Limun za zdravlje i ukras

Limun je za uzgoj jedna od najzahtjevnijih voćnih sorti. Voćne sadnice limuna dobre kvalitete teško je pronaći u vrtnim centrima i brzo su razgrabljene jer ljudi limunove uzgajaju za izvor C vitamina, ali i zbog ukrasa. Naime, limun cvate nekoliko puta godišnje pa na stablu limuna istovremeno mogu biti manji zeleni, veliki žuti te potpuno zreli plodovi. Limunovi se uzgajaju u većim posudama koje se mogu zimi prenijeti u zatvoreni prostor jer su osjetljivi na smrzavanje. Limun je samooplodna biljka koja zahtijeva puno topline, ali i brige oko uzgoja no zato ćete, sasvim sigurno, njegujući limunove uživati. Stabalca limunova svake se dvije godine moraju presađivati u 'za broj veću' posudu tj. ne smiju se odmah posaditi u veliku posudu jer biljka u tom slučaju razvija samo korijen, ali ne i krošnju. Istovremeno, ako je mlada sadnica posađena u premalu posudu može doći do 'pregorijevanja' korijena naročito za vrijeme visokih ljetnih temperatura pa je preporučljivo mlade limunove staviti u polu sjenovit prostor kako ne bi bili direktno izloženi suncu. Krošnju i listove limunova potrebno je svaka dva dana blago ovlaživati vodom prskanjem ujutro ili kasno u večer.

Ako limun zimi nema dovoljno svjetlosti i topline dolazi do otpadanja listova, a u tom slučaju neće doći do proljetnog cvjetanja. Limun zahtijeva izuzetno plodno tlo, a posuda na dnu mora imati izbušene rupice kako bi došlo do cijeđenja viška vode. Tijekom vegetacije stablo limuna treba višekratno prihranjivati gnojivima s mikroelementima preko lista, ali i zalijevati otopljenim mineralnim gnojivima. Ako su listovi limuna žuti potrebna su tri prskanja i zalijevanja željezom svaka dva do tri tjedna i to samo u vrijeme vegetacije. Plodovi limuna bo- gati su vitaminom C, a unatoč kiselosti povećavaju lužnatost odnosno pridonose alkalizaciji ljudskog organizma. Na našem području najboljim izborom u uzgoju limunova pokazale su se sorte Mjesečar, Meyer improved i Lisabon. Piše: Dražen Vađunec

Jeste li tijekom godina naišli na kakve probleme u realizaciji projekta? Park je stvoren donacijama i recikliranim materijalima koji su kratka vijeka. Tijekom ljetnih praznika park nema čuvara, otvoren je za javnost pa je bilo i mnogo devastiranja. Zato je svake šk. god. trebalo puno popravaka i volontiranja.

Tko je sve uključen u projekt? Ima li projekt i širi odjek? U timu su još : ravnatelj OŠ Ludbreg Tihomir Horvat, kolegica Olja Slatki, školski domari, računovotkinja. Ostali učitelji se pridružuju kao volonteri, a najviše učiteljice iz produženog boravka. Prije nekoliko godina sam Senzorni park predstavila kolegama razredne nastave iz susjednih škola, a šire od toga će biti moguće tek nakon što se razrastu biljke i ovaj prostor uistinu postane bujni park.

Projekt ima i novi, zanimljivi naziv. Otkud Vam ideja o nazivu i na koji način je naziv povezan sa samim parkom? Ovogodišnji naziv projekta je „Oko, ruka, nos – u parku je štos“, a proizišao je iz prvotne ideje parka: labirint koji vodi do stanica različitih podražaja - taktilnih, vizualnih, olfaktornih, auditivnih i gustativnih. Posađene biljke imaju različite strukture, boje i veličine kako bi nam privlačile pogled, ali istovremeno tražimo od učenika da ih dodiruju (podragaju), pomirišu. Uz to ih učimo koje su od tih biljaka jestive. Dalje je štos i u tome da se učenici kreću labirintom čempresa, umoče ruke u pojilo za ptice, očitaju vrijeme na sunčanom satu, promatraju kukce kroz povećalo, odigraju podnu igru, popnu se na humak, poigraju se kamenčićima, glazbenom ogradom, itd. Kako se iz levela u level prolazi nekom računalnom igrom, tako se i ovdje ide od jedne stanice do druge.

Koji su Vam daljnji planovi vezani uz razvoj parka? Prije svega, u potpunosti iskoristiti navedeni prostor parka za potrebe nastave PID-a i INA. Stvoriti suradnju sa cvjećarima iz našeg kraja, Šumarijom, dječjim vrtićima i roditeljima.

Što bi poručili korisnicima senzornog parka? Mali učenici su kao pčelice: sve žele brzo vidjeti i isprobati pa tako neka i ostane. A za one malo odraslije: Nogu pred nogu svojom stazicom u parku pa stati. Jedan trenutak za životnu ravnotežu!

Izviđačko planinarski pohod od Drenovca do Kalnika

Polaznici tečaja za mlade izviđačke voditelje Odreda izviđača Ludbreg bili su u subotu 22. travnja na izviđačko-planinarskom pohodu od Drenovca do Kalnika, s usponom na najviši vrh Kalnika –Vranilec visok 643 metra.

Ova generacija izviđača radi epidemioloških razloga prošlih godina, s iznimkom ljetnog logovoranja i ekspedicije, nije smjela putovati i provoditi izviđačke pohode radi upoznavanja šireg zavičaja, nacionalnih parkova i parkova prirode Hrvatske. Mladim izviđačkim voditeljima na tečaju, ovo je zato bio prvi zajednički izviđačko-planinarski izlet u planinu pa i samim time poseban doživljaj. U voditeljsko dijelu programa učili su vođenje grupe u prirodi uz kartu i planinarske oznake, o čuvanju prirode i vlastitoj sigurnosti, te upoznali nama najbližu planinu i njene znamenitosti. Tijekom proljeća, svi će izviđači s voditeljima još posjetiti Ravnu goru - Trakošćan i Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje, s usponom na najviši vrh Japetić.