ČUVARICA TAJNI by Ljubav u siframa

Marija Reljan

Ä&#x152;UVARICA TAJNI

Nova godina – kraj i početak Najviše i najbolje pišem kad hoću da se isključim iz vanjskog svijeta i problema. Nadam se da Vi čitate ovo zato "što vam je dosadno" i želite malo da pobjegnete od svega i opustite se, a ne zato što imate problema. Želim Vam sve najljepše i najbolje u Novoj godini. Napravite listu šta treba da uradite u slijedećih godinu dana, pa učinite bar jedan korak prema ostvarenju. Možda je dovoljno da nabavite neku novu kremu, macu ili psa, ili da se raspitate o dragim ljudima i javite im se. Odlazak s jednog kraja grada u drugi kod tete ili bake može da donese mir u duši. Važno je da vas to usrećuje i da ste okruženi iskrenim ljudima koji vas vole i koje Vi volite. Ako ih imate cijenite ih, ako ih niste pronašli osvrnite se oko sebe. Potrudite se da bude što manje briga, problema i nevažnih sitnica zbog kojih zaboravljate živjeti (jer često zavisi od nas da li je nešto problem i koliki je to problem). Ako je problem veliki, podijelite ga sa onima koji vam žele pomoći ili sa onima koji trebaju da su uz vas. Jer ste i Vi uz njih kad ste im potrebni.. Sve treba dijeliti. Sve. I radost i sreću, i probleme i uspjeh. Jer to je prava ljubav – kad dijelite sve. Srećno Vam bilo 2

Marija Reljan

Čuvarica tajni UVOD

- Dobro jutro Lado! Već si ustala? - začudi se Alisa kad je vidjela prijateljicu i to već obučenu i spremnu da krene na posao. - Idem jutros ranije. Jedna koleginica će kasniti pa smo se dogovorile da ja dođem ranije. A i nešto sam čudno sanjala. - Sanjala? - zabrinu se Alisa. Šta si sanjala? - Ne znam ni ja, ne sjećam se. Samo me je to iznenada probudilo. - Ajde ne brini, samo polako. Biće se u redu. Ja ću spremiti djecu i ostaviti ih kod Stanke dok ti ne dođeš. - Dobro. Ljubim te. Idem ja. - Važi, poljubac i tebi! Zašto ne ideš kolima? - Ne mogu kolima u ovu gužvu. Preplašiću se, pa ću stati nasred ceste. Tako su se rastale to jutro. Da bi nakon nekoliko časova Alisin telefon zazvonio... Zvali su je iz bolnice...

POGLAVLJE 1. - Halo, dobar dan. Trebala bih Darka Dojčinovića. - Ja sam, izvolite. - Ja sam… zovem u vezi vaše sestre… - Koje sestre? - Vaše sestre Lade…

- I šta hoćete? Pare? - Molim? - Pitam šta hoćete? Zašto ona nije zvala ako joj nešto treba? - Ona je u komi stoko jedna bezosjećajna! – vrisnu glas sa druge strane kroz jecaj. Veza se prekinula. Pitao se je li ovo opet neka namještaljka. Probisvjet od sestrina muža je mogao nekog da nagovori na ovo. Već im je nekoliko puta tražio pare na razne trikove. Ipak nekako ga je oko srca zazeblo. Odluči da pozove broj koji je ostao zapisan na ekranu. - Halo, ovdje Darko Dojčinović. Ko je tamo? - Alisa Medaković... Ladina prijateljica. Sestra vam je u bolnici već nekoliko dana. Udarila su je kola, nije dobila velike povrede ali je nezgodno pala i udarila glavom. Zabranila mi je da vas kontaktiram, ali ovo je specifična situacija. Ljekari ne znaju kad će se probuditi. - U kojoj je bolnici? - U Kliničkom centru. Možda... možda će biti potrebna operacija. A...ja ne znam gdje joj je muž... pokušala... sam ga pronaći. - Probisvijet nije s njom? - Nije... ona živi kod mene... sa mnom. Ona i djeca. - Djeca? Ima više djece? - Ima sinčića od četiri godine a curica je mala, ima tek devet mjeseci. - Jeste li joj upoznali muža? - Nisam.

- Dobro. Hvala sam što ste joj pomagali. Ja ću sad sve preuzeti. Neko će doći po djecu. Je li vam nešto dužna? Jeste li joj posuđivali novac? - Nije tako jednostavno! Pravno ja sam ovlašćena da brinem o djeci. I ta djeca nisu koferi da neko dođe po njih! - opet se izderala. I ne pada mi na pamet da ih ikom dam! Ja odgovaram za njih dok je Lada u bolnici. A imala je jako lijep glas. Nekako smirujući, utješan kad nije vikala. Mislio je da želi da se rješi djece. Ali izgleda da nije to htjela. - Dobro...pa kako ćemo onda? - Ako hoćete da vidite nećake i da posjetite sestru u bolnici možemo se naći kad vam je zgodno. Danas imam slobodan dan. - U redu. Recite gdje da dođem. Rekla mu je gdje da se nađu. Dogovor je bio za dva sata. Tražeći parking oko tržnog centra kod kojeg su se dogovorili, vidio je jednu ženu kako nervozno hoda gore dolje. Izgledala je zabrinuta i vrlo ozbiljna. Dok je prolazio kolima pored nje podigla je pogled. Učinilo mu se kao da ga je prepoznala. Malo dalje našao je slobodno mjesto. Ona se već bila uputila prema njemu. Dok je zaključavao gledao je kako mu prilazi. Bila je srednje visine, tamno smeđe ili crne kose do vrata, blago ukovržane na krajevima. Izgledala je uredno i ozbiljno, ali jednostavno obučena. Imala je na sebi uske sive pantaloname, bijelu vunenu tuniku i patike. Nije ličila na njegovu neozbiljnu i osjećajnu sestru. Bila je potpuno nenašminkana primjetio je prilazeći joj. Velike tamne oče sa krupnim trepavicama su ga ozbiljno i pažljivo procjenjivale. Malo su joj obrazi izgledali zarumenjeno inače je bila blijede puti. "Da je malo namazala usne crvenim karminom izgledala bi prekrasno" pomisli u sebi. Malo ga je to zbunilo.

Očekivao je da ga sačeka još jedan izgubljen slučaj kao što je bila njegova sestra.Ova djevojka je bila fina, prirodna i na svom mjestu. Ona sigurno nije imala nervne krize niti probleme sa drogama i alkoholom. - Alisa? - reče kad je stao pred nju. Gledali su se netremice kao dva protivnika. Klimnula je glavom i dalje ozbiljna. Pružio joj je ruku. Prihvatila je. Njen stav, pogled, sve je odisalo smirenošću, stabilnošću... Teško da je njoj ikada palo na pamet da se ludira kao što je radila njegova sestra. "Kako li su se samo povezale?" čudio se. - Kao da ste već znali kako izgledam... Kako je ona? - Vidjela sam vas na slici... juče sam morala da pogledam njene papire... da pokušam naći trag. Nije željela da spominje porodicu, a ja je nisam prisiljavala. Zvala sam vas dolje kući ali su mi rekli da ste ovdje kod nas poslovno. Za sada je stanje nepromjenjeno. Dok se ne probudi ništa ne žele da mi kažu. Ima hematom, ali ljekar smatra da nema drugih ozljeda. Tražio je njen karton... podatke o liječenju od djetinjstva. Ja mu tu nisam mogla pomoći. Možete li vi da nam pomognete oko toga? - Zvaću njenog ljekara da odmah pošalje karton. Ne znate puno o njoj? - Znam ono što je željela da kaže. Meni je to bilo dovoljno. - Kako ste se upoznale? - Slučajno... tražila je stan, a ja besplatno stanujem sama u tetkinoj staroj kući pa smo se tako upoznale. Nije željela da mu govori kako su se stvarno upoznale, ni da mu priča u kakvoj je teškoj situaciji bila njegova sestra. A Ladi je pozlilo u autobusu. Pokušala je na njenoj stanici da izađe iz busa na vazduh. Pritom je skoro pala na Alisu. Vidjevši je blijedu, sa preplašenim dječakom koga je držala za ruku Alisa je instinktivno reagovala.

Umirila je, sjela, dala joj sok i čokoladicu. Kad je nakon desetak minuta došla sebi, gledala je u Alisu kao da će svako časa iščeznuti. Samo joj je jedna suza skliznula niz lice. Alisa je tad shvatila da je žena u teškim problemima. Odvela ju je kod sebe u stan, javila da ne dolazi na posao. Nije se usudila da je ostavi samu. Saznala je da je krenula do obližnje ulice jer se izdavao neki stan. Procjenivši da ona nema ni za hljeb, Alisa joj reče da ona stanuje u tetkinoj kući namjenjenoj za rušenje. I da se malo plaši što je sama, pa ako želi da može stanovati s njom. Zahvalila se ponosno i rekla da može nekoliko dana da ostane ali da neće više smetati. Onda je saznala da je i trudna. I da je muž otišao vani da se snađe pa će doći po njih. Alisi je bilo jasno. Prihvatile su jedna drugu i po prećutnom dogovoru Alisa nikad ništa više nije pitala. Samo bi Lada ponekad nešto kroz priču slučajno rekla. Tek juče je otkrila sigurne dokaze da ipak pripada bogatoj familiji. Ranije se pitala da li se Lada brani maštom, bježeći tako od teške realnosti ili je stvarno imala moćne roditelje? Rekla joj je otvoreno samo da se nije slagala sa njima i da joj nisu dali disati. Kad se rodila curica Lada joj je saopštila da želi nju kao staratelja svoje djece ako se njoj nešto dogodi. - Niste doveli djecu? - prekinu je on u razmišljanju dok su stajali ne znajući kuda da krenu. - Nisam. Prvo da vidim kakvi ste Vi, zašto ona nije htjela da komunicira s vama i da vidim koliko vam mogu vjerovati. Pa ćemo onda dalje. - Drugačiji ste od moje sestre. - Čini vam se. Ja sam samo hladnokrvnija i opasnija. Ona je nježna i nestabilna. - Opasniji? - Nju uzdrma mala sitnica i nepažnja a ja sam na neljude vrlo otporna. Jeste li sposobni da sad odemo da je vidite? Ako želite to...

- Da, to bi bilo najbolje. A dobro pitanje... Jesam li sposoban za to... uzdahnuo je teško kao da nije svjesan da je ona s njim. Zabrinuto ga je pogledala. Kako će reagovati kad vidi sestru? Nekoliko puta je Lada spomenula brata. Vidjela je da joj je nedostajao i da ga je voljela. Jednom je rekla da ga je zvala ali da joj se nije javio. Na maloj slici koju je Alisa pronašla među Ladinim papirima vidjela je da je pristao mladić. Slika je bila stara sigurno desetak godina. Ali vidjevši mu tamno plave oči iste Tihanine osjetila je nekako da je i on kao i Lada "oštećena roba". Pitala se šta im se to desilo u životu. Čekajući da dođe do nje, posmatrala ga je i zaključila da je izrastao u lijepog i zrelog muškarca. Imao je na sebi tamnije petrolej plavo odijelo i košulju na tanke pruge. Ali nije nosio kravatu i nije izgledao uštagoljeno niti umišljeno. Dok joj je prilazio mjereći i on nju, vjetar mu je razmakao sako. Pa iako nije htjela, primjeti ipak da je vitak, ravnog stomaka i lijepo građen. Bilo joj je neugodno zbog te misli, pa je ukorila samu sebe i natjerala se da izbaci te gluposti iz glave. Ipak, pored bogatstva i lijepog izgleda u očima kao da mu je pisalo da ga ništa na svijetu ne može natjerati da se srećno osmjehne. To je podsjeti na Ladu i rastuži. Šta li im se dogodilo? - opet ju je mučilo isto pitanje. - Idemo mojim autom? - upita je odsutno. Vratili su se do njegovog auta i bez riječi vozili do bolnice. Svako sa svojim mislima. Razumjela je koliko mu je teško i pitala se kako će izdržati kad vidi sestru. Kad su došli u bolnicu, bio je već primjetno nervozan. Bio je pomalo i blijed. Desnom rukom je nervozno gužvao kraj sakoa ili udarao po džepu. - Pričekajte trenutak da joj ja objasnim... - reče mu tiho. - Kome da objasnite? - prenu se on iz svojih misli.

- Ladi. - Pa Vi rekoste da je u komi... - Jeste, ali ipak mislim da me čuje. - Svašta! - začudi se nervozno. - Pričekajte kad sam rekla! A ona je željela da provjeri kako danas izgleda. I da mu da nekoliko minuta nasamo da se smiri. Da ga još više ne uplaši. I njoj je bilo grozno svaki put kad bi htjela zakoračiti u bolesničku sobu. Zažmurila bi i zadržala dah pitajući se šta je čeka. Kad je izašla na hodnik da ga uvede opet ga je zabrinuto gledala. Ušao je unutra stisnutih vilica. Nakon nekoliko koraka stao je i bez riječi zurio u ženu na krevetu. Ona odluči da izađe vani. On je stajao još neko vrijeme tako obamrlo a onda se približi krevetu. Uhvati mršavu ruku stvorenja koje sada nije bilo ni sjena od njegove sestre. Težak život se vidio na svakom djelu lica, ruku, ispucale kose... Na svemu što nije bilo pokriveno bijelim čaršavom. Izgledalo je kao da i nije živa. Suza mu skliznu niz lice. Kako se ovo desilo? Zašto se ovo desilo? Kako je život otišao u pogrešnom smijeru? A u djetinjstvu im je bilo predivno... Vrijeme je prolazilo dok je njemu prošlost promicala ispred očiju. Neki bijes u njemu proključa i obeća čvrsto sebi da je došlo vrijeme da se ovaj pakao raščisti. Kad se sabrao shvati da ona cijelo vrijeme napolju čeka. Vidio je njen zabrinuti pogled čim je otvorio vrata. On joj se tužno i zahvalno jedva poluosmehnu zahvaljujući na razumjevanju. Ništa nije rekla samo je ušla u Ladinu sobu ostavljajući vrata otvorena. - Lado, dušo odmaraj. Sve je u redu, dječica su dobro. Ja bih ako se slažeš da ih dovedem da te malo zabavljaju.

-Nadam se da se ne ljutiš što sam ovo uradila ali znaš da i ja ponekad imam dobrih ideja. Mislim da sam uradila kako sam trebala iako nisam pitala tebe. Ne brini djecu ne dam nikome. Sutra dolazim s njima, znam da jedva čekaš. Ljubim te milo moje. Probudi se što prije. Poljubila je nježno prijateljicu. On je čekao na dnu hodnika sa rukama u džepovima, zamišljen i izgubljen. Oboje su se bez riječi uputili ka izlazu. Nesposobni da išta kažu. On od šoka a ona od gubitka snage jer su je svaki dan zatrpavali novi problemi. Ne zna se ko je od njih dvoje krenuo prema kafiću preko puta bolnice. On nije bio sposoban da vozi a njoj iz glave nisu izlazila Ladina djeca. Hoće li on biti u stanju da joj pomogne? Tri dana su prošla, Lada se nije budila. Alisa je bila van sebe od straha kako će se ovo završiti. Izgleda da je i on imao svoje muke. Ko ih je uspio oboje tako slomiti? Kako će uspjeti sama da se izbori ako ovo duže potraje? Morala je da radi a ko će čuvati djecu? Ako ovo potraje odlučila je da djecu odvede kod svojih roditelja. Tamo će im biti lijepo. Sjeli su u kafić, naručili kafu i zamišljeno gledali kroz stakleni zid kako automobili i ljudi prolaze. - Od kada je poznaješ? - nesvjesno je prestao da joj persira. - Malo više od godine dana. Preciznije, oko 14 mjeseci. - Dječak sad ima četiri godine ako se ne varam. A djevojčica? - Jeste Velibor ima 4 godine, a Tihana ima skoro devet mjeseci. - Tihana? Ko joj dade to ime... - Ja. Tiha je i mirna ali će biti snažna. To ime nosi snagu. Ja sam joj dala to ime – reče ljutito. - Snažna? Kako to znaš pa ona je beba? - čudio se.

- Svako se rodi sa svojom sudbinom i svojim karakterom. Čim se začne on postaje dio novog kruga života. Poslao je neko taj život da se rodi. - Muž joj nije bio s njom tada kad je došla k tebi? - Nije... nisam ga upoznala. Javljao se nekoliko puta. Radi vani. - Radi? E da mi je to vidjeti... Radi ali para ne šalje... Ona je samo sagnula glavu ništa ne komentarišući. - Divna si djevojka, ili žena. Ne znam šta si. Ona začuđeno pogleda u njega. Iznenadio je. - Pa i žena sam i djevojka, valjda. - Pa nisi udata, znači djevojka si. - Aaa too! Nisam udata. - Imaš momka? Teško... Da imaš momka ne bi se bakćala sa propalom ženom i njenim problemima. - Moolim? - Alisa ga je u čudu gledala. Kao da je dobio slom živaca pa priča šta mu padne na pamet. Hoćeš ti da ja tebe odalamim ovdje nasred kafića?! Razmisli šta pričaš! - Zašto? Rekao sam istinu. - To što ti prvo padne na pamet zadrži za sebe! Nemaš pojma šta je istina! Kad saznaš sve činjenice onda zaključuj! - Oprosti – nježno joj se i nestašno osmjehnu kao dječak koji je nešto skrivio. Nisam htio da te uvrijedim nego više da ti odam priznanje. Bakćeš se sa tuđim problemima i vjerovatno time otežavaš sebi život. - Ništa ja ne otežavam. Lada i djeca mi nisu teški. Prijateljica mi je, volim ih sve zajedno i nisam sebično govno da gledam samo sebe.

- Da bi ti u duši bilo lijepo potrebno je da čovjek bude plemenit, i onda upoznaš i osjetiš stvari koje beskupulozni i hladni ljudi nikad neće uspjeti. Oni su siromašni. Dobri i plemeniti ljudi su bogati. On začuđeno na tu "govoranciju" podignu obrve. Nije mu bilo jasno da li govori konkretno misleći na nekoga ili joj je to filozofija života. - A šta si ti ono po struci? - Psiholog - mirnije odgovori Alisa koja se već bila zajapurila nakon svoje "govorancije". - Aaaa... otud ta priča – sad mu je postalo malo jasnije. Skoro je posumnjao da buduća dobitnica Nobelove nagrade za humanost sjedi preko puta njega. - Nije otud, nego iz srca! Rekla mi je da svi troje umjesto srca imate digitrone. Na ovo ništa nije rekao samo je stisnuo vilicu. Znao je na koga se to odnosi. Na njega, majku i oca. Nakon ovog oboje su zaćutali. Pošto se oporavila i pošto ju je razljutio odlučila je da joj ga je dosta. - Dosta smo se družili. Znaš gdje ti je sestra možeš da je posjetiš. Ja imam njenu punomoć da u slučaju ovako nečeg odlučujem umjesto nje. Nemoj slučajno da bi nešto pokušali ti i tvoji na svoju ruku. - Neću, ne boj se. Vidim da si ozbiljna djevojka. Imam i ja povjerenja u tvoju prosudbu. Mislio sam da si kao prethodne njene nazovi "prijateljice". Tražile su pare, usluge... Vidim da si potpuno drugačija. Nego, moraš mi reći šta sad da radimo? Ja još ne mogu da mislim racionalno... Kako sad mogu da ti pomognem i imaš li predlog šta da uradim? - Hvala ti na podršci. To sam željela da dobijem od tebe. Nisam znala za prethodne Ladine prijateljice. Ako je nekad bila takva... sad je odrasla.

- Razumljivo je što si sumnjao u mene onda. Ne znam ni sama šta da radim. Problem je što ja moram da radim, jer nećemo imati para da prezimimo. Ja bih ih čuvala rado ali onda ne mogu da radim. Mislila sam da djecu ako ovo potraje pošaljem na selo kod mojih. Imam dva brata i sestru. Divna smo i složna porodica. Djeci bi bilo idealno dolje. Moji su oduševljeni tom idejom. A opet se bojim odvojiti ih od nje. Neka ih barem čuje, osjeti. Računam da će se brže oporaviti. Za sada smo se dogovorili da moja majka dođe nekoliko dana da mi pomogne. Onda ću opet naći nekog drugog. Mjenjaćemo se dok se Lada ne oporavi. Ako njen oporavak potraje, mislila sam da i nju i djecu pošaljem kod mojih. - Hvala ti, stvarno si nevjerovatna... Hvala ti – baš ga je zbunila. Vidi ja mogu da pomognem u svemu, pa mislim da nema potrebe da opterećujemo tvoje. Ja sam u hotelu smješten, ne znam mogao bi da iznajmim stan... Ne znam, ti predloži kako to da rješimo. Naravno ja ću srediti sve što vam treba finansijski. - Hoćeš da nam pomogneš? Hvala ti. Ovaj mjesec nam ne treba ništa toliko imam. Ali ako ovo potraje duže onda moram naći trajnije rješenje. Ako nam zafali ja ću te pitati i daću ti priznanicu. Eventualno da nam možda bude falilo za grijanje. Pošto je već jesen, a grijemo se na struju... - Pa daću ti odmah. Koliko... - Ne, ne odmah. Ako nam zafali rekla sam. Ne treba nama tvoja milostinja. Lada bi me zadavila da zna da sam i na ovo pristala... - Dobro, dogovorićemo se. Razumna si i pametna stvarno se ne mogu načuditi gdje te Lada pronašla. - Možda me poslao neko da je spasim. Začuđeno je treptao gledajući u nju. Ništa nije rekao. Samo je zavrtio glavom.

Ovo je bila prva osoba iz sestrinog života koja se svidjela i njemu a bio je siguran da će se svidjeti i roditeljima. Neće sigurno moći da joj nađu manu. - Mogu li vidjeti djecu? Možda danas? Sada? - sjeti se iznenada. Nije želio da se još rastaje od nje. Kao da je imala odgovor na svako pitanje. - Možeš. Moramo se vratiti do tržnog centra. Tamo mi je auto. - Pa idemo s mojim... - A ne... ja ću te voziti. - Pa dobro, onda idemo po tvoj auto. - Ako se slažeš mogli bi da kupimo neki sitni poklončić djeci. Da im se svidiš. Tihana obožava muzičku kutiju kojoj stiskaš dirke pa svira. Bilo komšijino dijete s tim kod nas, pa se nije odvajala od toga. To ćemo njoj. A njemu ćemo onu igračku robota. Voli da sastavlja i rastavlja stvari. - Može, dobro si se sjetila. Možemo i da svratimo u samouslugu da im kupim neku čokoladu ili nešto što vole. - Dobro – zadovoljno se složi. Željela je da ima nekog uz sebe ko voli djecu, na koga može računati da će ih paziti i štititi ako stvari krenu loše. A on joj je izgledao kao jako dobar ujak. Zavoljeće djecu i ona njega. Malo je to ohrabri i uzdahnu sa olakšanjem.

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 2. Kupili su igračke, koje je ona predložila, a njemu se još svidjela jedna lutka koja priča, prilično velika i koš za košarku koji se kačio na zid. Uzeli su i to. U radnji je pustio nju da bira šta im treba da im kupi. Kad su došli na parking ona je prišla staroj Ford Fiesti. Staroj, valjda bar dvadeset i kusur godina ali urednoj i izvana i iznutra. - Moj brat mi održava i nabavlja kola. Ova sam dobila badava, dao mu ih jedan klijent zato što mu je brat popravio traktor. Čovjek je više nije ni vozio. Meni i Ladi dobro služi. - Lada vozi kola? začudi se on. Slupala je moja i očeva. Oba puta ih je uzela bez dozvole. Jednom kad je imala šesnaest slupala je očeva, a drugi put uzela je moja kad je imala osamnaest. - Vozi. Još ne sasvim slobodno, ali navikla se da na neke lokacije ide sama. Natjerala sam je da položi. Solidna je. Vježbale smo kad nedjeljom nema gužve po gradu. Ujutro ranije. Svidjelo joj se. U početku se jako bojala ali je ipak uspjela. Da je samo onaj dan otišla kolima – uzdahnu tužno. Koliko puta je to sebi Alisa prebacila... zašto je to jutro nije nagovorila da ide autom... Sjeli su u njenu Fiestu. Ona je nešto tražila po torbi. Izvukla je neku tamnu maramu. - Moram ti vezati oči – reče mu mirno. - Šta? - gledao je čas u nju čas u maramu. - Moram ti vezati oči. Ne želim da znaš gdje stanujemo. Ne vjerujem ti još. Bojim se da nešto ti i tvoji roditelji ne pokušate.

Pogledao je tako zapanjeno da je mislila kako će idući trenutak pobjeći iz kola i pozvati policiju i vatrogasce u pomoć. Da ga spašavaju od nje. - Vezaćeš mi oči? Svašta sam čuo i svašta zbog Lade doživio, i mislio da me ništa više ne može iznenaditi, ali... Dobro ajde, da obavimo i to. Nagnuo se prema njoj. Malo naglo je to uradio i odjednom im se lica nađoše na desetak santimetara razdaljine. Oči im se sretnu. Ona malo razgorači svoje od iznenađenja. Desilo se sve previše brzo. Bili su odjednom preblizu. Pocrvenila je i malo ustuknula sklonivši pogled. On shvati da joj je neprijatno i malo se odmakne čekajući da mu stavi povez. Oklijevala je pod dojmom prethodnog trenutka, pa on uze maramu iz njene ruke i zaveza sam sebi oči. - Je li ovako dobro? Osjeti njenu ruku kako mu navlači bolje maramu na oči i kako provjerava je li dobro zategao. - Ko nas vidi ovakve... - vrtio je glavom. Nije ništa rekla nego je odvrnula muziku na zaglušujuće. Neka rok muzika je treštala da nije mogao čuti sopstvene misli. - Smanji to malo kako ćemo pričati! - Nećemo pričati dok se vozimo. Onda mu bi jasno da je namjerno to uradila da on ne čuje kuda se voze. Nije imao osjećaj koliko je vremena prošlo od kad su sjeli u kola. Nije važno, vidio je koliko je sati kad su pošli, vidjeće koliko je sati kad dođu na odredište. Nakon dvadeset i sedam minuta stigli su. Pogledao je oko sebe. Stare prizemne kuće. Jedna do druge. Izgleda da nisu bile ni iste veličine. U dvorištu je izgleda bilo nekoliko stanara.

Kućice su se nastavljale jedna na drugu, s jedne i s druge strane dvorišta. Dvorište su imali zajedničko, dosta lijepo, veliko. Nije mogao da vidi šta je iza kuća i gdje se nalaze. Ona ga povede u uredno okrečenu bijelu kuću. Imala je prozor i s lijeve i s desne strane ulaznih vrata. - Gdje su moji mileni? Gdje ste? - zvala je djecu otvarajući vrata. Niko se nije čuo. Izgleda da nije bilo nikoga. Ona izvadi telefon. - Alo Stanka, jesu li djeca kod tebe ili ste u šetnji? A dobro, dobro, dovedi ih došla sam. Došao im je i ujak pa da ga vide. Nakon dva tri minuta začuli su dječiji glas i korake. Ona otvori ulazna vrata a dječak kad je vidje cikne i poleti joj u zagrljaj. - Ljubavi moja! Podignu ga ona u naručje ljubeći ga i stiskajući. Utom se pojavi i starija žena, zaželi njemu dobar dan i klimnu mu glavom u znak pozdrava ljubopitljivo ga odmjeravajući. Doda Alisi i djevojčicu u naručje. Držala je oboje djece i ljubila ih. - Kako su moje ljubavi? Jeste li bili dobri tetki Stanki? Dječak ju je grlio i nešto joj govorio. - Stvarno? čudila se ona. Očito je razumjela šta dijete govori. On nije razumio šta je rekao. Nakon toga dječak je pogledao njega dok je djevojčica mirovala držeći glavu na njenom ramenu i grleći je. - Veki, ovo je tvoj ujka. Došao je da te vidi. Tebe i seku. Vidiš kako ti imaš seku tako i tvoja mama ima bracu. To je on. Hoćeš da se lijepo pozdraviš s njim? Dječak ga je nesigurno gledao. Bio je skoro plav, nježne kože i skoro je ličio na curicu. Bio je slika i prilika njegove sestre. Djevojčica je imala tamniju kosu, plave oči i bradu kao on. Jako je ličila na njega.

Bila je mirna i bucmasta. I debeljuškasta. Srce ga je zabolilo gledajući ih. Ona priđe sa djecom u naručju njemu. Pogledi im se sretnu. Vidjela je bol u njegovim očima. Ohrabri ga osmjehnuvši mu se i klimnuvši glavom da pozdravi djecu. - Zdravo Velibore. Ja sam tvoj ujak – nježno reče dječaku. - Ti si glupak! On začuđeno diže obrve. Pogleda u nju. Jedva se uzdržavala od smijeha. - Ne znam zašto, ali voli rime. Stalno na kompjuteru gleda jednu dječiju emisiju gdje kad neko kaže jednu riječ drugi mora da odgovori rječju koja se rimuje. Sad je baš našao nezgodnu rimu... On se i sam osmjehne na to. I dijete kad je vidjelo nju i njega da se osmjehuju poče da se smije. - Dobro Velibore ovo je jedan nula za tebe. On pruži ruke i uze dječaka u naručje. Njegova krv. Krv njegove nesretne sestre. Srce mu se steglo. Ulazeći iza Alise u kuću zadržao je dah od straha šta će zateći u njoj. Ali kad su ušli, izgleda direktno u dnevnu sobu sa kuhinjom i trpezarijom, sve je bilo uredno. Dosta toga je bilo staro, stari kredenci, starinske stolice i stol, ali bila je nova jeftina kuhinja, novi kauč izgleda... Vidio je da unutra vlada red. Nažalost Lada je bila neorganizovana i neuredna. Pretpostavljao je da je za ovu urednost i mir zaslužna Alisa. Da, sve više mu je ličila na Alisu iz zemlje čuda. - A ovo je Tihana – ona mu malo nagnu dijete i on se instiktivno sagnu i poljubi curicu u obraz. Čim je to uradio ona ispusti neki glasić i srećno se osmjehnu. Lijevom rukicom je nešto mlatila po vazduhu. - Izgleda da si joj se dopao... - objasni mu ona. Inače baš ne voli da se odvaja od mene. Ujka je donio nešto za vas. Hoćete da vidite šta je to?

Dječak razgoračenih očiju upitno pogleda u njega. On mu se nježno osmjehnu gladeći mu kosu. Odjednom se počne otimati iz njegova naručja. Kad ga je spustio, Veki ga uhvati za ruku i poče vući za sobom. - Vodi te do kola da vidi šta si donio. On klimnu glavom i ode za djetetom. Zajedno su izvadili stvari, on je nestrpljivo zavirivao u kese. A kad je našao robota... Vrisnu, poskoči i otrči u kuću. Valjda da pokaže njoj šta je pronašao. - Jeste Veki robota je ujka kupio tebi. Kako se kaže kad dobijemo poklon? - čuo ju je kroz otvorena vrata kako priča djetetu. Dječak opet dotrči do njega osmjehujući mu se. - Hvala ujko... - reče i pogleda ga majčinim pogledom. Zaboli ga to strašno. Gdje žive, u kakvom su stanju... Da nije ove djevojke... Sjeti se opet djetinjstva. A rođeni su i gojeni kao princ i princeza u dvorcu. Dok Lada nije došla u pubertet. Onda je postala preosjetljiva, nije trpila autoritet roditelja, pravila je stalno ekscese. I u školi i van nje. A onda se prije nekoliko godina nakon što se nije javljala šest mjeseci pojavila sa mužom probisvjetom i neradnikom. Naravno, kući nije mogla ostati jer roditelji nisu htjeli da čuju za njega. I onda je otišla. Kad se rodio Velibor zvao ih je zet. On je išao da ih vidi. Vidio je da je tip neozbiljan, da priča bajke i da živi u oblacima. Pitao se koliko će to trajati. On im je jedno vrijeme pomagao a kad je njoj prigovorio oko muža više mu se nije javljala. Nije čuo godinu ipo dana za njih. Onda ga je opet zvao on da im trebaju pare. On je tražio da čuje nju ali ovaj to očito nije želio da Lada zna da ga je zvao. Nakon nekoliko mjeseci zatekao je poruku na sekretarici od nje. Pitala ga je kako je. Čula je da je u gradu pa se javljala. Ništa drugo nije rekla. On je bio na sastanku i isključio je mobilni. Nažalost nije bio zabilježen broj s kojeg je zvala.

Alisa je mirno raspremala ono što su kupili, pričala djeci i naređivala im šta da rade, vadila ručak iz frižidera i obavjestila ih da će biti za pola časa sve gotovo. a da dotle mogu da se igraju. Gledao je u nju dok je poslovala. Pitao se kako bi izgledala da obuče lijepi ženstveni kostim i cipele na štiklu? Izgledala bi zanosno, zaključi. Kosa joj je očito prirodno kovrđala kad bi bila duža. Lice joj je imalo blago četvrtasti oblik, a vjerovatno je sve (njega jeste) šarmirala ljubaznim i ohrabrujućim osmjehom. Nije bila mršava ali skoro na granici. Imala je lijepe obline. Pretpostavljao je da je zbog Lade i cijele situacije sigurno izgubila nekoliko kilograma. Taman joj je tih nekoliko kila nedostajalo zaključi iskusnim pogledom. Rekla mu je da će ručati pa će im skuvati kafu ako želi. Malenu je spustila kod njega na kauč. Igrala se malom lopaticom gledajući u njega i udarajući po krevetu. - Tihice, ujka sad ne može da kopa zemlju. Drugi dan ćete to. Uzmi lutku ljubavi pa se igraj s njom. Djevojčica ju je vedro pogledala a onda je uzela lutku koju joj je pružila. Dječak je nakon što mu je dosadio robot otrčao do ugla dnevne sobe koja je bila s lijeve strane ulaznih vrata i počeo da piše po tabli kredom. On upitno pogleda u nju. - Nabavila sam mu tablu, voli da piše, zna već sva slova. Voli i da crta. Jako je inteligentan. - I ona je bila, ali je bila preosjetljiva. To ju je uništilo. - Takva je i sada. Djeca dosta pomažu da izbjegne te svoje napade osjetljivosti. Nema kad da misli o tome. Ide na posao, onda trči kući k njima. - Gdje radi? Ne ide mi u glavu da ona radi... - Radi na portirnici jednog fakulteta. Nije za stalno ali joj nije teško.

- Ima plaćen staž i socijalno osiguranje. Žena koja radi na birou za zapošljavanje se stvarno potrudila da pomogne. Pitala ju je hoće li da radi ili da bude na trudničkom. Gledala je u mene. Vidjela sam da želi da radi, da želi promjenu. Rekla sam da ćemo se snaći s djecom, da prihvati. Počela je prije tri mjeseca. Bila je svaki dan sve srećnija. - Hoćeš li da nam nešto naručim za ručak? Imate li dovoljno... - Ne brini, imamo za cijelu četu. Moji nam redovno šalju. Hvala Bogu gladni nismo, hrane imamo u izobilju. Servirala je ručak, sve po protokolu, kao da su u nekom boljem restoranu. Dječak je sjedio na stolici, malo podignut na dva jastuka a curica je imala svoju stolicu za hranjenje. Izgledali su kao porodica. Uzdahnuo je pitajući je li ovo što se dešava realnost ili san. On je sjeo do dječaka da joj bar pomogne oko njega. Čorbu je pojeo polako sam pa mu je on usitnio meso, krompiriće i salatu. Maleni se smješkao gledajući njega kako to radi. Osmjehnuli su se jedan drugom. Bi jako srećan zbog tog dragog osmjeha koji je dobio kao nagradu. Njih dvoje nisu puno pričali zauzeti djecom. Tek kad su djeca jela i ona malenu spustila u ogradicu a on otrčao da se igra sa robotom mogli su da nastave svoj ručak i da popričaju. - Dobro se snalaziš s njima. - Navikla sam se. Lijepo mi je s njima. Da se samo ovo nije desilo s njom... Baš smo nekako počeli funkcionisati svaki dan sve bolje. - Bio sam van sebe danas tamo kod nje. Nisam otišao ni kod ljekara da pitam... Sutra ću. - Ljekar joj nije tu. Vraća se sutra, na putu je. Odvela bi te ja da je on bio tu. Pretpostavljam... da imate neku vezu... Ali njen ljekar je odličan. - Raspitaću se.

- Bio je dežuran kad su je dovezli, kažu da joj je zapao jedan od najboljih, tako da nisam htjela da čačkam dalje. Možda ni ti ne bi trebao. Prvo ga upoznaj pa onda procjeni. - Sutra ćemo vidjeti. - Ja sutra radim popodne... Stanka će pričuvati djecu. Ujutro iza vizite bi trebalo otići kod njega. Već sam ti rekla, nemoj da pokušate nešto na svoju ruku. Ja imam ovjerene papire kojima me ona opunomoćila i neću dozvoliti da na njoj vježbate svoju moć. Kad ćeš reći roditeljima? I šta ćeš reći? Molim te, da dobro razmisliš o tome. Od toga zavisi i njena budućnost i budućnost djece. Dosta su svi imali problema i stresova. Od tebe zavisi hoćeš li uspjeti da nađeš rješenje tako da možeš sve držati pod kontrolom. - Pa dobro kako bi ti htjela da im kažem? Vidim da imaš nešto na umu. - Pa možda, ako se stanje ne promjeni na gore, da još nekoliko dana ništa im ne govoriš. Da vidimo šta će doktori reći a nadam se da će se i ona probuditi... - Razmisliću. Moram o svemu dobro da razmislim. Trenutno nisam u stanju... Odjednom mu telefon zazvoni. On se namršti i uze sako sa stolice. Do sad mu je nekoliko puta telefon vibrirao i zujao ali se on nije javljao. Ovaj put se oglasila neka melodija. - Molim? - javi se. Nakon nekoliko sekundi namršteno reče: zauzet sam. Otkaži to. Ne mogu se vratiti danas ni sutra. Ne znam kad ću moći. Čujemo se kasnije. Ona je pažljivo pratila razgovor. Nije željela da on odmah objavi svima gdje je i šta se događa.

- Moja... djevojka – objasni. Ja sam danas trebao da se vratim kući. Zaboravio sam zvati. Stavio sam telefon na vibraciju za poslovne pozive ali sam zaboravio da isključim zvono za privatne... - Aaa... sumnjičavo ga je pogledala. Nekako je izgledao previše nervozan što ga djevojka zove. Zašto? Kao da su mu skočili živci. Očekivala je da počne da joj priča dušo, ljubavi, izvini, zaboravio sam. - Najbolje da ti kreneš sada. Zvaće te i drugi pa da ne bude problema. - Odvešćeš me? - Neću, pozvaću ti taksi. - Dobro, sutra ću doći po tebe pa ćemo ići u bolnicu. - Nemoj. Ne želim da vide tvoja skupa kola. - Pa da misle da imaš bogatog udvarača? - upita šaljivo. - Ja mogu da imam udvarača kakvog hoću. Stanka već zna da si im ujak a i ostali su te "snimili". Vidjeli su da si elegantno obučen. Srećom Stanka nije još povezala, jer ima i ona ćerku koja se "pirlita" kao da je mis Amerike. Zato joj nije bilo čudno. Inače da zna koliko ti vrijedi sat... I da ti vidi auto... Oni ne znaju ništa o Ladi i ne želim da sad pričaju o tome. Kad ona dođe počeće je ispitivati a ja ne želim da se uplaši i pobjegne. - A ja mislio da ne želiš ukaljati svoj dobar glas... - Kako znaš da sam na dobrom glasu? Otkud ti to? - Piše ti na čelu... - zadirkivao ju je. - Ajde spremi se već jednom i prestani bulazniti!– iznervirano se izbeči na njega. Šta to piše na čelu tvoje djevojke da mi je znati! - on će njoj piše joj na čelu...

- Piše da joj je održavanje zahtjevno i skupo – naruga se mirno gledajući u nju. - Pa sam si je birao. Šta se sad žališ! - Poznajemo se od srednje. U srednjoj ja sam imao drugu djevojku, ona drugog momka. Tek smo prije pet godina ušli u vezu. Pogađaš, moji i njeni imaju poslovne veze. Mi smo kolateralna šteta. Pozvala je dječaka i uzela djevojčicu u naručje da ga isprate do ulice. Stajali su uz kapiju dvorišta, a on podignu Velibora u naručje. Dijete ga je gledalo u oči. - Ujka će sutra da dođe isto. Ako budemo imali vremena idemo negdje na kolače, važi? Dječak srećno zaklima glavom i zagrli ga. - Hoćemo li stići? Od koliko časova radiš? I gdje radiš? - Baš u poslastičarnici. Od podne do osam. Još dok dođem kući... Oko devet sam kući. - Cijeli dan će djeca biti sa Stankom? - Da, nažalost drugačije ne mogu. Ali prekosutra dolazi moja majka. Pa će onda biti sve super. - Hoćeš da ih ja sutra čuvam? - Ti? Ti djecu nisi vidio do sada uživo osim ako ne računamo televiziju. - Pa nije valjda toliko komplikovano... - Možeš doći sutra kad se vratiš iz bolnice ili kasnije pa biti malo s njima da Stanka odmori. - Može, reci Stanki da ću doći. Uto je došao taksi, pa on poljubi Velibora i Tihanu i uđe u taksi.

Mahnuo im je pogledavši nju. - Koja je ovo adresa? - upita taksistu. - Molim? - Na kojoj adresi ste me pokupili? - Auu prika moj... pa ti si dobro sinoć potegao kad se ni ne sjećaš gdje si noćas završio. A mlada ima već dvoje djece... Pazi da tvoje ne bude treće. Izgleda, koga dovuče u svoju jazbinu odma joj ostavi poklon... trabunjao je taksista sve krivo zaključivši. Ali mu je ipak dao adresu. Cijelu noć je proveo razmišljajući o proteklom danu. Znao je da će balon uskoro pući i da ova situacija ne može da potraje. Na njemu je bilo da napokon pokuša preuzeti kontrolu i odgovornost za cjelokupno stanje. I da omogući sestri da započne neki normalan život sa svojom djecom. Ako se uspije probuditi... Kako obuzdati roditelje? To je bilo najteže pitanje. Jedina razumna i smirena bila je Alisa. Dala mu je nadu da sve ovo može da ima pozitivan rasplet. Mada je on sumnjao (poznavajući bolje situaciju) da je to izvedivo. Ali nije je mogao ostaviti na cjedilu. Ona nije ostavila njegovu sestru iako joj nije bila ništa. Ono što joj nije pružila porodica uradila je Alisa.

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 3. Ujutro se Alisa pitala hoće li ga ikad više vidjeti. Najviše se bojala da će odvesti Ladu i djecu. Kad se Lada probudi i vidi njega i roditelje zaključiće da ju je ona izdala... Ipak, već u 8.30, dok je djeci davala doručak on je stigao. Izgleda da je svratio u obližnji supermarket sudeći po kesama koje je nosio. - Šta si kupovao sad? Pa ne treba nam ništa! - Ne mogu doći djeci praznih ruku. Otprilike sam kupio što vam može koristiti. Kad budeš htjela sastavi spisak pa ćemo otići svi zajedno u diskont. - S čim si došao? - Došao sam svojim kolima ali sam ih ostavio ispred supermarketa i kao budala pješačio deset minuta. Zbog tvoga prigovaranja "šta će narod reći". Ništa nije rekla. Bilo joj je malo neugodno. - Tako mogu da te odvezem u bolnicu, pa na posao - obrazložio je. Prećutno se složila. - Hoćeš li da doručkuješ sa djecom? Ideš li danas na posao? - Može doručak. A posao sam obavio i juče sam planirao krenuti kući. Trebalo je da se vratim ovamo za pet dana kad budemo potpisivali jedan novi ugovor. Zvao sam svoje i rekao da imam još posla, a u matičnoj firmi sam rekao da me neće biti nekoliko dana. Tako da sada ne namjeravam ići dolje. Ostaću bar do potpisivanja ovog ugovora.

Do tada ćemo rješiti valjda i ovu situaciju. Servirala mu je doručak, djeca su se već navikla na njega kao da je svaki dan s njima. Smješkala su mu se i pokušala razgovarati s njim. Svako na svom jeziku. Često je ona prevodila jer nije razumio šta Veki govori ni šta znači Tihanino oduševljeno gugutanje. - Kad si već došao, možemo li da odemo s njima u posjetu? Kad doručkujemo ja ću spremiti njih a ti otiđi po kola. Čekaj nas dolje na ćošku ulice kod obućarske radnje. - Slažem se što se tiče posjete sestri, ali ovo skrivanje... Ispratila ga je do vrata i šapnula mu: - Ja sam rekla Vekiju da mama mora da odmara i da sad spava. Nemoj spominjati bolnicu. - Dobro. Čekam vas na ćošku. Spremila je djecu, uzela stvari i krenula niz ulicu. Nisu odmakli deset metara kad ugleda njega kako im ide pješice u susret. Uzeo je Vekija u naručje i stvari od nje pa su mogli brže da hodaju. - Ne radiš kao psiholog? - upita je kad su krenuli. Sjedila je sa djecom na zadnjem sjedištu. - Nisam još diplomirala. Moram da radim da se izdržavam pa se oteglo. - Da, izgledaš starija. Ne ličiš na studentkinju. - Baš ti hvala. A koliko starija izgledam? Koliko misliš da imam godina? - Pa između 27 i 30 – nije se uzrujao što je rekavši joj tako neuvijeno istinu u lice, skoro uvrijedio. - Dobro si ocijenio. Imam 27 godina. Izgleda da djelujem još starija kad si rekao da imam do 30. Čim si priznao 30 znači da si mislio da imam

više. Možda 35? - Nisam, rekao sam onoliko koliko mi se učinilo – mirno joj odgovori pogledavši u retrovizor. Parkirali su blizu bolnice. Opet je uzeo dječaka u naručje. Kad su ušli u unutra ona mu opet šapnu. - Pričekaj me ovdje s djecom da vidim kakvo je stanje i je li njen ljekar tu. Pa ćeš onda ti sam otići do njega. Ali čim je krenula hodnikom u susret joj dođe Ladin ljekar. Osmotrio je nju i upitno pogledao njega i djecu. - Dobar dan, doktore. Taman sam krenula do Vas. Imate li minutu molim Vas? - Naravno Alisa, samo izvolite. Idemo do ordinacije da ne pričamo na hodniku. Kad su došli do njega i djece Alisa stade. - Doktore, ovo je Ladin brat. A ovo su njena dječica. Doktor pruži ruku njemu a djecu nježno pomiluje. Opazio je da dječak liči na Ladu. Uveo ih je u ordinaciju. - Ima li išta novo? - upita zabrinuta Alisa. - Nema za sada, ali nismo ni očekivali. Dobro je što nema ni pogoršanja. Tako da sve u svemu ona je za sada stabilno. - Dobro je – odahnu ona. Doktore, ja ću sad odvesti djecu do nje, a vi popričajte sa njim. Došavši do Ladine sobe, uzela je Vekija u naručje da mu objasni.

- Veki, idemo da vidimo mamu. Njen kolega je rekao da sad spava jer mora mnogo da odmara. Pa ćemo mi mamu poljubiti i pustiti je da spava a ona će kad se probudi znati da smo mi bili kod nje. Dječak je mirno klimnuo glavom. Ušli su unutra, dječak je sa zanimanjem, ozbiljan gledao u majku. A onda jurnu i baci se na nju. - Mama, mama zvao ju je... - Dušo mama sad spava, ali ti je poljubi i pričaj joj ona će znati da si bio tu. Spustila je i Tihanu da poljubi majku. Svi troje su sjedili na Ladinu krevetu, ona je držala za ruku, dječak je dodirivao po licu a malena je vukla njen pokrivač. "Ako sad ne osjeti da su joj blizu neće nikada" pomisli Alisa. Desetak minuta nakon toga došao je i on. Zamišljeno ih je posmatrao svo troje. Ponašali su se normalno kao da Lada spava. Pričali su, dodirivali je, govorili njoj kao da ih čuje... - Veki, pusti ujku da i on poljubi mamu. Ona je njegova sestra kao što je Tihana tebi. Dječak se pomjeri malo od majčina uzglavlja čekajući da on priđe. Nije ju ni juče poljubio. Nije mogao. Onda bi morao sebi priznati da je to ona, da nije sve loš san. - Dođi ujko – reče mu dijete vidjevši da oklijeva. Sad nije imao kud. Vidio je da mu ona skoro naređuje pogledom da to uradi. Nagnuo se i poljubio sestru u čelo. Jedva se suzdržao da ne zaplače. Nije ni čuo da im je prišla ona sa Tihanom u naručju. - Dobro, dosta je za danas. Mamu moramo ostaviti da spava da bi se odmorila.

On se na to trgne. Stajala je blizu njega i dječaka i opominjuće gledala u njega. Shvatio je. Bojala se da djeca ne osjete da nešto ne valja. Čim su se odmakli od kreveta, ona mu pruži curicu. Mahinalno je uzme sebi. Vekija je povela za ruku i kad je otvorila vrata sobe tužno još jednom pogleda u Ladu i naredi djeci da pošalju poljubac mami. Uradila je i ona to. - Pošto ste bili dobri, imamo još vremena da odemo na limunadu i kolač. Slažete li se? Malena je nije razumjela ali je Veki bio oduševljen. U naselju do njihovog bila je jedna stara, poznata poslastičarnica. Alisa je tu počela raditi preko student servisa prije nekoliko godina. Nije joj bilo teško, gazda je bio divan čovjek. Plata je bila mala ali njoj dovoljna da ne traži od roditelja za troškove stanovanja i svoje potrebe. Tu ih je sve odvela da se časte. Svi su dobili šta su htjeli a Tihana je sa njene šampite nekoliko puta prstićom zahvaćala bijelu slatku smjesu. Ona bi joj prinjela prst kolaču lagano ga umočila a onda joj prinosila usnama. Djetetu se ta igra svidjela. U poslastičarnici je bilo još dvoje ljudi i jedna porodica. Pogledavali su njih osmjehujući im se, vjerovatno misleći da su i oni porodica. Opet ih je iskrcao prije njihovog dvorišta i otišao da parkira, gunđajući zbog "mjera predostrožnosti". - Stanka će sad da dođe i uspava Tihanu. Ja ću ti izvaditi na sto ručak pa ti podgrij i pripremi. Jesi li to radio? Znaš li kuvati? - Kuvati ne znam, podgrijati znam. Bio sam student. - Dobro, ručajte zajedno. Ako se njemu prispava neka odspava jedan sat. Ne više. Jer neće moći ponoći spavati. Ako moraš ići ili ako ti nešto treba pozovi Stanku.

- Pazi ako pričaš telefonom šta govoriš jer on sve snima i upija. Ja sad moram da idem. Poljubila je djecu i otišla. Došla je nešto prije devet. Gledao je sa Vekijem crtani film. - Vas dvojica se još družite? - začudila se kad ga je vidjela. Dijete joj je potrčalo u susret. Izgleda da je bio zadovoljan druženjem s ujakom. Inače bi se jadni, čim bi ona stigla, stisli oko nje željni da ih neko ljubi i mazi. Pola sata ne bi mogla da se raspremi jer bi oni navalili na nju. Pa bi se grlili, golicali, jurili po stanu... - Mogu li da spavam kod vas? - Gdje da spavaš? - Mogu ovdje na kauču. - Mislim da to nije dobro. Djeca će se navići na tebe pa će im biti teško kad odeš. Bolje da ovako po danu kad možeš svratiš. - Nije zato što se bojiš za svoj dobar glas? - upita podozrivo. - Nije. Ionako sutra dolazi moja majka pa nećeš moći ovdje spavati. - Dobro kad mi ne dozvoljavaš. A baš smo se lijepo uklopili. - Darko, moraš razmisliti šta će se desiti kad se Lada probudi. Kako ćeš joj prići i pokušati izgladiti odnose. Djeci je lijepo s tobom, i njoj će biti lakše ako si uz nju. Ali znaš je... Ako je samo krivo pogledaš otići će i neće se htjeti javiti ni tebi ni meni. - Nažalost, znam je – uzdahnuo je. Kad ti dolazi majka? - Ujutro oko 9 časova. Ići ću pred nju na voz. - Možemo zajedno.

- Dobro, ili bi ti mogao da čuvaš djecu dok ja odem po nju. - Ja bi radije da idemo svi zajedno pred nju. Sutra bi ja popodne mogao da odem kući. Moram mojima napokon reći šta se desilo? - Kako ćeš im reći? - upitala je sa strepnjom. - Alisa ja im moram reći. Roditelji su joj. Znajući njih... dotrčaće odmah ali moramo i to uzeti u obzir. Ja ću pokušati da ih sprečim da rade ikakve ishitrene poteze. Reći ću im da sam razgovarao sa ljekarom, da je vrhunski, da sam zadovoljan s njim i da ona sad ne bi smjela da se premješta. Još ne znam da li da im govorim za djecu. Ili da im kažem da su možda sa zetom. Ali postoji mogućnost da će htjeti vidjeti zeta i njih pa šta ću onda? - Dobro, reci im, imaju pravo da znaju. Prvo vidi kako će reagovati pa onda zavisno od toga odluči šta ćeš im reći. Ja im neću dozvoliti da igdje vode Ladu ni djecu. Tome neka se ne nadaju. Ako imaju imalo ljudskosti i obraza neće to ni tražiti. Ako to traže znači da su sebični i da samo misle o sebi i svojim veličinama kao što je Lada i rekla. Ništa nije rekao na to, samo se zamislio. Ujutro je došao već u osam sati. Ona je djecu upravo oblačila. Obradovali su se kad su ga vidjeli i pružili mu ručice. Opet je došao sa kesom u kojoj su bili vrući hljeb i peciva iz pekare. Veki je odmah zgrabio vrući đevrek. Dok je on zabavljao njih ona im je spremala doručak. Opet su ponovili proceduru od juče, on je otišao po kola a ona se sa djecom uputila prema njemu. Voz je kasnio pola časa pa su djeca postala nestrpljiva. Ipak su ih nekako uspjeli zabaviti. Majka joj je stigla sa gomilom prtljaga. Samo je na sekund upitno pogledala Alisu pitajući se ko je on. Nije ništa komentrisala kad joj ga je predstavila.

Auto su parkirali dosta daleko od stanice pa su morali da uzmu kolica da bi prevezli sve što je dovukla sa sobom. I tu su izgubili dosta vremena. Dovezao ih je direktno u njihovo dvorište pa ga je ona začuđeno pogledala. Rekla mu je izričito da ne smije k njima dolaziti svojim skupim kolima. On shvati šta je muči, ali sad je imao izgovor. - Kako ćemo prenijeti sve ove pakete što ti je majka donijela? Na to nije mogla ništa da kaže. Pokajala se što nije ona sama otišla pred majku svojim kolima. Naravno čim su stigli u dvorište komšije su počele da izviruju da vide ko je došao. Njenu majku su poznavali jer je već dolazila kod nje ali skupa kola još nisu vidjeli. Alisa i on su bez riječi unosili pakete koje je majka dovukla dok se ona pozdravljala sa komšijama. Djeca su bila s njom. Svidjela im se vesela gospođa. Pokušali su da shvate da je to Alisina majka. Kad su ušli u kuću majka joj je dodavala pakete koje je ona slagala a onda su spremile ručak. Nakon toga Alisa je morala na posao a on je namjeravao da ide kući. Pozdravio se sa djecom i njenom majkom i rekao da će je odvesti prvo do Lade a onda na posao. - Prekosutra uveče bi trebalo da se vratim u grad. Reći ću njima sutra. Može se desiti da budu odmah htjeli da je vide. Ako budemo dolazili javiću ti. - Dobro, pazi da ne urade nešto na svoju ruku molim te. - Alisa... ti si svjesna cijele situacije? Je li ti jasno da Lada možda... - Nemoj molim te da pomišljaš na to! Lada će se probuditi. Doktor je rekao da su joj sve vitalne funcije očuvane, jedino ima hematom. Možda on nešto pritiska. Nema drugih povreda. Jedino nije znao je li ona ikad imala ikakve napade u prošlosti, koje je lijekove pila... Rekla mi je da je jedan kratak period probala drogu...

- Sad si mu nabavio njen karton pa će znati treba li nešto da mjenja. Kad je došla s posla tek u deset, majka ju je čekala a djeca su već bila legla. Objasnila joj je stanje i da sad čekaju kako će Ladini roditelji reagovati. Majka ju je upozorila da ona nema prava da se miješa u porodične odnose ali da može pokušati na lijep način da izgladi stvari između njih. Od nje je Alisa nasljedila smirenost i strpljivost. Godinama je radila u tekstilnoj fabrici dok nisu propali. Sada se posvetila porodici, pomagažući mužu i sinovima da prošire poljoprivrednu prozvodnju.

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 4. Alisu je mučilo kako će Ladini roditelji primiti vijest da im je kćer u bolnici i da živi u vrlo skromnim uslovima. Lada nije direktno govorila o njima. Znala je samo ono što bi joj, nesvjesno, izletjelo. Da su hladni i snobovi. Sutra nije bilo nikakvih novih dešavanja. On joj se nije javio, nije znala da li im je uopšte rekao. Slijedeći dan stigla je poruka da će doći s roditeljima da obiđu Ladu. Očekivala je da će se juče popodne bar javiti da vidi kako je sve prošlo. Međutim, nije bilo glasa od njega. To Alisi nije slutilo na dobro. Ko zna šta su svi zajedno smislili sada. Imali su pare, utjecaj, mogli su da rade šta hoće. Alisa je radila popodne pa se zatekla kući kad su sutradan nepoznata luksuzna kola stala pred kapiju njihovog dvorišta. Ona je bila u kući, igrala se sa djecom dok je majka spremala ručak. Začule su kucanje na vratima. Alisa prestrašeno pogleda majku. Otvorila je vrata i odahnula kad je ugledala njega. - Ti si! Pa zašto se nisi javio da dolaziš? - Alisa... nisam sam... Upitno ga je pogledala. Izgledao je kao da ima velikih problema. Pretpostavila je da je to vezano za roditelje i cijelu situaciju. - Jesu li ti roditelji s tobom? - Jesu... - Pa dobro, neka ljudi dođu, zašto ih nisi pozvao? - Alisa... oni su teški, bojim se da ćemo teško s njima na kraj.

- Ma ajde više dovedi ih! Kad ih se ja ne plašim šta si se ti prepao! ljutito mu odbrusi. Išlo joj je na živce njegovo otezanje. - Dobro... gledaj molim te da ne primaš lično njihovo ponašanje... - Lično? Pa šta će uraditi? Ma miči se s tih vrata! Dosta mi je tvoga otezanja. Daj više da ih vidim! - gurnu ga s vrata i zakorači napolje. Samo što je koracila ugleda dvoje ljudi kako idu prema njima. Ko da je lično Koko Šanel ušla u njihovo dvorište i crna udovica sve u jednom jer je gospođa koja im je prilazila imala na sebi crno bijeli kostim sa šeširom. A muškarac je izgledao oprezno i zabrinuto. Alisa ih je mirno gledala a oni nju oprezno i ispitivački. - Dobar dan – mirno ih i ljubazno pozdravi. - Dobar dan – odgovoriše kao preko volje. - Majko, oče, ovo je Alisa, Ladina prijateljica – stvori se on kraj nje i predstavi je. - Ako je kao i ostale Ladine prijateljice... - nije se suzdržavala gospođa. Alisa na to nije ni trepnula. Bila je psiholog, znala je dosta o ljudima i njihovim ćudima. - Ovaj put gospođo, izgleda da je Lada našla malo ozbiljniju prijateljicu – saopšti joj mirno. Žao mi je što ste došli da vidite Ladu u ovakvim okolnostima. Da je bilo sreće pa da to bude neka srećnija situacija... - Vas je ovlastila da je zastupate? - prekinu je nestrpljivo gospođa. - Ne zastupam gospođo nikoga, nisam advokat ali sam dobila ovlašćenje kao prijateljica da odlučim šta je najbolje za nju i djecu ako ona to ne bi bila u stanju. Nažalost, ta situacija se dogodila iako smo se mi nadale da do toga neće doći.

- Vi ste mlada žena, niste u stanju da brinete ni o sebi. Mi želimo da se pobrinemo za našu kćer – gospođa je pričala s njom nestrpljivo, preko volje očito gubeći strpljenje što mora da se raspravlja s nepoznatom osobom. - Slažem se da ćete vi to možda bolje moći ali kad se Lada probudi ako to bude željela neka ona to odluči. - A ako se ne probudi? - Probudiće se. - Kako to znate? - Eto tako. - Najbolje bi bilo za vas i za nas da se lijepo dogovorimo. - Slažem se, jako bih željela da popravite odnose sa svojom kćerkom. Imate predivne unuke i šteta je što propuštate njihovo odrastanje. - Unuke? Lada ima više djece? - začudi se Ladin otac. Ona zbunjeno pogleda u njega. On uzdahnu i stisnu vilicu. Zašto je magarac nije nazvao i obavijestio šta im je rekao? - Da, ima dvoje djece. Mlađa je curica. - Gdje su oni sada? Alisa se dvoumila. Pokušala je da "osjeti" šta joj unutarnji glas govori. Da li da im kaže gdje su djeca ili da im slaže? Možda neće moći biti kamenog srca kad vide djecu... - Ovdje su sa mojom majkom. Želite li da ih vidite? - Naravno! Jesi li ti znao da su i djeca kod nje? Ne samo da odlučuje o Ladinu životu, uzela joj je i djecu! - korio ga je otac. Ona pogleda u njega. Bilo mu je jako neugodno.

- Ala si kukavica! Imaš skoro dva metra a cvikaš od roditelja kao da ti je 15! - promrsila je ljutito kroz zube. - Ne znaš ti njih! - odgovori on tiho. - Ma šta ih imam znati! Odrastao si čovjek zaboga, oni su starci! Svaki dan nemoćniji! Za koju godinu će potpuno ovisiti o tebi a ti cvikaš od njih! Pa ti nisi normalan! Odrasti i preuzmi svoju odgovornost. Naravno da svaki roditelj ima pravo na svoje mišljenje ali svako mora znati gdje mu je mjesto – izgubivši strpljenje ovo je rekla glasnije pa su je vjerovatno i oni čuli. On na ovo iznenađeno podignu obrve smješeći se. A njegovi roditelji su gledali u nju i zinuli kad su shvatili šta govori. Pričala je Darku kao da oni nisu tu. - Vidi ti nje! Kao da je završila medicinski fakultet pa ona daje dijagnoze! - javi se iznenađeno gospođa. - Gospođo, za ovo je potreban samo zdrav razum. Iako, usput budi rečeno, psiholog sam po struci. I iskoristiću svoju struku da pomognem vašoj ćerki i unucima. Ako budete pravili probleme tražiću da vas proglase nepodobnima i da se prvo o vašem mentalnom zdravlju izjasni tim psihologa. Ja se nadam da ćemo to izbjeći i na zadovoljstvo vaših unuka i vaše kćerke... - Pa ona hoće da nas proglasi ludima! - Ne ludima gospođo, nego nepodobnima. Pod tim mislim da iskorišćavate svoj autoritet, da se ne obazirete na želje drugih, da imate mjerila i standarde koji ne mogu doprinjeti normalizaciji porodičnih odnosa. - Hoćeš li ti Darko išta reći? Hoćeš li išta reći za Boga miloga?! Šta si se ukupio!

- Majko, Alisa vam je rekla kakvo je stanje. I slažem se s njom da treba svi zajedno da se potrudimo da pomognemo Ladi i djeci i da ovaj problem već jednom rješimo. - Idemo Miroslave, idemo smjesta! - reče gospođa i okrenu se. - Kuda će? - zapanji se Alisa. Neće vidjeti unučad? - Bolje sad da ih ne vidi. Ustvari da oni ne vide nju, jer bi se preplašili. Ona ne zna glumiti pred djecom a i djecu smatram kućnim inventarom i ne obazire se previše na njih. - Molim?! - Ne vrijedi Alisa sada se s njom ubjeđivati... - Ma šta ne vrijedi? Ma šta ne vrijedi – pošizila je Alisa i krenula za njom. Otac je još stajao na dvorištu gledajući ovaj duel njih dviju. - Samo trenutak, gospođo! Kuda ste krenuli? A unuci? Zar su važnije važe želje i vaše padanje u afan, od djece? - raspali Alisa po njoj gledajući je ozbiljno i opominjuće. - Slušaj djevojko! Za danas mi te je dosta! Ne želim više da te vidim! Ovo ćemo rješiti preko advokata! - Gospođo molim Vas da kao majka razmislite dobro o svemu. Sada je najvažnije Ladino zdravlje i sreća vaših unučića. - Ti ćeš da mi kažeš! Šta ti znaš o djeci? - sad je žena poludjela. Nanjušila si da je Lada slaba i bogata pa si shvatila da ćeš dobro profitirati uz nju kao i sve njene prijateljice. Samo si ti mudrija i pametnija! - Ovako... crna udovice! Sad je i meni dosta tvojih igrokaza! Djeci nećete prići dok ja ne ustanovim da Vi umjesto kamena imate srce.

- Tek kad budem sto posto sigurna da ste sposobni za bilo kakva ljudska osjećanja i normalnu komunikaciju bez zastraživanja i ponižavanja onda ćemo vidjeti šta ćemo dalje. Nisam optimistična po tom pitanju. Meni sada izgleda da nam neće biti dovoljno ni trideset godina ozbiljnog psihološkog rada za kakvu takvu normalizaciju odnosa s Vama! Rekla je to i okrenula joj leđa vraćajući se u dvorište dok ju je ova izbečeno, bez glasa, otvarajući usta kao riba na suvom, slušala. On je rekao nešto ocu dok im je prilazila. - Alisa! Bolje da idemo sada. Doći ćemo drugi put... - Kako da nećete! Šta da dolazite? Da se ovako ponašate? Baš ste se lijepo predstavili. Sva sreća pa vas djeca nisu vidjela. - Alisa... oprosti zbog majke - šapnuo joj je u prolazu dok joj je njegov otac klimnuo glavom. Ali ju je pogledao sa zanimanjem. Izgleda da ga je iznenadila. Bila je ljuta i razočarana. Zašto se glupan nije javio da je upozori i pripremi. Stvarno su im roditelji bili nepodnošljivi. Jadna osjetljiva Lada. Šta sad da radi? Znala je da na ovome neće završiti. Dok su se vozili njih dvojica se pogledaju i nasmješe, a na zadnjem sjedištu gospođa je sipala drvlje i kamenje po Alisi. Niko nije očekivao ovako nešto. Morao je da joj čestita u sebi. Izgleda da je oduševila i oca svojim nastupom. Niko se još nije usudio da ovako razgovara s njom. Nakon dva sata vidjela je da je zove on. - Alo, Alisa... - reče oklijevajući kad se javila. - Zar je ostalo još nešto za reći? Šta sada zoveš? - Slušaj, doći ću po tebe da razgovaramo... - Zašto me nisi nazvao prije nego što si ih doveo i upozorio?

- Objasniću ti. Nisam znao šta namjeravaju. Nisam znao da znaju za tebe. Majka nam je sad, kad smo krenuli iz bolnice, iznenada saopštila da zna za tebe. Znala je ko si i gdje stanuješ. I naredila ocu da nas vozi k tebi. Računao sam da je bolje da te ne zovem ispred njih. Evo me dolazim pa ću te odvesti na posao. Spremila se i čekala. Izbjegavala je da je djeca vide ovako uznemirenu a nije htjela puno ni majci da objašnjava dok ne vidi kako će se ovo razrješiti. Izašla je opet na ulicu i malo odmakla od njihovog dvorišta da komšije ne vide ko dolazi po nju. Kad je stigao odmah je ušla bez riječi u kola. Nastavio je da vozi i nijedno od njih dvoje nije progovaralo. Pitala se kuda je vodi. Polako shvati da idu prema bolnici. Odahnu. Nije mu rekla da želi kod Lade ali je ipak imao toliko razuma da zaključi da prije posla želi u posjet prijateljici. Tako je stalno radila. Ili prije posla ili poslije posla obavezno je išla da je vidi.To je ganu. On ipak nije bezosjećajan kao majka. Kad je parkirao oboje su se uputili do Lade i dalje ne govoreći ništa. Ugledavši prijateljicu zaboravi na sve neugodnosti, dođe sebi i obeća da će biti smirena, pozitivna i zavjetova se tiho u sebi ako se Lada probudi da će oprostiti njenoj majci. Nakon posjete kao po dogovoru čim je pogledao oboje krenu prema kafiću u kojem su već bili. Kafić je u sebi imao nešto pozitivno i smirujuće. Bio je baš na idealnom mjestu. Kad su sjeli on joj se nekako vedro osmjehnu. Ona na to upitno podiže obrve. - Hrabra Alisa. Tako te ja i otac zovemo majci iza leđa. Uljepšala si nam dan. - Stvarno? Vama je to normalno? U cijeloj ovoj situaciji našli ste da se smijete.

Cijela ova situacija i cijeli naš život je ovakav zbog teatralnih predstava moje majke. Dok Lada nije otišla otac ju je podržavao, ali kad je Lada otišla i ona počela da pritiska mene otac je odlučio da je vrijeme da me oslobodi njene stege i poslao me u inostranstvo na daljnje školovanje. Neće da joj se suprostavlja ako ne mora, ali kad mora onda preduzme nešto. Nije mu lako radi po deset i više časova, ima puno posla, onda dođe kući slušati nju. Podržava je da ide na sve moguće aktivnosti samo da ga ne gnjavi. Ovo sa Ladom je zadnja opomena Alisa. Bar ja to tako shvaćam. Ili ćemo nešto promjeniti ili ćemo se svi skupa strmoglaviti kao porodica. - Da, čini mi se da si blizu istine – reče zamišljeno. Zašto me nisi zvao da me upozoriš na njih? - Kad sam došao dolje i rekao im, dogovor je bio da danas idu sa mnom u posjet. Međutim, moja majka nije juče izgleda mirovala nego je saznala gdje je Lada smještena, i ko zna šta još. To nam je saopštila kad smo bili kod Lade u bolnici danas. Nismo to znali ni otac ni ja. Izgleda da cijelo vrijeme prati Ladu izdaleka. Znala je za tebe. Jako si dobro prošla. Da si bila neka od onih prijašnjih prijateljica rastavila bi te na sastavne dijelove, dovela vojsku i policiju sa sobom. Ali izgleda da su joj rekli da si ozbiljna djevojka i da jako dobro brineš o Ladi i djeci pa si zadobila njeno poštovanje. - Poštovanje? Pa jesi li ti čuo šta mi reče žena? I još se pravila da ne zna za mene. - I ja bih rekao poznavajući moj majku da te jako poštovala. Nije te čak puno ni vrijeđala. Samo malo spominjući da se hoćeš ogrebati za Ladino bogatstvo. - Stvarno ste uvrnuta porodica! - Alisa se zabezeknula kad je ovo čula.

- Zato sam ti htio nešto predložiti. Ti si prva osoba koja se nekako poštovanjem probila do nje. Ako smo ikad imali priliku da rješimo ovaj haos onda mislim da je to ovaj trenutak. - Pa šta da radimo? - Sad ću vidjeti šta oni namjeravaju, ustvari šta namjerava majka. Hoće li krenuti odmah oštro da ti oduzme djecu ili će malo razmisliti. Možeš li joj predložiti da sačeka da se Lada probudi? Jedino ti to možeš odgoditi. Dobro se zamislila kad si joj rekla da ćeš tražiti psihološku procjenu. Posebno što si sama psiholog. - Sva sreća što još imam diplomski. Kakva je pobrinula bi se da nikad ne diplomiram. - Ne brini se, nije baš takva. Cijeni jakog protivnika. - Sad ćemo ratovati? Nas dvije ćemo ratovati a vi ćete navijati? Jesi li ti normalan? Kad razbucam nju misliš da ću stati na tome? Misliš da ću vas dvojicu poštedjeti? Blago njoj sa takvim muškarcima oko sebe! Sad i ja nju počinjem da poštujem! Nije čudo što je onakva uz vas dvojicu tako popustljivih kukavica. Skrivate se i ćutite umjesto da joj odlučno i mirno kažete šta trebate, a ako neće da sluša za to postoje kozenkvence, ukidanje para da ne divlja, razvod... Pa neka malo stane na loptu i razmisli. A vi dopustili da se ona razmaše i sada bi i ona rado da je neko zaustavi, ali nema ko. Ako je na početku bilo zabavno odavno to više nije. Mislim da i ona jedva čeka da je neko iščupa iz ove situacije. Inače kud je krenula ludnica joj ne gine. - Jao Alisa... - smijao se. Izvadio je cigaretu. Nije se ovako nasmijao rasterećeno, srcem, ko zna od kada. - Pušiš? - iznenadi se ona.

- Samo u posebnim prilikama – reče joj gledajući je sa smješkom suženih očiju. Nije mogla da shvati zašto je od tog odgovora dobro pocrvenila. Šta mu to znači u posebnim prilikama? On se opet nasmiješi i veselo zavrti glavom vidjevši da je taj odgovor zbunio i da nije razumjela u kakvim prilikama puši. Možda je bolje što nije shvatila, možda bi se opet naljutila. Danas joj je bilo dosta njegove uvrnute porodice. Mada se dobro snašla. Jako, jako dobro se snašla. Bila je najprisebnija i najracionalnija od svih iako se naljutila. Odvezao ju je na posao rekavši da u slučaju da sazna šta majka namjerava da će je zvati. Alisa je tražila broj telefona njegovih roditelja. Čudio se šta će joj. Da ih neće zvati? Alisa je upravo namjeravala to. Da ih nazove i da opet nasamo popričaju dok su još u gradu. Ne smije im dati vremena da pomisle da se uplašila. Ali je željela da to bude kod Lade. Ako imaju ikakvih emocija prema kćeri valjda će ih to zaustaviti da ne divljaju.

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 5. Ujutro je odmah nazvala Ladinu majku. Nije htjela oca, da se gospođa ne naljuti što je nju zaobišla. Ionako je ona bila tvrđi orah. - Dobro jutro gospođo. Oprostite na smetnji, ovdje Alisa. Namjerno nije htjela spominjati Ladu. Znala je da je ova dobro upamtila njeno ime. - Šta želite? - Isto što i prije gospođo. Da izgladimo sve nesporazume i da se Lada što brže probudi i vrati svojoj djeci. - Sad bi se mirila a juče si sipala vatru na mene! - Izvinjavam Vam se zbog toga. Smatram da sam trebala biti pribranija ali ste iznenada i nenajavljeno došli. Nisam trebala da odgovaram na Vaše iracionalno ponašanje. - Iracionalno?! Pa ti to mene opet podbadaš! - Ne podbadam gospođo, izvinite, omaklo mi se. U pravu ste, ne treba ja da se obazirem na Vaše nesmotrene izjave. - Nesmotrene? Pa ti to mene još više zafrkavaš?! - Ma ne gospođo... ne, ne oprostite baš sam se upetljala... Nego da vam kažem zašto sam zvala. Ja sad idem kod Lade, povešću djecu pa ako želite da ih vidite... Samo molim vas da ih ne preplašite, mali su, imali su i ovako dovoljno problema... Kad su završile razgovor gospođa je nastavila da bjesni. Praskala je kako je zvala balavica i rekla joj da pazi da ne preplaši unuke kao da je ona

aždaja. Muž je pitao šta joj je konkretno rekla jer je iz razgovora čuo da im predlaže sastanak. Jedva mu je bjesneći objasnila da ih zove kod Lade da se nađu, da će dovesti djecu. Alisa je zatim nazvala njega. - Alo, samo da ti kažem da sam ti zvala majku sada. Mi idemo kod Lade, ja i djeca. Valjda će doći tamo, nisam sigurna opet smo se zakačile. Bilo bi možda dobro da budeš i ti tamo, da ona slučajno ne preplaši djecu. - Šta ti je rekla? - Ništa, uobičajeno. Možeš li da dođeš? - Evo za petnaest minuta krećem, hoćeš li da dođem po tebe i djecu? - Ne treba ja ću ih dovesti. Ti dođi tamo. - Alisa je žurila da stigne prije njih. Željela je da zauzmu položaj i da se malo druže sa Ladom prije nego se opet susretnu s njima. Nakon desetak minuta došao je i on. - Već ste stigli? - upita nježno grleći Vekija koji mu je potrčao u susret. Onda je prišao i njima dvjema i poljubio malenu u obraščić. Dok je to radio vrata Ladine sobe se otvore i pojave se njegovi otac i majka. Začuđeno su gledali u njega sa djetetom u naručju kako se naginje i ljubi djevojčicu. Ali im onda pogled odluta na djecu. Alisa je dobro pretpostavila da će pogled na djecu da ih "netrališe" i da neće biti sposobni na napad. Ćutali su nekoliko trenutaka. Alisa spazi duboki bol u očima Ladine majke. Znači tako, žena od kamena ipak nije imala kameno srce. Odahnula je. - Velibore, Tihana, htjela bi da upoznate djeda i baku. Sjećate da sam vam pričala da i vi kao vaš drugar Zoki imate djeda i baku ali da žive daleko pa ih ne viđate.

- Evo, oni su sad došli, pošto mama spava, da budu uz vas. Znači Velibore ovo su tvoji baka i djed. Oni su mamini i ujkini roditelji. Jesi li razumio Velibore? Dijete malo oklijevajući klimnu glavom gledajući u nju pa u njih. Onda pogleda u ujaka, i kao da traži zaštitu zagnjuri glavu u njegov vrat čvršće ga gleći. Roditelji su to začuđeno posmatrali. Alisi je bilo jasno da im nije rekao da se sprijateljio s djecom. Ona ponese Tihanu bliže njima, zovući i njega pogledom da donese Velibora. - Tihice, vidi zlato... Znaš li ko je ovo? Dijete je začuđeno gledalo u nepoznate ljude. Ovo je tvoja baka a ovo je tvoj deka. Oćeš da im se osmjehneš i da im daš pusu? Dijete pogleda u nju, ona joj se ohrabrujuće nasmješi i malo je nagne prema gospođi. Jadna je žena stajala ukipljeno skoro bijela kao zid. Tihana mirno spusti svoj mokri poljubac (još nije znala da ljubi, samo bi pritisla i malo oslinavila ljubeći nekog) na bakin hladni obraz. Onda ju je prinjela djedu koji je bio prisebniji i smješio se srećno pruživši ruke i uzevši je u naručje. - Djedina curica...- prošaptao je skoro zaplakavši. Za to vrijeme Alisa je pogledavala prema Ladi. "Eto Lado moja, uradila sam što mi je duša tražila. Ako se ljutiš oprosti mi nisam mogla drugačije..." On je uhvatio taj pogled i tužno pogleda u Alisu. Jasno mu je bilo šta ona njegovoj sestri u mislima govori. Uspjela je da ih sakupi sve zajedno kod nje. Bio je dirnut i jako zahvalan na ovome. On nažalost godinama nije umio da riješi ovaj porodični problem a trudio se jako. Ovoj djevojci je to išlo od ruke. - Hvala vam – ganuto reče Ladin otac, vraćajući joj djevojčicu.

- Hvala vama oboma što ste imali razumjevanja. Mnogo sam srećna zbog ovoga – Alisa je bila na rubu suza. Nakon ovoga slobodnije su prišli Vekiju, koji se krio u sigurnom ujkinom naručju i polako počeli da pričaju sa njim. - Je li ti mama pričala o nam Velibore? - upita gospođa dječaka. - Nije...pričala nam je o drugoj baki... tetka Alisa je rekla da imam još jednu baku i deku. Ona nam je rekla da vi stanujete daleko pa ne možete često da dođete. Da ste bili kad sam ja bio mali. Ali se ja toga ne sjećam. I tata je otišao daleko da radi pa ne može da dolazi... Oni se svi zajedno pogledaše na dječakove riječi. - A sviđa ti se ujka Velibore? - opet ga je ispitivala gospođa. Dijete srećno klimnu glavom i stidljivo se osmjehnu. - E pa uskoro ćeš imati i ujnu... - Majko! - opomenu je namršteno Darko. - Pa šta sada, ne smijem da mu kažem! Alisa je nekako imala osjećaj da taj podatak ne govori Veliboru nego njoj. Zašto bi to saopštavala njoj? Nije valjda da odmah misli da ona nema pametnijeg posla nego da juri njega kilavog majkinog sina? - Divno, divno – mirno reče Alisa. Eto, uskoro će i ujka imati djecu pa ćeš moći da ih čuvaš i igraš se sa njima. - Teško da će to biti skoro! - sarkastično reče njegov otac. Nije htjela ništa da komentariše, a niko se drugi nije oglasio na taj komentar. On je imao ozbiljan i nekako nezainteresovan izraz lica. - Mi bi sad krenuli, vi ako možete ostanite još malo sa ćerkom. Hoćete da pozdravite baku i djeda? Velibor ih poljubi u obraz a malena uz njenu

pomoć im pošalje pusu. Nasmijali su se. - Ja ću ti pomoći da ih smjestiš u kola – mirno se ponudi on cijelo vrijeme držeći dječaka u naručju. Čim je Alisa izašla gospođa je brznula u plač. - Šta dočekasmo – jecala je. Muž je tješio i sam duboko potresen. - Moramo da pazimo šta radimo. Dosta smo do sada zabrljali s oboje. - Hoćeš reći ja sam zabrljala... - Oboje smo. Mogao sam ti i ja nešto reći... Dovezla je djecu kući srećna zbog današnjeg dana.

********* On je u ponedjeljak opet došao u posjetu. Zadržao se oko sat vremena. Alisa je bila na poslu popodne. Utorak je isto došao. Alisa je tad bila kod kuće. Kad je kročio u dvorište sretne odmah radoznalu baku Stanu iz kućice preko puta Alisine. - Dobar dan – pozdravi je mirno i ljubazno. - Dobar dan momak. Kako ti sestra? - Nepromjenjeno gospođo Stano. - Ajde da Bog pomogne da što prije ozdravi... Alisa ti je sada u kući... - Idem do djece. Malo ću biti s njima. - Ako, ako...vježbaj vježbaj. Trebaće ti uskoro. - Trebaće mi?

- Pa valjda ćeš se oženiti. Čujem imaš curu. Ali koliko ja vidim sad si zapeo za Alisu. - Otkud Vam to? - Ih! Otkud! Pa imam ja oči! Dobro vidim blesane jedan! Šta ti misliš izlapjela baba! E malo sutra sam izlapjela. Ti sve gledaš kako da Alisi neprimjetno uvališ i treće dijete. Dok se ona bavi sa Ladino dvoje, računaš, šta smeta neće joj ni treće biti višak... Bilo mu je neugodno koliko je baka direktna i kako ga zafrkava. - Ajde šta se tu snebivaš! Znam ja za te stvari. Rodila sam četvoro. Ti samo budi siguran da je to baš ono što oćeš... da želiš nju. Nemoj čas jednu, čas drugu. Nego se odluči ko muško koju ćeš. - Ne sikirajte se... Vi ste nešto pomješali... - E jesam li? A ti si kukavica koja se boji istine – razljuti se gospođa Stana na njegovo "femkanje"... On nezadovoljno iskrivi usta u grimasu i brže bolje ode da se rješi babe. Rekao je Alisi da mora kući. Potpisao je ugovor i namjerava opet doći za dva dana u grad. Ako joj bude šta trebalo da ga zove.

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 6. Alisa je očekivala da on to popodne navrati do njih. Zvao ju je i rekao da će biti u firmi i da će doći k njima kad završi posao. Ali oko devet časova došla je komšinica da je obavijesti da je traži neki čovjek službeno. Kad je izašla rekao je da je iz advokatske kancelarije i da njegovi klijenti traže da im preda djecu na staranje. Nude joj nagodbu da ne bi išli na sud. Bila je šokirana. Pa zar nakon onoga da urade ovako nešto? Umjesto da joj pomognu, da se dokažu, da sačekaju da im ćerki bude bolje, oni su odmah krenuli sa advokatom. Pogledala je papir sa "ponudom" koji joj je donio i sa razočaranjem shvatila da su oni naveli svog sina kao onoga koga žele za staratelja djece, "jer će i on uskoro imati svoju porodicu pa će moći paziti i na sestrinu djecu". Prokuvala je kad je to vidjela. Od roditelja je to i očekivala ali od njega... Uzela je Tihanu tako ljuta, stavila je u sjedalicu i ne razmišljajući odvezla se na adresu koja je bila navedena na posjetnici kao sjedište firme u njihovom gradu. Na ulazu u omanju zgradu na nekoliko spratova dočekao je portir pitajući koga traži. Nazvao je telefonom nekoga dok je ona nestrpljivo cupkala sa djetetom u naručju. - Gospođo šef je na sastanku i ne može trenutno da Vas primi – objasni joj portir. - Ma nemoj?! Ne može da me primi? Ko da sam tražila audijenciju kod švedske kraljice a ne malograđanskih bogataša! On mene ne može da primi. E primiće, primiće, i to ne samo mene! Donijela sam mu i poklon!

Držeći dijete jurnu prema hodniku jer je vidjela da svi dolaze i idu u tom pravcu. - Gospođo! - pokušao je mladi portir trčkarajući uz nju da je spreči u daljnjem napredovanju. - Mrš! Sikter!- obrecnu se Alisa na njega. - Gospođo molim Vas, nemojte mi praviti neugodnosti! Šef je trenutno zauzet. Primiće vas kad bude slobodan. - Primiće me sad! Miči se, inače ću izletjeti ne peti sprat bez metle i bez lifta! Vodi me k njemu bolje ti je. Ako ga sama nađem, ne garantujem za posljedice. - Gospođo molim Vas! - vapio je jadnik uzrujano. A ne smijete ni dovoditi djecu na posao! Zašto ste donijeli dijete? - reče joj dok su nervozno stajali čekajući lift. Ona je živčano ljuljkala dijete u naručju, više smirujući tako sebe nego dijete. Tihica je bila sasvim opuštena promatrajući radoznalo njih dvoje. Vidio je da nema vajde da joj govori pa je odlučio bar da je odvede do sobe za sastanke da ga tu sačeka. - Djeca ne smiju u zgradu? Imate i to pravilo?! Je li on znao za to pravilo kad ju je pravio? - Curica je njegova?! - razgorači momak oči zapanjeno. - Nego čija! - "Ufitiljeni" joj je otac! Ko bi rekao! Ne mogu da vjerujem! - izlanu se naivno. Zgodan je, ali ko da je motku progutao. Svaki put kad dolazi ja gledam u njegove manžetne ne bi li ikako ugledao da ih je krivo namjestio. Ko još danas nosi manžetne? Ma kakvi! Sve na njemu ko po špagi! - tužakao ga je ušlogirani portir. Šta li će mu reći ona njegova manekenka...

- Spasiće se što ne mora da rodi ona! Da ne pokvari liniju! Eto šta će mu reći – Alisa se sad jedva suzdržavala od smijeha. - Pa i to što kažete. Meni izgleda skroz beživotno. A kako ste se smuvali? - ulazeći u lift on i Alisa su prešli na intimniji nivo. - Jedno veče u kafiću nakon fudbalske utakmice. I uopšte nije beživotan. Vatren je - igrala je Alisa dramu ne trepnuvši. Nakon devet mjeseci rodila se ona. - Va...atren?! Auu! Ovo je bio šlag na tortu. Pitao se vrijedi li ova vijest tri njegove bijedne plate... Njemu se činilo da vrijedi. Kad ovo čuju u firmi... - Ko bi to rekao za njega! Izgleda ko papučar. A još kad mu majka dođe u firmu pa počne da mu zateže kravatu. Ona zategne, on popusti, ona zategne... - Izgleda ko papučar i ko majkin sin, ali eto, i papučarima se omakne kad im se pruži prilika. - Mogli ste boljeg naći gospođo. - Ma znam i ja. Al eto, šta ćeš... to veče smo oboje bili nenormalni. Znaš kakvi su ti mirni kad se zapale... - Ali curica je baš slatka. Na njega je. - Jel' da jeste? - ponosno upita Alisa. Jeste, ima sve njegovo. Kosu, oči, bradu... Utom su došli do staklenih vrata na kojima je pisalo da se tu nalaze sale za sastanke. Portir je krenuo desno ispred nje, ali se u tom trenutku otvore vrata pokraj kojih su prolazili. Ona instiktivno zaključi da je tu sastanak i prije nego što je razmislila i prije nego je portir uspio reagovati uleti unutra.

On je taman nešto zabrinuto govorio i šetao ispred nekog panoa. Svi podigoše pogled kad je ugledaše. I on je podigao obrve iznenađeno. - Ti ćeš meni slati advokate i onog robota od tvoje majke! Hoćeš djecu! Evo ti pa vježbaj! Da vidimo ko će se baviti s njima! Upravo se ukakila. Tu su ti pelene, hrana, pa izvoli. Ja moram na posao. Ako savladaš dadiljanje ja ću potpisati papire. Samo pokušaj da ih daš nekoj bebisiterki na cijeli dan, ko da su siročad, onda dolazim i skinuću ti glavu! Tako iznenađenom zalijepi mu Tihanu na grudi, a on instiktivno stisnu dijete da mu ne padne na pod. - Nisam joj ja otac – zbunjeno mu izleti vidjevši da su pogledi petoro kolega upereni u njega. - Nee, ne, naravno da niste – ali su ga svi petoro pogledali kao da im na pamet ne pada da povjeruju u to. Posebno što je curica ličila na njega. Alisi je od početka bilo jasno da mu niko neće povjerovati da beba nije njegova. Nek se sad sam vadi! Uzdahnuo je shvativši da mu niko ne vjeruje. Pitao se šta je razlog za ovo danas? Nešto ju je moralo jako isprovocirati. Pretpostavljao je da su roditelji nešto uradili. Ljudi su ga i dalje gledali dok je tako zamišljen držao Tihanu u naručju. Čekali su da se pokrene. - Dajte, ja ću – ustade jedina žena među njima. Imala je oko 55 do 60 godina. Bila je veliki stručnjak na svom polju. - Moja su djeca već odrasla a moram priznati da mi fali to. I pošto vidim da imate... još neke poteškoće daćemo vam nekoliko dana dodatnih da rješite problem. Desetak minuta kasnije ostao je sam sa bebom. Bio je zapanjen. Visio je o koncu a spasile su ga ukakane pelene. Pogleda u oči iste njegove.

Beba mu se stidljivo osmjehnu. Nešto toplo oko srca osjeti. Nježno je uzme u naručje i poljubi u kosicu. - Šta sad da radim s tobom? - promrmlja ljuljajući je nježno. Začudo Tihana je bila mirna. Očekivao je da će urlati a ona je samo igrala sa kragnom od njegovje jakne i nešto gugutala. - Čestitam šefe! - pozdravi ga portir kad se spustio u prizemlje. Blesavo se kezio gledajući ga sa djetetom u naručju. U drugoj ruci je držao aktovku i torbu koju mu je Alisa ostavila. Izgledao je tragikomično. Portirov pogled mu je sve rekao. Kao da mu je na čelu pisalo "a vidi ti tebe ozbiljna i ufitiljena al si ipak švrljao okolo..." Jako vam je lijepa ćerka, liči na vas. I majka joj je lijepa. - Ma nije... - zastane jer nije vrijedilo da objašnjava. Do auta je sreo još troje ljudi koji su mu se značajno smješkali dok su ga pozdravljali. Kad je došao do kola shvati da ne može bebu bez sjedalice staviti u kola. Gdje sad da nabavi sjedalicu? Nije bilo druge nego da pozove taksi. Dok je zvao ugleda mlađeg kolegu iz analitičkog odjeljenja kako izlazi iz zgrade. Prilazio mu je. - Dobar dan. Trebate pomoć? - Ne znam kako da se odvezem s njom. - Dajte, ja ću držati nju. Ako hoćete da kupite sjedalicu ima tu na desetak minuta trgovački centar. Idemo ja i žena ponekad tamo kad su popusti. - Može, mnogo ti hvala. - Nema problema, ja imam dvoje jedno kao vaša kćerka a drugo ima tri godine. - Nije mi kćer. To je dijete od moje sestre. Sestra mi je u bolnici.

- Uh, jako mi je žao. Zato liči na Vas. U rodu ste. Oprostite ako sam ispao radoznao. A svi pričaju... čuli smo, za hm... današnju isporuku. - Pretpostavio sam. Nema veze. Hvala vam na pomoći. Sve je u redu. Niste vi krivi što se ovo dogodilo. Zajedno su otišli u radnju sa dječijom opremom, pa kad je već kupio sjedalicu za Tihanu odlučio je da kupi i za Velibora. Tako je mogao da vozi djecu i nju svojim kolima, a ne da se guraju u njenom malom Fordu. Nije mu palo na pamet da će ga djevojka pitati šta će mu dječije sjedalice. Tek kasnije kad je vidio njen pogled shvatio je da je potpuno u ovoj gužvi zaboravio da će morati objašnjavati otkud mu dvije dječije sjedalice u autu. Nakon kupovine, Tihanu je odvezao natrag do Alisine kuće i predao je njenoj majci. Bila je cijelo vrijeme mirna, što ga je oduševilo. Mogao je cijeli dan da provede s njom. U torbi joj je bila hrana, a na flašicama nalijepljeno kad treba da jede. Bio je i papir gdje je pisao kojim redoslijedom šta treba da uradi. Alisina majka se čudila kad ju je Alisa zvala i rekla da će ujak danas biti sa Tihanom, jer hoće "da malo vježba za bračni život". Poželjela mu je sreću u braku, "oduševljena" što je proveo vrijeme i pokazao volju da dadilja Tihicu, kako ju je ona zvala.

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 7. Došao je u hotel i odmah nazvao oca. Po programu je trebao biti sa poslovnim partnerima. Nije želio da razgovara s njim ispred majke. - Halo tata, jesi li sam? Možemo li da popričamo? - Nisam sam, sine. Odužio mi se sastanak. Biću za pola časa gotov. Možeš li doći do mene, evo me kod ovih što rade izolaciju. - Dobro, dolazim. Otišao je pred oca da na miru popričaju. Želio je da mu objasni šta su uradili. Otišli su u kafić blizu hotela. - Tata, danas se nešto dogodilo. Alisa se iznervirala ali nije htjela da mi objasni. Mislila je da znam. - Vjerovatno je dobila obavještenje od advokata da želi da mi preuzmemo starateljstvo. Nisam znao da će biti tako ekspeditivni. Majka ti se opet potrudila. Ali ipak se djelomično slažem s njom. To su naši unuci, a ko siročići su. O njima se brine mlada žena koja nije sposobna da se brine ni o sebi. - Pa zašto se niste mogli strpiti još malo! Alisa nema ništa protiv, ako ste vi u redu da imate nadzor nad djecom. Taman je lijepo krenulo i vi sve opet po starom. Ne razumijem tebe! Zašto dozvoljavaš da ona svaki dobar predlog ukopa! Zašto dozvoljavaš da nas sve godinama ovako kinji i maltretira. Ajde mene si zaštitio, i hvala ti na tome ali sad će se okomiti na nejaku djecu. Ona nije sposobna da ih odgaja. Srećni su sa Alisom. Ja sam mislio da joj predložimo da je plaćamo da ih čuva dok se Lada ne probudi.

Djeca je obožavaju, srećni su s njom, stručna je, zna kako se ponašati u ovoj teškoj situaciji da bi djeca što manje osjetila posljedice. - Kako ti to znaš? Ti si stručan da to ocjeniš? - Jao, tata! Ona je zvala mene da kaže da je Lada u bolnici. Bio sam nekoliko dana povremeno s njom i djecom. Svidjelo mi se kako radi i kako razmišlja. - Znači, majka ti je bila u pravu da se tebi ova djevojka sviđa! Ja sam mislio da bulazni po običaju i svugdje vidi urotu! - ljutito se na njega izbeči otac. - Sviđa? Otkud joj ta ideja? - Gledala vas je s prozora kad si pratio Alisu iz bolnice. Kaže da ste se već uklopili. Ali, nemoj davati mašti na volju, ti imaš pet godina djevojku. Ona je kćer naših prijatelja i moraš da je oženiš! - Ma naravno ko mene šta pita! Kako će meni biti kad se oženim sa Anjom nikoga nije briga! - Šta ti to sad znači? Sad odjednom nisi zadovoljan s njom? - iznenadi se otac. - Znaš li ti gdje je sada? U Londonu. Jesi li ti znao da ima namjeru ići? Nisam ni ja. Samo mi je uveče rekla da putuje sa prijateljicom u London. Treći put za dva mjeseca. Meni se čini da u Londonu ima nešto još interesantno. Ali ne može da mrda od roditelja kao ni ja od vas pa nam je ovako kako nam je. - Pa zašto si joj dozvolio da ide? - Ja dozvolio? Ko sam ja da joj branim? Putuje od svojih para, nezavisna je. A što ti svojoj vlastitoj ženi ne zabraniš neke stvari? Tebi je žena, a ova meni nije ništa.

- Kako ništa? Pet godina ste zajedno, vjenčaćete se! Kako ništa?! - Tata, danas i kad se vjenčaju svako radi po svome. Koliko vidim ne žuri joj se da se uda jer čim joj prijateljice spomenu svadbu odmah se namrgodi i snuždi. Druge okreću stalno temu na to, sve ne bi li se mladoženja smilovao da ih zaprosi ali ovoj padne roletna od spominjanja braka. A i zašto bi žurila, šta joj fali? Živi, uživa, putuje, jedino ne smije da se usprotivi roditeljima, kao ni ja, i zato mi kao imamo vezu. A to nije vidjelo veze. Doduše, ni meni nije bilo loše, i meni je odgovaralo ovo jako slobodno življenje. Ali sad se već pitam šta dolazi slijedeće. - Pa koliko ja vidim slijedeće je da ti počinješ razmišljati o drugoj ženi! obrusi mu ljutito otac. Nije dovoljno što je potpuno uključena u Ladin život nego će sad da upravlja i tvojim! Ništa nije odgovorio na to ozbiljno gledajući oca. Nešto mu nije dalo da zaniječe i uvjeri ga da je u krivu. "A kakav je to život imala njegova sestra prije nje? To se nije moglo nazvati životom..."

********* Vraćajući se u hotel nazvao je prijatelja. Poznavali su se i družili od djetinjstva, kasnije su zajedno i studirali. Ovaj je ostao poslije studija u gradu, oženio se, nije htio da se vraća kući. - Moram hitno pronaći stan ili kuću u najam. Možeš li mi pomoći? - Naravno! Sredićemo to! Jesi li gledao po internetu? Darko... čuo sam da ti je sestra u bolnici. Je li to istina? - Jeste. U komi je nažalost. Udarila je glavom pri padu kad su je oborila kola. Ima hematom i to je izgleda uzrok što se ne budi.

- Jako mi je žao. Zato želiš da iznajmiš stan ili kuću? - Da. Lada ima dvoje djece. Djecu čuva njena prijateljica i ne dozvoljava nikome da im priđe. Zato bi htio da to bude kuća ili stan za sestru i djecu. Ja ću da je plaćam dok joj nešto ne kupim. Moji roditelji žele skrbništvo nad djecom ali sestra je ovoj djevojci dala ovlašćenje. Ako se njoj nešto desi da Alisi povjerava djecu. Ja sam htio da to tako ostane, ali moji starci su teški... Poznaješ ih. A veliko je pitanje bi li Lada pristala da joj mi pomognemo. Znaš da nije u dobrim sa roditeljima. - Pričao sam danas sa onim momkom iz vaše dostave, rekao mi je da te je vidio i da su se iznenadili jer imaš dijete? Odakle tebi dijete? Švrljao si? - Ma to je Ladina ćerka. Kad su moji poslali advokate ovoj njenoj prijateljici ona je pobjesnila na njih i mislila da sam i ja u tome učestvovao pa je zato danas došla u firmu i ostavila mi malenu. Izgleda da je svima usput rekla da je moja. Srećom, malena je jako dobra, nije zaplakala cijelo vrijeme dok je bila sa mnom. - Pa kako se tebe sjetila? - Pa ja sam već nekoliko puta bio kod nje i djece. Kad je vidjela da se Lada ne budi javila mi je da je u bolnici. Ja sam otišao do njih. Nakon toga rekao sam starcima kakvo je stanje. Sad ih redovno obilazim... Jako je fina i djeci je dobro s njom. Za razliku od Lade vrlo je ozbiljna i odgovorna. Znaš moju majku kakva je... ali je ipak vidjevši nju ustuknula korak unazad. Već su se dobro zakačile. Alisa nije ni milimetar ustuknula pred njom. Valjda je to majku iznenadilo. Mislila je da će lako i nju da stavi pod svoju kontrolu. Sutra je zajedno sa prijateljem obišao nekoliko stanova i kuća koje su izabrali na internetu. Svidjela mu se jedna kuća sa dva stana. Bila je malo dalje ali je imala lijepo dvorište za djecu. Možda bi mogli da u jednom stanu stanuju Lada i djeca a u drugom on kad dolazi u grad.

Bar za prvu ruku. Ako bude htjela kupiće joj neku kuću ili stan. Pade mu napamet da bi i ona mogla stanovati sa Ladom. Ionako se očekivalo svaki čas da one kuće sruše i sagrade novu zgradu. Malo se trgne zbog tih misli. Otkud mu sad ona na pameti? Da baba Stana zna šta mu se sad vrti po glavi... Izgleda da je ona shvatila prije njega kuda sve ovo vodi. Alisa je postala

redovni stanovik njegovih misli. Kako se juče naljutila. Ko bi

rekao da može tako da se naljuti... A Alisa je, nakon svog impulsivnog nastupa, na poslu razmišljala šta će uraditi sa Tihanom. Ako je odnese roditeljima, znala je da ne vrijedi kao čovjek. Znala je da je zadržati ne može. Ostalo je još jedno rješenje da je vrati njoj. Nakon tri sata koje je provela na poslu kao na iglama nazvala ju je majka. I rekla da je on vratio curicu. Suze su joj pošle od muke. Jedva je čekala da dođe kući i zagrli djecu. Prebacila je sebi što je prvi put bila toliko iracionalna da uradi tako nešto. Zar se od budućeg psihologa očekivalo takvo ponašanje? Zagrlivši Tihanu i Velibora upala je tu noć u neki polusan. U snu se svađala s njim sve do jutra. Probudila se iscrpljena i nenaspavana. Pitala se šta će se slijedeće desiti. A on se drugi dan nije javio. Nije znala je li bio kod Lade i je li uopšte u gradu. Treće jutro, dok je bila na poslu vidjela je da je zove. - Alo, Alisa... gdje si? - Na poslu sam, zašto? - Htio bih te vidjeti. Ustvari htio bih ti nešto pokazati. - Doobro – reče ona oprezno. Zvučao je veselo. Pitala se šta je sad smislio. Valjda nisu smislili njegovi. - Hoćeš da te sačekam kad izađeš s posla pa da odmah idemo. Naravno prvo ćemo do Lade. Znam da to prvo uradiš. - Dobro, javiću se majci.

- Ok. Vidimo se za nekoliko sati. Cijelo vrijeme je Alisa pokušala da odgonetne zašto želi da je vidi. Ne bi bio veseo da on i njegovi nešto spremaju. Da nije nešto kupio djeci? Ti bogataši misle da se sve rješava sa skupim poklonima. Čekao ju je kad je izašla. Smješio se. Bilo joj je neobično vidjeti ga takvog. Mislila je da će joj prigovoriti što mu je napravila problem na poslu i što mu je donijela Tihanu. - I kakva je to velika novost? Trebam li sjesti? Jesi li pronašao neko rješenje za cijelu ovu situaciju. - Nisam pronašao rješenje ali sam vam pronašao kuću. - Kuću? - Da, iznajmio sam kuću. Htio bi da se tamo preselite. - Ko to mi? Ko da se seli? - Ti i djeca za sada, a kad Lada izađe iz bolnice da se pridruži vama. - Ne razumijem odakle ti takva ideja. Pa mi imamo gdje stanovati. Bar dok ovi ne krenu rušiti. A trebali su prije pet godina to uraditi pa još nisu. A drugi, veći problem je što ja na to, bez Ladina dopuštenja, ne mogu pristati. - Možeš da odlučuješ o svemu. - Mene trenutno brine ko će čuvati djecu dok sam ja na poslu. To treba da rješimo, ako već želiš pomoći. Nadam se da ovo neće potrajati i da će se Lada probuditi. - Ako bude trebalo... mogla bi ti ostati s djecom. Ja ću da ti platim. Da ne moraš da radiš. Bolje da ti budeš s njima nego neko drugi. A ti se ne bi morala brinuti za finansije.

- Praviš račun bez krčmara. Jesi li zaboravio svoje. Ti hoćeš da djeca ostanu sa mnom a jesi li vidio šta su u zahtjevu napisali? - Nisam još uspio to vidjeti. Imaš li kod sebe papir? - Imam, evo ti ga pa se načitaj. Sve divota do divote. On je uzeo papir pogledavši je upitno. Šta li je pisalo samo ... Čitao je ništa ne komentarišući a onda se počeo smijati. Alisa se zapanjila. Šta u tim nebulozama ima smješno nije joj bilo jasno. - Naveli su mene u zahtjevu! Ne mogu da vjerujem! Pa stvarno je ovaj put majka prevazišla sebe. - I šta je tebi tu smješno? - Ko će da se stara o djeci? Da neće moja djevojka? Između Beča i Londona da mjenja pelene? Hahaha... A moja majka bi kao diiivna svekrva svesrdno pomagala snaji... hahaha! Stajala je deset metara od nas dok nam je baka mjenjala pelene! Nisam siguran, ali mislim da nije više od deset pelena promjenila meni i Ladi. Smijao se on slatko. Njoj stvarno nije bilo jasno šta tu ima čudno. Ako se oženi i žena mu prihvati sestrinu djecu mnogo su ozbiljniji kandidati od nje. I vrlo vjerovatno bi im sud odmah dodjelio djecu na čuvanje. - Ako tvoja žena potpiše da će voditi brigu o djeci... To je izazvalo novi napad smijeha. Nije mogao stati nego joj je rukom pokušao reći da sačeka da ga popusti smijeh. - Ne možemo je navatati ni da potpiše papire za brak. Doduše nisam je ni jurio baš da se uda. Ali kad joj drugi spomenu brak ko da je iglom ubodu. Ona ga je gledala začuđeno. Ovi nisu normalni. Majka i otac su mu bili kontrol frikovi, a izgleda da je i on imao čudan odnos sa svojom djevojkom. Dokoni, razulareni i lažni bogataši.

Bojala se kako će se sve ovo odraziti na djecu. - Nemoj se bojati, u slučaju da krenu na tebe ja ću stati na tvoju stranu. A imam i rezervno rješenje koje će ih raspametiti - reče joj osmjehnuvši se tajanstveno. - Koje? - ponada se Alisa. - Ne mogu ti još reći, ali ako dođe do toga saznaćeš. - Nećeš ništa uraditi sam bez mene? Da me ne pitaš? - Neću. Ovo ionako ne mogu uraditi bez tebe – ta mu ideja opet izmami osmjeh. Alisa je vrtila glavom. Kako će se iščupati od ovih ludaka. Sad je razumjela jadnu Ladu. Kako je njoj onako osjetljivoj bilo među njima. To je natjera da se koncentriše i skupi snagu. - Idemo sad do Lade pa ćemo do kuće koja mi se svidjela. Obišli su Ladu, a onda je odveo dosta daleko, u drugi dio grada. Kuća je bila prilično udaljena. Sve je zavisilo koliko je ljudima bilo zgodno da putuju odatle na posao. A Alisi je izgledalo da bi se ona i Lada prilično navozile dolazeći i odlazeći odavde. Sad su skoro bile u centru grada. Sve im je bilo blizu i na dohvat ruke. - Kuća je daleko a i prevelika je za Ladu s djecom. Šta će joj dva sprata? Bez veze bacaš pare. - Drugi sprat bi bio za mene. Hoćeš da se popnemo gore? - Za tebe? - čudila se. Zar ćeš se ti doseliti ovamo. - I dalje moram biti u centrali firme, ali često putujem, ovako bi mogao viđati Ladu i djecu. - A šta ćeš ako joj se muž vrati? - upitala je zabrinuto.

- Moram to prihvatiti. Ako ona želi da se on vrati k njoj... - Ponosna sam na tebe – izlanu Alisa vedro. On začuđeno diže obrve i osmjehnu se zadirkujući je. Pocrvenila je i ujela se za usnu zbog svoje brzopletosti i njegovog podbadanja. - Mada su male šanse da će htjeti baš zato što sam ja blizu. Možda bi ovako pokušao da je opet iskoristi – nastavi ozbiljnije jer nije htio da joj bude neugodno zbog izjave koja je njega učinila jako srećnim. - Molim te da sebi daš zadatak i čvrsto mi obećaš da nećeš ništa uraditi da je otjeraš. Da nećeš pogledom prigovarati, da nećeš komentarisati njene postupke. Molim te. Ako to budeš mogao imamo šanse za uspjeh. Ona ne može bez pomoći. Ako se naljuti, a naljutiće se onda i na mene što sam te zvala, otići će. Nema snage za to. Potrebna joj je pomoć. Meni se čini da je tvrdoglava na vašu majku. Ustvari, izgledaju obje kao dvije strane iste medalje. Nepopustljive, tvrdoglave... Mora ti jedina misao u glavi biti da si srećan što je tvoja sestra sa tobom i što si pomogao njoj i njenoj djeci. Nećemo se mješati u izbor njenog posla, u odgoj djece, je li sredila svoju sobu ili je tamo haos. Dok nam ona ne zatraži da nešto uradimo mi nećemo reagovati. Ja tako radim. Jer je ona hiperosjetljiva. Dva tri puta je kod nas, kao slučajno, bila moja mentorica sa fakulteta. Ustvari, ja sam je zamolila da svrati kad bi Lada bila u krizi i da popriča s njom. Lada to naravno nije znala. Prvi put je došla kao meni u posjet, a druga dva puta došla je kad sam ja bila na poslu. Namjerno smo to tako izvele. Lada je mogla slobodnije da priča s njom. Kad bi došla kući vidjela bi da je puno vedrija nakon priče sa profesoricom. Mnogo sam zahvalna toj ženi. - Hvala tebi Alisa – rekao je tužno i zamišljeno. Ništa nije rekla, samo ga je pogledala ozbiljno i zabrinuto. Nakon toga odvezao ju je kući.

Djeca su, čim su ga vidjela, pokazala znakove oduševljenja. Maleni mu je poletio u zagrljaj a Tihana je pružajući ručice prema njemu veselo gugutala. Ručao je s njima i ostao do pred mrak. Ništa joj nije rekao šta namjerava dalje. Nije ni sam bio siguran šta će se desiti i kako da postupi. Jedino je znao da mora nekako zauzdati majku. Mora da pokuša ograničiti štetu koju je svojom tvrdoglavošću mogla da nanese Ladi i djeci. Imao je jedno suludo rješenje. Suludo ali mu se sviđalo. Pogotovu što je Alisa bila sposobna da mu pomogne da to izvede. Ako bude stanipani nagovoriće je da mu pomogne. I tako vjerovatno pokvariti odnose sa roditeljima. I završiti u izgnanstvu kao Lada. Alisa je bila u pravu. Oni su bili svaki dan stariji, morali su da shvate da ne trebaju oni više toliko svojoj djeci koliko će ta djeca u budućnosti trebati njima. Sutra je potpisao ugovor za kuću. Žarko je želio tu kuću. Ni sam sebi nije mogao objasniti šta se odjednom dogodilo s njim. Na redu je bio teži dio. Razgovor sa roditeljima. Pretpostavio je da će sad krenuti sudskim putem na Alisu. Za to je trebalo para, vremena, podrška. A ona to nije imala. Vjerovatno će pokušati oboriti Ladinu punomoć koju joj je dala. Srećom sve je bilo zvanično. Lada i ona su kod notara ovjerile tu punomoć. Bilo mu je jasno koliko se njegova sestra bojala da njena djeca ne padnu u ruke djedu i babi. Inače osjetljiva i rastrešena ovo je obavila kao da je najorganizovanija i najodgovornija osoba na svijetu. Vidio je punomoć kod Alise i čudio se koliko je stručno i precizno sastavljena. I to na četiri strane. Sve je bilo detaljno navedeno. Alisa mu je rekla da im je to sastavio jedan profesor sa pravnog fakulteta koji je otac njene dobre drugarice. I da on inače radi probono sa ljudima koji ne mogu da plate pravnu pomoć. To je Alisi donijelo već drugu pobjedu (jer prvu je ostvarila kad je i njegova majka morala priznati da je djevojka vrlo odgovorna).

Sada će i majčinim advokatima trebati dosta vremena da pokušaju naći neku rupu na koju bi mogli da igraju i da Alisi oduzmu djecu. Međutim, imala je jednu bolnu tačku. Nije bila udata i nije bila majka. Ali ako je budu pritisli s tim odlučio se na suludu stvar. Odlučio je da joj ponudi da se uda za njega. Ona za tu vijest još nije bila spremna, zato je odlučio da joj ništa ne govori, dok god može. Možda se situacija smiri i bez toga. Ali mu se ideja nenormalno sviđala. Je li to bio bunt sa njegove strane? Je li želio da se pridruži Ladi i opere savjest koja ga je pekla svih ovih godina jer mu se činilo da je izdao sestru? Samo da ga baba Stana ne pročita i ne kaže Alisi... E onda je nadrljao... U slijedećih sedam dana bio je dva puta kod njih. Majka joj je otišla pa je bila sama sa djecom. Nije mogao da ostane, mada je to želio. Morao je da bude prisutan u matičnoj firmi. Nije imao nikakvih novosti za nju osim da je sad sve predato sudu i da očekuje poziv. Pokušao je da nagovori roditelje da to povuku ali bezuspješno. Oni su smatrali da je on špijun u njihovim redovima i da je dobro da nadgleda Alisu da bi znali kako se ponaša. Nije im palo na pamet da je on na Alisinoj strani. Toplo se nadao da će se Lada uskoro probuditi.

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 8. Nažalost, ubrzo je Alisi stigao poziv sa suda. I to sa vrlo brzo zakazanim prvim ročištem. Morala je da ode do profesora koji im je sastavio punomoć i pita ga za savjet. I on joj je rekao da je njena najslabija tačka što nema stan, nema sigurne prihode i što nije udata. Pitao je ima li momka i bi li mogla to da riješi. Naravno ona nije imala nikog u "rezervi" ko bi mogao da odigra tako kompleksnu ulogu. To ju je jako rastužilo i opteretilo. Ali je odlučila da bude što mirnija, zbog djece. Biće kako mora biti, boriće se, a valjda će im neka sila pomoći da se iščupaju iz ove teške situacije. Najviše se nadala da će se Lada probuditi. Mada se to još nije desilo. I to ju je sve više zabrinjavalo. Ispočetka je mislila da će to trajati nekoliko dana. Nakon toga niko više nije želio da daje bilo kakve prognoze. Majka joj je ostala više od deset dana. I mlađa sestra joj je došla u pomoć na osam dana. On je bio nekoliko puta kao ispomoć Stanki kad bi bila sama s djecom. Nije joj govorio da je došao od kuće. Ona je mislila da je tu u gradu. A on bi, ranije završivši posao, sjeo u kola i vozio tri sata da bi bio s njima. A kad bi sreo baku Stanu... dovoljno bi bilo da je pogleda pa da mu bude jasno da ga žestoko zafrkava. Ona bi ga, doduše, lijepo pozdravila ali se pri tom značajno smješkala. Kao da mu kaže "šta sam ti ja rekla"... Njega je to izluđivalo. Ni samom mu nije bilo jasno šta se događa a baba mu je još stajala na muku. Odlučio je da mora razgovarati s Alisom jer je ovo postalo neizdrživo. Djecu je trebalo smjestiti u vrtić. Čekao je da prođe ovo prvo ročište da vidi kako će se njegovi ponašati prema Alisi. Možda bude morao uraditi neke radikalnije poteze.

Ako budu podnošljivi, onda će prvi korak biti da djecu daju u vrtić. Zbog sudskog procesa ona nije mogla da pošalje djecu kod svojih. Bojala se da joj to dodatno ne oteža situaciju. Kad je krenula cijela procedura, najviše je plašilo da joj ne otmu djecu. Ali, srećom valjda su ih advokati upozorili da bi to bilo pogubno po njih i da moraju sačekati legalnu presudu pa tek onda uzeti djecu. On je svaki dan sve više upoznavao. Sve više je želio biti s njom. Pod izgovorom da želi da obraduje djecu nekoliko puta su zajedno izašli, išli su i na dječiju predstavu na Trgu u gradu i u šoping da djeci kupe cipelice i garderobe. Nije tražio da spava kod njih jer se plašio da će ostati bez kontrole a i roditeljima bi moglo postati sumnjivo. Njoj nije ništa govorio o svojim sumnjama i kombinacijama, vidio je da je i ovako preokupirana djecom, poslom, brigama. Kad ne bi gledala ili bi bila zaokupljena nečim drugim, on je čežnjivo gledao u nju. Slikao bi je sa djecom pa pola dana provodio gledajući te slike. Napokon mu je postalo jasno da će morati iskreno popričati i sa Anjom. Olakšavajuća okolnost je bila što se i ona ohladila od njega. Već skoro dvije godine su bili u vezi "radi veze". Usput su shvatili da imaju potpuno različita interesovanja i da ne mogu ostati zajedno. U zadnje vrijeme mu se činilo da je živnula. Pretpostavio je da je nekog upoznala i da joj se svidio. Nikad nije bila tako srećna dok je bila s njim. Čekao je da mu kaže. Pošto ona ništa nije govorila odlučio je da on pozove nju i raščisti cijelu situaciju.

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 9. Jedno jutro Alisa ga je zvala na posao. Nije bilo ni osam časova. Inače su se nekoliko puta dnevno čuli telefon pa mu nije bilo čudno što ga zove. Većinom je zvao on nju. Pod izgovorom da vidi kako su djeca, ima li šta novo. U zadnje vrijeme je gledao da što više posla u matičnoj filijali prebaci na druge saradnike a da on odrađuje posao u gradu. Izgovor mu je bio na mjestu jer je tek dužim boravkom u gradu shvatio da se ovdje u filijali stvari ne odvijaju dobro. Zato je imao problem sa ugovorom onog dana kad je ona došla sa Tihanom. Nije imao pojma da je taj ugovor na staklenim nogama. Pošto se neplanirano zatekao u firmi prisustvovao je sastanku i iznenadio se. Nije krivio nikoga. Smatrao je da je to njegova i očeva greška jer je prevelika odgovornost bila prebačena na kolege koji nisu još bili iskusni u poslu. Mada su ga oni uvjeravali da je sve u redu. Kad su klijenti shvatili da je došao glavni šef onda su mu otvoreno rekli stanje stvari. Da nije bilo Tihane (ljudi su zaključili da on zbog privatnih problema nije često u firmi i da zbog toga ne zna pravo stanje stvari) teško bi zadržali taj ugovor. Tada kao da se i on probudio. Nešto mu se desilo, nije više bio bezvoljan ni potonuo. Doveo je odmah pet ljudi iz matične filijale da im pomognu. Rekao je kolegama da je to njegova krivica, i da je zadovoljan njihovim radom. I da uvijek kad nisu sigurni slobodno zovu da im se pomogne. Odahnuli su i oni bojeći se posljedica. Bili su mladi, perspektivni ljudi, još nedovoljno iskusni, ali voljni da rade i napreduju. To mu je izgleda donijelo veliki plus u firmi. Vidio je po pogledima i pozdravima kolega kad bi se sreli u prolazu ili na sastancima.

-Alo, jesi li zauzet? - glas joj je zvučao mirno. - Nije problem samo ti reci šta ti treba. Ne bi zvala da nije hitno. - Tihica se izgleda prehladila. Ne znam šta je, ima temperaturu. - Evo me dolazim... - Nemoj, ja radim popodne, sad sam s njom u ambulanti. Javiću se nakon pregleda. Zvala ga je nakon sat vremena. Rekla je da će malena biti dobro, da je dobila sirup za grlo i čepiće za temperaturu. - Darko... ljekar mi je rekao da ja kao staratelj imam pravo na bolovanje. Nisam sigurna je li to moguće. Rekao mi je da se raspitam. To ne bi bilo loše jer Stanka ne može čuvati Tihicu dok je bolesna. Razboljeće se Stankini unuci od nje. Idem ja sad odvesti nju Stanki, dok su joj unuci u školi pa ću pitati za to. - Dobro, mogu li ja šta da uradim? - Ne vjerujem da će ovi pristati da mi daju bolovanje. Znaš kakvi su birokrati. Ovo je njima nepoznata situacija. Dok oni pronađu kako se postupa u takvim situacijama prehlada će proći. - Dobro, ionako sam htio doći k vama. - Ako ne uspijem ništa doći ću kod tebe prije posla da ti ostavim papire. Pa ti pokušaj danas ili sutra da nešto saznaš. Naravno, Alisa je bila u pravu, rečeno joj je da njima treba to neko stručniji da protumači i da nisu sigurni kako to funkcioniše. Pa su je poslali dalje samo da je se rješe. Vidjela je da ne vrijedi da gubi vrijeme a morala je i na posao. Odlučila je da ode do njega i ostavi mu papire pa da on pokuša. Ovaj put dočekao je stariji portir.

Pustio je odmah gore kad je rekla ko je i koga traži. Alisa je pokucala na vrata na kojima je pisalo njegovo ime. Ništa se nije čulo, opet je pokucala malo jače. Nakon skoro pola minute čula je da neko kaže da je slobodno. Otvori vrata i u dnu prostorije ugleda neku mladu ženu sa telefonom u rukama. Nije se obazirala na Alisu nego je izgleda tražila mjesto za selfi. Alisa zbunjeno zastade, da nije pogrešila? Djevojka je bila dotjerana kao da upravo kreće u večernji izlazak. Mirisala je ko bolje snadbjevena skupa parfimerija. Odjeća joj je isto izgledala skupa i markirana. Shvati da to mora biti Darkova djevojka. Nemoguće da im je ovo zaposlenica. - Dobar dan, oprostite što smetam ali dogovorila sam se sa Darkom da svratim. Je li on tu? - Nije tu. Morao je da ode kod nekog kolege. Brzo će da se vrati. - Pa da ga sačekam... - upita Alisa. Nije bila sigurna šta da radi. - A ko ste vi? - Ja sam Alisa. Jedna... porodična prijateljica. - Ladina prijateljica? - upita čudnim glasom. - Jeste Ladina – ovo iznervira Alisu. - Pa kako je Lada? - Dobro – mirno joj odgovori nemajući namjeru da polemiše s njom. Kud ga nije nazvala prije nego je ušla u zgradu... Ali ovaj put stariji portir ju je pustio bez da provjerava je li on slobodan. Rekao je da pita djevojku za pultom kad stigne na treći sprat. Ali djevojke nije bilo... Nikoga nije bilo u hodniku. Pa je čitala natpise na vratima. - A šta vam Darko treba? - Nešto smo se dogovorili, pa da vidim šta će biti dalje.

- U vezi Lade? - Ne... ne u vezi Lade... - nije htjela da joj kaže. - Nego? - Čujte...ja još ne znam ko ste vi. Pretpostavljam da ste mu djevojka... ali ipak ja bih da ako vas nešto interesuje pitate njega. Meni nije ovako zgodno da pričam o tuđim problemima. - Znam i ja problematičnu Ladu. - Svi smo mi na neki način problematični – i odmjeri je drsko od glave do pete. Problematična si i ti drugarice sa tim nanosima maltera po sebi. Sigurno ti to dodaje bar dva kila. Ali je noge imala do brade. Bila je u minici, nešto joj se u licu i nije svidjela. A nije ni mogla, jer se nije dalo ni naslutiti kako izgleda pod tim nanosima šminke. Ali je bila visoka, zgodna, manekenski mršava sa predivnim nogama. Alisa se skoro zagrcnu kad pomisli da ovo treba da bude "majka" Vekiju i Tihani. Vrata se naglo otvore a on iznenađeno zastade kad ugleda njih dvije. - Zdravo. Stigla si? - obrati se Alisi pogledavajući jednu pa drugu. - Da... vratili su me, kao što sam i pretpostavila. - Zašto? - Šta ja znam. Kažu moraju vidjeti je li to po propisu, moraju razmotriti... Nisu do sada imali takav slučaj. To će sad da gurnu u neku ladicu i baš ih briga. - Alo! Pa i ja sam ovdje. Pričajte da vas razumijem. - Vi ste se upoznale? - napokon se sjeti on. - Nismo – mirno odgovori Alisa.

- Kako nismo? - čudila se dugonoga. - Ja sam rekla kako se zovem, Vi niste. - Pa valjda znaš ko sam! - zabezeknu se ljepotica. - Pošto mi nisi rekla ime ja te zovem dugonoga... (plastična – to nije izgovorila naglas) ljepotica. Imaš divne noge. - A ostalo? - Šta ostalo? - Ostalo nije divno? - Pa...vjerovatno jeste ali se ne vidi baš... pa ne mogu reći. - Kako se ne vidi? - Imate dosta šminke pa ne znam kakvo Vam je lice... - Ne znam ni ja kakvo joj je lice. Upoznali smo se sa 17 godina i onda je imala šminku. Sad kad pričamo o tome ne znam ni ja kako izgledaš bez šminke. - E to nećeš ni saznati! - Da se mi vratimo na našu temu... - pokuša Alisa da prekine ovu bespredmetnu raspravu. - Radi se o Ladi? - opet upade dugonoga. - Jeste, radi se o njoj – mirno joj reče Darko. - Pa šta s njom? Ova neće da kaže. - Slušaj dugonoga..."ova" ima ime. Predstavila sam se. Nisam ni ova, ni ta i ta, zovem se Alisa. A ti meni svoje još nisi rekla pa ja ne znam kako da te drugačije oslovljavam – tvrdo i mirno reče gledajući opominjuće u nju.

- Anja. Zove se Anja – prekinu on dvoboj. - Eto, je li to bilo tako teško reći. Ona nije mogla reći svoje ime nego joj treba pomoć oko toga? - Baš si bezobrazna! - Sad sam već dobrano iživcirana. Naklapam ovdje s tobom bez veze a ne znam kud ću prije od posla! - Uostalom, evo tebi papiri pa ti malo juri umjesto mene! Možda će se tebi smilovati ili imaš neku vezu – spusti papire na stol i izađe bez pozdrava. - Alisa... - pokušao je da kaže nešto, ali je ona već zatvorila vrata. - Jesi li morala da budeš takva? - pogleda on namrgođeno u Anju. - Kakva? Pa ko je ona? Šta misli da je nešto važna? Nisam joj se predstavila. Ko da je kraljica pa se ja njoj trebam predstavljati a ne još jedan izgubljen slučaj kao Lada! To njemu izazove bolni trzaj na licu. Pola života sluša kako mu je sestra izgubljen slučaj. Jedino Alisa nije dala na nju. Jedino je njoj bila osjetljivo i normalno ljudsko biće sa svojim vrlinama i manama. - Baš sam od tebe očekivao da išta razumiješ! - reče prilazeći prozoru. - Šta ja to ne razumijem? Završila sam fakultet! Problem je to što neću da se bavim luzerima i propalim slučajevima? Nemam ja vremena za to. Pa zar i tvoja majka ne kaže tako? Da ti je sestra propao slučaj! Nisam ja to izmislila. - Zaboravi. Ne vrijedi da se sad raspravljamo. Moram da idem. Odvešću te ako nisi sa autom. Tako se ta rasprava završila. Njemu je ostao gorak i mučan ukus. Gledao je zamišljeno i umorno kroz prozor.

Čekao je da izađe iz zgrade. Otišla je uzrujana. To ga nasikira. Još joj nije rekao da su on i Anja raskinuli. Anja je danas došla da se dogovore oko njenog boravka u Londonu. Trebalo je da je on "pokriva" kod roditelja. Nije željela da se još sazna da su njih dvoje razišli. Bilo mu je dosta svega. Godinama se vrtila ista priča, iste uloge, isto ponašanje... Lada u ulozi neposlušne odbjegle kćeri, on na vagi između nje i druge nerazumne strane – njihovih roditelja. Želio je da to napokon okonča. A osjećao je da bolju od ove prilike neće imati. Sad je bio pravi trenutak da se svi problemi raščiste i uloge promjene. Alisa je žurila iz zgrade ljuta ko ris. Ma šta joj je sve ovo trebalo. Nije joj dosta njega kilavoga koji ne smije da diše pred roditeljima, nego je sad morala i da se raspravlja sa mis selfija. Kad je izašla iz lifta i krenula hodnikom odjednom začuje nečiji glas. - Gospođo, gospođo! Kako ste? Alisa se okrene da vidi od kuda dolazi glas. Ugleda kako mladi portir žuri prema njoj. Prepozna ga. To je bio onaj momak kog je srela prošli put kad je došla sa Tihanom k njemu. - Dobar dan gospođo! Jeste li to vi? Kako ste? - veselo je pozdravi mladić ponadavši se da bi opet mogao čuti neku sočnu pikanteriju vezanu za šefa. Prošli put su se tri dana zabavljali s onim što su čuli od nje. - Ja sam, ja sam Mile. Kako si ti? Ljuti li te šef kao mene? - Opet Vas je naljutio! Ih, kakav je – bi čovjeku žao što onaj kilavi balvan ljuti ovako finu ženu. A kako Vam je ćerkica? - Dobro, malo se prehladila pa mi sad ne daju bolovanje, a on ni da mrdne prstom – zavrnu Alisa očima osvetoljubivo pokazujući prema pravcu iz kojeg je došla.

- Ma šta mi kažete! Baš je balvan... - razmišljao je Mile naglas. Jeste li sad bili kod njega? Pa i ona njegova je otišla gore? A joooj! Jeste li se srele? Kuku! Jeste li je vidjeli? Je li Vas napala? - zamišljao je jadnik sve elemente moguće drame. Ja sam je vidio izvana kroz staklo kako se slikava. Ne ispušta telefon iz ruku stalno škljoca. - E tako sam je našla i ja moj Mile. Škljoca li žena škljoca, a on ne smije da pisne. Nije mi ništa rekla. Možda me nije ni registrovala. Ko zna, možda nije ni svjesna da sam bila tamo – dramila je Alisa. - Pa daje li Vam on barem pare za dijete? Nije loš šef. Pravedan je. Pa šta ste njoj rekli ko ste? - nastavio je da drami. - Ma daje neku crkavicu. Mora izdržavati ovu sa nanosima glet mase. Nije to šminka od Kineza... Rekla sam joj da sam prijateljica njegove sestre. - A jeste gad! - nasikira se sad Mile pošteno. - A šta ćeš moj Mile, takvi su ti bogataši. - A ovoga Vašega još dave roditelji i ova peglačica zlatnih kartica! - Ma neka ga dave moj Mile zaslužio je – nastavljala je ona iako su već izašli iz zgrade. Ali je on nastavio da je prati skroz do auta. - A lijepo Vi održavate ovaj vaš stari auto. Da Vam on bar kupi novi – sažaljivo je gledao u njenu Ford Fiestu prve generacije. - Ma ne treba mi bolje auto Mile! Ja ovako komodno udarim gdje hoću. Očešem zid ako je tijesno, odvalim retrovizor pa ga zalijepim selotejpom, idem u rikverc zatvorenih očiju. Onako da imam nova kola, živa bi se pojela ako ih negdje ogrebem. - Hihihi... u pravu ste! Pa pozdravljam Vas i želim da vam curica što brže ozdravi – napokon je morao da se rastane od nje.

- Hvala ti Mile divan si. Kad budem drugi put dolazila, donijeću ti kolača od moje majke. - O hvala velika, da Vas ne opterećujem... - Ma kakvi! Dobićeš ti kolače a on tepsiju u glavu! - Ahahaha – mahao je Mile za njom dok je kretala smijući se slatko. Vidio je i on taj prizor sa prozora. Vrtio je glavom. Po njenom raspoloženju znao je da je opet složila neku priču portiru. A ovaj se kao som na bućku svaki put navata pa poslije njega pogledava ko da je najveći ljigavac u gradu. Prošli put kad je bila učinila ga je glavnom temom svih tračeva u firmi. Ni danas nije izgledalo da će bolje proći... Kad je nakon deset minuta izlazio sa Anjom pogleda portira koji ih mirno pozdravi. - Mile... - pozove portira kad je Anja odmakla nekoliko koraka ispred njega. - Da šefe, kažite... - Ona žena... - Koja žena šefe? A vaša žena! - sjeti se Mile prije nego je Darko spomenuo da misli na Alisu. - Mile! Nije moja žena! - skoro prošaputa ispod glasa. - Nije, nije! Da... ovaj nije! Uh kud ja... Da, da oprostite. Nije Vaša žena. Vaša slučajna prijateljica...sa Vašim djetetom... Očito nije vrijedilo da ga ubjeđuje u suprotno. Htio je da odustane od ispitivanja očito njoj naklonjenog čuvara ali znatiželja je bila jača. - Šta si pričao s njom? Je li ti išta rekla?

- Niiišta...onako... pitao sam za Vašu curicu. Rekla mi da je sirotica mala prehlađena i da joj ne daju bolovanje. Zamislite gadova. Shvatio sam da jadnica jedva krpi kraj s krajem... a još ima auto iz praistorije, kaže neće ona bolje...Ih neće! Ko ne bi bolje auto? Ali fina i ponosna pa neće da pita. A niko neće da se sjeti... – reče oklijevajući i gledajući u njega. - Jaooo... - Darku padne mrak na oči. Opet je bila ljuta i ponovo je za sve okrivila njega i nakitila naivnom Mili... Samo odmahnu rukom ništa ne komentarišući i ode za Anjom. Pošto je Anja već otišla do kola, on putem iznervirano izvadi telefon i nazove je. - Čestitam! Opet si "nakitila priču" i sad sam ja "gad broj jedan" u gradu! - U svako doba! Molim lijepo! - odgovori mu srdito. - Doći ću... - htio je da kaže da će sad doći kod nje i djece ali mu je prekinula vezu. On ljutito uzdahnu i požuri do kola. Anja je već postala nestrpljiva. Kad je stigao u dvorište vidio je njen auto parkiran. Zar nije trebala biti na poslu? Pokucao je na vrata zovući je. Otvorila ih je ekspresno kao da je stajala iza njih. - Jesam li siguran? - stade oklijevajući na vratima. Možda držiš oklagiju u drugoj ruci. Ona ga pogleda ljutito suženih očiju. - Ala si duhovit! Pa? - Alisa ga je upitno gledala. - Pa došao sam odmah da vidim šta ćemo. Nisi mi objasnila gdje si bila i kakva je to procedura. Ti to bolje znaš. Moram znati kome treba da se obratim. Kako je malena? - upita brižno. - Zaspala je, pala joj je temperatura. Meni je šef danas dao slobodan dan.

- A tako. Zato si kući. Mislio sam da ću zateći Stanku s njima. A gdje je Veki? - On je kod Stanke, da ne pokupi i on prehladu od Tihane. - Ostaću s vama noćas. Nećeš moći sama. - Dobro. Možeš li ti ostati s njom da ja trknem do Lade? Ako se probudi samo joj daj toplog čaja. Jela je, presvuka sam je, izmorila ju je temperatura. Noćas sam je kupala da joj spustim temperaturu. - Naravno, idi ti, nemoj žuriti. Ima li išta da se jede ili da naručim nešto? Nisam stigao ništa da jedem. - Ima naravno, imaš slanine, sira, kajmaka. Poslije ću nam skuvati supu s mesom za ručak. Ako Veki dođe daj i njemu malo. Kad se vratila malena je bila budna, a on je nosao po sobi i ljuljao. Mirno je držala glavicu na njegovom ramenu i ponekad ispustila neki tužni glasić. Srce im se oboma steglo. - Alisa... već duže vrijeme hoću nešto da ti kažem – rekao joj je dok su ručali. - Šta? - Htio bih da djecu damo u vrtić. Sad kad prođe ročište, ako se moji budu ponašali razumno ja bih volio da razmisliš o tome. Izgleda da ovo sa Ladom... nažalost, može da potraje. Mada mi je doktor rekao da su optimistični. Gledala ga je i razmišljala. Znala je da nema za sada bolje rješenje. - Slažeš li se? - nježno je upita. - Nerado... ali slažem. On je spavao sa Vekijem u sobi a ona sa Tihanom.

Pred jutro se malena probudila i počela plakati. Soba je bila hladna i vjerovatno joj se nosić zapušio. Ustala je s njom i otišla u dnevnu sobu uz termo peć. Izgleda da nije probudila njih dvojicu jer se iz njihove sobe ništa nije čulo. Ujutro ju je ispitivao kako su provele noć. Zaključio je da je djeci možda hladno u sobama, posebno ako su bolesna. Rekao je da će otići da pokuša srediti to s njenim bolovanjem, pa da će on biti s djecom dok je ona na poslu. Nažalost, to nije bilo lako srediti. Bili su osigurani preko majke. Niko nije znao kako to izvesti sa njom. Jer zvanično ona još nije ni tražila da je proglase starateljem. Shvatio je da to može zaboraviti. Kupio je usput dva radijatora da bi im bilo toplije u sobama. Njemu je bilo sasvim prijatno. Kuća je bila topla i ušuškana ali je maloj djeci to vjerovatno bilo niska temepratura. Rekao joj je kad je došao da od toga nema ništa i da će danas doći privatna medicinska sestra da joj pomogne. Nije smio još da traži od nje da prekine raditi jer su njegovi to mogli iskoristiti. Pa su se i dalje morali ovako patili. Bunila se, šta će im, ali je rekao da on nije sposoban biti sam s bolesnim djetetom. Sestra će biti uz njega ako mu nešto zatreba ili ako on mora otići zbog posla. Složili su se na kraju da sestra uz Stanku bude uz djecu dok je ona na poslu. Tako je bilo četiri dana. Radili su oboje, a starija medicinska sestra koja je radila po pozivu i Stanka su pazile djecu. Mada su oboje gledali da ih ostavljaju što manje same. Ona je tražila popodnevnu smjenu pa bi nekada prošla jedva dva sata dok on ne bi došao. Kad se stanje normalizovalo on je otišao kući.

Nagomilalo mu se posla u matičnoj filijali, a pitao se i koliko su roditelji obavješteni o cijeloj situaciji. Rekao im je da je Tihana bila prehlađena, na šta je majka značajno dunula kroz nos. I dalje je smatrala da Alisa nije u stanju da se brine o djeci sama. Po tome je vidio da je situacija nepromjenjena. Nisu željeli da odustanu od tužbe. Sve dane je proveo radeći da se ne bi raspravljao s njima.

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 10. Umjesto da krene u ponedjeljak rano ujutro, krenuo je odmah u subotu jer nije želio da bude u kući sa roditeljima za vikend. Koliko su samo nerazumni bili... Otišao je bijesan i razočaran od kuće ne znajući šta da kaže Alisi. Odlučio je da ne reaguje dok ne vidi šta će se desiti na sudu. Morao je da pripremi Alisu na ono šta je čeka. Međutim, kad je stigao, saznao je da njoj već pomaže neka nevladina organizacija za pravna pitanja koju joj je preporučio onaj profesor prava. Već su joj spremili papire, izvadili sva potrebna dokumenta i uvjerenja tako da bude spremna za sud. - Već si stigao? - čudila se kad ga je ugledala na vratima. Mislila sam da ćeš doći u ponedjeljak - osmjehnula se sa razumjevanjem. Primjetila je da nije dobro raspoložen. Odmah je povezala ko je kriv za njegovo neraspoloženje. Jesi li bio kod Lade? - Nisam, htio sam da idemo zajedno sa djecom. - Ajde dobro, još imam posla sa ovima iz tima što mi pomažu. Kad završim spremiću djecu pa idemo. Ti se igraj s njima. Hoćeš da jedeš? - Ne znam, nisam gladan. - Pogledaj u frižideru. Majka je opet poslala svašta, a u ostavi ima onog tvog slatkog što voliš. Nisam dala djeci da ti pojedu. Pa i ti si veliko dijete – smijala se. Nježno se osmjehnuo prodorno je gledajući tako da je zbog toga pocrvenila. Raspoloženje mu se naglo popravi zbog njenog zadirkivanja. - Znači, mislila si na mene?

- Ma jesam, kako nisam, nemam dovoljno drugih stvari na pameti nego još da mislim na tebe – šaljivo je rekla. To ga natjera da opet potone i sneveseli se. Je li mislila ozbiljno ili se šalila? Ma kako će se šaliti, šta je sve stislo zadnjih mjeseci nema vremena ni da se pošteno naspava a ne da misli o muškarcima. On se igrao sa djecom dok je ona razgovarala u svojoj sobi sa dvije žene iz pravnog tima. Bile su začuđene kad su čule da je to Ladin brat, da živi s roditeljima ali da ne želi da oni ovo rade. Pitale su je sumnjičavo da li bi on mogao da bude njen "trojanski konj"? Alisa je nekako bila uvjerena da je on neće izdati. Nije znala otkud je tako sigurna u to. Pravnice su otišle, a oni su spremili djecu i otišli Ladi u posjet. Stanje je bilo nepromjenjeno, ali je doktor rekao da na osnovu nekih snimki ipak očekuju poboljšanje a nadaju se i skoro buđenje. Vratili su se kući srećni zbog tih vijesti. Rekla mu je neka nazove i obraduje roditelje. Učinio je tako, dok se majka čudila zašto to njoj nisu rekli. Njih je vozač svaki dan vozio u posjetu Ladi. Odmah mu je palo na pamet da je bila bahata sa doktorom i vjerovatno izrazila sumnju u njegovu kompetentnost pa se čovjek pred njom nije htio istrčavati. Odlučio je večeras da se ohrabri i pita Alisu može li noćas ostati s njima. Ono kad su djeca bila bolesna nije računao. Nisu imali vremena ni da se naspavaju a kamoli da pronađu neki trenutak za sebe. Trudio se da joj što više olakša situaciju. Bili su pristojni i ljubazni ali bez ikakvih intimnijih situacija. Sad ju je posmatrao kako sva srećna i vesela zbog lijepih vijesti, priča, smije se, juri djecu po stanu. Sa Tihanom u naručju i Vekijem oko sebe šetala je od stola do sudupera pa do frižidera, pa je usput šutnula Vekijevu loptu, pa mu je dala jedan zalogaj od koga se umazao...

Ona se nagnula, nježno mu obrisala usta i spustila poljubac pun ljubavi na njegov obraz. On je nakon toga doskakutao srećno do njega i popeo se na kauč namjestivši se u njegovom krilu. Večarali su zajedno, Alisi je sutra bila slobodna nedjelja, nije radila, što ga još više ohrabri da je pita da ostane s njima. Pa da se sutra druže i da joj pomogne oko djece. Vidio je da je umorna i čim je sjela na kauč, oči su joj se počele sklapati. - Alisa... pozove je nježno. - Hm... - prenu se ona. I osmjehne mu se izvinjavajuće. Bilo joj je naugodno što joj se prispavalo čim je sjela na kauč. - Mogu li noćas da ostanem s vama? Mogu spavati opet sa Vekijem u Ladinoj sobi. - Ajde dobro – nesigurno je odgovorila nakon nekoliko trenutaka. Ali toliko joj se spavalo da nije imala snage da se sad raspravlja s njim. Ti uzmi Vekija a ja ću Tihicu - reče mu zijevajući. Dok vi gledate televiziju ja ću samo deset minuta da odmorim oči... Jedva da je to uspjela izgovoriti zaspala je. On joj stavi jastuk ispod glave, podignu joj noge na krevet i povuče prostirku koja je bila na kauču da je pokrije. U Ladinoj sobi je bio veliki i jeftini, ali novi krevet. Tu su spavali zajedno on i Veki dok je malena bila bolesna. Tihanin krevetac stajao je u Alisinoj sobi. Tako su spavali i dok je Lada bila tu. Da bi se odmorila Alisa je malenu uzela k sebi a Veki je spavao sa majkom. Nakon sat vremena pomogao je Vekiju da obuče pidžamu, a onda odnio nju u njen krevet. Uzdahnuo je, pitajući se šta sutra da radi i kako da se ponaša. Nije više mogao da se pretvara. Želio je da joj stavi do znanja o čemu razmišlja. Stavio je pospanu ali još budnu Tihicu u krevetac do Alisinog ne znajući smije li je ostaviti budnu i samu.

Pa kad je vidio da tužno gleda za njim vratio se, podigao je u naručje i odnio u krevet kod Vekija. Dijete ga je sa zanimanjem gledalo dok se svlačio. Bila je još budna i htjela mu u naručje. Nježno ju je stavio sebi na prsa kad je legao i milovao je po leđima dok je ona tako začudo mirovala. Shvatio je da će mu tako i zaspati. O, čuda... Negdje oko dva poponoći Alisa se prene. U krevetiću nije bilo Tihane. Skoči kao oparena, onda shvati da je obučena i svim silama se pokuša sjetiti šta se dogodilo. On je pitao da ostane... Skoči iz kreveta i otrča u Ladinu sobu. I odahnu. Svi troje su spavali. I Tihanu je uzeo k sebi. Ležala mu je na prsima. Ko zna od kada je tako mirovao s njom. Ona lagano skinu djevojčicu s njega i odnese je u njen krevetić. Vratila se i Vekija malo pomakne kraju kreveta da bi on imao mjesta. Stavi stolicu uz krevet da dijete ne bi palo na pod. Iako je krevet bio veliki bračni. Insistirala je da ga kupe, da Lada može spavati s djecom. To je bio njen poklon za Ladin rođendan. Kad je uzela Tihanu vidjela je pri svjetlosti iz hodnika da je bez majice, go do pojasa. Nekoliko sekundi zadrži pogled na njemu. Onda se brzo osvjesti i naljuti na sebe. "Gdje si našla sad da ga zagledaš sram te bilo!" Izađe brzo iz sobe i ode u svoju. Ali sad više nije mogla zaspati zbog greške koju je uradila maloprije. Šta te sad spopalo? Pa već je spavao kod njih. Ali su onda bili toliko okupirani djecom i umorni da joj tako nešto nije ni palo na pamet. Dva sata se vrtila po krevetu, nježno uhvatila Tihanu za ručicu ne bi li se smirila i zaspala. Tek oko četiri je upala u san. Ujutro kad se probudio, i shvatio gdje je prvo se preplašio jer je vidio da leži potrbuške i da nema djevojčice. Gledao je po podu da mu nije ispala ali je nije bilo. Ustane lagano da ne probudi Vekija koji je mirno spavao i proviri kroz vrata. Nikog nije bilo u dnevnoj pa ode do vrata Alisine sobe. Ništa se nije čulo. Polako ih otvori.

Alisa je mirno spavala dok je u krevetiću do nje spavala Tihana. Znači noćas ju je odnijela ona. Vjerovatno se prepala gdje su djeca kad se probudila i vidjela da nema Tihane u krevetiću. I bila je u sobi dok je spavao. Osmjehnu se na to. Ode veseo na tuširanje. Neka još spava. Ako se djeca probude prije on će se pozabaviti s njima. Tako je i bilo. Prvo se probudio oko osam Veki a onda i Tihana pola sata kasnije. Brzo je ušao unutra kad ju je čuo da ne probudi Alisu. Ona se trgnula tek kad je prošlo devet i trideset. Opet je preplašeno skočila kad je vidjela da nema djece. Od kad je Lada bila u bolnici oboje su spavali s njom. Onda se opet sjeti da je i on tu. Vjerovatno je uzeo djevojčicu kad je čuo da se probudila. Ustala je i provirila u sobu. Sjedili su za stolom i doručkovali. Dao im je u stvari užinu umjesto doručka, pahuljice u mlijeku. Ali izgleda da im nije smetalo. Prvi put je vidjela da Tihana jede kašikom pahuljice. Trudila se da zgrabi cijelu malu kašiku pa su se njih dvojica smijali. Ona joj nije do sada davala to. Kupovala je mrvljeni petit keks ili bi ga sama u blenderu mljela. Pa bi joj stavila u mlijeko. - Dobro jutro ljubavi moje! - srećno im se javila ljubeći ih. On podignu obrve ne gledajući u nju. "Kad bi i ja bio u toj kategoriji ljubavi..." uzdahnu, pitajući se kako da joj to nagovjesti. - Dobro jutro – reče joj on mirno gledajući je. - Hvala ti - pogledala ga je srećno, nasmješeno, zahvalna na pomoći. - Valjda naša porodica treba zahvaliti tebi. Jer nas izgleda samo ti možeš držati na okupu. - Biće to sve u redu, ja se nadam – utješila ga je optimistično milujući Tihicu po kosi.

On uze lijevu ruku koja je bila do njega i nježno je poljubi u dlan gledajući je prodorno. Alisa se zapanji i sva se izgubi. Pocrvenila je i gledala ga širom otvorenih očiju. Ali ništa nije rekla. Zbunjeno ode da se umije. U kupatilu shvati da sva drhti. "Šta te sad spopalo? Ajde ženo saberi se!" pokušala je da bude stroga prema sebi. Izašavši napokon iz "skrovišta" poslovala je okrenuta sudoperu i frižideru da ne bi gledala u njega. Čekala je da on i djeca završe da bi mogla sjesti za sto i popiti kafu. Dotle je izvadila stvari za doručak njima, pa šta će spremati za ručak...U frižideru je bila tepsija sa kolačima koju joj je majka poslala juče. Falila je trećina tepsije. Ona zapanjeno pogleda u njega. - Nisi valjda doručkovao pola tepsije kolača?! - Baš su fantastični – osmjehnu se vedro je gledajući. Volim kolače a domaće pogotovo... - Ja ih ne jedem baš, a ne dajem ni djeci. Pa dobro, kad već voliš tvoji su. Spakovaću ti. - Nemaš šta spakovati ja ću to danas i sutra pojesti. - Cijelu tepsiju za dva dana?! - Veliki sam ja momak – zafrkavao je. Hoćeš da zajedno s djecom odemo u kupovinu? Bolje ranije dok nema gužve. Možemo popodne izaći s njima negdje. - Pa ne fali nam baš puno toga, mogu ja to kupiti usput. - Neka, neka. Hoću da odemo zajedno da obavimo na veliko što vam treba. - Idemo prvo do Lade? - Naravno... - nježno joj se i tužno osmjehne. Mogli bi svratiti i do mog hotela da se odjavim i preselim u kuću.

- Znači odlučio si se definitivno za onu kuću. - Jesam, sviđa mi se. Mogu li opet noćas da spavam kod vas? Pogledala ga je zamišljeno. Ništa nije rekla. Pitala se u sebi kako tako malo vremena provodi s curom? Nije joj bilo jasno da mu ona dozvoljava da se toliko druži sa njom i djecom. Jasno joj je bilo da voli djecu ali je nekako počela osjećati po njegovim pogledima i indirektnim izjavama da dolazi i zbog nje. Kao da joj cijela situacija nije bila dovoljno komplikovana pa je samo falilo da se ona spanđa s njim. Ili je možda njegovoj porodici to bio plan? Da on zavede nju i dokaže da je nepodobna kao staratelj? Morala je jako da pazi kako se ponaša. Zadnji put je sa momkom izlazila prije dvije ipo godine. Otkako je Lada došla nije imala vremena za to. Nije joj smetalo. Nije željela da žuri dok ne završi fakultet. Otišli su zajedno u kupovinu, u trgovački centar. On je pazio na Tihanu dok je ona Vekija vozala u kolicima. Često bi sam htio da nešto kupe pa je opominjao da i to stavi u kolica. Kad su bili gotovi, odveo ih je na ručak. U sklopu trgovačkog centra bio je fin mali restoran sa lijepom ponudom. Imali su samo nekoliko stolova. Većinom su im narudžbe bile za ponijeti. Naručili su samo dvije porcije, dali su malo djeci od toga. Tihica je htjela da i ona proba jela. Pokušala se cijelo vrijeme dočepati sadržaja Alisinog tanjira. Njih troje su se smijali tome. Ona i Lada su djeci uvijek kuvale, nisu kupovale brzu hranu a i njeni su joj dosta toga slali. Predložio je, dok je čekao da ona promjeni Tihani pelenu, da još malo pogledaju ima li šta da kupe djeci. Ipak, nisu se dugo zadržali. Dobili su oboje zimske jakne a Veki je dobio i čizmice. Htio je da joj predloži da ona kupi nešto sebi, ali nije se usudio da joj to kaže. Znao je da bi teško pristala. Djeca su se umorila pa su se vratili kući. Spremili su djecu na spavanje a oni su raspremali što su kupili, razgovarali i pili kafu.

Dan mu je bio savršen. Nažalost sutra su se morali vratiti u stvarnost. Ali prija stvarnosti želio je da ima još nešto o čemu će misliti slijedećih dana. - Alisa... - zovnu je dok je ona bila zaokupljena slaganjem namirnica po ormarićima. - Hm... - odgovorila je zamišljeno. Odjednom osjeti da je njegova ruka obuhvata oko struka. Začuđeno podigne pogled preko ramena. On je okrenu tako iznenađenu licem prema sebi i spusti usne na njene. Zatvorila je oči da ne gleda u te kobalno plave oči tako slične Tihaninim. Osjeti poljubac koji je govorio da je odavno spreman na ovo. Nije to bio nespretan poljubac, kratak, u afektu, nego strasan i dubok. Shvatila je da je čekao pravi trenutak za ovo. Kad ona odmače svoje usne od njegovih on je jače stegnu oko struka i nasloni svoje čelo na njeno. Nije znala šta bi rekla. On nije imao potrebu da govori. Ovo je želio već odavno. I namjeravao je uskoro da to opet ponovi i da joj stavi na znanje kuda mu misli idu. Nakon toga je pusti. Ona se okrenuta sudoperu pokušala sabrati a on se vrati na kauč i poče prebirati po kanalima na televiziji. Gledao je u njena leđa pitajući se kako će reagovati kad se sabere? Hoće li ga odgurnuti od sebe? Sjeti se da joj nije rekao da je prekinuo sa Anjom. Mora to sutra da joj kaže. Srećom djeca su se probudila pa su se zabavili s njima, ne želeći ni jedno da razmišlja kako će dalje nakon poljupca. Kad su otišli sa djecom na spavanje nijedno nije moglo da zaspe. On je razmišljao o sestri, o neobičnoj sudbini koja je spojila Ladu, Alisu i njega. A ona se strašno bojala greške i da ne bi poletjela u nerealne snove i time razočarala i iznevjerila prijateljicu.

Odjednom joj u glavi kao grom iz vedra neba sinu: dugonoga! Pa ona je potpuno zaboravila na nju! I tad sa romantičnog oblaka tresnu direktno na tvrdu zemlju! Aaa crna Alisa šta uradi! Šta uradi nenormalno ženo! A on! Gad jedan dvolični. Ma gad trolični! Htio bi da sjedi na tri stolice. E Lado moja, bila si u pravu kad si se odrekla ovakve porodice. Više nije bilo šanse da zaspe. Da ne probudi malenu, ustala je i otišla u dnevnu. Na dasci za peglanje stajalo je brdo neispeglanog veša. Odlična zabava za noćne sate! Svako malo je stenjala i duvala kao da vadi kamenje u kamenolomu. Da nije Veki spavao u sobi s njim izlila bi mu kofu ladne vode na glavu. Rano ujutro on tiho otvori vrata od sobe. Bilo je 6.20. Začuđeno je gledao u nju kako u ranu zoru energično mlatara sa peglom. Kao da je nešto mrmljala. Bio je zbunjen. Izgledala je bijesna. Šta li se dogodilo? On joj nježno priđe i nasloni obraz na njenu kosu. - Dobro jutro – nježno joj prošaputa. Alisa skoči ko oparena. Gledala ga je ljutito širom otvorenih očiju. Nije čula da dolazi. - Jesi li ti normalan? Mogao je šlog da me strefi od tvog šuljanja! - Zašto si ljuta od rane zore? Vidim da peglaš bar dva sata po ovoj gomili na kauču. Šta se desilo? - reče prišavši joj opet i uhvativši je oko struka. Odmah se izmakla, i to tako naglo da zamalo ušinu leđa. - Šta si se prilijepio uz mene? Da ti ne fali ljubavi? Eno ti tvoja dugonoga pa se zalijepi za nju! Prionućeš dobro ima dovoljno maltera na sebi.Vidi ti njega... Sad sam mu odjednom ja bajna. A jesi muško...C,c,c, sjedio bi na pet stolica da možeš! - Opa... znači sad nisam ni muško. Imaš li još čime da me počastiš!

- Ne častim te ja. Sam si pokazao kakav si. Sjedio bi na tri stolice istovremeno eto kakav si. Brineš samo da je tebi dobro. Juriš mene... malo bi promjene. Namalterisana manekenka ti odjednom nije zanimljiva! - Ajde, ajde. Vidim da si tek počela – gledao ju je namrštivši se kao olujni oblak. - Odmakni se od mene! - ljutito ode i sjede na kauč slažući ispeglane majice. Ali on je napokon shvatio u čemu je problem. Mislila je da su on i Anja zajedno. I da muti s njom. Sad mu je bilo jasno. Gledajući sa njenog stanovišta bila je opravdano ljuta. A nije slutila koliko je truda uložio, koliko je morao dobro da odigra s roditeljima i koliko se bojao da ne napadnu nju pa je zato izbjegavao sukobe. Nije znala da je štitio nju a ne sebe. Sjetivši se toga razvedri se i osmjehne u sebi. Pogleda je nježno ispod oka. Onda zaključi da bi mogao još malo da je rasrdi. - Nešto sam ti zaboravio reći... - Nemaš mi šta reći! - Znači ne treba da ti govorim da smo ja i Anja raskinuli? Ne zanima te to? I da izbjegavam sukobe s roditeljima da bi zaštitio tebe. Zastala je trenutak nesigurno ga gledajući. On iskoristi priliku pa brzo sjede do nje i približi se bezobrazno blizu. - Hej! Kud si krenuo... - iznenađena tim manevrom, u pokušaju da izbjegne njega završi skoro u ležećem položaju. - Aha! Ipak ti se sviđam! – reče osmjehnuvši se i munjevito zacementira svoje usne na njene pritisnuvši je potpuno na kauč. Mlatila je rukom po vazduhu a oči je izbečila kao da se guši. Onda je pokušala da ga odgurne.

Ali kad je podvukao ruke oko njenog struka i leđa i čvrsto je stegnuo uz sebe, osjeti kako joj se stanje mjenja. I kako se umirila. Znao je da se više neće otimati pa je nježno nastavio da je ljubi. Pogledali su se kad ga je pomilovala napokon po kosi odustajući od napada. - Bezobrazan si... - nježno mu prošaputa. - Aha...znam ja to biti ponekad. Osim što sam mlakonja, mamin i tatin sin i što cvikam od djevojke. I što me portir koji obožava tebe smatra za gada broj jedan u gradu. - Hihihi – smijala se gledajući ga i milujući po licu. - Jesmo li se sad pomirili? Mogu li da ti objasnim šta u stvari cijelo vrijeme radim? Vidjećeš da nisam spašavao svoje dupe nego tvoje. - Moje? - Aha. Mislio sam na tebe...cijelu, kad sam ovo radio. - Dobro... ajde red je da te saslušam. Možda ipak imaš opravdanje. - Hvala na povjerenju. - Pa dosada si bio dosta realan iako si nekad previše otezao umjesto da neke stvari sasječeš u korijenu. Zato si i došao u ovu situaciju. Oni misle da si neodlučan pa krenu u napad. A da vide da si nepokolebljiv odustali bi na početku. - Eto, htio sam ti reći da ćutim i neću da izazivam starce da bi dobili što više na vremenu i da izbjegnemo da gnjave tebe ali ti mi odmah dade lekciju iz psihoogije. - Šta ćeš... profesionalna deformacija – reče povlačeći ga za košulju da bi im se usne spojile. - Mmm... kad smo kod psihologije, samo da te podsjetim da si se ljubila sa mnom dok nisi znala da sam slobodan...

- Šta li samo to može da znači u psihologiji? Možda da si potpuno poblesavila za mnom - zafrkavao ju je između poljubaca. - Ćuti više – smijala se srećno. Pao joj je ogroman kamen sa srca. Najviše je pogodilo što je toliko izgubila razum da joj dugonoga nije bila ni na kraj pameti dok ga grlila. Nije znala da tako lako može izgubiti kontrolu. Zajedno su popili kafu, spremili doručak i sačekali Stanku. Djeca su još spavala. Onda je odvezao nju na posao pa otišao u firmu. Idućih dana je bio između dvije filijale. Što je mogao češće dolazio je da ih obiđe. Dobila je neko rijetko "ljubavno" cvijeće u saksiji. Rekao joj je dok ga voli da će cvjeće biti živo. Ako prestane uvenuće. Onda mu je objasnila da je najbolje da joj odmah kaže adresu cvjećare jer je nešto bila slaba sa cvijećem pa nije očekivala da ovo preživi više od deset dana. Ona će svako petnaest dana kupovati novu saksiju da on ne bi primjetio da je prethodno uvenulo. Jednom su zajedno krenuli do Lade i usput sreli baku Stanu. Baba je drčno stala pred njega nestašno se smješkajući. "Oćeš li više priznati da sam bila u pravu? Znala sam ja šta tebe zanima..." Alisa ga je pogledala začuđeno. Onda joj je malo oklijevajući rekao da ga baba "ganja skoro od kad je došao k njima". Rekla mu je da dolazi zbog nje i da nju hoće da osvoji. I da mu je bilo neugodno jer tad nije još bio svjesan da je to što osjeća ljubav prema njoj. Alisa se slatko smijala kako ga je baba Stana pročitala.

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 11. Došao je dan kad su imali zakazano na sudu. On je prije dva dana otišao kući i rekao joj ako primjeti nešto neobično da će je alarmirati. Ujutro je Alisa sa knedlom u grlu i dvije žene iz pravne pomoći došla na ročište. Vidjela je njega i roditelje sa advokatima. Mirno im je prišla. - Dobar dan – pozdravi ih mirno. Gospođa se prosto izbečila na nju od iznenađenja. Niko nije očekivao da im se "suprotna strana" javlja. - Molim vas da bez obzira što su ovakve okolnosti i što smo na sudu da ne zaboravimo interes djece i vaše kćeri. Ja sam spremna na mnogo štošta samo da ona i djeca budu zadovoljni s rješenjem. Njihova dva advokata se pogledaše i klimnuše joj glavom. Iznenadila ih je, zaključili su da je vrlo ozbiljna u namjeri da sve bude što je moguće bezbolnije za djecu i Ladu. On je nježno pogledao kad su im se oči srele. A kad su ulazili u salu osta iza svojih da bi ušao sa njom i iskoristio priliku da joj nježno stisne prstenjak i mali prst. Pogledala ga je, smješio joj se i ohrabrivao je pogledom. Već joj je rekao da ne treba da se uzdržava od napada jer oni nju neće štedjeti. Začudo, nisu je puno napadali, vrlo su malo rekli o njoj, jedina negativnost je bila da je mlada, nema finansijskih mogućnosti i da je neudata. Više su pričali o Ladi i njenom karakteru. Da ona nije bila sposobna da odlučuje sama šta je dobro za djecu, da je preosjetljiva i tvrdoglava pa da zbog toga vladaju zategnuti odnosi među njima. Kao da su se pravdali.

Onda su prešli na prednosti koje bi djeca imala kad bi živjela kod njih. Alisine advokatice su pomirljivo tražile da se sad o tome ne odlučuje dok se Ladino stanje ne popravi. Jer ionako kad se ona probudi ova odluka suda će pasti u vodu. Pozvale su stručnog ljekara koji je rekao da je Ladi hematom spao, da joj tijelo sad samostalno obavlja neke funkcije i da je velika vjerovatnoća da će se uskoro probuditi. Za prvi dan moglo se reći da je sve proteklo više nego dobro. Obje strane su bile korektne, bez svađanja i niskih udaraca. Alisa je odahnula. Mogla je sad čista obraza da ide kod Lade. Iako su tvrdili da je Lada ne čuje ona joj je ipak pričala o svemu. O djeci, o njemu, o sudu. Pohvalila je njene da su ipak bili fer jer su vidjeli da se i ona maksimalno trudi pa su i oni bili smireni. Dok je bila kod prijateljice čula je kako se vrata otvaraju. On je pogleda sa smješkom. - Došao si? - upita ga pomalo iscrpljeno. - Jesam – nježno je povuče sa stolice u svoj zagrljaj. Spustio je usne na njene kao da želi da joj daa snagu i da je ohrabri. Odgovori mu jer joj je trebala njegova podrška i sad nije mogla da razmišlja o posljedicama. - Hrabrice moja... Lado imaš nevjerovatnu prijateljicu... I hvala ti što si je pronašla. Morala si jadna dosta teškog života da proživiš dok napokon nisi pronašla pravu osobu i sebi i meni – pričao je sestri ljubeći nju. Zagrlila ga je oko vrata i tako su stajali pokraj Ladinog kreveta. Odvezao ju je kući, pozdravio djecu i otišao na posao. Rekao je da će svratiti uveče jer Alisa je taj dan dobila slobodno zbog odlaska na sud. Pošto joj je majka bila tu, nije se dugo zadržavao a nije mogao da traži da ostane, mada je Tihana pružala ručice k njemu i spremala se da zaplače kad je krenuo pozdravljajući nju i Vekija.

********* Uveče je došao kako je obećao. Proslavili su to zajedno svi petoro. Alisina majka im je spremila večeru. Poslije su se igrali sa djecom. Htjela je da razgovara s njim nasamo, pa su izašli u šetnju. Kad su malo odmakli nježno joj se osmjehnuo i zagrlio je. - Ovo nam je zvanično prvi izlazak. Prvi put smo sami. - Nije loše? Vidiš da greše ovi danas što žure. Mi smo se načekali pa nam je mala šetnja kao dar s neba. - Ako budemo ovako napredovali ispoštovaćemo sve propise iz 1910. godine – zadirkivao ju je. - Samo da se Lada probudi onda ćemo srediti cjelokupnu situaciju. Čvrsto sam to sebi obećala. Ne znam kako ali srediću tvoje roditelje. Koliko puta se sjetim Ladina lica... tuge na njemu... Razmišljam često s koje strane da im priđemo. Kako je najbolje da ih sredimo? Da se pravimo da ih ne zarezujemo? Ili da ih napadnem? Ne znam ni sama ali spremna sam za sve. - Pa moglo bi se reći da si ih već napala. - Otkud to? Pa trudila sam se maksimalno da budem razumna i fina. - E, ali još ne znaju da smo ja i Anja raskinuli. Znači, napala si ih uzevši im sina i pokvarivši im planove o poslovnoj imperiji. - A too... da stvarno... to bi mogli da mi zamjere. I osjećam se stvarno krivom zbog toga. Kod Lade se nisam sama umješala. Okolnosti su bile takve. Ali ovo s tobom... izgleda kao da ih namjerno nerviram. - Malo je toga što njih ne nervira. Odnosno, sve što nije po njihovom smatraju napadom i nepoštovanjem.

Nama su uništili život nabijajući nam to na nos. Da ih ne poštujemo, da smo nezahvalni... Alisa opet shvati koliko su tužan i težak život imali on i Lada. Da ne bi mislili o tome rekla mu je o planovima za Novogodišnje praznike koji su se bližili. Razmišljala je da traži od šefa vikend slobodan da bi odvezla majku kući i usput povela i djecu da malo promjene okolinu. Ona je za praznike trebala da radi. Rekla mu je to. Bio je zamišljen. - Ne sviđa ti se ideja? - Ne znam. Vjerovatno nisam navikao da ste odsutni. A i volio bi da idem s tobom. - Zbog Lade ni ja ne volim da idem nigdje. Ako bih otišla sad, onda jedan dan ne bi mogla ići kod nje. Bili ti onda mogao da budeš u gradu? Da odeš umjesto mene? Mislila sam da odem za Novogodišnje praznike, da pitam šefa... Ali sam onda shvatila da nikako ne želim da te dane ja i djeca budemo daleko od Lade. Razmisli pa mi reci. Pa ćemo vidjeti šta dalje. - Dušo... možemo li poslije praznika da pogledamo vrtiće? - Može. Ja sam htjela u ovaj do nas ali nemamo papire, ne pripadamo opštini, tu je gužva, nemamo vezu... - Raspitaću se ima li koji privatni dobar. Oni imaju bolje uslove nego državni. - Pa dobro... ako baš bude tako moralo.

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 12. On je sebi namjestio da bude taj petak u gradu pod izgovorom da bi mogao ići kod Lade. Alisa je u četvrtak poslije posla pokupila djecu i majku pa su krenuli kući. Naravno, djeca su bila oduševljena. Kod njih je bilo i malo snijega pa su uživali u prirodi. Nikad do sad nisu vidjeli životinje uživo pa su skoro cijelo vrijeme provodili napolju. U nedjelju ujutro su se vratili u grad jer je Alisa radila popodne. Darko je bio kod svojih. Rekao joj je da će doći popodne ako ikako bude mogao. Tu mu je pomogla sreća. Otac mu je saopštio da je jedan klijent dolazi u grad za praznike i da treba on da se vidi i dogovori s njim. Stigao je predveče, Alisa je radila a djecu je čuvala Stanka. Kupio je svima lijepe novogodišnje paketiće a Stanki, njoj i djeci i posebne poklone za Novu godinu. Igrali su poslije svi četvoro zajedno igricu koju je Darko kupio Stankinom unuku. Njoj je rekao da mora izabrati poklon ili će on sam izabrati. Bolje da mu kaže da joj kupi nešto praktično. Snebivajući se rekla mu je da će uskoro morati kupiti novi telefon. I rekla mu je model koji želi. Da hoće taj i nijedan drugi. Jer nije bio skup. Nije željela da šeta sa ajfonom vrijednijim od njenog auta. Poslušao je, samo je kupio jaču verziju sa dvije sim kartice. Bila je zadovoljna što je poslušao. Ona je njemu, uz džemper, spremila čudan poklon. Obožavao je njen umirujući glas da sluša. Snimila je sebe kako čita jednu knjigu o ljubavi, o vrstama, o borbama, o tome da se ničeg ne boji dok ga neko voli. Satima je slušao njen glas. Učila ga je da oprosti onima koji nemaju ili ne znaju da pokažu ljubav, da se okrene onima koji je imaju i žele da dijele sa drugima. Došla je sa posla skoro u deset sati. Bila je velika gužva danas.

Sijala je od sreće što će biti s njima, a s druge strane ju je razdiralo što Lada nije tu da bi njena sreća bila potpuna. On je drijemao ispred televizora. Pozdravili su se dugim poljupcem srećni što su u ovoj noći zajedno. Pogledala je onda djecu koja su mirno spavala i raspremila velike pakete koje je donijela sa sobom. U jednom su bili kolači koje je donijela sa posla. Nešto je kupila, a nešto ih je šef častio. Imala je jednu ideju. - Jesi li umoran? Došao si s puta, tri sata vožnje... - Nisam, ustvari čim mi je otac rekao da trebam krenuti pao mi je kamen sa srca jer sam razmišljao kakav izgovor da nađem da dođem k vama. Već smo imali odavno dogovoreno jedno poluposlovno veče uklopljeno sa dočekom Nove godine. A ni Anja neće doći pa bi to svima upalo u oči. - Pa ti mutiš na veliko! - smijala se. - Alisa... znaš zašto to radim. Dođe mi sto puta da prasnem i kažem im sve u lice ali onda pomislim kako će to djelovati na tebe, Ladu, djecu... - Znam dragi, znam – tužno je rekla. A i treba kao ljudi da se uzdržavamo i da stvari rješavamo na zreo i pozitivan način. Nešto bih željela da uradimo. Malo je komplikovano. - Šta? - Možemo li iza ponoći otići do bolnice? Donijela sam noćnoj smjeni kolača, a roditelji su mi spakovali šunke, sira... Nisam znala hoćeš li doći danas k nama pa sam mislila da se sama odvezem do bolnice. Gledao ju je ozbiljno. Bila je vezana za njegovu nesretnu sestru nekim čudnim nitima. Primjetio je odmah da je malo čudna. Bila je i srećna i nervozna. Kao da je pod stresom. - Možemo. Reći ćemo Stanki da idemo na sat vremena. Kod njih je doček i veselje, sigurno ne spava ni ona.

100

- Mnogo ti hvala – prošaputala je. Da nije bilo njega vjerovatno bi preplakala ovu Novu godinu. Skoro u tišini idućih sat vremena je pakovala što misli ponijeti. Za medicinske na info pultu, za dežurnu kod Lade, ako još neko naiđe... Večerali su onda, sačekali ponoć srećni što su zajedno i sa jedinom željom da Lada ozdravi. Stajali su zagrljeni gledajući se u oči dok je su na televiziji odbrojavali zadnje sekunde stare godine. - Volim te. Trebaš mi – prošaputao joj je tužno, ljubeći je skoro očajno. - Koliko ja trebam tebi, toliko i ti trebaš meni – odgovorila mu je gledajući ga u lijepe plave oči. Volim i ja tebe, jedini... Dosta dugo su tako zagrljeni proveli bez riječi. I srećni i tužni. - Darko... sad smo zajedno i nešto mi kaže da smo dobitna kombinacija... i da nam je suđeno da pobjedimo zajedno s Ladom. - Dobitna smo kombinacija? I ja to osjećam i skoro se ne mogu naviknuti da sam te uspio naći... Zajedno su poljubili Tihanu i Vekija dok su spavali. Nadali su se da će ih iduće nove godine ljubiti njihovi roditelji. - Sad nazovi roditelje – reče mu. - Ne bih sad, a vjerovatno neće ni čuti. - Probaj. - Nazvao ih je, otac se odmah javio. Čestitao im je ne pitajući gdje su. Nije im govorio ni gdje je on. I Alisa je nazvala svoje. Nakon toga otišli su do bolnice. Naravno nikoga nije bilo osim dežurnog osoblja.

101

Alisa je već poznavala portira, pa je ostavila i njemu paket za Novu godinu. Pustio ih je naravno. Za info pultom nije bilo nikoga. Našli su tri sestre i jednog doktora u njihovoj sobi za ručavanje. Tu je ostavila pakete i za njih. Pustili su ih naravno na odjel. Doktor ih je dopratio do sestre sa odjela rekavši joj da ih pusti. Starija sestra ih je gledala prilično zbunjeno. Alisi i njemu nije bilo jasno zašto ih tako gleda. I njoj je Alisa uručila poklon moleći je da samo minutu vide Ladu. Sestra je nešto razmišljala, kao da je htjela da im nešto kaže. Onda je samo odmahnula glavom i povela ih do sobe. Rekla im je da uđu. On je ušao prvi i postade mu jasno zašto je sestra bila čudna. U Ladinoj sobi je bilo upaljeno prigušeno svjetlo. Vidio je dvoje ljudi kraj prozora kako sjede. Znao je odmah ko je to. Naravno nije im palo na pamet da kažu njemu da će ići do Lade. To ga je strašno pogodilo. I oni su se zaprepastili kad su ih ugledali. Alisa je bila najpribranija. Tiho ih je pozdravila, puna razumjevanja i srećna što su došli. Njih troje su ćutali kao mumije. Alisa je osjetila toliko loše energije u sobi da je pomislila da će naštetiti Ladi. Pa da ih prekine u mračnom raspoloženju pričala je naglas Ladi. Rekla joj je da je Nova godina, da su tužni što nije s njima, da su dječica dobro, da spavaju, i da će ih sutra dovesti da joj požele brz oporavak. - Lado... osjećaš li se čudno? Znaš zašto je to? Ovdje smo svi zajedno... nažalost tužni, zbog tvog stanja. Eto zato je atmosfera teška. Ali nećemo biti takvi. Tvoji misle da ti ne čuješ pa su tihi, ali eto i oni nisu željeli biti daleko od tebe na ovaj dan. Gledali su je namršteno šta trabunja, ali je nisu prekidali. Vjerovatno jer ih je sin gledao opominjuće.

102

- Znaš šta sam ti donijela? Tvoje kolače. Došla mi je pekarica večeras i rekla da je posebno za tebe ispekla krempite. Podijelila sam svima, a tebi ću staviti malo na usnu. Čitala sam opet neke nove knjige iz psihologije, u jednoj je pisalo da ljudi u komi mogu ponekad da osjećaju mirise... Pa sam mislila možda se probudiš ako osjetiš miris svog kolača. Sjećaš se kako si ih voljela dok si bila trudna sa Tihicom... Oni su zapanjeno gledali u njega. Sigurno su mislili da je skroz luda. Ali njegov hladan i opominjući pogled im nije dao da mrdnu. Sleđeno su gledali kako ona prinosi kašičicom krempitu Ladi. Ocu je zazvonio telefon. Izašao je na hodnik. Kad se vratio rekao je da moraju da idu. - Dobro – reče Alisa najpribranije od njih. Ja ću izaći na hodnik a vi se lijepo pozdravite s kćeri. Recite joj koju riječ. To je rekla gledajući u oca. On onda nije imao kud. Iako ništa nije rekao imala je osjećaj kao da je pristao da to uradi. Nakon desetak minuta izašli su napolje. Gospođa ju je ignorisala a otac je klimnuo glavom u znak pozdrava. Njih dvoje su ostali s Ladom. Ona joj je još petnaestak minuta pričala, rekla da će gledati srediti vrtić, kad se ona probudi sve će je spremno dočekati. Onda joj je šapnula na uvo da joj dolazi i muž i da jedva čeka da se probudi. To je bila laž ali se Alisa nadala da će ga stvarno uskoro pronaći jer su mu bili na tragu. Onda joj je rekla nešto naglas "u povjerenju". - Lado... još imam samo jednu stvar da ti kažem. Ne znam hoćeš li se ljutiti. Ja sam se spanđala sa tvojim bratom. Eto zbog mene ovakve neuređene i nenašminkane on je šutnuo dugonogu Anju. E sad ako ti ne budeš zadovoljna što smo se mi skompali ja ću njega naravno otkačiti čim se ti probudiš. Mogu ja naći boljeg. Za sada sam zadovoljna s njim.

103

Pa ću ga zadržati dok mogu. Ne ljuti se na mene. Znaš da odavno nemam momka, a braco ti je zgodan i sladak. Pomaže mi čuvati djecu i usput i mene pazi i mazi. Eto sad sam ti sve rekla. Ajde se ti probudi da mi kažeš šta ćemo dalje... On je začuđeno, uzdržavajući se od smjeha gledao. Napokon je opet uspostavljena pozitivna atmosfera. I Alisa je osjetila da je u sobi zavladao neki mir. Umjesto minute ostali su skoro sat vremena. U kolima se Alisa naslonila na njega. Bio je zamišljen i potrešen. Koliko puta su ga samo povrijedili. I večeras su to uspjeli. Zašto mu nisu rekli da idu Ladi? Kao da on ne bi želio da ide s njima. Na njegovo neizgovoreno pitanje kao da je Alisa imala odgovor. - Ne sikiraj se, nisu oni tebe večeras ponizili. Nego si ti njih. Mislim da su shvatili. Nažalost, izgleda da nikako da nauče da treba da vjeruju sopstvenoj djeci. Ali si im večeras dao dobru lekciju. Da nije Nova godina i jedan sat poponoći još bi ja zabiberila gospođi sa šeširom. Morala sam da dam Ladi kolača da neutrališem miris "crne udovice". Ako je Lada osjetila njen miris sigurno je šizila. Napokon se nasmijao. Nekoliko puta do kuće bi je pogledao i nasmijao se. Stvarno je bila jedinstvena. Izvukli su se iz mračne atmosfere koju su osjetili u bolnici, pa su da bi ostali u dobrom raspoloženju otišli do Stanke, čestitali njenima i kod svih komšija koji su bili budni i povremeno izlazili napolje. U dvorištu je bilo šest kućica. Bilo je dvoje samaca, jedna mlađa porodica, plus Stankina i Stanina porodica gdje je živjelo više generacija zajedno. U tri ujutro su se povukli u toplu kuću. - Ljubavi... - nježno ga pozove. Imam jednu željicu... - Stvarno? - začuđeno je pogleda. Pa ti si baš brza...

104

- Nisu prošla ni tri sata u novoj godini – smijao se. - Ih, kakav si! Moraš odmah da mi kreneš ispunjavati želje. Svaki dan po jednu... Ima tu posla. - Dobro, spreman sam! Šta želiš? - Možemo li da spavamo ovdje u dnevnoj na kauču. Obučeni, jedno uz drugo... Ustvari, ne želim da spavamo. Želim da ćutimo zajedno. - Da ćutimo? - on je nježno i šaljivo pogleda. Noćas si prilično "govorljiva", ne znam hoćeš li moći da ćutiš... Pomogao joj je da razvuku kauč, namjeste jastuke i pokrivač. Legli su jedno uz drugo. Glavu je naslonila na njegovo rame i ispreplela prste s njegovim. Ponekad bi tiho pričali, ponekad pratili malo program na televiziji. Rekao joj je da ovakvu Novu godinu nikad u životu nije imao... Oko osam su ustali, pili kafu i uživali jedno uz drugo. Čekali su da se djeca probude. Pitali su se gdje je Ladin muž. Onda je on na Alisino "naređenje" nazvao svoje i saopštio da im se djeca žele zahvaliti na poklonima. Vidjeli su se preko ekrana. Malo su se otkravili kad su se djeca javila. Samo je majka ljutito komentarisala da je mogao da ih negdje drugo "slika". Rekao joj je mirno da je djeci hladno i da je još rano da ih izvodi napolje. Alisa nije htjela da im diže pritisak pa je otišla srediti Ladinu sobu dok su oni pričali. Djeca su im poslala poljupce. Veki je pitao kad će da dođu kod njih. Na to mu je baka odgovorila da može i on doći kod njih ako želi. Rekao je da hoće. Da će reći Alisi. Proveli su divan dan, opet su s djecom obišli Ladu a on je otišao da sretne čovjeka koji je ovdje bio sa porodicom na praznicima. Pa su iskoristili njegov boravak da se dogovore za daljnje korake. Čovjek mu je donio sve papire i tražio da mu oni daju ponudu. Nazvao je oca, i objasnio mu da se sreo sa ovim čovjekom.

105

- Darko... htio bi da razgovaram s tobom. Kad dolaziš kući? - Pa najbolje bi bilo da dođem odmah. Da ti dam papire koje mi je ovaj čovjek dao. Moraš reći radnicima šta treba da rade i da vidiš šta ti sve treba. Ja ću onda vidjeti koliko bi to sve koštalo. Pa da damo čovjeku ponudu. Bilo je vrijeme da ocu kaže za Anju. I da vidi šta će dalje s Ladom. Morao mu je reći i da je izgleda našao Ladina muža. Još nije bilo potvrđeno ali je bilo vrlo vjerovatno da je to on. Alisu još nije htio mješati dok su se oni sudili s njom. Popodne je saopštio Alisi plan. - Alisa vrijeme je da ocu kažem da smo ja i Anja raskinuli. Izgleda da ima neke novosti jer je želio pričati sa mnom. Usput ću pokušati da ih opet urazumim. Alisa... osjećam se nekako čudno... - Čudno? - zabrinuto ga je pogledala. - Da... kao da sam svaki dan sve jači. Sve više želim da se suočim s njima. Kao da sam sad siguran da ću pobjediti napokon. Milion puta sam pokušao probiti se do njih ali sam uvijek doživio neuspjeh. - A sad imaš podršku... - razumjela ga je. Tužno ga je pogledala i pomilovala po obrazu. - Da, sad smo dvoje na dvoje. Ti si jaka bar koliko i moja majka. Možda i jača. Ali si normalna a nju je vrijeme pregazilo tek sam u ova dva ipo mjeseca shvatio to. - Kad misliš da se vratiš? - Odmah. Želim da pogledamo jedan vrtić koji su mi prijatelji preporučili. - E, pa dobro onda... nešto bih ti predložila. Ako želiš dodatnu pomoć možeš da povedeš Vekija.

106

Ozbiljno ju je pogledao. - Jeste da ćeš morati biti s njim 24 časa, ali mislim da će ti i to dati dodatnu snagu. Procjenila sam da možeš da ga ostaviš sa ocem jedan ili dva časa. A sa majkom bolje nemoj da ne bi zbunila dijete. - Iskreno, ne znam jesam li sposoban da se brinem o djetetu sam. Kad se sjetim kroz šta smo mi prolazili... - Znam kako ti je. Kad je Lada došla bila je potpuno iscrpljena. Nije mogla da se brine ni o sebi a kamoli o Vekiju. Ja sam se uspaničila a onda sam se sjetila moje majke. Držala nas je pod kontrolom kroz igru. Zadala bi nam zadatke, natjerala nas da budemo što bolji jer su nas čekale sitne nagrade. Ja sam voljela ići sa ovom tetkom, čija je kuća, ovamo u grad. Eto nekako sam kao mala postala vezana za ovu kuću. Ovdje su mi se dogodile najljepše stvari u životu. Biće mi jako teško kad je sruše. Majka bi me za dobar uspjeh u školi nagradila sa sedam dana boravka kod tetke. Sestra voli da se oblači, naučila ju je da divno plete i šije tako da nema ljepše obučene osobe u kraju. Vidiš da ja nosim dosta pletenih stvari. Sve je to ona uradila. Stariji brat voli popravljati pa je njega vodila svome bratu, mom ujaku, koji je mehaničar. A drugi brat voli poljoprivredu pa je većinom bio s ocem. I tako sam ja odlučila da se igram sa Ladom i Vekijem. I uspjelo je. Znala sam šta je muči pa smo je često ja i Veki obradovali nekim sitnicama. Uvela sam smijeh kao terapiju. Dozvolila bih malenom da odvrne ton na televiziji do kraja, pa bi zajedno plesali. Lada bi se povukla u svoju sobu i tamo tugovala. Kad bi nas čula morala bi izaći da vidi šta se događa i onda bi je natjerali da se druži i veseli s nama. Ili bi napunili kadu vodom pa se igrali plastičnim patkicama i prskali jedno drugo... A da vidiš Tihicu kako voli vodu. Cijeli komšiluk čuje njeno oduševljenje kad je stavimo u kadu. - I zato misliš da ću ja biti sposoban da se brinem o djetetu?

107

- Samo ne treba da se plašiš. Budi što opušteniji i veseliji. Tvoji roditelji se ustvari plaše. Posebno majka. Plaši se gubitka kontrole. Njoj izgleda da će se svijet raspasti ako nije sve pod njenom kontrolom... Opet je nazvao oca i rekao da će ipak ujutro doći jer je odlučio povesti dječaka sa sobom. Kad su djeca zaspala, gledali su još malo televiziju zagrljeni.

108

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 13. Veki je radoznalo gledao kroz prozor dok su se vozili i ponekad zapitkivao i komentarisao. Rado je pristao da ide s ujakom kad mu je predložila da ide u posjetu baki i djedu ako želi. Naravno djetetu je bilo sve oko njega čudno. Pitao je gledajući njihovu ogromnu kuću, gdje su drugi ljudi koji žive u "toj zgradi" Kad mu je pokazao majčinu sobu koja se sastojala iz dnevne i spavaće i do koje se dolazilo stepenicama i dugačkim hodnikom, pitao je li se mama ikad izgubila u ovoj zgradi? Bio je ljubazan i drag prema baki i djedu, i iskreno ih od srca pozvao da oni dođu kod njih. Kad su sjeli da ručaju stisao se uz ujaka, zbunjen šutnjom za stolom, silnim priborom i nekim čudim jelima. Onda je vidjevši baku uređenu pitao ide li ona na svadbu. Objasnio im je da se njihova komšinica tako obukla, kao baka, kad se išla udati. A da je mama (Lada) pitala Tanju, koliko će joj trajati ovaj muž... Darko se jedva suzdržavao od smijeha. Stvarno su djeca mogla da poprave atmosferu u kući. Alisa je bila u pravu. Rekao je ocu da bi trebali otići do firme i da bi poveo Vekija da vidi gdje rade. Želio je samo da izbjegne da dijete ostane sa babom. Zajedno su sva trojica otišli prvo do firme a onda do igraonice. Njih dvojica su sjeli da popiju kafu dok se maleni igrao. Bilo je vrijeme da mu kaže za njega i Anju. Ni Anja još nije rekla svojima. I njoj je laknulo, izgleda da joj se svidio neko u Londonu. Ali su se oboje bojali reakcije roditelja. Bili su iz moćnih porodica i njihov brak je počeo da se planira odavno. Ali njegov pametni i iskusni otac je jako dobro primjećivao stvari. Posumnjao je i sam da nešto nije u redu.

109

- Znači, ideš često kod djece. Vidim da ti se to sviđa. Sviđaju li ti se toliko djeca ili ti se sviđa ona? I šta je sa Anjom? - Volim djecu, to ne treba da sumnjaš – želio je da izbjegne odgovor. - Nešto sam načuo, a te informacije su se izgleda i potvrdile. Koliko znam vi se ne sastajete više. Čak izgleda da se ona voda sa nekim po Londonu. Dalje nije bilo uzmicanja. Morao je da mu kaže istinu. Sad će vidjeti šta mu je dalje raditi. Hoće li ga on razumjeti. - U pravu si. Nismo više zajedno. Čekamo pogodan trenutak da obavjestimo njene. - Ne treba da ga čekaš. Njen otac mi je prije petnaest dana rekao da mu je ona rekla da si ti raskinuo i da si se zaljubio u drugu. Ja sam kao ozbiljan čovjek to išao provjeriti. Pa sam ustanovio da ti ne ideš nigdje nego kod Alise, a da dotična ima komunikaciju a potom i susret sa određenim momkom u Londonu. Pa sam to juče saopštio njenom ocu. - Jao! Zašto si se petljao u to! Uh, moram zvati Anju da je obavijestim. - Obavijestiće je danas otac kad se vrati iz Londona. Zvao ju je ali je telefon bio isključen. Možda je već u avionu. Poslao joj je poruku na sve moguće mreže. "Anja molim te javi se hitno. Tvoj otac je saznao za London. Čeka te." - Ti njoj još pomažeš! Ne mogu da vjerujem! - vrtio je ljutito glavom. - Pomažem joj jer sam i ja kao i ona shvatio da ne želimo da se vjenčamo. Želio sam da pričam s tobom. Biće još neprijatnih iznenađenja za tebe i majku ako ne pokušate cijelu ovu situaciju sa sestrom i njenom djecom rješiti na mirnodobski način. - Kako to misliš? - iznenadi se gledajući namršteno ozbiljnog sina.

110

- Postoji li ijedan normalan način da se ovo oko Lade i djece okonča? Ti znaš kad se ona probudi da će odmah uzeti djecu i pobjeći s njima. Želiš li to? Ili ćete razmisliti, pustiti da djeca budu sa Alisom bar dok se ona ne probudi. Ako vidi da niste ništa uradili na svoju ruku možda vam pruži priliku. Sigurna sam da će onda i Alisa učiniti sve da je približi vama. Kako ćete joj na oči kad se probudi? - Ajde to reci majci! - A šta si ti tu? Pita li se išta tebe? Dobro, kako hoćete. Ali da znate da to neće proteći kako ste vi zamislili. - Pa kakav predlog imaš? - Da ostavite Alisu i djecu na miru. Da im pomognete, lijepo upoznate unučiće. Sigurna sam ako djeca budu htjela s vama da bi vam Alisa dozvolila da se družite s njima. Ja sam uspio nagovoriti Alisu da djecu smjestimo u vrtić. Ako budete razumni siguran sam da će dozvoliti kad god želite da dovedete djecu sebi. Iskoristite to dok nisu pošli u školu. Upoznajte ih, neka vas zavole... Jadni, zahvalni su za svaki trenutak pažnje. Kad mi se osmjehnu kao da me sunce ogrije. Sto puta mi je od muke došlo da presvisnem. A oko čega se gložimo? Oko ničega. Želimo svi isto. Ona mi je predložila da povedem Vekija, ja sam se bojao hoću li moći. Ohrabrila me. Vidiš kako je divan i kako nam je lijepo. Nisam se nasmijao petnaest godina za onim stolom do danas kad je majku pitao udaje li se kad se onako dotjerala. I otac se slatko nasmijao sjetivši se toga. Nažalost, kad je to iznio ženi ona je rekla da su to gluposti i da stvari treba uzeti odmah u svoje ruke. Djeca rastu ni na nebu ni na zemlji. Odgaja ih djevojka koja jedva stoji na nogama od tolikih obaveza. Posao, tuđa djeca, nema stan... predložio je da sačekaju da se Lada probudi a da Alisi pomognu finansijski i sa stanom ako joj bude trebalo.

111

Ali gospođa je bila uporna. Željela je djecu svoje kćeri kraj sebe. Dovoljno je patila zadnjih petnaest godina od kada je Lada postala osjetljiva, buntovna i neukrotiva. Tako da nije bilo ništa od zaustavljanja sudskog procesa. Zajedno sa Vekijem tu noć je prespavao u svojoj sobi. Dijete je bilo mirno. Pitao je za Alisu pa ju je pozvao prije spavanja. Pola sata joj je dijete pričalo šta je vidjelo, gdje su bili. Ona se smijala, ohrabrivala ga, slala mu poljupce sa Tihanom. Tihica se čudom čudila vidjevši brata i ujaka u kutiji kako joj mašu. Gugutala je visoko podignutih obrva. Bila je potpuno zbunjena. To ih je sve nasmijalo. Ujutro su otišli u radnju sa dječijom opremom gdje je njegova majka naravno izabrala skupe komade robe neprimjerene za dječaka od četiri godine. Ali on se nije htio buniti, nego je naprotiv rekao da "ima ukusa" pa da izabere i Tihani. Bar nek služi izašta njeno damstvo i elegancija. Stigli su oko podne. Alisa ih je sačekala s ručkom. Zamolila je gazdu da dođe u 13 časova a ne u 12, da bi mogla da ih vidi. Zato je morala da ostane duže. Došla je oko 22 časa kući. On je bio budan, iako je od umora počeo drijemati. Ubrzo su pošli na spavanje ali je prije toga pomilovao nježno po obrazu. Srećno se osmjehnula i poljubila ga nježno u dlan pritiskajući njegovu ruku uz svoj obraz. - Lijepo spavaj ljubavi moja – nježno joj je rekao. - I ti nježno moje... Nije joj ništa htio govoriti. Da im ne kvari sreću. Imao je neki čudan osjećaj gledajući majku. Slutio je da ne miruje. Nešto je spremala. Nije htio zabrinjavati Alisu dok ne bude siguran. Sutra su trebali obići vrtić u koji bi djeca išla.

112

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 14. Djecu su odveli kod Stanke da bi oni pogledali vrtić. Naravno prvo su svratili kod Lade. Ona joj je opet naglas pričala svoje dileme. Da neće žuriti, da obećava da će biti ona (Lada) zadovoljna vrtićem, da joj "njen brat" sad, ovih zimskih dana služi kao grijalica... On se smijao na to i vrtio glavom. U autu ju je pogledavao. Bila je zamišljena. - Alisa... znam da ne želiš da se razdvojiš od njih. Ali i za njih i za tebe je bolje da idu u vrtić i da se druže sa drugom djecom. - Znam... Za Vekija je u redu. Ali Tihica... Majka nije s njom, otac isto, a sad je i ja napuštam... - Ne napuštaš je. Vidiš da je dobra i druželjubiva. Navikla se na sve. I na mene i na Stanku i na moje roditelje. - Mala je, dijete do tri godine ne bi trebalo rastavljati od majke. - Alisa... neka bar nekoliko sati bude u jaslicama. Ti je odneseš prije nego kreneš raditi. - Moram tražiti od šefa da me stavi u prvu smjenu. Onda će sve biti u redu. Ujutro ih odvezem kad krenem na posao. Odvezli su se do vrtića koji je izabrao. On je već bio u posjeti. Alisa je gledala veliku luksuznu vilu u kojoj je izgleda bio vrtić. Sva je bila ograđena. Zapanjeno shvati da ima i čuvara na kapiji. Pogleda ga iznenađeno. On podignu obrve jer mu nije mu bilo jasno zašto izgleda začuđena. Dočekala ih je stroga mlađa upraviteljica. Alisi je ličila kao da je ispala iz uštagoljenih engleskih serija o internatima i dadiljama.

113

Razgledali su bogato i namjenski uređen vrtić. Unutra je bilo sedmero, osmero djece Tihanina uzrasta. Igrali su se, ali nije bilo galame, svi su bili tihi. Alisi je to bilo čudno. Djeca koja se ne svađaju i ne otimaju igračke jedni drugima? Zatim su vidjeli grupu u kojoj bi trebao biti Velibor. Ta je bila malo bolja. Sve su bili dječaci. Ali Alisa je po djeci, po odjeći, po svemu vidjela da su to djeca iz bogataških porodica. Učionica je bila ultra moderno opremljena. Već su imali tablete i neke velike ekrane koje su dodirivali. Veki na to nije bio navikao. On je volio kredu i tablu. Nije mogla da ga stavi sa ovom djecom. Ovo bi bio ogroman šok za njega. Em što su jedva imali osnovne uslove za život, em bi sad vidio drugu krajnost gdje se neštedimice razbacivalo. Kad su završili posjetu on je upita šta misli. - U ovaj vrtić neće ići! - uzrujano reče. - Zašto? - začudi se. - Hoćeš da dobiju komplekse i još više se istraumiraju. Vidiš li ti s čim se ta bogataška djeca igraju. Vidiš li im garderobu, cipele... Neće ići i gotovo! Ovako ćemo... Ja znam u koji vrtić želim da idu. Sad te vodim tamo. Vaspitačice su tamo predivne, na jako dobrom su glasu. Zato vlada ogromna gužva kod njih. Ti, ako si neki baja i bogataš i imaš uticaj sredi preko veze da ih prime tamo. - Dobro. Ako ti želiš neki određeni... I onda ćeš se složiti da ih pustiš? - Hoću. Ako nam središ ovaj vrtić onda i ja pristajem da idu i neću praviti dramu. Odvela ga je u trideset godina star vrtić napravljen za vrijeme nekih normalnijih vremena. Imao je veliko dvorište i igralište (doduše malo propalo), mali parkić i sve sadržaje koji su trebali djeci. Već prilikom ulaska u zgradu čula se graja i smjeh djece.

114

Iako su bili praznici vrtić je imao dežurstvo. Alisa se opusti. Ovdje se osjećala toplina i pozitivna atmosfera. Odjednom ona ga pogleda i uvuče svoju ruku u njegovu. On se iznenađeno nasmiješi i upitno podigne obrve. Sretnu na hodniku domara. - Dobar dan – pozdrave ga. Trebali bi direktoricu ili upraviteljicu. Nekog ko nam može reći kako bi mogli upisati djecu ovdje. Domar ih ljubazno otprati na prvi sprat do kancelarija. Pokaže im sobu i pokuca na vrata direktorkine kancelarije. Unutra je bila sekretarica koja ih primi i reče da će ih najaviti samo da šefica završi razgovor telefonom. Rekli su zašto su došli. Ona im je rekla da su trenutno i prepunjeni ali da ipak u skupštini grada imaju diskreciono pravo da urgiraju da neke kategorije djece prime. Rekla im je biranim riječima, jer su joj rekli da im je majka u komi, da pokušaju preko opštine da dobiju mjesto. Shvatili su to. Pozdravili su se s njom. Ispratila ih je i rekla da ako uspiju rado će im izaći u susret i primiti djecu. Jer da se svi lijepo slažu iako su prebukirani. - Možeš li? - upitala ga je kad su izašli napolje. - Šta mogu li? - Možeš li da potegneš neke veze? - Ih... malena... zar sumnjaš u svog dragog – reče joj nježno privlačeći je sebi dok su išli prema kolima. Kad su sjeli u auto on je privuče k sebi. Nekoliko sekundi su se gledali prije nego je spustio svoje usne na njene. Nakon toga je izvadio telefon i nazvao nekog čovjeka. Pitao ga je gdje je sad, a zatim može li doći kod njega.

115

Onda je čula da su se dogovorili za sutra. - Evo čula si. Danas čovjek ima gužvu, ujutro odmah idem kod njega u sedam sati. Ako on nije nadležan reći će mi ko jeste. Uputiće me na pravog čovjeka. Učiniću sve što treba da ti ispunim želju. - Mnogo ti hvala. Njima će ovdje biti lijepo. Ovo nisu bogataška djeca. Ima ih iz svih slojeva. A vaspitačice su divne. Ima svega petnaest minuta pješke od nas. Može i Stanka po njih. Hoće... li se tvoji složiti s ovim izborom? - Ne brini za njih. Mada bi tamo bili sigurniji. Djecu tamo može da dobije samo onaj ko je upisan. Inače ne dozvoljavaju nikome drugome da ih vodi. A ovdje je velika gužva... Može ih se odvesti a da se ne primjeti. - Misliš da bi ih tvoji... ili njihov otac... - Moji se ne bi usudili za sada. Prije njihov otac. Alisa... nisam ti govorio do sada ali izgleda da smo ga locirali. Ostavio sam mu poruku i čekam da se javi. - Molim te... moraš mu dati šansu. Vidjela... sam da joj nedostaje. On je tako u oblacima, razveseljavao ju je. Ona je osjetljiva, potreban joj je smijeh. Doduše, kasnije bi to skupo platila. Voljela bi da, ako već mora otići to bude prirodan proces. Jednostavno da se Lada oladi od njega i vidi ga pravim očima. Ali to se ne može dogoditi na silu. - Dobro. Zato sam mu našao posao, ako bude htio. Ko zna koliko će ga to dugo držati. Nikako ne želim da mu daješ djecu bez nas. - Ni ja to ne želim, ali kako da mu odbijem? Sva sreća što se on boji da neće znati šta s njima, tako mi je rekla Lada, pa teško da će tražiti da budu s njim sami. Djeci bi možda odgovaralo da bude s njima, ali se bojim šta će biti ako opet odluči otići. A to je vrlo moguće. Djeca će se jako razočarati.

116

- Alisa... nemoj slučajno da bi ga primila da stanuje s vama. Umije on jako da se umiljava... - Ne brini, nije moguće da stanuje sa nama. Ja to ne bi prihvatila. Ako treba, ja ću biti kod Stanke ali bi bilo najbolje da pronađe neki stan. Možda...možda bi mogao da stanuje u onoj iznajmljenoj kući. Da pokažeš dobru volju... Kad se Lada probudi da vidi da ga nisi gurnuo u stranu nego da si se pobrinuo za njega. - E samo mi to još treba! Ja i on sami u istoj kući – lupi rukom po volanu. - Molim te dušo... Želim da on bude tu kad se probudi... Da izgleda kao da se svi radujemo i brinemo za nju. Molim te. - A jooj Alisa... Druge žene gnjave muževe i momke sa svoji hirovima a ti vježbaš profesiju na meni...Traži nešto od mene za sebe. Obraduj me, za tebe imam volje da pomjerim planine. Pa bar da budem i ja malo srećan što ti udovoljavam. - To te muči? - pogledala ga je nasmješeno. Dobro. Smisliću šta želim za sebe. Imam ja negdje skriven "repertoar ženskih kaprica" pa ću pogledati – naslonila se na njegovo rame nestašno ga gledajući. - Imaš? - ovo ga je obradovalo. - Aha... nisam zaboravila biti kapriciozno žensko, ne brini. Samo je to sad uslijed ove situacije potisnuto. Volim da plešem, pa ćeš možda morati da me vodiš da vidim malo svijeta jer nisam stigla nigdje mrdnuti nego jednom u Grčku i jednom u Italiju. - Italiju? - Išla sam sa jednom rođakom iz mog kraja koja je radila kao turistički vodič... - A momci?

117

- Šta momci? Oćeš da ti ih nabrojim? Šta misliš da me niko nije htio! smijala se. - Jesi li ih voljela? - upita sa strahom. - Izlazila sam sa četiri momka, dva ozbiljnija i dva koja su kratko trajala. Najozbiljniji je bio ovaj s kojim sam se zabavljala u četvrtoj godini srednje... - Nisam htio tako iscrpan izvještaj – prekinu je nervozno. Samo me zanimalo je li ti iko slomio srce. - Ljubomoran si? - začudi se ona. Nemaš razloga za to. Moje srce je potpuno neoštećeno došlo tebi... To su bile drugačije ljubavi dušo – uozbilji se - uzrokovane drugačijim uslovima, razmišljanjima, okolinom. Nijedna ljubav nije ista. Plus što su bile mladalačke i nezrele. Plus što skoro tri godine nisam izlazila. I plus...što nisam spavala s njima... - Dobro, dobro... Ništa nisam rekao – nervozno je pogledao u nju. Učinilo mu se da ga podbada. Jaoo... sad ću dobiti analizu psihologa o ljubavi... kukao je. - Hahaha... nećeš ne brini. Mislim da sa "dugonogom" nisi bio sasvim spreman za nešto više. Vjerovatno jer ni ona nije bila spremna. Inače nije loša djevojka. Ali kao što sam rekla... trenutak, okolnosti, situacija sve to dovede do toga koga ćemo na kraju odabrati. - Sviđa ti se Anja? Mislio sam da si ljubomorna! - Ne sviđa mi se. Ali samo zato što je bila u vezi s tobom. I što nije znala da ti pruži podršku i pomogne ti da se zajedno rješite tvojih roditelja. Inače nemam ništa protiv nje. Sasvim mi je svejedno kakva je. - Meni se čini da ti vježbaš struku na meni – rekao je dureći se šaljivo.

118

- Pa kad to jedino mogu – nježno mu i tužno reče milujući ga po vratu i kosi. Moramo sad prvenstveno da mislimo na Ladu i djecu. Napokon se osmjehnuo opušteno. Ovo je bio prvi duži i ozbiljniji razgovor koji su stigli voditi. - Kad smjestimo djecu u vrtić, pozabavićemo se sobom... Ne mogu više da čekam... Ko zna kad će se ovo sve razrješiti. Poznavajući moje... Rat im je omiljena zanimacija... I da se Lada probudi bojim se da će nastaviti da nas gnjave. - OK – složila se nježno shvativši da mu je teško i da je usamljen. Osjetio je priliku da ono što ga muči cijeli život sad može napokon da riješi i završi s lošim stvarima. Bio je usamljen kao i njegova sestra. Nije imao nikog da ga voli i razumije. Sa roditeljima je bilo nemoguće normalno komunicirati. Radio je većinu dana, imao nekoliko odanih prijatelja ali kako je bivao stariji počelo je u njemu sve da se buni protiv ovakvog stanja stvari. Bio je svaki dan sve nezadovoljniji dok nije sreo nju.

119

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 15. Darko se morao vratiti u matičnu filijalu da pripreme posao za nastavak proizvodnje. Opet je primjetio da su mu roditelji čudni i da se nešto domunđavaju. Nisu puno pričali pred njim. Pitao se šta sad spremaju... Sigurno ništa dobro. Osjećao je to. Poznavao ih je dobro. Pitao se kako da ih spreči i šta da radi? Da im daa novu temu za razmišljanje, da ne bi napali Alisu rekao im je da je našao Ladinog muža. I da je on u stvari Ladin zakonski staratelj a da isto može pokušati osporiti i Alisi starateljstvo nad djecom. I da ima prednost ispred njih. Rekli su da on nema novaca i da njemu sud neće dati djecu. "Ali ima Lada. Zaboravljate da je vlasnica četvrtine naše firme. Ako Ladin muž uzme advokata ovaj će to saznati. A pošto pravno Ladi pripada dio firme jer je i ona navedena kao akcionar, njen muž može tražiti da raspolaže i odlučuje o njenom dijelu." Pa da im je bolje da zastupnik bude Alisa koja ne traži ništa i ne interesuje je firma. I ovo što prihvati od njih, uradi na jedvite jade jer mora. A boji se Ladine reakcije. Tako da vam sigurno neće praviti probleme oko posla. Lada mu je prije 4 godine dala ovlašćenje da upravlja njenim dijelom. Sad je tu punomoć trebalo obnoviti.... Kad je počeo obilaziti Ladu, mislio je da ima roditeljsku podršku, učinilo mu se da su se smekšali kako su dobili unuče. Pa je i on ubjeđen da će sve biti dobro, tražio od sestre da ga ovlasti za zastupanje. I tad se čudno nasmješila i rekla mu blago: "Preveslaće oni tebe. Dovedi advokata i ja ću ti prepisati svoj dio." Ali je to odbio. Nije htio čuti za to.

120

Kasnije je shvatio da je bila u pravu. Malo nakon toga su počeli tražiti da ostavi muža, prijetiti da će je razbaštiniti... Nedugo zatim je pobjegla ne javivši se nikome. Kad je došao na adresu gdje su stanovali stan je bio prazan. Od komšija je doznao da su se odselili nekoliko dana prije. Bilo mu je čudno što Lada mužu nikad nije rekla da ustvari ima četvrtinu njihove firme. Izgleda da mu nije vjerovala. Uspio je bar za sada da ih pogodi u slabu tačku.... Podivljali bi da su znali da mu je Lada ponudila svoj dio a da on nije prihvatio. Ali znao je da oni ne miruju. Nije ništa govorio Alisi preko telefona. U petak rano ujutro krenuo je za grad jer mu je prijatelj javio da su Veki i Tihana primljeni u vrtić.

121

********* Alisa cijelu noć nije mogla da zaspe razmišljajući kako djeca sutra polaze u vrtić i jaslice. Ujutro je već sa mučninom u želudcu čekala da dođe on. Stigao je već u 6.30. - Poranio si – rekla je bezvoljno gledajući ga. - Pretpostavio sam u kakvom si stanju pa da ti pomognem oko djece... - U kakvom sam stanju? - ljutnu se. Krivila je njega zbog ovoga. Mada je znala da je ovo bolje rješenje i da se djetinjasto ponaša. - Meni izgleda plačljivom. Nemoj tamo samo da mi kreneš ridati kao da ih šalješ na front a ne u vrtić. - Mali su... - plačljivo je rekla. - I biće sa drugim malim bićima. Kako drugi ostavljaju djecu u jaslicama i vrtiću? - U vrtiću da... kako tako to bih podnijela. Ali Tihicu što dajem u jaslice...srce će mi pući. Malena je, ne zna da kaže, ne zna da se odbrani... Poludjeću načisto na poslu danas – priznala je iskreno. - Zato sam odlučio da danas ja ostanem s njima u vrtiću. - Ti? Ostaćeš... - nije mogla da se čudom načudi. Pa izbaciće te napolje. Šta bi to bilo kad bi svi roditelji htjeli sa djecom u vrtić. - Ovo je specifična situacija, objasnio sam da im je majka u komi da su dosta stresa proživjeli, da su vezani za tebe pa mi je direktorica dozvolila. - Naravno, vjerovatno si joj se šarmantno nasmiješio. A možda i odnio cvijeće ili neki poklon. Pa se sva rastopila pred nježnim ujkom.

122

- Žena razumije našu situaciju – smješkao se veselo dižući i spuštajući obrve. Spremili su djecu, Alisa je Vekiju već prethodnih dana objasnila da će ići u vrtić da se druži sa vršnjacima. Bio je vrlo radoznao da vidi kako to izgleda. Kad su došli tamo čvrsto ju je držao za ruku. Darko je nosio Tihanu. Ona se s mukom suzdržavala da ne plače sve nešto čačkajući po djeci. Vaspitačice koje su ih ljubazno dočekale vidjeli su da je ona čudna. - Gospođa je uzrujana? – upita jedna njega tiho dok je Alisa skidala jaknu i cipele Vekiju i namještala mu kosu ljubeći ga po stoti put. On samo klimnu glavom. One se obje nasmješe sa razumjevanjem. Bilo je dosta majki koje nisu željele da se odvoje od svoje djece ali su bile prisiljene da rade i drugog izbora nisu imale. Prvo se Veki upoznao sa svojom vaspitačicom i složio se da ide s njom upoznati drugare. Veselo im je mahnuo odlazeći. Ona pogleda panično u njega. Gledao ju je opominjuće. - Alisa... ti si psiholog. - Znam... - rekla je plačnim glasom – ali sam i "zamjenska mama". - Dobro dušo – nježno joj reče razumeći da joj je jako teško. I da je njegova jadna sestra imala strahovitu sreću naišavši na ovu ženu. Onda je došao red da Tihana ode sa svojom vaspitačicom. Jednom smirenom, punijom ženom kod koje se već na prvi pogled vidjelo da obožava djecu. Tihica je bila mirna, ispitivala je njegovu jaknu, kravatu, revere, pipala ga po licu zabavljajući se. On pogleda u Alisu. Nije smio da daje Tihanu vaspitačici dok ne vidi da je ona spremna.

123

- Dođi ljubavi, dođi – Alisa pruži ruke prema djevojčici. Tihica je mirno gledala. Ona je zagrli i stisnu uz sebe. - Hoćeš da ideš kod tete? Hoćeš da vidiš druge male bebe ljubavi? tepala je ljubeći je po očima, licu, kosici... Vaspitačica i on su se pogledali zabrinuto. Ovo će izgleda teško ići. Nije bio problem u Tihani nego u njoj. Kad je žena pružila ruke prema Tihani zovući je i tepajući joj curica je radoznalo pogleda i osmjehnu joj se. Kontakt je bio uspostavljen. - Sviđate joj se – sretno se oglasi Alisa. - Ne brinite, sve će biti u redu. Vidim da je malena jako mirna i dobra. Lijepo će se ona uklopiti sa djecom. - Ali Vi me odmah, odmah zovite ako bude plakala ili se povuče u ćošak. Kad se povuče u ćošak i miruje znači da je tužna. - Ne brinite, odmah ćemo vam javiti – ljubazno joj obeća vaspitačica. - Ajde dušo... pusti Tihanu i ženu da idu drugoj djeci. - Dobro. Biću ja u blizini jedno sat, dva, samo Vi mene nazovite. Da im lakše prođe ovaj prvi dan. Na jedvite jade je izišla iz vrtića. Više ju je iznio. Grlio ju je oko ramena dok su polako išli. Oštar vazduh je malo povrati. - Nemoj da se udaljavamo... hoću da sam im blizu. - Dobro. Hoćeš da negdje popijemo kafu? - upita je brižno. Izgledala je loše. Može negdje ovdje. Pričekaću sat dva da vidim kako će proći. Ako bude sve u redu ići ću kod Lade. Ideš li ti na posao?

124

- Danas neću ići. Ne mogu vas ostaviti same. - Hvala ti. Ti otiđi po njih ranije. Da im ne bude mnogo cijeli dan. Javi mi. Od ponedjeljka radim i ja ujutro pa ću biti u smjeni s njima. Onda ću se valjda navići. - Zašto se ne odlučiš preseliti tamo da smo zajedno? - Pa da polude i tvoji roditelji i Lada? Nakon sat vremena, pošto vaspitačice nisu zvale Alisa je shvatila da mora da se pomiri sa stanjem. Odvezao ju je do Lade. Tamo je sjela uz prijateljičin krevet i naslonila glavu na nju, držeći je za ruku. - Hrabrice moja, hrabra. Koja sam ja kukavica – pričala joj je neutješno. On je to gledao mirno shvatajući da je danas u takvom stanju jer osjeća krivicu i plaši se da ne uradi nešto što bi joj Lada zamjerila. Pustio ju je da se tako oporavlja uz Ladu. Otišao je do doktora, pričao sa medicinskom sestrom, donio njoj doručak... Nakon posjete Alisa je morala na posao. Pitao se kako će izdržati. I hoće li tražiti da vidi djecu prije posla. Nekako se suzdržala. Čim je otišla na posao i on je otišao u vrtić. Sve je bilo u redu. Veki se lijepo uklopio s djecom a Tihica se igrala sa drugaricom. Izgleda da je jadna bila oduševljena što je upoznala drugo malo biće pa su njih dvije nešto pričale na svom dječijem jeziku. On i vaspitačica su se nasmijali čuvši ih. Vaspitačica je pitala kako mu je žena. Onda joj je objasnio da djeca nisu njihova, nego od njegove sestre koja je u bolnici a da joj je Alisa prijateljica i čuva djecu. Tek tad je žena razumjela cijelu situaciju. Obećala je da će paziti na Tihanu ali je zaključila da je potpuno normalno dijete, jako samostalno i dobroćudno. Nije plakala, nije se ljutila, bila je jako druželjubiva. Tako je prošao prvi dan.

125

Morala je priznati da je bio u pravu kad je inzistirao da djecu daju u vrtić. I on je brinuo kad je došao po njih ali njihova smirena i srećna lica su mu rekla sve. Odmah je zvao nju, pa je pričala s djecom, pa joj je upalio kameru da ih vidi... Otišli su kući, zajedno ručali i igrali se. Veki mu je pričao kako mu je bilo prvi dan. Malo po malo djeca su se umirila na kauču pored njega gledajući crtaće a on od umora neprimjetno utone u san. Oni su gledali, a on je spavao sve dok nije začuo otvaranje vrata. Trgne se, i vidi da televizija radi a da su djeca zaspala gledajući je. Bio je naporan dan za sve. Kad se vratila s posla otvaranje vrata ga je razbudilo. Ona nasmiješeno priđe djeci i poljubi ih pa pogleda njega. Pomiluje i njega po licu a on to iskoristi da i on dobije poljubac. Još je bila u kaputu i sa torbom, pa joj pomogne da se raspremi bez riječi da ne probude djecu. Ona uze Tihanu i odnese je u krevetac a on odnese Vekija u Ladinu sobu. - Pa kako si izdržao? - tiho ga upita. - Izgleda da je bilo sve u redu. Čak mnogo bolje nego što sam očekivao. Mogu li da spavam kod vas? - Možeš... Čak ćemo spavati svi zajedno. - Zajedno? - bilo mu je čudno da bi oni mogli...dok su djeca tu... - Da sa djecom – osmjehnu se gledajući ga svjesna šta mu je prvo palo na pamet kad mu je rekla da će spavati svi zajedno. Djeca će spavati s nama. Tihani ću dovući krevetac a Vekija ću staviti između nas. - Može li da ti budeš do mene a Veki do Tihane? - pokuša da izvuče što više... - Hahaha... vidjećemo.

126

I to je bilo nešto. Razumio je da joj je danas bio težak dan i da osjeća krivicu jer je dala djecu u vrtić. Kao da je priznala da je nesposobna da se brine o njima. Samo je popila čaj i pojela jedan keks, umorna i iscrpljena jer prošlu noć nije skoro uopšte spavala. Nakon toga on sam ode i prebaci Tihanin krevet u Ladinu sobu. Dok je prolazio s krevecem pogleda u nju. Malo je pocrvenila od neugodnosti. Kad je došla u pidžami u sobu on je ležao na lijevoj stani kreveta. Sredina je bila prazna, očito namjenjena njoj dok je maleni spavao na desnoj strani uz sekin krevetac. Pružio joj je ruku ozbiljno je netremice gledajući. Prihvatila je ruku i preko njega namjestila se polako u sredinu. Legla je na leđa, mirno da ga ne dodiruje. On je nekoliko trenutaka mirovao a onda je zagrlio i privukao uz sebe. Naslonila je glavu na njegovo rame uzdahnuvši sa olakšanjem. Poslije je u snu ona zagrlila Vekija, a Darko nju. Slabo je spavao. Nije želio da spava. Bila je uz njega, zaspala je od silnog umora. Cijelo vrijeme se skoro nije pomjerila. Grlio je, osjećajući njenu toplinu i ranjivost. Pred zoru se pomjerila. Veki je ležao potrbuške odmakavši se od nje. On polako pokuša da je okrene na leđa. Podbacio je lijevu ruku da mu njena glava bude na prsima ako uspije da je okrene. To je malo razbudi, okrenu se na leđa lagano a onda pokuša da legne potrbuške. Lice zagnjuri u njegov vrat a nogu prebaci preko njegove. Vrijedilo je čekati cijelu noć. Skoro je ležala na njemu. Tek tad i on napokon utone u san... Ujutro pošto je bila subota on nije morao u firmu a ona je radila popodne. Spavali su skoro do devet. I djeca su mirovala vjerovatno izmučena jučerašnjim danom kao i oni. Alisa se probudila prva i oklijevala desetak minuta uživajući u sreći što je sa onima koje voli. Još samo da Lada bude s njima, uzdahnula je tužno. Pogledala je njega s ljubavlju. Osjetila je jutros kako je okreće k sebi i kako je grli.

127

I kako je srećno uzdahnuo kad se namjestila u njegovom naručju. Nije znao da je to uradila polubudna. Osjetila je šta želi i zašto je vuče. I udovoljila mu. To im je bilo dovoljno za sada. Imali su trenutak svoje bliskosti. Ustala je prva, bolje da djeca ne vide da su svi zajedno spavali. Da ih ne zbuni. Mada bi rado ostala i čekala da se on probudi. Vrativši se iz kupatila našla je njega za stolom u kuhinji. Bio je obučen. -Ustao si? - Kad si ti pobjegla... - Ostala bih... ali bolje da ne zbunjujemo djecu. A mogao bi Veki nešto izlanuti ispred tvojih. - Pa...ako je tako mogli bi večeras kad djeca zaspu spavati u tvom krevetu... - nagovarao je zagrlivši je oko struka i približivši sebi. - Znaš da ne možeš ostati. Moraš na put. - I opet si ti Darko izvukao deblji kraj... - mrmljao je nezadovoljno. Ima li kolača? Treba mi nešto za utjehu. Smijala se, nježno ga pomilovala po licu i poljubila da mu ublaži "duševne boli". - Alisa... mogli bi...zajedno da provodimo vrijeme u "našoj" kući. Naglasio je ono našoj. Znala je da misli na iznajmljenu. Pogledala ga je zamišljeno. Slutila je da će joj to ponuditi. Možemo li još malo da se strpimo? Ako slučajno upadne neka lijepa prilika... onda u redu. Ne možemo mnogo planirati u ovakvim okolnostima. Nije htjela da ga dodatno zabrinjava pa mu je prećutala da su je njene advokatice upozorile da se nešto sprema. Nisu htjele preko telefona puno dužiti samo su joj rekle da će je zvati kad budu znale više.

128

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 16. Sutra popodne oglasio se napokon Ladin telefon. Ona ga je i dalje držala uključena i punila mu bateriju računajući da će je nazvati muž. - Halo! - Vi niste Lada – reče glas oklijevajući s druge strane. - Vi ste Ladin muž? Ja sam Alisa, Ladina prijateljica. Mislim da me je spominjala. - Da, jeste. - Čujte... moram Vam reći nešto loše... Lada je trenutno u bolnici. Ja nisam znala kako da Vas obavijestim. Na broj sa kojeg ste zadnji put zvali niko se ne javlja. - A djeca? - Djeca su dobro, ne brinite. Sa mnom su. Ja brinem o njima i čuvam ih. Lada me je ovlastila kod notara da se brinem o djeci. Posredno mu je stavila do znanja da njemu ne bi nešto palo na pamet. Lada i djeca stanuju ovdje sa mnom u kući moje tetke. Mislim da Vam je to spominjala. Ako možete da dođete... ako treba ja ću vas sačekati. - Ne mogu još doći. Zašto je u bolnici? - Udarila su je kola. Nije jako povrijeđena ali je pri padu nezgodno udarila glavom. Ćutao je. - Ako vam odgovara možete da sjednete na avion, poslaćemo Vam kartu. Ili da Darko dođe kolima po Vas. Nije problem.

129

Lada bi to sigurno voljela. - Javiću vam se ja kad mogu da dođem – doda na kraju i spusti slušalicu. Šta sad da radi? Da kaže Darku da je zvao? Svakako je morala da kaže svojim akvokaticama za njega. Da vide kakve pravne posljedice može da ima njegov dolazak. Alisa je njemu poslala poruku da joj se javi kad može. Objasnila je pažljivo da se javio Ladin muž i da je rekao da će on nju kontaktirati. Darko je pošizio kad je to čuo. Prije nekoliko dana im je nestao bez traga i glasa. Odjednom se izgubio. A trebalo je da on otputuje i razgovara s njim.

********* Došao je uveče s puta i ujutro nazvao Alisu. Juče je cijeli dan bio iznerviran kad je čuo od Alise da je zvao Ladin muž. Objasnio joj je da će prvo otići u firmu pa onda da dolazi k njima. Mogu zajedno otići do Lade. Veki je trčkarao u pidžami kad je došao. A Tihica se trudila da ga sustigne. Odmah su vrisnuli i poletjeli mu u zagrljaj. Oporavio se od njihovih zagrljaja i poljubaca. Nahranili su ih i zajedno obukli. Doručkovao je s njima. Danas ih nije htjela voditi u vrtić. Pustila ih je da spavaju duže. Ona će biti s njima prijepodne jer je promjenila smjenu sa kolegicom. A on je obećao da će popodne doći da ih čuva. Darko je otišao prije Alise iz bolnice. Zvali su ga da opet dođe na posao. Izlazeći iz bolnice, Alisa je ugledala Ladinu majku sa dva čovjeka kako idu prema ulazu. Ko su bili ti ljudi? Darko joj ništa nije rekao da njegovi nešto spremaju. Nekako uspije od bolničara u prolazu da sazna da su to ljudi iz jedne privatne klinike i da se bave transportom bolesnika.

130

Tada joj je postalo jasno da oni već u tajnosti spremaju Ladino prebacivanje vjerovatno u inostranstvo. Iako se još nije znalo je li to moguće. Alisa nakon toga nije mogla da se smiri. Šta li su sad smislili? Ljekar iz inostranstva je trebalo uskoro da stigne da pregleda Ladu. Alisina advokatica im je dala punomoć u kojoj je navedeno da o svemu mora biti obavještena i ona. I da taj ljekar mora znati da joj je ona zakonski staratelj. To je Alisu jako zabrinulo. Hoće li ovaj ljekar iz inostranstva reći njoj istinu? Ili će to samo reći njima? Morala je reći Ladinu ljekaru da ga on sačeka, uputi u Ladino zdravstveno stanje i da mu kaže da njoj mora dati svoje mišljenje i preporuke oko daljnjeg postupka liječenja. Sva njena hrabrost i razumnost je nestala kad je došla kući. Bila je očajna. Šta sad? Šta ako odvedu Ladu? Kad se probudi i vidi njih pored sebe neće ni željeti da ozdravi. A ako joj premještanje naškodi? Čvrsto je odlučila da se bori svim sredstvima da ne diraju Ladu. Ako joj ne garantuje 80% da će se Lada probuditi neće dozvoliti da joj priđu. Znači rat. Uzdahnula je duboko, pomilovala djecu i osjetila u duši da je to ispravna odluka. Nema više uzmicanja mora stati na crtu Ladinoj majci. Bila je školovana za ponašanje s ljudima, voljela je Ladu, djecu i njega i zaključila je da će joj ti razlozi dati dovoljno snage da izdrži. Morala je sad da sve dogovori sa doktorom i advokatima. Mora biti potpuno spremna...

131

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 17. Odvezla je djecu u vrtić malo ranije a onda je otišla i sačekala Ladinog ljekara kad je dolazio na posao. Sinoć mu je poslala poruku. - Dobro jutro Alisa – ljubazno je doktor pozdravio. Razmišljao je da je šteta što nije bila ljekar jer bi sam uložio trud da joj pomogne da se zaposli. Rijetko koji pacijent je imao ovako savjesne i svjesne poznanike i rodbinu kao što je bila ona. Objasnila mu je šta se sprema. Da žele najvjerovatnije da prebace Ladu. On se zamislio. Vidio je da su Ladini roditelji teški ljudi. Alisa mu je saopštila o kojem se doktoru najvjerovatnije radi. Znao je i on za njega. Pitala ga je može li stvarno učiniti išta više od onoga što oni čine. - Teško Alisa. Nezahvalno je davati prognoze... možda može neke stimulacije primjeniti za bolju aktivnost...ali to samo znači da se može probuditi nekoliko dana ranije nego što bi se prirodno probudila. - Dobro. Hvala Vam. Znači moram biti oprezna. Sutra je pozvala pravnice i rekla im da nađu medicinske vještake, da sve o njima iskopaju i da vide koji je stručan i častan čovjek da im da iskreno i objektivno mišljenje. Kad su joj rekle cijenu Alisa se zamalo srušila na pod. Ali odlučila je da traži pare od njega. Nije bilo druge. Svaki dan je nešto uradila, prikupljala informacije i intenzivno se spremala za dolazak tog doktora. Njemu je rekla preko telefona da će joj trebati dosta para. Nije mu rekla zašto. Molila ga je da je ništa ne pita. Naravno, složio se i rekao joj šta god da joj treba neka traži. Ladi nije pričala o tome nego joj je svaki dan puštala muziku sa radija.

132

Voljela je cajke. U inat majci. Alisa je pitala šta je zanimljivo u zavijanju cajki ali kad je vidjela da Lada pjevuši i pleše uz njih i ona bi joj se pridružila pa bi zajedno "zavijale" bacajući se u "sevdah". Bilo je važno da Ladi to godi.

********* Darko joj se javio s puta. Našao je Ladina muža. Nadala se toplo da ga ne dovodi u lancima i da će se uzdržati da mu ne opali šaku u zube. Kad su došli Alisi na posao, vidjelo se da je čovjek neozbiljan i nezreo. Alisa je mirno pričala s njim kao psiholog, nije mu ništa prebacivala niti ga kritikovala. Ohrabrila ga je, pozvala da dođe kod njih vidjeti djecu, pa da će zajedno ići kod Lade. Njemu kao da je laknulo što on ne mora brinuti ni o čemu pa se lijepo opustio kao da je sve u najboljem redu. A Darka je izluđivalo što ne može biti stalno sa Alisom i djecom da joj pomogne dok je Ladin muž tu. Želio je da mu je stalno pod nadzorom. Ovako se Alisa sama morala boriti s njim. Na jedvite jade uspio se natjerati da zetu ponudi smještaj u iznajmljenoj kući. I ponudio se da mu nađe posao ako misli ostati. Nekoliko dana su on i Alisa "dadiljali" zeta, djeca su ga oprezno gledala. On nije znao ni da priča s njima. Naravno, Alisa je to sve lijepo predstavila djeci. Da su i oni jako nedostajali tati, da on ne zna šta vole pa se plaši da nešto ne uradi krivo... Veki mu je jednom rekao da se ne treba plašiti da će mu on pokazati kako treba da se igra s njima. On je jedva čekao da pobjegne. Obaveze, djeca, žena... to nije bilo za njega. Nije bio loš čovjek, duševno dobar, nije bio zao ni pokvaren. Samo nije bio sklon obavezama i disciplini već druženju u kafani uz pivo. Volio je iskreno Ladu, bio je pažljiv, nikad se nisu posvađali, niti je vikao na nju.

133

Ali se nije mogla osloniti na njega. Bio je jedva nekoliko dana tu, a onda im je saopštio da se vraća u Njemačku. Oboje su odahnuli. Ipak ga je Alisa nekako natjerala da im se redovno javlja. Rekla mu je kad se Lada probudi da želi da bude tu. Uvjerila ga je da je važno što Lada njega voli a ne šta misle njeni roditelji. I da on kao Ladin muž može da traži pomoć od njih ako mu treba. I od nje i od Darka. Izgleda da je Alisu shvatio ozbiljno jer se javljao na telefon koji mu je Darko obezbjedio i plaćao račun za njega. Pričao bi s djecom na telefon, vidjeli bi se preko kamere. Alisa je držala pozitivnu atmosferu i pomagala njemu da razgovara s djecom, da ih se ne plaši. Darko je morao opet priznati da je bila u pravu. Dovela je u red i Ladina muža. Njega je natjerala da zaboravi njegove mane i da misli na sestru i djecu, pa je bio mnogo smireniji s njim. Bila je rođeni psiholog. Izabrala je pravo zanimanje. Zahvaljujući njenom strpljenju uspjeli su da savladaju još jednu prepreku. On je izmanipulisao roditelje da ne prilaze Ladinu mužu. I da će on i Alisa to srediti sa zetom. Nisu bili srećni, jer bi ga najradije poslali na Grenland, ali su se složili zbog firme. Rekao im je da se ovaj može sjetiti da su djeca njegova i ko zna šta još. Ako krene gledati papire neko će mu reći da Lada ima dio firme. Oboje su odahnuli kad je otišao. Ona ga je svaki dan vodila Ladi u posjetu, pomagala mu da se oslobodi i da priča sa ženom. Malo se opustio nakon nekoliko posjeta pa ga je ostavljala sama u sobi s njom. Vidjela je da mu je Lada draga, da je voli. Samo je jednostavno bio neodgovoran i neradnik. Kad su se vratili u svoju kolotečinu, djeca u vrtić a ona na posao odahnula je i nastavila da se sprema za dolazak ljekara.

134

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 18. Došao je i taj dan. Njih petnaestoro je bilo ispred Ladine sobe. Sestre koje su tu prolazile u čudu su ih gledale. Darko je bio sa doktorom prevodeći mu dok nije došao čovjek ovlašćen za medicinske prevode. Prethodnih pet dana je bio stalno na putu što zbog posla, što zbog ljekara. Ona ga nije opterećivala ničim, samo mu je tražila pare, ali nije htjela reći zašto. Alisa nije dozvolila da niko osim dva doktora i i njihova dva medicinska vještaka uđu kod Lade dok je pregleda. Imala je povjerenja u Ladinog ljekara. Majka se naravno pokušala buniti ali ju je Alisa srezala pogledom. Danas je bila hladna kao led i koncentrisana na borbu. Darko je nikad nije vidio ovakvu. Vidio je da se sve dane sprema za nešto. Njega nije s tim opterećivala. Pitao se na šta je sve spremna. Ovaj put nije bila ljubazna, bila je hladna, sa svojim advokaticama se dogovarala tiho, bile su tajnovite. Kad je pregled obavljen zahvalila se i jednom i drugom ljekaru srdačno. Rekli su joj da će im medicinski vještaci dati napismeno sve što se događalo u sobi. Na to mu je Alisina advokatica ljubazno rekla da će platiti njegov cijeli dan i da ga mole da to odmah uradi. Čovjek je pristao. Dok nisu dobile službene papire nisu se odvajale od njega. Bojale su se da Ladini roditelji ne bi pokušali nešto s njim. Bile su u pravu. Kad su shvatili da ljekar ne može da im daa neke velike garancije da u inostranstvu može pomoći Ladi zvali su njihovog vještaka. On im je rekao da im ne može pomoći jer je on izvještaj već otkucao i predao Alisi.

135

******* Dva dana nakon pregleda odlučila je da pokuša nešto ludo. Dvije noći se lomila šta da radi. Vidjela je da gospođa nema namjeru da prizna poraz nego je dalje uporno tražila način da se dokopaju punomoći. Morala je da reaguje. Poslala je poruku njegovoj majci i rekla da želi da se vide kod Lade. Za dva dana dogovoren je susret. Ona je Ladina ljekara i svoje advokatice stavila u pripravnost. Objasnila im je šta namjerava i šta se može dogoditi. Bila je u Ladinoj sobi prvi put ćuteći. Nije imala snage da joj priča šta se događa. Sjedila je tako tupo, djecu danas nije dala u vrtić, praktično ih je "sakrila" kod gazde u poslastičarnicu. Danas je namjeravala ono što je cijeli život učila da nije dobro. Da napadne njenu majku. I to ispred Lade. Roditelji su joj stigli, a po majci se vidjelo da je spremna za boj. Izgledalo je samo što ne pukne. "E, baš dobro. Takva mi trebaš" pomislila je vidjevši u kakvom je raspoloženju gospođa. Alisa je počela lagano, da ih moli da se strpe jer je i ovaj ljekar rekao da nema neke velike koristi da je premještaju. A onda im je ufino rekla, ako nastave da uznemiravaju Ladu, tražiće od suda da im ograniče posjete. Tad je nastala eksplozija neviđenih razmjera. Ladin ljekar je bio upozoren šta Alisa sprema. Pokušaće šok terapijom da utječe na Ladu. Zamolila ga je da nikome ne dozvoli da ih prekida ako čuju da se svađaju. I da se pravi da nije bio tu kad se to dogodilo. Naravno čuo ih je cijeli odjel. U jednom trenutku kad je Ladin otac pokušao da nešto kaže, njena majka ga je prekinula. E, onda je i Alisa učinila nešto nevjerovatno.

136

Zamolila ga je da ih ostavi same jer njega ionako niko ne "zarezuje". Gledala ga je tako da ga je natjerala da izađe napolje i ostavi ih same. Nakon toga njih dvije su imale "čist teren". Alisa joj je sasula sve u lice. Kakva je majka, kako ih je mučila, kakve su posljedice njenog divljanja... Alisa se u sebi pitala koja od njih će se prije srušiti i kojoj će prije pozliti. Nakon više od pola sata svađe, gospođa je izletjela napolje kao furija. Bila je spremna da digne sve na noge i da je sredi. Muž ju je pokušao pratiti pitajući se razumno šta je uzrok ovakvog Alisina ponašanja. Na izlazu iz bolnice sreli su Darka. Čim je vidio majku bilo mu je jasno da se nešto gadno dogodilo. Otac je samo zavrnuo očima i kao da mu je rekao "ne pitaj". Ali on je pitao. Insistirao je da mu kažu šta je bilo. Majka je toliko podivljala da se sva tresla. Obojica su pomislila da će je udariti infarkt nastavi li ovako. Rekao je mirno ocu da je histerična i da joj treba šamar. Otac ga je zapanjeno posmatrao. Darko mu je rekao da on to ne može majka mu je, ali da on to mora jer se već počela tresti. I onda je otac uradio nešto nevjerovatno. Opalio je ženi šamar. Na sred bolničkog parkinga. Prvi put u životu. Nakon toga Darko mu je pomogao oko nje, pa ih je njihov šofer odvezao kući. Pozvali su njenog ljekara da je pregleda. Dobila je ljekove, sedam dana nije izlazila iz kreveta. A danima nije htjela da progovori s mužem zbog onoga što je uradio. Darku je otac poslije rekao da mu je odgovarala tišina dok nisu razgovarali. Kad je otpratio roditelje jurnuo je do Ladine sobe. Jutros ga je pozvao Ladin ljekar na posao. Rekao mu je da bi bilo najbolje da dođe u bolnicu. On je odmah izletio iz kancelarije. Nije znao gdje mu je glava od straha i brige. Doktor mu je rekao da su Alisa i roditelji kod Lade.

137

Alisu je zatekao sa medicinskom sestrom na hodniku. I ona se tresla. Sestra ju je obgrlila oko ramena dok je ona lice držala rukama. Pogledom je upitao sestru šta se dogodilo. Samo mu je tiho rekla "posvađale su se". I Alisa je dobila inekciju za smirenje. Sio je do nje i zagrlio je čvrsto. Nije riječi progovorila. Ljuljao ju je nježno u naručju ljubeći je po kosi. Sjedila je tako više od sata, onda je počela plakati. Plakala je ko kiša, ridajući. Sestra bi ponekad prošla i samo njega smirivala da je to normalno da je preživjela šok. Donijela bi im vode, pa čaja, maramice... Obišao ih je i Ladin ljekar, čak se čovjek blago i nasmješio rekavši "baš je hrabra". I on ga je uvjeravao da će sve biti u redu da je ona u šoku. Kad se oporavi da je odvede kući. U autu mu je spavala ili bila omamljena. Iznio ju ju na rukama u kuću. Pokušala je da mu kaže za djecu. On se trudio da pogodi šta mu hoće reći, jer nikako da izgovori šta je htjela. Shvatio je da je sakrila djecu u poslastičarnici. Zapanjio se. Zašto ih je sakrila? Šta se to dogodilo? Zvao je Alisinu advokaticu. Pitao je zna li ona išta o ovome. Ona mu je oklijevajući rekla da je Alisa bila namjerila da pokuša probuditi Ladu šokom. Ako čuje nju i majku kako se svađaju možda će to izazvati reakciju. Bio je zapanjen. Otišao je opet do Ladina ljekara. On je rekao da postoji mogućnost da to djeluje. Kad ga je pitao je li on znao šta Alisa namjerava, ljekar se samo osmjehnuo i rekao "ništa ja ne znam". Darku je bilo jasno da je znao za ovo. Alisa ga je pripemila. To ga je umirilo. Znači Alisa se "planirano" posvađala sa njegovom majkom. I znala šta čeka i nju i majku. Proveo je noć kod Alise i pozvao opet onu medicinsku sestru da se brine o Alisi. Djecu je ujutro odveo u vrtić. Alisinom gazdi je javio da je bolesna, a Stanki je rekao da ode po djecu u vrtić ako Alisa ne dođe sebi.

138

On je sjeo u kola i otišao kući. Majka je juče cijeli dan prespavala, i kad je on stigao spavala je. Jednom se probudila i vidjela ga. Pružila je ruke prema njemu a oca je ignorisala. Objasnio je ocu šta je izgleda Alisa uradila. Rekao mu je da je i ona pod tabletama za smirenje. Njemu ništa nije rekla da njega majka ne bi okrivila da joj je pomogao. Sad su obojica bolje razumjela situaciju i to ih je smirilo. Samo je bilo pitanje je li ovo vrijedilo ičemu. Hoće li to djelovati na Ladu? Djelovalo je. Zvuk povišenih glasova, od kojih jedan strogi i hladni majčin, dopro je do dubina Ladinog mozga. Darko se odmah taj dan vratio kod Alise. Bila je budna ali usporena. Nije puno pričala. Samo je ležala na kauču i često pružala ruke prema djeci. Oni bi prišli pa bih ih grlila i ljubila. On i sestra su se pobrinuli za djecu. Sutra je opet otišao kod majke, stanje je bilo nepromjenjeno, vidjela ga je i pomilovala po obrazu. Opet se popodne vratio do Alise. Djeca su pitala šta je Alisi. Nikad je nisu vidjeli takvu pa su je jedni ljubili i grlili da se oporavi. Stegla bi ih i ne bi puštala iz zagrljaja dok ih on ne bi oslobodio. Obilazio je Ladu, svaki dan. Tri dana nije išao na posao. Nije imao kad. To jutro kad je odveo djecu u vrtić morao je svratiti u firmu. Odlučio je da prije toga svrati kod Lade. U sobi su bile navučene zavjese. Bio je polumrak. Povukao je lagano zavjese da ne pali svjetlo. Prišao je sestrinu krevetu i skoro se srušio kad je vidio da ga gleda. Zapanjeno je gledao u njene otvorene oči. Nije bilo nikakve reakcije, nije treptala, samo je imala otvorene oči. Stisnuo je dugme za poziv. Dotrčala je sestra. Kad se nagnula nad Ladu i ona ustuknu. Istrčala je napolje zovući doktora. On je sleđeno stajao. Ali dok je doktor došao ona je opet zatvorila oči. Ipak i sestra je posvjedočila da je vidjela što i on. Doktor je odmah promjenio terapiju i odveo njega u svoju ordinaciju. Pustio ga je da dođe sebi.

139

Rekao je da je gotovo siguran da se probudila, ali da to ponekad ide polako. I da će najvjerovatnije svaki dan biti budnija. Odvezao se taksijem do Alise. U grudima ga je toliko steglo da nije mogao ni disati. Nije bio u stanju da vozi. Ona se već pomalo oporavila, pričala je malo, i radila po kući kao robot. Ipak, bila je svjesna šta se dogodilo. On je umirio, priznavši joj da je pričao sa ocem. Objasnio mu je zašto je to uradila. Dok nije došao na vrata dvoumio se da li da joj pažljivo saopšti šta se dogodilo. Ili da joj ne govori ništa dok ne budu sigurni. Ali kad je došao na vrata nije se mogao suzdržati. - Alisa! Uspjela si! Izgleda da si uspjela! Gledala ga je polako pokušavajući da shvati šta joj govori. - Lada? - napokon je izgovorila. - Lada – potvrdi joj on. Uletjela mu je u zagrljaj. Plakali su oboje kao kiša. Nakon pola sata nazvao je oca i pitao gdje je. Rekao je da je kući. Onda mu je saopštio šta se desilo. Otac je ne govoreći ništa ženi odmah sio u kola i došao kod njih. Svi troje su otišli do Lade. Ljekar nije bio tu, pa nisu mogli pričati s njim. Darko i Alisa su se vratili kod djece njegovim autom, koji mu je ostao jutros ispred bolnice a otac je otišao kući. Čekaće kad mu žena bude sposobna da joj saopšti vijesti. Ujutro je opet došao u grad, i to prvo po Alisu pa su zajedno otišli u bolnicu dok je Darko bio na poslu. Čovjek je vidio da je i Alisa doživjela šok i da nije dobro. Sad je imao veliko razumjevanje za nju, shvativši da je uložila nadljudske napore da pomogne njihovoj kćeri.

140

Sve noći je proveo kod Alise. Da bi se oporavila spavali su svi zajedno. On, ona i djeca. Smirivalo je i davalo joj snagu kad bi osjetila djecu. Nakon tri dana oporavila se. Majka je došla sebi nakon sedam dana. Cijelo vrijeme je ignorisala je muža. On se još nije usudio da joj kaže da se Lada počela buditi. Alisa je shvatila da se boje kako će reagovati. Onda je opet nešto uradila. Poslala joj je poruku: "Lada se probudila. Zahvaljujući nama dvjema. Oprostite mi makar za sto godina što sam morala ono da učinim". I onda je i žena povezala sve sama. Smireno je pozvala muža i pitala ga je li to istina. Kad je došao već je bila obučena, uređena, sa šeširom i spremna da ide u posjet Ladi. Doktor joj je objasnio da će ona sad malo po malo sve više da se budi. Rekla mu je neka uzme sestre u koje ima povjerenja, i neka ih zaduži da budu 24 časa sa Ladom. Ona će tu uslugu sama platiti bolnici. I na kraju je rekla ako sve bude u redu s Ladom da se nadaju donaciji. Iduća destinacija bila je Alisa. Čim su se vidjele, znale su da imaju poseban odnos koji će ostati dok su žive. Nisu se izvinjavale, nisu puno pričale, očima su rekle sve. Bar su poštovale jedna drugu kao dva ljuta protivnika. Još nije mogla da potpuno oprosti Alisi što je onako napala, ali su bile na dobrom putu da to prevaziđu... Gospođa je provela skoro dva sata igrajući se sa unucima. Djeca i Alisa su je lijepo ispratili. Djeca su poljubila baku a Alisa joj je ljubazno klimnula glavom.

141

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 19. Osvanula je subota, Alisa se još oporavljala od posjete Ladine majke. Dva dana se pitala je li to bio san ili java. Darko je trebao oko podne da stigne. Juče je morao na put. Svaki dan su strepili pitajući se kakve ih vjesti očekuju u vezi Lade. Trebalo je vidjeti tek sad kad se počela buditi ima li nekih ozbiljnijih oštećenja. Vidljivih fizičkih nije imala... Zajedno su otišli u bolnicu kad su djecu ostavili kod Stanke. Doktor se obradovao vidjevši je. Bio je dežuran taj dan. Pitao je da li se oporavila. Čestitao joj je što se odvažila na šok terapiju. Ipak su uspjeli pokrenuti Ladino buđenje. Zajedno su otišli kod Lade. Ona je prišla prijateljici zagrlila je, poljubila, pomilovala po kosi... Pitala je je li joj nedostajala, da je jako srećna što je počela da se budi i da je ona (Lada) pogrešila jer je njena majka ipak za nešto bila korisna. Barem je uspjela da kod nje izazove šok, pa da se probudi, ali doduše uspjela je i njih dvije da baci u nervnu krizu, kao gratis učinak. A to nije bilo po njenom planu. Namjeravali su nakon posjeta Ladi da malo prošetaju, htio je malo da je izvede, da se oporavi i da kupe sitnice za kuću. Nagnula je da poljubi prijateljicu prije odlaska. Naginjući se prema njoj srela je njene otvorene oči. Vrisnula je i stropoštala se na zemlju. Lada je trepnula. Vidjela je Alisu kao kroz maglu, čula vrisak, neka strku. Razabrala je bratov glas u toj gužvi. - Braco... - pokušala je da ga zove. - Doktore pa ona me zove!

142

Darko je bio van sebe. Položili su Alisu na pomoćni ležaj koji je sestra brzo dovezla sa hodnika. Bila je još slaba i pala je u nesvijest kad je Lada otvorila oči. Doktor je odmah pokušao da uspostavi kontakt, objašnjavao joj, pitao je. Mislila je da je jutros išla na posao i da su je jutros kola udarila. Nije imala pojma da je od toga prošlo nekoliko mjeseci. Idućih dana su saznali da je povremeno čula radio. Da je osjećala kako je Alisa miluje i češlja. I da zna da joj je rekla da joj je smuvala brata. Alisa je sva pocrvenila kad joj je doktor to rekao. Osjetila je i miris krempite i bolničkog alkohola. Ponekad bi joj se činilo da vidi svjetlost koja je dopirala sa desne strane, znači kroz prozor. Jednom dok ju je Tihana dirala po licu osjetila je kao da je češe nos. Znala je po mirisu pudera da je beba blizu. To ju je umirivalo. Imala je osjećaj da je sve u redu. A onda je onaj dan čula hladni glas svoje majke. Da se svađa sa nekim. Mučila se da razabere s kim se svađa. Onda je shvatila da je napala Alisu. I to je bio odlučujući trenutak kad je nešto u njoj vrisnulo i natjeralo je da želi da se probudi. Shvatila je da majka napada njenu prijateljicu. I željela je da se otme iz tog bestežinskog stanja i pomogne prijateljici. Sutradan su se dogovorili da zajedno svi četvoro idu Ladi i da čekaju da ih vidi. Cijelo prijepodne se nije budila. Darko je otišao po djecu kući. Onda im je svima donio ručak. Oko četiri popodne dok su djeca skakutala po Ladinoj sobi ona je počela da pomjera glavu. Svi su skočili. Otvorila je oči i vidjela ih sve zabrinute i nagnute nad nju. Onda je čula Vekijev glasić, "mama, mamice" i suze su joj potekle. Podigli su djecu njoj na krevet, bila je slaba ali svjesna. Nije obraćala pažnju na majku. Tako da je ustvari prvi susret protekao odlično. Darko je smjestio roditelje u iznajmljenu kuću. Alisa je to tražila.

143

On bi radije da su bili u hotelu. Ali ona je inzistirala. Rekla je nek ih stavi u Ladin dio da mogu ostati koliko žele. Ne mora im reći da je iznajmio cijelu kuću. Neka im kaže da je iznajmio sebi sprat. Neka ne spominje da je namjerio to sestri. Nisu ga puno propitkivali. Majka se oporavila, preuzela opet komande ali je bila mnogo mirnija i sabranija. Za vikend je Alisa nagovorila njega da ih pita bi li pričuvali unuke taj dan. Da njih dvoje odu do njenih po "zalihe". Naravno prihvatili su. Prvi put su bili sami s djecom. Bez nadzora, bez mješanja sa strane. Mogli su se opustiti. A Darko je prvi put bio kod njenih. Alisi je bilo jasno da je majka bila jako diskretna, jer niko nije povezao da je on i njen momak a ne samo Ladin brat. Ipak kad su vidjeli da je Darko drži oko struka, pa za ruku, postalo im je jasno da on nije samo brat njene prijateljice. Pa su ih onda zafrkavali do besvjesti. Strepeći ipak kako će sve proteći sutradan kad su se vratili vidjeli su po djeci da su zadovoljna. I da je Tihana nekako izgleda uspjela da "obrlati" i baku. Jer kad su krenuli pružala je ručice prema njoj ne želeći da se odvoji od nje. Alisa je bila srećna. Rekla im je kad god žele da mogu da ih po dogovoru uzmu, ili dođu kod njih. Napokon su profunkcionisali. Svaki dan je Lada sve bolje komunicirala. Kroz priču joj je rekla da joj je bio muž "dosta dugo" čekajući da se probudi. Vidjela je da joj je bilo drago. Pitala je izokola bi li voljela da dođe. I da je Darko sebi iznajmio kuću da može njoj pomagati s djecom dok se sama brinula o njima. Ako bude željela može biti u toj kući s mužem i djecom. Vidjela je da je oprezna. Jako oprezna. Nije vjerovala ni majci ni mužu. Alisa je odlučila polako da je nagovara. Tihani je bio za koji dan prvi rođendan. Rekla je to Darku. Odlučili su onda da joj dovedu muža i da svi zajedno to proslave. Da Lada procjeni šta želi.

144

Darku je došlo da iskoči iz kože zbog zeta ali mu je Alisa to strogo zabranila. Pa je ćutao. I on i njegovi.

********* Ali je zato Alisa dobila od njega poziv za izlazak. I srećno ga prihvatila. Želio je da sami proslave Ladin oporavak. - Ne možeš ići u pantalonama. I prije toga moraš posjetiti pedikira, manikira, kozmetičara, frizera, krojača – smijao se on. Ona ga je pogledala kao da je pao s drveta. - Ne pada mi na pamet! Jedini ustupak koji mogu da uradim je da obučem suknju - prokomentarisala je. Ako ti ne paše kako izgledam, ja ću se nasred kuće skinuti u grudnjak i gaće pa me onda ti obuci po svojoj volji. Sredila je malo kosu i izvukla velike lokne na četku. Malo sjenke i maskare, malo ruža na usne, i to je bilo to. Prije nego što su krenuli uručio joj je poklon. Rekao je da je to "ljubavna ogrlica". - Ljubavna? - bila je zbunjena. - Znam da ne želiš da svi gledaju šta ti ja poklanjam pa sam kupio nešto što ću samo ja vidjeti. I to najviše kad si neobučena. - Ogrlicu treba da nosim samo kad sam gola? - Nee – smijao se. Ogrlicu možeš da nosiš stalno. Ali je duža pa je možeš nositi ispod odjeće da drugi ne vide. Kad joj je stavio oko vrata dosezao joj je do dna grudi. Donji dio ogrlice ličio je na pločicu sa resama. Dugačak je bio oko pet santimetara i nije se mogao skinuti sa lanca. Mogla ga je izvući vani da se vidi na majici ili držati ispod da se ne vidi. Bio je neobičan i prekrasan.

145

- Gdje si ovo nabavio? Ovo nema kod nas. - Kad sam bio u Švajcarskoj na putu. Alisa... imam još poklona. Ali ti ih nisam smio dati. Nekako mi se učinilo da se ne bi dobro proveo. Obično muškarci časte žene kad žele nešto da dobiju, a ti si prilično teška po tom pitanju... pa sam se bojao kako ćeš protumačiti ako ti nešto dam – polušaljivo joj je rekao, držeći je oko struka i ljubeći po vratu. - Vidi ti mamina sina... - vrtila je Alisa glavom čudeći se kuda su mu misli išle u svoj onoj strci. Muško ostaje muško kakva god situacija bila, zaključi na kraju. - A šta si poklanjao dugonogoj? - Pa nju nisam morao da tjeram da mi kaže šta želi ni da pogađam. Uglavnom skupa garderoba, cipele, poneki nakit, parfem. Bogata je ona i bez mene. Obično bi mi nešto naručila s puta da joj donesem. - A ti drugi pokloni? Šta je to? - Ima nešto što ćeš dobiti kad pristaneš da budeš u prisnijoj vezi sa mnom, onda ima nešto što bi htio da obučeš da bi obradovala mene, i to kad smo sami... - Prisnijoj? Pa kud ću prisnija! Stalno smo zajedno! - Znaš ti kako prisnijoj... da pristaneš na ono što si obećala da ćeš pristati - slatko se smijao, poljubivši je dok je pokušala preko njegovog ramena da se ogleda u ogledalu i namjesti frizuru. - Meni se čini da tebe pali dok se ja sređujem... Da na kraju ne bi htio da ličim na tvoju majku... - pokušala je da ga odgurne da može da se sređuje. Smijao se ne ispuštajući je iz zagrljaja. - Sad se Lada probudila, zna da smo u vezi, pa bi mogli dalje – nagovarao

146

ju je polako. - Dobro mili... zaslužio si to. Polako ću reći Ladi pa ćemo idućih mjeseci i to srediti. Proveli su divno veče. Prvi put ga je vidjela takvog, nasmijanog, opuštenog. Bio je srećan što su zajedno i to joj je otvoreno pokazivao. Dodirivao ju je, udovoljavao joj je toliko da je Alisi nenavikloj na tako nešto bilo skoro neprijatno. Ali je odlučila da ga pusti da bude srećan i da nju usrećuje. Gledaće uvijek da mu se na pravi način oduži za toliku pažnju i nježnost. Zadirkivao ju je dok je neodlučno pokušala da odgonetne šta se krije iza nerazumljivih naziva pojedinih jela. Objašnjavao joj je sve što nije razumjela i preporučivao šta bi mogla naručiti da proba prvi put. Tražila je samo da to ne bude živo i da ne odleti sa tanjira. I da se jelo ne zove po nekom ruskom piscu jer bi joj to uništilo zadovoljstvo čitanja. Nakon večere su se jedva rastali. Možda ga ne bi odbila, ali ujutro je morao krenuti na put, a ona početi sa pripremama za Tihanin rođendan.

147

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 20. Tihica je bila prilično narasla za ova tri ipo mjeseca. Već je bila prohodala. Doduše, još su joj koraci bili nesigurni ali je manje razdaljine uspješno savladavala. Alisa se već dogovorila sa gazdom za kolače, brat joj je trebao dovesti od kuće hranu. Darko joj je naredio da svojima daa pare za to. Trebalo je dosta hrane jer su htjeli i da počaste komšiluk. Tihanin rođendan i Ladino buđenje su zasluživali da se svi provesele nakon mnogo zajedničkih muka. Htjeli su svima da se oduže bar tom malom proslavom. On je došao veče uoči rođendana. Nije došao sam. Doveo je Ladina muža. Pa su to veče njih dvojica proveli u iznajmljenoj kući. Ujutro je Darko rano svratio do nje. Nije mislio ići na posao. Djeca su još spavala. Plan je bio da svi zajedno odu do Lade, a da popodne pozovu i počaste komšije. On je imao ideju da iznajme šator. Alisa se smijala tome. Imali su zajedničku šupu u dvorištu. Tu su komšije namjestile stolove. Nije se moglo baš dugo sjediti unutra zbog hladnoće, ali će ionako djeca biti napolju a i odrasli će izlaziti, hodati... Ovo je više bila zahvala za njihovu pomoć i brigu oko Lade nego pravo slavlje. Na doručku s djecom bio im je i otac pa su ga stidljivo gledali. Alisa ga je zvala da dođe taksijem da će ona platiti kad stigne. Objasnila je Vekiju da je seki rođendan i da će danas svi biti srećni i da će se lijepo družiti. Otišli su svi zajedno sa tortom do Lade. Tamo su trebali doći i Ladini roditelji. Djeca su naravno držala pozitivnu atmosferu. Alisa ih je poticala na to. Penjali su se po Ladinu krevetu, pričali, zasmijavali ih. Sve su to slikali i snimili. Lada je bila iznenađena koliko je Tihana

148

porasla. Slikali su djecu sa Ladom i tortom, pa onda sa mužem, pa svako djete posebno, pa sa Alisom i Darkom, sa roditeljima, pa je sestra napravila njihovu zajedničku fotografiju za uspomenu. Darko ih je nakon toga vratio kući. I zet je bio s njima. Nakon ručka, Alisa je stavila djecu na spavanje i uz Stankinu i Darkovu pomoć servirala u šupi hranu i pića za proslavu. Kako su komšije dolazile s posla tako se društvo povećavalo. Ladin muž ju je diskretno pitao može li on da ode u grad "da se javi nekim drugarima". Alisa se bez protivljenja saglasila s tim. Uzela je para iz koverte koju joj je Darko dao da plati roditeljima hranu, i dala mu da "mu se nađe". I da ima za taksi da se vrati u iznajmljenu kuću. Otišao je a Darko zamalo nije pobjesnio kad mu je to oprezno saopštila. Smirila ga je rekavši da on ionako ne pripada k njima i da to jadnik osjeća.

********* Dok je Stanina kćer čestitala Alisi i njemu, poželjevši Ladi sreću i brz oporavak, a malenoj srećan rođendan, on je osjetio kako ga baba vuče za rukav. Upitno je pogledao. Htjela je da se sagne da mu nešto kaže. "Izgleda da ćeš se noćas napokon ovajditi" šapnula mu je nestašno. On je iznenađeno pogleda. Baba je bila neumorna. Povremeno su provjeravali djecu koja su spavala dok su se družili s komšilukom. Oko ponoći su napokon ušli u kuću. - Nikad nisam proveo zanimljiviji rođendan. Nema napirlitanih toaleta, nema lažnog smješkanja... Sve je bilo savršeno – reče joj iznenada. Jadnik. S jedne strane raskoš a s druge strane teška sirotinja. Duhovna.

149

Umjesto da uživaju u dobroj djeci, njihovi roditelji nisu znali da im pruže ljubav ni toplinu. Prišao joj je ozbiljno je gledajući. Kao da je oklijevao prije nego je spustio usne na njene. Osjećala je koliko mu treba, nesvjesan koliko i on treba njoj. I kako je i njoj lijepo od njegove ljubavi kao njemu od njene. - Mogu li da prebacim Tihanu kod Vekija – odjednom joj tiho reče između poljubaca dodirujući je po licu. Oklijevala je zbunjeno. Iznenadio ju je. Ali neki glas joj reče da pristane. - Možeš – potvrdi mu tiho. Otišao je bez riječi i nježno iznio Tihanin krevetić iz sobe. Pomogla mu je da ga unese u Ladinu sobu. Dijete je mirno spavalo. Kad su izašli uhvatio ju je za ruku i poveo u njenu sobu. Zaboravila su na cijeli svijet. Nježno mu je dodirivala lijepu liniju vilice i brade. Dok je ljubio po vratu ona je spuštala poljupce po njegovim obrazima. Skidao ju je i ljubio, pomogla je i ona njemu. Osjećala je kao da je ovo prekretnica u njihovim životima i da će se on nakon ovoga osloboditi dijela života koji ga je godinama mučio i iz kojega nije mogao da se iščupa. Osjećala je njegovu toplinu, otkucaje srca... Probudili su se oko sedam. On je podbočen gledao. Kao da je htio da joj nešto kaže. - Reci... - Pitam se da li je u redu da pokucam na baba Stanin prozor i da je pitam s čim mogu da je častim jer je bila u pravu. - Baba Stanu? - čudila se otkuda mu to. - Sinoć mi je rekla da ću se noćas ovajditi. Da mi nije dala ideju pitanje da li bi se sam sjetio da ti predložim ovo.

150

- A jooj! - smijala se. Znači baba Stana te ohrabrila! E pa onda stvarno treba da je častiš jer bi se i ja teško sjetila da ti ovo predložim... Nisi mogli da ostanu u krevetu jer je bilo vrijeme da se djeca probude. Obukli su ih, pa kad su doručkovali Darko ih je odvezao u vrtić. Poslala je kolače i paketiće vaspitačicama i djeci. Alisa je opet počela raditi, pa je on nakon posjeta Ladi odvezao na posao. On je otišao u firmu obećavši da će uzeti djecu iz vrtića i biti s njima popodne. Po njenoj ocjeni ovu su bili nasavršeniji dani u njenom životu. Lada je bila svaki dan sve bolje, iako je doktor rekao da će oporavak trajati idućih šest mjeseci. Njihova ljubav je svaki dan bila sve jača, roditelji su im se primirili, i sve je izgledalo da ih čeka svjetla budućnost, razmišljala je srećno. Kad je došla oko deset kući pitala se je li budan. Prethodni dani su mu bili jako opterećujući. Ali on je čekao, nije zaspao. Malo su uspjeli popričati, a onda je on opet uzeo Tihanu i premjestio je kod brata. Smijala se govoreći kako se dobro izvještio. Nije puno govorio, trebala mu je njena toplina, podrška. Izmorili su ga i iscrpili roditelji. Danas se čuo s njima. Zato je strasno ljubeći skoro odnio u sobu. Voljeli su se kao da se nisu vidjeli mjesec dana. Osjetila je da je ta potreba uzrokovana razgovorom sa nerazumnim roditeljima. Nije joj bilo jasno oko čega sada prave problem. On je to jutro ustao prvi. Razmišljao je kako mu je strpljenje i energija na kraju. Sve teže se nosio sa svojima. Do sada je to nekako trpio, ali ova situacija je bila kap koja je prelila čašu. Željeli su da se rješe zeta. A nekako je osjećao da smatraju da im ni Alisa više nije potrebna. To ga je strašno pogodilo. Nisu mu to direktno rekli nego "da je vrijeme da se oni okupe kao porodica, i da se odmaknu od onih koji ne pripadaju njima".

151

Skuvao je kafu njoj i sebi, jer je ona voljela hladnu da pije. Nekada bi po cijeli dan razvlačila jednu kafu. Stavila bi je na debeli televizor, jer naravno ovaj moderni nisu imale, i povremeno svraćala do nje da otpije gutljaj. Sve više mu se sviđala kuća koju je iznajmio. Psihičko rasterećenje koje je osjećao znajući da tu nema roditelja bilo je ogromno. Spavala je skoro do devet. Djecu je obukao i taman hranio kad je ona ustala. Vidjevši ih srećno se osmjehnula. - Moje ljubavi... - nježno im je prošaputala. Ovaj put je vidio da i on spada u te ljubavi. Pa se srećno osmjehnuo.

152

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 21. Lada je bila svaki dan sve bolje. Svi su je posjećivali redovno. Žalila se Alisi da joj treba malo mira i boravka s djecom. Ljekari su još uvijek pratili njene reakcije. Za sada je sve izgledalo dobro. Oprezno je pričala sa svima, čak i sa majkom, pratila stanje, snimala. Nije nikome još vjerovala. Jedan dan došla joj je Alisina mentorica u posjetu. Rekla je da je srela Alisu kad je došla da joj pregleda diplomski rad. Objasnila joj je šta se dogodilo. Ohrabrila je da ne brine ako je zbunjena, jer je to normalno u njenom stanju. Predložila joj je ako želi da mogu popričati koji put jer i nju zanima kako ljudi u komi proživljavaju svoje stanje. Voljela bi da joj bude "projekt". Ladi je to odgovaralo. Željela je da priča s nekim sa strane a ovako je izgledalo da to radi jer je preživjela komu. Od Darka je tražila da joj ispriča sve kako se desilo dok je bila u komi. On joj je iskreno sve rekao. Ali ju je još nešto interesovalo. - Braco... ovo sa Alisom... - Lado, ja je volim. - Kako ti se desilo? Šta je bilo s Anjom? Pa šta ćeš sad? - Kad mi se javila jer si ti danima bila u komi, mislio sam da je kao i ostale koje su te gledale iskoristiti. Možeš da pretpostaviš kako sam se iznenadio kad sam je vidio. Istog sekunda sam znao da mogu više da vjerujem njoj nego sebi. - E, da... tako sam se i ja osjećala. Nakon pet minuta poznanstva ja sam završila u njenoj kući. Ništa me nije pitala, ništa prigovarala.

153

- Radovala se jako što smo ja i Veki s njom. - Bojao sam se roditelja i htio sam iskoristiti dok si u komi da se vjenčamo. Tako da oni ne bi mogli dobiti djecu. A usput sam to želio i zato što je volim i bojao sam se da nas nešto ne rastavi. Čak sam bio spreman ako se probudiš da te pitam možeš li da se pretvaraš dok se ne vjenčamo. - Darko! - smijala se. - Ali se nisam usudio da joj predložim. Jako se bojala da joj ti to ne zamjeriš. Koliko sam imao peripetija s njom da djecu pusti u vrtić. I nije htjela odustati dok ih nisam smjestio u onaj koji je ona željela. - Hvala ti mnogo. Divno im je tamo. Srećni su. - Lado... sad te razumijem. Kad sam zavolio nju, tek onda sam razumio šta sve može da nas omete i da ne uspijem da je dobijem. Konstantno sam osjećao strah i brigu. Ona toga nije bila svjesna. Samo se brinula o tebi i djeci. Nas je držala po strani. Mi nismo postojali. Rekla je da će se to desiti tek kad rješi tvoju situaciju. Znao sam da će učiniti sve za vas. - Jesi li bio u vezi s Anjom kad ste se sreli? - Jesam, ali pri kraju. Oboje smo bili svjesni toga. Ona je nekoliko mjeseci prije raskida već upoznala nekoga. Ali... ustvari, zadnje dvije godine smo se zasitili. Ona putuje, šopinguje, želi život djevojke. A meni treba podrška. Pored nje kao da sam sam na svijetu. Nisam mogao s njom razgovarati o starcima, nisam mogao očekivati da me razumije... Kad sam sreo Alisu već sam bio potonuo. Brinula se cijelo vrijeme kako ćeš ti protumačiti što se zaljubila u mene. Da si je samo krivo pogledala... Ipak je psiholog, znaš da sve razmatra sa stručne strane. Ocjenjuje i svoje ponašanje i najstrožija je prema sebi. - Šta starci kažu za mog muža?

154

- Ništa seko. Sad smo svi neki drugi ljudi - nije htio da je zabrinjava onim što se dešavalo iza njenih leđa. A ti si to uspjela. Alisa je bila u pravu. Kad bi osjećala krivicu pričala je tebi da si hrabrija od nje, i da ti samo na prvi pogled djeluješ slabašno. Zato ćeš ti da živiš svoj život kako želiš. Samo te molim da ne budeš preosjetljiva nego da imaš strpljenja. Mada mislim da su starci naučili lekciju i da ti neće praviti probleme. A tu smo i nas dvoje. - Ne znam šta da radim... - rekla je oklijevajući. - Uradi kako smatraš da treba. Pri tome misli prvenstveno na djecu i sebe. - Ja... bih možda išla s njim... Ali tamo ćemo djeca i ja biti sami... - Znaš da je četvrtina firme tvoja. Niko mu to neće reći ako nećeš ti. Možemo se praviti da ti pomažemo. Ako želiš da iznajmite stan i sve ostalo što vam treba. A ako želite ostati ovdje kupićemo vam kuću i njemu naći posao. Mi bi voljeli da si uz nas... znaš da volimo djecu, Alisa je luda za njima. Popričaj sa Alisom, žensko je, a i tvoja prijateljica. Sutra kad je Alisa došla imala je pitanja i za nju. - Voliš li ga? - Lado! Jesam li ja tebe to pitala! - Oprosti – smijala se. Nisam znala da si tako zatvorena. On je bio otvoren i iskren. - Ma on je mamin sin! Onda su se pogledale pa se krenule smijati. - Dobro, dobro... volim ga. - Pa zašto onda otežeš?

155

- Šta otežem? - Da se udaš za njega. - Lado! Pa gdje je tolika žurba. Ne valja stvari Lado raditi preko reda. Da si ti bila ugrožena pristala bi i na to. A zar nije bolje ovako? Umjesto da smo vjenčanjem zakomplikovali stvar sad smo svi srećni i zadovoljni. - Dobro, tu si u pravu. Ali mu bar reci okvirno kad ćeš pristati. Boji se. Još je pod stresom. Godinama nam je tako. Boji se svega i svačega. Uvijek smo dobijali sto kritika dnevno oboje. On se jadan trudio a ja sam se bunila. - Lado... neću da ga mučim, srce me boli kad vas gledam oboje. Uvjet je bio jedino da ti ozdraviš. Je li u redu da to bude za nekoliko mjeseci? Da se oporaviš skroz, počneš živjeti normalno... Da se i vaši roditelji naviknu na mene. Smirila sam ti majku, ne bi htjela sad da mi opet podivlja... - Ne mogu vjerovati da si se onako svađala s njom... - Vidiš kakva je to svađa bila da smo obe prolupale na živce... Nadam se da ti je otac napokon došao na ideju da joj povremeno začini kafu nekim biljnim kapljicama za smirenje... - Hahaha... - I ti to trebaš imati ako joj dođe da divlja... a trebaš joj dati djecu da je izmore. Stara je već, ne može lako s oboje. Izmore je dobro. To joj je najbolja terapija. Još ćemo joj i mi pokloniti bar dvoje, troje ako do toga dođe... i onda će biti super baka. - Alisa... pogledala ju je Lada odjednom ozbiljno. Ja mislim da je Darko u pravu. Ako ga voliš uradite to. Nemoj vjerovati mojoj majci. Vuk dlaku mjenja, ćud nikada. "Primirivala" se ona tako i ranije, a onda bi opet podivljala. Ne vjerujem ja njoj ništa.

156

Alisa ju je zamišljeno slušala. Lada shvati da je ona u dilemi. Nije mogla reći Ladi da se već nešto iza brda valja. Pitala se hoće li morati vjenčanjem štititi prijateljicu od vlastitih roditelja. Ako to budu morali uraditi, mogućnost za normalizaciju porodičnih odnosa će pasti na minimum. Darkovi i Ladini roditelji im to nikad neće oprostiti. - Bolje da se vi vjenčate. Da sprečite bilo kakve probleme. I... možda bi bilo dobro da se još koji put izvičeš na nju – zafrkavala ju je. - Znaš da ličiš na nju? - Na majku? - Lada je razgoračila oči. - Da. Obe ste u dlaku isto tvrdoglave. Samo što si ti jadna pokupila svu osjećajnost a ona svu hladnoću. Šteta, da ti imaš pola njene hladnoće a ona pola tvoje osjećajnosti bile bi idealne... - E, to sam i ja razumjela davno... Onda su se okrenule vedrijim temama. Donijela joj je kompjuter da gleda slike i snimke koje su napravili dok je ona bila u komi. Alisa je satima snimala djecu da Lada nadoknadi vrijeme koje nije bila s njima.

157

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 22. Slutnja Alisinih advokatica se pokazala ispravna. Opet je zakazano ročište jer je pisalo "da su se uslovi promjenili". - Ne razumijem šta se dogodilo. Zašto su odjednom postali ovakvi? Lada se probudila. Šta sad žele? - nikako nije mogla da shvati to. - Alisa... rekla je oprezno pravnica Suzana. Mislim da to možda ima neke veze sa njihovim sinom... - Sa Darkom? Kakve veze? - Alisa... izgleda da su saznali, vjerovatno im je on priznao da se ti njemu sviđaš. Oni su mislili da on špijunira tebe da pomogne njima a sad vjerovatno misle da cijelo vrijeme pomaže tebi. - Mislite da je to? Ako je to onda ću im reći da što god traže od mene što se tiče njihovog sina pristajem. Ako žele da ga nikad više ne vidim pristajem. - Alisa... zašto bi pristala na to? - Zato što ja trenutno u ovoj situaciji sam prvo dala obećanje Ladi da ću paziti na njenu djecu. To je na prvom mjestu. Moj privatni život je za sada na drugom. Ako se on naljuti... neka se naljuti. Znači da je razmaženi mamin sin koji je naučio da mu svi ugađaju. Mora i on shvatiti da je Lada i djeca sada na prvom mjestu. Nazvala je njega kad su one otišle. Nije se javljao. Ostavila je poruku. A onda je poslala poruku i njegovoj majci.

158

"Gospođo ne znam šta je uzrokovalo promjenu Vašeg stava ali sam spremna da uradim sve što tražite da se vratimo na onaj dobar put kojim smo krenuli prije ovog ročišta. Iskreno vaša Alisa Medaković." S druge strane kad je gospođa vidjela poruku pobjesnila je. Pokazala je mužu i zvala odmah advokate. Oni su ljudi bili smireniji i racionalniji i rekli su da im dozvoli da oni to rješe sa Alisom. Djevojka je bila iskrena i ozbiljna u nastojanjima da se stvari riješe na što bolji način. Vjerovali su da misli ozbiljno i da treba da joj kažu u čemu je problem. Pozvali su je već sutra ili prekosutra u svoju kancelariju. Pristala je da navrati prekosutra kad krene s posla. Cijelo to veče i slijedeća dva dana razmišljala je hoće li joj oni reći isto što i njene advokatice. I šta da radi ako joj to kažu? Znala je odgovor. Nije bilo dileme. Mora žrtvovati njih. Nije bilo druge alternative.

********* Ali to veče Darko je bio kod nje. Zato je odlučila da izbaci iz glave sve probleme i da uživa u sreći. Spremili su djecu na spavanje, a on je gledao neki dokumentarac na televiziji. Čekao je da Alisa završi sa pripremama za sutrašnji ručak. Onda je ustao gledajući je sa blagim smješkom. Kao da je nešto pita. Alisa se sjetila... - Jel' ti to pitaš možeš li prenijeti Tihanin krevetac kod Vekija? - Aha. Baš si pametna – zadirkivao ju je. - Ajde dobro... prenesi ga. Opet mu je pomogla da prebace dijete u krevetiću kod brata u sobu. Dok su je prebacivali Tihica otvori oči. Gledala ih je začuđeno. Alisa se okrenula da ne prasne u smijeh. On je gledao u nju pa u malenu.

159

- Ma jel' ovo ona gleda u nas? Alisa više nije mogla, klimajući glavom odmakla se od krevetića i stavila ruku na usta. Suze su joj krenule od suzdržavanja. A nije smjela da se nasmije na glas da ne prepadne dijete. On je vrtio glavom smijući se tiho i nemajući kud podignu dijete iz krevetca. Malena je pružila ručice prema njemu i slatko mu se smiješila. Alisa se cijepala od smjeha. - Ujkina curice... pa zašto ne spavaš? Kvariš ujki planove – nježno joj je šaputao ljubeći je po kosici. - Tako i meni ponekad radi. Probudim se a ona priča ili me gleda. Uzmem je k sebi i opet za desetak minuta zaspe. Sjeo je sa djetetom na kauč i uskoro je beba opet zaspala. - Alisa... zaspala je. Polako ju je stavio u krevetić. Bili su s njom dva, tri minuta ali je dijete čvrsto spavalo. - Alisa... valjda sad možemo da nastavimo po planu... - Hahaha... probaj, pa ako uspiješ. Soba je bila dosta topla. Alisa je primjetila da je uključen radijator. - Meni izgleda da si ulazio u sobu dok je Tihica spavala da namjestiš termostat za ono što ti je na pameti – zafrkavala ga je grleći ga. - To sam ja zbog Tihane... On je danas odspavao dva sata sa djecom dok je Alisa radila na svom diplomskom. Kad mu je to predložila pitao je da li zbog nečega treba biti noćas odmoran. Smijala se rekavši da je to zbog roditelja, da ne želi da kažu kako ga iscrpljuje...

160

Tu noć su polako i opušteno uživali u svojoj ljubavi. Sve do rane zore. Malo je odspavala, onda ustala prije njega da bi on mogao da se malo odmori prije puta. Popodne je trebalo da krene. Svi zajedno su doručkovali pa su djecu sa dva sata zakašnjena odveli u vrtić. Nakon toga otišli su do Lade. Alisu je poslije posjete Ladi čekao teži dio. S kojim ga nije htjela opterećivati dok ne vidi u čemu je problem. Išla je na taj razgovor kao na presudu. Bilo joj je teško i disati.

161

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 23. Nažalost, bila je istina. Njegovi su i ranije sumnjali da on previše često brani nju, ali bar nisu znali da je zaljubljen u nju. Sad su saznali da je voli i poludjeli su. Naravno, advokati joj to tako nisu saopštili. Biranim riječima joj je rečeno "da je njeno zbližavanje sa bratom od žene koja je umješana u spor donijelo novu situaciju i iskomplikovalo cijelu stvar." - Problem je u meni i Darku? Samo to? Znači, neće napasti Ladu? Neće tražiti i starateljstvo nad njom? Po njihovim licima vidjela je da je to, ustvari, glavni cilj svega. Željeli su da se Lada sa djecom vrati kući a oni bi preuzeli brigu o njoj i djeci. Ali se nisu usuđivali da to javno kažu nego su našli izgovor. Alisino zbližavanje sa Darkom. Pitala je šta oni očekuju od nje kako da postupi. Naravno, odmah su joj saopštili da ne smije s njim imati nikakvih kontakata. Kad je pitala šta ako on želi vidjeti djecu, rekli su joj da to za sada zbog spora ne mogu urediti, iako je ona voljna da mu dozvoli da ih viđa. Pitala je može li on doći djeci kad je ona na poslu, da se ne moraju vidjeti. Rekli su joj nažalost da je i to vrlo komplikovano i da nije izvedivo nego da se mora sačekati završetak sudskog spora. Upitala je može li mu ona to objasniti? Za trenutak su oklijevali i pogledali se. Onda su se smilovali i rekli da to obavi odmah danas i da oni neće reći njegovim roditeljima da je prvo bila kod njih pa onda vidjela njega. Izašla je na hladan vazduh nemajući pojma da potoci suza teku niz njene obraze. Hodala je i hodala, kao da hoće samo da se odmakne od nekoga.

162

E živote, zašto ovoliko moraš da me iskušavaš? Rukama koje su se tresle pozvala ga je na telefon. - Alo dušo? Gdje si? Jesi li dobro? - Je..jesam – jedva je promrmljala. - Evo sad ću ja doći, za jedno dva sata, imam neka posla da završim... - Nemoj dolaziti kući, biću u gradu. Nađemo se u gradu kad završiš. - Doobro – otegnu malo začuđeno. Ali bio je s kolegama i nije mogao sad da je ispituje. Odvukla se nekako do kuće. Nije mogla dugo ostati. Željela je da vidi djecu i da se presvuče. Da joj mališani daju snagu da ne poklekne. Htjela je da ga vidi negdje na javnom mjestu. To će je natjerati da se suzdrži i da obavi stvari kako treba. Ako budu sami, nastaće haos... Nije imala snage još i za to. - Zdravo dušo, sagnu se on i poljubi je u obraz. Vidio je da je zamišljena i da ga nije ni primjetila da dolazi. Jesi li bila kući? Zašto si izašla? Mogla si sačekati da ja dođem pa te odvezem – rekao je brižno. - Darko, danas sam bila kod advokata tvojih roditelja... - Zvali su te? - začudi se on. Zašto? - Rekli su mi u čemu je problem i zašto su tvoji pojačali napad na mene. - Šta su ti rekli? Da je to zato što sam ja zaljubljen u tebe? Da sad hoćeš preko mene da središ njih? - sarkastično i ljutito je rekao. - Znaš za to? - upita ga neodlučno. - Znam, jer su mi prigovarali i prije da sam previše uz tebe. I da ako te "špijuniram" ne moram s tobom biti non stop. Neki dan smo imali opet raspravu, oni su po običaju u svojim oblacima.

163

- Ja sam im saopštio da me baš zabole za njihove gluposti. I da te volim... Alisa je zinula čuvši ovo. Znači, razlog je bio opravdan... - Zašto se nisi strpio još malo? Vidiš li sada u kakvoj sam situaciji? Napravio si nam problem. - Ma napali bi oni tebe i tako. Jer sad je moguće da se Lada oporavi svaki dan, pa su nervozni. Žele da stave i Ladu pod svoje. Kako će Lada iz kreveta boriti? Ti si jača i nisu očekivali da si tako dobar igrač. Ovo sa mnom je zadnja kap u čaši. Pa im se sad žuri. - Ma to nije moguće... Lada ne može preživjeti ako izgubi djecu. - Majka živi u svojim oblacima. Uvjerena je ako svi opet budemo na okupu da će sve biti divno i krasno kao da nam je sedam godina. - Nije moguće da su takvi! Pa dosad su skoro bili korektni! - Korektni zato što tebi nisu mogli naći manu, mlada, odgovorna, pametna... Nisam vidio da majka ikog respektuje kao što je to slučaj s tobom. Jeste da na tebe i najviše šizi ali s druge strane te i najviše poštuje jer ne bježiš pred njom. Računali su da će oni tebe lako srediti samo ufino. Ali sad kad si "sredila" i mene, zaključili su da si mnogo "opasnija" nego što su mislili. Pa skoro si im sredila i advokate. Svađali su se jer je majka željela i njih da promjeni. Previše su bili "blagi i puni razumijevanja prema tebi". Alisa je teško i tužno uzdahnula. Čula je da su opasni, do sada to skoro nije osjetila, ali sad je shvatila da je jedini način na koji može da se bori da Lada što prije oporavi. - Ja...ja sam im obećala da te više neću kontaktirati. Danas su mi dozvolili da te još jednom vidim i to su rekli da neće reći tvojim roditeljima da sam prvo bila kod njih pa sa tobom. Ljudi su bili korektni. Ladi ne smijemo pisnuti šta se događa.

164

Ne smije naslutiti šta roditelji rade. - Šta? Mora da se šališ? Misliš da će ih to zaustaviti... A šta misliš da će Lada pomisliti kad vidi da ja i ti više ne dolazimo zajedno? Poznaje ona njih jako dobro. - Bar neće imati izgovor i moraće opet stopirati tužbu. A znaš da sam ja obećala Ladi...I da sad moj privatni život ne postoji dok se ne riješi ova situacija... - Pa si ti našla da žrtvuješ nas?! - ljutito je vrtio glavom. - Možeš li mi pomoći? Molim te, radi svoje sestre. Možeš li se potruditi zbog djece, zbog nje a na kraju i zbog mene? - Dobro, šta želiš da uradim? - upita je ozbiljno. - Sad neću da odeš i posvađaš se s njima. Pravi se da ništa nije bilo. Advokati će ti ovih dana reći da više nije moguće da viđaš djecu. - Ne smijem ni djecu da vidim?! - Tražila sam im da ti to omoguće bar dok sam ja na poslu ali su rekli da nije moguće. Dalje, obilazi Ladu i drži se dobro sa doktorom. Tako da saznaš kakve su šanse i šta se događa. Ćutao je ali nije imao namjeru da se pomiri s takvim stanjem. Morao je da razmisli i smisli kako dalje. Ovako nije mogao da drži svoje roditelje pod kontrolom i da opomene nju. Bojao se da su to tražili samo da bi ga odmakli od nje jer nešto spremaju. - Možeš li da me razumiješ? Jer ako me ti ne razumiješ ja onda ne znam šta da radim. - Voliš li me? - upita je odjednom direktno gledajući je hipnotizirajućim pogledom. Ona razgorači oči i pocrveni na to direktno pitanje.

165

Ali pogled koji mu je uputila i suze koje su se skupile u očima rekoše mu da je ona svjesna da ga voli. - Dobro onda... - pruži ruku preko stola i ispreplete svoje prste sa njenima - ja ću vidjeti šta se događa, razmisliću kako dalje, učiniću sve da ti olakšam. - Hvala ti. Ovo mi je bio danas jako težak dan. Pitala sam se kako ću izgurati sve ovo. On je tužno pogleda. - Idemo li? - upita je. Želio je da budu još malo sami a ne u kafiću sa drugim ljudima. Ona klimnu glavom. Kad su došli do kola u podzemnoj garaži on je povuče iza debelog stupa koji je bio uz auto. Sagne se i počne da je očajno ljubi. Odgovarala mu je dok su joj suze tekle. Stajali su zaklonjeni tim stupom skoro deset minuta. Odvezao ju je kući, nije se obazirao na nju nego je ušao i pozdravio djecu koja su srećno vrištala videći ga. Nježno ih je poljubio i poželio im laku noć jer su bili spremni za spavanje. Nju je uzeo za ruku i poveo vani. - Dušo, sad ćemo se malo povući i razmisliti ali mi ne pada na pamet da se pomirim sa njihovim ucjenama i sa ovom situacijom. - Dobro. Ali te molim da ništa ne radiš u afektu, nemoj da se svađaš s njima, to te posebno molim. Nikako ne želim da budem kamen razdora između vas. Imamo već dovoljno problema. Da probamo što više ovo otezati dok Lada ne ozdravi... - U redu. Razmislićemo oboje pa ćemo vidjeti šta ćemo. Ja ću ti dati broj mog prijatelja, on će nam biti veza. Kupi pripejd karticu pa ga možeš zvati ako mi imaš nešto reći ili trebaš nešto. Vrlo je pouzdan. - Da ne bi oni to shvatili?

166

- Neće, jer ne znaju za njega. To mi je drug, radi u vojsci, kad smo bili na obuci spasio sam mu život. Mojima to nikad nisam rekao. Niti ikome drugome. Ima od toga dosta godina. On je ostao u vojsci, čujemo se i vidimo povremeno. - Dobro. Onda mi to izgleda pouzdano. - Alisa... nježno je zagrli gledajući je u oči – volim te. Volim te. - Volim i ja tebe – reče mirno ne sklanjajući pogled sa njegovih očiju. Ispratila ga je ljubeći, nekako joj je ipak bilo lakše. Neće morati da prekinu svaku vezu, svaki kontakt. Držaće je i davaće joj snagu. A njega su dočekali ljutiti roditelji. Već su obavješteni da je bio s njom. Rekli su mu da mora da prestane da je viđa. Shvatio je da su advokati održali riječ i da nisu rekli da će se oni danas sastati iako je dogovor postignut. - Moraš odmah da prestaneš da je viđaš – rekla mu je majka ljutito. - Zašto? - pravio se da ne zna. - Zato! Mi se protiv nje borimo na sudu a ti bi ljubovao s njom! - Sviđa mi se. Ali dobro, da ne komplikujem situaciju, pristajem dok se ovo ne okonča da je ne viđam. Lada se probudila i uskoro će biti sposobna da brine sama o djeci. Znači vaša tužba je bespredmetna. Ja ću potpisati ako treba da ću se ja brinuti o njima. Hoće li ona dozvoliti da viđamo djecu bez nje? - Ne možeš viđati ni djecu! To ti je samo izgovor da vidiš nju! I da se se nisi usudio da pored nas živih ti preuzimaš brigu o Ladi. - Ne dozvoljavate mi da viđam vaše sopstvene unuke? Jeste li oboje normalni? Umjesto da se i vi potrudite da ih što češće viđate, vi se odričete djece! A Lada neće dozvoliti da joj vi pomažete.

167

- Lada se ne može sama brinuti ni o sebi ni o djeci. Dovešćemo ih ovdje, pa će onda biti s nama i viđaćemo ih – objasni majka. - Ne razumijem vas. Lada se probudila. Odlučivaće sama o svojoj djeci. Šta dobivate ovim? Sad ćete napasti nju, ona je rekla da će tražiti vašu psihičku procjenu. Neće to tako brzo biti gotovo jer moraćete dobro potplatiti doktore koji će se usuditi tvrditi da ste normalni. Ali ona će dovesti svoje doktore kojima neće pasti na pamet da to tvrde... - Nema ona pojma o životu! Neće ona nama prijetiti! I to ćemo srediti! - Pristajem na to da ne viđam nju dok se ovo ne okonča. Lada će za koji dan biti sposobna da se brine o sebi. Ali ne pristajem da ne viđam djecu. Obožavaju me. I ja njih isto. - Ne možeš i gotovo! - pošizila je njegova majka. - Mogu i gotovo! Ako se ne urazumite ja ću kao treća strana sam tražiti starateljstvo! Tražiću da mi Lada potpiše da u slučaju bilo kakve potrebe ja vodim brigu o djeci. - Šta? Šta ćeš ti sa dvoje djece? Ko bi tebi dao djecu! - Svako ko je imalo normalan. Kad vidi vas, dao bi ih prije meni. - Nemaš šanse! Nisi oženjen – hladno mu odgovori realna majka. - Pa to nije problem, oženiću se. - Molim?! - zauste oboje u glas. - S kim ćeš se oženiti? - začudi se majka. - Pa sa Alisom. I tako rješiti sve naše probleme. - Ako to pokušaš mi više nemamo sina! - naljuti se sad i otac.

168

- Nemate kćer, sad nemate ni sina, ko je uopšte došao na glupu ideju da vama daa djecu? Od kad smo se rodili živimo u zlatnom kavezu i psihičkom paklu. - Razbaštinićemo te! - Pa razmišljao sam i o tome. Čak mi se ideja i sviđa. Htio bih posao koji radim 8 časova dnevno a ne 24, posao za koji dobijem platu a ne obećanja da ću ionako naslijediti sve. I tako ja dirinčim više od deset godina na veresiju, čekajući šta će mi ostati. Dosta je bilo toga. Spreman sam i da tražim novi posao. A vi lijepo platite menadžera da vam vodi firmu. - Inatiš se s nama zbog nje! - Ne zbog nje. Zbog Lade, zbog djece i na kraju zbog mene. Vi nemate granicu, ne znate prestati uništavati sve oko sebe. - Dobro, dobro – smiri se. Napokon otac odreaguje kako je očekivao. Shvatio je da su stvari otišle predaleko. - I mi bi željeli viđati djecu – objasni gledajući u ženu. Ako ti dozvolimo da ih viđaš hoćeš li ih dovesti da ih i mi vidimo? Ali prvo da ti kažem da sumnjam da će ona dozvoliti da viđaš djecu bez nje. - Pitajte prvo nju. Ako ona pristane na ove uvjete pristajem i ja. Ne viđam nju, viđam djecu. A vi nećete koristiti nečasna sredstva i napadati nju. Želim da pozovete opet doktora iz inostranstva da on vidi kakvo je stanje s Ladom. Neću dozvoliti, ako će se Lada uskoro oporaviti, da sazna da joj pokušavate uzeti djecu. Ubili bi je. Na ovo su ćutali. Bili su svjesni da je tako. - I hoću da pomažem Alisi oko troškova.

169

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 24. Kad je otišao u svoju sobu zahvalio je u sebi advokatima na ovoj prilici. Ljudima se svidjela mirna, pametna i ozbiljna djevojka i učinili su nevjerovatan ustupak. Ni oni nisu mogli vjerovati koliko je stara gospođa nepopustljiva. On uzme telefon... - Alo, Tomo, prijatelju kako si... Objasni prijatelju šta sutra treba da uradi i uputi ga u cijelu situaciju da se čovjek može snaći. Sutra su opet advokati nazvali Alisu. Obećala je da će svratiti poslije posla. Dok je radila, odjednom spazi da jedan čovjek netremice gleda u nju i kao da joj je blago klimnuo glavom kao da dođe. Mirno mu priđe, možda joj se učinilo. - Ja sam Darkov prijatelj – mirno joj reče čovjek. Ona se srećno osmjehnu. To je čovjek o kome je pričao. - Imam poruku za vas. Donesite mi 2 kolača i usput pročitajte poruku sa mog telefona. Pruži joj telefon. U poruci je pisalo: "Najdraža, ipak sam uspio da nešto sredim. Dozvolili su mi da viđam djecu ako ti dozvoliš. Sad se ti kao premišljaj i gledaj da to iskoristiš i nešto izvučeš od njih. Ja ti predlažem da tražiš odlaganje odluke bar šest mjeseci. Ako se do tada sestra ne oporavi reci da si spremna tražiti drugo rješenje. Volim te beskrajno. Jako mi nedostaješ. Tvoj Darko" Naravno Alisi su se oči napunile suzama.

170

Ali čovjek je morao da ide jer je stalno gledao oko sebe prati li ga iko. Kad je došla do advokata, bila im je jako zahvalna. Čula je njihov predlog i rekla da će razmisliti ali da se boji da oni ne otmu djecu. Oni su je uvjeravali da bi tako samo naštetili sebi. Ali se Alisa kao nećkala. Na kraju se složila da ih viđaju redovno jednom nedjeljno ali samo ako ih on odvozi i dovozi i bude s njima. I tražila je šest mjeseci da sačekaju. Ako se Lada do tada ne oporavi a njih djeca zavole da je i ona onda spremna zajedno sa njima da traži drugo rješenje. Svi su bili zadovoljni tim rješenjem. Advokati su se bojali nezgodne gospođe i željeli su što prije da rješe ovaj slučaj. Bili su njihovi važni klijenti i nisu željeli da ih izgube. A mladi su izgleda bili mnogo razumniji i kooperativniji pa su išli preko njih. Kad su klijentima saopštitili šta je Alisa rekla, bili su iznenađeni što je pristala da viđaju djecu. Pa su nakitili da je ona svjesna da ne može vječno zadržati djecu, da i njima ionako treba period za upoznavanje sa unucima a da će uskoro znati na čemu su. Ako im se kćer oporavi neće im uzeti djecu nego su sigurni da će Alisa reći koju dobru riječ za njih. To ih je za sada umirilo. Razmišljali su o svemu tome što su čuli. I izgleda popustili. Alisa je ipak strepila. Otišla je nakon posjete advokatima do Lade. Spavala je. Možda je bolje da je bilo tako. Pitanje da li bi uspjela sakriti od nje da se nešto događa. Kad je došla kući iscrpljeno je zagrlila djecu. Samo su je ona smirivala i davala joj snagu. Mislila je o njemu. Ipak su advokati održali riječ. I oni su uspjeli da se vide. On je tako pripremljen krenuo u bitku sa roditeljima i uspio da ih iznenadi i postigne dobar dogovor. Željela je da viđa djecu. Bar će ona moći da dodirne djecu nakon što ih je on grlio i mazio. Ostaće im na odjeći njegov miris. Plakala je neutješno pitajući se zašto je sve moralo ovako da ispadne.

171

I kako će izdržati još pola godine boreći se s njima, i još bez njega. Sad joj se činilo kao da su njegovi roditelji odnijeli pobjedu, a da je ona već unaprijed izgubila. Ovim kao da se Ladina i njena agonija samo produžila. Nakon nekoliko dana saznala je da postupak nije obustavljen ali da je ročište pomjereno za mjesec dana kasnije. Njene advokatice su rekle da će oni tako produžavati rokove jer očito ne žele još povući tužbu. Lada za sada nije ništa primjetila. Vjerovala je da se Darku nagomilalo posla zbog njenog udesa. I da zato dolaze u različito vrijeme. A i on je gledao da posjećuje Ladu kad je Alisa bila na poslu. Ali su bili svjesni da ovo neće dugo moći kriti. Jako su se bojali da se Lada ne uzruja kad shvati šta njeni roditelji pokušavaju. Alisa je i Ladinom ljekaru rekla kakvo je stanje. I on je vrtio glavom ne vjerujući da su joj roditelji tako nerazumni. Dok je bila na poslu opet je došao njegov prijatelj. Opet je dobila poruku od njega. Pisalo je: "Alisa, dobićeš zahtjev od advokata da vidim djecu. I da ih odvedem na viđenje sa babom i djedom. Ja sam razmislio i zaključio da je najbolje da ih odvedem u igraonicu, onu u tržnom centru, jer će tako biti na neutralnom terenu. Mislim da je dobro da sa nama bude tvoja advokatica. Možeš li to da omogućiš? Vidi kad je zgodno i kad je bar jedna slobodna. Tako da moji pred njom neće ništa pokušati. Znači, traži da bude u prisustvu tvog advokata i na javnom mjestu. Imaš drugu poruku samo za tebe iza ove." U drugoj je pisalo:

172

"Ljubavi moja, kako si? Meni nije što je meni teško, nego što cijelo vrijeme mislim kako je tebi teško. Idem kod Lade dva puta dnevno. Ne smijem ići kad mislim da si ti jer vidim da me prate. Očito su roditelji nekog zadužili da prati moje kretanje. Alisa...nedostaješ mi beskrajno. I ti i djeca. Volim te i sanjam te i u snu i na javi... Napisala je poruku na Tomin telefon. "Ne brini, dobro sam. Mislim i ja na tebe. Daješ mi snagu. Učiniću sve kako treba. ILY." Tri dana iza toga zvali su je advokati i rekli joj da bi njihovi klijenti željeli vidjeti djecu. Ona se složila i kako joj je on predložio tražila da jedna od advokatica bude s djecom jer ih poznaje pa se neće plašiti. Taj dan kad su dogovorili viđenje bila je kao na iglama. Drhtala je sva od nervoze, bilo je dozvoljeno da on dođe po djecu. Inače ih Alisa ne bi dala nikome drugome. S njom i djecom je čekala i advokatica. Objasnila je djeci da će doći ujka i da će ih odvesti u igraonicu, naravno ako to žele. Naravno, Veki se složio odmah oduševljeno. Stalno je pitao jadnik zašto ujka više ne dolazi. To joj je strašno teško padalo. Bojala se jako da se djeca ne izlanu pred Ladom. Spremila im je torbu, hranu, pelene, napisala uputstva... Kad su kola stala ispred kapije njoj je već odavno srce bilo u grlu. S njim je došao izgleda i njihov vozač. Dok je prilazio pogled mu se zalijepio za Alisin. Veki mu je utrčao u naručje, on ga je prihvatio i poljubio a onda je opet vratio pogled na nju koja je držala Tihanu. Sagne se tako da poljubi Tihanu koja je zagnjurila lice u njen vrat. Osjetila je njegov dah na svom vratu, njegov miris, blizinu. Preplašila se da će ispustiti Tihanu. Kao da se zadržao malo tako naslonjenih usana na dječiji obraščić.

173

I ona jadna kao da je sunce ogrijalo osmjehne mu se i pruži ručicu dodirujući ga po licu. - Ma šta priča ujkina prekrasna curica? Šta mi to govoriš? - nježno joj je tepao. Više nisu mogli otezati pa se on nevoljko odmakne od nje gledajući je sa tugom u očima. Ona mu se osmjehne vedro. Što je vedrije mogla. Htjela je da ga ohrabri, da mu da snage da brani djecu i suoči se sa roditeljima i da ima strpljenja s njima da im malo po malo dokaže koliko greše. On na to malo začuđeno podiže obrve. Dok su išli kolima, ona, advokatica i on sa djecom ona mu tiho šapnu: biće sve u redu. Pogledala ga je opet vedro i ohrabrujuće... očima punim ljubavi. Shvatio je. Prvi put nakon ko zna koliko vidjela mu je osmjeh. Osmjeh smirenosti. Čim su kola krenula njen osmjeh se izgubi. Jedva je hvatala dah. Samo da izdrži, samo da izdrži. Nije mogla da bude sama u stanu. Obuče na brzinu jaknu i zgrabi torbu i ključeve i zaslijepljena suzama uputi se Ladi. Jedino što je može smiriti je Lada. Došla je u bolnicu, ali je Lada spavala. Danas su vršili neke testove pa je bila iscrpljena. Sjela na stolicu, uhvatila prijateljicu za ruku a glavu naslonila uz njenu. - Slatka moja, sunce moje, oporavi se molim te. Jako te trebamo. Nedostaješ nam strašno. Molim te Lado... potrudi se da što prije ozdraviš. Sad mi se čini da si ti u stvari jača od mene. Ja se nisam morala suprostavljati onakvim roditeljima kao što su tvoji, nisam morala voditi bitke sama na svijetu kao što si ih ti vodila - šaputala joj se bojeći se da je ne bi čula.

174

Ljutnja počne rasti u njoj. "Ma koga se ona boji? Koga? Matorih umišljenih veličina! Ma ko su oni? E, nećemo tako! Neka samo probaju da nas napadnu! - Hvala ti anđele moj! Dođoh sva raspadnuta a ti me za minutu vrati u život. Stvarno si nevjerovatna. Nevjerovatno lijepa, nevjerovatno tvrdoglava, ti si najnevjerovatnija i najhrabriji žena koju poznajem. Darka je sestra u hodniku obavjestila da Lada spava a da je Alisa s njom. Pitala je hoće li da je obavjesti da su tu. - Nemojte, sestro. Evo neka uđu djeca kod majke, pa će ona sama shvatiti da ima još posjeta. Lagano je otvorio vrata puštajući djecu unutra. Ona je hodala po sobi, izgleda nešto čisteći. Djeca su utrčala zovući je. Iznenađeno je stala. Pogledi im se sretnu. Pogled koji je podsjeti na onu rečenicu "kad muškarac voli ženu...". Brižan, nježan, pogled kojim je govorio da je spreman sve da uradi samo da je zaštiti. Ostala je bez teksta. Djeca su dotrčala do nje, onda se Veki popeo na majčin krevet ljubeći je. - Mila, ja moram sad da obavim nešto a dječica će biti kod tebe sa Darkom. Eto danas ćemo ti svi dosaditi... Mirno je prošla pored njega i susrela njegove iznenađene roditelje na hodniku. - Dobar dan – mirno ih je pozdravila. Idem ja, a vi dovedite djecu kad ste odredili. Oni joj klimnuše glavom ništa ne govoreći. - Jesi li znao da će ona biti kod Lade? - ljutito ga upita majka. Ošinuo ju je takvim pogledom da je više ništa nije rekla. Alisa se odvezla kući ali mnogo mirnija. Lada joj je povratila snagu.

175

Kad je došla kod nje mislila je da neće moći sama da se vrati kući. Dovezli su djecu, a ona ih je spremna čekala u dvorištu. U kolima su bili on i roditelji sa vozačem. Izašao je i polako pustio Vekija k njoj. Maleni joj skoči u naručje grleći je i ljubeći. On je to gledao držeći malenu. I ona je pružila ručice prema Alisi. - Jesi i ti bila dobra, sunce moje? - nježno je tepala Tihici. Kad ih je preuzela stojeći sa djecom dok je on ulazio u kola ona reče djeci da mašu ujki, baki i djedu. Uradili su to. Svi troje iz kola im uzvrate mahanjem. - Svaka ti čast! - uzdahnu iscrpljeno advokatica. Ja ne znam od čega si! Ova me žena satrala! - Nema predaje! - smijala se Alisa. Ajde, napravila sam večeru i kolač izvadila iz zamrzivača što mi je majka poslala. Večeraćemo, pričaćeš mi kako je bilo, pa ću te odvesti kući. I da znaš tražila sam da ti ovo dodatno plate oni. - Samo ukratko! Želim da zaboravim ovu aždaju! Ali zato im je sin divan. Nije dao njima blizu djece. Pazio je na svaku njihovu riječ. Starom se sviđa Tihana. I on njoj. Pa su njih dvoje proveli najviše vremena zajedno. Hranio je, davao joj čaja. Baš je uživao. A ona je pokušala da ispituje Vekija. On je jadnik pitao tužno ujaka zašto više ne dolazi kod njih. Skoro je krenuo plakati. Darko mu je objasnio da sad ima posla ali da će kad god ima vremena da dođe do njih da se druže. Onda ga je pitao hoće li i tebe da vodi u igraonicu? Rekao je jadnik da se i ti znaš lijepo igrati. Obećao je da će voditi i tebe ali da si ti trenutno isto dosta zauzeta pa će sad za prvu ruku da se druže oni s njim i sekom. Eto to ti je ukratko sve. - A jesi li išta ovako posmatrajući zapazila? Bojim se da će Darko pući...Ne želim da se posvađa s njima. Ali pitanje je dana kad će napasti i njega i Ladu.

176

- Da, nije mu bilo lako. Baš je bio kao pas čuvar. Postojala je svaki čas mogućnost da skoči na njih. Toliko je štitio djecu. Čak sam mu i ja rekla da se malo opusti, da nas je dvoje. - Je li ti šta rekao? – nesigurno upita Alisa. - Hahaha... to tebe interesuje. Alisa pocrveni na zadirkivanje. - Pa nije mi otvorio dušu i pričao o ljubavi prema tebi, ali sam po nekim postupcima i rječima shvatila šta želi da radimo. Spominjao je doktora iz inostranstva i da mi trebamo opet dati saglasnost da pregleda Ladu. Ispred njih je pričao neke stvari tako da sam iz toga shvatila kuda idu njihova razmišljanja. Rekli su Vekiju da će voditi njega, mamu i seku na more kad dođu kod njih. To mi izgleda kao da namjeravaju do ljeta da završe parnicu. - Slušaj... prije nego oni napadnu Ladu, ja sam odlučila da napadnem njih. Ako budem morala. - Kako? - Možete li vas dvije spremiti protivtužbu? Da napišete kako tražim zabranu prilaska Ladi i djeci. I njihovu psihičku procjenu. - Tako oštro? - Tako. Toplo se nadam da će samo spominjanje takve tužbe da ih odgovori od gluposti. Ako ih ovo ne uplaši ništa neće. Na kraju, navedite da ja i Lada nemamo para. Nego da ću tu tužbu i sav njihov prljav veš dati u novine. A oni kao ugledna porodica neka gledaju šta će. - Al' si opasna! Pa trebala si biti advokat!

177

- Nemam izbora nažalost. Moram ih zaustaviti prije nego naprave nepopravljivu štetu. Vi to pripremite, daj Bože da ne bude trebalo. Ako se odlučim na to vi ćete ih posjetiti i reći im šta ih čeka.

********* Darku je najveća muka bila što ne može da viđa Alisu i djecu češće. Zato je bio strašno nervozan. Jedan veliki posao koji je njegov otac jako želio, on je odbio. Ustvari, nije ga direktno odbio, nego im je poslao najskuplju varijantu projekta. Pretpostavljao je da će naći jeftinijeg ponuđača. Znao je da će otac to saznati ali će tad biti kasno. Nakon dva dana došao je ljut ko ris u njegovu kancelariju. - Šta ti to radiš? - upitao je ljutito bez pozdrava ušavši. - U vezi čega? - Darko se mirno pravio da ne zna o čemu je riječ. - Hoćeš da nas upropastiš? Zašto me nisi pitao nego si dao ovako visoku ponudu čovjeku! - Dao sam mu realnu ponudu. Ne pada mi na pamet da se idući šest mjeseci zafrkavam oko njega zbog crkavice. Ja treba da ti nađem jeftiniji materijal, ja treba da pregovaram sa tvojim dobavljačima...a ti bi samo što ti treba da ti ja stvorim. I da i ti i kupac budete zadovoljni. To mu je cijena. Ako hoće, hoće, ako neće neka traži dalje. Sad treba da se saterem i izgubim pola godine jureći okolo. Za kratke poslove mogu da spustim cijenu ali za ovako velike neću. Ako ti možeš bolje ti im obećaj pa sam to uradi. - Svetiš nam se? Zbog Alise? - Ma kako ne, sve je urota protiv vas, čim nije sve po vašoj volji! Neću da radim 24 časa. Umoran sam, dosta mi je. Radim, putujem, i još se kasnije moram boriti sa vama. Dosta mi je svega.

178

********* Nije se dao nagovoriti. Danas je trebalo da otputuje u Njemačku jer je želio da vidi bi li Lada s djecom imala uslove za život ako ode mužu. Najradije bi mu dao pare da se ne vraća sada. I prvi put je poželio da Lada radije bude s mužem nego sa roditeljima. Ali Alisa ga je molila da se ne svađa s njima pa se svim silama uzdržavao.... Advokatica je zvala Alisu i rekla da je Darko bio kod Ladina muža. Saopštila joj je da Darko i roditelji opet žele vidjeti djecu. Pristala je. Ovaj put je pustila djecu bez advokatice. Znala je da će njemu biti teže, ali je odlučila da opet ona bude ta koja će pružiti ruku pomirenja. Željela da se svi opuste, naročito da olakša njemu, i da se prestanu ponašati kao da su na bojnom polju. I djeca su se, vjerujući Alisi, opustila i prihvatila te susrete kao normalne. Nisu bili istraumirani. Veki im je pričao kako mu je u vrtiću, kako se čuje i vidi s tatom preko kompjutera, kako su svi zajedno išli vidjeti mamu... On je od muke stiskao vilice shvatajući kroz šta sve Alisa prolazi sama. Ali je izgledala vedro i pozitivno kad su svi zajedno došli po djecu. On je bio taj koji je mislio da će pući i zaplakati. Slušao je pažljivo Vekija, ali i roditelji su isto kao i on "gutali" ono što im je dijete govorilo. Znao je da joj traže grešku. Ali po djetetovoj priči izgledalo je sve savršeno i da Alisa nema nikakvih problema da situaciju drži pod kontrolom. Dok je pomagao djetetu da se popne na drveni mostić, neprimjetno ga je navodio da mu priča o Alisi. Sve ovo ga je dovelo na rub živaca. Zvao je prijatelja Tomu i rekao mu da moraju nekako srediti da on vidi Alisu... Radili su na tome.

179

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 25. Vratili su djecu, a u pogledu mu je vidjela koliko mu je teško. Kao da je u groznici. Osjetila je da je na rubu da pukne. Sutra je dobila čudnu poruku da dođe na jednu adresu. U poruci je pisalo. "Draga svastiko, pa red bi bio da svratiš kod nas. Ja sam kući, imam slobodne dane trenutno, pa dođi. Na istoj smo adresi." Bila je navedena adresa. I ona je njemu odgovorila. "Dragi zete ajde kad ste navalili doći ću. Kad vam odgovara?" On je rekao da su sutra i on i žena kod kuće pa ako može da dođe popodne kad želi. Od tri pa nadalje. Shvatila je, pitala je gazdu da izađe pola sata ranije. Ipak je odlučila djecu odvesti kući Stanki a njoj je rekla da ide u grad kupiti nešto. Ostavila je auto kod trgovačkog centra i pozvala taksi. Još je ponijela i rezervnu jaknu i u kolima se presvuka i nabila kapu na glavu. Taksista je ostavio u drugoj ulici. Na karti je vidjela da se horizontalno sa Tominom ulicom proteže ova druga. Poslije je samo poprečnom uličicom došla u Tominu. Nakon desetak minuta bila je na adresi. Poslala je poruku Tomi da je ispred zgrade. Neko joj je otvorio vrata. Ušla je i uputila se stepeništem. Čula je da su se vrata na jednom stanu negdje na trećem ili četvrtom spratu otvorila. Zbunjeno se okretala kad je izašla na četvrti. Kud sad? Bilo je 6 stanova na spratu. Vrata četvrtog stana su bila širom otvorena. Uputi se tamo. Čim je povirila kroz vrata sretne njegov zažareni i izmučeni pogled. Alisa zinu kad ga je ugledala.

180

Uvukao ju je unutra nimalo nježno, žestoko zagrlio i privio uz sebe. Stajali su tako čvrsto zagrljeni nekoliko sekundi. Pogledao je i bez riječi spustio usne na njene. Ljubili su se u hodniku nepoznatog stana. Nju je od kape i debele jakne obuzela vrućina, ali nije marila. Nije ni pretpostavila da će on biti tu. Mislila je da je Tomo zove da bi se dogovorili možda za neki susret negdje drugdje. - Alisa...Alisa... - šaputao joj je. Došli su malo sebi pa ona upita čiji je stan. - Stan je Tomin. - Gdje je on? - Nema nikog u stanu, sami smo – saopšti joj pomažući da skine kapu i jaknu. - Sami? Nisi valjda planirao nešto u tuđem stanu... Ja neću moći ovdje to da radim – rekla mu je ozbiljno. Prasnuo je u smijeh. - Dobro, ako ne možeš... ponadao sam se... Ali za svaki slučaj spremio sam rezervni plan. - Kakav? - Možeš li ti da uzmeš djecu na tri dana i odeš kod svojih. Djeca nek budu kod tvojih, Tomo će doći po tebe. - Je li to rizično? - Gledamo da sve detalje pažljivo razradimo. U redu. Razmisliću pa ću ti reći. Znaš da ne smijem puno ostati. Izašla sam u ulici do ove. I sad ću od tamo pozvati taksi. Auto mi je kod tržnog centra.

181

- Alisa... doktor dolazi za mjesec dana. Ne može ranije, potrebna mu je oprema. Vidio je snimke, pričao s Ladom i optimističan je. Još će uraditi neke testove na Ladi. Izgleda da ću ja tu opremu morati iznajmiti ako uspijem jer je ovdje nemaju. Dosta košta. Nisu dalje pričali o situaciji nego su petnaestak minuta uživali jedno u drugom. Rekao joj je da je silno voli i da mu strašno nedostaje. Alisa je smatrala da je njoj lakše. Imala je djecu uz sebe, podršku porodice, a on je bio sam. Vratila se kući i razmišljala kako da šefu traži tri dana slobodna. Nedjelja joj je bila slobodna, pa joj je dao još i ponedjeljak i utorak. U subotu popodne, nakon posla je pokupila djecu i otišla kod svojih. U nedjelju popodne on krenuo navodno za grad jer ujutro ima sastanak. Sastanak je bio zakazan ja 11 časova. Umjesto da ostane u gradu, on je Tominim kombijem došao do vikendice. Alisa je imala sat ipo vožnje do nje. Rekla je da će sama doći bratovim kolima da ne gubi vrijeme da dolazi po nju. I tako su u nedjelju uveče napokon bili zajedno. Dočekao je na glavnom putu. Opisao joj je da će vidjeti plavi auto na cesti i da nakon njega treba da skrene na put. Kad je izašla vrisnula je od sreće vidjevši ga nasmijanog. Smijao se srećno, vrteći je oko sebe. Nije bilo nikog. Tišina, mrkli mrak. Pratila ga je kolima uskim pošljunčanim puteljkom do kuće. Lijepa mala vikendica je bila uredna, topla i čista. Nisu puno gubili vrijeme na priču. Osim na riječi ljubavi. Alisa je bila nenormalno srećna i raspoložena. Bila je od svega i na rubu suza. Cijelu noć su skoro proveli budni. On je ujutro rano krenuo za grad a ona nazad kući. Djeca nisu ni znala da nije bila kući. Odspavala je dva sata sa djecom, jer su rano ustala i izmorila se igrajući se na čistom vazduhu.

182

Čim joj je javio da kreće za vikendicu i ona je krenula ponijevši im spremljen ručak. Došao je, ručao, rekao joj da je bio kod Lade. I ona se čula s njom. Lada je nju zvala na telefon pa su uključili kameru da se vide i da priča s djecom. Opet su se voljeli i zaspali zajedno u toploj kućici. Rekao joj je da je ona najljepša "čuvarica tajni" koju je on sreo u životu. A ona njemu da je najosjećajniji i najdivniji "gad broj jedan" koga je ona ikad upoznala u životu... Ujutro je on krenuo na posao a ona kući. Pokupila je djecu i vratila se u grad. Usput su odmah svratili do Lade. Lada se smješkala kad ju je vidjela. - Znači toliko vam je bilo lijepo na selu? - pitala je i nju i djecu. Ali nije skidala pogled s nje. Ko bi rekao da možeš izgledati tako srećno boraveći na selu... Alisa je shvatila da je provaljena. Ladi je bilo jasno da ne izgleda "blistavo" zbog seoskog vazduha. - Dobro. Priznajem. Darko je došao. Ne kod mojih, bilo me sramota (nije htjela reći da je to zbog njihovih roditelja), nego me zvao da dođem k njemu. Eto, sad sam ti rekla... - Pitanje bi li mi rekla da nisam sama pogodila – zafrkavala je Lada. - Lado! - Dobro, dobro... samo me zanima zašto ga kriješ? Meni pada na pamet samo jedan razlog. Moji roditelji. - Lado! - Alisa se prepala. Šta sad da joj kaže? Lada ju je mirno gledala.

183

- Shvatila sam da nešto ne valja. Darko je već jutros bio kod mene. Da bi provjerila rekla sam mu da dođete ti i on zajedno da hoću nešto da vam kažem. Onda mi je morao priznati da se ne viđate javno nego tajno. Nije mi morao reći ko je uzrok. - Lado... - Saslušaj me... odavno nisam bila ovako jaka. Moramo to iskoristiti. On mi je priznao da je išao u Njemačku da vidi može li srediti meni i djeci boravak s mužem. A onda bi i on dao otkaz i došao s tobom tamo. Naći će tamo posao. Studirao je u Austriji, zna jezik. Ja...ja imam četvrtinu firme... i on isto. To smo odlučili da zadržimo, ali da ocu damo da upravlja s tim kako hoće. Ako propadne...nema veze. Jedino ne znamo kako ćeš ti reagovati... - Meni je važno da sve rješite razumno, bez svađe i ljutnje a posebno da ti, djeca i on budete srećni i zadovoljni. - Onda, ako ja i on odlučimo ići u inostranstvo... ti ćeš ići s njim? - Hoću – ozbiljno je klimnula glavom. Zagrlile su se dok su im suze tekle. Alisi je izgledalo da je nemoćna da im pomogne. Rješenje je bilo bježanje. A ona je znala da bježanje u većini slučajeva nije dobro rješenje. Pet dana se lomila šta da uradi. Razmišljala je da prvo razgovara nasamo s ocem ali je pretpostavila kakva će reakcija biti ako zaobiđe majku. Otišla je do njihovih advokata i rekla im da želi razgovor, ali da ne govore ni Darku ni Ladi ništa. Opet je morala u bitku.

184

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 26. Objasnila im je da Lada želi preuzeti svoje obaveze i da želi ići svom mužu. A Darko joj je obećao pomoći. Naravno gospođa se odmah usprotivila. Zavoljela je djecu i nije željela da ih Lada odvede. Rekla je da Lada treba ostati a da će se oni brinuti o njoj i djeci. Svima prisutnima je bilo jasno koliko se Lada tome opire. Advokati su pitali postoji li neko razumno rješenje. - Moraju da se pomire sa svojom djecom. I da ih puste da žive život. Ako ih budu pritiskali praviće i dalje greške jer od panike i straha nisu sposobni racionalno donositi odluke. Ako Darko i Lada odluče da će otići... ja ću ih podržati. - Otići? Gdje će otići... - Gospođo... Vaš sin govori jezike, studirao je vani, dobar je stručnjak, lako će naći posao. Je li vam jasno gdje će otići? Želim posljednji put da dobro razmislite. Ja vama izgleda želim više dobra nego Vi sami sebi. Ustvari, jasno vam je koga volim. Ladu i Darka. Ako ste razumni razmislićete, nećete njega i Ladu napadati ni opterećivati. A ako stvarno želite napredak u odnosima sa svojom djecom bilo bi dobro da potražite savjet od nekog stručnog. - Stručnjaka? Alisa je samo pogledala u njih ništa ne govoreći. Shvatili su kakvog stručnjaka. Gospođa je bila spremna da prasne, ali je muž preduhitrio. - Alisa... hvala ti. Razumio sam šta si htjela reći. Razmislićemo dobro...

185

Pogledao je u ženu. - Ti ne brini, ništa nećemo reći ni Darku ni Ladi. - Ako ih napadnete ja ću se složiti da idem s njim u inostranstvo – reče im Alisa napokon posljednji adut. I još nešto... ako pokušate da proširite tužbu i budete tražili starateljstvo i nad Ladom moraću vam uzvratiti protivtužbom. - Protivtužbom? - Tražiti zabranu prilaska i psihološku procjenu. Ja i Lada nemamo para. Zato sam odlučila da tužbu stavim u novine. Pretpostavljate kako će to odjeknuti kod vaših prijatelja... Ali nemam izbora. Moram odbraniti Ladu i djecu ako hoću da djeca imaju majku. Svi su osjetili da je Alisa do srži ozbiljna. Izbio bi strašan skandal. Zbog muža i advokata gospođa se suzdržala od komentara. Čim su izašli odmah je osula paljbu ali je muž nije slušao. Rekao joj je da će je šofer odvesti kući a da on ima nešto obaviti. Nije mogao da podnese da je u kolima sluša iduća tri sata. Vratio se do advokata i razumno pričao sa ljudima. Vidjeli su da je on spreman naći rješenje pa su se i oni otvorili. Složili su se da je najveći problem gospođa. Pozvao je taksi i uputio se u njihovu filijalu. Morao je razmisliti nasamo. Uveče je rekao da će ostati dva dana da spava u gradu jer ima posla. Nakon dva dana otišao je kući, ženi i rekao da želi razgovarati. Ona je ne sačekavši šta ima da joj kaže osula drvlje i kamenje na sve. Dok je tako napadala sve živo, on joj upadne u sred rečenice... - Želim da se razvedemo.

186

Ona to nije ni čula odmah. Tek nakon nekoliko sekundi je registrovala šta je čula. - Šta si rekao? - Rekao sam da hoću da se razvedemo. To je najbolje rješenje jer je ovo neizdrživo. Tebi ostaje ova kuća i naravno četvrtina firme. To ti je dosta. Ja ću se preseliti u grad. Darko ako ostane neka vodi firmu, a ako ne ostane naći ćemo nekog. I povući ću zahtjev za starateljstvom što se tiče mene. Ti ako želiš... sudi se dalje. - Jesi li ti potpuno poludio? Sad ćeš da se razvedeš u šezdeset petoj? Iduća dva sata joj je mirno razložio sve. Greške, stanje i cijelu situaciju. Nakon toga se vratio u grad jer nije želio da ostaje dolje. Gospođi je izgledalo da je svi ucjenjuju. A ona se u svemu tome sjetila Alise. Sjetila se kako je prije nekoliko dana kad su se srele kod advokata okrivila njenog muža i sina da su umjesto da razgovaraju s njom sve joj pustili samo da ih ostavi na miru. Umjesto da se potrude da joj pronađu neku korisnu zanimaciju, oni su bježali na put. Posebno se osjećala beskorisno i neuspješno sa Ladom. Shvatila je da je djevojka u pravu. I da se mora zaustaviti prije potpune propasti. Nadala se da se to može izvesti prije nego pukne bruka. Ako saznaju da se razvode, to će joj potpuno uništiti ugled. Nije bilo druge nego da pokuša sa Alisom spasiti stvar. Bila je drugačija od Anje. Anja se popustila pred njom jer je imala slične roditelje od kojih je strepila. Postalo joj je jasno da su Darko i Lada osjetili slobodu, pronašli izlaz i da ih više istim metodama ne može držati na uzdi. Nazvala je Alisu. Zakazale su susret bez ičijeg znanja. Alisi je bilo teško da mu išta krije pa joj je stvar olakšavalo što su imali zabranu viđanja. Nije mogla svaki dan da ga obavještava o svemu.

187

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 27. Nije prošlo ni nedjelju dana od susreta u vikendici, dobila je poruku od Tome. Opet je pitao kad će svastika da dođe do njega jer ima nešto da joj kaže. Ovaj put je Alisa imala osjećaj da je tamo ne čeka dragi da je zagrli. Osjećala je da imaju neki problem. Već je zakazala susret sa njegovom majkom pa se pitala kako da mu to prećuti. On ju je opet sačekao na vratima i nježno poljubio. Ali vidjela je da je umoran i tužan. Opet je izgledao usamljeno kao ono prvo jutro kad su se sreli na parkingu. Pokušala je da sebe psihički spremi za loše vijesti. Nije nikako željela da on vidi koliko se preplašila ili koliko joj je teško. To će kasnije kad je on ne bude gledao ako budu toliko loše vijesti. U stanu je bio i Tomo. Supruga mu je radila a djeca su bila u školi. Ovaj put su se propisno upoznali i srdačno pozdravili. - Dobro dušo... vidim da si zabrinut. Prvo mi lijepo reci šta te brine pa da vidimo... On je pogleda oklijevajući... - Darko... nećeš sam rješavati stanje. Uvijek ima izlaz. Daj da ga zajedno nađemo. Pogledala je i u Tomu koji je klimnuo glavom potvrdno da će i on pomoći što treba. - Koliko sam uspio izviditi stanje izgleda da oni namjeravaju Ladu odvesti u inostranstvo na liječenje. - Hm... a njima je cilj da moja nadležnost pređe na njih. Prvo Lada, onda će tražiti da djeca budu pored majke... To je to što te brine? - Da.

188

- Ništa više? - Napašće te Alisa. Shvati. - Dušo... znaš li šta mi je sve prošlo kroz glavu otkad se ovo desilo. Da je došao ne znam ko i da je rekao "da, ja mogu da je izlječim" ja bih pristala. Ali, za to moram imati garancije. Ako doktor bude tvrdio da može potpuno izlječiti Ladu ja ću usloviti da ja i djeca idemo s njom. Ako tvoji žele da ide Lada idemo i mi. - Alisa! Pa nije to tako jednostavno. - Dušo, sve se može kad se hoće – rekla je čvrsto. Jesi li ti uz mene i djecu? Voliš li nas i štitiš? Ako jesi, meni ništa drugo ne treba. Spremna sam ako treba da odem na drugi kraj planete. Evo povešću i tebe. Srediću ja crnu udovicu – trudila se da ga nasmije. Ovako ću joj reći: ide Lada idem ja. Idem ja – ide tvoj sin. Ako me prevariš, udaću se za tvog sina pa ćemo svaki dan za stolom razmjenjivati "komplimente". Razumiješ li sad? Mislim da sam otkrila da sam naporna i tvrdoglava koliko i tvoja majka... Njih dvojica su se pogledala i počela smijati... Nakon toga su se malo opustili i nastavili opuštenije da razgovaraju. Tomo je odjednom rekao da mora da nazove ženu. Otišao je u drugu sobu značajno pogledavši njega. - Jel' to nas Tomo "suptilno" ostavio same? Nećeš valjda sada skočiti na mene... - Mislio sam... ali odmah si me demoralisala - nježno joj se osmjehnu na zadirkivanje. Alisa... imam jednu ideju... - Da čujem "idejni majstore"... - Postoji jedno rješenje, i da budem iskren meni se strašno sviđa. Tim rješenjem bi mnoge naše probleme otklonili, a mogli bi živjeti srećno i zajedno. Znaš li koje je to rješenje?

189

- Čekam da mi kažeš... - Ne slutiš? - Čekam da mi kažeš... - Zafrkavaš me? Maloprije si sama to spomenula... - Čekam da mi kažeš... Napokon shvati da ona zna i da se šali s njim. Osmjehnu se nestašno i pogleda je u oči. Vidjela je da će da je zaprosi. I da ga to strašno veseli. - Trebalo bi da se vjenčamo. Nas dvoje. Tako možemo zaštiti Ladu i djecu. - Trebalo? - Volio bih da se udaš za mene... i...zbog nas – ispravi se. Tako bi mogli dosta problema da rješimo... a bili bi zajedno i zato što to želimo... - Vidjeću ipak prvo šta mi nudi crna udovica. Možda mi ponudi život u inostranstvu i brdo para da zaboravim njenog sina... - Nećeš da pristaneš? - Nisam to rekla mili – uozbilji se. Pomilovala ga je nježno po obrazu. On pritisnu njenu ruku uz svoj obraz a onda je poljubi u dlan. Isprepleo je prste s njenim. - Razmotrićemo sve opcije. Pitala sam se kad ćeš mi saopštiti ovo "rješenje". Naslutila sam odavno šta ti je srcu milo... - Jesi? - začudi se. - Ih, kakvim me to psihologom smatraš. Sviđam ti se, srećan si, pomirio bi se sa sestrom i stavio opasnu majku pod kontrolu... - Ne sviđa ti se ideja?

190

- Da se udam za tebe... pa priznajem da mi je ta ideja srcu draga, jer... volim te. Ali ovako... da cijela naša teška situacija bude izgovor za to... posebno kad pomislim na Ladu... Primila sam mili znanju šta želiš. Ako bude trebalo pristaću i na to. Ali daj prvo da pokušamo na druge načine. Željela bi imati sretno vjenčanje. Lada zdrava, svi srećni... To želim. Ako se ne uspijemo na neki bolji način izboriti sa tvojim roditeljima onda sam saglasna da to uradimo. - Dobro – rekao je nesigurno. On bi najradije da to obave da ne mora da strepi šta će njegovi uraditi njoj i djeci. Iako je bio svjesan da bi ih tako još više razljutio i možda zakomplikovao situaciju. - Znam da bi ti htio da se ovo mučenje završi. A htio bi i da sam ti blizu... Ali moramo još malo biti strpljivi. Razmisli... meni se čini uprkos svim teškoćama koje su nas snašle, da ipak pobjeđujemo. Ti se se trgnuo, opireš se roditeljima. Doktor je optimističan, dječica su dobro, pomirio si se i sa Ladinim mužem. Čak su i advokati tvojih roditelja na našoj strani. Mislim da smo jako puno postigli. On je nekako tužno i ozbiljno pogledao. - Darkić... neugodno mi je da ovdje pričamo o nama... U tuđem smo stanu. Kad budemo sami reći ću ti ostalo... On je ustao i zagrlio je privlačeći je sebi. Gledali su se u oči. Očima rekli ono volim te. Žarko je želio da prekine ovo otezanje i igru živaca. Cijeli život mu je ovako. - Darko... znaš li... ti si moja najjača karta. Dok imam tebe čini mi se da mogu sve... Ništa mi nije teško. Volim te i čini mi se da svaki problem na svijetu mogu riješiti. Ne predstavljaju mi problem ni tvoji roditelji, ni briga o djeci... samo se osjećam nemoćno zbog Lade. Bojim se da ne pogrešim u vezi nje.

191

- Alisa...najdraža... i ja tebe luudo volim...znači ipak... nisam bio siguran, čini mi se ponekad da si previše razumna, da me možda voliš, ali ne toliko... Zagrlio ju je ljubeći je srećno. Znala je šta ga muči. Trebalo mu je da čuje da nije samo situacija ono što ih vezuje. Ponekad bi želio nešto a ona bi mu razumno objasnila da nije dobro da to rade.Vidjela bi kad bi se sneveselio zbog toga. Loš odnos sa roditeljima je ostavio svoje posljedice. - Dušo...kada se ovo završi odlučila sam da ti dopustim da me nagovoriš na svakakve ludosti, da proživiš sve ono što nisi uspio kao dječak. Nešto ćemo zajedno a nešto odrasli ljudi prožive kroz svoju djecu... Gledao ju je milujući po licu, ne nalazeći riječi da joj pokaže koliko je voli i da joj objasni da je jedan drugi čovjek otkad je upoznao nju. - Ako...idućih dana nađeš vremena... možda bi pristala da me odvedeš u "našu" kuću... - predložila mu je nestašno. - Želiš to? - Pa pokazao si se... nemoj sad da se izvlačiš. Nisi se valjda već umorio, pa tek smo počeli – smijala se u njegovom zagrljaju. Htjela je da misli o njima a ne o problemima. Nadala se da će sa njegovom majkom uspjeti pronaći zajedničko rješenje.

192

Marija Reljan

Čuvarica tajni

POGLAVLJE 28. Sutra joj je poslao poruku po Tomi da je "teren spreman". Samo da javi kada i u koliko sati. Izabrala je da to bude za dva dana. Sutra je imala razgovor s njegovom majkom i znaće se nakon toga šta dalje. Kao dva vrhunska biznismena sve su dogovorile. Dvije, tri sporne teme su ostavile sa strane i odlučile da treba da to miruje dok ne vide kako će se stvari dalje odvijati. Gospođa je sutra prvo trebala povući Tužbu za starateljstvo nad djecom, zatim ukinuti Darku zabranu da je slobodno viđa i posjećuje. I onda nazvati svoju djecu da se vide i porazgovaraju. Dogovor je bio da im kaže da se otac naljutio na nju i da joj je žao što je pretjerala. Nikako nije trebalo da spominje Alisu. Sutra je sa nestrpljenjem čekala popodnevni susret s njim. Ali se iznenadila kad ga je ugledala u dva sata u poslastičarnici. - Dušo... - zbunjeno ga je gledala. Gledao je u nju i smješkao se. Onda je uzeo za ruku, poljubio i pred petoro ljudi u lokalu povukao sebi u krilo. - Darko... - Hoćeš li da ideš sa mnom na kraj svijeta? - Hoću, ako bude trebalo? Moramo pobjeći na kraj svijeta? - Vidjećemo. Iznenadila si me pristankom. Alisa se saglasila. Zapanjio se. Nije očekivao da tako bez analize pristane na to.

193

- Idemo po djecu i spavaćemo u tvojoj kućici – saopštio joj je još jedno iznenađenje. Znala je po ovome da mu se majka javila. Šta li mu je rekla? Djeca su cičala kad su ga ugledala ispred vrtića. Grlio ih je i vrtio oko sebe radujući se s njima. Otišli su opet zajedno kući. Ručali su pa onda krenuli Ladi. Alisa se nije usudila da ga išta pita. Nije mogla protumačiti je li se pomirio ili definitivno raskrstio s majkom. I Lada se iznenadila kad ga je pogledala. Rekao je napokon pred obje da ga je majka zvala i da ako nije bila pod dejstvom tableta on očekuje pozitivne promjene. Alisa je odahnula. Znači, gospođa je dobro postupila. Kad su došli kući ispričao joj je da ga je zvala. Sutra će se sresti. Nije joj još vjerovao. To veče su opet, prvi put od kad se desilo ovo s roditeljima, zajedno spavali u staroj kući. Bio je strahovito nježan i pažljiv. Alisa ga je slušala dok joj priča i nije željela da ta noć završi. Osjećala je njegovu toplinu, slušala otkucaje njegovog srca. Smirivao ju je bolje od ijedne tablete. Majka se držala dogovora. Nijedna od njih nije spominjala onu drugu. Alisa je gledala Darka i Ladu kako se vesele, kako ne vjeruju da su napokon uspjeli. To je zauvijek ostalo njihova tajna. Nikad nisu saznali ni da je otac tražio razvod. One su kasnije povremeno koristile trenutke kad bi ostale same pa bi popričale da ih niko ne čuje. Idućih dana je bila mirna i srećna. Boravak s njim joj je vratio snagu. Djeca su išla u vrtić, ona je radila i čekala diplomu. Došla joj je sestra pet dana u pomoć jer je usput trebala obaviti neku kupovinu.

194

Pustila je Darku i Ladi da odluče gdje će živjeti i kako. Šest ipo mjeseci nakon udesa Lada je izašla iz bolnice. Odlučila je da s djecom povremeno ode mužu ali ipak da ovdje idu u školu. Darko je tražio kuću u gradu. Bio je zbunjen kad mu je Alisa rekla da njihov dio mora imati jednu sobu za roditelje i rodbinu. Nije htjela da mu direktno kaže da je mislila prvenstveno na njegove roditelje. Ni da jednog dana možda sa porodicom odu živjeti u njegovu rodnu kuću. Kad se nakon nekoliko mjeseci u dvorištu pročulo da će se napokon kuće rušiti Alisa je odlučila da iskoristi posljednju šansu i uda se iz male "srećne" kućice...

NAPOMENA: KAO I SVE PRETHODNE PRIČE I OVA JE OBJAVLJENJA U SKRAĆENOJ VERZIJI RADI LAKŠEG ČITANJA.

195