine uron u dubinu iznosio je nešto preko 10 m, a u dužinu oko 20 m, ali nije ulazio u splet kanala pod vodom. Ekipa francuskih i hrvatskih ronilaca je 03. kolovoza 2001. preronila I 30 I
sjeverozapadni sifon i izradila nacrt preronjenog dijela, ali nije uspjela naüi prolaz dalje. U ponoru i izvoru Glavni ulaz ponora Kovaþi okrenut je prema istoku, a s njegove sjeverne strane nalazi se sporedni otvor. Predvorje þini velika nepravilna dvorana s dva ulaza od kojih je glavni širok 25 i visok 15 m. U predvorju se nalazila mlinica, þije su zidine još vidljive, a koja je za visokog vodostaja bivala preplavljena. U južnom dijelu predvorja, pod kamenim svodom ponire rijeka Šujica. Na stijenama predvorja oþiti su tragovi povremene visoke razine vode, kao 2009., a i ove 2013. godine, kada su pod vodom bili podrumi najbližih kuüa, a most preko Šujice u Kovaþima samo djelomiþno u funkciji. Iz predvorja se u pravcu SZ nastavlja kanal, nastao na velikoj vertikalnoj dijaklazi. Glavni špiljski kanal naþelno prati smjer SZ-JI i istražen je u duljini od 1500 m. U kanalu koji doseže dimenzije 20x30 m uz nepoznatu dubinu vode (!), utvrÿena je prostrana dvorana dimenzija 50x40x30 m. Izvor Riþine ima tektonski uvjetovana tri špiljska ulaza, meÿusobno povezana špiljskim kanalima, nastala erozivnim djelovanjem snažna podzemna toka: Q prvi najniži ulaz za 12 m niži je od razine polja, širok 10, a visok 3 m te je okrenut prema sjeveru. Na okomitim liticama oþiti su tragovi snažna protoka. Q drugi je ulaz udaljen 95 m JZ od prvog i takoÿer gleda prema sjeveru Q treüi se ulaz s dva otvora nalazi na tektonski izraženoj raskrsnici vodenih kanala. Veüi i manji prirodni kameni most nastali su snaž-
HRVATSKA VODOPRIVREDA I travanj/lipanj 2013. nim tektonskim pomacima. Tlo je prekriveno kamenim blokovima, a jamski otvori okrenuti ka istoku i zapadu Ukupna duljina istraženih kanala špilje Riþine je oko 1,2 km, od þega je topografski snimljeno 490 m, uz duljinu glavnog kanala od 345 m. Ima li þovjeþijih ribica? Kroz nekoliko dana ekspedicije Ljubuša 2012., konaþno smo dokazali i spoznali dimenzije ogromnog špiljskog sustava koji spaja Duvanjsko i Livanjsko polje. Dosegnuta je duljina od 1500 m špiljskih kanala ponora Kovaþi, koji uglavnom prate smjer SZ-JI te je nacrtano 1005 m. Dominiraju potopljeni kanali, velikim dijelom neodredive dubine vode i impozantnih dimenzija od 20x30 m. Fascinantnu dvoranu promjera 50x40 m uz 30 m visine nazvali smo Viktorova dvorana u þast prijatelja speleologa Viktora Drmiüa iz Tomislavgrada, koji je naglo preminuo poþetkom 2012. godine. Zeleno jezero, završni sifon sustava izvora Riþine, preronila je ekipa speleo-roni-
Kako povezati dva krška polja? Veü na ekspediciji 2012. godine zapoþela je organizacija meÿunarodne speleo-ronilaþke ekspedicije „Ponor Kovaþi – Riþina“ 2013. Ekspedicija üe se održati od 24. kolovoza do 8. rujna 2013. godine, a njeni organizatori su: SD Mijatovi dvori iz Tomislavgrada, BIH i DDISKF iz Zagreba, Hrvatska, uz suorganizatore: RK Neretva iz Mostara, Biospeleološko društvo u BIH i Hrvatsko biospeleološko društvo. Glavni voditelj ekspedicije je Ivan Buntiü iz Mijatovih dvora, organizacijski voditelj je Tihomir Kovaþeviü Tihi, znanstveni voditelj je Roman Ozimec, a tajnica ekspedicije Marijana Jeliü. Na ekspediciji se predviÿa do 70 sudionika. Cilj Ekspedicije je daljnje istraživanje ponora Kovaþi i izvora Riþine te speleoloških objekata u širem okruženju. Istraživanja üe biti podijeljena u više cjelina: speleoronilaþka, speleološka i biospeleološka. Sudjelovat üe i niz struþnjaka veüeg broja znanstvenih podruþja: hidrologija, hidrogeologija, geogra¿ja, kemija, paleontologija, arheologija, ihtiologija. O istraživanjima i samoj Ekspediciji biti üe snimljen dokumentarni ¿lm u suradnji sa HRT-om. Kako podzemno povezati dva krška polja? Zajedniþkim, kreativnim i timskim radom istraživaþa i struþnjaka. O rezultatima þitajte veü krajem ove, 2013. godine.
Silina vode u podzemlju izglaþala je stijene do savršenstva. Foto: M. Sumanoviü
I 31 I
HRVATSKE VODE I Dinarski krški fenomeni
Doživljaj istraživanja iz prve ruke i pera Alana Kovačevića, jednog od prvih istraživača ponora Kovači: „Prvi puta dolazimo na ponor Kovaþi. Bez obzira što su nas veü pripremili informacijama i priþama o dimenziji ponora, ugodno smo iznenaÿeni veliþinom ulaza koji je 20-25 m širok uz visinu od 1520 m. Od domaüina doznajemo kako se za velikih voda cijeli ponor napuni do vrha vodom i kada je više ne može "progutati", ona poplavljuje Duvanjsko polje. Od ulaza, ponor se grana na dva kanala. Desni, manjih dimenzija koji je u poþetku suh, te lijevi, koji odmah poþinje s vodom. Odluþujemo otiüi prvo u desni kanal. Po informacijama znamo da je tamo veü ronjeno, ali da se nije išlo dalje. Tomislav Flajpan- Frf i ja se opremamo za ronjenje te nam speleolozi iz SD Mijatovi dvori pomažu transportirati opremu do sifona. Od ulaza u taj desni, manji kanal do sifona se prolazi oko 50 m uskog i vodom potpuno ispranog kanala, nažalost punog smeüa. Na sifonu nalazimo stari safeline (sigurnosna uzica) koju su postavili prethodni ronioci. Sifon je na prvi pogled bistar, nije dubok, i nas dvojica Speleoronioci Tomislav Flajpan i Alan Kovaþeviü na ulazu odluþimo odmah krenuti u istraživanje. Frf kreüe prvi i za sobom Ponora Kovaþi. Foto: M. Sumanoviü povlaþi safeline, a ja idem odmah za njim. Preranjamo sifon vrlo brzo, jer je dugaþak svega nekoliko metara i dubok oko 2 m. S druge strane se iz jezera treba popeti oko metar i pol van na suho, što i radim, dok Frf þeka u vodi što üu mu javiti. Kanal ide dalje oko 20 m, gdje se raþva desno u manju dvoranu punu blata i lijevo, opet u vodeni kanal. Pregledali smo ga i zakljuþili da nije za ronjenje. Vraüamo se van na ulaz u ponor i poþinjemo s istraživanjem lijevoga vodenog kanala. Sam ulaz u vodu je speci¿þan, jer je kanal priliþno velik, oko 4x4 m s dubokom vodom, a pogotovo stoga što na površini oko nas pluta velika koliþina smeüa. Nisam još imao iskustvo plivati u gomili smeüa, a niti Frf. Plivamo sve dalje i dolazimo u veliku dvoranu dimenzija 35x20 m. U njoj nigdje ne možemo izaüi na suho, zbog okomitih zidova i dubine, veü moramo nastaviti plivati, i dalje kroz gomile smeüa i grana, izbjegavajuüi brojne balvane. Nakon kraüeg dogovora poþinjemo s pretraživanjem desne strane dvorane, tražeüi glavni kanal koji se nastavlja ispod vode. U desnom kraku dvorane odmah pronalazimo kanal koji se spušta na 7 m dubine te poslije 45 m izranjamo kroz popriliþno usku pukotinu u malo jezero. Shvaüamo da je to jezero u kojem smo veü bili ranije u desnom kanalu. Ne ostavljamo nit veü se po njoj vraüamo natrag u veliku dvoranu. Nastavljamo tražiti uz rub zida dvorane gdje bi se nastavio "glavni kanal", zaranjamo i pun pogodak. Na 6,5 m dubine otvara nam se kanal od 20-tak m dužine kroz kojeg izranjamo u veliki kanjon. To je to! Sretni smo obojica. Na pamet mi pada pokojni ronioc Božo Paljetak, koji je prvi preronio sifon i kakav je on tada morao imati osjeüaj. Mi smo impresionirani zbog veliþine kanjona i dubine sifona, koju ne znamo, jer ne vidimo dno. Nastavljamo plivati kroz kanjon i poslije stotinjak metara dolazimo na suhi dio. Penjemo se van i tu skidamo dvobocnike, olova, peraje, sve što nam nije potrebno za daljnje napredovanje. Veü nakon prvih desetak metara nailazimo na prepreku. Treba s oko metar i pol skoþiti u vodu, ali je pitanje kako üemo natrag. Stijene su potpuno okomite i izglaþane od vode. Nemamo se za što primiti i nemamo uže, ali nakon kraüe konzultacije odluþimo skoþiti i nastaviti dalje. Plivamo i ponovo dolazimo na suho. Kanal poprima zapanjujuüe dimenzije od 10x10 m, a stijene su i dalje u potpunosti glatke. I dalje nas prati smeüe. Komentiramo silinu vode koja tu prolazi za velikih protoka, a dokaz su šasija automobila, elektriþni stup, bojleri, kamionske gume. Sitnije smeüe više ne primjeüujemo. Dalje kroz dubinu ponora sve više plivamo kroz jezera, koja su, bez obzira na smeüe, prepuna ribe. Prošli smo oko 500 m, zakljuþili da je za prvi ulazak dosta i vraüamo se van. Zbog uvjeta koji vladaju u objektu, pri drugom ulazu Frf i ja smo u suhim odjelima, s veüim ronilaþkim bocama i s više olova, zbog lakšeg potapanja. Dolazimo do ''stare pozicije'', gdje odlažemo suvišnu opremu iza sifona. Kreüemo kroz poznati dio i dolazimo na poþetak jezera, gdje smo prvi puta stali. Nastavljamo plivati kroz ogromna jezera, dužine po nekoliko stotina metara, nepoznatih dubina, puna ribe i rakova. Kanal je cijelo vrijeme veliþine oko 10x10 m, dugih ravnih poligona po 50-tak metara. Zavoj, pa ravni dio, pa zavoj i sve to plivajuüi. Zbog plivanja sporo napredujemo. Rasvjetu na kacigama, u normalnim uvjetima vrlo jaku i uþinkovitu, povremeno kao da nemamo, jer se gubi u velikom prostoru. Nailazimo na dvoranu dimenzija 50x40 m i visine preko 30 m, u kojoj izlazimo na suho. Napokon malo izvan vode. Dno dvorane je od ¿nog sitnog pijeska- prirodni ¿lter. To potvrÿuje i vodeni kanal koji se nastavlja, daleko bistriji od prethodnih. Meÿutim, je li to bolje ili lošije?!? Dok je bilo mutno samo smo nagaÿali, a sada smo spoznali zastrašujuüu dubinu, koja se ruši pod nama. Uz rubove stijena vidimo do desetak metara dubine, a potom okomit odlazak u crno. Posebno nelagodno (srca su ubrzano zakucala) bilo je kad nam je u susret jurnula ''gomila'' veüih riba. Mašta je odmah proradila: kakva je to velika neman koja ih juri, a mi lak plijen, bespomoüni i u bezizglednoj situaciji, bez šanse za bijeg ili obranu. Ubrzo smo shvatili da su ribe samo pohitale prema svjetlu na našim kacigama, vjerujuüi da je to danje svjetlo i ponovni izlazak na površinu. Sada nam to sliþi na neki loš horor scenariji, ali tada je to tako izgledalo. Na kraju smo od tog dogaÿaja napravili dobru šalu, zbog koje nam je brže prolazilo vrijeme, ali smo i popriliþno brže plivali. Otprilike nakon kilometar i pol, vodeni kanal odlazi dalje, do kuda smo mogli posvijetliti našim svjetlima. Odluþili smo se za povratak, a daljnja istraživanja ostaviti za ekspediciju 2013. godine. Sad znamo da nam slijedeüe godine treba: više ljudi, þamci i bivak iza sifona te istraživanje s obje strane. Kako bilo, ponor Kovaþi je ''podzemni Kozmos'' kakav se pronalazi jednom u životu. Zaslužuje punu pažnju i mnogo ekspedicijskih i znanstvenih istraživanja. Potrebno je hitno i dobro zaštiti ulaz, kako ne bi ostao kanta za smeüe Duvanjskog polja, veü spremište þiste i pitke vode za buduüe naraštaje.“
I 32 I
HRVATSKA VODOPRIVREDA I travanj/lipanj 2013.
Speleolozi u izvoru Riþina. Foto: Tihi
laca Ronilaþkog kluba Neretva iz Mostara te svladala oko 400 m vodenog kanala, uz otkriüe velikih podzemnih prostora. Uz ¿ziþka speleološka istraživanja, provedena su mikroklimatska i biospeleološka istraživanja uz arheološke i paleontološke prospekcije, te sustavno foto-dokumentiranje. Špiljski sustav Ponor Kovaþi – Izvor Riþine posebno se istiþe po izuzetnoj brojnosti riba, što nije uobiþajeno za naše dinarsko podzemlje te možda ukazuje na odliþnu protoþnosti i podzemne migracije. Osim na samom ponoru i izvoru, gdje se pojavljuju i alohtone vrste: kalifornijska pastrva, som, šaran, babuška i sunþanica, u dubljim kanalima dominiraju naši endemi jadranskog sliva: drlja (Scardinius dergle), oštrulj (Aulopyge huegelii), pijurica (Phoxinellus alepidotus), podbila (Chondrostoma phoxinus) i sitnoljuskavi klen (Squalius tenellus). Uz njih bezbrojni su i rijeþni rakovi (Astacus astacus). Špiljski sustav znaþajan je i zbog kolonija šišmiša, koje obitavaju i u ponoru, i u izvoru, a sa sigurnosti je utvrÿen dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersii). U ulaznom dijelu špilja na izvoru Riþine obitavaju i špiljski golubovi (Columba livia). U sustavu je naÿena špiljska vodena fauna beskralješnjaka: virnjak Dendrocoelum sp. (Tricladida), rakušac Niphargus sp. (Amphipoda), vodenbabura Proasellus sp. te taksonomski neodreÿeni stigobiontni puževi (Gastropoda).
Skupna fotogra¿ja sudionika ekspedicije 2012. Foto: R. Sušac
Kopnenu faunu zastupaju: ilirska babura Alpioniscus (Isopoda), pauk špiljski baldahinac Troglohyphantes sp. (Aranea), špiljska nelima Nelima troglodytes (Opiliones), dvorepac Stygiocampa sp. (Diplura), kornjaš Haplotropidius sp. (Coleoptera), dvojenoga vrpþarka Brachydesmus sp. (Diplopoda), te više vrsta skokuna (Collembola). Na pitanje iz naslova ovog poglavlja odgovoriti üe ipak tek buduüa istraživanja. Na ulazima žive kolonije tulara (Trichoptera), više vrsta leptira (Lepidoptera) i špiljski konjici Troglophilus sp. (Orthoptera). Utvrÿene su i nove svojte za znanost, a najvažniji nalazi su makro fotogra¿rani in situ i koristiti üe se za daljnje objave. Sve ostvarene spoznaje i fotodokumentacija iskoristiti üe se za Povijesno-prirodoslovnu monogra¿ju podruþja Tomislavgrada, koja se upravo dovršava. Zašto ne, možda u buduünosti, i za Monogra¿ju fascinantnog špiljskog sustava Ponor Kovaþi-Izvor Riþina? Q I 33 I