PUT RADOSTI by Luka Vuco

MR. LUKA VUCO PUT RADOSTI Knjiga 탑upnog vjeronauka za mlade od 12 do 17 godina

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 268 VUCO, Luka Put radosti : knjiga župnog vjeronauka za mlade od 12 do 17 godine / Luka Vuco. 2. dopunj. izd. - Kaštel Novi : Župa sv. Petra apostola, 2009. ISBN 978-953-98738-3-5 130320091

Mr. LUKA VUCO

PUT RADOSTI Knjiga župnog vjeronauka za mlade od 12 do17 godina

III. izdanje u Godini vjere 2012/13.

Kaštela

Ranije izdanje tiskano potporom Nadbiskupije splitsko-makarske

Nakladnik: Župa sv. Petra apostola 21216 Kaštel Novi tel. 021/ 230-246 Grafički oblikovao: Mario Žuvela, dipl. teol. Lektura: Klara Mitar, prof. Gordana Botić, prof. Priprema i tisak: Dalmacija papir - Split

REDGOVOR Naši biskupi žele da se nastavi župni vjeronauk koji smo imali u doba komunizma. Sada je on dobra prilika da se mladi vežu uz župu, ali i da k tome kao mladi župljani steknu cjelovitiju vjersku naobrazbu. Župski vjeronauk treba dati pečat vjerskom znanju koje mladi stječu na školskom vjeronauku. Do sada, praktično, nismo imali prikladan udžbenik za župni vjeronauk. A bez knjige pred mladima nije moguće držati nekakvu osmišljenu pouku, koje danas, kada mlade trpaju raznim informacijama, nikad nije dovoljno. Knjiga može dobro doći i roditeljima, pogotovo mudre upute sa strane teksta. Poticaj da ovu knjigu izdam, uz dugu želju da se nešto stavi pred đake, bile su neke knjige vjeronauka drugih zemalja. Preuzete teme sam posve drugačije i mnogo kraće obradio i učinio ih prikladnim župnom vjeronauku. Također sam se koristio i tekstovima iz moje knjige za srednjoškolce i odrasle „Kršćanstvo i ti“. Veoma je mnogo mjesta dano tekstu Svetog pisma i životima nekih svetaca, svjedoka vjere, važnim za naše područje. To je ujedno potrebno štivo ili lektira za vjeroučenike. Najveći dio teksta plod je moje dugogodišnje vjeronaučne prakse. Cjeline su prikladne za raspravu s vjeroučenicima, a pouka započinje i završava molitvama na kraju knjige koje su u ovom izdanju mnogobrojnije. Poznavanje vjere je temelj kršćanskog života. Budući da u zemlji vlada recesija i nestašica to sam ovo treće izdanje dao tiskati treće izdanje u crnobijeloj tehnici kako bi knjiga i cijenom bila pristupačna vjroroučenicima, jer vjeronaučna nastava bez priručnika u ruci vjeroučenika je kao pisanje po ledu. Iako nije u boji ipak je za mlade najvažniji sadržaj vjeronaučne knjige. Nastavu vjeroučitelj mladima razne dobi bira po svom izboru. Cjeline su popraćene mudrim rečenicama važnim za vjersko obrazovanje starijih. Sve na slavu presv. Trojstva, na čast Bl. Dj. Marije i na duhovnu korist mladim vjernicima, a pomoć vjeručiteljima! Ovo izdanje je namjenjeno u prvom redu župnom vjeronuku u župi Kaštel Novi.

Luka Vuco, župnik

Kaštel Novi, na Novu godinu 2013.

I. ČOVJEK POZVAN NA RADOST Vjera u radost gotovo je ista kao i sama radost. William Shakespeare

Radost pomaže tvom zdravlju i produžava život. Bosmans

jeronauk ne donosi bilo kakvo znanje ili igrice koje mladi nalaze na računalima i mobitelima. Vjeronauk se bavi pitanjima koja su važna za cijeli život: Koji je cilj mog života? Što trebam činiti da budem dobar i sretan čovjek? Što sam i tko sam ja na ovom svijetu? Postoji li smisao života koji bi mi u svakom trenutku, dobrom i lošem, davao dovoljno svjetla da se isplati živjeti? Sve odgovore na ta pitanja ne može dati niti jedan školski predmet, nego samo Evanđelje Isusa Krista s kojim se mladi upoznaju i u vjeronauku.

1. Što je radost?

Imam što slaviti: današnji dan! Bosmans

Rad je ljubav koja je vidljiva. Halil Džubran

PUT RADOSTI

Uvod

Ovaj odlomak vam, kao i cijela knjiga, želi unijeti radost u život. Što je radost i zašto je ona tako važna za ljudski život? Može se reći da je ona normalni zrak za ljudsku dušu. Odakle radost izvire? Život je najveća vrijednost svakog bića i ako čovjek ima sve što život treba tada je zadovoljan i radostan. Čovjek nije samo zadovoljan kad ima dovoljno sredstava za stanovanje, jelo i odjeću. On živi među ljudima i želi živjeti u sigurnoj okolini, a ljubav i poštovanje okoline čuva mu život od opasnosti i hrani dušu. Zato ga veseli ljubav okoline. Djeca su, u početku, veliki sebičnjaci jer traže za sebe svu pažnju i ljubav, ali nisu sposobni ljubavlju uzvratiti. Odrastanjem pomalo uviđaju da i oni trebaju voljeti članove obitelji, jer su vrijedni poštovanja i ljubavi. Ljubav je vrlina prihvaćanja drugoga jer je u sebi vrijednost. Iz obitelji se ljubav širi na okolinu. Ona stvara među ljudima duhovni savez poštovanja koji je temelj zajedništva ,sigurnosti i radosti. Danas ima mnogo djece i mladih za koje se nitko ne brine, nisu ljubljeni i oni ne mogu biti veseli. Ljubav je uvjet i razlog veselja. U ljubavi se dijete osjeća povezano s nekim koji ga ne će ostaviti nikada sama u nevolji. Ljubav želi drugima ugađati i tako drugima uzvratiti.

Što nas žalosti, a što veseli? „Od čega ponekad imate straha?“

Ako izgubim majku ili oca, ili da se moji roditelji rastave, jer se svađaju, ako izgube posao. Ponekad strahujem od zlih učenika, od loše ocjene, osamljenosti ili ponekad mislim na smrt i spopadne me strah. „Što nam oduzima strah”? Otac, majka i drage osobe u mjestu, a navečer svjetla. Sunce koje nas jutrom budi, domaće životinje ili igračke, braća i sestre, rođaci i draga lica u školi. Sve što svaki dan s nama živi, a navečer večernja molitva. Ljubav počinje u našim domovima; ljubav živi u domovima i zato je danas toliko patnje i nesreće u svijetu...Izgleda da su danas svi u užasnoj žurbi, nestrpljivi da postignu što veći uspjeh, razvoj, bogatstvo i slično, a djeci pripada malo vremena njihovih roditelja. Roditelji nemaju vremena jedno za drugo i tako u obiteljima počinje narušavanje mira u svijetu.” Majka Terezija Život je sličan izletu kroz lijepe predjele u društvu onih koji ga poštuju i vole. Ide se prema nekom cilju koji će donijeti još više veselja. Ako se dođe u situaciju bespuća, kad se izgubi put kroz šumu, kad se zaluta i ne zna pravi put ili ostane samo, strah obuzme dijete jer je došlo u tjesnac, kad mu nitko ne može pomoći. Mnoga se djeca osjećaju izgubljeno.

Radost nastaje redovno samo u srcu koje gori ljubavlju. Majka Terezije je bila uvijek vesela jer joj je srce gorjelo ljubavlju. To je božanska snaga, vatra koji nas grije i zapaljuje.

„Bogatim čini ne bogatstvo nego radost.“ Bosmans

Spavao sam i sanjao da je život radost. Probudio sam se i otkrio da je život služenje. Dao sam se na služenje i spoznao da je služenje radost.“ R.Tagore

Ponekad sam prestrašen, ponekad sam srdit, ponekad bijesan, a ponekad radostan. Ponekad nemam povjerenje, a ponekad ni hrabrosti. Ali mi ponekad priđe iznenada netko i zapita me:”Dođi, zar ti nije dobro?”

Nema radosti bez napora

Da bi ti bila vesela, netko je morao uložiti napor koji ti osigurava život. Radost ima veze s riječju rad. Kao da je rad korijen ili izvor radosti. Zašto? Zato što je ljubav uvijek povezana s naporom da se za ljubljenu osobu nešto učini. Zato narod kaže da je ljubav bol, napor. To je radosna bol. Nema ljubavi bez napora. Zato su ljubav i rad, napor dvije strane istoga lista. 7

PUT RADOSTI

Roditelji često rade naporno da djeca imaju potrebno za život i veselje. Tada su i oni radosni. Kad se djeca trude u školskim obvezama, tada time raduju i roditelje, pogotovo kad se k tome pristojno vladaju. Ljubav zahtijeva rad koji je često i težak. Ali bez toga nema veselja. I takav napor je ugodan, ako je iz ljubavi. Primljena ljubav potiče na ispunjavanje svojih zadaća kako bismo uzvratili na darovanu ljubav. To se naziva zahvalnost. To nalikuje sadnji neke biljke ili voćke. Treba kopati, što nije lako, ali je čovjek i u naporu veseo, jer zna da će ga stablo i biljka razveseliti svojim plodovima. Mnogo puta su biljke i voćke „zahvalnije“ svojim plodovima za trud, koji se ulaže u njihov rast, nego ljudi i djeca.

Priroda je puna ljubavi. U stvorenju nas grli ljubezni Bog. Po čudesnom mirisu svijeća struji prema nama miris ljubavi Božje.

Nema ljubavi koja nije povezana s radom i naporom da se dobro čini. To bi bila ljubav jezikom, a ne djelom. “Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom”. (1Iv 3,18) Onaj koji ne uzvraća ljubav, ljubav nije primio, nego neki dar i zato njegova radost ne traje dugo. Brzo mu taj dar dosadi. Takvo je dijete sebičnjak, egoist. Takav misli samo na sebe. Zašto? Jer nije vidio darovanu ljubav, nego samo neki materijalni dar. Postoji li sretna i radosna majka koja se ne brine o svom djetetu? Je li radosno nezahvalno dijete? Postoji li radostan čovjek koji mrzi druge i ne želi im pomoći? Naravno da ne postoji. Jer bez ljubavi u srcu prema drugima nije nitko radostan. Radost je uvijek nagrada čovjeku za učinjeno dobro, za ljubav. Nema trajne radosti bez ljubavi, a ljubavi bez rada i napora. Ljudsko tijelo treba materijalna dobra, ali duša treba ljubav kao zemlja sunce.

A. Gruen

Tišina su vrata, koja otvaraju naše unutarnje uho, da se uzmogne slušati taj čudesni zvuk naše duše.

Pruski car Friedrich II. napravio je jedan strašan i veoma ružan pokus. On je htio doznati kojim bi jezikom progovorile bebe kad ih nitko ne uči govoriti. Zato je u rodilištu dao odvojiti nekoliko beba i njegovateljicama zapovjedio da ih hrane i čiste, ali da s njima ne govore niti ih miluju. Druge je bebe odvojio i rekao da ih jednako hrane, njima govore i vole ih. Poslije nekog vremena su bebe, s kojim nitko nije govorio ni iskazivao nježnost, umrle.

A.Gruen

Nemoj se srditi što ružin grm nosi trnje, nego se raduj što trnov grm nosi ruže.

Svaki čovjek je rođen iz ljubavi roditelja i u toj ljubavi pravilno odrasta. Kao što biljka, uz najbolju prehranu u zemlji, ne može rasti bez sunca i svjetla, tako ni čovjek bez ljubavi. Ne može takav druge poštivati, jer uvijek traži ljubav koju

Arapska poslovica

PUT RADOSTI

od roditelja nije primio. Nije radostan i nije sposoban dati ljubav i poštovanje drugima. Jasno je da je radost uvijek plod ljubavi, a ljubav se iskazuje u djelima služenja i rada, što nije bez muke. Zato Isus kaže da je taj teret služenja zbog ljubavi sladak i lagan. (Mt 11, 28) “Spoznala sam neočekivano, ako ljubite do boli, tada bol nestaje i preostaje samo ljubav.” Majka Terezija

Većina je ljudi u stanju ozbiljno uzeti svoju patnju, ali ne i svoju radost. B. Hamvas

Dječak i njegov brat

Čovjekova je sreća usko povezana s radošću što je on pronalazi u obavljanju svakodnevnih dužnosti.

Kad je jedan dječak nosio na ramenima svoga mlađeg brata, jedan ga čovjek upita, je li mu težak taj teret. Dječak je odgovorio da to nije nikakav teret nego njegov brat. A. de Mello

Zaključak: Radost je uvijek plod ljubavi i rada. Veselje je prisutno u srcu onoga koji iz ljubavi prima i uzvraća zahvalnim radom na ljubav. Bog je dijete obdario sa svim nužno potrebnim oko njega i u obitelji, te je normalno da bude radosno. Ali ono treba zahvalnim radom uzvratiti na ljubav ne samo roditeljima nego i Bogu koji im sve daje.

Bosmans

Da budeš makar malo sretna, moraš se izmiriti s životom, s tvojim životom, kakav jest, s tvojim licem, tvojim tijelom, tvojim radom.

“Najveća bolest današnjice nije guba niti tuberkuloza, nego osjećaj neželjenosti i odbačenosti. U svijetu je više gladi za ljubavlju i prihvaćanjem, nego za kruhom.” Ponekad mislimo da je siromaštvo biti gladan, gol i bez doma. Ipak, najveće siromaštvo je biti neželjen, nevoljen i znati da nitko ne mari za tebe. Mi moramo početi liječiti ovu vrstu siromaštva u našim vlastitim domovima.”

Bosmans

Majka Terezija

Kad nestaje veselja?

Budući da su veselje i ljubav dvije strane iste medalje, onda je jasno da veselja nema gdje nema ljubavi. Ne vesele te više ni priroda, ni čiste ulice, ni lijepa škola, ni crkva, ni druga djeca iz škole i iz susjedstva, a ni tvoja obitelj zato, jer ne primjećuješ u njima ni Božje ni ljudske ljubavi koju ti pružaju da budeš veseo. Kad se ljubav ne vidi i ne doživljava, gasi se veselje, a stvara se tuga i besmisao. “Gdje siješ ljubav, izraste veselje.” W. Shakespeare

PUT RADOSTI

Šalica kave

Slovenski pisac Ivan Cankar je napisao priču „Šalica kave“. Priča govori o sinu majke udovice koji studira u Beču. On se upravo vratio na odmor kod majke. Majka plaća njegovo studiranje u Beču perući tuđe rublje, stanove i stepenice. Sva sretna pita sina, koji je upravo stigao, čime bi ga počastila. Sin je odgovorio da mu donese šalicu kave, što je običaj u bogatom Beču. A tko će njoj sirotici dati kavu? U ono vrijeme su kavu imale samo bogate obitelji. Ona ode kod jedne takve obitelji posuditi malo kave. Nakon nekog vremena sva sretna nosi ona sinu šalicu vruće kave, ali je sin nezahvalno odbije: „Tako sam dugo, mama, čekao kavu pa sad nemam više volje za nju.“ Najednom se sjaj radosti u očima majke ugasio. Tada uzvikne sin. „Daj mi, mama, kavu. Ja sam se samo šalio!“ Uzalud! Više nije bilo sjaja u očima majke.

Kad čovjek ostane bez ljubavi svoje okoline, hvata ga strah od osamljenosti i nemoći. Zato je strah često štetan: 1. Koči ljudsku djelatnost i navodi čovjeka na nepromišljena djela. 2. Strah čini čovjeka malim da ga nitko lako ne zapazi i pozove. On se želi negdje skriti, često u sebe. Strah čini čovjeka slabim. 3. U strahu se osjeća slabim i stoga želi izgledati većim nego jest. On se pravi snažnim da nitko ne primijeti koliko je bojažljiv. Ponekad se okreće nasilju da drugima utjera strah i odvrati druge od vlastita straha. Strah kukavice i strašljivce pravi opasnim. 4. Ponekad strah čini čovjeka hladnijim nego je on. Boji se blizine drugih i bavi se samim sobom. Nije čudo da nema prijatelja i da je osamljen. Strah ga čini drugima nesimpatičnim.

Da je život lijep, ne mora se pokazati razumskim razlozima. Ti moraš samo svoje oči otvoriti i tvoja osjetila otvoriti za život. A. Gruen „Kraljevstvo Božje je pravednost, mir i radost u Duhu Svetom“ (Rim 14,17). Ova izreka upućuje na novi život , koji je počeo u krštenju. Tamo gdje pravednost, mir i radost, –darovi Duha Svetoga-, određuju život ljudi, tamo se kraljevstvo Božje ili vlast Božja doživljava; tamo je Isus Krist na djelu. Isus nas je sam svojim životom učio živjeti na Božji način.

PUT RADOSTI

Strah je i prirodni nagon koji može biti često i koristan. On čuva dijete i odrasla od nepromišljenih i opasnih radnji. Upozorava na opasnosti i potiče da odustane od opasnih igara i bježi od opasnosti. Takav strah štiti život od djela koja su opasna. Pred svetištem moga srca stoje vrata. U tišini se otvaraju ova vrata da bi ušao u svetište moje duše i u njoj doživio izlječenje mojih rana i mir koji Bog donosi u nemir moga srca. ( A. Gruen) *Nismo veseli kad zaboravimo da i druge oko nas Bog Otac ljubi, a mi nismo njima ni dobri ni zahvalni. 10

2. Božja ljubav Je li ljudska ljubav jedino dovoljna za djetinju radost? Sigurno da ljudska ljubav nikad nije savršena, ponekad je uopće nema, a i najveća ljudska ljubav ne može uvijek pomoći kad čovjek stoji pred neizlječivim bolestima i smrću. Sigurnost ljudskog života nije uvijek zajamčena ljudskom ljubavlju, ali niti ljubljena osoba nije zaštićena od smrti. Čovjek se mora zapitati, čiji je dar zemlja na kojoj živimo, zrak koji dišemo, sunce koje nas grije i priroda koja nam daje najpotrebnije za život. Kad sunce sjaji, priroda se zeleni, veselimo se i ne znajući da je taj sjaj odraz ljubavi Božje. Cijela priroda je dar Božji. Zato nas priroda, parkovi i šume raduju. Ljepota prirode i ljubav roditelja pokazuje da je čovjek rođen za radost. Čovjek je svjestan da nije dovoljna samo ljudska ljubav. Sve što imamo dar je ljubavi Božje, koji je jači od svih zala koje prijete našem životu. Kao što svakim danom raste tijelo i mozak sposoban da primi više znanja, tako treba svaki dan rasti radost i ljubav u duši. Mladi su svaki danom sve svjesniji ljubavi svoje okoline i još više ljubavi Božje. To je izvor radosti. Papa Ivan Pavao II. : Ne bojte se! Prve riječi novoizabranog pape 1978. mladima Budite radosni - ja sam također! Posljednje zabilježene riječi papine nekoliko sati prije njegove smrti Papa Ivan Pavao II. se raduje i pred smrt, jer je čovjek određen i pozvan na radost, ne samo kad je mlad, nego u svakom dijelu svog života. Svjestan je ljubavi Božje u kojoj žive i kojoj se u smrti objavljuje u punom sjaju. Bog se raduje s nama, svojom djecom, a mi se radujemo s našim dobrim Ocem, koji nas prati kroz ovaj život prema Nebu. Ipak mnogi ljudi imaju mnoge strahove, upadaju u razna beznađa i traže svjetla u nečemu što pravog svjetla nema, kao što su alkoholizam, razvratnost, droga i trka za novcem… Tu nema ljubavi, takvi traže pomoć gdje je nema. Kršćanska vjera to zna jer pozna ljude. Ona nudi Radosnu vijest - Evanđelje Isusa Krista - koje je već 2000 godina dostiglo i uvjerilo u to mnoge ljude. Zato ima tako mnogo radosnih kršćana, koji žele i druge obradovati.

Danas susrećemo različite odnose prema radu, a često se u ovo vrijeme materijalističkog mentaliteta s radom postupa kao sa svojevrsnom robom nužnom za proizvodnju. Čovjek postaje sredstvo proizvodnje, a proizvodnja cilj, što nužno dovodi do napetosti i mnogih nepravdi prema radniku.

Radije umrijeti, nego sagriješiti.

Dominik Savio

sv. Dominik Savio 11

PUT RADOSTI

Uvijek sam govorila da ljudi moraju uvijek biti radosni. sv. Elizabeta, ugarska

Žalostan kršćanin je uistinu “žalostan kršćanin”. sv. Terezija od M.I.

Čovjek nije zadovoljan, ako nije uzvratio na darovanu ljubav. Čovjek je zadovoljan, ako je druge obradovao. Zanimljiva su pravila u ljudskoj psihi koja podupiru ljudsku radost: - Podijeljena radost dvostruko povećava radost - Podijeljena bol dvostruko umanjuje bol. - Treba se učiti radovati jer tako nećemo druge povrijediti. - Nekome učiniti malu radost, ustvari je velika radost - Žalosno je, sam se radovati. - Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima!

Gledaj u nebo i pjevaj, jer te sunce besplatno obasjava.

(Rim 12,15)

- Zadatak života i njegovo određenje je radost. - Raduj se svemu što je stvoreno na nebu i na zemlji i pazi da ti radost nitko ne razori. (Lav Tolstoj)

Bosmans

Veseljak prenosi radost dalje, a time i ljubav. Veselje je znak da u tebi stanuje ljubav. Radost je cvijet ljubavi. Danas međuljudski odnosi postaju sve tanji i siromašniji, zastrašujuće raste osamljenost, besmisao i strah za život. U takvo doba veseo čovjek budi nadu, čak i u životnim situacijama koje se čine bezizlaznim. On pruža ohrabrenje, kako se iza svih životnih stanja ipak krije još neki smisao, a to je Božje prihvaćanje svakog čovjeka, također i onoga neuspješnoga. Bog ljubi svakoga. To Božje prihvaćanje potiče na novi početak koji je s Bogom uvijek moguć. To je poziv na obrat i okretanje Bogu, kao nadasve dobrom i milosrdnom Ocu i Zaštitniku.

Rad je ljubav koja biva vidljiva. Halil Džubran

Kad čovjeku Bog nije gospodar tada pravi sebe idolom. svaka služba idolima razara samog čovjeka. kard. J. Meisner

Zapamti:*U radosnom društvu nema svađe. Radost niče iz srca i iz spoznaje da nas Bog naš Otac ljubi. “U svijetu je više gladi za ljubavlju i prihvaćanjem, nego za kruhom.” Majka Terezija

Ako trebaš druge samo radi svoje koristi, bit ćeš stalno razočaran.

3. Bog i strah

Gruen

PUT RADOSTI

Bibliji se nalaze mnogi tekstovi koji govore o ljudima u strahu. Ljudi se ne boje Boga nego se Njemu obraćaju

Meditacija o radosti

u nevolji za pomoć. Evo nekih takvih tekstova: Vode mi dođoše do grla! U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajući. Nek’ me ne pokriju valovi, nek’ me ne proguta dubina, nek’ bezdan ne zatvori usta nada mnom! Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me!Ne sakrivaj lica pred slugom svojim;jer sam u stisci, usliši me brzo!Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me! Iz psalma 69. Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od plača moga. Bože moj, vičem danju, al’ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka. A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu. A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: “U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!” Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj. Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne. Iz psalma 22.

Isus je molio ovaj psalam na križu Postoji strah od Boga, od Njegove pravde, ali strah se sastoji u bojazni, da čovjek grijesima ne izgubi pristup Bogu. Ljudi se obično boje Boga da ih ne kazni. Taj strah je razumljiv i prisutan je kod ljudi u Bibliji. Bog je pravedan i svatko se boji kazne. Ali jednako koliko je Bog pravedan toliko je i milosrdan. Jedva da se neka Božja krepost više spominje u Bibliji koliko Božje milosrđe. Netko je rekao da je pravda bez milosrđa obična nepravda. Kod Boga je u Novom zavjetu milosrđe još više naglašeno, jer je Isus Krist zbog naših grijeha podnio muku križa. Bog ne kažnjava, nego tuguje kada se netko prikloni zlu i ode od Njega ili se nije dovoljno otvorio Njegovom milosrđu. Isus je oslobađao

Radost je dar Duha Svetoga, poseban znak Božjeg kraljevstva. Gospodin je želio podijeliti svoju radost s apostolima. Je li tvoja radost potpuna? Radost je bila i Marijina snaga. Samo joj je radost mogla dati snagu da prijeđe judejska brda i bude na pomoć rođakinji. Radost je molitva, veo velikodušnosti, altruizma i života u Božjoj blizini. radost je molitva. Radosno je srce plod ljubavi koja gori, ali ne izgara. Više daruje onaj tko daruje s radošću, a Bog ljubi onog tko daruje s osmijehom. Radost je naša potreba i molitva - čak i tjelesna. Ona nas priprema na širenje dobra. Gospodinova je radost naša snaga. Utoliko će svatko od nas prihvatiti da živi vlastito siromaštvo u radosnom povjerenju. Nasljedovati Marijinu čistoću eto ulice života koju moramo slijediti. Najbolji način na koji ćemo pokazati našu zahvalnost Bogu i ljudima ogleda se u prihvaćanju svega u radosti. Jedna sestra ispunjena radošću poput sunca je što isijava Božju ljubav i nadu vječne sreće.

PUT RADOSTI

apostole od straha riječima: „Ne bojte se!“ Čovjek ipak ne smije strahovati od Boga nego od sebe. On se svojom odlukom da ne sluša Boga upućuje putem propasti. Bog je uvijek spreman pomoći mu ako mu se čovjek obrati. Ako se ne želi obratiti Bogu za pomoć, Bog je nemoćan, jer je stvorio svakog čovjeka slobodnim i protiv njegove volje mu ne može pomoći. Bog je pravedan i milostiv te se grješnik mora bojati da se grijesima učini nespremnim za susret s Bogom.

Kršćanski svijet morao bi biti svijet bez straha. Naš svijet nije kršćanski ako strah raste umjesto da se umanjuje. Vjerujem u Krista i vjerujem da bi dvije milijarde kršćana na ovome svijetu moglo promijeniti lice zemlje. H. Böll, nobelovac,

Jedna priča govori o tome kako je carica izgubila narukvicu. Zato je glasnik išao carstvom i izvikivao: „Tko tijekom 30 dana vrati narukvicu, dobit će nagradu; a nađe li se kod koga narukvica poslije 30 dana, bit će mu glava odrubljena!“ Vjeroučitelj Samuel je donio nađenu narukvicu, ali poslije 30 dana. Tada ga carica upita: Zar ti nisi bio u carstvu?“ „Da, bio sam“, odvrati on. „Pa što nisi čuo poziv glasnika?“ „Jest, čuo sam“, odvrati nalaznik narukvice. „Pa zašto nisi donio narukvicu unutar 30 dana?“, strogo upita carica. A pošteni nalaznik odgovori: „Zato, da ti ne bi mislila da se ja tebe bojim. A ja sam narukvicu donio jer se Boga bojim.“ Carica na to reče: „Neka bude hvaljen tvoj Bog!“

Markovo evanđelje donosi događaj straha u kome se svatko može naći. Želi nam reći da onaj tko vjeruje Kristu može nadvladati svoj strah. Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nastade žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nastade velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju? (Mk 4, 35-41)

Kršćanin ne smije biti žalostan jer zna da je u svako vrijeme Bog s njim.

Isus i strah

Nakon posljednje večere otišao je s učenicima na Maslinsku goru. Znao je za izdaju Judinu i svoju vlastitu skoru smrt. Kada dođe onamo, reče im: “Molite da ne padnete u napast!” I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od

PUT RADOSTI

mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!” A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: “Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!“(Lk 40-45)

Svaki dan prihvatiti kao dar. Pogledaj se u ugledalo, nasmiješi se i reci sebi: Dobar dan! Tako se vježbaš da to kažeš i drugima.

*Kad zaboravimo da nam je Bog Otac i Isus naš brat, koji nam želi pomoći, tada nismo pravo radosni.

Sunce ne mimoilazi nikoga. Ono sjaji i za tebe, ako se ne skriješ u sjenu.

Radost u Bibliji

Vjeran je Jahve u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima. Jahve podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja. Oči sviju u tebe su uprte,ti im hranu daješ u pravo vrijeme. Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo. Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima. Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju. (Psalam 145, 13-18)

Bosmans

Izveo si mi dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio. Ps 30, 4; Duša se moja k tebi privija,desnica me tvoja drži. .Ps 63,9; Jer ti si hrid moja, tvrđava moja Ps 31, 4; Čuvaj me kao zjenicu oka i sakrij me pod sjenu krila svojih.

Rad produhovljuje materiju i utjelovljuje duh:Po radu sudjelujemo u božanskom djelu novog stvaranja. Rad postaje posvećen ako nije vođen pohlepom.

od zlotvora što na me nasrću. Ps 17.8...

4. Isus izvor radosti

sus je nazvao svoj nauk „Evanđelje“, tj. „Radosna vijest“. Četiri spisa koji govore o njemu, zovu se „Evanđelje“. Radost pripada Isusovom programu. Nije slučajno da u Evanđelju započinje Isusov život i javno djelovanje riječima i djelima koje stvaraju radost. U izvještaju o rođenju Isusovom u štali u Betlehemu stoji da su se javili pastirima u mrkloj noći anđeli. Jedan od njih je rekao pastirima: „Ne bojte se. Javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod“. Kad je Isus započeo svoj javni život, rekao je u svojoj prvoj rečenici: Vjerujte Radosnoj vijesti (Evanđelju) (Mk.1, 14) Također na početku svoga djelovanja iznenada pretvara vodu u vino, samo da spasi radost mladenaca i svadbenih gostiju. (Lk 2, 10); Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Lk 6, 23 Prve riječi koje je Isus izgovorio u svom govoru na gori glase: Neka se raduju siromašni i…., a to se obično prevodi: Blaženi 15

PUT RADOSTI

siromasi i…. Mt 5, 3-11.On je poruku radosti Isus ponovio osam puta. Obraća se siromasima i žalosnima, pravednima i milosrdnima, ljudima dobrog srca, koji se zauzimaju za mir. Isus poziva izričito na radost (Lk 10, 20), a to čini više puta u svojim poredbama o Kraljevstvu Božjemu. Svojim ozdravljenjima je širio radost posvuda. Sv. Pavao više puta poziva vjernike: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se (Fil 2, 4).

Kršćani vjeruju kako se smiju pouzdati u Boga jer Bog pozna strah čovjeka. On mu daje snagu, da svoj strah nadvlada. On je Pomoćnik i Tješitelj kao otac i majka. Biblija često govori o radosti (Lk 10, 20). Mnogi su ljudi, kroz tisuće godina, doživjeli ovo iskustvo. Ali, poneki ljudi ostaju u svom strahu. Sigurno je da je Krist blizu svakom čovjeku, pogotovo onome u nevolji. On ponavlja više puta da se ne bojimo. Ako se Bog brine o vrapcima, koliko se više brine o nama. Kakav bi to Bog bio Otac, koji daje ljubav svim očevima i majkama, kad se ne bi brinuo u svakom trenutku o nama? (usp. Lk 12,7) Sv. Pavao se ne umara pozivajući vjernike na radost. To nije isprazna radost ljudi poput Heroda željnoga da vidi Isusovo čudo ( Lk 23, 8), nego ova radost ima za cilj privlačenje ljudi Spasitelju. Kao što vatra raduje zimi i privlači da ostanemo uz nju, tako i radost u Bogu potiče ostati uz Boga. Iz ovoga je sasvim jasno kako je Evanđelje uistinu radosna vjera. Tako se potvrđuje da je Bog stvorio čovjeka za radost kad ga je postavio u rajski vrt, sliku radosti.

Bog stanuje jedino i samo u dobroti čovjeka prema čovjeku, u opraštanju, u pomirenju, u razumijevanju jedan drugoga, u prijateljstvu i strpljivosti. Bog je ljubav. Bog stanuje – u tebi? Bosmans

Sretan je onaj koji ne trči za srećom kao za šarenim leptirom, nego je zahvalan za sve što mu se daje.

* Kao što majka želi dijete razveseliti svojom ljubavlju,

tako i nas Bog raduje svojim Evanđeljem. Ako nisam voljen od drugih radujem se što me Bog voli.

Kršćanstvo gasi bijedu

Sretni ljudi: Oni su zahvalni za svaki dar; donose sunce u kuću; nose raj u svom srcu u kojemu žele svakome dobrodošlicu. Bosmans

PUT RADOSTI

Sredinom 19. st. bilo je u Torinu mnoštvo djece o kojima se nitko nije brinuo, a koje su iskorištavali kao jeftinu radnu snagu. Svi su ih tjerali daleko od svojih stanova, jer ništa nije bilo sigurno od njih. Bojali su se „malih lopova“. Jedan čovjek nije strahovao od njih. Nije htio vjerovati da su ovi dječaci lošiji od drugih i da ih treba prepustiti samima sebi. Svećenik don Ivan Bosco počeo ih je skupljati oko sebe. Igrao se s njima i premještao se s njima s mjesta na mjesto, jer ih nitko nije htio uz kuću. Počeo ih učiti i ponekad pozivati na bogoslužje. Na koncu je našao na rubu grada neku staru istrošenu šupu koju je preuredio u

dom najsiromašnijih mladih beskućnika. „Don Bosco“, kako su ga oni nazivali, je znao mnoge igre i trikove s loptom i uveseljavao ih. Ljudi su nezadovoljno vrtjeli glavom što se svećenik s njima druži, te su govorili da nije normalan. Jednog dana dva duhovnika su iznajmila kočiju s nakanom da namame unutra don Bosca. Kočija je trebala jureći don Bosca odvesti u ludnicu. Pozvali su don Bosca da sjede u kočiju. On je prozreo njihovu namjeru i zamolio ih da oni prvi uđu u kočiju. Kad su oni na koncu pristali, on naglo zatvori vrata i poviče kočijašu: „Vozi!“ Kočija je jureći unišla kroz vrata ludnice, a ova dva duhovnika su imali teškoća da napuste ludnicu. Nitko se nakon toga nije usudio don Bosca nazvati ludim. Uskoro nije bilo dovoljno se samo djecom družiti, nego ih je trebalo smjestiti. Dobio je na dar skromnu kuću koja im je bila dom, škola, učionica za praktični rad. Poslije su od skromnih kuća nastali veliki zavodi s mnoštvom djece, ne samo iz Torina, nego i iz susjednih mjesta. Ti dječaci su postali stručni radnici i obrtnici koji su pošteno zarađivali za život i mogli osnovati svoje obitelji. Njemu se priključilo i mnogo svećenika koji su mu pomagali. Osnovali su Salezijansku družbu - Don Bosco. Umro je 31. siječnja 1888., a na dan pogreba cijeli Torino je bio na njegovom sprovodu. Godine 1934. vijećali su crkveni starješine u Rimu, je li zaslužan da se proglasi svetim. Postavilo se pitanje: „Kad je taj čovjek, uz toliki rad, imao vremena za molitvu?“ Papa Pio XI. se uključio u raspravu i odgovorio: „Pitanje je krivo postavljeno. Ono mora glasiti: Kad don Bosco nije molio?“

Zašto kršćani imaju dobre razloge za radost i povjerenje u Boga? Navedi par riječi ili susreta iz života Isusova koje su drugim ljudima darovali radost? Ako pogledate oko sebe u naš svijet – kako stoji s Isusovim radosnim programom?

Mi sve činimo za Isusa. Ja sam 24 sata na dan s Isusom i za Isusa, pružam njemu svoj život, svoje srce, svoju ljubav, svoj posao, sve svoje.

U molitvu ne spada samo molitva, nego i rad u korist drugih. “Moli i radi” (sv. Benedikt) A takvih ljudi, kao što je bio sv. Ivan Bosco, bilo je i još ih ima mnogo u Europi, Africi i Aziji, gdje su katolički svećenici, uz velike napore, osnivali prve škole, domove i lječilišta. Poslije su najveći dio toga preuzele države vođene od ljudi obrazovanih u tim školama.

Majka Terezija

Bog je čuvar veselja

Sada, Gospodine, izlazim iz Tvog svjetla; iz tvoje snage, u svoju svakidašnjicu. Želim izvršavati što Ti nalažeš, s radošću! Želim nositi što mi Ti dosudiš, s radošću! Želim Te slijediti kamo god me pozoveš, s radošću! Obasjaj me zato svojom svjetlošću! Sačuvaj u meni radost J. H. Newman.

*Lijepa šala je znak iskrene ljubavi i radosti. Od takve šale bježi vrag. 17

PUT RADOSTI

II. M L A D I U maloj se djeci nalazi sve ono što postoji i u odraslima. Djeca to ne kriju, nego jasno izražavaju smijehom ili plačem.

1.Mladi i zajednica

M Ako trebaš druge samo radi svoje koristi, bit ćeš stalno razočaran. Gruen

“Ja vidim Boga u svakom ljudskom biću. Kada perem rane gubavcima, imam osjećaj da njegujem samog Gospodina. Nije li to prekrasno iskustvo?” Majka Terezija

Jučer: već je prošlo. Sutra: tek će doći. Danas je jedini dan koji imaš. Učini ga tvojim najboljim danom. Bosmans

PUT RADOSTI

ala djeca ne mogu pomagati drugima ili nešto velika učiniti. Ipak je i u njih Bog stavio dar ljubavi. Željeli bi druge razveseliti svojom pomoću. Stoga su radosni kad ih netko pozove, da oni pomognu. Kad netko kaže: „Trebam te jer ne mogu to učiniti sam“, tada se dijete osjeća radosno i više se ne osjeća malenim, jer može pomoći kao i odrasli. Kad drugi kaže: „Dođi , pođi sa mnom; skupa smo netko“, tada se raduje da ga netko treba i da može drugoga razveseliti. Život mu postaje lijep i ugodan. I kad djetetu izostane potrebna pažnja i ljubav od svoje okoline, treba tada znati da to ne može doživjeti od Boga. Bog uvijek kaže tebi: „Volim te. Htio bih rado biti tvoj prijatelj! I ono što sam ne možeš, učinit ćemo udruženo“.

Zajedno jači

Na praznoj njivi stoji usamljena ražena slamka. „Kako je to lijepo“,razmišlja slamka, „kad te nema tko uznemiravati.“ Ali ona

ne zamjećuje da nema klasa. Potom na polje dođe oluja i vihor. Slamka se prelomi i leži mrtva na zemlji. Ona ne daje kruha. Naprotiv, raženo polje čine mnoštvo uzdignutih slamki punih klasova tijesno jedna uz drugu kao braća i sestre. Vihor hara nemilice poljem. Ali slamke stoje i međusobno se podržavaju. One zajedno čine jednu sigurnu kuću u kojoj se peče kruh.

Oni koji se izdižu iznad drugih obično to rade, jer nisu sposobni učenici pa se žele u glupostima istaknuti.

Mladi su budućnost odraslih

jeca - to ste vi sami i to je svijet mnoge djece. Zašto su djeca tako neizmjerno važna? Djeca su sutrašnji odrasli koji će svojim radom pomagati drugima i omogućivati sebi život i svojim roditeljima. U djeci se sjaji budućnost, koju Bog želi svakom čovjeku. Oni zauzimaju mjesta odraslih koji pomalo odlaze. Domovina, narod i obitelj ne mogu se nadati budućnosti bez djece. Djeca su naša budućnost, kaže se. Loša djeca su navještaj slabe budućnosti obitelji, ali i društva. Ipak djeca su mnogo više od nade odraslih. Ako pomoću jastučića za pečate staviš otisak kažiprsta na papir pa to usporediš s otiskom drugih ljudi, ustanovit ćeš da crte na kažiprstu nisu iste kao kod drugih. Zapravo nema na svijetu niti jednoga čovjeka kome se crte na prstima slažu s crtama drugih ljudi. Današnja policija ne vjeruje toliko slici čovjeka koliko otisku kažiprsta, jer se on ne da prepraviti. Iako mnogo puta djeca žele biti kao drugi, to im ne uspijeva. Zar to nije znak da je i tebe Bog stvorio jedinu takvu i nitko te ne može zamijeniti? Zar to nije razlog veselja? Bog je na tebe mislio kad te je stvarao i dao ti nešto od sebe, što drugi nitko nema. Iz toga slijedi zaključak da si ti jedina takva na svijetu. I Bog želi upravo s tobom stvarati budućnost. Bez tebe i tvoga odziva na Božji poziv ne će biti budućnosti koju Bog želi. Zato tebe ne može nitko sasvim dobro zamijeniti. Danas ima toliko zla u svijetu jer se mnogi ljudi nisu odazivali glasu Božjemu. Nitko ih nije mogao zamijeniti. “Čudo nije to što mi radimo svoj posao, nego to što nas on usrećuje.” Majka Terezija “Molitva nije gomilanje riječi nego otvaranje duha Bogu”.

Blaženi koji mi daju da osjetim ljubav i nježno sa mnom postupaju. Blaženi koji mi se osmjehnu i sa mnom malo pročavrljaju. Blaženi koji su dobri prema meni. Bosmans

Samo srce vidi u svemu tragove one posljednje stvarnosti i savjesti koja te iz sveg stvorenja gleda, da ti kaže: Ti si ljubljen. Ljubav te obuhvaća u svemu što vidiš. Gruen

Svaki puta kada se nekome nasmiješite, to je čin ljubavi, poklon toj osobi, to je nešto prekrasno. Majka Terezija

Tomislav Ivančić

PUT RADOSTI

Ja sam važna

„Tko može od vas navesti jedan pronalazak koga nije bilo prije pedeset godina?“, pitala je učiteljica. Jedna je pametna glava iz drugoga reda revno podigla ruku i rekla: „Mene!“ A. de Mello

Kakav sam ja?

Želim vam pričati o mojih sedam “duša”. Prva je marljiva, druga je lijena, treća hoće pričati, četvrta šuti, peta je bojažljiva, šesta je neustrašiva, sedma ih opominje; sada se dobro podnosite! Sedam mojih “duša” su različite kao ti i ja. A ipak one skupa čine mene.

R. Froelich

Sve djevojčice i dječaci se pitaju: „Tko sam ja?“ Odgovor nije jednostavan, jer mi sami nismo jednostavni. Ono što mi nazivamo „Ja“, postoji iz mnogih svojstava, a ono je ipak više od skupa svih pojedinosti. To je jedinstveno jer sve to si ti. Svaki dan može jedna „duša“ prevladati nad drugima. Niti jedan „Ja“ na svijetu nije točno isti. Ti si jedno jedinstveno dijete Božje.

Tvoja zadaća je ostvarenje ljubavi, dati oblik ljubavi, bilo da si ministar bilo da si ulični pometač. Ti trebaš svijet učiniti boljim. Puni stoga tvoj duh, tvoje srce i tvoje ruke ljubavlju.

Mali vijak

Bio jednom u jednom golemom brodu sasvim mali vijak kojim je s mnogim drugim isto malim vijcima skupa povezivao dva ogromna željezna lima. Ovaj mali vijak je za vožnje oceanom bivao sve opuštenijim i prijetilo je ispadanje. Najbliži vijci su rekli: „Ako ti ispadneš, ispast ćemo i mi.“ Tvoj teret tada prelazi na nas. Zakovice ispod njih na tijelima broda rekoše: „I nam će biti teže, i mi ćemo se malo opustiti.“ Kad su velika željezna rebra to čula, povikali su: „Za Boga ostanite; jer, ako vi ne držite više, tad je i s nama gotovo. Brzo se doznalo po cijelom golemom brodu o namjeri malog vijka. Zaključili kako treba poslati poruku malom vijku da ostane, inače će brod potonuti i nitko ne će doći svojoj kući. To je polaskalo ponosu malog vijka, što mu se pridaje tako golema važnost, poručio im je kako on ostaje. (R.Kipling)

Bosmans

Nitko nije višak. Svakome je Bog dao toliko sposobnosti da može koristi drugima i sebi. Nema „ja“ bez „mi“. Nema nikoga koji bi mogao sam živjeti kao Robinson Cruso. Nitko ne može živjeti bez drugih. Nitko ne može bez drugih ljudi odrasti. Kako ćeš naučiti govor, ako nemaš s kim govoriti? Kako ćeš naučiti što je ljubav, ako te nitko ne voli ili ti nemaš koga voljeti? Kako ćeš znati, govoriš

PUT RADOSTI

li ispravno, ako nema nikoga da ti to potvrdi? Kako ćeš znati, što je radost, ako nema tko bi te volio? Nitko ne uči, ako mu drugi ne pomognu. Nitko ne može sam za sebe biti sretan. Možeš li ti biti radostan ako su tvoj kolega ili prijateljica žalosni? Sigurno da ne možeš, ako si dobar. Ako je netko zao pa se veseli tuđoj nevolji, to nije prava radost. Veselje zla čovjeka, zbog tuđe nevolje, zove se zla radost ili zluradost, koja je kći zavisti. Takvu zlu radost ima Sotona i onaj koji živi kao on. „Zavist je izabrani đavolski grijeh koji rađa mnogim i najgorim grijesima“. (Sv.Augustin) Ta radost je tamna radost, ne unosi u dušu svjetlo nego tamu. Čovjek se osjeća osamljeno i bijedno te to želi i drugome. Tako se osjeća onaj koji se od srca veseli tuđoj nesreći. Ne može zao čovjek drugima željeti dobro. Isus kaže da zlo stablo rađa zlim plodovima (Mt 7, 17). c Majka Terezija “Ljepota nije na licu, ljepota je svjetlo u srcu.’’

Halil Džibran

Pravo veselje je izraz dobrote. Ljubav je drugo ime za dobrotu. Ljubav smatra da je drugi vrijedan moje pomoći. A to se zove i dobrota. Samo dobrotom možemo zle ljude pretvoriti u dobre. Zato moramo pomagati jedan drugome, iskazati svoju ljubav, postati bolji i radosniji.

Neprijatelja učiniti prijateljem Pripovijeda se kako je jedan stari kineski car odlučio pokoriti zemlju svojih neprijatelja i sve ih pogubiti. Kasnije su ga vidjeli kako jede za istim stolom sa svojim neprijateljima i s njima se šali. Na pitanje:“Nisi li bio odlučio svoje neprijatelje uništiti?“, odgovorio je: „Ja sam njih uništio jer sam od njih učinio svoje prijatelje!“

Čovjek želi zauvijek živjeti. Kad se nanižu velike godine čovjek biološki osjeća da mu budućnost nije duga pa se poistovjećuje s budućnošću svojih unuka i unučica. Tako mu život postaje osmišljen jer u budućnosti svoje djece vidi svoju budućnost. Dakako da je to varka kojoj mnogi nasjedaju. Čovjek ipak mora znati da je Bog vječan i da mu je vječnost osigurana ako je s Bogom. Vjerniku zapravo budućnost nije ni počela. On stoji na pragu vječne budućnosti, kao što dijete stoji na pragu ovozemaljske budućnosti.

Ne možeš biti radostan ako nije i tvoj prijatelj radostan. Tvoja radost i ljubav će unijeti u nj svijetlo radosti, jer ni ti nisi bez njega sretan. Upamti ovo pravilo za tvoje druženje s drugima: Zlatno pravilo za pravu radost Mnogi narodi poznaju „Zlatno pravilo“ koje kaže: „Što ne želiš da drugi tebi čine, ne čini ni ti drugima“ i bit ćeš radostan. Isus je to pravilo lagano promijenio. Kod njega ono glasi: „Sve, što očekuješ od drugih ljudi, to čini i njima.“ (Mt 7, 12)

PUT RADOSTI

2. Teškoće mladih

Nasmiješen i živahan čovjek je prava slava Božja. Po vedrom životu slavi on Boga ljubavi i čovjekoljublja. Nema ništa ljepšega pod nebom.

- Učenik u posljednje vrijeme slabo uči i mora ponavljati razred jer se roditelji svađaju ili su rastavljeni. - Dijete strahuje od jednoga učenika. Ne može doći do svoga prava pa ga drže slabićem. - Dijete ne može imati odjeću kao drugi jer mu je otac bez posla. - Dijete je pretilo pa ga ponekad zovu u razredu „debeli“. - Dijete potječe iz drugih krajeva ili je druge vjere. - Dijete slabije uči jer su roditelji bolesni, ima neki prirodni nedostatak ili zamuckuje. “Biti neželjen, nevoljen, zanemaren i zaboravljen od sviju, to je po mom mišljenju veće siromaštvo i glad nego nemati što jesti.” Majka Terezija

A. Gruen

Čovjek ne može živjeti na zemlji ako nema u glavi ili u srcu djelić Neba.

Treba imati na umu da dnevno 20 000 djece gladuje, a više od milijarde ne jede dovoljno. Do 200 milijuna djece nemaju dom i žive na ulici. Mnoštvo djece rade kao robovi cijeli dan za nekoliko kuna. Mnoge curice u azijskim zemljama roditelji prodaju, kao manje vrijedne, u brak, a mnoge ubiju kad se rode, a druge stradaju jer im se odstrane organi iz tijela i prodaju. Mnoge curice su prisiljavane na prostituciju, a dječaci da budu vojnici. Računa se da je u posljednjim godinama ubijeno u ratovima milijun i šesto tisuća djece. Milijuni djece stradaju u pobačajima, jer ih roditelji ne primaju. “Najveća bolest današnjice nije guba niti tuberkuloza, nego osjećaj neželjenosti i odbačenosti.”

Cvijet treba sunce da postane cvijet. Čovjek treba ljubav da postane čovjek. Bosmans

Majka Terezija

Kada to imaš na umu, onda ne smiješ od roditelja tražiti, što ti ne mogu dati. Budi zadovoljan malim jer, kako vidiš, milijuni djece nemaju ni toga. Gotovo posvuda u svijetu žive djeca u neljudskim odnosima. Jedva se može vjerovati kako je loše njihovo stanje, pogotovo, ako se živi u većem blagostanju. Mnoga djeca po svijetu pomažu i skupljaju darove za takvu djecu. *Primati ljubav ili je davati stvara radost i osvaja ljude.

PUT RADOSTI

3. Mladi i vjera

og je prvi i pravi Roditelj djece. Zemaljske im je roditelje dao da se za njih brinu i upute ih putem koji nam je propisao nebeski Otac. Mi poštujemo svoje roditelje, ne samo jer su nam dali život, nego i zato što oni zamjenjuju Boga. Zato se smije reći: Svatko tko ne sluša roditelje u dobru, ne sluša ni Boga. Oni su nam dali i uzdržavaju smrtni život, koji jednom završava, a Bog nam dariva vječni život. Zato je Bog naš prvi i pravi Roditelj. Naravno da roditelji žele dobro djeci i odgajaju ih u dobru. Ni Bog se nije sasvim sakrio od svoje djece. On svakome stalno govori kroz savjest. Možemo to izraziti slikom cvijeća u tegli. Roditelji se trude oko podizanja djeteta kao što cvijeće raste radom i zalijevanjem iz tegle. Ali bez sunca, koje je slika Božje ljubavi, ne može biti ni cvijeća, ni dobrog djeteta. Djetetu nije dovoljno samo roditeljska ljubav, nego se mora otvarati molitvom prema Bogu, da može odrasti kao dobar čovjek.

„Svi ljudi ne mogu biti bogati i poznati, ali svi mogu biti dobri.“ Konfucije

“Mnogi ljudi ne razlikuju naš rad od našeg poziva. Naš poziv je ljubav prema Isusu.” Majka Terezija

Vidi dnevne male radosti i one će postati tebi velika radost.

Kako bi djeca bila sposobna govoriti i voljeti kad ne bi poznavali svoje roditelje? Zato je razgovor s roditeljima prva dužnost djece. Razgovor je izraz i povjerenja. Mi trebamo i Božji govor. Zato je razgovor s Bogom nešto najvažnije u životu. Bog nam govori osim po savjesti i po Isusu Kristu. Ono što Isus kaže, Božji je govor nama. Zato uz roditeljski dom imamo i Božji dom, crkvu, u koju nedjeljom dolaze vjernici da budu s Bogom i s ostalom svojom braćom i sestrama. Tu mi Bogu govorimo, Njega slavimo, ali i tamo slušamo Njegove riječi upućene nama. Dužnost je djece razgovarati i slušati nebeskog Roditelja, čiju Riječ je donio Isus. Kao što roditelje bez razgovora ne bi mogli poznavati, tako ni Boga ne bismo mogli upoznati ni ljubiti bez razgovora i slušanja Isusa koji je osobna Očeva Riječ. Po Duhu Svetom on se nalazi u Crkvi. Zato se službenici Crkve trude da njegov glas dopre do ušiju ljudi. To se napose jasno događa nedjeljom u sv. misi. Isus, Riječ nebeskog Oca, je i postao čovjekom kako bi nam Božji glas i poruka ljubavi bila pristupačnija i jasnija. Isus je put koji vodi uzvišenom, neizmjernom Bogu Ocu. “Ja sam Put

Odnos čovjeka s Bogom ne nastaje po vjeri. On je čovjeku po naravi dan, a vjerom je samo priznat i ostvaren. kard. J. Meisner

„Biti dobar je plemenito. Učiti druge da budu dobri je još plemenitije.“ Mark Twain

PUT RADOSTI

i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“(Iv 14, 6)

Radije se igrati s Isusom „Vidite, djeco, kako je velik Bog:On je stvorio sve ovo što viditebrda i doline, more i daleke zemlje, zvijezde,sunce i veliki svemir. Pita mali Ivica vjeroučitelja: „Boje li se anđeli i sveci Boga koji je tako silan i velik?“ Odgovori vjeroučitelj: „Ne, u nebu nema straha. Pa ni ti se ne bojiš svoga tate iako je veći od tebe“, tumačio je vjeroučitelj. Mali Ivica je potvrđivao glavom kao da mu je sve jasno, dok je njegova mlađa sestrica vrtjela glavom da se s tim ne slaže. „Zar ti ne vjeruješ da se sveci ne boje Boga?“, upita je vjeroučitelj. „Vjerujem, ali ja mislim da je ipak njima draže zabavljati se s malim Isusom, nego s velikim Bogom.“

Vjerovati da je Isus umro; to je povijest. Vjerovati da je umro za mene; to je spasenje.

“Tvoja djeca nisu tvoj posjed, oni su sinovi i kćeri životne čežnje za samim sobom. U njihovoj duši stanuje u kući Sutra, koju ti ne možeš posjetiti” (H. Džibran). To znači da djeca konačno pripadaju Bogu.

Samo voda može preobraziti pustinju. Voda je život. Ljubav je živa voda. Bosmans

PUT RADOSTI

Djevojčica je u pravu,jer misli da je nama lakše moliti Isusa, jer je on postao čovjek. Ali nije u pravu ako misli da je Isus milostiviji od Oca. Po Isusu, vječnoj Riječi Očevoj, Otac nama govori. Isus kaže: Ja i moj Otac jedno smo( Iv.10,30). U vjeronauku djeca saznaju što je Isus govorio. Vjeronauk nije predmet o nekim ljudskim djelatnostima nego o ljudskom životu i njegovom cilju. Kod drugih predmeta u školi se uči kako bi se steklo znanje potrebno da netko postane stručnjak u određenom poslu. Vjeronauk nas uči kako biti dobra i poštena djevojka ili mladić. A to nas može naučiti jedino Bog. On zna jedini ispravni put kroz život jer nas je stvorio. U vjeronauku se ne uči samo kako biti pravi čovjek, nego se upoznaje nauk našeg pravog Roditelja, Boga. Ne može se dijete odgojiti bez ljubavi roditelja. Još manje može doživjeti Božju ljubav ako ne ide na vjeronauk i nedjeljom ne dolazi na sv. misu. U sv. misi Isus Krist dolazi osobno u zajednicu vjernika, a preko Evanđelja i svećenika dolazi k tebi po svojoj Riječi i pod prilikom kruha i vina. On čini prisutnim u tom znaku svoju najveću ljubav prema nama, svoju smrt za nas. Želi nam dušu nahraniti svojom riječju ljubavi i života. Kod roditelja dobivamo hranu za tijelo koje je smrtno, a na sv.misi dobivamo duhovnu hranu, uskrsli život, koji nas čini besmrtnim. Posve je nerazumno i veoma žalosti nebeskoga Oca, što se neka djeca ne odazivaju na Njegovu gozbu nedjeljom, a On je s velikom ljubavlju priređuje za nas. Zato ništa nedjeljom nije važnije od misnog slavlja. Na to slavlje nas pozivaju i zvona kao glas Božji. Tu nas Bog prosvjetljava

da vidimo što treba popraviti, sam dolazi da opere i izliječi našu dušu od povreda i nečistoće grijeha, kao što i roditelji peru nečistoću svoje male djece i brinu se za njihovo zdravlje. Jednom je jedna mala došla u školu i nakon nekog vremena počela plakati. Pitala je učiteljica za razlog plača. Dijete je odgovorilo da je zaboravilo kako joj izgleda majka. Dozvali su u školu majku i sve je bilo, nakon susreta s mamom, u redu. Zaključak

ako ću znati jesam li u zajednici s nebeskim Ocem i što mi On govori, ako se s Njim ne susretnem nedjeljom u crkvi? Sigurno je da nižim bićima ne treba crkva, jer oni imaju samo tijelo. Mi imamo dušu i trebamo duhovnu hranu, pouku, ljubav Božju koja je velika pomoć za naš život. Nije dovoljno vjerovati da Bog postoji, nego se treba s Njim družiti u svojim mislima i molitvama. Od škole ili športa imamo praznike, ali od tjelesne hrane u kući roditelja i duhovne hrane u Božjoj kući nema praznika. Tko zanemari hranu roditelja, oboli na tijelu, a tko zaboravi Boga i crkvu lako oboli na duši. Više ne zna pravo što mu je činiti, a nema ni snage oduprijeti se zlu u sebi i oko sebe. Možemo se obično po vladanju djece uvjeriti idu li djeca s lošim ponašanjem na vjeronauk.

Veseo je čovjek kao sunce; kudgod ide osvjetljava Turska posl.

Najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnima najviše ljudi.

Sveti Augustin je opisao u svojim „Ispovijestima“ obraćenje velikog rimskog govornika i filozofa Viktora. Kad se je ovaj uvjerio u istinitost kršćanstva, rekao je svećeniku Simpliciju: „Znaj da sam odsada i ja kršćanin.“ Na to mu je svećenik odgovorio: „To ću povjerovati tek kad te vidim u crkvi.“ Na to ga on upita: „Zar zidovi crkve čine kršćanina?“ Razgovor se među njima nastavljao. Jednog dana Viktor je pročitao Isusove riječi u Evanđelju: „Tko mene ne prizna pred ljudima i ja ga neću priznati pred Ocem svojim nebeskim.“ Tada mu je bilo jasno, da ga je strah pred mišljenjem ljudi i njegovih učenih prijatelja zadržavao da posjećuje crkvu. Onaj tko redovno nedjeljom pohađa dom nebeskog Oca jest vjernik.

Jedno je znati da postoji Bog; drugo je osobno ga upoznati. Ako poznajete Krista, htjet ćete da ga i drugi upoznaju.

Isus je htio osnovati Božji narod koji se nedjeljom u Crkvi okuplja. Ne smije se Božja volja olako mijenjati, kako se kome prohtije, i zanemariti Kristovu volju, jer onda ne pripadaš Kristovu narodu.

Bosmans

PUT RADOSTI

Bog ti daje za život sedmično 168 sati, a za sastanak s tobom u crkvi traži samo jedan sat. Pa zar ti je Bog toliko nevažan, da ne možeš odvojiti sedmično za njega niti taj jedan sat? Jesi li ti kršćanski vjernik? * Nedjeljom pokazuješ da Boga voliš i njegove vjernike ako ideš redovno u crkvu i tu s Bogom razgovaraš.

Radostan sam što Bog nije ispunio neke molitve u mom životu , kako sam rado želio. Božje misli su očito bile bolje.

4. Mladi i škola

A. Schwarz

ijete se rađa bez ikakvog znanja. Da bi dijete odraslo i postalo neovisno od roditelja, mora stjecati znanje. Samo tako može postati odraslo i raditi svoj posao. Za to je potrebno učiti. Učenjem zapravo počinje pravi djetetov život. Kako roditelji nisu u stanju potrebno znanje prenijeti na djecu, roditeljima pomaže društvo. Ono gradi škole, izobražava nastavnike da potrebno znanje prenesu djeci. Naravno, da to nastavnici s radošću rade. U školi postoje pravila ponašanja da bi djeca mogla stjecati znanje. A ta pravila bi se mogla ukratko izreći: Dijete mora pratiti nastavu i raditi određene zadatke koji se pred njega postavljaju. Da bi sva djeca mogla u razredu u miru učiti, potrebna je tišina. Zato je svaki učenik pozvan da ne govori, ako nije prozvan, i ne dira nikoga rukama.

Znanje je blago koje svog vlasnika svugdje prati. kin. mudrost

Izvorna tajna vjere je život za druge. Drugi su Ti put u Nebo. T. Ivančić

Anđeli su ljudi koji donose dio radosti iz raja. Dođi i budi anđeo! U tvojoj okolini ima dovoljno ljudi, kojima možeš biti anđeo.

Ako se učenica ili učenik toga ne drži, ne vole nastavnike koji se trude da svoje znanje prenesu. Ne vole ni svoje kolege i kolegice jer im tako ne dozvoljavaju stjecanje znanja. Lošim ponašanjem i ocjenama u školi dijete žalosti roditelje koji sve rade za dobro svoje djece. Oni ih nezahvalno sramote pred nastavnicima, učenicima i drugim roditeljima. Ali još više žaloste time i dragoga Boga koji im je kao prvi i najveći Roditelj sve ovo omogućio, a oni se ponašaju nezahvalno.

Bosmans

Obično mladi misle da ne duguju nikome neku veliku zahvalnost pa ni roditeljima. Nisu svjesni, koliko su toga oni uložili u njihovo podizanje? Koliko puta su morali cijelu noć probdjeti jer se dijete stalno budilo u plaču? Koliko vremena su ih dugo morali kupati i čistiti kad nisu bili svjesni sebe? Koliko su vremena morali provesti uz njih kad su bili bolesni? Koliko su puta morali odgovarati na svakovrsna dosadna pitanja dok se nisu naučili govoriti? Mnogi mladi obično misle da su pali s neba i da za njih nitko nije ništa posebno učinio.

PUT RADOSTI

Oni smatraju da su djela roditelja bila samo njihova dužnost. Ali da i oni roditeljima trebaju uzvratiti dobrim ponašanjem, mnogi mladi to obično ne smatraju svojom dužnošću. Takvi misle da ne duguju ništa nikome. Umjesto da svojim vladanjem budu na radost roditeljima, nakon tolikog truda koji su uložili u njihovo podizanje, neki im nezahvalno i dalje priređuju muku i tugu umjesto očekivane radosti koju im je Bog u djeci namijenio. Takvi đaci ne samo da svima oko sebe otežavaju život, a mi smo rođeni da širimo radost i zahvalnost, nego prave i sebi štetu. Bez dovoljnog znanja i dobra ponašanja ne će steći znanje i ponašanje koje potrebno za svoje zvanje. Danas se posvuda u svijetu traže samo oni koji imaju stručno znanje i uzorno ponašanje. Vjeronauk te mora podsjetiti na to da te je Bog stvorio i povjerio roditeljima i narodu u kojem živiš da im budeš na radost i korist. Zar to nije lijepo?

Blizanke se ne poznaju:

Na vratima neba srele se dvije otmjene dame, tako se pripovijeda. I predstave se: „Ja sam Ljubav“; „Ja sam Zahvalnost“. – „Šteta da se mi dvije na zemlji nismo nikada srele, a mi smo blizanke!“- s čuđenjem su ustanovile Zahvalnost i Ljubav. *Ljubav se pokazuje u zahvalnosti. Zaključak: Veseo đak ne živi neodgovorno, nego marljivo prati nastavu, uredno rješava domaće zadatke, a ne prepisuje od drugoga. Zna da je dužan poštivati druge i činiti radost svima oko sebe i sa zahvalnošću rado vršiti svoje dužnosti. Kad je netko marljiv kao đak, bit će i kasnije sposoban i od koristi drugima i svojoj obitelji. Kaže se: vrijedan đak danas, sutra je ugledan i tražen stručnjak. Riječ neodgovoran dolazi od glagola odgovarati. Bog poziva sve ljude i svako dijete da ga sluša. Onaj tko ne odgovara na Njegov poziv, naziva se neodgovornim. Tko ne odgovara na Božji poziv, nema odgovora za svoje ponašanje ne samo pred Bogom nego ni pred svojima u obitelji, ni pred kolegicama i kolegama. To je velika pogreška, jer se takvo dijete izolira od Boga i od dobre okoline i traži neodgovorno, loše društvo koje je njemu slično.

Čovječe, ti nisi stvoren za novac i potrošnju, ti si stvoren da budeš čovjek. Ti si stvoren za svjetlo, za radost, da u ljubavi živiš. Pfil Bosmans

Zahvalnost je plod spoznaje da nema ništa što nisi primio. U to spadaju i sposobnosti za rad. “ Što imaš, a da nisi primio”? pita sv. Pavao. Kad to spoznaš, postaješ skroman i čovječan. Tada počinje tvoja zahvalnost i tvoj razvitak prema neizmjernom. T. Ivančić

„Gdje se sije ljubav, žanje se radost.“ Njem. poslovica

*Bog te sprema za životno zvanje preko škole. 27

PUT RADOSTI

5. Mladi i roditelji

ajbliži su čovjeku roditelji kojima duguje život i odgoj. Čovjek se rađa nemoćan i u svemu ovisan o obitelji. Roditelji ga hrane i uče kako izbjeći opasnosti. Normalno je da dijete mora slušati savjete roditelja dok ne odraste, a i dužnost je roditelja djecu poučiti kako izbjeći opasnosti. Djeca su pozvana častiti i poštivati sve one koje im je Bog dao za njihovo dobro. Osim roditelja dijete iskazuje čast, ljubav i priznanje svojim precima, ali i poštivanje školskih, državnih i vjerskih poglavara. Poštivanje starijih donosi roditeljima i djeci blagoslov u budućnosti, jer djeca tako lako stječu znanja starijih u kući i u školi te uspijevaju u životu. I Isus je bio poslušan svojim roditeljima (Lk 2,51).

Bolje je živjeti u kolibi ali u ljubavi, nego u palači bez ljubavi. Jedan gram ljubavi u kući vrijedi više od sve raskoši

Obitelj je slična cvijeću u tegli. Što se čovjek više brine o dobroj zemlji i njenom natapanju to će i cvijeće biti ljepše i privlačnije. Time što obitelj, otac i majka u prvom redu, bude više vodila računa da u njoj vlada sloga i razgovor, ljubav i vjerski život to će roditelji, a pogotovo djeca koja odrastaju u obitelji biti plemenitiji, bolji i sretniji. Nedostatak tih vrlina uzrok je svih nesretnih lutanja članova obitelji.

Bosmans

Roditelji nisu sami prisvojili pravo odgoja djece, nego im je to od Boga naređeno. Djeca su ponajprije Božja djeca povjerena roditeljima, koji moraju odgajati, ljubiti i poštivati, svjesni da time zamjenjuju Oca nebeskoga. Roditeljska i odgojna služba je odsjaj Očeva roditeljskog djela. Bog im povjerava svoju ljubav prema djeci za što će oni Bogu odgovarati. Mladi su dužni slijediti pravila života u obitelji. Ne smiju izbivati iz obitelji koliko oni žele. Posebno ne po noći. Bog nije dao ljudima oči da vide po noći. To znači da je čovjek biće dana i svjetla. Bog je stvorio noć da se čovjek odmori i spremi za zadatke novog dana. Mnoge mlade Sotona zarobi upravo u noćnom lutanju. Posebno je Bogu mrsko kad mladi čovjek zbog noćnog provoda subotom ne dolazi nedjeljom na misu zbog spavanja.

Smiješak koji dolazi iz srca, stvara odmah blizinu i suglasnost. Osjećam se neshvaćenim i ne osuđenim. Sve će biti dobro s dobrim čovjekom. Dobar čovjek je milost za ovaj svijet. Ti si dobar čovjek.

Ako mladi iz svoje obitelji nije primio pravila za život, onda ih prima u zajednici Božje obitelji, u crkvi od svog nebeskog Oca. Zato je Božja obitelj pozvana s Kristom dijeliti molitvu i žrtvu za mlade. Ona mu pruža objavu vjere i put koji

Bosmans

PUT RADOSTI

vodi zajedničkom Ocu svih ljudi. I vjernička obitelj uključuje svoju djecu u crkveno zajedništvo, pa se takva obitelj kao dio Crkve naziva „kućnom Crkvom“ (LG 11).

Ako nekom drugom zahvaljuješ, tada ga tako učiš ljubiti. Tvoja zahvala postaje blagoslov za drugoga.

Obiteljsko ognjište prirodna je sredina za uvođenje čovjeka u solidarnost i odgovornost i svetost u vjeri. Ako roditelji imaju veće nedostatke, to mlade ne smije smesti. Oni moraju imati strpljenja s roditeljima, jer oni ipak nisu imali toliko pouke u svojoj mladosti koliko oni. Bog je skoro sve što se rađa povjerio roditeljima. I životinje hrane i brane svoju mladunčad i uče ih kako će preživjeti. Svi ste vidjeli kako se maca ili ptica brine za svoje mlade. Životinje ne znaju zašto to rade, jer nemaju pameti, nego to rade isključivo po nagonu koji je Bog stavio u njih. Čovjek ima također nagone, ali mu je Bog dao i pamet da upravlja svojim nagonima. Našim roditeljima je Bog dao pamet i oni znaju da su djeca Božji dar za koje se trebaju brinuti. Oni nisu samo njihova djeca nego su i Božja te ih, u ime Boga, moraju učiti živjeti po Božjoj volji. To im donosi zadovoljstvo i trajnu radost. Roditelji se uglavnom trude da djeci bude dobro. Daju im sve iz ljubavi koliko mogu: hranu, odjeću i stanovanje u obitelji.

Tko želi živjeti mora uzeti za sebe vremena. Bez vremena nema života. Gruen

Roditeljima je Bog povjerio svoju djecu te im nalaže, da djecu nauče svemu što će im koristiti u životu, ali i da ih upozore na sve što je za njih opasno i čuvaju ih od toga. Dijete, koje tek stječe znanje o životu, dužno je svoje roditelje slušati. Djeca su često u opasnosti kad pomisle kako su oni pametniji od roditelja, što nije točno. Oni tako misle jer žele što prije postati odrasli, ali se ne može pravo odrasti bez mudrosti starijih. Roditelji su dužni pomalo davati djeci više slobode pazeći kako će slobodu iskoristiti. Kad čovjek bude punoljetan i odrastao, dobro je da sasluša savjete roditelja, koji su iskusni, ali sam odlučuje o svom životu. Tako se postaje mudar. Sa stjecanjem punoljetnosti od 18 godina mladi čovjek još mora od ostalih učiti.

“Djeca su ogledalo roditelja.”

kin. mudrost

„Tko časti oca svojeg, dugo živi; tko čini radost majci svojoj sluša Gospoda. On služi roditeljima svojim kao svojim gospodarima. Sine moj, riječju i djelom štuj oca svoga da te od njega stigne blagoslov“ (Sir 3, 6 sl). Mladi čovjek mora znati da je njegov prvi Roditelj Bog koji ga nadasve voli te se mora moliti i za svoje roditelje. U svakom 29

PUT RADOSTI

Ne moram takav ili onakav biti da bi me Bog volio. Ljubavi pripada da i sam dopustim da me Bog ljubi. A. Schwarz

Kakav sam, beskrajno je važnije od onoga što imam.

Mladima ponekad mogu biti i životinje primjer u poštivanju roditelja i starijih. Koliko je npr. pas vjeran i pun odanosti prema onima koji ga hrane? A kako neka djeca malo poštuju svoje roditelje?!

slučaju ne smije svojim lošim ponašanjem unositi neslogu u obitelj. Kršćanska obitelj je zajedništvo osoba, znak i slika zajedništva Oca, Sina i Duha Svetoga.

Pravi sin

Došle na bunar po vodu tri žene.Nedaleko je sjedio starac i sluša kako žene hvale svoje sinove. „Moj sin“, govori prva, „tako je spretan da su svi drugi iza njega.“ „A moj sin“, reče druga, „pjeva kao slavuj! Nema tko bi imao takav lijep glas kao on.“ „A zašto ti ne pohvališ svoga sina?“, pitale su te dvije treću majku koja je samo šutjela. „On nema ništa što bih mogla hvaliti“, odvrati ona. „Moj sin je običan dječak, on nema ništa posebna na sebi ili u sebi.“ Žene su napunile posude vodom i vraćale se kući. Starac je polako išao za njima. Žene zastanu da se odmore. Tada im ususret dođu tri mladića. Prvi se postavi na ruke i počne tako hodati. Žene su se divile spretnosti mladića. Drugi dečko je počeo zanosno pjevati da im je izmamio suze. Treći mladić uzme majci posudu s vodom i odnese je kući. Tada upitaju žene starca: „Što misliš o našim sinovima?“ „Gdje su vaši sinovi?“-upita začuđeno starac. „Ja vidim samo jednoga sina!“

Ljubav prema roditeljima se pokazuje u spremnosti da im pomognemo. Djeca roditeljima duguju poštovanje, zahvalnost, ispravnu poslušnost do punoljetnosti, ali i pomoć kad su roditelji u nevolji. Roditelji svojim vjerskim životom presudno doprinose prijenosu vjere u njihov život. „Obitelj je kolijevka ljudskih i kršćanskih vrijednosti.“ (Benedikt XVI)

Kako upropastiti svoje dijete? 1. Ispunite mu svaku želju, pa ćete ga odgojiti u uvjerenju da se sav svijet okreće oko njega! 2. Kad izgovori neku psovku ili prostu riječ, nasmijte mu se od srca, pa će vaše dijete povjerovati da je veoma zabavno! 3. Nemojte mu govoriti o moralu; ovo valja, ovo ne valja, ovo smiješ učiniti ono ne smiješ... Ne govorite mu o dužnostima i obavezama prema prijateljima, društvu, Crkvi... 4. Uvijek pospremite za njim i oslobodite ga svake obaveze. 5. Svađajte se stalno pred njim pa se neće začuditi da se bilo što dogodi u obitelji.

PUT RADOSTI

6. Dajte mu novac kad ga god zatraži i neka ga troši kako god hoće. Kad ste se vi patili, neka se vaše dijete ne pati! 7. Ispunite mu svaku želju kad se radi o jelu i piću. 8. Uvijek budite na njegovoj strani kad ga netko kritizira: nastavnik, profesor, susjed... Tada ćete ga odgojiti u uvjerenju kako nikad ne može biti krivo. 9. Kad upadne u kakvu nepriliku, recite da ste vi krivi i tako ćete ga osloboditi svake odgovornosti.

Institut za pedagogiju i odgoj London

Mladi nisu samo u opasnosti kad ne slušaju roditelje, nego i kad ne poštuju i pravila društva, npr. pravila u prometu. Smatraju da je njima sve dozvoljeno. Oni misle da za njih ta pravila ne vrijede pa golem broj mladih ljudi strada u prometnim nesrećama. Nedoličnim ponašanjima, na raznim skupovima, ugrožavaju mir i red u društvu. Oni se žele dokazati kao odrasli nepoštivanjem zakona, pušenjem i razuzdanošću. Nažalost, tako se pokazuju da su još „mladi i zeleni“ i nisu odrasli.

Prazna glava

Dva živahna dječaka, sinovi poljodjelca, obilazili su žitno polje svoga oca. “Pogledaj“, vikne jedan, „koja li razlika među tim stabljikama! Evo, kako se samo ružno sagibaju, a kako, one lijepo stoje! Kad bi ja bio na mjestu oca, sve bi sagnute iščupao i bacio.“ Na to odvrati otac: „Divna li gospodarenja! Znate li, mladi pametnjakovići, da upravo te stabljike koje vam se ne sviđaju, jesu najbolje. One se savijaju jer nose mnogo zrnja. One pak druge – to je prazna slama. Trebate zapamtiti: kod ljudi je također često kao i u žitnom polju. Prazne se glave uvijek dižu više nego ostale.“

Mi imamo dušu koja treba pouku, znanje, nauk i o pravom našem Ocu na Nebu. Zato roditelji vole svoju djecu, uče ih govoriti, moliti, šalju ih u školu, na vjeronauk i u crkvu. Nije lako uvijek roditeljima odgovoriti na svako dječje pitanje, dati im uvijek potrebnu količinu ljubavi, pažnje i sve ono što djeca žele. Zato nastaju između roditelja i djece često male svađe. Evo što roditelji često kažu djeci: „Mi ti želimo samo dobro.“ „Ti to možeš učiniti.“ „Tko ne će slušati,mora osjetiti.“ „To ti ne razumiješ.“ „Možeš sa mnom o svemu razgovarati.“…

Hrvatski glagol “odgojiti” hoće reći da treba u djetetu odrasti ono što se nalazi u njemu. Latinska riječ odgojiti “e-ducare”odgojiti, znači da se odgojem iz-vodi iz nesvjesoga u djetetu u svjesni život. Izvodi se iz iz nezrelog u zrelo i odraslo, tj. izvlači se iz djeteta što se nalazi u njemu. Djeca imaju u sebi čežnju biti ono što Bog hoće: da odgovaraju jedinstvenoj slici koju je Boga o njima napravio. To je tajna odgoja djeteta. Gruen

Što ne dolazi iz srca ne će stići do drugog srca. Bosmans

PUT RADOSTI

Što djeca često kažu roditeljima: „Vi se previše brinete za mene.“ „Nisam više malo dijete.“ „Kad ne bih vas imao…“ “Pustite me na miru!” „Vi ste najbolji roditelji na svijetu.“ „To vi ne razumijete.“….

Onaj stječe najviše vremena, koji je u svakom trenutku prisutan. Za njega nema izgubljenog vremena. Za njega je svako vrijeme ispunjeno vrijeme.

U svakodnevnom životu nastaju napetosti između djece i roditelja, ponajviše što djeca ne ispunjavaju očekivanja roditelja. Danas se te napetosti ne rješavaju slijepim posluhom, nego se razumnim razgovorom nastoji objasniti razlog napetosti. Tako se može povjerenje djece sačuvati. Djeca, koja stalno roditeljima postavljaju nerazumne zahtjeve, narušavaju odnos sa svojim roditeljima. Bog obvezuje roditelje i djecu na jednaku obostranu ljubav, poštovanje i brigu. U pravilu se roditelji brinu za svoju djecu. Djeca to također znaju i roditeljima su obično zahvalna.

A. Gruen

Ono najvažnije ne da se učiniti. Ono je konačno uvijek dar.

*Jedva da Ti igdje Bog iskazuje toliko ljubavi kao po roditeljima. Zato ih voli, jer tako i Boga voliš i slušaš.

P. Stutz

Tama se ne može tamom prognati. To može samo svjetlo. Tako se ni mržnja ne da izliječiti mržnjom. To može samo ljubav.

6. Mogu li mladi pomagati Bratska i sestrinska ljubav

smogodišnja gubava i gladna kineska djevojčica jednog je dana od stanovnika malena sela štapovima i kamenjima tjerana iz svojeg prebivališta. To je vidio misionar, stao je pred mnoštvo, uzeo djevojčicu na svoje ruke i otud ju je odnio. Ljudi počnu vikati. „Guba, guba!“ U suzama preplašena djevojčica upita svog izbavitelja: „Zašto se ti za me brineš?“ „Jer nas je oboje Bog stvorio. Zato si ti moja sestra, a ja tvoj brat. Više ne ćeš biti gladna i bez zavičaja.“ „A kako ću ja tebi uzvratiti?“, pitala je dalje djevojčica. „Podari i ti drugima istu ljubav!“, rekao je misionar. Tri godine, sve do svoje smrti, ta je djevojčica privijala rane drugim gubavcima, hranila ih, ali ih je prije svega ljubila. Prilikom smrti te, sada jedanaestogodišnje, djevojčice govorili su gubavci: „Naše malo nebo vratilo se u veliko Nebo.“

Bosmans

Francuski pjesnik i filozof Albert Camus je napisao sljedeće riječi o boli djece: „Ne možemo spriječiti da u ovom svijetu djeca pate, da su mučena i ubijana. Ali možemo smanjiti broj djece koja pate.“ Djeca pomažu djeci tako da im pomažemo i branimo ih gdje im se nanosi nepravda; da obavijestimo nadležne za djecu u školi, Crkvi, prijatelje i njihove roditelje; da im dademo

PUT RADOSTI

kakav dar ili potičemo druge da im svi skupa pomognemo. Ako se neka djeca posvađaju ili potuku, onda ih mirimo. Dobro će dijete rado ponekad od svoga dati potrebnom ili upozoriti u četiri oka drugoga na loše ponašanje. Svaki malo bolji đak može kod kuće protumačiti ono što drugi ne razumije. Rado čitamo u „Malom koncilu“ kako djeca šalju veliku pomoć malim prilozima i skupljanjem starog papira, siromašnoj djeci u misijama. Djeca mogu pomoći drugima u tumačenju domaćih zadaća. Nesreće djece je bilo posvuda u svijetu ranije, kad se mnogo lošije živjelo nego danas. Mnogi pojedinci i ustanove pomažu da se sudbina djece poboljša. Ponešto je postignuto, iako još veoma malo. Postoje ipak mali znakovi nade da napori nisu uzaludni. Svaka pomoć je važna. Zato manje kritiziraj druge, a više sam učini dobro i pomogni gdje je potrebno. Važno je pomoć pružiti svakom djetetu. Tko bilo kome nanosi bol ili uskraćuje ljubav i pažnju, čini i sebi zlo. Bog nas je stvorio za radost i ljubav te lošim ponašanja ranjavamo i vlastitu dušu, koja nije stvorena da širi oko sebe strah i žalost. Koliko god ljubavi drugima darujemo, još je više tada od Boga primamo. *Jesi li uvijek svjestan da je Bog Otac svih ljudi te da svako zlo djelo prema drugima vrijeđa i Boga, njihova Oca?

Kad prestaje noć?

Vjeroučitelj pita učenika: „Kada prestaje noć, a nastupa dan? Po čemu to prepoznajemo?“ Ovaj pokuša odgovoriti: „Možda onda kad se na nebu zapaze prve zrake svjetlosti. Ili kada se već može razlikovati grm od čovjeka.“ „Ne”, odvrati vjeroučitelj, „noć ustupi mjesto danu onda kada čovjek u licu drugoga čovjeka prepozna brata i sestru. Dok se to ne dogodi, noć je još uvijek u nama.“ Na kraju dana treba se ispitati: Jesam li vršio svoje dužnosti, jesam danas ikoga rastužio? Jesam li zaboravio na Boga i na Njegove darove, kao i Njegovo povjerenje u mene? Bog ništa ne oduzima nego sve nama želi dati. Bog želi da su njegova djeca radosna, a Sotona da su nesretna.

Tko se radom želi pokazati, taj rad ne donosi ploda. Naš rad i sve naše biće donosi plod samo ako smo propusni za Božju ljubav. Samo je ono što istječe iz nas samih pravo i plodno. Što proizlazi iz našeg osobnog - Ja - (Ego) ostaje izvanjsko. Događa se, doduše buka i strka, ali konačno ništa ne nastaje. Ima ljudi koji rade nešto veliko, ali čim odu sve se uruši. To je uvijek znak da to nije izviralo iz njihova središta, nego jer su se htjeli dokazati. Isusov boravak u nama i naš ostanak u njemu je uvjet da nam život donosi plod. Gruen

*I preko Tebe Bog može i hoće pomagati drugima. 33

PUT RADOSTI

7. Mladi u Bibliji

iblija nije dječja knjiga. Ona nije pisana za djecu. Ali djeca mogu razumjeti mnoge odlomke iz Biblije. Posebno se to odnosi na tekstove koji pričaju o djeci. Nekoliko primjera treba vas učiniti radoznalima: - Što je Bog obećao Abrahamu kao znak njegova poziva: Post 18, 1-15;17, 16; 21, 1-3

Zašto me tražite samo po crkvama i kapelama? Po livadama i šumama? U cvijetu i cvatu? U vjetru i oblaku? U psalmima i prorocima? U oluji i tišini?U slikama i pojavama? I tamo me se može naći, ali sam vam često bliže: u tvojoj napaćenoj, zanemarenoj i tvoje pažnje žednoj sestri. U tvom zaboravljenom, umornom, tvoje radosti žednom bratu. Zašto me tako rijetko tražite jedni u drugima? Zar ste zaboravili moju oporuku: ŠTO STE UČINILI JEDNI DRUGIMA MENI STE UČINILI?! P. Friebe

PUT RADOSTI

Dva nejednaka brata - Ezav i Jakov: Post 25, 27-34; Čudesni snovi i zavidna braća:Josip i braća, Post 37, 5-12 Uzbudljiva obiteljska pripovijest:Josip u Egiptu,Post 42-45 Rođeno dijete se odbacuje: Rođenje Mojsija, Izl 2, 1-10 Dječak pobjeđuje jakog čovjeka: David i Golijat, 1 Sam 17 Tek rođeno dijete pred sudom: Salamun, 1 Kralj 16-28

U kršćanstvu se djeca uistinu moraju osjećati posvuda dobro. Ona imaju u Europi dobar položaj. Ljudi obično vole djecu više nego odrasle, a koliko djecu još više voli Bog? Ljudi vole djecu jer su nemoćna i potrebna ljubavi. Ali prije svih ljudi, koliko Bog voli svoju nemoćnu djecu? Netko je rekao: „Djeca su Božji hitovi.“ (Kids are God hits) U Novom zavjetu postoje dva izvještaja o Isusovom djetinjstvu koji su vama poznati iz božićnog vremena. Oni stoje na početku Lukina i Matejeva Evanđelja. Isus je više puta izliječio bolesnu djecu. Dramatično je proteklo npr. ozdravljenje opsjednutog dječaka: Lk 9, 37-43. U tri oživljavanja mrtvih, o kojima izvještava Evanđelje, bio je jedan mladić i jedna djevojčica: kći predstojnika sinagoge imenom Jaira i sin udovice iz Naina. Oba teksta nalazite u: Lk 11, 17-19; 7, 11-17.

Zašto Isus hvali djecu?

sus nije nikad rekao kako djeca moraju biti kao odrasli, nego da odrasli moraju postati djeca da bi imali pristup u Kraljevstvo Božje. Pri tome nije mislio da su djeca uvijek dobra ili čak bezazlena. On je znao točno da se djeca ne odnose jedan prema drugome uvijek ljubazno i imaju svakojakih pogrešaka. Ali on mislio kako su djeca posve upravljena prema svojim roditeljima, žive u povjerenju u njih jer se ne mogu za sebe brinuti. Oni uzimaju i traže sve od roditelja kao nešto normalno. Isus kaže da takvo povjerenje u Boga moraju imati svi kršćani. Tko se ponaša

pred Bogom kao dijete, njega Bog prihvaća. Nitko se ne smije prikazivati pred Bogom kao odrasli, misleći da sve za sebe može uraditi sam.

Manje govoriti i više raditi. Jedan postotak pomoći je više od sto postotaka sažaljenja.

Isusove riječi:

„Tko Kraljevstvo Božje ne primi kao dijete, ne će u nj ući“. (Mk 10,15) Isus uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: „Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.“ (Mk 9, 36)

Bosmans

Ako želiš biti sretan, tada se zapitaj, kako možeš za druge postati blagoslov.

Isus je htio imati djecu uza se. Nije dozvolio da se drže podalje od njega, jer bi oni mogli možda smetati (Mt 19,14). On je čak postavio djecu na jednaku ravninu samom sebi. „Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u

kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.“ (Mt 18.5)

Nikada nitko nije o djeci izrekao nešto ljepšega. *Čistoća srca Božjega djeteta se postiže tako da čovjek radi što govori, govori što misli, a misli što Bog misli. Zaključak: Mlado doba je stvoreno za odrastanje i spremanje za život odraslih. Kao što se mlado bilje njeguje na mnoge načine da pravilno odraste i donese rod, tako je i s čovjekom. U čovjeku se kriju dobri i loši nagoni. Odgojem se potiče dobro u čovjeku, da zlo ne zauzme prostor duše i vlast nad mladim čovjekom. I u samom tijelu se nalaze i zle stanice koje žele zauzeti vlast da čovjek oboli i umre. Nije drugačije ni s ljudskom dušom. A to znači da se mladi moraju učenjem spremiti za buduće zvanje od koga će živjeti on i njegova nova obitelj, a molitvom tražiti pomoć Božju koja je potrebna. Zabava je kratko vrijeme odmora i druženja, koja može biti i nevaljala, ako potiče zlo u čovjeku, kao neke vrsti glazbe kroz koju progovaraju zle sile (death metal), a i opijati i kocka navode mlade na nemoral. Da bi se mladi spremili za budući život, potrebna im je bistra glava i čista duša. Zato je potrebno njegovati sram, tj. čuvati oči od nečednih slika i uši od nevaljale glazbe i sramotnih razgovora. Jer ono što se gleda ili sluša niče kao zlo sjeme na polju mlade duše. A mnogi mladi nažalost zbog toga propadaju i postaju nesposobni za život.

Gruen

Isusove riječi o prijateljstvu su među najljepšim u evanđelju. Ako ove riječi ozbiljno promotrimo, tada se mijenja naš odnos prema Isusu. Ne radi se jedino o nasljedovanju nego o prijateljstvu s njime. Isus me je izabrao za svoga prijatelja, da i prema sebi budem

PUT RADOSTI

II. BIBLIJA

ršćani kažu da Biblija ili Sveto pismo nije obična knjiga. Ona je sveta knjiga jer se samo u njoj možemo naći ispravan odgovor na pitanje: tko je Bog, a tko čovjek. Biblija govori o događajima iz prošlosti svijeta i židovskog naroda. To nisu samo povijesni izvještaji, nego se njihovim opisom želi izreći vjerska pouka, važna za ljudsko spasenje. Biblija je u prvom redu govor o Bogu, njegovoj ljubavi prema čovjeku i o sudbinskoj upravljenosti čovjeka prema Bogu. Neki smatraju da je Biblija zastarjela, nije suvremena, dosadna i puna nevjerojatnih priča. Drugi, naprotiv, drže da je Biblija najčitanija i najzanimljivija knjiga, puna istina koje nam služe za život u svakodnevnici i daju nadu za život iza smrti.

1. Biblija je najcjenjenija knjiga

Nadati se znači, ne predati se. Bog će ispuniti našu dušu radošću, ako dademo nadi prostor u nama.

aziv„Biblija“ potječe iz grčkoga biblia, a znači „Knjige“, koju kršćani od 4. stoljeća nazivaju Biblijom. Zašto je Biblija Knjiga nad knjigama? 1.Biblija je najviše proširena po svijetu. Cijela Biblija je prevedena na 370 jezika, a Novi zavjet na 1300 jezika, a pojedini dijelovi na 2220 jezika i narječja. 2. Cijela Biblija se izdaje u ovo vrijeme u 22 milijuna

A. Gruen

Kroz cijelu se Bibliju provlači Božji plan - plan za izraelski narod koji omogućava oproštenje i vječni život ljudima - plan za TEBE! „Nitko ti zavidjet neće, budeš li znao u samom sebi otkriti radost.“ Seneka, rimski mudrac

PUT RADOSTI

primjeraka, a pojedini dijelovi Biblije u 669 milijuna primjeraka. 3. Ni po jednoj knjizi nije snimamo toliko filmova, CD-a i tekstova kao po Bibliji. 4. Mnogi učenjaci istražuju cijeli život Bibliju, a nebrojeni je ljudi dnevno čitaju i crpe iz nje snagu za svoj život. Čim se bavi Biblija? 1. Biblija u obliku priče ponajprije govori o stvaranju svijeta i prvim ljudima na zemlji i njihovom vladanju. 2. S pripoviješću o Abrahamu počinje historijski (povijesni) dio Biblije. Ona donosi pripovijesti o ljudima, židovskom narodu i značajnim osobama za koje se zna da su postojali i gdje su živjeli. 3. Novi zavjet govori o životu i djelu Isusa Krista i početcima Crkve. 4. Na koncu piše Biblija o kraju vremena i vječnosti. Biblija govori kako Bog govori ljudima koji na razne načine Boga traže i različito žive. Biblija nije pisana od jednoga pisca niti je ona jedna knjiga te se zato na grčkom zove „biblija-βιβλια = knjige“. Može se reći, da je ona mala biblioteka, koja se sastoji od 73 knjiga, pisane kroz 1000 godina pr. Kr. i 70 po. Kr. Po sadržaju ih razlikujemo na povijesne knjige u kojima se prepričava povijest židovskog naroda i njegova odnosa s Bogom. Zatim slijede poučne knjige koje imaju za cilj poučavati narod. I konačno proročke knjige koje donose govore proroka. Oni opominju suvremenike i navješćuju budućnost s Bogom u njegovom Kraljevstvu. Najveći dio Biblije od 46 knjiga spada u Stari zavjet, a 27 u Novi zavjet ili kako su se stariji izražavali: Stari ili Novi testament. Božja se riječ u Bibliji tumači kao Božje pismo, koje On ostavlja ljudima da ih vrše. Kao što roditelji pišu svojoj djeci oporuku ili testament da ga izvrše, židovski narod je prihvatio pod Sinajem zapovijedi Božje. To se naziva zavjet ili savez s Bogom. Tako se sve tri riječi katkada upotrebljavaju za dijelove Biblije. Stari zavjet traje od stvaranja svijeta do Isusa Krista, a Novi zavjet je vrijeme poslije Krista.

2. Vrijeme nastanka Biblije

iblija je stara preko 3000 godina, a najmlađi dio oko 2000 godina. Ona je jedina knjiga koja je nastajala 1000

Za život tijela nije dovoljno samo skuhati hranu nego je treba i pojesti. Tako ona daje život. Isto je i s Božjom riječi. Onaj koji posluša Božju riječ, prihvaća je i bdije nad njom, nad njom moli da uđe u njegov život - taj posjeduje Božju riječ. T. Ivančić

„Ljubav i radost su blizanci, ili su jedno drugo rodili.“ W. Hazlitt

Bog ne računa tko smo bili, nego tko smo. On postavi dijete u sredinu, da pokaže da mi uvijek ponovno novi i posve mali možemo početi. P. Stutz

PUT RADOSTI

Traži u svakom licu čovjeka. Bosmans

Naša je vjerska dužnost postati i ostati cijelog života original. Bog ne će kopije, nego jedinog i jedinstvenog čovjeka. P. Stutz

Sv. pismoBožje pismo Pri sastavljanju svetih knjiga Bog je izabrao ljude koje je u djelokrugu njihovih sposobnosti i moći upotrijebio, da njegovim djelovanjem u njima i po njima - kao pravi autori pismeno predaju sve ono i samo ono što on hoće. Dei Verbum 11

godina. Najprije se prenosila usmenom predajom dok nije kroz 1100 godina zapisivana. Izvorni tekst nije sačuvan jer je pisan na materijalu koji nije mogao dugo izdržati. Pisan je bio u svicima, a tek nakon Krista u knjige na pergameni i papiru. Zato se je Biblija stalno prepisivala, a iznašašćem tiska slagala u trajne knjige. Biblijom su se bavili židovski rabini-učitelji i pismoznanci- za upotrebu u sinagogama ili bogomoljama za bogoslužje. Bibliju su stalno prepisivali prepisivači u kršćanskim zajednicama koji nisu željeli da se riječ i djelo Krista zaborave. Monasi i redovnici su kasnije u kršćansko vrijeme, bili stalni prepisivači koji su ukrašavali Bibliju malim slikama. Poznat je naš minijaturist svjetskog glasa Juraj Julije Klović koji je živio u 16. stoljeću. Poslije su se Biblijom bavili tiskari i proizvođači softvera i CD-a. Jezik Biblije je u početku bio židovski pisan židovskim slovima s lijeva na desno, a posljednja stranica naše knjige bila je njihova prva stranica. Oni nisu u početku poznavali vokala tako da je pisana samo konsonantima. Tako bi se npr. riječ govor se pisala GVR ili kad se čita s lijeva na desno RVG. Novije knjige Staroga zavjeta i sve knjige Novoga zavjeta su pisane na grčkom jeziku s grčkim slovima srodnim našim slovima, jer su od njih i nastala. U starini se nisu razlikovala velika i mala slova. Godina 1949. je jedan pastir našao u špiljama oko Mrtvog mora u mjestu Kumran, gdje su boravili Eseni, nepoznate svitke na židovskom jeziku pisane nešto prije Krista. To otkriće je pobudilo veliku pozornost. Najvažniji rezultat tog otkrića je pronađeni cjeloviti tekst knjige proroka Izaije koji se potpuno poklapa s današnjim tekstom u Bibliji. To znači da su prepisivači bili budni kad su prepisivali Bibliju te joj možemo pokloniti povjerenje. Neki su dijelovi bili pisani na papiru proizvedenom u Egiptu.

3. Biblija i nastanak svijeta

iblijsko kazivanje o događajima iz prošlosti svijeta i židovskog naroda nije u prvom redu povijesni izvještaj, nego se njime želi izreći vjerska pouka, važna za ljudsko spasenje. Biblija je ponajprije govor o Bogu, o njegovoj ljubavi prema čovjeku i o sudbinskoj

PUT RADOSTI

upravljenosti čovjeka prema Bogu. U tom smislu Biblija je vjerska knjiga, a nije knjiga niti jednog znanstvenog područja, kako se ponekad u povijesti Crkve mislilo. Ona je knjiga ljudskog spasenja i Božjeg djelovanja u svijetu. Biblija započinje stvaranjem svijeta, iako je taj tekst nastao znatno kasnije od knjiga o nastanku židovskog naroda. Biblija ne želi reći kako je svijet stvoren, nego u slikama kaže da je od Boga potekao i da je čovjek najveće stvorenje, jer je po duhu bogoliko biće (Post 1,27), a to znači da je čovjek primio od Boga darove i mogućnosti da Mu bude sličan u ljubavi i životu. Taj dio, napisan u obliku priča živopisnim slikama, spada u prahistorijski izvještaj, koji je dijelom baština i drugih naroda. Židovski nadahnuti pisac je izvještaj pročistio i uskladio s vjerom židovskog naroda u jednoga Boga, kad su se oni susreli s tuđinskim religijskim mitovima u Babilonskom sužanjstvu. Bitne poruke tih slika govore o tome da svijet nije boravište bogova, nego je sav svemir i svijet stvoren od Boga i da je On sve dobro stvorio. To je bio za ono vrijeme mnogoboštva silno veliki obrat. Izvještajem o sedmom danu kad se Bog „odmara“ od djela stvaranja, Biblija uvodi u ljudsku civilizaciju neradni dan posvećen odmoru i štovanju Boga, jer čovjek nije samo tjelesno biće nego i duhovno. Stoga je to dan odmora tijela, dan posvećen duši i njezinom odnosu sa Stvoriteljem. Tim danom, posvećenim ljudskom duhu i kultu Boga počinje ljudska kultura i civilizacija. Kult Boga podupire vlast duha nad nagonima tijela što je temelj ljudske kulture. Broj sedam u Bibliji ima značenje punine, savršenosti, beskonačnosti i svetosti. U tom značenju potrebno je razumjeti i ˝sedmodnevno˝ stvaranje svijeta. Slikovit opis stvaranja želi posebno naglasiti kako je čovjek stvoren kao vrhunac Božjeg stvaranja (šesti dan). Sve je ispod čovjeka i to mu je predano u ruke. Iznad čovjeka i svega stvorenoga je samo Bog (sedmi dan). Radi se o slikovitom načinu govora, gdje se kroz sliku sedmice, kao nečeg što neprestano traje, želi izreći slijedeće: Božje stvaranje se stalno događa. Bez Boga, kao „krovišta“ nad građevinom svega što postoji, sve gubi smisao postojanja i zbog toga se sve kvari i ruši, počevši od samoga čovjeka. Ljudi su se oduvijek pitali za početak svijeta. Prvi odgovori na ta pitanja stari su preko 5000 godina i zovu se “mitovi”. Oni govore o porijeklu svemira, zemlje, životinja i ljudi. Mitovi su ljudske predodžbe za bolje razumijevanje tajne života.

Sve religije kao i pisci Biblije bili su zadivljeni nepreglednim zvjezdanim nebom. Danas nauka prodire u nevidljivi svijet koji je još čudesnije stvoren. Tako npr. naš mozak se sastoji od 100 milijardi stanica (neurona), a svaki neuron je povezan s drugih 1000 neurona. Ukupna duljina živčanih putova mozga odrasla čovjeka iznosi oko 5,8 milijuna kilometara, što je 145 puta duže od opsega zemaljske kugle. Kroz mozak prođe 20% krvi u minuti. Ljudski mozak je bez sumnje najsloženija struktura cijeloga svemira. Neshvatljivo je da netko još kaže, kako je to samo postalo! 39

PUT RADOSTI

4. Utjecaj Biblije na ljude

Isus iz Nazareta je najmudriji čovjek svijeta. Njegove riječi su zapisane u Novom zavjetu. On je rekao da treba paziti kako se njegove riječi slušaju. Slušati se može i ne razumjeti. Nije sretan onaj koji Riječ Božju sluša i razumije, ali ne posluša. To je kao da sjeme čovjek ima, ali ga ne posadi u zemlju. Uzalud je misliti da imaš ono što si čuo u crkvi, na vjeronauku, pročitao iz knjiga i iz Biblije, ako nije postalo dijelom tebe. Osjetit ćeš se prazan, gladan Neba, mira i zdravlja. Nedostaje samo jedno - poslušati, a ne samo slušati. T. Ivančić

PUT RADOSTI

“Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje,uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban. (2 Tim 3,16-17) Svatko tko je odlučio slijediti Isusa mora odvojiti vrijeme za čitanje Svetog pisma. Čitanje Svetog pisma nazivam moljenje Svetog pisma ili slušanje Isusa kroz Sveto pismo. Božja je Riječ svjetiljka životu i svjetlo našem putu (v. Ps 119,105). Sv. Augustin običavao je reći riječi sv. Jeronima da je nepoznavanje Svetog pisma nepoznavanje samoga Gospodina Isusa. Isusa možemo ljubiti samo ako ga poznajemo. Kada vjernik čita Sveto pismo, imat će iskustvo kao da mu Isus govori kroz te riječi, upozorava ga na grijehe, savjetuje ga o putu Gospodnjem, osnažuje ga Duhom, ozdravlja, itd. Jedan mi je musliman pričao da je osjetio poticaj da moli za svoje ozdravljenje, dok je čitao prispodobu o uzetom čovjeku kojega je Isus ozdravio. Patio je, naime, od čira na želucu i Gospodin ga je ozdravio. Poznajem jednog Hindusa koji se zove Krishnan. Dok je čitao Sveto pismo, Gospodin ga je ozdravio od raka pluća. Znam svjedočanstva mnogih ljudi koji su se obratili, primili ozdravljenje ili odgovore na svoje životne probleme čitajući Sveto pismo. Sveto pismo je napisano nadahnućem Duha Svetoga i dok ga netko čita, Duh u njemu nastavlja djelovati. Sveto pismo je proročka knjiga i sadrži odgovore na sve probleme ljudi svakoga vremena. Ona je riznica bezbrojnih Božjih blagoslova. Ako samo dotaknemo Svetu knjigu u molitvi, bivamo neizrecivo blagoslovljeni! Moraš imati svoju vlastitu Bibliju. Za vrijeme čitanja neki će ti reci posebno dotaknuti srce, podvuci ih olovkom. Dobro je napamet znati neke poticajne rečenice iz Svetog pisma, tako će ti u vrijeme potrebe Riječ Božja biti vodstvo. Dobro je i prikladno pojedine rečenice iz Svetog pisma napisati na komadiće papira i zalijepiti ih na zidove, knjige, unutrašnjost automobila, itd. Gospodin je ovako rekao Izraelcima: Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem: kad liježeš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim! (Pnz 6,6-9) Žalosno je gledati domove nekih ljudi “ukrašene” opscenim slikama, čak i slikama vještica i đavola. Kada čistimo sebe, moramo čistiti i svoje domove. Dobro je početi čitati Sveto pismo nakon molitve ili pjesme Duhu Svetom, tako da te On prožme i nadahne za vrijeme čitanja. Preporučujem nekoliko spontanih molitava temeljenih na pročitanoj Riječi. Nakon čitanja svakako treba osluškivati u Duhu. Riječ koju čujemo ili čitamo je samo “logos” (zvuk i jezik riječi), ona treba

postati “Rhema” (riječ življena Duhom). Isus je rekao: Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. (Iv 6,63) Tvoje srce treba biti otvoreno Riječi Božjoj koju čitaš. Bog će ti otkriti svoju volju i planove za tvoj život preko svoje Riječi. Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah. (Iz 55,10-11) Za početnike u čitanju Svetog pisma predlažem da najprije krenu s Novim zavjetom”. (Autor nepoznat)

Nemirno je naše srce dok se u tebi, o Bože, ne smiri. Sv.Augustin

Tamo gdje je Bog velik, tamo čovjek nije malen; tamo je i čovjek velik i svijet bistar.

Obraćenika čianjem sv.Pisma je bilo u Crkvi mnogo, kao

što su : sv. Franjo Asiški, sv.Augustin, sv. Ignacije Loyolski i mnoštvo svetaca kroz povijest Crkve. Ipak biblijska riječ ne pogađa tako brzo svakoga kao Augustina nego mnogo tiše i neupadnije. Biblija daje jedini pravi odgovor na ljudska pitanja, za život važna. U Bibliji čitamo o ljudima koji su patili i radovali se, imali straha i stjecali nadu. Mnogi likovi iz Biblije su primjer životnog puta.

Benedikt XVI.

Svim novcem svijeta nije moguće proizvesti ni jedan gram ljubavi.

5. Biblija je Božji govor

Bosmans

roz Bibliju govori Bog. Biblija je i knjiga pisaca nadahnutih Božjim Duhom. Tko se oslanja na Objavu Božju, taj živi s nadom u životu i smrti. Čitanje Starog zavjeta nalikuje putovanju u prošlost, u strane zemlje. Bog nije mogao istinu o sebi i svom djelovanju izreći odjednom ili u kratkom vremenu, zbog „okorjelosti srca“ ljudi, kako kaže Isus (Mt 19,8). Reklo bi se, zbog civilizacijske zaostalosti. Spoznaja Božjeg nauma ostala je i u Starom zavjetu zastrta sjenom, nejasnoćom; ona je sva upravljena prema Kristu. Zato je on najavljivan u likovima, velikim svetim ljudima i događajima Starog zavjeta o kojima je već bilo riječi. Pojava Krista razdire velove i razgoni nejasnoće obećanja i doživljava puninu objave u njegovoj smrti i uskrsnuću. Svi su događaji trebali tumačenje riječima.

Nebo je u tebi. Tamo je kod najvećeg nevremena unutanji mir, unutaranje svjetlo A. Gruen

Dugotrajnost objave što traje stoljećima u židovskom narodu je dokaz Božje ljubavi i poštovanja čovjeka koji nije bio u stanju ni shvatiti ni prihvatiti svu visoku etičnost Božje poruke. Objava ja rasla u skladu s porastom čovjekove kulturne razine. S porastom te razine rasla je i objava viših 41

PUT RADOSTI

Neke poznate misli sv. Augustina: Duša se hrani onim što je veseli. Bog je beskrajna sfera čije je središte svugdje, a periferija nigdje. Ljudi putuju pa se dive visovima planina, divovskim valovima mora, dugim tokovima rijeka, širokim prostranstvima oceana, i kružnom pokretu zvijezda, a pored sebe prolaze i - ne čude se ničemu. Što su iz radoznalosti saznali, to su iz oholosti izgubili. Čuda se ne događaju u suprotnosti s prirodom, nego samo s onim što mi podrazumijevamo pod prirodom.

moralnih zakona, koji su opet unaprjeđivali ljudsku kulturu. Slično je to i s naobrazbom đaka, koji u početnim razredima primaju osnovno znanje, a poslije teže shvatljivi nauk. Stoga možemo shvatiti kako se u Starom zavjetu ističu ljudi koji nisu svojim životom nama uzor. Svojemu su vremenu ipak bili. Židovi su kao i druga plemena vjerovali kako je Bog prvenstveno njihov plemenski Bog te da im iz tog razloga obrana plemena dozvoljava činiti ponekad drugima nepravde, pa i zločine, jer su oni Božji narod, kao što su to i drugi njima radili u ime svojih bogova. Biblija je najprije nastala u usmenim predajama koje su se prenosile s pokoljenja na pokoljenje. Često su nedjela protiv drugih naroda preuveličavana ili ih nije ni bilo, kao što je to običaj u narodnim predajama. Također su navodna zla djela pripisivana Bogu i zato da se ljudi opravdaju ili se istakne snaga Boga Izraelova, koji uništava neprijatelje Božjega naroda. Stoga je Biblija Staroga zavjeta bila dosta dugo zabranjivana onima koji nisu s ovim upoznati da ne bi činili zla djela ili zla djela opravdavali voljom Božjom, kao što to danas rade ekstremni islamisti. Ta masovna ubojstva treba tumačiti i slikovito, što znači, da ni đavao ni ljudsko protivljenje Božjoj volji ne će odnijeti pobjedu. Budući da sva objava upravljena prema budućnosti u slobodi, ona je najava i priprema objave Novoga zavjeta po Isusu Kristu. Isus Krist naprotiv uči da Bog nije plemenski Bog i ubojica drugih naroda, nego Otac svih naroda. Zato kod Boga nitko nije privilegiran, pa ni oni koje je Bog odabrao da budu kao izabrani narod uzor drugima (Iv 3,16). Isus odlučno brani drugima nanositi nasilje u Božje ime. Zato Isus kao Sin Božji umire groznom smrću kao mučenik iako se mogao obraniti od svojih protivnika. - Isus reče Petru u Maslinskom vrtu: “Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? (Mt 26, 52). “Ne spašava nasilje čovjeka, nego ljubav. Svijet biva spašen po Raspetom na križu, a ne po križarima. Svijet spašava strpljivost Božja, a ljudska nestrpljivost ga pustoši.” (Benedikt XVI.) Bog o kome govori Isus nije nedohvatljivo onostrano Biće, koji stoluje bez sudjelovanja iznad svih događanja. On je Otac koji pozna svoju

djecu i bezuvjetno ih ljubi. “Isus Krist i Crkva stoje uvijek na strani čovjeka, jer je svaki

PUT RADOSTI

čovjek dijete Božje. Bez kršćanske vjere ne bi bilo trajne ljudskosti. Oslobođenje od smrti po Isusu Kristu, što se slavi na Uskrs, ujedno je oslobođenje od zla, od grijeha i od neljudskosti.” (Walter Mixa, biskup) Kao što biljka raste s hrapavim listovima pri zemlji, a onda sve mekšim i ljepšim kako biljka odmiče od zemlje da bi rast završio u ljepoti cvijeta, tako je i objava Božja rasla prema sve plemenitijim zahtjevima da bi se dovršila u Isusu Kristu, savršenom objavitelju. Tek u svjetlu Kristove objave možemo prepoznati mnoge nesavršenosti i zla u Starom zavjetu koja su, ako su uopće počinjena, bila opravdavana Božjom voljom. Tu se prepoznaje kako se Božja objava mučno probijala kroz ljudsku primitivnost i zloću. Tako se primjerice u Starom zavjetu dozvoljava osveta „zub za zub“, dok ju Isus posve zabranjuje i ističe zakon ljubavi i potrebu neprestanog praštanja (Mt 5,38). Božja ljubav ne pozna granice ni pred patnjama i smrću, Njegova ljubav je bezgranična. Kristova patnja i smrt su spasonosna ljubav za nas ljude koja nam se daruje. Bog ne ubija, nego dopušta ljudima da ga ubiju. Krist je umro i uskrsnuo iz ljubavi za sve ljude. U njemu se Boga iskazao kao Bog života za sve ljude, jer je smrt po Isusu pobijeđena. Taj uskrsli život nije stvarnost koja dolazi nakon smrti. U mjeri koliko su ljudi sada s Kristom povezani živimo već sada vječni život. “U Kristu ste i suuskrsli po vjeri” (Kol.2, 12). Krist i njegovo Evanđelje ima prednost u Bibliji, jer Isus nije običan prorok, nego vječna Riječ nebeskoga Oca koji je došao na svijet da nam objavi i donese ljubav Njegovu.. Sva Biblija je upravljena prema Isusu kao svom dovršitelju Božje objave. Ne će se ljudima dati nijedan drugi znak nego Krist. Isus Krist mora imati prvenstvo i u našem životu. Gdje Krist nema prvenstvo u našoj misli i volji, tamo je on samo drugorazredni. A to je za kršćansku svetost nepodnošljivo. Prilagođavanje svijetu uništava vjeru kršćana. Kršćanin nije pozvan da se priklanja modi svijeta, nego da odaje čast istini. Sveci su veliki pomagači čovječanstva po njihovoj službi u ljubavi i istini. * Bog Ti piše pismo u prvom redu preko svoje vječne Riječi, koja je postala čovjekom - Isusovim riječima i djelima.

Ljudi se pitaju tko je autor svijeta i kako on izgleda? Poput djeteta smo zatvoreni u majčinoj utrobi te ne možemo znati što se nalazi izvan toga, jer tamo ne dopire naša razu -mska sposobnost. Zatvoreni u utrobu ovoga svijeta, mi smo zapravo u Bogu, u Njemu se mičemo i jesmo. I zato Ga ne možemo vidjeti licem u lice, što ćemo moći tek nakon smrti, onako kao što dijete ugleda svoju majku nakon rođenja. Zato nam trebaju vijesti od nekoga tko se nalazi izvan granica ovoga svijeta. U povijesti svijeta samo je jedan jedini čovjek došao izvana, a to je Isus.-.(Ivančić) 43

PUT RADOSTI

“Tako dugo dok ne ispunimo zadane dužnosti ne možemo biti sretni” (M. Mendellsohn). Samo ispunjenje dužnosti ne čini sretnim, ali može biti uvjet da doživimo bilo kada sreću. Dužnost dolazi od riječi dug. Naravno da dužnik nije nikada sretan dok mu dug stoji na leđima. Narod kaže: Dug je najgori drug. Abraham je smatrao da Bogu duguje ne samo sav svoj život nego čak i sinovljev. Čovjek nije gospodar ni svoga, a još manje tuđega života.

IV. TRI NAJZNAČAJNIJE OSOBE STAROGA ZAVJETA

idovi su se stalno vraćali događajima iz svoje povijesti, zapisanih u Starom zavjetu. Oni su vjerovali da je Bog prisutan u njihovom narodu te se iz povijesti naroda može upoznavati Boga. Ti su im događaji između Boga i neobičnih ljudi i žena iz njihove povijesti bili i nauk za život. Njihov zanimljiv život ima značenje i za sadašnjost. Ovdje je riječ o tri takve osobe, koje su veoma značajne za povijest židovskog naroda.

1. Abraham

akon prahistorijskog (prapovijesnog) biblijskog govora u pričama o stvaranju, o prvim ljudima i njihovim grijesima, prvo povijesno kazivanje u Bibliji počinje Božjim pozivom nomadskom pastiru Abramu. On se doselio sa stadima, slugama i svojom obitelji u sjevernu Mezopotamiju u Haran iz Ura u današnjem južnom Iraku. Bilo je to otprilike 1850 godina prije Krista. Haran je bilo mjesto između dvije rijeke Eufrata i Tigrisa. Mjesto je bilo dobro za život jer je bilo stjecište trgovačkih putova. Tim su područjem vladali moćni vladari, gradili moćne palače kao što je Babilon. Pismo je bilo od klinastih slova na glinenim pločicama. Religija im se sastojala od mnogobrojnih bogova i božica koji su se brinuli o blagostanju kralja, plodnosti zemlje i o uspjehu u ratovima. Njihovi kipovi su boravili u prekrasnim hramovima, oko kojih su se slavile često živopisne svečanosti. Tu Bog poziva Abrama da napusti svoje pleme i njegovu vjeru i uputi se sa svojim stadom i pastirima prema zapadu, gdje će mu se Bog objaviti i sklopiti s njim savez prijateljstva. Bog mu obećava, kao nagradu, da će od njega podići veliki narod.

Poziv Božji

ahve reče Abramu:”Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.“ Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao.

PUT RADOSTI

Savez s Abrahamom Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: „Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, mojim hodi putem i neporočan budi. A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno ću te razmnožiti.” Abram pade ničice dok mu Bog govoraše dalje: “A ovo je Savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima; i nećeš se više zvati Abram - već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog.” Još reče Bog Abrahamu: “A ti Savez čuvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano. Tako će moj Savez na vašem tijelu ostati vječnim Savezom.” Još reče Bog Abrahamu: “Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti. Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći.“ Post 17

Bog mu obećava da će ta zemlja pripasti njemu i njegovim potomcima. On će biti blagoslov svim narodima. Nakon saveza s Bogom Abram dobiva ime Abraham, što znači: Otac naroda. Blagoslov u biblijskom načinu izražavanja znači sreću, zadovoljstvo, bogatstvo, moć, zdravlje za obitelj i stado, kao i Božju ljubav koju će Abraham predati drugima. Znak tog saveza je obrezanje koje se obavlja na svakom muškom djetetu osam dana nakon rođenja, što provode i danas Židovi i muslimani. Kanaan nije velika zemlja između Mezopotamije na istoku, Egipta i istočne obale Sredozemnog mora. Tu su stanovali razni narodi, koji su se nazivali zajedničkim imenom Kananejci. Na tom području nije bilo mnogo plodne zemlje i zato nije bilo kraljevstva niti velikih građevina. Svako pleme je samo sa sobom upravljalo, često u ratu sa susjedima zbog oskudne vode. Ljudi su živjeli od stočarstva i poljoprivrede i izrade šatora. Štovali su razne bogove kao boga Baala, božicu Astartu i mnoga druga obiteljska božanstava koji su ih čuvali od groma, bolesti i smrti. Mnogi su vjerovali kako sa smrću završava život. Židovski Bog nije imao ime, nego su ga zvali „Bog Abrahamov“, kao i „Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.“

Živahni čovjek sa smiješkom je prava slava Božja. Svojim vedrim životom slavi Boga ljubavi i čovjekoljublja. Nema ništa ljepšega pod Nebom. Gruen

Široko srce je uvijek i vedro srce. Ono je puno blagosti i ne sudi. Gruen

Anđeli su ljudi, koji dio radosti donose iz raja. Dođi, ti si anđeo! U tvojoj okolini ima dovoljno ljudi kojima možeš biti anđeo. Bosmans

PUT RADOSTI

Poziv je jasnoća da smo dio predivnoga i tajnovitoga Božjega plana, u kojemu svatko od nas u svojoj slobodi, slijedi onaj odaziv koji je već usađen u nama od samoga začeća

Život može biti težak, užasno težak. Život te može ponekad pogoditi do dna tvog bića U takvim mučnim trenutcima svaki čovjek potraži utjehu. Bez utjehe ne možeš živjeti. Ali ta utjeha nije alkohol, ni tableta za spavanje, ni injekcija. One omamljuju za kraće vrijeme, a zatim strovaljuju u još crnju noć. Bosmans

PUT RADOSTI

Zašto je Abraham tako poštivan i od drugih naroda u Kanaanu?

injenica je da su pripovijest o Abrahamu pričali preko 2500 godina nomadi u svojim šatorima. Kad su slušali tu pripovijest, bolje su se razumjeli, jer su znali da su Abrahamovi potomci i da je njegov Bog i njihov Bog. Majke su pričale generacijama djeci i pri tome štogod mijenjale da bi djeca bolje razumjela. Trajalo je to stoljećima dok nisu pismeni ljudi to zapisali. Iz te pripovijesti su Židovi doznavali svoje porijeklo, Bogu zahvaljivali za dobivenu zemlju, što Bog i očekuje od svog naroda kojim upravlja. Abraham (arapski: Ibrahim) je postao veliki lik njihove povijesti i uz sve učinjene pogreške, on je bio njihov uzor. Biblija priča da je Abraham slijedio Božji poziv sa svojom velikom obitelji na opasnom putu u Kanaan. Prijetili su razbojnici i pljačkaši. On je svu svoju stoku poveo sa sobom. Međutim, njegov je brak neplodan, ali on svejedno vjeruje Božjem obećanju da će mu dati sina. Njegova žena ismjehuje njegovu vjeru jer su uostalom već i stari. Na koncu poslije mnogih kušnji ispunja se Božje obećanje i rađa mu se sin Izak. Njegova vjera doživljava još težu kušnju, kad je bio spreman prinijeti sina kao žrtvu Bogu (Post 22,1 sl), što na koncu Bog zabranjuje. Sve religije poznaju prinose životinjskih žrtava božanstvima, kao znak podložnosti i čišćenja duha. I Adamovi su sinovi prinosili od svoga rada žrtvena odricanja kao znak zahvalnosti, jer zapravo Bog sve daje (Post 4,3 sl). U nekim religijama bile su prinošene i žrtve djece da se umire rasrđena božanstva. Ovim primjerom Bog zapravo zabranjuje takve žrtve. Bog blagoslivlja Abrahamovu odanost te tako postaje praotac prave vjere. Toj vjeri je prvo pravilo, da je Bog za čovjeka najveće Dobro, kome se ne smije ništa i nitko pretpostaviti. Svojim velikim povjerenjem u Božju dobrotu i ljubav Abraham je uzor svim ljudima. Tako je postao praocem starozavjetnog Naroda Božjega iz koga je došao Spasitelj svijeta. Abrahamov sin Izak je oženio Rebeku koja je rodila blizance Ezava i Jakova. A ovaj je poslije dobio ime „Izrael“ („Božji vitez“). Jakov je od više žena imao dvanaest sinova, a najdraži su mu bili Josip i Benjamin od Rahele. Od njegovih dvanaest sinova poteklo je dvanaest izraelskih plemena, koji zajedno čine židovski narod.

2. Mojsije

ijeka Nil je stvarala plodna polja u Egiptu. Na obalama Nila, stoga, leže mnoga naselja i gradovi. Tu su podignute goleme piramide i elegantni obelisci, raskošni hramovi, kipovi i razne slikarije. Egiptom su vladali „faraoni“ (egipatski: „Božja kuća“) i mnogi su se od njih nazivali sinovima Božjim kojima su podanici dugovali posluh, a oni se obvezivali na djela pravednosti. Faraoni su držali da su u smrti neumrli, te su se dali balzamirati i graditi mamutske piramide za vječni život. Smatra se da je Ramses II. bio suvremenik Mojsijev. Biblija ga naziva „Tlačiteljem“. Egipćani su štovali Ra boga sunca, božicu Oziris, boga Apisa u liku bika, i bogove u liku jastreba, orla, krokodila itd. Židovi, koji su potekli od dvanaest braće, došli su u Egipat za vrijeme uprave Egiptom njihova brata. Nisu prihvaćali u Egiptu njihovu vjeru. Dok je živio Josip Egipatski, židovskom narodu bijaše vrlo lijepo u Egiptu. Egipat se dovođenjem braće Josipove u Egipat odužio za zasluge koje je Josip učinio narodu. S vremenom je zaboravljen Josip i njegove zasluge, a od dvanaest sinova Jakovljevih nastao je velik narod te su Egipćani primorali Izraelce da besplatno rade na carskim palačama i često ubijali njihove prvijence, da se ne razmnože. Narod je dospio u teško ropstvo te se utjecao molitvom Bogu svojih otaca. Mojsija je majka, kad ga nije mogla spasiti od smrti, stavila u košarici na rijeku Nil. Od smrti ga spasila faraonova sestra izvadivši ga iz vode te ga odgojila na carskom dvoru (Izl 2,5). Ime Mojsije se inače nalazi u faraonskim imenima „Thutmoses“, tj „Sin boga Thuta“, a i Ramses znači „Sin boga Ra“, boga sunca. Oni su pred svoje ime stavili ime bogova, a Mojsije nije uzeo ime Božje pred svoje ime, nego je ostao Moses tj.Sin. U Bibliji se tumači to ime: „Iz vode izvučen“ (Izl 2,10). Kad je odrastao, doznao je da je Izraelac te se zalagao za svoj narod. Morao je pobjeći iz zemlje na Sinajski poluotok, nakon što je ubio jednog mučitelja Izraelaca. Tu se oženio i živio životom pastira. Dok je u pustinji pasao ovce najednom je vidio trnov grm kako gori i ne izgara. Iz grma čuo glas: “Ne prilazi ovamo!” - reče. “Izuj obuću s nogu!

U Knjizi Izlaska Mojsije je istaknut kao Božji posrednik i vođa naroda. Kao što Abraham ostaje kroz svu Bibliju čovjek vjere, tako Mojsije ostaje čovjek Zakona. On je postavio Izraelu temelje na kojima je gradio nacionalnu i duhovnu svijest.

Čovjek ne može živjeti na zemlji, ako u glavi i u srcu nema djelić Neba. Bosmans

Sve osim Krista se može imati negdje drugdje. ali Krist je jedino u Crkvi dohvatljiv. kard J. Meisner

Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam”, nastavi, “Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.” Mojsije

zakloni lice: bojao se u Boga gledati.

“Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu”, nastavi Jahve, “i čuo mu

PUT RADOSTI

tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipćani tlače. Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta.” “Tko sam ja da se uputim faraonu”, odgovori Mojsije Bogu, “i izvedem Izraelce iz Egipta!” “Ja ću biti s tobom”, nastavi. “I ovo će ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Egipta, Bogu ćete iskazati štovanje na ovome brdu.” Nato Mojsije reče Bogu: “Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: ‘Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ‘Kako mu je ime?’ - što ću im odgovoriti?” “Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: ‘Ja jesam’ posla me k vama.” (Izl 3)

Mi nosimo već u sebi Nebo prema kome idemo. Tako je cijeli put prema Nebu već Nebo. Bosmans

Odvažnost je dragocjen dar. Možemo mnogošto izgubiti, a da stvarno ne budemo nesretni. Izgubimo li odvažnost sve smo izgubili. Tko izgubi odvažnost, sličan je ptici koja gubi svoja krila. Odvažnost je neobična snaga. Hrabriti druge i sokoliti sebe, najbolje je što čovjek može učiniti.

Bog je svojim imenom pokazao, da je on živi Bog. Ime JHV („Jahve“) znači: Ja sam „Onaj koji jesam tu“. Ime JHV je toliko Židovima postalo sveto da ga nisu smjeli izgovarati. Umjesto toga su u molitvi izgovarali to ime: Bog ili Gospodar.

Tvrdi faraon Mojsije se odazva Božjem pozivu i ode u Egipat s namjerom izvesti židovski narod na slobodu. Kako faraon nije htio na to pristati nadošle su kazne na Egipat. To su bile zamućene vode Nila crvenilom, pomor stoke, pošast žabama, skakavcima i vatrena tuča i tama nad Egiptom. Sve to nije pokolebalo faraona jer je u Židovima imao besplatnu radnu snagu. Na koncu je Bog naredio Mojsiju da svaka obitelj zakolje muško bijelo janje i njegovom krvlju namaže pragove kuća, jer će Anđeo zatornik ubiti prvijence, gdje toga znaka ne bude. Neka k tome zgotove janje za jelo i spreme se na odlazak iz Egipta (Izl 12,21 sl). To je bio početak oslobođenja jer je faraon, pod pritiskom naroda koji je oplakivao svoje prvorođence, dozvolio Židovima izlazak iz zemlje. Taj događaj se stoga zove Pasha.

Bosmans

Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najbliže. Bog je, naime, rekao: “Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje.” Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju prema Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoružani od glave do pete. Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti. Jer Josip

PUT RADOSTI

bijaše zakleo Izraelce riječima: “Bog će se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje kosti odavde ponesite sa sobom!” Krenuvši iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje. Jahve je išao pred njima, danju u stupu od oblaka da im put pokazuje, a noću u stupu od ognja da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i noću. I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od ognja noću. Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i njegovi dvorani predomisliše se o narodu. “Što ovo učinismo!” - rekoše. “Pustismo Izraelce i više nam neće služiti.” Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku. Kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipćani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I poviču Izraelci Jahvi: “Zar nije bilo grobova u Egiptu”, reknu Mojsiju, “pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu učinio što si nas izveo iz Egipta! Zar ti nismo rekli baš ovo u Egiptu: Pusti nas! Služit ćemo Egipćane! Bolje nam je i njih služiti nego u pustinji poginuti.” “Ne bojte se!” - reče Mojsije narodu. “Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Jahve učiniti da vas danas spasi: Egipćane koje danas vidite nikad više nećete vidjeti. Jahve će se boriti za vas. Budite mirni!” Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. “Bježimo od Izraelaca!” - poviču Egipćani, “jer Jahve se za njih bori protiv Egipćana!” Tada će Jahve Mojsiju: “Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.” Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. Izraelci su bili u zadnjem času spašeni od egipatskih borbenih kola i nije ih spriečio put u slobodu što oni pripisuje Božjem spasenju. Bog je stajao iza njih po danu kao stup od oblaka, a po noći kao vatreni stup.(Izl 13 -14) Mojsiju je pomagao brat Aron, a njegova sestra Mirjam, koju Biblija naziva proročicom, usudila se brata kritizirati. Ona je ispjevala pobjedničku pjesmu: Tada Aronova sestra, proročica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešući. Mirjam je začinjala pjesmu: “Zapjevajte Jahvi- jer se slavom proslavio! - Konja s konjanikom u more je survao.”

Molio sam Boga za jakost, a On me učini slabim, da bih bio skroman i ponizan! Molio sam Njegovu pomoć da bih stvarao velika djela, a On me učini malenim da bih činio dobra djela.

Ti si više od tvog zvanja, od tvog posla. Ti si u prvom redu čovjek, zato da živiš, smiješ se i ljubiš. Biti dobar čovjek to je jedino važno na ovom svijetu. Bosmans

Izraelci su putujući decenijima prema Palestini sa svojom stokom polupustinjskim krajevima, izvrgnuti mnogim 49

PUT RADOSTI

teškoćama i kušnjama, učili što znači vjerovati, tj. oslanjati se na Boga. Na tom putu se dogodio najvažniji čin njihove povijesti, kad je zapravo uobličena njihova vjera u kultne i plemenske zakone. Bog je sklopio s njima po Mojsiju Savez ili Zavjet prijateljstva, dajući im zapovijedi ili zakone vladanja. Te zapovijedi se nalaze u ljudskom srcu, a sada su upisane i na kamenim pločama (Izl 20,1 sl). Po Sv. pismu Zakon je očinska pouka Božja kojom se čovjeku propisuju putovi k obećanom blaženstvu, a zabranjuje stranputice zla.

Deset zapovijedi - Dekalog

D Danas su veoma rijetke više-božačke religije. Ljudima su danas mnoge stvari, užici i osobe važnije od Boga. Prva zapovijed Božja bi danas morala glasiti: „Ja sam Bog tvoj, tvoje najveće dobro, najveća ljubav i najbolji prijatelj te zato ne smiješ imati nikoga i ništa veće i draže od mene.“ Boga je sve stvorio i ništa nije veće od Boga. Samo nerazuman čovjek može napustiti Stvoritelja i okrenuti se grješnom posjedovanju onoga što je On stvorio.

PUT RADOSTI

eset zapovijedi Božjih u skraćenom obliku: Ja sam Gospodin Bog tvoj koji te je iz Egipta izveo, iz kuće ropstva: 1. Nemaj drugih bogova uz mene. Ne čini Božju sliku. 2. Ne reci uzalud imena Gospodina Boga svoga. 3. Drži dan Gospodnji svetim. Šest dana radi, a sedmi dan je dan odmora. 4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji, koju ti Gospodin, Bog tvoj daje. 5. Ne ubij. 6. Ne sagriješi bludno. 7. Ne ukradi. 8. Ne izreci krivo svjedočanstvo protiv bližnjega svoga. 9. Ne poželi žene bližnjega svoga. 10. Ne poželi kuće bližnjega svoga ili što njemu pripada. Budući da Mojsijev Zakon sadrži mnoge istine dostupne razumu, zato je on prvi stupanj objavljenog Zakona i priprava za Evanđelje. Te Zakone, koji se nazivaju Deset zapovijedi Božjih, narod je prihvatio, a Bog se obvezao da će narod čuvati od neprijatelja.(Izl 24,1 sl) Bog je tako time izabrao izraelski narod za svoj narod između svih naroda. Daje mu Deset zapovijedi kao zakon života. I Biblija se naziva Zakonikom ili Torom po tim zapovijedima. Osim tih zakona, dan je zakon ljubavi prema Bogu i bližnjemu, zaštita stranaca i mnoge druge propise za subotu i blagdane. Po ondašnjem običaju je taj ugovor, u znak preuzimanja preuzetih obveza, potpisan škropljenjem kamenih ploča i naroda krvlju životinja. Taj najsvetiji čin židovske povijesti, kad su oni postali Božjim narodom, naziva se Stari savez ili zavjet. Dogodio se oko 1250. god. pr. Krista. Bog se tako spustio

u svoj narod postavši njegov trajni vođa i branitelj. Tada je nastalo svećenstvo koje će u sveti i neradni subotnji dan predvoditi bogoslužje, prinositi žrtve paljenice (Izl 29,38), tumačiti narodu i potomcima Božje zapovijedi. Ovaj događaj iz židovske povijesti je uvod i najava dovršetka spasiteljskog djela, kad će se Bog spustiti među ljude po svom Sinu Isusu Kristu. Dopunit će ovaj Zakon Evanđeljem i sklopiti kao novi Mojsije Novi savez ili zavjet u svojoj žrtvenoj krvi križa sa svim narodima koji ga prihvate.

Onaj tko hoće svijet ugrijati, mora u sebi nositi veliku vatru. Bosmans

Uzmi vrijeme da budeš sretan. Vrijeme nije brza cesta između kolijevke i groba, nego mjesto za boravak na suncu.

3. David

akon sporadičnih osvajačkih borbi Izraelci su podijelili svoju zemlju po plemenima i živjeli u miru sa starosjediocima. Filistejci nisu prihvatili nove doseljenike pa je među njima vladalo trajno neprijateljstvo. Svako pleme je biralo plemenskog starješinu, a ovi su birali zajedničkog suca, za vrhovnog starješinu u narodu. On je presuđivao sporove i okupljao plemena kad se je trebalo braniti. Suci su se smatrali izvršiteljima Božjih naloga, iako nisu bili izuzeti od zabluda i slabosti, vidljivih i kod najpoznatijeg sudca Samsona (Suci 14,1 sl). On je odlazio, protiv plemenskih zakona, djevojci Dalili iz neprijateljskog plemena Filistejaca. Ona ga je izdala i skrivila njegovu smrt. Dugo je trebalo dok su Izraelci u Kanaanu mogli živjeti u miru. Posljednji sudac Samuel je bio veliki sudac i političar. Njegova djeca nisu bila uzorna kao on. Budući da su neprijateljstva s Filistejcima (precima Palestinaca!) učestala, narod je zahtijevao kraljevsku vlast. Posljednji sudac Samuel je nerado pristao jer je smatrao da je Bog jedini kralj svoga naroda. Ipak je pomazao za kralja Saula (1Sam 8.1 sl), karizmatskog vođu, koga vodi Duh Jahvin, (1 Sam 10,6).

Bosmans

Ljubav je jedini put na kojemu ljudi postaju čovječniji. Jedino je ljubav dom u kojemu možemo stanovati. Bosmans

S ustanovom kraljevske vlasti nastaje izraelska država i završava nomadsko i plemensko uređenje. Tek sada plemena mogu postati, pod vlašću jednog kralja, jedan narod. Međutim kraljevi monarhiju uređuju po uzoru na okolne vladare te izbija trajni sukob između kraljeva koji se smatraju vlastodršcima i proroka koji smatraju da vladari moraju biti sluge Božje. U Izraelu kralj ne pripada sferi božanskoga kao u okolnim civilizacijama, nego kao i drugi ljudi podliježe propisima Saveza i zakona. Ipak je kralj sveta osoba i 51

PUT RADOSTI

treba poštivati njegovo pomazanje (1 Sam24,11). I proroci podržavaju kraljeve ako se drže zacrtane zadaće. Samuel ubrzo zbog neposluha Bogu odbacuje Saula i bira za kralja mladog pastira Davida. „Bio jednom…“ tako su započinjale priče o mladom čovjeku koji nakon teških kušnji i naprezanja dobio lijepu princezu za ženu. To nije bila priča, nego je tako izgledao život mladog Davida koji je uspio nakon velikih kušnji od pastira postati kralj u židovskoj zemlji. Samuel ide po Božjoj naredbi u kuću Jišaja iz Betlehema da od njegovih pet sinova jednog pomaže za kralja.

Imaš dvije ruke. Ispruži jednu ruku na lijevu stranu, a drugu na desnu. Miri ljude jedne s drugim. Bosmans

Kad su došli i kad je Samuel (vidio starijeg sina) Eliaba, reče u sebi: “Jamačno, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik!” Ali Jahve reče Samuelu: “Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.” Zatim Jišaj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reče: “Ni ovoga Jahve nije izabrao.” Tada Jišaj dovede Šamu, ali Samuel reče: “Ni ovoga Jahve nije izabrao.” Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: “Jahve nije izabrao nijednoga od ovih.” Potom zapita Jišaja: “Jesu li to svi tvoji sinovi?” A on odgovori: “Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.” Tada Samuel reče Jišaju: “Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.” Jišaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih očiju i krasna stasa. I Jahve reče Samuelu: “Ustani, pomaži ga: taj je!” Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. (1 Sam 16 )

Duhovno biće u nama je unutarnja domovina u kojoj smo posve kod sebe, u kojoj otkrivamo da je naše pravo biće oblikovao Bog. To jedinstvena i nezamjenjiva slika koju je Bog o nama učinio. Zato je naš zadatak poštovati vlastitu vrijednost. Gruen

David i Golijat Prije jedne velike bitke s Filistejcima iz njihovih redova istupio je jedan golemi ratnik imenom Golijat. On je pozvao na borbu jednoga iz redova Izraelaca. Rekao je da ako on pobijedi, Izraelci će biti podložnici Filistejcima, a ako izraelski junak pobijedi, Filistejci će biti podložnici Izraelcima. Izraelce je uhvatio strah i nitko se nije usudio poći u borbu s tim divom. David, koji je donio hranu starijoj braći, reče začuđenom kralju da će on ići na Golijata. Imao je sa sobom praćku i pošao u obližnji potok uzeti pet kamenčića te onda iziđe pred Golijata. Ovaj se naljutio što nitko od ratnika nije izišao nego ovaj dječak. Zaprijetio je dječaku što izlazi na njega s praćkom da će njegovim tijelom nahraniti nebeske ptice. David mu odgovori da Golijat na njega ide silom oružja

PUT RADOSTI

i svoje snage, a on snagom Boga Izraelova. Kad se približio, zamahne David praćku i kamen se zabode Golijatovo pa on padne bez svijesti na zemlju. David te mu njegovim mačem odsječe glavu. Filistejce je toga uhvatio strah pa su se dali u bijeg.

Golijat u čelo pritrča nakon

David - kralj Nakon smrti kralja Saula sva su plemena izabrala Davida za kralja. David je bio mudar, hrabar vladar i uvijek pun povjerenja u Boga. Posrećilo mu se da je ujedinio sva razjedinjena plemena u jako kraljevstvo. U dva navrata je porazio Filistejce te su se podložili njegovoj vlasti. Porazio je i okolne opasne plemenske poglavare i stvorio veliku državu. Starosjedioci Kanaanci su se stopili sa židovskim narodom. Nikada nije Izrael bio veći i moćniji nego za Davida. David nije htio niti jedan grad učiniti glavnim da ne bi probudio plemensku ljubomoru. Imao je plan da grad Jeruzalem, star već 1000 godina, preuzme iz ruku neprijateljskog plemena Jubusita. Grad je bio zbog položaja na brijegu i visokih zidina neosvojiv. Ipak je Davidu uspjelo da njegovi vojnici kroz tajni vodovodni kanal uđu u grad i osvoje ga nakon kratkog okršaja. Tu je napravio prekrasni kraljevski dvor. Na sionskoj povišici postavio je Šator za Kovčeg zavjetni. Time je Jeruzalem postao i vjersko središte Izraela. David je bio pjesnik i pobožan kralj. Sastavio je mnoge pjesme ili psalme, a znao je i svirati. Napisao je i psalam 23.:

Krist jednom stade na žalu tražeć ljude za velika djela da love srca božanskom Riječi. O Bože, zar si pozvao mene? Tvoje usne moje rekoše ime. Svoju lađu sada ostavljam žalu, odsad idem kamo šalješ me ti.

Ivan Pavao II

Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.

Pomirenje je ključ koji konačno ponovo otvara neprobojna vrata.

Bog obećava vječno Kraljevstvo

Ima samo jedan izlaz, samo jedan otvor k svijetlu: oproštenje!

Jednom je prorok Natan došao u dvor. David ga je pozvao i povjerio mu plan o gradnji Božjeg hrama. On je to obrazložio raskošnošću svoje palače, a Kovčeg Gospodnji se nalazi pod šatorom! Natanu se taj plan činio prihvatljivim. Ipak preko

Bosmans

PUT RADOSTI

noći dođe riječ Gospodnja Natanu, o zabrani gradnje hrama. Prorok mu je sutradan rekao:

Gospodin ti naviješta da će Gospodin tebi sagraditi kuću. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Jahve će te učiniti velikim. Jahve će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. David odgovori: Uistinu, Gospode Jahve, ti si Bog, tvoje su riječi istinite i ti daješ ovo lijepo obećanje svome sluzi. Udostoj se sada blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom. Jer kad ti, Gospode Jahve, obrekneš i blagosloviš, kuća tvoga sluge bit će blagoslovljena zasvagda.”

Davidov grijeh i pokajanje Pet odluka za svaki dan Želim uvijek biti uz istinu . Ne želim se prignuti pred nepravdom. Želim biti potpuno slobodan od straha. Nikako neću primjenjivati nasilje. U drugome ću najprije gledati dobro. Mahatma Gandhi

U idućem stoljeću kršćanin će biti mistik (tj. svjestan svog zajedništva s Bogom) ili ga ne će biti.

Karl Rahner, teolog XX. stoljeća

PUT RADOSTI

David je teško sagriješio s Betšebom, ženom svoga ratnika Urija. Nije uspio svoj grijeh sakriti pa je naredio da Urije u ratu pogine kako bi uzeo njegovu ženu. Taj grijeh u starini u drugim narodima ne bi bio zapažen jer su se tamo kraljevi smatrali gospodarima zakona. U Izraelu zakon je Božji vrijedio za sve ljude, bez iznimke. Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uđe k njemu i reče mu: “U nekom gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. Bogati imaše ovaca i goveda u obilju. A siromah nemaše ništa, osim jedne jedine ovčice koju bijaše kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove čaše; spavala ja na njegovu krilu: bila mu je kao kći. I dođe putnik k bogatom čovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovčicu siromaha i zgotovi je za svog gosta.” Tada David planu žestokim gnjevom na toga čovjeka i reče Natanu: “Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio! Tada Natan reče Davidu: “Ti si taj čovjek! ( 2 Sam 12)

David je priznao svoj grijeh, ali dijete rođeno iz preljuba je umrlo, što je David smatrao Božjom kaznom. Nakon toga pomalo je na njegovo kraljevstvo padala sjena. Njegov sin Abšalon je ubio starijeg brata jer je on htio biti nasljednikom na prijestolju. Poslije je digao pobunu protiv oca i bio u bitci i sam ubijen. Kad je David posve ostario predao je upravu sinu Salamonu. On se odlikovao darom mudrosti, a i napravio je prekrasan hram u Jeruzalemu. Time je i on slika Krista, sina Davidova. On je vjesnik pune mudrosti Božje i

sagradit će savršeni hram za sva vremena koji je on sam. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: “Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?” Odgovori im Isus: “Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.” Rekoše mu nato Židovi: “Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?” No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Davidovo kraljevstvo kraljevstva.

slika

drugačijeg

Židovsko kraljevstvo je trajalo još 400 godina. 587. godine prije Kr. srušio ga je kralj Babilona. Židovi nisu više imali svoje države niti kralja. Sve više su pamtili Davida po njegovim dobrim djelima. On je postao simbol njihova dobra vladara. Kad je narodu bilo loše oni su se nadali i molili da im Bog pošalje pomazanika, kralja kao što je David. Nazivali su ga Sinom Davidovim, Pomazanikom. Još ga i danas čekaju neki Židovi. U Evanđeljima se doista Isus naziva „Sin Davidov“, „Kralj“ i „Mesija“. Evanđelist Matej na početku svoga Evanđelja naziva Isusa sinom Davidovim (Mt 1, 1), i da su ljudi Isusu klicali pri svečanom ulasku u Jeruzalem: Hosana, Sinu Davidovu! (Mt 21, 9)

Evanđelist Luka piše da je anđeo Gabrijel Mariji rekao, prigodom navještaja rođenja Isusova, da će mu Gospodin Bog dati prijestolje oca njegova Davida (Lk 1,32) i da su anđeli prigodom Isusova rođenja rekli da se u Davidovu gradu rodio Mesija, Gospodin (Lk 2,11).

Pomazanik, (grč. Krist) ili (žid. Mesija). Kršćani (kristjani) nose Kristovo ime. A grčko ime Krist dolazi od mazanja maslinovim uljem. Pomazanjem se uvodilo u službu proroke i vladare. U mediteranskim zemljama maslinovo ulje je bilo i izvor svjetla. Maslina je drvo koje snagu dobiva od sunca. Zato ulje svijetli ljudima kad sunce zađe.Mazanjem Bog izlijva svjetlo Duha Božje mudrosti da pomazanik može, tako prosvijetljen, voditi narod. Isus nije samo prorok nego Mlado sunce ili savršeni Pomazanik.

Ivan evanđelist donosi Isusove riječi pred Pilatom: „Moje Kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kad bi moje Kraljevstvo bilo od ovoga svijeta moji bi se ljudi borili, dane budem predan Židovima. Ali moje Kraljevstvo nije odavde“. Pilat ga upita: „Dakle ti si ipak kralj?“ Isus mu odgovori: „Da, ti si to kazao, ja sam Kralj.“ (Iv 18, 36 sl.) * Bog se objavljuje Abrahamu, pogotovo Mojsiju, a i kralju Davidu, kao Bog saveznik koji čovjeka uzima ozbiljno i želi s njime surađivati na njegovu korist. 55

PUT RADOSTI

V. PROROCI Proročki spisi su važan dio Biblije, a proroci njeni nezaobilazni likovi. Zanimanje za opstanak neke religije nema samo Kršćanin i molitsvećenstvo, nego i vladari, jer religija ponajviše okuplja narod va idu zajedno kao u jednu zajednicu te se tako po njoj najlakše vlada narodom. ljubav i život. Nema Vladari i političari upravo nagonski nastoje da religija podupire bezživotne ljubavi kao i opravdava njihovu vlast. Zato vlast podupire onu religiju i kršćanina bez mokoja to čini, a progoni onu čiji se sadržaj protivi nepravednim litve. Kad netko nije zakonima vlasti. Oni traže podršku vjere svom samovlašću rado i često s Isusom, te su se radi toga ne samo rimski carevi nego skoro svi iako zna da ga Isus vladari u Starom vijeku proglašavali „sinovima božjim“ i ljubi, taj jednostavno vrhovnim svećenicima. Narod ih je morao slušati jer ih je ne živi kao kršćanin. tobože „Bog postavio“ da vode narod. Rimski carevi su zbog toga tristo godina progonili kršćane jer oni nisu priznavali božansko porijeklo careva. Vladari su htjeli oblikovati vjeru koja bi odgovarala njihovoj volji. Vjeruj ljubavi koju ljudi u tebi izazivaju. U svakoj ljudskoj ljubavi je nešto od čiste Božje ljubavi. Gruen

U sličnoj napasti su bili i vladari izraelske države. Oko sebe su okupljali svoje ljude koji su potvrđivali njihovu vlast. Božji proroci su bili pozvani da brane ime Božje i pravednost i narod od takvih vladara. Oni su bili pozivani u raznim vremenima, na različite načine i s uvijek novim zadatcima. Naravno da su vladari progonili proroke koji su kritizirali njihovo vladanje. U biblijskom smislu prorok je čovjek kojega Bog izabire i u svoje ime šalje ljudima da im prenese njegovu poruku. Oni su izabranici koje Bog poziva da budu vjesnici i tumači njegove riječi. Preko njih Bog vodi svoj izabrani narod. Dva najčešća oblika proročke službe su prekoravanje i ohrabrivanje. Prvi i najveći prorok jest Mojsije. Proroke dijelimo na male i velike. Malih proroka ima dvanaest, a to su: Hošea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija i Malahija. Velikih proroka ima samo četiri, a to su: Izaija, Jeremija, Ezekiel i Daniel. Mali i veliki proroci spadaju u “proroke-pisce”, koji su svoje riječi zapisivali. Postoje još i “proroci-govornici” čije djelovanje i riječi su zapisali pisci povijesti naroda: (Natan, Gad, Ahija, Ilija, Elizej). Proroci u Sjevernom kraljevstvu (Izrael): Ilija, Amos i Hošea. Proroci u Južnom kraljevstvu (Judeja): Izaija, Mihej, Nahum, Sefonija, Habakuk i Jeremija.

PUT RADOSTI

1. Prorok Ilija

ladari Sjevernog Izraelskog Kraljevstva, koje je nastalo nakon smrti kralja Salamuna, nisu dozvoljavali narodu hodočašće u Jeruzalem, jer je to bio sada glavni grad druge neprijateljske države. Stoga je u to kraljevstvo počelo brzo prodirati vjera u boga Baala. On je bio, na istoku, bog plodnosti te se u proljeće u čast tog boga vršile razvratne igre. I mnogim Izraelcima je to bilo privlačno. Ilija je živio u doba kralja Ahaba (873.-853.) On je oženio ženu sa feničkog dvora imenom Izabela, koja je podupirala svećenike boga Baala. Tako je slabila vjera u Izraelu. Ilija je pozvan od Boga da brani pravu vjeru protiv krivih bogova. Zato prekorava kralja zbog otpada, zbog svoje žene, od prave vjere. Mnoge zgode iz njegova života su prepričavane i uvećane. Ali on je, kao odlučan borac za pravu vjeru, bio proganjan od vladara. Njegov život i djelovanje je opisano i Prvoj i Drugoj knjizi kraljeva. Evo jedne zgode: Ilija se uplaši,kralja Ahaba i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: “Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.” Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: “Ustani i jedi.” On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: “Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!” Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. Susret s Bogom: Ondje je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: “Što ćeš ti ovdje, Ilija?” On odgovori: “Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život.”Glas mu reče: “Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi.” Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade

Evanđelje se ne razumije ako se samo čita; ono se razumije samo ako se čini! Charles de Foucauld

Ne može se slijediti Boga bez križa. Krist je nerazdjeljiv od križa...One koji vjerno slijede Krista svijet mrzi jer su izazov njihovom životu. Svijet je “javna Kalvarija”. Majka Terezija Učini svoje srce zdravim. Iznesi iz svog srca smiješak na ulice, na šalter, u ured, u kuću, jednostavno, jer to smatraš lijepim.

Bosmans

PUT RADOSTI

Prorok Izaija naviješta da je Bog prisutan i da želi radost ljudima. Njegova kritika potlačivanju siromaha i ludilo rata mjerilo je za sva vremena. Njegovi snovi o pravednosti i miru su razlog nade u bolji svijet. Kršćanstvo napose cijeni knjigu proroka Izaije zbog njegovih tekstova koji su ukazuju na Mesiju. On se naziva „Evanđelistom“ Staroga zavjeta.

Kršćanin je samo drugo ime za biti misionar. kard. J. Meisner

PUT RADOSTI

na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: “Što ćeš ovdje, Ilija?” On odgovori: “Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život.“ Jahve mu reče: “Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. (1 Kr 19, 3-14)

2. Prorok Izaija

rorok Izaija ( 770.-690.) je živio je u Južnom ili Judejskom kraljevstvu i naviješta da je Bog hoće biti radost svim ljudima. Zbog toga on napada potlačivanje siromaha i ludilo rata kao mjerilo za sva vremena. Njegovi snovi su pravednost i mir kao temelj nade za bolji svijet. Govori Jahve: “Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi. Prestanite mi nositi ništavne prinose, kad mi omrznu. Mlađaka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opačine. Mlađake i svetkovine vaše iz sve duše mrzim - teški su mi, podnijet’ ih ne mogu! Kad na molitvu ruke širite, je od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle, operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! Učite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.”( Iz 1,11-13) Pjesničkim jezikom on najavljuje konačno vrijeme kad će se mačevi prekovati u plugove, a svi će narodi doći Bogu i njegove upute slušati. Spomenik pred sjedištem UN-a u New Yorku izražava poruku prekivanja mača u plug. Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: “Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon doći, iz Jeruzalema riječ Jahvina.” On će biti sudac narodima, mnogim će sudit’ plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat’ mača protiv naroda nit’ se više učit’ ratovanju.( Iz 2, 1-4)

On naviješta dolazak Mesije, Isusa Krista, Kneza mira: Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k’o što kliču kad se dijeli plijen. Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će i bit će ognju hrana. Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. Nadaleko vlast će mu se protezati i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama.( Iz 9, 1-6) Kršćani veoma cijene Izaiju proroka jer je unaprijed rekao mnogo toga o Mesiji, Kristu. Čak je opisao tako zorno njegovu muku „Sluge Jahvina“, po kojoj se ljudi spašavaju, da se naziva „Evanđelistom“ Staroga zavjeta.

3. Prorok Jeremija

rorok Jeremija (645.-580.) je živio u vrijeme propasti i Južnog Kraljevstva i početka babilonskog sužanjstva. On je morao navijestiti propast i katastrofu Jeruzalema od strane Babilonskog kralja Nabukodonozora (586.) i korio moćnike protiv nepravde i zabacivanja Zakona Božjega. Zbog toga je bio proganjan i mučen. On je navijestio novo vrijeme spasenja i sklapanje Novog saveza. Evo kako on opisuje poziv Božji da bude prorok: Dođe mi riječ Jahvina:”Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.”A ja rekoh: “Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.”A Jahve mi odvrati: “Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim,” riječ je Jahvina. I tada Jahve pruži ruku, dotače se usta mojih i reče: “Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje.( Jer 1,4-9) Jeremija je dobio poziv 628. godine. Veoma se prepao poziva da bude prorok naroda. “Bog mu kaže: Ja sam s tobom da te spasim i stoga polažem svoje riječi u tvoja usta”. Primio

Proroci su svojom službom i životnom sudbinom samo najava pravog Proroka i Vjesnika Božjega Isusa Krista Proroci nisu gatari i vidovnjaci, nego izvanredni ljudi koji su navještali riječ Božju. Oni su znali da su od Boga pozvani i naviještavali su svojim suvremenicima ono što su iskusili kao Božju riječ. Njihove riječi su se odnosile na sadašnjost, a imale su smisao i za kasnija vremena. Neki proroci su navijestili za budućnost Božji sud i Mesiju.

PUT RADOSTI

Isus Krist je najveći prorok, jer je on Vječna Riječ Očeva koja izlazi od Oca. Riječ je u Isusu sasvim objavila što je potrebno za naše spasenje. Svi koji Isusovo Evanđelje prihvaćaju sudjeluju u Kristovu proroštvu. Kad se Isusove riječi naviještaju riječima i djelima u našem vremenu, onda kršćanin vrši proročku službu u Isusu. Ili još bolje: Isus preko Crkve i svakog svjesnog kršćanina vrši svoje proroštvo poučavajući i navješćujući Kristov vidljivi dolazak na koncu svijeta

PUT RADOSTI

je težak poziv govoriti protiv kraljeva, političara i svećenika. Bog ga ohrabruje: “Ne boj se njih, ja te danas činim utvrđenim gradom, željeznim stupom i snažnim zidom.” Godine 606. Jeremija je zaprepastio stanovnike Jeruzalema svojim govorom o propasti Hrama. Prorok je bio optužen za izdaju, jer je pogodio svojim govorom na najosjetljivije mjesto njihove vjere: I svećenici i proroci i sav narod slušahu Jeremiju kako naviješta te riječi u Domu Jahvinu. A kad Jeremija izreče sve ono što mu je Gospod zapovjedio da naviješta svemu narodu, zgrabiše ga svećenici i proroci govoreći: “Platit ćeš glavom! Zašto si u ime Jahvino prorokovao: ‘Postupit ću s ovim Domom kao sa Šilom i ovaj će grad biti opustošen te nitko više u njemu neće stanovati?’” I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Jahvinu. Čuvši to, starješine judejske dođoše iz kraljevskog dvora u Dom Jahvin i sjedoše pred Nova vrata Doma Jahvina.Tada svećenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: “Ovaj je čovjek zaslužio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli na svoje uši.” Tada Jeremija reče starješinama i svemu narodu: “Jahve me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono što ste čuli. Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slušajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat će se za zlo kojim vam se zaprijetio. ( Jer 37-47) Jeremijin je život bio pretežak. On se je Bogu potužio: Nikad sjedio nisam u društvu veseljaka da se razveselim. Pod težinom ruke tvoje samotan živim, jer ti me jarošću prože. Zašto je bol moja bez prebola? Zašto je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste? Ah! Hoćeš li meni biti kao potok nestalan, vodama nepouzdan? Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh, iz dana u dan, svatko me ismijava Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: “Nasilje! Propast!” Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. (Jer 20, 7-9) Jeremija je čitavog svoga života vršio Božji zadatak i naviještao njegovu riječ. Božji su mu planovi ostali nerazumljivi. To je sudbina mnogih ljudi i danas. Nije imao uspjeha jer ga nitko nije htio slušati. Ipak je navijestio nečuvene riječi nade za budućnost. Bog hoće s narodom sklopiti Novi savez, koji će biti drugačiji od Sinajskog saveza. On će novi Savez

upisati, ne u kamen, nego u ljudska srca: “Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću s Domom Izraelovim i s Domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - riječ je Jahvina. Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s Domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. Neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ‘Spoznajte Jahvu!’ nego će me svi poznavati, i malo i veliko - riječ je Jahvina - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.” Jeremija je bio odveden nakon razaranje Jeruzalema u Egipat s izbjeglicama gdje je i umro. On je živio u najtamnijem dobu svoga naroda koje je navijestio.

Dobro izvršiti zadatak danas - to je glavni izazov za čovjeka. Grün

Prva tužaljka (Pripisuju se Jeremiji nad razvalinama Jeruzalema) “Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoć naroda puna; postade kao udovica, nekoć velika među narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide.Noći provodi gorko plačući, suzama pokriva obraze.Nikog nema da je utješi, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeriše i postadoše joj neprijatelji. Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu teškom. Sad živi među poganima, ne nalazi počinka. Svi ga gonitelji sustižu u tjesnacima. Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena svećenici uzdišu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gorčine. Tlačitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otišla u izgnanstvo pred tlačiteljem. Povukla se od Kćeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoše k’o ovnovi koji paše ne nalaze; nemoćni vrludaju ispred goniča. Jeruzalem se spominje dana bijede i lutanja, kad mu narod dušmanu u ruke pade, a nitko mu pomoći ne pruži. Tlačitelji ga gledahu smijući se njegovoj propasti. (Tuž 1. 1-7) Ove se riječi odnose i na ljudsku dušu koju je veliki ili smrtni grijeh opustošio i razorio.

Želim ti odvažnost jutarnjeg sunca, koje iznad bijede svijeta ipak iz dana u dan izlazi. Phil Bosmans

Bog je prisutan u svakom čovjeku, koji te rado ima, koji te smatra vrijednim, koji ide s tobom i ostaje kod tebe, ako ti i nije dobro. Ljubav je, naime, iznašašće Božje.

* Pretežak je život proroka koji moraju govoriti protiv izopačenih starješina jer su zaboravili Božji zakon. Oni su tješili narod najavom dolaska Božjeg pomazanika 61

PUT RADOSTI

VI. MOLITVA

Molitva je srce svake vjere. Ondje gdje molitva umire, umire i vjera. Biti vjernik znači moći moliti. Božje lice, koje molitvom tražimo, skriveno je, blizu je i opet nam izmiče. (Ps 27) A.Domazet

Nijedan zahtjev nije prevelik ili premalen da ga Bogu iznesemo u molitvi.

1. Tražiti kontakt s Bogom

a mnoge je ljude molitva dar Božji. Molitvom izlazimo iz vidljivog svijeta i ulazimo u drugi nevidljivi svijet. Bog je Duh, a i čovjek ima duh te lako stupe u razgovor preko savjesti, kao preko telefona. Duboko u savjesti može se primijetiti Božji govor. Samo treba stati i u tišini poslušati. Božji glas je teško čuti u vrevi svakodnevnice. “Mi imamo potrebu pronaći Boga, ali njega ne možemo naći u buci i nemiru. Bog je prijatelj tišine. Pogledajte prirodu, kako drveće, cvijeće, trava rastu u tišini; pogledajte zvijezde, mjesec i sunce kako se kreću u tišini… Potrebna nam je tišina kako bismo mogli dotaknuti duše.” Majka Terezija

Molitva nije ništa drugo nego boravak kod prijatelja s kojim sam često i rado zajedno, jer znam da me ljubi. Terezija Avilska

PUT RADOSTI

olitva je neizostavni dio svih religija. Molitvom čovjek dolazi u dodir s Bogom. Molitva je razgovor čovjeka s Bogom. U njoj čovjek susreće Boga time što čovjek uzdiže dušu k Njemu. On ga slavi, klanja mu se, zahvaljuje Mu na udijeljenim darovima ili traži primjerena dobra od Njega. Molitva je živi odnos djece Božje sa svojim neizmjerno dobrim Ocem, s Njegovim Sinom Isusom Kristom i s Duhom Svetim. Srce je ono koje moli, a ako je ono daleko, molitva je isprazna, uzaludna. Sve su značajne osobe Staroga Zavjeta i svi proroci veliki molitelji. Njihova molitva je zagovornička i posrednička za spas naroda, da Božji spas bude dan zemlji (Izl 33,17). Molitva rasvjetljuje ljudsko srce kako bi spoznalo Božju riječ i pokorno slušalo. „Samo u Bogu i od Boga može čovjek znati pravo tko je čovjek, jer je samo Bog ljudski“ (Benedikt XVI). Kao što su tijelu potrebna pluća koja dovode u tijelo za život potreban kisik, tako molitva dovodi u ljudsku dušu prisutnost Božju koja je hrani.U molitvi čovjek najprije sluša Boga, a ne obratno. Zato u molitvi vjernik više saznaje što bi on trebao činiti nego što bi ona upućivala Boga na ono što On treba činiti. Bog zna srce čovjeka, ali čovjek ne zna volju Božju (Lk 16,15). Molitva je stoga sasvim osobna stvar jer se u molitvi može bezbrižno reći Bogu ono što se inače ne usudi javno. Molitva ipak nije veoma jednostavna te se mnogi pitaju, je li moguće naučiti moliti.

Molitva je slična razgovoru male djece s majkom. Ona mole majku za ovo ili ono, ali ih majka uvijek ne usliša jer djeca često traže od majke nešto što nije dobro za njih. Djeca to, naravno, ne razumiju jer nemaju još razvijeni razum. Mnogi ljudi očekuju da Bog usliša sve njihove molitve. Ako se to ne dogodi, brzo se razočaraju. Bog ima neizmjerno veliki razum i zna dobro molimo li mi nešto korisno ili štetno. Čovjek ne smije stvarati o Bogu svoje predodžbe što bi Bog morao raditi. Ipak, svatko ima pravo misliti da je Bog sličan majci. Molitelju Bog u svakom slučaju daje snage da sam svoj život promjeni. Najbolje je u molitvi reći Bogu da nam pomogne u onome što je za nas dobro. Isus moli Oca: „Budi volja tvoja“ (Lk 26,42). Sv. Pavao govori da u Bogu živimo, mičemo se i jesmo, kao što riba živi u vodi, izražavajući vjeru u Kristovu obećanu prisutnost do konca svijeta (Dj 17,28). Majka ne može napustiti nemoćno dijete, a još manje bi to mogao Bog koji je dao svoju ljubav svim majkama. Budući da je Bog čovjeku toliko blizu, jasno je da čovjek svakog časa može stupiti u kontakt s Bogom na više načina: svakom mišlju i zazivom Boga, molitvom, primanjem sakramenata, čitanjem sv. Pisma, u zajednici vjernika molitelja, čineći dobro siromahu i čovjeku. Bog je uvijek na raspolaganju svojoj djeci, ako mu se obrate iskrenom i vjerničkom molitvom u ime Isusa Krista iz ljubavi i brige za spasenje svoje i bližnjih.Bez naše dozvole i slobodnog poziva Bog ne može doći k nama.

Molitva Sioux Indijanaca Dozvoli da se moje ruke pune poštovanja dotaknu stvari koje si Ti stvorio. Izoštri moje uho da čuje tvoj glas. Učini me mudrim kako bih spoznao nauk koji si ti tajnovito stavio u svaki list, u svaki kamen. Tražim snagu, ali ne da bih nadjačao svoju braću, nego samo da bih nadvladao svog najvećeg neprijatelja – samoga sebe. Bože, daj mi mirnoću da podnesem stvari koje ne mogu promijeniti, daj mi hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti, i daj mi mudrost da razlikujem jedno od drugoga.

2. Najbolja molitvena škola

salmi, kao remek - djelo molitve Staroga Zavjeta izražavaju žudnju za Bogom, u opasnosti vjeru u sigurnost Božje ljubavi i predanost Njegovoj volji, ali i pritužbe upućene Bogu. Oni su i danas, moljeni i ispunjeni u Kristu, trajan i bitan dio molitve Crkve. „Psalmi“ znače „Pohvalne pjesme“. Po sadržaju mogu biti: molitve blagoslova i klanjanja, prošnje, zahvalne, slavljeničke ili pohvalne. U psalmima se iskazuje bol i nevolja i optužuje se Bog, ako molitva nije uslišana. Evo nekih primjera: Ta dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene? Dokle ću nositi bol u duši;

PUT RADOSTI

Isus nije dao nikakav model molitve osim Oče naš-a i to je primjer Isusove vlastite religiozne prakse. U Govoru govoru na Gori Isus je naznačio bitne elemente molitve: Unutrašnjost (uđi u svoju sobu), povjerenje (zna vaš nebeski Otac što vam je potrebno i prije negoli ga zaištite), jezgrovitost i tišinu (ne blebećite kao pogani), slobodu od briga (ne budite zabrinuti), pomnjivost (tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati) i život u sadašnjem trenutku (ne budite zabrinuti za sutra). Kada sve te elemente povežete, dobijete meditaciju. Moliti bez prestanka za kršćane znači odustati od „svoje“ molitve i posvema ući u samu Isusovu molitvu. Njegova molitva je njegov život u dinamičnom trojstvenoj ljubavi Za to smo stvoreni i programirani. Laurence Freeman ben.

PUT RADOSTI

tugu u srcu obdan i obnoć? Dokle će se dušmanin dizat’ na me? Pogledaj, usliši, Jahve, Bože moj! ( Ps 13,2-4) Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. Bože moj, vičem danju, al’ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.( Ps 22, 2) Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem! Nek’ mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek’ bude k’o prinos večernji. (Ps 141, 1) Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat’ uvijek i dovijeka. Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. ( Ps 145, 1)

Najveći broj psalama je pripisivan kralju Davidu. Tim se htjelo istaći njihovu kraljevsku vrijednost. Molitve mogu biti: službene, privatne, osobne, zajedničke, usmene, razmatranje vjerskog sadržaja i unutarnja molitva. Molitva nas udružuje s Bogom, podiže čovjeka iz njegove klonulosti i ulijeva mu mir i veselje u srce. Ona hrani vjeru ljudi, te se kaže, da je molitva važna za dušu vjernika kao zrak za njegovo tijelo. Zato su molitva i kršćanski život neodvojivi, jer u molitvi čovjek odbacuje iluziju da je svoj stvoritelj. U poniznosti spoznaje svoje granice, zna da ga Bog ljubi i od Boga dobiva milosrđe i ljubav. Život vjernika mora biti stalna molitvena predanost Bogu (1Sol 5,17). Crkva ipak obvezuje svoje članove na nedjeljnu molitvu i poziva ih da taj dan posvete i misnom slavlju.

Isus uči moliti

ajveći uzor molitve je sam Isus. On je često molio i pred apostolima i u samoći. Čak je molio i na križu. On je apostolima izrekao najljepšu molitvu Biblije, „Oče naš“, koju nam je donio od Oca. Ona je i primjer što i kako čovjek treba moliti. Tu molitvu kršćani najčešće mole. Jednom je Isus na jednom mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: „Gospodine, nauči nas moliti, kao što

je Ivan naučio svoje učenike“. Kao odgovor Isus im povjerava temeljnu kršćansku molitvu „Oče naš“ koja se zato naziva Gospodnjom molitvom. Ona je sažetak cijelog Evanđelja.

Dođi u dodir s tvojom radošću. Pusti da te ona oduševi. Ova radost ti se ne može oduzeti, jer ona dolazi iz jednog dubljeg izvora.

Sv. Augustin kaže da nema ništa u Bibliji što ne bi bilo u Gospodnjoj molitvi. Ona je najsavršenija molitva, jer u njoj možemo moliti ne samo sve što želimo, nego i kojim redoslijedom. Gospodnja molitva je i stoga jer nam jedinorođeni Sin predaje riječi molitve koju mu je predao Otac. Isus nam ne daje samo riječi sinovske molitve nego nam istodobno daje Duha, koji izlaže naše želje pred Bogom i po kojem riječi postaju u nama „duh i život“. Ona je molitva Bogu Riječju Oca koju nam je on dao te nas uvijek uslišava. To je molitva i cijele Crkve u kojoj se očituje njen puni smisao i učinkovitost.

A. Gruen

Cvijet je cvijet jer cvjeta, a čovjek je čovjek jer moli.

U njoj nazivamo Boga OČE jer on nadilazi razine ljubavi svih očeva i majki te nije nekakav idol iz naše glave. On nam je to objavio po svom Sinu koji je postao čovjekom čiji Duh nam objavljuje da smo rođeni od Boga, posinjujući nas u Kristu. To iziskuje s naše strane trajno obraćenje i nov život da Ocu sličimo.

Radost je u malim stvarima. S tim ključem posvuda i u svako vrijeme možeš malo biti sretan.

On je NAŠ Otac, jer smo po Kristu postali članovima Njegova naroda, a on naš Bog. Crkva je novo zajedništvo sjedinjenja Boga i ljudi po Kristu koji je postao” prvorođenac među mnogom braćom”. Ta molitva usprkos podjelama svih kršćana ostaje opće dobro i hitan poziv na zajedništvo. Ona uključuje ljubav prema svim ljudima: moliti sa svima za sve.

Bosmans

KOJI JESI NA NEBESIMA ne označava prostor nego način Božjeg bitka. Bog se nalazi iznad svega što o Svetosti Božjoj možemo zamisliti. On je ipak veoma blizak smjernu i skrušenu srcu, tj. On prebiva kao u svom hramu i u srcu pravednika. Molitva Gospodnja ima sedam prošnji. Prve tri su upravljene k slavi Očevoj, a posljednje četiri govore o našoj bijedi i putovima k Ocu. 1. Sveti se ime tvoje - uključuje nas u Božji naum da budemo sveti i neporočni pred Njim u ljubavi ostvarujući plan spasenja objavljen u Isusu Kristu. Otac nas poziva na svetost u imenu Krista Isusa te se tako Njegovo ime posvećuje po nama i u nama. 65

PUT RADOSTI

2. Dođi kraljevstvo tvoje - Po Isusu Kristu nam je omogućen pristup Ocu i životu s Njim što se naziva Kraljevstvom Njegovim. Dolazak tog Kraljevstva je od Duhova djelo Duha Gospodnjeg koji vrši svako posvećenje i čisti ljudska srca za dolazak Očev. 3. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji Volja Oca je da se svi ljudi spase što uključuje sve druge zapovijedi. Kršćani mole i nastoje da se naum Božji ostvari na zemlji kao što se već ostvario na Nebu. U Kristu se posvećuju predajući mu svoju volju, jer je on posve ostvario volju Božju .

Bog o kojemu govori Isus nije nepristupačno Biće na Drugom svijetu koji ne sudjeluje nad svim događanjima. On je Otac koji svoju djecu bezuvjetno ljubi. On ih prihvaća kakvi jesu. Njegovo priklanjanje ljudima ne ovisi o tome rade li uvijek dobro, ako se njemu otvaraju. Ali Bog Isusa Krista nije „dragi Bog“ u bezazlenom smislu. On sudi svako nasilje, nepravdu i zloporabu vlasti. On neće da ljudi trče za krivim bogovima, npr. novcem.

PUT RADOSTI

4. Kruh naš svagdanji daj nam danas - „Daj nam“ je izraz povjerenja djece u Oca koji je dobar iznad svake dobrote. Pod „kruhom našim“ se misli na sve što je potrebno za život tijela i duše. I to ne samo za nas nego i za sve ljude. Treba raditi i biti solidaran s potrebnima. Moliti kao da sve ovisi o Ocu, a raditi i pomagati kao da sve ovisi o nama. 5. Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim - Tim se izražava našu grešnost i potreba povratka Ocu radi oproštenja. Bujica Božjeg milosrđa ne može prodrijeti u tvrdo srce koje ne oprašta drugima. Praštanje nas suobličava Kristu milosrdnom. Nikome ništa ne dugujte osim da jedni druge ljubite, kaže sv. Pavao. 6. Ne uvedi nas u napast - znači da nam Otac ne dopusti ići putem koji vodi u grijeh. To uključuje molitvu za jakost, budnost i svjetlo Duha da razobličimo varku napasti. 7. Nego izbavi nas od zla - Ova molitva govori o Sotoni koji se bori protiv Boga i djela spasenja. Krist je pobijedio „Kneza svijeta“ te će on biti bačen van kad će nas njegov ponovni dolazak zauvijek osloboditi od Zloga. Molimo, da budemo oslobođeni od svih zala, sadašnjih, prošlih i budućih, kojih je on tvorac. Crkva ovim donosi pred Oca svu bijedu svijeta koja satire čovječanstvo. Tko se pouzdaje u Boga ne boji se đavla. Iz Katekizma Katoličke Crkve

Moli i radi

uski pisac Lav Tolstoj je zabilježio slijedeću priču: Ribari su se upravo spremali baciti mrežu u more kad nastade velika oluja. Oni napuste kormilo i počeše moliti. Lađu je vjetar sve više udaljavao od obale. Tada jedan stari ribar reče: Zašto ste zaboravili na kormilo? Molitva Bogu i upravljanje kormilom - samo nas to dvoje može spasiti. Molitvom ne smijemo sa sebe prebacivati odgovornost na Boga. Bog je čovjeku zadao dužnost rada. Bog lijenčinu ne pomaže nego ga potiče na rad. Sv.Benedikt, osnivač benediktinskog reda, ukratko je izrekao ljudsku dužnost zadanu od Boga: „Moli i radi!“ (Ora et labora). Netko je to kratko protumačio kako čovjek mora najprije moliti da bi znao što mu je činiti. Treba moliti kao da sve ovisi o Bogu, a raditi kao da sve ovisi o tebi. Ako Bog ne usliša što moliš, daje ti snagu učiniti što ti je dužnost. “Nemojte misliti da prava ljubav mora činiti izvanredne stvari. Potrebno je samo ljubiti i nikada se od toga ne umoriti. Dobra djela su karike koje tvore lanac ljubavi.” Majka Terezija Dnevne molitve Početak molitve U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen Ujutro Hvala ti, Bože, za ovo jutro, hvala ti za novi dan, za svaki novi početak, hvala što smijem živjeti. Daj mi snagu i ustrajnost, daj da idem svojim putem i prepoznam svoj cilj. Dovedi me uvijek iznova na pravi pravac, dovedi me na tvoj put.

Oproštenje te oslobađa. Tako dugo dok ti ne možeš oprostiti, ti si vezan za drugoga. Tanka ljubav posvuda vidi debele pogreške Vrijednost čovjeka konačno ne ovisi nikada o odnosu prema drugom čovjeku nego postoji u samom čovjeku. Zato naš osjećaj osobne vrijednosti ne smije nikada ovisiti o sudu drugih ljudi, ma kako taj sud za nas ljudski bio bolan. Moja unutrašnjost je moj unutarnja domovina u kojoj sam posve kod sebe, Gruen

Po danu Drži me čvrsto ako padnem; budi uz mene kad sam sam, zadrži me ako poželim udariti; kad sam odvratan drži mi svaki čas svoju ljepotu pred očima. Kamo idem, gdje stojim ti si, dragi Bože, kod mene. Iako te nikad ne vidim, ipak znam: Ti si sada ovdje. Prije jela Svi dobri darovi, sve što imamo, Ti nam, Bože, daješ. Hvala 67

PUT RADOSTI

ti zato. Bože, sve od tebe imamo, zahvaljujemo Ti za tvoje darove. Ti nas hraniš jer nas ljubiš i blagoslovi ono što nam daješ. Navečer Gospodine, ostani s nama, jer zamalo će večer i dan je na izmaku. Pod Tvojim se krilima, Gospodine, osjećam sigurnim. Ostani sa mnom u ovoj noći, ostani sa mnom do jutra. Na završetku molitve se kaže: Amen

Molitva vodi Bogu Uobraženi novinar, nevjernik, oštro je napao Majku Tereziju prilikom njezina sudjelovanja na televiziji. „Vi volite siromašne, i to je u redu. Ali što imate reći o bogatstvu Vatikana i Crkve?“ Majka Terezija pogleda novinara pravo u oči i reče neodgojenom čovjeku: „Gospodine, vi niste sretan čovjek. Nešto vas jako uznemiruje. Vi nemate mira!“Na to se novinar zbunio. Majka Terezija nastavi: „Vi nemate vjere, vama vjera nedostaje.“ „A kako bih ja vjeru zadobio?“, pitao je novinar. „Trebali biste moliti.“ „Ali ja ne mogu moliti“. „Onda ću ja za vas moliti. A vi pokušajte ljudima darovati barem smiješak. Smiješak je poput milovanja. On u naš život unosi nešto od Božje stvarnosti“, poučila je Majka Terezija nevjernika.

MOJA MOLITVA

Bože, meni si sasvim blizu, za mene si tu, osjetljiv, opipljivo prisutan. Prisutan si u meni, više nego zrak u mojim plućima, više od krvi u mojom žilama. Bože, vjerujem u Tebe. Kao što slijepac vjeruje u sunce, ne jer ga ne vidi, Skup katoličke mladeži u Livnu 9.5.2009. nego jer ga osjeća. Dragi Bože, u Isusu si dao osjetiti koliko do mene držiš. Kako me veoma ljubiš! Tvoju ljubav prema meni si položio u svu prirodu, u ljude oko mene. Ti si Bog ljubavi. S tisuću ruku me miluješ. S tisuću usana me ljubiš. S tisuću plodova me hraniš. Sve si dao za mene, sve,što imam i sve što jesam. Na tisuću me krila nosiš. Kod Tebe sam kod kuće kao dijete.

PUT RADOSTI

3. Kako moliti

Što je molitva?

nogi ljudi misle da je Bog daleko od čovjeka jer Ga Odgovoriti cijelim tvone vide, ne ispunjava njihove želje i jer postoji toliko jim bićem nedokučivoj zla na svijetu. Biblija nas uči da je Boga nemoguće vidjeti Božjoj ljubavi, jer ljudske oči mogu vidjeti samo osvijetljenu materiju, koja ne prolazi, koja a ne mogu vidjeti ni razna energetska zračenja na kojima tebi govori u cijese temelji današnja tehnika. Bog stanuje u nedostupnom lom svijetu po svim svjetlu i nije dio ovoga svijeta koji je područje ljudske nauke. čudesima oko tebe. Bog je vidljiv u Drugom nevidljivom svijetu ili Nebu, ali je Dati se u razgovor i uvijek i sa svojom djecom. On se priginje svakom čovjeku odgovoriti, zahvalii govori mu kroz savjest. Znakovito je vidljiv po svojoj Crkvi i ti, veseliti se, tužiti njenim činima kao vidljivom djelu Kraljevstva Njegova. se pitanjima, vikati, Vjernik mora dnevno nešto vremena posvetiti molitvi. Ako šutjeti, posveti odmah ujutro cijeli dan i rad Bogu, onda, sve što ići skupa, prihvatiti čovjek radi, postaje svojevrsna molitva. Kršćanska obitelj riječima, znakovima, je prvo mjesto odgoja za molitvu. Velika je napast kad roditelji djelima i s cijelim pomisle da im Bog nije potreban za odgoj i odrastanje svojim životom. djece. To je manjak vjere i duhovna lijenost. Kako bi moglo Tko moli, može dijete biti odgojeno ako ne razgovara sa svojim roditeljima? živjeti, također i u Bog je naš prvotni roditelj s kojim preko Crkve dolazimo u ovo vrijeme. zajedništvo. On uči i poziva vjernika da s Njim razgovara ne Ptica je ptica, jer samo usnama nego prije svega srcem. Kako će ti Bog dati leti. Cvijet je cvijet, ako ga ne pitaš, ne moliš? Bog nikome ne daje silom. jer cvjeta. Čovjek je čovjek, jer moli.

Dosljedni vjernik

Bosmans

Jedan francuski pisac spominje ovaj doživljaj: Kad je služio vojsku bio je u odjeljenju u kojem se nalazio i seljački mladić iz pokrajine Bretagne. Poznato je da su žitelji iz Bretagne veoma pobožni ljudi. Jednog jutra bili su mladi ljudi poredani pred vojarnom, a dežurni dočasnik vršio je pregled. Opazivši dočasnik da baš onaj Bretonac nije dobro očistio cipele, zagalami na njega: „Kad vojnik ujutro ustane, što mora prije svega drugoga?!“ Mislio je reći da je prva dužnost očistiti obuću i odjeću. Bretonac odgovori kao iz topa: „Mora se prekrižiti, gospodine dočasniče!“ Svi su vojnici prasnuli u smijeh. To je čuo jedan časnik. Pristupi vojniku i potapša ga po ramenu i reče: „Neka znaš da nije glupo to što si rekao. I ja se ujutro križam, a i među ovima što se tebi smiju ima onih koji se također križaju. Samo, nijedan nije takav junak da to otvoreno prizna.“

Rastresenost u molitvi je česta. Kad se moli mora se 1) uzeti vrijeme, 2) vjerovati da je Bog sada prisutan, 3) okrenuti se prema Njemu i 69

PUT RADOSTI

O molitvi

Za mene je molitva pitanje ljubavi, povjerenja i predanosti, vjerničkog, gotovo slijepog predavanja Bogu, nedokučivom Biću, u kojem sam zaštićen. Osjećam se privučen magnetskim poljem neizmjerno dragog Boga koji me uvijek dalje privlači sebi. Tako je molitva nešto posve razumljivo, nešto posve prirodno, jedna vrst udisaja. Molitva počinje sasvim duboko u čovjeku. I stoga smatram da je molitva nešto sasvim osobno, tako različito, kao što su ljudi različiti. Bosmans

Krivnja je teret koji Bog nije namijenio svojoj djeci.

PUT RADOSTI

nazvati ga Njegovim imenom i 4) uputiti mu sadržaj molitve. Svaka molitva stavlja vjernika pred Boga, kao pred ogledalo. Zato prije molitve molitelj vidi svoje nedostatke, moli za oproštenje i stavlja se Bogu na raspolaganje. Tada može očišćena srca sabrano moliti.

Što je molitva?

molitvi ne govorimo o Bogu kao na vjeronauku nego govorimo s Bogom. Sve što je čovjeku na srcu, može biti dio molitve. Bog rado sluša naše molitve kao što majka uživa kad joj malo dijete priča. S Bogom razgovaramo kao najboljim prijateljem i majkom. Budući da obično vjernici tako ne mole, molitve im ostaju neuslišane. Molitva može biti izgovaranje neke oblikovane molitve, ali je Bogu draga molitva koju vjernik upućuje iz svog srca. Uzor svake molitve je molitva „Oče naš“ koju nas je Isus naučio,jer je ona sažetak svega Evanđelja, što svaka molitva treba posjedovati. Molitva obično završava s riječju: Amen, što znači DA sadržaju molitve. Sveti župnik Arški Ivan Vianey je vrijednost molitve usporedio s kišom: Čovjek može marljivo zemlju obraditi, ali bez kiše će trud biti uzaludan. Isto je i s nastojanjem vjernika oko dobra, koje će bez molitve biti bez ploda. Ničega se Sotona tako ne boji kao čovjeka koji se od srca moli. Molitva je slična uključivanju stroja u električnu struju. Iz strujne mreže dolazi snaga koja svijetli i pokreće stroj ili aparat. Što je spoj s električnom mrežom jači i veći, to je i jačina struje veća. Žarulja i aparat ne može ništa dati strujnoj mreži, nego samo od nje prima. Molitva uključuje čovjeka u zajedništvo s Bogom od koga dolazi moć, koja prosvjetljuje i pokreće vjernika. Što dublje vjernik po molitvi ulazi u zajedništvo s Bogom tim više snaga Božja preobražava spasonosno njega i njegovu okolinu. Razlog da Božje svjetlo i snaga, pa i uslišane molitve, danas nisu naročito vidljivi, leži samo u tome što ima malo ljudi koji ulaze po ustrajnoj i iskrenoj molitvi u duboko zajedništvo s Bogom. Svaki jezik je dobar za molitvu jer Bog zna sve jezike, a sluša u prvom redu molitvu koja dolazi iz srca. *Kao što je normalno za dijete da voli i sluša svoje roditelje, nije drugačije niti u našem odnosu s Bogom.

VII. IZRAEL U ISUSOVO VRIJEME

sus se rodio u jednoj zemlji, u jednom vremenu, u jednom mjestu i u jednoj obitelji. Sve to spada u ono što nazivamo domovina. Izrael je domovina Židova ili Izraelaca, naroda u kojem se Isus rodio. Izrael je imao u Isusovo vrijeme tri pokrajine. Sjeverna pokrajina Galileja je bila južno od Sirije. Samarija je ležala južno od Galileje, a Judeja je bila središte Izraela s glavnim gradom Jeruzalemom, između Samarije i sinajskog poluotoka. Palestina se nazivalo područje na kojem se nalazio Izrael

1. Isusova domovina Galileja

redište Galileje je bilo Genezaretsko jezero oko kojeg su bila mnoga naselja. Judejci nisu cijenili Galileju jer je u njoj živjelo, uz Židove, mnogo drugih naroda. Zvali su je „poganskom Galilejom“ jer su Židovi živjeli u miru s poganima. Neki su gradovi bili potpuno naseljeni nežidovima kao Tiberijada, nazvana po caru Tiberiju, pa se Genezaretsko jezero zvalo i Tiberijadskim. Rimljani su se bojali Galilejaca jer su ponekad podizali pobune protiv njihove vlasti te je kod njih riječ Galilejac bila povezivana s riječju „razbojnik” ili “terorist“. Ljudi su živjeli od stočarstva, ribarstva, poljoprivrede i zanata. Isus je odrastao u mjestu Nazaret u Galileji i u tridesetoj godini otpočeo svoje javno propovijedanje o Kraljevstvu Božjem. Tu je pozvao svoje učenike i učinio prva svoja čudesna djela. On je privlačno govorio, odbacivao nasilje, što neki nisu prihvaćali, ali je bio rado slušan. Galileja je bila domovina Isusova.

Dobri dani prolaze. Ti to znaš i smatraš to strašnim. Ali i loši dani prolaze! Zašto ne misliš na to? Jedan loš dan nije još i loš život! Bosmans

Kad sam umoran od puta k zvijezdama, da donesem ljudima u noći malo svijetla tada sjednem u tišini i nađem Tebe, moj Bože! Tada osluhnem izvor i nađem Tebe. Posve duboku u meni i u svemu oko mene, osjećam veliku Tajnu. Bosmans

Samarija

amarija je dobila ime po najvećem naselju Samariji. Nju su pretežno nastavali ljudi koje su zvali Samarijanci ili Samaritanci. Oni su bili ostatci Židova koji su se stopili s drugima kad je većina Židova odvedena u 6.st, pr. Kr. u Babilonsko sužanjstvo. Židovi ih nisu prihvaćali niti su s njima razgovarali. Zato su oni imali svoje svetište na brdu Garazim gdje su podigli mali hram. Tu je bio zdenac iz vremena patrijarha Jakova. Židovima su se posebno zamjerili što su jednom prosipanjem mrtvačkih kostiju u prostoru oko hrama 71

PUT RADOSTI

obeščastili hram u Jeruzalemu. Isus nije prihvatio nesklonost prema njima. On je prezrivo ime „Samarijanac“ za sva vremena učinio znakom svijetlog primjera ljubavi prema bližnjemu (Lk 10, 37). Pokazao je neobičan primjer kad je razgovarao s ženom Samarijankom koja k tome nije bila ni na dobrom glasu, imala je pet muževa(Iv 4, 9). Stoga su Samarijanci u velikom broju prihvatili kršćanstvo od samih apostola. (Dj 8, 14)

Judeja i Jeruzalem

J U Isusovo vrijeme vlast je pripadala Rimljanima, ali je i svećenicima povjeravan dio mjesne vlasti. Isus uzima za svoje učenike pretežno ribare, ljude sa dna društvenog poretka, da pokaže kako njegova zajednica ne potječe od ljudske mudrosti i nema političkih namjera, da je ona potpuno neovisna o zemaljskoj vlasti. Crkva i danas pokazuje slabost tamo gdje se priklanja političkim strankama. Tada se manje pouzdaje u Krista.

PUT RADOSTI

udeja je matična zemlja židovskog naroda. Židovi su imali samo jedan hram u kojem se častio Bog Izraela. Taj hram je bio vjersko središte Židova. Pred hramom su stalno svećenici prinosili Bogu žrtve paljenice od životinja koje je narod donosio. Isus je više puta u svom životu boravio u Jeruzalemu. Tu je i umro na križu. Svećenici su imali u hramu samoupravu. Tu su smjeli boraviti, moliti i učiti samo Židovi. Jeruzalem je stoga za njih bio sveti grad gdje su se dogodili svi najznačajniji događaji iz njihove povijesti. Godine 1948. je, nakon mnogo stoljeća, Jeruzalem ponovo postao glavni grad moderne države Izrael. Kršćanima je Jeruzalem sveti grad, tu je Isus molio u hramu, djelovao i slavio svoju Posljednju večeru. Tu je nepravedno osuđen na smrt, njegovom glavnom ulicom nosio svoj križ i umro raspet na uzvisini Golgoti. I muslimanima je Jeruzalem treće najveće svetište nakon Meke i Medine.

2. Religija

sus je živio kao svaki Židov. Bio je osmog dana obrezan, u svojoj obitelji je učio moliti, subotom pohađati sinagogu gdje je s drugima molio. Od rabina je učio molitve i iz Biblije povijest. Također je svaki vjerni Židov nalazio vremena da hodočasti u jeruzalemski hram i prinese žrtvu paljenicu. Isusa su nazivali, kad je počeo propovijedati, „Rabi –Učitelju“.To znači da je završio dobro vjeronauk kod rabina, a možda su ga tako zvali jer je odlično govorio o Bogu. Židovska vjera se jedina temeljila, za razliku od svih okolnih mnogobožačkih religija, na vjeri u jednoga Boga (Izl 20,2). To je bio prvi i najvažniji članak Sinajskih zapovjedi, kad je sklopljen Savez vjernosti između Boga i Izraelaca nazvan Starim Zavjetom (Izl 24,8). Izraelci su smatrali Boga veoma često svojim

moćnim, plemenskim Zaštitnikom koji nadasve ljubi svoj židovski narod, što je oznaka plemenske religije. Ipak su prisutni i tekstovi o Božjoj ljubavi prema svim narodima. Svoju su zemlju smatrali svetom jer ju je Abrahamu dao Bog. Svinjsko meso i još neka jela nisu smjeli jesti, smatrajući ih nečistima. Bogu je posvećen sedmi dan subota, dan odmora i molitve. Od većih blagdana slavili su Pashu, kao najveći dan posvećen uspomeni oslobođenja i izlaska iz Egipta. Pedesetog dana nakon Pashe slavili su prvu žetvu i sklapanje Saveza s Bogom. Čekali su dolazak Kraljevstva Božjega kad će nestati nevjere, a židovski narod ne će više patiti u svojoj zemlji. Tada će Bog proširiti svoju pravednost na cijeli svijet. Ne će biti više nasilja i vladat će vječni mir koji će donijeti Mesija. U Bibliji su i inače često prisutni sveti ratovi, ne samo u svrhu obrane. Sva plemena su i inače opravdavala ratove voljom plemenskog božanstva. Isus naviješta, kao temeljnu vijest, da je Bog Izraela Otac svih ljudi koji neće ratove među ljudima, svojom djecom.

3. Političke prilike i izraelsko društvo

vrijeme Isusova javnoga života Izraelom je vladalo veliko Rimsko Carstvo na čelu s carem Augustom, koje je obuhvaćalo sav onda poznati svijet. Izrael je postao rimska provincija. Njom je upravljao rimski upravitelj – prokurator iz Cezareje u Samariji. U Isusovo vrijeme je to bio Poncije Pilat. Da izbjegne mržnju Židova, Rim je postavio u nekim dijelovima zemlje veoma surovu vlast tuđinske kraljevske obitelji Herod. Isus je rođen za upravljanja Kvirinija Sirijom, a umro dok je Poncije Pilat (26-36 po. Kr.) upravljao Judejom. Isus nije imao nikakvu političku ulogu. Poznat je bio samo nekima u Izraelu, ali nije spadao u moćnike.

Bog te ljubi i želi ti biti bližnji. Približi mu se kroz molitvu. Moli svaki dan. Moli ozbiljno, promišljeno , sa srcem i pameću. H. Madinger

Čuj Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Početak židovskog vjerovanja

Možda ne možeš raspolagati ni posjedom ni novcem na banci; kad ti imaš ljubav, ti si bogat. Ti imaš Boga u svom srcu.

Phil Bosmans

Farizeji

U Izraelu su veoma ugledni bili pismoznanci ili tumači Biblije, židovskog vjerskog Zakonika. Pripadali su najrašire -nijoj grupi pobožnih farizeja, odanih vršenju vjerskih zakona i propisa koji čine čovjeka pravednim i čistim pred Bogom. Ljudi su ih nazivali „učiteljima“ i „odijeljenima“, jer se nisu družili s ljudima koji žive nepravedno ili su vjerski ravnodušni i zagovaraju nasilje. Oni se usredotočuju na 73

PUT RADOSTI

tumačenje Tore ili Biblije dok narod nije imao ništa u rukama. Ona je put u sreću. Vjerovali su u uskrsnuće mrtvih, dolazak Mesije i vlast Božju nad cijelim svijetom. Oni su radi vjernosti običajima često iskrivljivali Božje zapovijedi, prezirali neuke, izbjegavali dodir s grješnicima kao nečistima i ljubav Božju zatvarali u granice svog vidokruga (Mt 20,1 sl). Stoga nisu bili ugledni jer su se izdizali iznad drugih prikrivajući svoje pogreške. Isus ih je učio kako prava pobožnost potječe iz srca čovjeka, a ne od vanjskih djela. Ipak, farizejska sljedba je očuvala vjeru kroz vjekove kod Židova. Neka nas bude stid umrijeti ako ne uradimo nešto kako bismo pokušali područje, zemlju i društvo, u kojemu živimo učiniti bar malo boljim nego što je bilo kad smo stigli.

Martin Luther King III.

Budi dobar kao i sunce. Unatoč svoj bijedi svijeta ono svakog jutra izlazi iznova. *Radost i sreće nikada ne dolaze izvana, one uvijek izrastaju iznutra

Isus se susretao sa saducejima jedino u Jeruzalemu jer su svećenici jeruzalemskog hrama uglavnom pripadali toj sljedbi. Oni su vršili svećeničku službu u Hramu i prinosili žrtve hodočasnika koji su dolazili iz svih židovskih plemena. Iz njihovih redova se birao Vrhovni svećenik, a on je bio na čelu Velikog vijeća. Njima su Rimljani dali određenu samoupravu, a oni su s Rimljanima surađivali. Narod ih je zbog toga mrzio. Eseni su odbacivali njihove žrtve. Saduceji nisu vjerovali u uskrsnuće, a od Biblije su prihvaćali samo pet Mojsijevih knjiga, nazvanih Tora ili Zakonik. Oni su osudili Isusa i predali ga rimskoj vlasti na pogubljenje.

Zeloti - Revnitelji

Nitko nije bolje od Marije shvatio lekciju poniznosti. Ona bijaše službenica Gospodnja, potpu no se ispraznila i Bog ju je ispunio svojom milošću.. Puna milosti znači puna Boga. - M.Terez.

PUT RADOSTI

Saduceji

Zeloti su bili najopasniji ljudi. Nisu se pomirili s rimskom okupacijom te su posvuda bili prijetnja rimskim vojnicima. Ako su bili uhvaćeni, bili bi osuđeni na smrt na križu. Većina od njih su bili Galilejci. Zvali su ih „divlji borci i teroristi“. Odbijali su davati caru porez. Smatrali su da im to pravo daje vjera. Isus je odbio nasilje i učio da na zlo uvijek treba odgovoriti dobrim. Čak je naredio da ljubimo svoje neprijatelje, što Zeloti nisu mogli ni čuti. Pilat je zbog prijetnje tužbom caru od strane čelnika naroda i podrške prisutnih, oslobodio Zelota i razbojnika Barabu, a osudio na smrt Isusa.

Carinici

Da bi izbjegli dodatnu mržnju naroda, rimska vlast je povjerila skupljanje poreza i carina domaćim ljudima – carinicima. Njima je vlast odredila koliko moraju prikupiti, a oni su često tražili više i to prisvajali. Ljudi su ih veoma

Ako se dignu vjetrovi napasti i nasučeš se na hridi nevolja, gledaj u Zvijezdu mora, zazovi Mariju. Oslonjen na nju ne ćeš posrnuti; pod njezinom zaštitom nećeš se ničega bojati; uz njezino vodstvo prispjet ćeš svom cilju.

mrzili kao prevarante, lopove, izdajnike i zbog stalnih dodira s Rimljanima držali ih nečistima, s kojim se ne smije družiti. Isus se, međutim, s njima družio i odzivao se na njihove gozbe što je nailazilo na osudu farizeja. Čak je carinika Mateja pozvao da bude njegov učenik.(Mt 9, 9) K tome je još u poredbi o cariniku i farizeju pohvalio molitvu skrušenog carinika, a ne farizeja.(Lk 18, 14) To je uvelike zbunjivalo Isusove protivnike. Isus je tim htio pokazati da Kraljevstvo Božje nije nikome zatvoreno. On je „došao tražiti i spasiti izgubljeno“( Lk 19, 10). Bilo je još isposničkih grupa, kao Eseni, u pećinama oko Mrtvog mora koji su vjeru drugačije tumačili i odbacivali hramske žrtve. Nisu imali nekog utjecaja na društvo. No, baš u tim predjelima se pojavljuje veliki isposnik i propovjednik Ivan Krstitelj, koji naviješta neposredni dolazak Mesije (Mt 3,1 sl).

sv. Bernard

U uskrsnom vremenu Blaženu Djevicu oslovljavamo kao Kraljicu neba. Kao plod otkupljenja stečenog smrću i uskrsnućem svoga Sina i ona je uzdignuta u vječnu slavu i okrunjena za Kraljicu neba. S velikim pouzdanjem u moć njezina zagovora obratimo se sada s radošću naših srdaca i s ljubavlju našoj vazda slavnoj Djevici Majci i zazivajmo njezine molitve.

4. Isusova Majka

susova majka se zvala židovski Mirjam ili Marija, kako je mi zovemo. Živjela je kao skromna djevojka zaručena s tesarom Josipom. Mnoge žene su se nadale da bi mogle biti majkom Mesije. Navještenjem Mariji, da će roditi Mesiju, započinje punina vremena, tj. ispunjenje proročkih obećanja i priprava. Anđeoski pozdrav u Lukinu Evanđelju zapravo glasi: „Raduj se, milosti puna! Gospodin s tobom“ (Lk 1,28). Taj pozdrav nas podsjeća na tekst proroka Zaharije. „Ovako govori Jahve nad Vojskama: Kliči i raduj se, kćeri Sionska, jer evo dolazim usred tebe prebivati (Zah 2,14). Poniznim prihvaćanjem da bude službenica Gospodnja Marija postade znak spasenja i radosti za sve ljude. Po njoj je Bog počeo ostvarivati obećanja dana Abrahamu i njegovim potomcima. Marija tako posta “Kći Sionska”, (Iz 52,2; Iv 12,15) kako se naziva Izrael - nova Eva, od koje po Duhu Svetom nastade Začetnik Novog Božjeg naroda (Lk 1,26 sl). Po njoj je Bog došao prebivati „usred naroda svoga“. Tako je u njoj objedinjena sva vjera i očekivanje Izraela, kao i sva nada Novog naroda - Crkve. Dodatnim prosvjetljenjem Marija prihvaća majčinsku ulogu posluhom poput Abrahama, Mojsija i drugih proroka. Josip je bio duboko pobožan čovjek te je pristao biti zakoniti otac Isusov. Josip je umro prije Isusove smrti te je stoga Isus povjerava na brigu za svoju majku apostolu Ivanu. Isus je kao dijete

Benedikt XVI.

PUT RADOSTI

Predajući svoju Majku za majku učeniku Ivanu (Iv 19,25), Isus je poziva na novo materinstvo u Božjem narodu. To novo Marijino poslanje pokazuje se kada moli s Dvanaestoricom u očekivanju Duha Svetoga (Dj 1,14). Prva kršćanska zajednica okupljena oko Marije u Jeruzalemu je slika kršćanskih zajednica svih vremena čije okupljanje nije moguće bez Marije. kard.Joachim Meisner

Vjerujem u sunce, čak i kad više ne sja. Vjerujem u ljubav, čak i kad je ne osjećam. Vjerujem u Boga, čak i kad on šuti. Zapis prognanika

bio povjeren Josipu kao svom ocu pred ljudima i zakonom. Po rođenju Marija je Isusova odgajateljica, svjesna svog autoriteta i Isus joj je bio poslušan. Dvanaestogodišnji Isus otkriva da pripada svom nebeskom Ocu (Lk 2,49). Isusovi su roditelji za proljetni blagdan hodočastili u Jeruzalem. Na povratku im je nestao. Vratili su se u Jeruzalem i zabrinuti su ga tražili. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.” A on im reče: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi. (Lk 46-52)

Kad Isus ulazi u odraslu dob njezina zadaća poprima drugi oblik. Ona postaje Isusova vjernica. U Kani, kad Isus otpočinje svoje poslanje, njegove su riječi, riječi onoga koji je odgovoran za Kraljevstvo. Upravo u Kani Marija kaže svoje posljednje riječi u Evanđelju kao svoju dragocjenu oporuku: ”Što god vam rekne učinite” (Iv 2,5). Kad je Isus počeo javno nastupati kao vjerski propovjednik Marija, sada kao učenica Kristova, prati svoga Sina do križa. Tu se ostvaruju riječi starca Šimuna da će joj mač boli probosti srce (Lk 2,34). Predajući je za majku učeniku Ivanu (Iv 19,25), Isus je poziva na novo materinstvo u Božjem narodu. To novo Marijino poslanje pokazuje se kada moli s Dvanaestoricom u očekivanju Duha Svetoga (Dj 1,14). Tako biva prisutna kad se rodila Crkva, novo Tijelo njezina Sina. Prva kršćanska zajednica okupljena oko Marije u Jeruzalemu je slika kršćanskih zajednica svih vremena čije okupljanje nije moguće bez Marije. Stoga vjerojatno nema katoličke crkve u kojoj nema Marijine slike ili kipa.

5. Isus ne zapostavlja žene

krugu Isusovih učenika nisu bili samo muškarci nego i nekoliko žena. U Isusovo vrijeme ženama je bilo mjesto u kuhinji. Ipak, nekoliko žena je slijedilo Isusa na njegovom

PUT RADOSTI

putovanju i bile mu od pomoći. „Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.“( Lk 8, 1) Jedna se posebno ističe: Marija iz Magdale, nazvana Magdalena. Evanđelje kaže da ju je Isus oslobodio od sedam bolesti. Ona ga je ponajviše iz zahvalnosti pratila i bila čak s njegovom majkom Marijom pod križem. Tri žene su išle u uskrsno jutro na grob pomazati Isusovo tijelo pa otkrile da Isusa nema u grobu (Mk 16, 1). Mariji iz Magdale se Isus prvoj ukazao rekavši joj da to javi njegovim učenicima. Isus je spasio ženu grješnicu: Isus se uspravi i reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?” Ona reče: “Nitko, Gospodine.” Reče joj Isus: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.”(Iv 8, 11). Dozvolio je da mu javna grješnica maže, pere noge pred farizejima, Isus joj prašta grijeh i upućuje da promjeni svoj život. (Iv 8,7) Isus je imao prijateljsku obitelj Lazara i njegove dvije sestre Martu i Mariju. Isus je pokazao kako žene zaslužuju jednako poštovanje kao i muškarci, što je u ono vrijeme bilo posve novo. Čak je dozvolio da ga žena pouči, jer je to želio:

A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. A on joj govoraše: „Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.“ A ona će mu: „Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.“ Reče joj: „Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.“ I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao (Lk 7, 25-30).

Isus je zabranio rastavu braka što je bilo u nečuveno u staro doba. On je oduzeo prava rastavljeniima da se ponovno žene. Ne smiju se rastavljati radi drugih žena ili radi potomstva. Time je bitno poboljšao položaj žene.

6. Isusovi učenici

Isus je „novi Adam.“ Po jednom čovjeku dođe na svijet smrt, po jednom čovjeku dođe uskrsnuće od mrtvih. Jer u Adamu svi umriješe, tako ćemo u Kristu svi oživjeti.--Marija je „nova Eva.“ Ona se na jedinstven način Kristovom pobjedom nad grijehom okoristila: Bila je očuvana od svake ljage istočnoga grijeha. Nijedan čovjek nije bio toliko duhovno povezan s Marijom. Ona je bila Majkom Isusa Otkupitelja. U Lurdu je Gospa sebe nazvala: „Ja sam Bezgrješno Začeće.“

susa su od njegova krštenja na Jordanu pratili učenici kojih je bilo povremeno mnogo. Od njih je Isus izabrao dvanaest 77

PUT RADOSTI

koje je prozvao apostolima (grčki: poslanici). Upravo taj broj od dvanaest apostola je bio znak da Isus osniva i vodi novi narod Božji, Crkvu. Htio je Crkvu sagraditi na dvanaest svojih apostola, kao što je izraelski narod potekao od dvanaest patrijarha, sinova Jakovljevih, kome je Mojsije bio vjerski vođa. Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica. (Lk 6, 12-16)

Zanimljiva je legenda koja je nastala oko mučeništva sv. Petra: Petar je htio zbog Neronova progonstva pobjeći, jer ga je spopao strah. Na glavnoj cesti koja je vodila iz Rima susreo ga Isus. Zapitao ga Petar: „Kamo ideš, Gospodine?“(lat.:“Quo vadis“?) Isus mu je odgovorio: „Idem u Rim da me drugi put razapnu kad moj zamjenik bježi iz grada.“ Petar se odmah vratio u Rim, tamo bio uhićen i osuđen na smrt na križu. Krvniku je rekao da ga razapne glavom prema dolje jer nije dostojan umrijeti kao njegov učitelj.

PUT RADOSTI

Od svih apostola Isus je posebno izdvojio apostola Petra i dao mu prvenstvo među apostolima (Mt. 16,19). Isus je znao da bez onoga koji ima posljednju riječ svako društvo propada. Petar nije bio najbolji od apostola. Čak je Isusa triput zatajio, ali je to skrušeno okajao. Isus ga poslije uskrsnuća pita triput voli li ga. Na njegov potvrdan odgovor Isus mu je predao ključeve Kraljevstva nebeskoga (Iv 21,15). Petar je nakon dugog propovijedanja po raznim mjestima došao u Rim i bio prvi biskup Rima. Stoga su rimski biskupi smatrali da oni imaju Petrovu ovlast. To je sva Crkva do jedanaestog stoljeća priznavala i zato su rimske biskupe zvali papa (grč.: otac). Ni jedan opći koncil ili sastanak svih biskupa radi utvrđivanja prave vjere nije vrijedio ako ga pape preko svojih izaslanika nisu potvrdile. Zato na slikama sv. Petar ima ključeve u ruci, kao znak njegove ispravne vjere i vlasti u Crkvi. Suludi car Neron je zapalio 64. g. po. Kr. Rim i kad su se Rimljani pobunili on je svalio krivicu na kršćane. Tada su otpočeli progoni kršćana i trajali s prekidima do 313. godine. Poginulo je mnoštvo kršćana i svi apostoli osim sv.Ivana. Kršćani su se najviše skrivali u katakombama, rimskim grobljima ispod zemlje, gdje ih vojnici nisu, po rimskom zakonu, smjeli uhititi. *Isus je veoma volio svoj narod i svoju domovinu. Trudio se da se narod obrati Bogu i ne propadne. Tugovao je nad Jeruzalemom jer je vidio njegovu propast.

VIII. ISUS KRIST

središtu kršćanske vjere stoji Isus iz Nazareta. Njegova povijest nije prestala njegovom smrću na križu nego traje i danas. I trajat će do konca svijeta. Evanđelist Luka je napisao njegovu povijest u trećem Evanđelju, ono što je od početka Isusova života provjerio. No, ne znamo kako je Isus izgledao. Ako ga je netko i slikao, to nije došlo do nas. Prvi kršćani su slikali Isusa po zidovima katakomba kao dobrog pastira, što je Isus o sebi i govorio. Slikali su ga kao što su i drugi slikali pastire. Poslije su ga slikali u kupolama bazilika kao Krista - Svevladara (Pantokratora), a na križu s kraljevskom krunom. U vrijeme gotskog stila gradnje do danas prikazivali su ga kao običnog čovjeka, a na križu kao patnika puna boli s krunom od trnja na glavi.

1. Sv. Luka - pisac trećeg Evanđelja

ukino Evanđelje je pisano razborito i iscrpno, kao što to rade povjesničari. Po tome se razlikuje od drugih evanđelista. On donosi mnoga Isusova čudesna djela i govor o Božjim tajnama u poredbama, znakovima i simbolima. Isus se rodio prije 2000 godina i Luka, koji je Grk, u susretu s apostolima kao svjedocima, povjerovao je da je Isus Božji Sin bio raspet na križu i nakon toga uskrsnuo. On se rodio u Antiohiji Sirijskoj te je postao kršćanin nešto prije 40.-te godine života. Pratilac je Pavlov, koji ga naziva „predragi liječnik.“ (Kol 4, 14) Za svoje Evanđelje koristi Markovo Evanđelje i svjedočanstvo svjedoka, a u Djelima apostolskim i svoja vlastita iskustva. On i Matej jedini pišu o Isusovom djetinjstvu. Mnogi književnici Lukino Evanđelje smatraju najljepšom knjigom. Za njega je Krist uzdignut na Nebo i sada kao proslavljeni posreduje za ljude. Krist nije za njega samo prošlost, a ni samo budućnost, nego i živa stvarnost. On može ući u zajednicu sa svakim čovjekom. Njemu svaki vjernik može upravljati svoje molitve, a Crkva ga zaziva u bogoslužju da on Ocu prinese žrtvu svoju i naše molitve i djela. Za Luku je Isus u prvom redu Kyrios-Gospodin (Bog), koji ljude zanosi svojom plemenitošću, otmjenošću poruke i sjajem nastupa. On prikazuje Isusa kao milosrdnog prijatelja siromaha, grješnika. U njemu se sastavila savršena ljepota i dobrota

Luka je pisao za pogane. On želi pokazati da je s Isusom otpočelo vrijeme spasenja za sve ljude. Isus donosi pravi mir. Snažnim opisom govori o dobroti Božjoj i o Isusovom okretanju ljudima. Priča o milosrdnom ocu i izgubljenom sinu i milosrdnom Samaritancu. On prikazuje Isusa kao pomoćnika svih ljudi, božanskog dobročinitelja koji pozna nevolje i slabosti čovjeka, a ipak ga prihvaća. Isus pokazuje suosjećanje s udovicom koja je izgubila jedinog sina; on se svraća u kuću nadcarinika Zakeja koji prizna svoje grijehe; izvještava kako je Isus čak na križu oprostio razbojniku.

sv. Luka ev. 79

PUT RADOSTI

Sv. Pavao ponavlja da smo od Boga ljubljeni ( Kol 3,12). I to nije prazan govor ni fraza bez sadržaja. To je božićna stvarnost: Bog nam je darovao Sina time što je postao čovjekom. Božja ljubav nas drži i nosi i ne će da nitko propadne. Ali on istovremeno traži i našu ljubav. Time što je postao djetetom koje treba ljudsku obitelj, ljubav i zaštićenost, u biti traži on kroz svako dijete našu nježnost, našu ljubav i sigurnost. U svojoj djeci susreće Bog roditelje i moli ih za njihovu ljubav. Koliko to roditeljima to uspijeva ili ne, otvara se pristup ljubljenom Ocu nebeskom ili se taj pristup zatvara. To je velika odgovornost koja leži na roditeljima.

ljudske duše. Pisao je o Isusu Kristu kao osobi kakve nigdje nema. Živio je u zemlji koja se i danas zove Izrael. Živio je običnim životom do tridesete godine, a onda počinje javni život koji i drugi evanđelisti opisuju. Govorio je čudesno o Bogu i na koncu je od vjerskih vođa židovskog naroda, koji nisu htjeli prihvatiti njegov nauk, bio raspet. Trećeg dana je njegov grob bio prazan, a on se javljao i poučavao apostole kroz četrdeset dana. A onda je uzašao na Nebo. Isus je uz sve teškoće života bio najsretniji čovjek koji je ikada živio. Luka svjedoči da je Isus spasitelj prezrenih, bijednika, siromaha i grješnika. U njegovom Evanđelju Isus ukazuje na opasnost bogatstva i poziva ljude na potrebu pomaganja i međusobne ljubavi. Apostoli su nakon silaska Duha Svetoga, napunjeni njegovom snagom, otpočeli propovijedati njegov nauk bez straha. Vjernici su zapisivali njihove riječi i upotrebljavali ih na svojim nedjeljnim skupovima. Ubrzo se osjetila potreba da se skupi na jedno mjesto ono što je Isus govorio i činio. To se zove Evanđelje. Ima ih četiri i nastala su do 90. godine po. Kr. Njih su napisali Matej, Marko, Luka i Ivan.

2. Neobičan početak

uka počinje svoje Evanđelje neobičnom najavom anđela Gabrijela Djevici Mariji da će postati majkom sina koji će biti Sin Svevišnjega. Njemu će dati prijestolje Davida, oca njegova. O najavljenom djetetu, koje će se zvati Isus, anđeo je izrekao riječi koje ni o jednom čovjeku nisu rečene. On će biti Mesija koga čeka sav narod. To će biti onaj koga su navijestili proroci u Starom zavjetu. On će donijeti ljudima mir, pravdu i Kraljevstvo Božje. On će darovati židovskom narodu blagoslov i sretan život. U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca

PUT RADOSTI

njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“ Nato će Marija anđelu: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ Anđeo joj odgovori: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ Nato Marija reče: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ I anđeo otiđe od nje.

Ulazak Isusa Krista u povijest bio je i čudesan kao i sav njegov život. Opće pravilo događaja u Bibliji glasi: Bog djeluje uvijek drugačije nego ljudi očekuju. Tako je bilo i s dolaskom Isusa Krista na ovaj svijet. Isus je njegovo osobno ime, a Krist, Mesija ili Pomazanik njegova služba. Nakon Marijine primjedbe kako ona nije udana i anđelova razjašnjenja da Bogu nije nemoguće da ona rodi i bez sudjelovanja muža, ona pristaje (Lk 1,26). Neke su stvari ipak ostale nerazjašnjene. Što će reći njen zaručnik Josip i njezina obitelj? Postojao je i običajni zakon da se nevjerna zaručnica kazni smrću. Ona prihvaća ponudu Božju u vjeri kako će Bog sve to riješiti. Odlazi svojoj rodici Elizabeti koja je naziva blaženom zbog njene vjere. Susret dviju majki neiscrpivo je svjedočanstvo Božje djelotvorne ljubavi u povijesti našega spasenja. Marija je od svog začeća bila puna Duha Svetoga, a Elizabeta, majka Ivana Krstitelja, prima snagu i svjetlo Duha Svetoga kod prvog susreta s Marijom, koja je začela Sina Božjega - Mesiju. Tada je Ivan Krstitelj u utrobi majke Elizabete kršten i posvećen Duhom Svetim. Marijina uloga na zemlji stoga započinje u sili Duha Svetoga, postavši majkom Isusa Krista. A završava blagdanom Pedesetnice kada prva Crkva okupljena oko Marije prima Duha Svetoga kao snagu odozgo. Nakon susreta s Elizabetom ulazi ona u brak s Josipom pošto mu je isti anđeo protumačio njegovu ulogu zakonita oca i hranitelja Isusa Krista.

Ne znamo što nam život donosi. U rukama smo dobrog Boga i to je izvor radosti i mira!

bl. Ivan XXIII., papa

Pročitaj nekoliko rečenica iz Evanđe -lja, a onda moli da to postane tvojim životnim sadržajem, ili da to postaneš ti, svijetao i uzoran. Živi okrenut Kristu. Svaki put kad jedni drugima ljubav darujemo, kad nevolju nesretnih ublažujemo, kad su srca zadovoljna i sretna, silazi Bog s Neba i donosi svjetlo. Tada se rađa Božić.

Tako Isus Krist, stoljećima obećavani i od naroda očekivani Mesija, ulazi u svijet djevičanskim začećem, ne voljom muža nego svojom vlastitom slobodnom voljom. Marija je rekla Bogu svoj DA u ime čitavog čovječanstva i po svojoj poslušnosti ona je nova Eva. Ovakvo rođenje imalo je uzore, kao najavu, u rođenju nekih istaknutih ličnosti Staroga Zavjeta, rođenih posebnim Božjim djelovanjem kao što su Izak, Samson, Samuel i sam Ivan Krstitelj. Oni su rođeni

Božićna pjesma s Haitija

PUT RADOSTI

Sveta noć krije u sebi Božju izjavu ljubavi nama i našem svijetu. On dolazi kao dijete, jer je jedino još nedužnost djeteta u stanju dirnuti ljudsko srce. On to prihvaća i uzima nas i naš život u svoju beskrajnu ljubav, da bi nas preobratio, izliječio, izbavio. Sveta noć je ta u kojoj ON čeka svakoga od nas, da bi mu posve i zauvijek poklonio sama sebe. Teresia Winkelhoefer

Da se Isus tisuću puta rodio u Betlehemu, a ne u tebi, ti bi ostao zauvijek izgubljen. Angelus Silesius

od starijih roditelja u neplodnim brakovima. Bog je htio time reći, da su oni bili Njegov dar i nositelji Njegove moći u narodu.

3. Rođenje u štali

no što je anđeo navijestio o Isusu, kao kraljevskom djetetu i Mesiji, u njegovom rođenju je bila prava suprotnost. Rođenjem je postao dijete iz jaslica. Anđeli ipak pri navještaju njegova rođenje kažu pastirima, da im se rodio „Spasitelj“ koji će spasiti ljude od grijeha i donijeti zemlji mir: U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.“ I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“

Božićna priča Jedan dječak je gledao kako djed rezbari veliku figuru za štalicu. Neke su figure već bile gotove na stolu. I kad se je malo umorio, stavio je svoju ruku na rub stola i primijetio kako su svi likovi oživjeli. Pastiri, anđeli, Marija i Isus nisu bili više mali, a ni on nije bio više velik, nego je hodao tamo ovamo među njima. Pošao je s njima u betlehemsku štalu. Dijete ga je gledalo iz jaslica. Najednom dječaku polete suze iz očiju. „Zašto plačeš?“, zapita mali Isus. „Jer nisam donio dar.“ „Ja bih rado htio nešto od tebe“, odvrati mali Isus.Tada se dječak zacrveni od radosti. „Ja ću ti pokloniti sve što imam“. „Tri stvari želim od tebe imati“, rekao je mali Isus. Na to mu dječak upadne u riječ: „Moj novi kaputić, moj električni vlak,

PUT RADOSTI

moju lijepu knjigu s mnogim slikama?“ „Ne“, odvrati mali Isus, „sve to ne trebam. Ja od tebe želim nešto posve drugo.“ „Što to?“ zapita začuđeno dječak. „Daruj mi svoj posljednji domaći rad“, reče mali Isus tiho, da ne bi nitko drugi to čuo. Tad se dječak prestrašio. „Isuse“, promuca sasvim smeteno i procijedi: „Ali mi je učitelj ispod rada napisao:Nedovoljan!“ „Upravo zato ga želim imati. Ti mi trebaš donijeti gdje piše ispod „Nedovoljan“. Obećavaš li mi to?“ „Da, sasvim rado!“, odgovori dječak. „Ali sada želim i drugi dar od tebe: Tvoju čašu za mlijeko!“, nastavi mali Isus. „Ali danas sam je razbio“, odvrati dječak. „Ti mi trebaš uvijek donijeti ono si u životu razbio. A sada treća želja: Trebaš mi donijeti još odgovor koji si dao majci, kad te je pitala, kako se razbila mliječna čaša.“ Tada je dječak prislonio glavu na rub štalice i plakao: „Ja… Ja…“ kroz jecanje je mučno izustio: „Ja sam odgovorio: Ja sam gurnuo čašu, ali ustvari sam je namjerno bacio o zemlju.“ „Znam to. Ti mi trebaš uvijek donijeti sve tvoje laži, tvoje prkose, tvoja zla, koja si učinio“, rekao je mali Isus. „ I kad dođeš k meni, ja ću ti pomoći. Prihvatit ću te u tvojim slabostima. Prihvatit ću te za ruku i pokazati dobar put. Hoćeš li mi to darovati?“ Dječak je gledao, slušao i čudio se. (Porijeklo nepoznato)

Božić je prodor Božji, prodor Ljubavi u ovaj svijet, koji je tako mračan i hladan, do u tvoje srce. To je nešto silno. U ove božićne dane može svatko primiti dobrotu i ljubav. I ti. Sve ako si još tako siromašan, prazan i hladan. Tako su bile i jaslice. Imale su jednu prednost: bile su otvorene. I to je sve što se od tebe traži u ove božićne dane: biti otvoren!

Isus je došao uzeti naše slabosti i uputi nas ispravnim putem. Ako još niste primili Isusa u svoje srce to možete

učiniti ponavljajući ovu kratku molitvu: “Dragi Isuse, vjerujem da si ti Sin Božji i moj Spasitelj. Potrebna mi je Tvoja ljubav da me očisti od mojih grijeha i nedjela.Potrebno mi je Tvoje svjetlo da odagna moju tamu. Potreban mi je Tvoj mir da ispuni i zadovolji moje srce. Otvaram sada vrata svog srca i molim Te da uđeš u moj život i udijeliš mi dar vječnog života. Amen” Majka Terezija

Tko je Isus iz Nazareta Isus započinje u tridesetoj godini života, nakon krštenja od Ivana Krstitelja, svoje javno djelovanje u Kani gdje je prvim čudom pretvaranja vode u vino postavio svoje učenike i druge pred pitanje: Tko je ovaj Isus iz Nazareta? On je već tim činom pokazao da je prava radost cilj njegovog djelovanja. Okupio je oko sebe mnogo mladih ljudi od kojih je izabrao dvanaest najvjernijih koje je nazvao apostolima poslanicima (Lk 6,12), jer je želio ne samo da mu pomažu u propovijedanju, nego da ih pripremi da nastave njegovo djelo poslije njegova odlaska, koji je često naviještao. Budući da on nije samo sveto govorio i živio, nego i činio mnogobrojne

Božić znači: naš će hladni planet postati opet topao, ljudskiji. Silna ljubav probija se polako k nama. Bosmans

PUT RADOSTI

Ovo što čitamo o mudracima s Istoka i naša je povijest. Nismo li svi mi hodočasnici, ljudi koji nemaju stalnog boravišta? Mudraci su krenuli na put. Jer njihovo je srce hodočastilo k Bogu dok su im noge hodile u Betlehem. Oni su njega tražili, ali On je već njih vodio jer su ga tražili. Težili su za Spasiteljem u žeđi i gladi za pravednošću. Stoga nisu mislili da smiju propustiti i jedan korak u isto vrijeme dok Bog mora učiniti tisuće koraka da bi se susreo s čovjekom. Karl Rahner

čudesne znakove, naročito ozdravljenja, i to u svoje ime, nužno se tražio odgovor na pitanje radi li se o Mesiji koga su proroci navijestili da ustanovi Kraljevstvo Božje? Ipak je prepreka takvom opredjeljenju bila uobičajena predodžba u narodu o Mesiji kao političkom vođi izraelskog naroda. Preko pet stoljeća nisu imali svoje države pa nije čudno da su dolazak Mesije vezali uz zemaljsko političko oslobođenje i uspostavu židovske države. To je za njih bilo ujedno i očekivano Kraljevstvo Božje. Židovi su teško trpjeli od tuđinske vlasti zbog očekivanja Mesije. Ipak, Isus Krist nije djelovao kao politički vođa nego kao vjerski obnovitelj. On je jedini religijski osnivač koji je jasno razlikovao političku upravu prolaznoga svijeta, tj. države, kojom upravlja zemaljska vlast, od Božjega Kraljevstva nebeskog. Ono je i u svijetu, ali nije od svijeta i njim direktno upravlja Bog.

4. Isusov nauk - Kraljevstvo Božje

susov život i nauk su zapisani u Evanđelju ili Radosnoj vijesti. Sve ono što je Isus činio i govorio spada u objavu ili nauk Božji. Isus pri nastupu u svom Nazaretu primjenjuje na sebe riječi proroka Izaije (Iz 61,1 sl) da je pomazan Duhom Svetim donijeti radosnu vijest ubogima, da se ispunilo vrijeme i Kraljevstvo Božje je blizu. Središnji sadržaj Evanđelja glasi: Kraljevstvo Božje je blizu (Benedikt XVI). Kraljevstvo je Božje tajna jer se ono nalazi u njemu i ne da se rastaviti od Kristove osobe. Po njegovom djelovanju u Duhu Svetom Kraljevstvo je prisutno sada i ovdje. Propovjedi su popraćene čudesima koja su znakovi da njegovim dolaskom prestaje vlast Sotone, grijeha i smrti nad ljudima. Mnoštvo se tiska oko njega nastojeći da ga zadrže, ali on mora i drugima donijeti Radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem (Lk 4,43). Apostoli dobivaju nalog da i oni navještaju Evanđelje o Kraljevstvu. Da bi čovjek postao sudionik Kraljevstva Božjega treba mu obraćenje, vjera i odbacivanje grijeha te da svoj život zasnuje na Evanđelju. Kao što dijete u prvom redu treba roditeljsku ljubav i zajednicu s njima, a ne igračke, koje brzo odbaci, tako čovjek treba povezanost s Bogom kao uvjet trajne sreće i zadovoljstva. Kraljevstvo Božje je najviši Božji dar, bitna vrednota koju treba steći pod cijenu svega što se ima. Zajedništvo

PUT RADOSTI

čovjeka s Bogom i Isusom on naziva Kraljevstvom Božjim. To zajedništvo s Bogom je nevidljiva i tajnovita stvarnost za koju se ne može reći da je ovdje ili ondje, jer je „Kraljevstvo Božje među vama“ (Lk 17,21). Isus kaže Pilatu: “Moje Kraljevstvo nije od ovoga svijeta” . Samo Isus može dati spoznaju naravi Kraljevstva Božjega te se služi mnogim slikama iz života ili poredbama da bi tu tajnu stvarnost više osvijetlio. Uspoređuje ga sa sjemenom zasijanim u dobru zemlju, sa sićušnim gorušičinim zrnom koje postaje stablom, s kvascem koji je žena zamijesila u tijestu, s blagom skrivenim u njivi radi koga čovjek sve proda da ga stekne i dr. Za pristup u Kraljevstvo ljudi se trebaju odazvati pozivu ili milosti Božjoj. Ali ni svi pozvani neće biti izabrani, ako se ne obrate i nanovo ne rode. Isusova uloga u otkrivanju Kraljevstva Božjega je središnja. Isus Krist je slika Božja koja nam je bliža od svih drugih slika. Po njemu se može vidjeti tko je Bog i kako se Bog prema nama ponaša. Njegovo djelovanje pokazuje Božje djelovanje. Tko sluša njega sluša Boga. Zato je on jedina prava slika Božja. U njemu je nevidljivi Bog postao vidljiv. Kao Božji Sin koji je postao čovjek. On poput mosta povezuje čovjeka s Bogom. Zato je on za kršćane Spasitelj, Otkupitelj i Sin Božji. Po njemu je na jedinstven način Bog i čovjek jedno.

Poredbe

Ako želimo neki sadržaj bolje objasniti služimo se slikama, bilo izraženim riječima, bilo slikama umjetnika ili fotografijama. One pomažu da sadržaj lakše shvatimo. Luka, kao i drugi evanđelisti, navodi mnogo Isusovih govora u slikama ili poredbama da se lakše shvati i da poruka tako dođe do srca i donese utjehu, radost, nadu i opomene. Luka je veoma često zapisao poredbe koje je Isus koristio da bi objasnio Božji svijet koji ljudima nije pristupačan. On je upotrebljavao riječi koje su bile slike Kraljevstva Božjega ili se služio događajima iz prirode i života, kako bi lako objasnio život kod Boga. Isus koristi riječi koje su slika: Isus naziva svoje učenike svjetlom svijeta, ako primaju njega i objavljuju ga svijetu. “Nitko ne stavlja svjetiljku pod posudu ili pod krevet nego na svijećnjak da svijetli svima u kući”Lk 8, 16 Pazi da u tebi umjesto svjetla ne bude tama. Lk 11, 35 Vi ste kao obijeljeni grobovi izvana lijepi.... Lk 11, 44

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se. Tko ne vjeruje, već je osuđen. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Iv 3, 16-19

PUT RADOSTI

Zašto gledaš trun u oku brata svoga, a ne vidiš gredu u svome oku Lk 6, 41. Ljudi rado vide tuđe mane, a svoje? Prije će deva proći kroz ušice igle, nego će bogataš doći u Kraljevstvo Božje Lk 18, 25. Bogatstvo je opasnost za vjeru. Čovjek mora paziti da ne bude sličan neplodnoj smokvi Lk 13, 6. Svakome se daje vrijeme da ispuni svoj Božji zadatak.

Isus koristi događaje u prirodi kad uspoređuje Kraljevstvo nebesko sa sićušnim zrnom gorušice toliko izraslom da na njemu viju gnijezdo ptice. Lk 13, 18 Isus koristi događaje iz života ljudi da bi objasnio tajne Kraljevstva Božjega. One imaju za cilj donijeti veselje, nadu i utjehu u život ljudi; da se ostave zlih djela i priklone Bogu i zadaćama koje Bog postavlja pred svakoga čovjeka. Evo jednog primjera: Ako sve što je u tebi „Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pružiš Bogu, iskusit pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. Drugo pade na kamen ćeš da te Bog bezu- i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. Drugo napokon vjetno ljubi. pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom.“ Gruen Lk 8, 5-9 - Kod ostalih evanđelista ima više takvih poredbi.

A Božić? On je u srcu. Čuvajte ga i pazite da ostane malen, jer samo tako može tamo i ostati.

U Lukinu Evanđelju od 7. do 16. poglavlja nalazi se mnogo takvih poredbi: Govori se o nejednakim dužnicima, o bogatašu koji ne razmišlja, o velikoj svečanosti i različitim gostima, o potrazi za jednom ovcom, o ocu i dva različita sina, o bogatašu siromahu, o budnom slugi itd.

5. Čudesa

p. A.Volenik

udesna djela su još najjasniji znak Kraljevstva nebeskoga. Bog hoće svijet bez nevolja, patnje i smrti. Čudesna djela su najočitiji znak da je Isus od Boga došao. Luka želi reći da Isusu treba vjerovati. On je najsvetiji čovjek koji je ikada živio, nitko mu nije mogao predbaciti nijedan grijeh (Iv 8,46). O Bogu nije nitko tako jasno i sveto govorio (Iv 7,46) i ljude poučavao najsavršenijim naukom koji ima svoj vrhunac u ljubavi prema neprijateljima. On je jedini čovjek koji je sve ono što je govorio, i činio. Bog mu je dao moć ne samo da čudesnim djelima pomaže ljudima, nego da i uvjeri ljude u istinitost navještaja Božjeg Kraljevstva. Ono će biti puno života i veselja bez kraja. Bog ne bi dao takvu moć čudesnih ozdravljanja nekome tko ne

PUT RADOSTI

govori istinu. Tako je Isus dao dovoljno razumskih razloga da mu poklonimo vjeru. A pogotovo je njegovo uskrsnuće vrhunac svih čudesnih djela. Isus je dao svakom čovjeku dobre volje dovoljno razumskih razloga da mu vjeruje. Sv. Luka navodi mnoga čudesna djela kao razlog vjere u Krista. S dolaskom Isusovim nije nestalo zla i bolesti svijeta, ali su ozdravljenja bila najava potpune objave Kraljevstva Božjega u kojemu ne će biti ni suza ni jauka, nego radost vječna. Luka započinje pisanje svoga Evanđelja ovako: „Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.“ (Lk 1,1) Čudesna izlječenja u znak Božjeg kraljevstva: “A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet. I

gle, čovjek neki iz mnoštva povika: „Učitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je, a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro. Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše.“ Isus odvrati: „O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!“ I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti nečistom duhu te izliječi dječaka i preda ga njegovu ocu. Svi se zapanjiše zbog moći i veličine Božje.“

Sv. Luka donosi ozdravljenja hromog od rođenja, ozdravljenja stotnikova sluge, oživljavanja mladića i djevojke, ozdravljenja slijepca i gubavca itd. On je veoma naglašavao Isusovo milosrđe i sažaljenje prema bolesnicima i grješnicima. On radi toga ozdravlja bolesnika i u subotu (Lk 14), prikazuje Boga koji se daje u potragu za izgubljenom ovcom (Lk 13), raduje se nađenom sinu (Lk 15), Isus pokazuje milosrđe prema grješnici (Lk 13, 6).

6. Posljednja večera

ao što je opisao početak Isusova života, Luka opisuje sve ono što je prethodilo njegovoj strašnoj smrti. Kod Posljednje večere Isus naziva kruh svojim tijelom i vino, koje daje učenicima, naziva svojom krvlju.

U Euharistiji se događa najdublja revolucija ljudske povijesti. To je sakrament koji nas ne ostavlja same na putu nego se stavlja na našu stranu i pokazuje pravac. Krist je sam postao Put da ide s nama kako bi naša sloboda dobila mjeru, da bi pravi put prepoznali i njime išli. Benedikt XVI.

Ti možda čekaš na izvanredno, a ne primjećuješ kako Bog dnevno dolazi tebi u ljudima koji te za nešto mole, u ljudima koji te darivaju jednim smiješkom. A. Gruen

PUT RADOSTI

Mnogi kršćani rado posjećuju Palestinu gdje Isus davno boravio i s kojom on nije vezao daljnu prisutnost. Lako zaboravljaju da traže Isusa gdje ga nema. Danas on boravi na drugim mjestima pod euharistijskim prilikama kruha i vina. Štovanje mjesta u Palestini bilo je razlogom i agresevnih križarskih ratova, a štovanje Krista u misi i dušama bilo je razlogom svetosti i slave mučenika. Ljubav ide mnogo dublje nego dijeljenje bogatstva i blagostanja. U ljubavi se mora mnogo više davati, nego se posjeduje: mora se dati sama sebe. Bosmans

PUT RADOSTI

Isus je znao da mu u Jeruzalemu prijeti smrt. Ipak je išao u Jeruzalem navijestiti svoju poruku u svetom gradu. Mnogi su ga svečano dočekali kad je na Cvjetnicu, za blagdan Pashe, došao u Jeruzalem. Mnoštvo ljudi je u njegovu tumačenju prepoznalo ljubav Božju prema čovjeku i prihvaćalo njegove riječi. Broj njegovih pristaša je svakim danom rastao, naročito zbog njegovih čudesnih djela. Kad je Isus oživio u Betaniji kod Jeruzalema uglednog čovjeka Lazara, židovski vođe su odlučili ubiti ga jer je prijetila opasnost da sav narod prijeđe na njegovu stranu. Opravdavali su to strahom, kako bi to Rimljanima mogao biti povod da im uzmu i ono malo vlasti što su je imali. Zbog toga su ga optužili da buni narod. A upravo su oni željeli da Isus bude politički Mesija, što je on odbio. Isus je znao da mu spremaju lažnu optužbu pa je posljednji put ušao okružen svojim učenicima, uz mnoštvo pristalica, u Jeruzalem za velike blagdane Pashe jašući na magarcu. Tim se još jednom pokazao kao mirotvorac, a ne ratnik. Bogu i ispravnoj vjeri je strano nasilje. Narod ga je i takvog slavio kao Mesiju, Davidova Sina i obećanog proroka. Isus je ušao posljednji put u Jeruzalem da bi proslavio u svetom gradu blagdan Pashe. Taj se najveći blagdan židovske vjere slavio svake godine na najsvečaniji način u proljeće, kao uspomenu na oslobođenje Izraelaca iz egipatskoga sužanjstva. Tom prigodom je svaka obitelj nastojala obnoviti egipatsku večeru pripremajući i janje za jelo kao uspomenu na krv egipatskih janjaca koja je spasila njihove očeve od smrti i dala im snagu za bijeg iz faraonova ropstva. Isus je dao pripremiti na taj dan Posljednju večeru sa svojim učenicima. Tako je htio ispuniti sadržaj koji je i taj blagdan najavljivao. On kaže da se on predaje u smrt kao novo Janje da bi oslobodio čovječanstvo od ropstva grijeha i đavla. Daje u kruhu svoje tijelo koje će biti predano u smrt za hranu ljudskih duša, i krv pod prilikom vina kao znak oslobođenja. ZatoIsus kaže da je on novo Janje koje dovršava Pashu Staroga Zavjeta. Novo Janje oslobađa od grijeha i đavla, jedinog pravog neprijatelja čovjekova. Ako majka hrani svoje dijete krvlju od koje nastaje mlijeko, a otac teškim radom žrtvuje svoje tijelo da bi podigao svoju

djecu, zar je nemoguće, neprihvatljivo i neshvatljivo da Bog hrani svoju ljudsku djecu žrtvovanim tijelom i krvlju svoga jedinorođenoga Sina. Bog nije uzvišen zato što stanuje na Nebu, nego je uzvišen upravo zbog neizmjerne ljubavi koja ga tjera da traži društvo svoje djece i pruža im sve što ima radi njihova spasenja. Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: “Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.” I uze čašu, zahvali i reče: “Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.” I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.” Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.”( Lk 22, 14-20)

Krist, kao novi Mojsije, tim činom sažima u znaku kruha i vina u spomen sklapanja Novog Saveza ili Zavjeta, što su proroci najavili s novim vjerničkim narodom. To je savršeni Savez sklopljen na Veliki petak u Isusovoj krvi, a ne životinjskoj kao Stari Savez pod Sinajem. Tim je prestala vrijednost životinjskih žrtava koje su prinosili svećenici radi oprosta grijeha ispred Jeruzalemskog hrama. Mnogi ljudi se pitaju kako se može kruh pretvoriti u Tijelo Kristovo i kako može Bog stati u hostiju? Odgovor: Kako tijelo pretvara kruh u tijelo i krv i kako u oči stane veliko područje pred nama? Bogu ništa nije nemoguće. Kao što se naša duša nevidljivo nalazi u našem tijelu tako se u posvećenoj hostiji nevidljivo nalazi Isus. Uzmimo da duša osobe A, ili njen JA, uđe u tijelo osobe B, i obratno, tada bi lik osobe B pripadao osobi A. Vidljivo tijelo ili lik osobe B se ne mijenja nego sada pripada osobi A, i obratno. Tako vanjština kruha ostaje ista, a nevidljivo dolazi Isus pod vidljive prilike kruha. To je tajna vjere u Isusa Krista koji je rekao da je kruh i vino njegovo tijelo i krv. Naravno, da je Krist sav prisutan po obje prilike nakon posvećenja jer je Isus po uskrsnuću živ. Zato je misa spomen Kristove smrti i uskrsnuća. To je i najveća tajna naše vjere, jer tako Bog nama daje sve što ima pa se tolika ljubav ne može ni razumjeti.

Patnje Kristove su tamna vrata kroz koja Isus stupa u slavu uskrsnuća. Tama vlastite patnje stoji pred sjajem koji mi je Bog po Isusu pripravio. Nevolje ovog vremena zastiru prostor u kojem Božje svjetlo u meni svijetli. Vrijeme Kristove muke me podsjeća na mnoga tamna vrata koja mi zatvaraju pristup životu. Ali na Uskrs Isus razbija kapiju smrti i otvara vrata k životu. On me poziva na sudjelovanje u

Bog zna što radi - i ako mi to ne razumijemo. Tu nadu ne smijemo nikada odbaciti. Jer je ona jedini oslonac koji imamo, ako naš život dospije u kaos. A. Schwarz

PUT RADOSTI

7. Isusova smrt

akon posljednje večere otpočela je Kristova muka. Na Posljednjoj večeri Isus je ukazao na izdaju Jude, na Petrovo zatajenje. Zabranio je apostolima upotrebu sile prilikom uhićenja. Isus je izdajom bio uhićen i priveden svećeničkom Velikom vijeću koje ga je osudilo na smrt. Dan poslije na Veliki petak Isus je nakon lažne židovske optužbe bio predan rimskom upravitelju Ponciju Pilatu, koji oslobađa ubojicu Barabu, a osuđuje nevinog Isusa na sramotnu smrt na križu. On je primio osudu na smrt predan volji Božjoj i tako umro da je rimski vojnik sam izjavio: „On je uistinu Sin Božji“. Ljubav Božja iskazana žrtvom Isusova života bila je veća od svih grijeha i zločina ljudi jer je sam Bog u Isusu dao svoj život za spas ljudi. Bog je tako Kristovom smrću uništio sve grijehe koje su ljudi učinili od prvog do Puče moj, što učinih posljednjeg čovjeka omogućujući oprost za sve koji se kaju. tebi Krist kao dobri pastir izgubljene ljude nosi u život na svojim ili u čemu, ožalostih ramenima. (Lk 15, 5) tebe? “Bog je tako ljubio čovjeka da je sišao u temelj ljudske bijede, Odgovori meni! u smrt da bi tu njegova ljubav eksplodirala u uskrsnuću. Ja uzvisih tebe veli- Silazak u potpunu samoću smrti je najdublja jezgra njegove kom moći, muke. Isus Krist svojim predanjem Ocu i nama nije naš a ti mene objesi na nadomjestak nego nosi naše ljudsko biće, naše grijehe i naše drvo križa. čežnje u sebi. On nas prima u sebe. U zajednici s Kristom, što se ostvaruje u vjeri i sakramentima, mi postajemo uza U svakoj sv. Misi uskr- sve nedostatke živa žrtva.” (kardinal J.Meisner) sli Krist čini prisutnim Smrt Kristovu prikazuje sv. Luka kao namještenu igru događaj svoje smrti da se osudi nevini. On piše kako je Isusov život započeo po kojoj možemo biti u bijedi štale, a završio u sramoti križa. Tako je život Isusov spašeni od grijeha. protekao drugačije nego moćnika svijeta. Onaj tko se ne trudi svake nedjelje slaviti sv. misu nije našao pravi životni put, a onome za koga je nedjeljna misa običaj, a ne događaj, Krist je prošlost, a ne sadašnjost.

PUT RADOSTI

I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus je govorio: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: “Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!” Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: “Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!”A bijaše i natpis ponad njega: “Ovo je kralj židovski.”Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!” A drugi ovoga prekoravaše: “Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini.” Onda reče: “Isuse, sjeti

me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.” A on će mu: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” To rekavši, izdahnu. Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: “Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!” I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje.

Smrt na križu je najteža moguća kazna u Rimskom carstvu određena za robove i razbojnike koji nisu bili rimski građani. Raspeti su umirali s neopisivim bolima i rastegnutih udova borili se za zrak. Umirali su najčešće gušenjem. Afrička priča: Kad u zemlji vlada velika glad ljudi i životinje su u

nevolji. Teško se snalaze da se održe na životu. U zemlji je živio pelikan s mladima. Kako nije bilo više hrane, a mladi traže hranu, on kljunom otvara krvnu žilu na svojim prsima i daje mladima piti svoju krv. Kad prođe glad, mladi prežive, ali stari pelikan ne preživi, jer je mladima darovao svoju krv. U sumrak mravi zatvaraju ulaz u mravinjak, ali tako da nekoliko mrava ostaje vani kako bi preko ulazne rupe nabacali pijesak, sve dok ne postane nevidljiva. Ti mravi onda uginu od hladnoće ili ih otpuše vjetar. U prirodi postoji mnogo slučajeva kod insekata koji žrtvuju svoj život kad je kolonija ili gnijezdo napadnuto, kao što pčele žalcima brane košnicu i pri tome umiru.

Dragovoljac za bunker gladi

U Kristu ste s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri snagom Boga koji ga uskrisi od mrtvih. Bog i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ. Usp. Kol 2, 11

Križ je stvarnost u svakom ljudskom životu. Nosi svoj križ, ili će te zgnječiti. Križ te oslobađa od besmislenosti patnje.Ti možeš ponovo biti čovjek. Bosmans

I7. veljače 1941. nacisti odvedu oca Maksimilijana Kolbea i kasnije je dospio u zloglasni logor Auschwitz. Tu mora raditi teške poslove. Teško je zlostavljan. Jednom je bio tučen bičem i čizmama narednika te se je činilo da je mrtav. Ipak je došao k sebi. Jednog jutra iste godine upravitelj logora je, u znak odmazde što je jedan zatvorenik pobjegao iz logora, izdvojio deset logoraša koji su trebali biti zatvoreni u bunker gladi, bez svijetla i zraka. Jedan od te desetorice bio poljski dočasnik Franjo Gajowniczek. Nesretnik je u očaju zavapio: „Jadna moja djeca!“ Kolbe je istupio iz reda postrojenih logoraša, stao pred zapovjednika logora i ponudio se kao zamjena očajnom ocu obitelji. „Tko si ti?“, pitao je zapovjednik. „Ja sam katolički svećenik“, odgovorio je Kolbe. Zamjena je prihvaćena i Maksimilijan odlazi u bunker gdje se umire od žeđi i gladi. Prvih dana čula se još pjesma i molitva tih nevoljnika, a onda je postupno bilo sve tiše. Konačno

PUT RADOSTI

je sve umuknulo. Poslije četrnaest dana još je samo Maksimilijan bio živ. A onda mu stražar dade smrtonosnu injekciju da bi i on umro. Bilo je to 14. kolovoza 1941. Pri proglašenju Maksimilijana Kolbea svetim 1982. godine u Rimu bio je prisutan sa svojom obitelji, do suza potresen, i onaj čovjek namjesto kojega je Kolbe žrtvovao svoj život. Takav je bio i mladi flamanski svećenik sv. Damjan de Veuster koji je otišao na pacifičko otočje Molokaj 1873. među odbačene gubavce s kojima nitko nije smio imati dodira. Samo su im tu i tamo bacali hranu s broda. On je gradio njima kuće, uveo red među gubavce da se osjećaju kao ljudi za koje se netko brine, ali se i sam zarazio gubom i umro 1889. godine sa svojim gubavcima. Papa Ivan Pavao II. ga je proglasio blaženim godine 1995.,a papoa Benedsikt XVI. 11.listopada 2009. svetim.

sv. M. Kolbe “Sjetite se uvijek da muka Kristova završava u radosti uskrsnuća. Kada osjećate u svom srcu patnju Kristovu, ne zaboravite da treba doći uskrsnuće, da treba doći uskrsno veselje. Nemojte nikada dopustiti da vas zahvati bol do te mjere da zaboravite radost uskrslog Krista”. “Ja ne mogu zamisliti ni jedan dan bez sv. mise. Onaj koji je postao Kruhom života živi u onome koji umire na ulici i treba našu pomoć. Jednako tako živi u djetetu koje se još nije rodilo”. Majka Terezija

PUT RADOSTI

Ako postoje toliki ljudi koji su spremni riskirati i dati svoj život da spase od smrti drage osobe zar to ne bi smio Bog koji ima neusporedivo više ljubavi od najboljih ljudi? Bog nije veličanstven zbog svoje božanske nedodirljivosti nego je to upravo radi svoje nenadmašive volje da bude s ljudima. On je iz ljubavi ušao u borbu sa Sotonom, neprijateljem ljudi, da spasi Božju djecu, odsada svoju braću i sestre, od smrti vječne. U toj borbi Bog je u Kristu izgubio život sramotnom smrću na križu. No, kao jedini pravednik, uskrsnuo je na novi život koji ne pozna smrti, da ga sada dijeli svojoj braći i sestrama, Očevoj stečenoj djeci. Tako je križem uništio grijehe i smrt (Kol 2,13). To je trijumfalna objava pobjede Božje ljubavi. Budući da je čovjek, ranjen istočnim grijehom, postao sebičan i upravljen na zemaljske koristi, teško mu je shvatiti da Bog nije takav. Ljudi bi se rado okupljali oko Isusa i danas u crkvama da je on došao kao odrasli s Neba i uništio svoje neprijatelje. Ali teško shvaćaju da je Bog odabrao ljudski put da se začne u Mariji, da se rodi kao malo nemoćno dijete i tako iskaže svetost života kao miroljubiv čovjek u svim razdobljima života. Ljudi teško shvaćaju da je Bog dopustio iz ljubavi prema ljudima da ga neprijatelji razapnu na križ. Čovjek nije u stanju zbog svoje sebičnosti i zloće shvatiti neizmjernu ljubav Božju koja je Isusa nagnala da dođe k ljudima, da bude prema njima dobar, da ne misli na svoju korist, nego samo na dobro svih ljudi. Čak i neprijatelja. Bog je obično neshvaćen jer ima neshvatljivo veću ljubav od čovjeka te stoga očekuje od njega vjeru. Zato je Isus uvijek tražio od svojih sugovornika vjeru.

8. Uskrsnuće

ajvažniji izvještaj evanđelista Luke je vijest o Kristovu uskrsnuću. Sam događaj uskrsnuća ne opisuje jer to nije nitko vidio. Isus se javlja svojim učenicima s ranama iz kojih ne teče krv. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: “Mir vama!” Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: “Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.” Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: “Imate li ovdje što za jelo?” Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.

Kad bi Isusova smrt na križu bila kraj njegova života tada Luka ne bi pisao evanđelje. No, razapinjanje nije posljednja riječ o Isusu. Zlo nije imalo posljednju riječ, nego Bog koji mu je uskrsnućem trećeg dana dao uskrsli tjelesni život, koji više ne pozna smrti. Taj događaj je i razlog zašto se Isusov život zove radosna vijest. Tim činom je Bog potvrdio da je on ne samo Bog života, nego da on ne zaboravlja nikoga tko ide njegovim putem. Tko vjeruje Božjim riječima i živi po njima, ne završava u smrti, nego je ona prolaz u sasvim novi uskrsli život. Evanđelja nisu u prvom redu životopisi nego “Radosna vijest” koja je nastala iz vjere u Uskrsloga i koji pozivaju ljude na vjeru u njega. Evanđelisti su uvjereni: Uskrsli Isus može ljudima dati novi pravi smisao života. Evo kako sv. Luka opisuje prvu vijest o Kristovu uskrsnuću:

Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. Kol 3, 1

Uskrsom započinje povratak čovjeka iz progonstva na koje ga je potjerao grijeh. Božić znači: Bog je kod nas, a Uskrs znači: Mi smo kod Boga. Po prvi put nije ostala smrt pobjednicom u dvoboju sa životom. kard. J. Meisner

Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše žene na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: “Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: ‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.’” I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima. A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu. A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo. (Lk 24, 1-12)

PUT RADOSTI

Kad je Isus umro na sramotan način na križu nade su apostola u osnivanje Kraljevstva Božjeg u ovome svijetu propale. U strahu od židovskih progona, zbog suradnje s Isusom, oni su se pripremali na konačan rastanak i povratak svojim obiteljima (Lk 24,13). Vijest da je grob prazan i da se Isus pokazao živ bila je posve neočekivana. Isus im je nemalo puta govorio kako će on umrijeti i treći dan uskrsnuti, ali oni tome nisu pridavali nikakvo značenje. Držali su ga jednim od njegovih nerazumljivih govora. Nisu mogli ni zamisliti da bi se takvo što moglo dogoditi tako velikom i moćnom čudotvorcu koji je i do sada tako lako i čudesno svladavao prijetnje svojih protivnika.

Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu. Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. Jer svukoste staroga čovjeka i obukoste novoga, koji se obnavlja po slici svoga Stvoritelja! Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! Jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Sv.Pavao

PUT RADOSTI

Isusova smrt na križu samo je jedan dio spasiteljskoga Božjeg djela. Da je on ostao mrtav ne bi mogao ljude spasiti. Međutim, vijest da je on živ, posve je iznenadila apostole. Kad im se objavio došavši kroz zatvorena vrata oni su pomislili da vide duha. Isus ih je morao pozvati da se doticajem uvjere da je uskrsnuo. Imao je na svom tijelu rane od čavala i probodene grudi, a ipak je živ. To im je bilo toliko nevjerojatno da se Isus morao kroz četrdeset dana uvijek iznova javljati i uvjeravati ih da je uskrsnuo u skladu s proročkim navještajem (Lk 24,45). Davao im je upute za vrijeme kad se više neće njima javljati. Oni su se s naporom ipak uvjerili da je on od Oca nakon smrti dobio veći tjelesni život nego je to bio smrtni život koji je na križu dokrajčen i da je produhovljenim tijelom ušao u neprolazni vječni život. Svi koji vjeruju u Kristovo uskrsnuće postaju već sada na zemlji sudionici tog uskrsnuća. Uskrsnuće Isusovo je temelj kršćanske vjere i svega života u Crkvi. Apostoli su ipak i nakon Kristova Uzašašća živjeli povučeno zbog straha od židovskih progona. Oni su po Kristovoj zapovijedi ostali u Jeruzalemu dok im on ne pošalje Obećanje Oca i Silu odozgor (Lk 24,49); nisu znali o kome se radi, ali su ga ipak poslušali i ostali u molitvi s njegovom majkom Marijom. Sveti Pavao ovako razjašnjava uskrsnuće: Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. (1 Kor 15, 17)

Uskrsli Isus je učenicima na putu u Emaus govorio: ”O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li 94

trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?” Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu (Lk 24, 26). U psalmu 16. stoji slijedeći tekst: “Stoga mi se raduje srce i kliče duša, i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostavit’ dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno”. Židovi su vjerovali da tijelo počinje truliti tek četvrtog dana. I ovaj psalam naviješta uskrsnuće Krista pravednika treći dan.

Sličnost uskrsnuću u prirodi

Kršćani slave Kristovo uskrsnuće kao svoj najveći blagdan. Oni nalaze u prirodi neke sličnosti s Uskrsom. Tako je jaje znak Uskrsa jer je ono slično grobu. Izvana je zatvoreno, a unutra živo pile, kao što je Isus oživio novim životom u grobu. U prirodi postoji nekoliko kukaca koji se potpuno preobraze u drugo stvorenje. Tako se npr. dudov svilac najprije izleže kao gusjenica koja se hrani dudovim lišćem. Kad naraste veći napravi svilenu čahuru oko sebe i onda nakon dužeg vremena izlazi iz čahure kao prekrasan leptir koji leti gdje hoće i nije više primoran boraviti na dudu i jesti njegovo lišće. Tako je Isus u grobu primio sasvim novi život koji više nije podložan hrani, prostoru i vremenu ovoga života. Isus je objasnio uskrsnuće događajem iz prirode: Ako zrno pšenice ili graha kao i druga zrna ne padne u zemlju i ne umre ostaje samo, ali ako umre (raspadne se u oranici vidljivi dio) tada raste iz njega nevidljiva klica novoga života mijenjajući zrno u biljku pšenice koja raste i donosi plod. (Iv 12, 24) Kao što ne možemo shvatiti kako od crva može nastati posve različit leptir ili od malog zrna biljka, slično ne možemo zamisliti kako će izgledati posve različit uskrsli život ljudi u Nebu.

Francuski mislilac Blaise Pascal je govorio o „drugoj naravi“, koja leži nad izvornoj i dobroj naravi. Ta „druga narav“ koju ljudi smatraju normalnom je izvor zla. Ljudi obično kažu da je „ljudski“ kad se griješi. Zlo nije nikada normalno. Zlo potječe iz zloporabe slobode. Kako do toga dolazi ostaje tajna. Zlo nije logično. Bog i dobro je logično, samo su oni svjetlo. Bog je jači sa svojim svjetlom. Benedikt XVI.

Samo je jedna molitva jaka, samo se jedan glas diže s zemlje: glas Kristov. Koliko dobivamo u našoj tihoj molitvi toliko možemo darivati u našem aktivnom životu. Majka Terezija

9. Krist je i danas živ među nama

ilazak Duha Svetoga nad apostole imao je neizrecivo značenje. Kao što je Isus po Duhu Svetom uzeo fizičko tijelo od Marije, svoje majke, koje je nakon uskrsnuća uzašlo Ocu, tako sada Isus Krist po Duhu Svetom krštenjem silazi u novokrštenike. On od njih dobiva svoje novo Tijelo (1Kor 95

PUT RADOSTI

Silaskom Duha Svetoga Isus se ponovo utjelovio u svojoj Crkvi i svim krštenicima te tako po njima postao znakovito prisutan. Tako je Crkva novi znak njegove prisutnosti na zemlji. Isus nije uzlaskom svoga fizičkog tijela na Nebo prestao biti vidljivim Božjim znakom na zemlji, nego sada do konca svijeta Bog nastavlja boraviti i djelovati još snažnije i djelotvornije u svijetu po Crkvi, njenim vidljivim sakramentima i svakom njenom članom koji mu stoji na raspolaganju.

10,16 sl) po kojem je prisutan u spašavanju svijeta. Slično se

voda mora isparavanjem uzdiže stvarajući oblake, koji nošeni vjetrom donose kišu u krajeve daleko od mora. Tako more biva na drugačiji način prisutno u obliku kiše i omogućava život. I Krist Uzašašćem na Nebo po Duhu Svetom postaje posvuda prisutan djelujući spasonosno. Za Krista više ne postoje granice prostora i vremena. Toliko nije bio prisutan dok je živio u fizičkom tijelu u Palestini. Svatko tko prima Duha Kristova postaje svojina njegova jer mu se stavlja na raspolaganje. Tako on po krštenicima i Crkvi nastavlja u Duhu Svetom spasiteljsko djelo, koje je započeo i ostvario po svom fizičkom tijelu. Crkva, stoga, sebe naziva mističnim ili tajanstvenim Kristovim Tijelom (Ef 5,23) jer ne zna izraziti narav toga Tijela. I sam Isus ukazanjem sv. Pavlu Crkvu poistovjećuje sa sobom: „Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: “Savle, Savle, zašto me progoniš?” On upita: “Tko si, Gospodine?” A on će: “Ja sam Isus kojega ti progoniš!“ (Dj 9,5). Tako Krist nastavlja živjeti u Crkvi te njegova povijest, prisutnost i djelovanje na zemlji traje do konca svijeta. Njegova prisutnost brani i hrani Crkvu. Euharistija je velika tajna jedne nestrpljive ljubavi Božje koja želi biti s nama. Možda ljudi ne žele biti blizu Bogu i Njemu biti na raspolaganju. Možda žele Boga velikog, uzvišenog, koji se drži se podalje od ljudi. Ali Bog se svjesno po Euharistiji stavlja u naše ruke kao sudionik obiteljskog zajedništva. On želi po njoj biti prisutan među nama. Riječ „Crkva“ često se upotrebljava kao naziv za građevinu u koju se kršćani sabiru na zajedničku molitvu. No, to nije pravo značenje ove riječi. Crkva nije zgrada nego ljudi koji vjeruju u Isusa Krista. Kršćani su Crkva. Isus Krist je okupio vjernike po Duhu Svetome u svoju zajednicu - Novi narod Božji. Prva Crkva je bila sastavljena od Isusovih učenika, a započela je živjeti pravim životom tek tada, kada je na blagdan Duhova uskrsli Gospodin poslao puninu Duha Svetoga. Duh Sveti je oživio prvu Crkvu i osposobio je za svjedočenje Isusovog uskrsnuća. Kad su apostoli primili Duha Svetoga odmah su se raspršili po svijetu propovijedajući Kristov nauk i njegovo uskrsnuće. Isus Krist je preko njih nastavio svoje djelovanje iz Palestine okupljanja ljudi oko Boga..

PUT RADOSTI

IX. RAST CRKVE - SV. PAVAO

v. Pavao je Isusovu zajednicu i napredak Prve Crkve uvelike uvećao nakon silaska Duha Svetoga. Pavao je njegovo grčko ime, a Savao židovsko. On Isusa nije osobno poznavao, ali je za širenje Crkve među poganima, tj. Grcima veoma zaslužan jer je poznavao njihovu kulturu i jezik. Sv. Pavao je bio rođen u gradu Tarzu u Maloj Aziji (današnja Turska) od pobožnih židovskih roditelja, malo nakon Isusova rođenja. Kao rimski građanin imao je pristup grčkim školama koje ljudi iz provincije nisu imali. Kao gorljivi židovski vjernik otišao je studirati Bibliju u Jeruzalem. Ondje je upoznao Isusov pokret koji je poštivao Isusa kao Mesiju, što ga je prenerazilo. Tako je postao neprijatelj kršćanima i kao fanatik prihvaćao je nasilje protiv kršćana. Bio je prisutan kad su takvi ubili sv. Stjepana đakona. Stjepan je bio kamenovan i umro je s istim riječima oproštenja svojim ubojicama, kao i Isus: „Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse, primi duh moj!” Onda se baci na koljena i povika iza glasa: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Kada to reče, usnu. Savao je pristao da se Stjepan smakne. (Dj 7, 60)

1. Obraćenje sv. Pavla

akon toga se i sam s preporukama velikih svećenika iz Jeruzalema uputio u društvu sa svojim istomišljenicima u Damask da obračuna s tamošnjim kršćanima u židovskoj dijaspori. Putem je doživio nešto što je potpuno promijenilo njegov životni put. Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: “Savle, Savle, zašto me progoniš?” On upita: “Tko si, Gospodine?” A on će: “Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.” Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio. U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: “Ananija! On se odazva: “Evo me, Gospodine!” A Gospodin će mu: “Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom

Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi. Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni Vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno udovi. sv.Pavao u 1Kor.

PUT RADOSTI

Kao što primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu živite: ukorijenjeni i nazidani na njemu i učvršćeni vjerom kako ste poučeni, obilujte zahvaljivanjem. Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na „počela svijeta“, a ne na Krista. sv Pavao u Kol 1

Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem sudu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo. sv. Pavao, Rim 12,17

PUT RADOSTI

Savla. Eno, moli se; i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.” Ananija odgovori: “Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.” Gospodin mu odvrati: “Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.” Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: “Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.” I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se i uzevši hrane, okrijepi se. Odbacio je nasilje i poslušao Isusa Krista, obratio se i stavio Krista u središte svoga života. Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku, te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji. Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: “Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike svećenike?” Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujući: “Ovo je Krist!” Pošto je minulo podosta vremena, odluče Židovi pogubiti ga, ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noću da bi ga pogubili, ali ga učenici noću uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari. Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. ( Dj 9, 3-28)

2. Misijska putovanja

avao je nekoliko godina proboravio u samoći. Apostoli nisu u početku imali povjerenja u njega. Nakon što je sve saznao o Isusu apostoli su ga primili i poslali da navijesti Krista među Grcima. On je proputovao oko 16000 km pješke i po moru jedrenjacima. U mjestima gdje se zaustavljao najprije je išao Židovima u dijaspori, koji su ga većinom odbili, a zatim Grcima. Nakon dužeg boravka postavio je starješinu novoj zajednici obraćenih Židova i Grka, a potom odlazio u novo mjesto s istim ciljem. S njima je ostao u vezi preko pisama. Crkva i danas u bogoslužju čita poslanice koje je sv. Pavao slao novim kršćanskim zajednicama, pretežno u grčkim gradovima. Slično su radili i drugi apostoli i

navjestitelji Isusova evanđelja. Zapisi o Isusovom životu, kao i apostolske poslanice, čitale su se na nedjeljnim sastancima, a potom je slijedila Euharistija ili obred koji je Isus naredio na Posljednjoj večeri. Tako je do danas sačuvan, u bitnome, isti misni obred. Isus je i svim apostolima posve promijenio život: pošli su po svijetu šireći njegov nauk, trpjeli su progone i na koncu umrli mučeničkom smrću. Od evanđeoskog djelovanja nisu imali osobne koristi, osim progona i siromaštva. To svjedoči da su istinski svjedoci Isusove poruke jer nitko ne bi dao svoj život za nešto nesigurno. Ovdje se nije radilo o jednom čovjeku, nego o mnogima, što time dokazuje istinitost onoga čemu su bili svjedoci. Čujmo nešto od onoga što je evanđelist Luka, kao Pavlov pratilac, zapisao na tri njegova misijska puta:

Poslani od Svetoga Duha siđu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja. Pošto pak prođoše sav otok do Pafa, nađoše nekog vračara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu. On bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, čovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska čuti riječ Božju, ali im se usprotivi Elim, Vračar - tako mu se ime prevodi nastojeći odvratiti namjesnika od vjere. Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom i reče: “Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepjet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!” Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje. Videći što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim. ( Dj 13, 4-12 ) U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao. Čuo je Pavla gdje govori. Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: “Uspravi se na noge!” On skoči i prohoda. Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: “Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!” I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: ”Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. On je u prošlim naraštajima

Obraćenje sv.Pavla je primjer pravog kršćanskog obraćenja koje se sastoji da se Krista prihvati i njemu se u vjeri okreni. Tada se vrši duhovna trgovina: grijesi i slabosti se daju Kristu, a on daje čovjeku svetost. Budući da vjernik pripada više Kristu nego sebi, tada mu Kristova svetost više pripada nego vlastita. To se spoznaje tek na koncu duhovnog puta, kad se prođu svi drugi putovi i spozna da vode u ništa. Crkva sakramentima vrši milosno opravdanje.

R. Cantalamessa 99

PUT RADOSTI

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslo -vi svakim bagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje,na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti. sv Pavao Ef 1, 6

sv. Pavao, apostol

PUT RADOSTI

pustio da svi pogani pođu svojim putovima. Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša.” I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje. (Dj 14, 8-18)

Na Drugom putovanju dobio je Pavao poziv da posjeti Europu:

Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!” Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje. Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga. Po običaju uđe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. Tumačio je i izlagao: “Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem.” Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena. Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uličnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se Pavao i Sila izvedu pred narod. Kako ih ne nađoše, odvukoše Jasona i neke od braće pred gradske glavare vičući: “Evo i ovdje onih koji pobuniše sav svijet. Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus.” Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to čuli te oni od Jasona i ostalih uzeše jamčevinu pa ih pustiše. (Dj 16, 8)

U Ateni, središtu grčke znanosti i filozofije, Pavao je održao predavanje o Isusu uskrslom:

Dok ih je u Ateni iščekivao, ogorči se Pavao u duši promatrajući kako je grad pokumiren. Međutim raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa. Jedni su govorili: “Što bi htjela reći ta čavka?” Drugi pak: “Navješćuje, čini se, neke tuđe bogove.” Jer navješćivaše Isusa i uskrsnuće. Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: “Bismo li mogli znati kakav to nov nauk naučavaš? Čudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti.” Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti. Tada Pavao stade posred Areopaga /glavnog trga/ i reče: “Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem.” “Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve.

100

Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: “Njegov smo čak i rod!” “Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom. I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih.” Kad čuše “uskrsnuće od mrtvih”, jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: “Još ćemo te o tom slušati!” Tako se Pavao povuče od njih. Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima. (Dj 17, 1)

Na Trećem putovanju kroz malu Aziju zanimljiv je Pavlov doživljaj u Efezu: Pošto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje otići u Jeruzalem te reče: “Pošto budem ondje, trebat će da i Rim vidim.” Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on provede još neko vrijeme u Aziji.

Pobuna u Efezu (Dj 19,23)

Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta. Neki srebrar, imenom Demetrije, izrađivao je srebrne hramiće Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit. Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reče: “Ljudi, vi znate, u ovom je umijeću naše blagostanje. A vidite i čujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreći da nema bogova rukama izdjeljanih. Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas dođe naše zanimanje, nego i to da se ništa neće držati do hrama velike božice Artemide te će nestati veličanstva one koju štuje sva Azija i sav svijet.”Čuvši to, razgnjeve se pa poviču: “Velika je Artemida efeška!” Sav se grad uskomeša; jednodušno nahrupe u kazalište vukući sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove. Kad je Pavao htio među narod, ne dopustiše mu učenici. Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište. (Dj 19, 23-31)

Pavao je nakon svakog putovanja došao u Jeruzalem i izvijestio starješine Crkve što se dogodilo. Njegov pratilac, sv. Luka, do u tančine piše : Nakon tih dana spremismo se i

uzađosmo u Jeruzalem. S nama pođoše i učenici iz Cezareje pa nas odvedoše k nekomu Mnasonu Cipraninu, starom učeniku, da u njega odsjednemo. Kad stigosmo u Jeruzalem, primiše nas braća radosno. Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Nađoše se

Kažu:“Sve mi je

dopušteno!“ Ali sve ne koristi. Ali - neću da sa mnom išta vlada. Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? A tko prione uz Gospodina, jedan je duh. Bježite od bludnosti! . Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!

sv. Pavao, 1 Kor 6, 15

101

PUT RADOSTI

A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni. sv.Pavao, 2 Tim3,1..

ondje i sve starješine. Pošto ih pozdravi, stade im potanko izlagati što učini Bog među poganima po njegovoj službi. Pošto su ga oni poslušali, dadoše slavu Bogu.

Židovi nisu zaboravili da je taj uspješan Kristov apostol otpadnik od njihove vjere te su ga htjeli ubiti:

Neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke vičući: “Izraelci, u pomoć! Evo čovjeka koji sve posvuda poučava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.” Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efežanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram. Sav se grad uskomeša, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata. Dok su mu o glavi radili, dođe do tisućnika čete glas da je sav Jeruzalem uzavreo. On odmah uze vojnike i satnike pa otrča dolje k njima. Oni pak kako ugledaše tisućnika i vojnike, prestadoše udarati.

Pavao o svom obraćenju (Dj 22, 6)

Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ Ja odgovorih: ‘Tko si, Gospodine?’ Reče mi: ‘Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.’ Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. Rekoh nato: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.’ Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask.” “Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih - dođe k meni, pristupi mi i reče: ‘Savle, brate, progledaj!’ I ja se u taj čas zagledah u nj. A on će: ‘Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo. I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući Ime njegovo!’” “Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos i vidjeh Gospodina gdje mi govori: ‘Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.’ Ja rekoh: ‘Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te. I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.’ Nato mi reče: ‘Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!’ Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: “Ukloni takva

PUT RADOSTI

102

sa zemlje! Nije pravo da živi!” Kako oni stadoše bučiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak, zapovjedi tisućnik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bičevima ispitaju kako bi doznao zašto tako viču protiv njega. Kad ga remenjem rastegoše, reče on nazočnom satniku: “Rimskoga građanina, i još neosuđena, smijete bičevati?” Kad je to čuo satnik, priđe tisućniku i dojavi mu: “Što si to nakanio? Ovaj je čovjek Rimljanin!” Tisućnik tada priđe Pavlu pa mu reče: “Reci mi, jesi li Rimljanin!” On odvrati: “Da.” Tisućnik dometnu: “Ja stekoh to građanstvo za skupe novce.” Pavao nato reče: “Ja sam se pak s njim i rodio.” Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisućnik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao. (Dj 21 i 22) Tada je sudac odredio da se Pavla odvede u Rim pred carski sud :Pavao je imao burno putovanje u Rim: Kad je odlučeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske čete, imenom Juliju. Popesmo se na neku adramitsku lađu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin. Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom čovječno postupao, dopusti mu poći k prijateljima da se pobrinu za nj. Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili protivni - pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku. Ondje satnik nađe neku aleksandrijsku lađu za Italiju i ukrca nas na nju... (Dj 12)

Sv.Pavao je opisao svoj život pun patnje ovako: Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu šibu, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji! Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. (2 Kor 11,24) Sv. Pavao ostao je pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu, propovijedao kraljevstvo Božje i naučavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano.Ovo je samo manji dio onoga što je sv. Pavao doživljavao na svojim misijskim putovanjima. Osnovao je brojne kršćanske zajednice i otvorio svijet Rimskog carstva za kršćanstvo. On se založio da kršćani ne moraju poštivati sve upute židovske Tore. Pavlu je pod carem Neronom 64. g. po.Kr. bila odrubljena glava, a sv. Petar je razapet s glavom prema dolje. Kako su ova dva čovjeka imala izrazitu važnu ulogu u početcima

Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe?

103

sv. Pavao, Rim 5, 5

PUT RADOSTI

Neka ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti.... Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. sv.Pavao, Rim 6, 12

Ne budite zadovoljne da samo činite dobro, nego ga činite onako kako to Bog hoće, tj. najsavršenije što se može. sv.Vinko Paulski

PUT RADOSTI

kršćanstva zato su ih nazvali „Apostolskim prvacima“.

Učitelj vjere

Za sv. Pavla vjera je izvjesnost. On je siguran da je Krist uskrsnuo jer ga je on živoga susreo pred Damaskom. Poput drugih apostola i on je sve svoje propovijedanje gradio na toj činjenici: No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! (1Kor 15, 12-20)

On piše vjernicima da žive uskrslim Kristovim životom koji nam je darovan, a ne zemaljskim Adamovim, koji je sklon grijehu. On kršćane naziva svetim u Kristu jer su s njim već dijelom suuskrsli budući da su od njega primili uskrsli život. Zato kršćani moraju živjeti kao novi ljudi. Moraju se radovati s radosnima, plakati sa uplakanima (Rim 12, 14). Sve Božje zapovijedi su sadržane u ljubavi prema bližnjima te zato kršćani pomažu jedni drugima nositi teret. Sv. Pavao je pisao pisma kršćanskim zajednicama i pojedinim osobama. Neka su sačuvana i postala, kao dio Svetoga Pisma, izvorom objave. Ta je pisma napisao prije nego su evanđelja napisana. Ona izražavaju vjeru sv. Pavla, ali i vjeru Prve Crkve te se svake nedjelje čitaju. On piše da se Bog pokazao u Isusu Kristu kao Bog milosrdni jer nam svojom dobrotom daje milosti bez naših zasluga koje nas opravdavaju, čiste i daju snagu da se odupremo zlu. Zadatak nam je živjeti pred njim u pravednosti i slobodi. Veoma su važne tri bogoslovne kreposti: Vjera u prisutnost milosrdnoga Krista je polazište kršćanskog života. Kršćani žive u nadi da će na koncu dana kao i Isus uskrsnuti. Ipak je najvažnija u životu kršćana ljubav koja ne nestaje ni u Nebu. „Kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!“(1Kor 13) Njegov se blagdan slavi skupa sa svetim Petrom 29. lipnja.

104

X. SVETI LJUDI KOJE SVIJET POZNAJE Ljudi koji su se trudili poput Krista dobro činiti i širiti ljubav prema bližnjima, nazivamo svetima. Oni su tražili putove na kojima su slijedili Isusa. Neki od njih su generacijama primjer.

1. Sv. Nikola, biskup

a blagdan sv. Nikole djeca dobivaju u čizmici darove. Danas po Europi mnogi imitiraju sv.Nikolu biskupskom mitrom, bijelom bradom i vrećom punom darova za djecu. Nikola je živio prije 1600 godina oko 270-340 i čašćen je u svim kršćanskim Crkvama na istoku i na zapadu. Njegovo ime znači na grčkom: pobjednik. Njegov se dan slavi 6. prosinca. Cijelog života je činio dobro ljudima i zato je ostao u njihovu pamćenju do danas. Bio je biskup u Miru u današnjoj Turskoj. On je oštro branio pravu vjeru protiv brojnih krivovjeraca. Bio je mučen i ubijen od neprijatelja. 1097. godine je njegovo tijelo preneseno u Bari u Italiju. Jedna legenda priča o jednom događaju iz njegova života. U blizini roditeljske kuće sv. Nikole imao je svoj dom neki čovjek, nekad bogat, ali je, izgubivši carsku službu, izgubio skoro sav imetak i postao siromah. Imao je tri kćeri koje bi se mogle udati jer su lijepe i pristale, ali im on ne može dati miraza. I nesretni otac odluči trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri da tako nešto zaradi. Ove se jadnice usrdno pomoliše Bogu da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje. Sveti Nikola je nekako doznao za tu crnu odluku nesavjesnog oca i napuni vrećicu dukatima. Umota vrećicu u platno i, prišuljavši se

Isus je pozvao muževe i žene da ga nasljeduju. Želio je da žive u njegovom Duhu i njegovu poruku ne predaju dalje samo riječima, nego po primjeru svoga života. Tijekom vremena bezbrojne žene i muževi, mladi i djeca su čuli njegov poziv. Oni su vidjeli u Isusu „put, istinu i život“ (Iv 14,6) i povjerovali da ih on vodi Bogu i tako potakne da ljudima čine dobro. Neki, koji su ga na naročito upadljiv način slijedili, ubrajaju se u svece Crkve.

105

PUT RADOSTI

noću potajno do kuće onog nesretnika, ubaci zamotak kroz prozor i brzo se udalji. Možemo lako zamisliti kako se otac onih djevojaka začudio kad je ujutro našao onoliki novac. Prebroji ga i reče: »Otkuda ovo ovdje?« Razmišljajući dođe do uvjerenja da mu je to ubacio neki prijatelj jer je svako drugo tumačenje bilo nemoguće. Vidjevši kako je svota upravo dostatna da časno udade jednu kći, opremi je i miraz joj dade. Kad li se ono dogodi i po drugi put; nađe, naime, jednog jutra i drugu vrećicu s dukatima. Spremi on i srednju kćer. A kad je i to bilo gotovo sve mu je nešto govorilo da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč Nikolinu zaklinjanju neka šuti, sretni otac nije imao preče brige negoli razglasiti što mu je učinio Nikola – prijatelj sirotinje.

Sv. Franjo Asiški (1182-1226) je po mišljenju većine u svijetu najveća osoba drugog tisućljeća. Tako se događa da on koji je sebe smatrao najmanjim postane velikan i u očima ljudi. “Tko se ponizi bit će uzvišen,“ reče Isus. On je kao ni jedan svetac pokazao što znači nasljedovati Isusa. On je ljubio i slavio svijet; protestirao je svim svojim životom protiv moći novca. Prije svega je volio siromaštvo. Bio je radikalan i veseo istovremeno. On je znao pjevati i igrati, uvjeravati, boriti se i

moliti.

Blagdan je 4. 10.

PUT RADOSTI

Budi uvijek spreman davati, I nikad nemoj škrto mjeriti svoje darove! Znaj da tvoja smrtna košulja neće imati džepova! sv.Nikola Legende pričaju još neke događaje iz njegova života. Tri nevina osuđenika na smrt je spasio tako da se ukazao kralju u snu i molio ga za pravednu presudu. U jednoj velikoj oluji kad je prijetila opasnost da se brod potopi pojavio se sv. Nikola na brodu i umirio oluju. U velikoj gladi on je zamolio kralja da s broda punog pšenice odvoji 100 vreća za narod. Legende su pripisivale sv. Nikoli čudesne sposobnosti zbog kojih su se ljudi svecu utjecali molitvama. Sve ovo govori o dobroti i ljubavi sv. Nikole prema ljudima. Zaštitnik je djece, đaka, starijih ljudi, pomoraca... Blagdan sv.Nikole je 6. prosinca

2. Sv. Toma Mor Sv. Toma Mor (Thomas More) je rođen u Londonu 1477. godine.

Bio je veoma obrazovan i spadao u nekoliko najučenijih ljudi svoga stoljeća. Toma Mor je bio učen i veoma sposoban kancelar ili upravitelj Engleske za cara Henrika VIII. Taj velikan je Toma Mor, poznat kao pisac djela Utopija, još poznatiji kao kraljev prijatelj i savjetnik i kao član parlamenta. U narodu svoga vremena je ipak bio najpoznatiji po svom smislu za šalu. Humorom je uveseljavao i osvajao ljudska srca. Njegova su djela sva protkana natuknicama i ukazivanjem da je oholost glavni krivac zla i nepravde, da je korijen svekolike krvave ljudske povijesti, ratova, osvete… Jednoga je dana Henrik VIII zbog svoje ljubavne strasti prema dvorskoj dami Ann Boleyn, htio sklopiti s njom brak, iako je bio vjenčan već 24 godine za Katarinu Aragonsku. Papa mu nije mogao

106

dati dozvolu za rastavu. Zbog toga je proglasio Crkvu odvojenom od Rima, a sam se proglasio poglavarom nove Engleske (Anglikanske) crkve odvojene od Katoličke. Svi njegovi podanici morali su slijediti kraljevu odluku. Najveći dio parlamenta i neki biskupi su se suglasili s kraljevom odlukom jer mu se nisu usudili suprotstaviti. Toma Mor se nije suglasio kao ni nadbiskup Fisher. Toma je bio uvjeren da Isus ne odobrava takav brak. Biskup Fisher i Toma su morali birati vjernost Bogu i papi ili kralju kao poglavaru Crkve, kojim se kralj samoinicijativno proglasio. Zbog toga je kancelar Mor 1532. godine dao ostavku i povukao se u selo sa svojom obitelji jer je smatrao da vjernost Bogu i svojoj savjesti ima prednost pred posluhom kralju. Kralj je htio da i on iskaže vjernost njemu radi naroda koji ga je cijenio te ga je dao 1534. g. zatvoriti. Njegove kćeri su ga preklinjale da potpiše vjernost kraljevoj crkvi, ali nisu uspjele. On im je rekao da će sve državne zakone slijediti, ako se ne protive Božjim zakonima. Ostao je vjeran svojoj savjesti. Po njemu država nema pravo nad savješću i vjerom ljudi. Ostao je vjeran savjesti do smrti iako se bojao smrti. Posve siguran u pravilan odgoj svoje petero djece - koje s punim povjerenjem predaje Isusovu vodstvu - 6. srpnja 1535. izišao je miran na javno gubilište odsjecanjem glave. Od krvnika je zatražio da svoj posao učini kako treba. U šali je rekao: Moj vrat je kratak, zato pripazi da udariš točno. Svetac je, prije nego mu odrubiše glavu, rekao: “Umirem kao vjerni kraljev podanik, ali prvenstveno kao Božji! Umirem u Katoličkoj Crkvi i za Katoličku Crkvu”. Godine 1935. je proglašen svetim. Toma svojom krvlju svjedoči koliko je velik i svet dar Božji naša savjest jer nam je darovana zbog nas da po njoj budemo u stanju donositi pravilne odluke. Toma bijaše pravednik koji je promišljao, zaključivao i donosio odluke po savjesti sukladne Božjim zapovijedima, a ne kraljevim! Kralj ionako ima samo vlast uzeti ljudski život na zemlji. Ta činjenica je sv. Tomi itekako važna jer ne mogu nikome oduzeti i vječni život. Ne može se služiti dvojici gospodara, Isus to i naglašava, kad je dilema između Boga i Božjeg naprama čisto svjetovnome. Kad doživljavamo u svakodnevnici nasilje i nepravdu, vjera i savjest nam kažu da u tome ne smijemo sudjelovati. Kad čujemo kako se događaju veće ili manje štete ljudima tada moramo iskazati odvažnost suprotstavljanja nepravdi. Mnogi ljudi iz straha ili kukavičluka šute ili prilagođuju se takvima. Kakav je ovo čovjek? -požar mu uništi svu ljetinu, a on zove suprugu da molitvom zahvale Bogu. Kaže da Bog najbolje zna kliko je potrebno njegovoj obitelji; -legne na počinak kad i kokoši da bi u 2 sata nakon ponoći ustao i molio, studirao, radio po noći do jutra: -iako je odrastao čovjek, kao ministar je tvrdio da je pravednije

107

Sv. Toma Mor: “Ne može se ništa dogoditi što Bog neće. Ono što on hoće, ma kako bi moglo izgledati loše, uistinu je za nas ipak najbolje”.

Poklon pred Euharistijom je “izjava slobode”. Tko se pred Kristom prigeo ne može se, niti smije, prignuti pred nikakvom drugom zemaljskom moću, bila ona kako snažna. Krščani se priginju pred Bogom koji se je - kao dobri Samarijanac prvi prigeo nad čovjekom da mu pomogne i daruje mu život. Benedikt XVI.

PUT RADOSTI

Vjerujem da se monah definira kao onaj koji počinje svakoga dana. Stoga on nije nikad uistinu monah, nego stalno na putu da to postane. Ono što je izvanredno jest da svakoga dana uči nešto novo i obogaćuje unutarnji život, jer je Bog neiscrpan. Dakle što više napreduje u monaškom životu, to više uči.Tim otkriva svoje neznanje. Otkrivajući Boga otkriva sebe. Otajstvo čovjeka je također veliko. Guillaume Jedrzeiczak

Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav. Sv.Pavao, Rim13,8

PUT RADOSTI

108

služiti nebeskog nego zemaljskog gospodara. A bio je veliki prijatelj obojici. I služio je obojici. I zbog te predane službe je ušao u povijest i svjetsku i crkvenu, kao svetac i svjedok dosljednosti svojoj savjesti i ljubavi prema obojici svojih gospodara - Bogu i čovjeku. /Uzor je političarima/. -„Bog će me radije ojačati da izgubim život, nego da povrijedim svoju savjest i dovedem u opasnost svoju dušu“. Njegov blagdan se slavi 22.lipnja

3. Sv.Benedikt

veti Benedikt je umro 21. ožujka 547. i njegov se blagdan stoljećima slavio na taj dan. No, kako je u korizmi slavljenje svetaca suzdržano, blagdan je sv. Benedikta premješten na 11.srpnja, da mu se može nesmetano posvetiti dolična i zaslužena pažnja. Grob mu se nalazi u crkvi slavne opatije Monte Cassino. Sv. Benedikt je otac zapadnog redovništva, osnivač benediktinskog reda i jedan od najvećih velikana zapadnog redovništva, zapadnoeuropske kršćanske kulture uopće. Benedikt je rođen oko g. 480. u Norci, malom biskupskom sjedištu na podnožju sabinskih brda. Bio je sin dobrostojeće obitelji koja ga je poslala u Rim na odgoj i stjecanje znanja. Rim je tada još uvijek blistao od sjaja i stare slave i dičio se grobovima apostolskih prvaka Petra i Pavla. Ipak nije bio ono što je nekad bio. Prijestolnica je carstva bila u Bizantu, na Istoku. Istina, rimski je biskup bio glava cijele Crkve, ali baš za vrijeme papina izbora g. 498. Benedikt je morao vidjeti i doživjeti mnogo neugodnosti. Rimski kler nije bio na visini. U gradu se živjelo lakoumno, pohlepno trčalo za užicima, premda je opasnost od barbara bila trajna. Rimske prilike nisu oduševile mladoga i ozbiljnoga Benedikta. Njegov je duh težio za nečim višim i sadržajnijim. Zato je i napustio Rim i studije. Da bi našao Boga u što većoj mjeri, nastojao se osloboditi svih spona koje bi ga u tome mogle spriječiti. Želja za svojim idealom odvela je mladoga Benedikta u potpunu samoću, u jednu špilju kraj Subiaca. U njoj je Benedikt ostao kao ponizni učenik tri godine i stekao mnogo vrijednih duhovnih spoznaja i iskustava. Zatim ga je Bog iz tamne špilje izveo van na svjetlo da bi kao veliki svjetionik svijetlio u njegovoj Crkvi. Poučio ga je kako valja osnovati zajednicu te u njoj zajednički tražiti Boga. Benedikt je proučio i redovničko pravilo sv. Bazilija Velikog te došao do spoznaje kako pojedine samostanske zajednice trebaju postati crkve u malom, što savršenije ostvarenje crkvene zajednice. Međusobna povezanost članova treba biti slična povezanosti udova u jednom živom organizmu, a prava će glava svakoj zajednici biti sam Krist, koji je glava otajstvenoga svoga Tijela, to jest Crkve.

Benedikt se iz Vicovara vratio u Subiaco. I tu su ga razne skupine monaha zamolile da im bude duhovni otac. On ih je podijelio u 12 malih samostana, a svakome stavio na čelo jednoga kao oca. Sam je pak preuzeo cjelokupno duhovno vodstvo sviju. Tako se malo-pomalo počeo oblikovati benediktinski način redovničkoga života, “škola služenja Gospodinu”, u kojoj je vladao duh Prve Crkve u Jeruzalemu. U tome načinu apostolskoga života - po uzoru apostola - naročito su se poštovale kreposti poslušnosti, molitve i rada, stvarao se benediktinski ideal: “Moli i radi!”. To je oblikovalo europsku kulturu. Sv. Benedikt je svojim zajednicama kao glavno pravilo dao ovaj program: “Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostaviti!” Zato je sav benediktinski život uokviren i prožet svetom liturgijom. Sveti Benedikt je stvorio idealne liturgijske obitelji koje su liturgijsku hvalu Bogu stvarno pjevale, a s njome povezivale i najozbiljniji rad na svim područjima. Njegova sestra Skolastika je osnovala ženski monaški red po pravilima sv. Benedikta, koje se zovu benediktinke, kao što se i muški redovnici zovu benediktinci. Skupa je s bratom je sahranjena. Mnogobrojni benediktinci su za vrijeme hrvatskih knezova i kraljeva odigrali veliku ulogu u prosvjećivanju i pokrštavanju Hrvata. Danas u Hrvatskoj ima samo jedan muški benediktinski samostan. Papa Pavao VI. proglasio je sv. Benedikta zaštitnikom Europe. Razlog je bio u tome što se njezina povijest bez Benedikta i njegova djela ne može ni zamisliti. Njegov se blagdan slavi 11. srpnja.

Monasi su bili na Istoku prva udruženja pobožnih vjernika u jednu molitvenu zajednicu u kojoj su slijedili primjer Isusa živeći bez braka. I danas mnoge žene i muškarci žive takvim životom u mnogim redovničkim zajednicama u siromaštvu, bez braka i u poslušnosti svom redovničkom poglavaru, da budu sasvim slobodni na raspolaganju Isusu.

4. Bl. Ivan Merz

van Merz je rođen 16. prosinca 1896. g. u Banja Luci. Otac, po zanimanju časnik Austrougarske monarhije, vršio je ondje službu šefa željezničke stanice. Kao jedinca, od najranijih dana, okruživala ga je velika roditeljska ljubav. Imao je bezbrižno i sretno djetinjstvo i mladost. Od roditelja je primio pristojan građanski odgoj, ali bez posebne kršćanske podloge. Rastao je u liberalnoj sredini. Maturirao je 1914. g. Za njegovu vjersku orijentaciju, koja se počela nazirati već pred konac gimnazije, bio je zaslužan njegov gimnazijski profesor, uzorni katolički laik dr. Ljubomir Maraković. Preko književnosti i umjetnosti usmjeravao je Ivana

sv. Benedikt, Polazeći od svetopisamske izreke kako je besposlica neprijatelj duše, sv. Benedikt je odredio svojim monasima da žive od rada svojih ruku. Načelo rada u samostanu ne obuhvaća samo ručni rad već i čitanje, duhovno štivo i kulturno uzdizanje. Tako su benediktinski samostani tijekom povijesti postali ne samo svetišta i mjesta molitve već i radilišta, rasadnici obrazovanja i kulture. Stil življenja koji nudi sv. Benedikt može biti uzor i pomoć suvremenom čovjeku umjerene ravnoteže: molitve, rada i odmora.

109

PUT RADOSTI

Ništa nema prednost pred bogoslužjem, izvorom duhovne energije. Benedikt XVI

„Najveća stvar, koja postoji na svijetu jest Sveta Crkva; najveća stvar u Crkvi jest Misa, a u Misi

pretvorba!“ bl Ivan Merz

Majko moja dobra,najveća, molim Te, napuni moju dušu lijepim osjećajima i plemenitim mislima, uvijek mi označi pravi put, pa makar mi bilo teško slijediti ga. bl. Ivan Merz

PUT RADOSTI

prema moralnim i religioznim vrijednostima. Bio mu je pravi vodič kroz mladost. Već u zreloj dobi, Ivan je o njemu zapisao: Katolik svjetovnjak /laik/ spasio me za vječnost. U veljači 1916. god. polazi Ivan u vojsku i nakon časničkog tečaja poslan je na talijansku frontu gdje ostaje do konca rata. Kako je proživljavao rat i njegove strahote, najbolje se vidi iz dnevnika koga je uspio voditi i na fronti. Gledajući dnevno smrti u oči, izvrgnut stradanjima svake vrste, Ivanov se nazor o svijetu produbio. Sumnje i kolebanja iščezavaju u susretu s trpljenjem i smrću. Kršćanska vjera se pojavljuje Ivanu kao jedina vrijednost koja pobjeđuje sve zlo što ga je Ivan oko sebe gledao i doživljavao. Pod konac rata pisat će Ivan svome ocu ove značajne riječi: „Zahvalan sam Bogu što sam sudjelovao u ratu jer me rat naučio mnogomu što ne bih nikada inače spoznao. Želim živo da opet postanem slobodan i da uredim svoj život prema onome što sam spoznao da je pravo.“ Po završetku rata Ivan nastavlja studij u Beču. Aktivan je član društva “Hrvatska” koje okuplja hrvatske katoličke studente u Beču pripremajući ih za njihov apostolski rad u domovini. Na jednom sastanku izrekao je poznate riječi: Baza našega života mora biti naš preporod u Kristu, ostalo se sve samo od sebe na ovo niže. Za Ivanov intenzivni religiozni život u Parizu doznali su i roditelji koji s time nisu bili zadovoljni. Razvila se tako veoma zanimljiva korespondencija između njega i majke. Majka je željela da joj sin živi kao i drugi, a Ivan joj u pismima obrazlaže i opravdava svoje stavove. Dapače, želi roditelje potaknuti na dublji vjerski život. Upozorava ih kako je ovaj život kratak, da je on samo priprema za vječnost i da se prema tome moramo što bolje pripremiti za drugi svijet. U jednom pismu svojoj majci navodi onu čuvenu rečenicu koja odaje njegov životni put: Znadeš da me je život na sveučilištu u Beču, onda rat, studij i napokon hodočašće u Lurd potpuno uvjerio o istinitosti katoličke vjere i da se zato moj cijeli život kreće oko Krista Gospodina. U drugom pismu Ivan je napisao majci: Katolička vjera je moje životno zvanje i to mora biti svakom čovjeku bez iznimke jasno. Tek nakon njegove smrti roditelji su potpuno shvatili Ivana i postali ono što je on od njih želio: praktični vjernici katolici. Nakon završenog studija književnosti u Parizu Ivan se vraća u domovinu u ljetu 1922.god. Još iste jeseni dobiva posao kao profesor francuskog i njemačkog jezika na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. To će mu biti zanimanje do konca zemaljskog života. Sljedeće godine, 1923., doktorirao je na Filozofskom fakultetu

110

Sveučilišta u Zagrebu radnjom o utjecaju liturgije na francuske književnike. Samo šest godina Ivan Merz živi u Zagrebu. U tom kratkom vremenu zaorat će duboku brazdu na polju hrvatskog katolicizma. Poput meteora zasvijetlit će na nebu Crkve u Hrvatskoj i trajno svijetliti kao zvijezda vodilja mnogima, napose hrvatskoj mladeži. Novi se čovjek pomaljao na našem obzorju. Dolazio je čovjek kojemu vjera nije bila tradicija već život, a katolički rad nije smatrao sportom već borbom za neumrle duše.Sve svoje slobodno vrijeme Ivan posvećuje odgoju hrvatske mladeži u tadašnjim katoličkim organizacijama, napose u Hrvatskom orlovskom savezu čiji je bio suutemeljitelj. Ivan Merz postaje idejni vođa velikog dijela katoličke omladine i unosi u katoličku javnost novi način mišljenja, osjećanja i prosuđivanja. Veličina čovjeka izvire u prvom redu iz njegova odnosa prema Bogu, a taj se odnos najprije ostvaruje kroz molitvu. Iz Ivanova dnevnika već se od početka zapaža njegova sklonost molitvi. Zapisuje nekad duže, nekad kraće zazive i molitve, veoma lijepe, dirljive, sadržajne. Krunica mu je svaki dan bila u rukama. Posebno ju je zavolio nakon posjeta Lurdu. Sam veli da mu je ona od tada postala drugi najbolji prijatelj. Prvi mu je bila Euharistija. Što je u njoj nalazio vidi se iz njegova savjeta danog jednoj djevojci: „Kad Vam bude u životu teško i kada Vas snađu nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona će Vas utješiti i dati vam snage da sve mirno snosite s potpunom predanošću u volju Božju.“ Široko područje Ivanova zanimanja, njegov veliki i sveti “hobi” bila je liturgija. Za njega je ona mjesto gdje najdublje susreće i doživljava Boga i nadnaravni svijet vjere; ona je vrhunac umjetničkog ostvarenja, područje gdje surađuju sve umjetnosti. Dapače, liturgija je za nj bila umjetnost i život. Kod Ivana se, od kada je počeo voditi svoj dnevnik, opaža posebna sklonost prema sakramentu Euharistije. Bez sumnje i diskusije prihvaća vjeru Crkve u stvarnu prisutnost Kristovu u Euharistiji. Što je Ivan postajao stariji to je u njemu sve više rasla ljubav prema Euharistiji. Na jednom mjestu u svome dnevniku zabilježit će: “Pričest je izvor života!” Dolaskom u Zagreb Ivan svakodnevno prisustvuje sv.misi i prima sv.Pričest. “Govorio sam sa žarom koji mi je dala Presveta Euharistija”, reći će nakon jednog predavanja. „Najveća stvar, koja postoji na svijetu jest sv. Crkva; najveća stvar u Crkvi jest Misa, a u Misi pretvorba,“ napisao je Ivan. Tim euharistijskim žarom je bilo nadahnuto cijelo njegovo vjerničko djelovanje. Blažena Djevica Marija imala je posve određenu ulogu u Ivanovu

Gdje Krist u našoj misli i volji nema više apsolutno prvenstvo, tamo je on samo drugorazredni. A to je za kršćansku svetost nepodnošljivo. Pritisak prilago -đavanja baca neke na koljena. Kršćanin je pozvan da se ne prikloni okolini, nego odaje čast istini. Nedostojno je kršćanina u pogledu vladajućeg trenda kazati: „Ali, i mi također!“ Krist naprotiv kaže: „Ali ja vam kažem“, npr. „Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu“ . Kršćanska svetost se sastoji u tome da „Ali, ja vam kažem“ zauzme mjesto „Ali, mi također!“, da pri tome jedan drugome pomognemo i među -sobno se podržimo, a ne da tražimo sve moguće rupe, kako bi mogli prevesti ipak „Ja vam kažem“ u „Ali, i mi također.“ kard. J Meisner

111

PUT RADOSTI

Iz Europe dolazi mnogo zla. Pokvarenost će iz gradova uči u sela i zbogom, Hrvatska. Ne, u crven- bijeli- plavi ako ne upletemo gorući križ koji će sve zlo uništiti, a dobro rasvijetliti, onda će Hrvatska svoju ulogu u svjetskoj povijesti izvršiti. Daj Bože... bl. Ivan Merz

Ivan Merz je mladi čovjek koji je nastojao slijediti poziv sv. Pavla apostola prvim kršćanima: „Budite sljedbenici moji, kao što sam i ja Kristov!“ bl. Alozije Stepinac

životu; i to doznajemo iz njegova dnevnika. Upravlja joj iskrene i dirljive molitve i zazive da ga čuva, štiti, da mu pomaže u životu, da ga očuva od moralnog zla, da mu sačuva čistoću duše. Ivanovo zdravlje se naglo narušilo. Ivan je dobio tešku bolest od koje je polagano umirao, a duševno je bio potpuno spreman poći pred lice Božje. Umire 10. svibnja 1928., a dan prije smrti prima telegram iz Rima kojim mu Sveti Otac šalje svoj blagoslov. Prije odlaska u bolnicu sredio je sve svoje stvari i sastavio svoju oporuku. Radi se, ustvari, o tekstu za nadgrobni natpis koji je napisao latinskim jezikom, a pronađen je u ladici njegova pisaćeg stola nakon smrti. U hrvatskom prijevodu oporuka glasi: Umro u miru katoličke vjere. Život mi je bio Krist, a smrt dobitak. Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno potpuno vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova. I. M. blažen u pokoju i miru. Duša će moja postići cilj za koji je stvorena. U Gospodinu Bogu. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II u rujnu 2003. god. u Banja Luci. Njegov blagdan se slavi 10. svibnja

5. Bl. Alozije Stepinac

lojzije Viktor Stepinac rodio se 8.svibnja 1898. u župi Krašić kao peto od osmero djece Josipa Stepinca i njegove žene Barbare. Završio je osnovnu školu u rodnom mjestu, a maturu položio 1916. u Zagrebu. Po povratku kući otac ga je nagovarao da ode na sveučilište. Stoga je u jesen 1919. otputovao u Zagreb, obišao razne fakultete i napokon se odlučio za agronomiju koja bi mu omogućila da pomaže ocu na već znatnom obiteljskom imanju. U Zagrebu je postao aktivan član Katoličkog akademskog društva „Domagoj“, revno obavljao vjerske dužnosti i uvidio da mu raskalašeno ponašanje kolega studenata nije nimalo po volji. Odlučio je napustiti studij. Oca ovakva odluka nije razveselila, ali se pomirio sa sinovom odlukom i dao mu na brigu jedno od najvećih obiteljskih posjeda u Kamenarevu. Alozije je i dalje bio bez određenih nakana, neodlučan što bi učinio u životu. Njegov bivši razrednik mu je pisao da svrha njegova života leži u svećeničkom pozivu. I dalje pun sumnji Stepinac je otputovao u Đakovo na zbor jednog od društava Hrvatskog katoličkog pokreta gdje se upoznao s kasnijim njegovim nasljednikom i kardinalom Franjom Šeperom, mladićem koji je upravo maturirao i spremao se poći u jedno rimsko sjemenište. Alojzije mu je povjerio kako i sam razmišlja o svećeničkom pozivu i odlučio poći u Rim

na Gregorijansko sveučilište kod isusovaca. Otac mu PUT RADOSTI

112

je bio bogat i mogao je plaćati pristojbe i njegovo uzdržavanje.

Napokon je u listopadu 1924. u svojoj 26-oj godini krenuo u Rim gdje će provesti idućih 7 godina. Zaređen je za svećenika u jesen 1930., a mladu je misu služio u crkvi Santa Maria Maggiore na blagdan Svih Svetih. U srpnju iduće godine položio je posljednje ispite na Gregorijanskom sveučilištu, stekao naslov doktora teologije i vratio se u zavičaj. Stepinac je odmah želio prionuti poslu župnika te je podnio molbu da mu se dodjeli župa. Međutim, nadbiskup Bauer odlučio je dovesti ga u Zagreb u svoj ured. No, njegov suradnik nije mirovao već je nagovorio nadbiskupa Bauera da izda okružnicu, 25. studenog 1931. kojom je osnovao ustanovu Caritas na području Ljudska prava su zagrebačke biskupije s ograncima u svakoj župi, koja se treba konačno ukorijenjena baviti dobrotvornim radom. Na čelo Caritasa postavljen je njegov u sudioništvu s suradnik Alojzije Stepinac koji se s oduševljenjem prihvatio posla. Bogom, jer je Jedna od njegovih prvih akcija na čelu zagrebačkog Caritasa bilo je svaka ljudska otvaranje pučkih kuhinja i poticanje ljudi na davanje dobrovoljnih osoba obdarena priloga. Nadbiskup Bauer proslavio je 1932. svoj 80.-ti rođendan i inteligencijom i došlo je vrijeme da se potraži njegov nasljednik. Bio je to mukotrpan proces jer je za nadbiskupovo imenovanje trebala privola kralja u slobodom. Kad se Beogradu pored papinog blagoslova. Nakon podosta kandidata koji ovo čvrsto etičko i nisu uspjeli zadovoljiti kralja iskrsnulo je Stepinčevo ime. Kada je političko utemeljenje Stepinac saznao da će postati Bauerov nasljednik prvo je gledao ne poštuje, -(tj. Boga bez riječi u nadbiskupa Bauera, a onda je prasnuo u smijeh. No, zanemaruje)- tada su kada je nadbiskup Bauer ponovio svoju tvrdnju, Stepinac je pao ljudska prava lomljiva na koljena govoreći kako je mlad i sasvim neprikladan. Monsinjor jer su odijeljena od Pellegrinetti tješio ga je: Budite mirni! Pogreška da ste mlad postaje svog čvrstog temelja. svakim danom sve manja. Nadbiskup Stepinac je tada uzeo geslo Benedikt XVI. In Te, Domine, speravi (U tebe se, Gospodine, uzdam). Nakon smrti nadbiskupa Bauera, u 7. prosinca 1937. nadbiskup Stepinac je ponio puni naslov položaja na kojem je već dosada bio. Dva dana nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, 12. travnja nadbiskup Stepinac je posjetio poglavara kako bi mu čestitao uspostavu nove države. Idila nije dugo trajala jer je već 22. svibnja nadbiskup Stepinac prosvjedovao protiv odredbe da svi Židovi moraju nositi na rukavu Davidovu zvijezdu. Nakon nasilnih pokrštavanja i masovnih likvidacija nadbiskup piše Paveliću: „Svaka upotreba sile može donijeti katastrofalne posljedice ugledu Katoličke crkve.“ Nekoliko mjeseci prije kapitulacije Italije, 24. veljače 1943. on ponovo piše Paveliću: „Sam jasenovački logor sramotna je mrlja na časti NDH. Poglavniče! Onome tko me gleda kao svećenika i biskupa govorim s Kristom na križu: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine... To je sramota za Hrvatsku.“ Vidjevši da se bliži kraj njegovoj vladavini, zbog partizana na pragu Zagreba, Pavelić se obratio nadbiskupu Stepincu kao poglavaru Katoličke crkve s iznimnim autoritetom i zamolio ga da vodi privremenu

„Mi katolici ne smijemo biti katolici da bismo pomogli narodu, nego ćemo pomoći narodu jer smo katolici. Katoličanstvo je naš cilj, a ne sredstvo. Temelj našeg života mora biti preporod u Kristu, a sve drugo dolazi samo od sebe! Ili katolik ili ništa!“

113

bl. Ivan Merz

PUT RADOSTI

„Molite uvijek snagu od milosti Božje jer ona daje pravu snagu.“ „Molitva je jedina svemoć, pred kojom se priklanja i sam svemogući Bog.“ „Molitva je naša snaga u ovoj velikoj borbi s duhom tame.“ „Na molitvu! Počnite sijati u molitvu nadu!“ „Molite Duha Svetog, jer On dušu čisti za milosni život.“ „Molite neprekidno i strpljivo.“ „Častite Boga pouzdanjem u Njega - ja se samo u Njega pouzdajem!“ bl. Alozije Stepinac

PUT RADOSTI

vladu, ali je on to odbio rekavši: „To je vaša stvar kome ćete predati vlast. U politiku se ne miješam, ali ostajem tu, pa bilo što bilo.“ U Zagreb su partizanske snage mirno umarširale 8. svibnja 1945. godine. Prvih nekoliko mjeseci nove vlasti odnosi Crkve i novih vlastodržaca bili su sasvim solidni. No, takav odnos nije dugo potrajao jer nakon što je nadbiskup Stepinac obznanio pastirsko pismo, koje se trebalo pročitati u svakoj crkvi, u kojem se osuđuje neke poteze nove vlasti, došlo je do sukoba. Nakon toga partijski je tisak pojačao napade na nadbiskupa Stepinca i biskupe, a uvredljivi natpisi osvanuli su na zidovima kuća u blizini dvora i katedrale dok su svećenici i redovnice doživljavali uvrede i zlostavljana na ulicama. Dana 18. rujna 1946. godine u pola šest ujutro policajci su ušli u zgradu biskupije i priveli nadbiskupa Stepinca jer je protiv njega podignuta optužnica da je pretvorio tradicionalne crkvene svečanosti i procesije u političke manifestacije za Pavelića i služio misu svakog 10. travnja, na godišnjicu osnivanja NDH, a održao je i misu prilikom otvaranja ustaškog Sabora. No, nekoliko mjeseci prije Vatikanu je upućeno upozorenje da će nadbiskup Stepinac biti uhapšen sa zahtjevom da ga smjene jer „Jugoslavija ne može tolerirati građane koji su služili interesima drugih“. Vatikan je o tome obavijestio Nadbiskupa rekavši mu neka sam odluči o tome što će učiniti, ali ga Vatikan neće prisiljavati da napusti domovinu. Nadbiskup Stepinac je ostao, sudski proces je pokrenut, a presuda je donesena 11. listopada iste godine. Proglašen je krivim po svim točkama optužnice. Dana 19. listopada 1946. prebačen je sjeverno od Zagreba u Lepoglavu, nekadašnji samostan, koji je pretvoren u zatvor. Tu je proveo pet godina. Iz zatvora je uvjetno pušten 5. prosinca 1951. godine i prebačen u kućni pritvor u Krašić gdje se nastanio kod župnika Vranekovića. Bio je to jasan pomirbeni potez vlade prema Crkvi, ali i prema Zapadnom svijetu. Dani su mu tekli u čitanju, pisanju, molitvi i služenju misa. Isprva ga policija nije pratila, ali nešto kasnije bio je pod stalnom prismotrom. Zdravlje mu nije bilo dobro i liječnik mu je preporučio da ne provodi cijele sate klečeći u nezagrijanoj crkvi. Zatvarao se zatim u ispovjedaonicu gdje je župnik Vraneković instalirao malu električnu grijalicu i svjetlo za čitanje. Dana 29. studenog 1952. Vatikan je objavio popis novih kardinala na kojemu je bilo i nadbiskupa Stepinca. Godine 1953. dr. Ludwig Heilmeyer, poznati hematolog iz Freiburga, dijagnosticirao mu je bolest od koje je nastala tromboza u lijevoj nozi. Bolest se nije mogla obuzdati i 10. veljače 1960. kardinal Alojzije Stepinac je preminuo. U 14 sati i 15 minuta uspio je šapnuti Fiat voluntas tua (Budi volja tvoja), bolno je uzdahnuo i umro. Pokopan je u Zagrebačkoj katedrali. Papa Ivan Pavao II. ga je 21.9.1998. godine u Mariji Bistrici proglasio blaženim. Njegov blagdan se slavi 10. veljače

114

6. Blažena Majka Tereza

ajka Terezija (Skoplje, 27. kolovoza 1910. - Calcutta, 5. rujna 1997.), časna sestra albanskog porijekla.

Majka Terezija, pravim imenom Agnes Gongea Boiagi, rođena je u albanskoj katoličkoj obitelji. S 18 godina odlučila je posvetiti život “službi Bogu” i ušla u katolički red irskih sestara, specijaliziran za misije u Bengalu u Indiji. Godine 1930. uzima ime Terezija, u čast španjolske svetice Terezije Avilske. Nakon što je podučavala niz godina u jednoj školi u Calcutti, 1946. primila je “poziv nad pozivima”, kako ga je sama nazvala, napustila školu i osnovala 1950. družbu „Sestara misionarki ljubavi“ koje djeluju među siromašnima, bolesnima, umirućima. Godine 1979. dobila je Nobelovu nagradu za mir. Umrla je 1997. u Calcutti. Njezin red broji tisuće sestara i dragovoljaca i ima 450 središta u svijetu. Školovala se u Zagrebu, a imala je i hrvatsku diplomatsku putovnicu. S njom je surađivao u Indiji hrvatski misionar Ante Gabrić. U listopadu 2003. papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom.

Jednoć je Majka Terezija otkrila svoj najsretniji dan u životu:

Ima lijekova gotovo za sve bolesti, ali nema dobrih ruku za služenje i srca za ljubav. “ Isus može oprostiti mnogo jer ljubi mnogo. Velika ljubav može oprostiti veliki grijeh. To vrijedi za Isusa, a i za nas. Ako želim istinski oprostiti, moramo istinski ljubiti.”

Majka Terezija je rekla: “Ja pokušavam siromasima za ljubav dati ono što bogati dobivaju za novac. Ne, ja ne bih dodirnula gubavca ni za tisuću funti; ali za ljubav Božju ja ga radosno liječim.” “Nisam baš sigurna kako će biti u raju, ali jedno sigurno znam. Kada umremo i dođe vrijeme da nam Gospodin sudi, on nas NEĆE pitati koliko smo dobrih dijela učinili u svom životu, nego s koliko smo ih LJUBAVI učinili.”

“Od siromašnih smo dobili mnogo više nego što smo im dali... Od siromaha možemo naučiti kako prihvatiti tešku situaciju, nevolje, kako biti zadovoljan s malo materijalnih dobara, kako više cijeniti malene stvari.”

Najsretniji dan „Ne znam vam reći koji mi je bio najteži dan, ali ću vam reći koji mi je bio najsretniji dan u životu. Jednom, dok sam još bila sama,ugledala sam gubavca kako leži na ulici. Prišla sam mu, kleknula kraj njega i podigla ga. Jako je zaudarao, meso mu se već raspadalo. Nisam mogla izdržati. Bez riječi sam ga spustila na zemlju i otišla. Odlazeći sam razmišljala: Ti si okrenula Isusu leđa. Na to sam se vratila gubavomu. Ponovo sam kleknula i podigla ga. Više mi nije zaudarao. I sve sam učinila da umre kao čovjek. Taj moj povratak jest najsretniji dan u mojemu životu.“

Njezin blagdan se slavi 5.rujna

Majka Terezija

115

PUT RADOSTI

Dok čitamo zapise sluge Božjega Ivana Merze nalazimo da su mnoge stvari, koje je on tako bistro uočio na početku ovoga stoljeća, i te kako aktualne i danas za ovo naše vrijeme na kraju toga istoga dvadesetog stoljeća.» kard. Josip Bozanić

“Pomoći” je najljepša riječ na svijetu, još ljepša nego “ljubiti”. Pomaganje je ostvarenje ljubavi. “Misli na na najsiromašniju osobu koju si susreo i razmisli dali će slijedeće djelo biti pomoć njoj”. Gandhijeve riječi na njegovom grobu

sv. Vinko Paulski

PUT RADOSTI

7. Sveta Elizabeta Ugarska (Tirinška)

lizabeta je rođena u Bratislavi (Požunu) 1207. kao kći ugarskohrvatskog kralja Andrije II. S trinaest godina udala se za tirinškog grofa Ludviga. Od malena je bila duboko religiozna i sklona siromasima. Oblačila se skromno što je bilo neobično za bogatu princezu. Dala je sagraditi bolnicu kraj dvorca da se osobno brine za bolesnike. Obitelj njenog muža se tome protivila. Potajno je hranila gladne, siromahe i bolesne. Jednom je, prema legendi, grof zaustavio Elizabetu s ciljem da vidi što skriva, a kad je otvorila pregaču haljine, umjesto kruha pojavile su se ruže. Rodila je troje djece i s dvadeset godina ostala je udovica.Tada je protjerana s dvora. Njen ujak biskup iz Bamberga joj je ponudio brak s najmoćnijim vladarom Europe što je ona odbila i posvetila se siromasima, što je i sama bila. Nakon smrti grofa Ludovika prodala je cijelo imanje, prihvatila siromaštvo i brinula se za svoja tri sina te za bolesnike i siromahe. Posvetila je život siromasima za velike gladi u Njemačkoj. Umrla je u Marburgu 17.11.1231. u dobi od 24 godine. Veoma je štovana u Njemačkoj. Zaštitnica je pekara, prosjaka, bolesnika, siromaha, humanitarnih djelatnika, bolnica, udovica, ljudi u progonstvu.

Papa Grgur IX. proglasio je Elizabetu, svetom 27. svibnja 1235. u gradu Perugi u Italiji.

8. Sv. Vinko Paulski

svom životu sv. Vinko Paulski (1581-1660), apostol siromaha u Parizu, u početku se posvetio brizi za galijaše. Galijaši su bili osuđenici koji su prikovani u brodovima morali veslati u 17. stoljeću kad nije bilo nikakvih strojeva. Ako bi se za trenutak opustili žestoko su bičem bili upozoreni da moraju veslati. One koji nisu mogli više veslati bacili bi u more. Jednom je sv.Vinko zapazio mladića tužna lica. Od njega je saznao da mu je nedavno umro otac, a majka se nalazi u krajnjoj bijedi. Svetac je nastojao utješiti mladića. Doznao je da još tri godine treba robovati. Vinko mu obeća da će još danas biti slobodan, ali mladi robijaš nije mogao to vjerovati. Kad je brod pristao u jednoj luci na njegovo mjesto sjede dušobrižnik Vinko i dade se okovati. Mladi robijaš padne pred svecem na koljena i reče: „Sada znam da postoji vječna ljubav i da je Bog beskrajno milosrdan!“Kad je par tjedana kasnije zapovjednik brodova došao u nadzor ovom brodu našao je svećenika Vinka prikovana za veslačku klupu uz galijaše te ga je odmah oslobodio. Prvi zagrebački nadbiskup i kardinal Juraj Haulik doveo je milosrdne sestre sv. Vinka Paulskoga god. 1844. i u Zagreb podigavši im samostan, a svecu crkvu. Tako je sv. Vinko po svojoj crkvi i po

116

sestrama milosrdnicama naročito prisutan i na našem tlu. Toliko je toga lijepa izrečena i napisana o svetom Vinku. I s pravom, jer on je to kao malo tko i zaslužio. Taj je čovjek spavao samo četiri do pet sati dnevno, a ostalih je gotovo 20 sati radio i sve mu je to bilo još premalo. Jedva je pronalazio vremena da se pošteno i u miru najede. Vodio je svoje veliko djelo silnim dopisivanjem kad više nije bio sposoban za putovanje. Sv. Vinko je cijelim svojim životom bio primjer milosrđa i ljubavi prema najsiromašnijima. Njegov se blagdan slavi 27. rujna

Kruh od kamenja

Sv.Vinko Paulski išao je u prošnju za gladne.Tako je došao na vrata kraljevskog dvorca. Tu sretne francusku kraljicu. Nosila je skupocjeni lančić od biserja. Svetac, smiješeći se, gleda na biserje i reče kraljici: „Možete učiniti da se ovi kamenčići pretvore u kruh.“ Kraljica je dobro razumjela. Skinula je s vrata lančić i darovala ga svecu. Čudo pretvorbe se dogodilo jedan sat kasnije.

9. Sveci

ko netko zapita tko su sveci, ne može se dobiti jednostavan odgovor. Oni nisu jedan drugome slični, a ipak su svi posve slijedili Isusa stavljajući svoj život u njegovu službu, svaki na svoj način. Oni su na herojski način slijedili Isusa Krista u svom životu. Među svecima ima djece, starijih, mladih, žena, muževa, papa, svećenika, biskupa, redovnika i redovnica, laika, prosjaka, careva, mučenika, političara, učenjaka i neukih ljudi.

Na nama je da se pouzdajemo, a Presveta Bogorodica nas neće zapustiti. Molite za progonitelje, da im se dobri Bog smiluje i otvori im oči, da vide propast u koju se strovaljuju đavolskom zlobom.“ bl. Alojzije Stepinac

Svetac

Ide Ivan sa svojom majkom u kupovinu. Na putu prema tržnici prolaze pokraj velike crkve. Ivan pogleda njene prozore i kaže majci: „Gledaj, mama, kako su prljavi ovi prozori. Ne izgledaju lijepo.“ Majka nije ništa odgovorila nego uvela u otvorenu crkvu dijete. Iznutra su prozori blistali raznim bojama na suncu koje je kroz njih prodiralo. Ivan se čudio i pozorno promatrao prozore. Naprijed, iznad oltara, bio je jedan prozor posebno lijep – s mnogim lijepim likovima. Kroz jednu sliku na staklu sjajilo izvana sunce i zato je bilo veoma svijetla. Dječak upita: „Mama, tko je to?“ „To naprijed je jedan svetac – sv. Martin“, odgovorila je majka. Ivan je dobro zapamtio. Nekoliko dana kasnije njegov je razred imao vjeronauk. Iznenada učitelj upita: „Tko mi može reći što je to svetac?“ U razredu je nastala tišina. Javi se Ivan i odgovara: „Ja to znam. Svetac je čovjek kroz kojeg sije sunce“.

117

“Nemojmo se zadovoljiti samo davanjem novca. Novac nije dovoljan, novac može biti primljen, ali oni trebaju vaša srca da ih ljubite. Zato, širite ljubav kamo

god išli.”

Majka Terezija

PUT RADOSTI

Kako je velik svećenik! Kad bi to on razumio, umro bi. Bog ga sluša. On izgovara dvije rečenice i na njegovu riječ Gospodin s Neba silazi i zatvara se u malu hostiju. Bez sakramenta sv. reda ne bi imali Gospodina. Tko ga stavlja u svetohranište? Svećenik. Tko prima Vašu dušu pri prvo ulasku u život? Svećenik Tko je hrani da dobije snagu do dovršenja hodočašća? Svećenik. Tko će je pripraviti pred dolazak pred Gospodina tako što je posljednji put pere Krvlju Isusa Krista? Svećenik i uvijek svećenik. I tko će duši koja umre u grijehu dati vječni mir? Ponovo svećenik. Nakon Boga svećenik je sve! Tek u Nebu će on to pravo shvatiti. sv. Ivan Maria Vianney župnik arški (+1859)

Carlo Acutis

PUT RADOSTI

*Kroz sveca svojim svjetlom sjaji Bog. I kroz svakoga pravoga vjernika. Isus je svakoga pozvao na svetost. Svetac je onaj vjernik po kojemu Isus djeluje na ovom svijetu. Svaka katolička župa slavi određene svece kao i svaka biskupija.

10. Carlo Acutis (1991 - 2006) Carlo Acutis je bio običan mladić u Milanu, sličan drugim tinejdžerima: išao je u školu, imao prijatelje i veliku ljubav prema računalima. Istodobno je bio veliki prijatelj Isusa Krista. Gotovo svakog dana je sudjelovao na misi, molio krunicu...Umro je u 15. godini od leukemije. Nekoliko dana prije smrti svoj život je posvetio Gospodinu za Crkvu. Nakon smrti nije ostao zaboravljen. Objavljena je knjiga o njegovom životu i priprema se pokretanje postupka za proglašenje blaženim. Carlov se život može opisati jednom njegovom rečenicom: “Sv.misa je moja autocesta za Nebo.” Iako je živio intenzivnim duhovnim životom, radosno je proživljavao mladost i pozitivno utjecao na svoje vršnjake. Bio je nadaren za informatiku i rado pomagao drugima. Bio je velikodušan prema svim mladima, od useljenika do manje sposobnih i siromašnijih. Njegovo hrabro suočavanje s bolešću i smrću je uvjerilo mnoge kako je u njemu bilo nešto posebno. Na pitanje liječnika kako se osjeća odgovarao je : “Ima ljudi koji mnogo više trpe od mene.” Francesca Consolini, koja je proučila njegov život, kaže: “S veseljem je živio svoju mladost. Uživao je u svojoj mladosti. Njegova mu je vjera pomagala da bude iskren prema sebi i drugima. Bio je osjetljiv na probleme prijatelja i vršnjaka. Život je prihvatio kao dar Božji, smatrao da životom mora odgovoriti na Božji poziv.” Smatrao je da je dragocjenost susret s Isusom u pričesti. “Isus Krist je moja velika ljubav”, napisao je. Svi su željeli biti s njim zbog njegove iskrene vedrine. Carlo Acutis je izvrstan primjer kako je moguće i u mladosti živjeti svetim i uzornim životom. On je uzor mnogim mladima, sasvim drugačiji od danas uobičajenih popularnih mladenačkih “zvijezda”. Na Karlovu računalu pronađene su mnoge poruke. Na jednoj je napisao: “Svatko se rodi kao original, a mnogi umru kao fotokopije!” On čudesno djelo Gospodnje! Karlova majka

118

XI. KATOLIČKA CRKVA

og je Otac svih ljudi i On hoće biti uz svoju djecu. Međutim, mi Boga ne možemo vidjeti iako bi to željeli. U Starom zavjetu su zbog toga zabranjene slike Boga jer je Bog Duh koji se ne može naslikati. Bog kaže Mojsiju da mu je ime: Ja sam tu (Bog-Prisutnik). Pred njima je na putu iz Egipta prisutan u stupu oblaka (Post 14,19). Proroci naviještaju Mesiju kao onoga koji će i vidljivo pokazati Boga i bit će: Bog s nama – Emanuel jer mu je radost boraviti među ljudima. „Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!“ -Bog s nama- (Iz 7,14). Prisutnost Božja je utjelovljenjem Isusovim neusporedivo nadmašena jer je sama Očeva Riječ u Isusu Kristu došla u tijelu prebivati među nama. Poput Oca, koji je uvijek s ljudima, i Isus se naziva: „Ja jesam tu“ i ispunjava obećanje prisutnosti i pomoći koje su u tom imenu uključene. Izvršivši svoje poslanje on na oproštaju jamči svojim učenicima da će ostati s njima do konca svijeta. Zato šalje nad apostole Duha Svetoga kada se po krštenju ponovo utjelovljuje u tijelo krštenika. Tako je Crkva zajednica krštenika, vidljivi znak i novo Tajanstveno Tijelo Isusa Krista, po kojoj nastavlja spasonosno djelovati. Isus daje Petru i apostolima i njihovim nasljednicima, papi i biskupima, zadatak upravljati Crkvom i naučavati njegovo Evanđelje. No, on je u Crkvi i dalje prisutan kao njen nevidljivi Gospodar. I danas zastupa Crkva Isusov program. Ona je i zastupnik Biti dobri kršćani - to znači imati čisto srce, vidjeti Boga u svakom svome bližnjemu i ljubiti se međusobno upravo kako nas Isus ljubi”. “Sve riječi bit će beskorisne ako ne dolaze iz dubine srca. Riječi koje ne šire Kristovo svjetlo, množe tamu... Bitno nije ono što mi kažemo, nego ono što nam Bog govori i ono što on preporučuje drugima preko nas”. “Isusovo rođenje u Betlehemu donijelo je radost svijetu i svakom ljudskom srcu. Bog postaje čovjekomn - djetetom i često dolazi u naša srca u pričesti”. Majka Terezija

Riječ „katolik“ dolazi od grčke riječi „καθολικός“, a značenje je univerzalan, sveopći. Na početku II. stoljeća, u pismu sv. Ignacija Antiohijskog, nalazi se prvi sačuvani spomen, korištenja riječi „katolički“ vezano za Crkvu. Drugo rano spominjanje riječi „katolički“, vezano je uz sv. Polikarpa, biskupa Smirne (danas Izmir u Turskoj), koji koristi tu riječ mnogo puta. Sv. Polikarp bio je učenik apostola Ivana i prijatelj sv. Ignacija Antiohijskog. Uskoro su taj naziv počeli koristiti i drugi teolozi i pisci.

119

PUT RADOSTI

Sveti Leopold Mandić (HercegNovi, 12.5. 1866. - Padova, 30. 7. 1942.) je drugi proglašeni hrvatski svetac, kapucin, poznati ispovjednik, promicatelj jedinstva kršćana. Stalno je molio Boga da se pravoslavni i katolici ne sukobljavaju, nego da se sve bolje slažu. Imao je izvanrednu sposobnost razumijevanja onih koji su mu se povjeravali i sposobnost pomaganja u zamršenim tjeskobama. Hodočasnici, koji sa svih strana dolaze na njegov grob, dotiču se s poštovanjem i njegove drage ispovjedaonice u kojoj je zaslužio nebo, u kojoj je vršio svoje pokorničko poslanje. Leopolda iz HercegNovog proglasio je papa Ivan Pavao II. svetim 16. listopada 1983. Spomendan je 12. 5.

PUT RADOSTI

120

ljudskih prava. Njena kritika opasnih i zlih strana društva je i danas potrebnija nego ikad. Crkva se mora zauzimati za ljudska prava jer vjeruje da je Bog sve ljude stvorio i da sve ljude ljubi. Svaki čovjek je slika Božja. Gdje su ljudska prava povrijeđena Crkva mora protestirati i djelima se tome suprotstaviti. Ona je za svijet znak Kristov. Crkva je pozvana da zlo ljudi naziva njihovim imenom, opominje, pomiruje s Bogom i bori se protiv moći zla. U svijetu nemira i sukoba ona širi pomirenje i toleranciju kao što je Isus činio. Naročito da i sama čini djela ljubavi. Crkva vjeruje da svakodnevni život nije sve. Ljudskom životu pripada više od jela i pića, rada i potrošnje. Čovjeku priliči i da svakodnevnicu ostavi iza sebe i da se pokrene k Bogu. Putovi su molitva, sakramenti, čitanje Biblije, bogoslužje, meditacija.Molitva nadilazi svakodnevnicu. U molitvi traže kršćani dodir s Bogom. Moliti znači vinuti se, putem postupne nužne preobrazbe našeg bića, u Božje visine. Bogoslužje Crkve se naziva liturgija. U bogoslužju sudionici uspostavljaju na više načina odnos s Bogom: molitvom i pjevanjem, slušanjem Božje riječi, primanjem sv. sakramenata i poticajem za svakodnevnicu.: to je čin u kojem vjerujemo da Bog ulazi u našu stvarnost i mi ga možemo susresti, možemo ga dotaći. U liturgiji doživljavaju kršćani Božja djela. Ono što je Isus činio dolazi k nama. Isusovo djelovanje liturgija čini prisutnim. Svećenik i laici skupa sudjeluju u liturgiji. Najvažniji čini liturgije su Euharistija ili sv. misa i dijeljenje sakramenta. Biblija nas podsjeća na Božja djela s Izraelskim narodom i na djelovanje Isusa Krista. Ovdje se nalaze upute za naš život koje mogu mijenjati svijet. Tko Bibliju čita otvorena razuma stječe neslućene poglede iznad svakodnevnice. O Bibliji treba razmišljati ili meditirati. Dobro je da se na vjeronauku samo ne govori i radi, iako je to važno. Potrebno je ponekad zašutjeti i razmišljati o onome što smo čuli. Tako možemo steći iskustva do kojih inače nije lako doći. Meditirati znači „ući u svoje središte“. A to se postiže razmišljanjem ili unutarnjim promatranjem. Kršćani žive u velikoj zajednici Crkve koju je uspostavio Isus Krist. Ona se obraća svim ljudima dobre volje. Zato je proširena po cijelom svijetu i povezuje vrijeme i vječnost. U

Crkvi nema stranaca. Najvažniji zadatci Crkve su: 1. navještaj Riječi Božje, 2. dovesti Boga na najvažnije postaje ljudskog života, tj. dijeliti svete sakramente i 3. zauzimati se za ljude i dobro im činiti (Caritas). Crkva kao zajednica klera i laika ima zadaću da riječima i djelima širi Evanđelje i Krista po svemu svijetu. Krist po Crkvi nastavlja djelo koje je činio prije 2000 godina u Izraelu. Katolička ili Sveopća crkva je zajednica krštenika kojima je na čelu rimski biskup – papa - nasljednik sv.Petra apostola. Ona jedina ima u sebi sve ono što je Isus dao svojoj Crkvi. Ona je jedna, sveta, katolička i apostolska, tj. prava Crkva kako su Crkvu opisali opći koncili u IV. stoljeću. Nađi vremena za Crkva prati vjernike od rođenja do smrti znakovima Isusova razmišljanje - to je spasonosnog djelovanja ili sakramentima. Kršćani se moraju izvor snage. zauzimati zbog zajedništava s Kristom za mir i pravdu, čuvati pravu vjeru, jačati ufanje u vječni život i živjeti u Nađi vremena za molitvu - to je najveća ljubavi prema Bogu i ljudima. Sve što kršćani čine dobro, to snaga zapravo preko njih radi Isus Krist. “Sve mogu u Onome koji me jača!” (Fil 4,13). Sv. Pavao moli da se u njemu nastani Nađi vremena za smijeh - to je melodija snaga Kristova. Isus se ukazuje svojim učenicima uskrslim duše. tijelom da ih uvjeri da je uskrsnuo i da ga traže vjerom gdje on živi sa svojim nebeskim Ocem (Iv 20,17). Iako on živi Nađi vremena za igru to je tajna vječne sa svojim nebeskim Ocem ipak je naročito prisutan: 1) mladosti. u siromasima potrebnima pomoći; 2) u onima koji nose njegovu riječ koju treba slušati; 3) posred onih koji mole Nađi vremena za ljuu njegovo ime 4) on živi u onima koji su prihvatili vjeru bav - to je darovana Božja povlastica. u njega i 5) u onima koje on hrani svojim tijelom. Crkva kao ustanova ima učiteljstvo: papu i biskupe, koji Nađi vremena za dariistinito tumače istine važne za naše spasenje. Njihovi su vanje - dan je prekrasuradnici svećenici i đakoni. Oni se jednim imenom zovu tak da bi bio sebičan. Nađi vremena za kler. Ostali kršteni vjernici se zovu laici. Crkva zato nije čitanje - to je vrelo zgrada u kojoj se vjernici nedjeljom okupljaju nego živa mudrosti. Crkva koja se sastoji od vjernika. Riječ crkva na grčkom Nađi vremena za priznači skupština. jateljstvo - to je put 1. Župa do sreće. ajmanja zajednica u Crkvi se zove župa, koju vodi Nađi vremena za rad župnik, a pomaže mu, ako treba, kapelan. Uz župnika to je cijena uspjeha. njemu pomaže Župno pastoralno vijeće i mnoge druge Nađi vremena za zajednice u župi: pjevačko društvo, društva mladih, čitači milosrđe - to je ključ kod mise, ministranti, razna pobožna društva i caritas ili za nebo. društvo za materijalnu pomoć drugima. Kler vrši službu u

Bl. Majka Terezija

121

PUT RADOSTI

Bog je vječno novi. On je i kod tebe spreman na novi početak. Želi u ovaj svijet donijeti po tebi nove riječi, nove misli i nova rješenja. A. Gruen

Karizma svećeničkog poziva je naviještanje Riječi Božje i dijeljenje sakramenata. Zato vas je Bog izabrao i privilegirao. Siromasi su gladni Boga, Božje Riječi, Kruha života. Vaša je dužnost lomiti s njima Kruh Kristov. Majka Terezija

Crkvi kao životni poziv, a ostali pomažu u Crkvi dobrovoljno. Svi su laici u Crkvi dio Krista Spasitelja te su dužni na svom mjestu tako djelovati i živjeti. Više župa se povezuje u dekanat na čelu kojeg je dekan koji nema vlasti nad župnicima. Biskup ustanovljuje župe i postavlja župnike i kapelane kojima je pretpostavljen. Zato riječ „biskup“ na grčkom znači „nadglednik“. Svećenici su se u početku Crkve nazivali „prezbiteri ili starješine“. Svaka župa ima sveca zaštitnika župe, a može imati i više drugih svetaca koje svečano slavi. Župa ima jednu župnu crkvu, a može imati i više područnih crkava. U župnoj crkvi se čuva presv. Sakrament u svetohraništu, slavi sv. Misa svakim danom, nedjeljom i blagdanom, a u područnim crkvama prema potrebama i običajima.

2. Biskupija

nogo župa na određenom području čini biskupiju, na čelu koje je biskup. On ima vlast nad svim župama i župnicima. U svom sjedištu ima biskupsku crkvu koja se zove katedrala. Više biskupija, teritorijalno povezanih radi lakše uprave, čini metropoliju kojoj na čelu stoji nadbiskup i metropolita. Sve biskupije i nadbiskupije u jednoj državi su povezane u zajednicu koje se zove Biskupska konferencija, na čelu koje se bira Predsjednik Biskupske konferencije. Ipak je svaki biskup u svojoj biskupiji kao apostolski nasljednik u upravi biskupije neovisan. Njemu može pomagati jedan ili više pomoćnih biskupa. Biskupu pomaže savjetima u upravi biskupijom Biskupsko svećeničko vijeće, koje svećenici biraju. Biskup se brine za izobrazbu novih svećenika koji se spremaju za svećeničko zvanje u sjemeništu i bogoslovnom učilištu, kao i za izobrazbu vjeroučitelja za škole, koje on imenuje i raspoređuje.

3. Papa

apa (grčki=otac) je kao Petrov nasljednik rimski biskup i vidljivi poglavar cijele Crkve. Pravi i nevidljivi poglavar Crkve je sam Isus Krist. Papa, kao njegov vrhovni predstavnik na zemlji odgovora samo Kristu u svojoj službi. On ustanovljuje biskupije, imenuje biskupe i nadbiskupe i njihov je pretpostavljeni, kao što je Petar bio prvak svih apostola. Bez pape, koga zovu obično „sveti otac“, Crkva ne bi mogla sačuvati jedinstvo nauka i života. On je

PUT RADOSTI

122

vrhovni učitelj vjere u Crkvi koji ima pravo reći koji je nauk pravi. Njemu pomažu savjetima u upravi Crkve kardinali koje on imenuje i koji biraju novog papu, kao i Biskupska sinoda koja se sastoji od predstavnika biskupskih konferencija. Papa može sazvati nakon dužeg razdoblja Koncil kao skupštinu svih biskupa svijeta koji raspravljaju i donose zaključke skupa s papom, važne za budućnost Crkve. Zaključci koncila obvezuju cijelu Crkvu. Crkva Katolička (Sveopća), kako i samo njeno grčko ime kaže, nije vjerska ustanova niti jedne zemlje ni kontinenta nego je to Kristova Crkva poslana svemu svijetu i svakom čovjeku. U Crkvi su svi njeni vjernici jednaki u svojim pravima i dužnostima prema svome položaju u Crkvi. Ta prava i dužnosti svih u Crkvi su zapisana u Kodeksu crkvenoga prava. Crkva se mora iskazati kao zajednica ljudi u jednoj vjeri i ljubavi. Kršćaninom se ne postaje znanjem o Kristu nego prožetošću vjerom u Krista.

4. Blagdani

ršćani imaju razlog da slave jer se i Kristova poruka zove Evanđelje ili Radosna vijest. Vjernici vjeruju da je Bog prisutan u svijetu i da se možemo pouzdati u Radosnu vijest. Zato u Crkvi postoje mnogi blagdani. Kršćanstvo je ustvari velika svečarska zajednica. Svaka župa slavi svoje zaštitnike, biskupija svoje, a cijela Crkva obvezuje sve biskupije i župe na slavlje određenih blagdana Kristovih, Marijinih ili nekih svetaca. Svake nedjelje opća Crkva slavi nedjelju kao Gospodnji dan i dan uskrsnuća Kristova slavljem sv. mise koja je spomen Kristove smrti i uskrsnuća.

Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji, a što vi kažete, tko sam ja?“ Šimun Petar prihvati i reče: „Ti si KristPomazanik, Sin Boga živoga.“ Nato Isus reče njemu: „Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, a ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Mt 16, 13-18

Crkva je prisutna na postajama života

Crkva prati život čovjeka od rođenja do smrti u važnim postajama života. Ona dijeli znakove Božjeg djelovanja koja čovjeka pridružuju čvrsto uz Boga. Čovjek teži za izvjesnošću svoga odnosa s Bogom, a sakramenti kao vidljivi znakovi Božjeg djelovanja upravo tu izvjesnost daju. Čovjek želi znati, primjerice, da li mu je Bog oprostio grijehe, je li u zajednici s Njim, a to se sve ispunjava po vidljivim znakovima sakramenata u kojima se po Duhu Svetom dijele različiti darovi Božji. Kao što ljudi priopćavaju svoje nevidljive želje i misli iz svoga duha znakovima riječi, pisma i dodira tako se i Bog u svom ophođenju s ljudima služi svetim znakovima 123

PUT RADOSTI

Blagdani su povratak na naš put, da bismo mi preobraženi mogli ići dalje. A. Gruen

5. Sakramenti inicijacije

„Crkva je ili Isus Krist ili ništa“

Dr.Ivan Kozelj

Što ti kažeš, tko je Isus Krist? Odgovor na ovo pitanje i stav tvog srca prema Isusu određuju cijeli tvoj život sada i u vječnosti! Zato te molim da ga ne preskočiš...

PUT RADOSTI

(riječima i stvarima) koji su ljudima razumljivi. Sv.krštenje daje kršteniku uskrsli život Kristov i tako ga čini djetetom Božjim, bratom i sestrom Kristovim. Krštenik postaje time član Božje obitelji Crkve te se iznova rađa za Nebo kao sudionik u Božjem životu. Krštenik time postaje sposoban primiti i druge sakramente. Sv. krizmom krštenik raste po Duhu Svetom u Kristu i Crkvi i postaje odrastao kršćanin. Sv. misom-euharistijom sudjeluje u spasiteljskoj Kristovoj smrti i uskrsnuću te hrani duhovni život njegovim uskrslim tijelom i krvlju pod prilikom posvećenog kruha i vina. U sv.ispovijedi Krist čisti i liječi pokornikovu dušu od grijeha zaslugom svoje spasiteljske žrtve. Bolesničkim pomazanjem Isus liječi teškog bolesnika ili mu pomaže da s njim skupa nosi njegove boli dajući mu nadu i strpljivost. Svećeničkim redom Krist daje čovjeku svećeničku vlast i milost da tumači evanđeoski nauk, prašta ljudima grijehe i hrani ljude njegovim tijelom i krvlju i dijeli druge sakramente. Ženidba omogućuje da muž i žena žive u ljubavi Božjoj složno u braku, rađaju i odgajaju djecu, koju im Bog povjeri.

124

rkva svetim sakramentima uvodi ljude u Kraljevstvo Božje, u zajednicu s Kristom. Tri prva sakramenta su sakramenti uvođenja u kršćanski život Crkve i zato se nazivaju sakramenti inicijacije ili uvođenja u vjeru. Sakramenti uspostavljaju dodir s Bogom. Po njima se uspostavljaju veze koje ne pozna svakodnevnica. Kršćani to postaju vjerom u Isusa Krista i krštenjem koji je prvi i najvažniji sakrament jer se njime čovjek ponovo rađa primanjem uskrsloga života Kristova. Tada postaje članom Crkve, dijete Božje i ima zajedništvo s Bogom. Krštenje oprašta istočni i svaki drugi grijeh, ako ga odrasli prima. Vjernicima se to blago dijeli riječima i krsnom vodom. Drugi ljudi mogu biti članovi Božjeg kraljevstva krštenjem želje, ako su poslušni svojoj savjesti. Oni ljudi, koji su stradali u borbi za pravdu i dobro ljudi, bili su kršteni krvlju. Dijete obećava po kumovima i roditeljima da će živjeti u vjeri, a odbaciti zamke Sotone. Krist ga po krsnoj vodi pere od svakog grijeha. Uskrsna svijeća i bijela krsna haljina su

znak da je dijete primilo Kristov uskrsli život i da se je Bog nastanio u njemu. Sakrament svete potvrde ili krizme je vidljivi znak primanja Duha Svetoga koga šalje Krist od Oca nebeskoga da učvršćuje vjeru u Krista. Time vjernik bolje razumije njegovo Evanđelje i daje sposobnost i hrabrost pred svijetom svjedočiti za njega. Sakrament potvrde ili krizme darovima Duha Božjega ukorjenjuje dublje krštenika kao Božje dijete, čvršće privezuje Kristu i povećava vezu s Crkvom. Tako mu omogućuje da bude suradnik Kristov i u zadatcima Crkve. On postaje njegov svjedok riječima i djelima kao odrasli kršćanin, Kristov prijatelj. Gospodin Isus i danas šalje kršćanima od Oca Duha Svetoga, koji je ljubav Oca i Sina, da sabire živu zajednicu koja će misliti i osjećati isto što i Isus Krist. Činom polaganja ruku i mazanjem sv. uljem potvrđuje se da smo već krštenjem “Krista obukli”, da smo pokristovljeni-kristi(krizmani=pomazani njegovim Duhom). Ćudoredni ili moralni život kršćana podržavaju darovi Duha Svetoga. To su trajna raspoloženja koja čovjeka čine poslušnim poticajima Duha Svetoga. Darovi Duha Svetoga u punini pripadaju Kristu i vode k savršenstvu odlika ili kreposti onih koji ih primaju. Oni čine vjernike poslušnima da se spremno pokoravaju božanskim nadahnućima. Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji (Rim 8,14). Crkvena predaja nabraja dvanaest drugih savršenstava koji su plodovi Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, krotkost, vjernost, blagost, uzdržljivost i čistoća (Gal 5,22).

Klanjati se znači: „Isuse, ja sam Tvoj i slijedim Te u mojem životu i ne želim nikada izgubiti to prijateljstvo i zajedništvo s Tobom. Ja sam Tvoj i molim te budi uvijek sa mnom“. Benedikt XVI.

Euharistija je i slavlje pretvorbe: ne pretvara se samo kruh i vino u Tijelo i Krv Kristovu nego i naš život. Krist prodire i oblikuje sva područja naše svakodnevnice. Gruen

Euharistija (ili na hrvatskom:„Zahvaljivanje“) je najsvetiji sakrament i izvor svih sakramenata. Kršćani slave ono što je Isus učinio za ljude na Posljednjoj večeri, u svojoj smrti i uskrsnuću. Oni se skupljaju oko jednog stola (oltara) i zahvaljuju Bogu. Svećenik izgovara Kristove riječi Posljednje večere nad kruhom i vinom. Kod pričesti doživljavamo novo zajedništvo s Isusom. Svi sakramenti crpe svoju snagu iz Kristova spasiteljskog djela, muke, smrti i uskrsnuća, što se proslavlja u Euharistiji. Euharistija čini prisutnim Kristovu žrtvu na križu pod prilikama kruha i vina. Božji se život krštenika hrani sv. pričešću ili Euharistijom, Božjom rječju i Kristovim žrtvenim i uskrslim životom pod prilikama tjelesne hrane i pića, kruha i vina. Iz toga izvire za sve vjernike dužnost slavljenja sv. mise nedjeljom. Misa jest i sastanak 125

PUT RADOSTI

Kod svake se pričesti nalazim u položaju Marijinu, koja je primila svoga Gospodina, nakon što se posve dušom tijelom darovala njemu. - Kako je važna priprema za taj susret! Kad svećenik kaže: „Tijelo Kristovo!“, to znači: Isus, Sin Božji i Marijin je sada sasvim osobno tu. Vjeruješ li ovo? Tvoj Amen znači: Da, vjerujem u to svom dušom! Uvjeren sam u to! Da, primam ga s radošću i s ljubavlju. I u tvom Amenu vječni Otac čuje Marijin „Neka bude“ koji ovdje i sada kao jeka odjekuje.

PUT RADOSTI

Božjeg naroda s uskrsnulim Isusom Kristom kada se pod vodstvom svećenika slavi spomen-čin Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Kristova Pasha (izlaz iz smrti u život) ponazočuje i uprisutnjuje cjelokupno otkupiteljsko djelo izvršeno prije 2000 godina po kojem su ljudi spašeni od grijeha i smrti te su postali dionici Kraljevstva Božjega. Zato je Euharistija tajna ili otajstvo naše vjere. Pričest nije samo dar Božji, nego je sam Bog koji sam sebe dariva. Pričest ne dariva milost nego je ona osoba samog Isusa koji je izvor svih milosti. Sv. pokora ili ispovijed je sakrament oproštenja grijeha. U našem svijetu postoji zlo. U našu svakodnevnicu spada sebičnost i pohlepa. Ljudi idu za lažnim, uzrokuju nemire, oni su zavidni, ljubomorni, varalice, nasilnici, bludnici, trče za novcem, nepravedni itd. Gdje se to događa čovjek se opterećuje krivnjom. Moć zla razara živote i opterećuje savjesti, a krivnja nanosi uvijek duševnu štetu. Zadatak Crkve je da grijehe naziva njihovim imenom i opominje da se ljudi odupru moći zla. Ona treba pokazati put oslobođenja od krivnje. U svijetu nemira Crkva potiče na pomirenje. U sakramentima svete ispovijedi i bolesničkog pomazanja dijeli Krist po svećeniku oproštenje grijeha. Čovjek se može udaljiti od Boga i ugasiti Božji život u sebi ili milost Božju što se naziva smrtnim grijehom. Biblija naziva grijeh smrću jer se čovjek zbog prekršaja Božjih zapovijedi rastavlja od Boga i odlazi u propast. To se događa kada se čovjek slobodno i svjesno u teškoj stvari okreće od Boga neposluhom. Zove se smrtni ili veliki grijeh. Isus govori o takvom čovjeku kao o suhoj lozi koja se besplodna baca u vatru. Ali milosrđe i ljubav Božja iskazana na križu, pokriva sve grijehe te je Bog uvijek pripravan oprostiti i oživjeti takvog čovjeka, ako se pokaje i želi ponovo vršiti Božju volju. Zato je Isus ustanovio sakrament sv. pokore ili ispovijedi na uskrsni dan (Iv 10,22) u kojoj on po svećeniku prašta grijehe koje je vjernik učinio nakon krštenja. Nema težeg zla i gorih posljedica za same grješnike od grijeha. Sv. ispovijed grješnika miri s Bogom, otpušta vječne kazne i djelomično vremenite. Zato je potrebno pokajanje. Crkva nalaže svojim članovima da najmanje jedanput godišnje pristupe sakramentu pokore ili ispovijedi, a u slučaju velikog grijeha se treba odmah pokajati i čim prije ispovjediti.

126

6. Crkvena godina

roz crkvenu godinu kršćani slave događaje iz Kristova života i blagdane svetaca. Crkvena godina ne počinje kao građanska godina prvog siječnja, nego početkom prosinca. U crkvenoj godini dva velika blagdanska kruga oko sebe okupljaju druge blagdane: Prvi i najveći blagdan crkvene godine je Uskrs. Crkva se sprema četrdeset dana u korizmi za taj blagdan. Tri dana prije toga, u svetom trodnevlju, na Veliki četvrtak, petak i subotu slavi Crkva posljednju večeru, muku i smrt Isusovu. U uskrsnoj noći slavi se najsvečanije bogoslužje u crkvenoj godini: uskrsnuće Kristovo. Uskrsno vrijeme traje pedeset dana, sve do blagdana Duhova, kad se silaskom Duha Svetoga nad apostole rodila Crkva . Drugi najveći blagdan crkvene godine je blagdan Rođenja Isusa Krista ili Božić i slavi se 25. prosinca. Ovaj krug ima drugo središte, najstariju proslavu Božića: blagdan Tri kralja 6. siječnja. Božićno vrijeme počinje predbožićnim pokorničkim vremenom, prvom nedjeljom došašća ili adventa kad počinje crkvena godina. Advent traje četiri nedjelje, a završava Badnjim danom 24. prosinca. Kršćani slave svake nedjelje svoj najveći blagdan - Uskrs. Nedjelje koje se slave između ova dva najveća blagdanska kruga se zovu „nedjelje kroz godinu“. Takvih nedjelja ima 33, a završava se 34.-tom nedjeljom kad se slavi blagdan Krista Kralja. Crkva slavi kao blagdan i spomen svetaca. Redovito se ti blagdani slave na smrtni dan svetaca. Svaka župa i biskupija slavi različite svece, a neki svetački dani su obvezni blagdani za cijelu Crkvu. Prvog studenoga se slavi spomen na Sve svete. Katolička Crkva obvezuje svoje članove da svake nedjelje i svakog velikog blagdana slave Euharistiju u zajednici vjernika u crkvi. Kod nas se samo četiri blagdana smatraju zapovjednima kad vrijedi zapovijed slavljenja sv. mise. A to su: Tijelovo, Velika Gospa, Svi sveti i Božić. 127

Promatranje Tijela Kristova pomaže - posebno mladima - da čiste svoj pogled, posvećuje naše oči i tjera otrov iz ljudskog duha, jer sam sasvim blizu Isusu koji me sluša i ja čujem njega.

„Tamo gdje vjera nije duboko ukorijenjena u zakone i običaje naroda, obavljanje vjerskih dužnosti samo je trgovina.“ Ugo Foscolo

PUT RADOSTI

XII. KRŠĆANI

ršćani su svi ljudi koji su valjano kršteni u vjeri u Isusa Krista. Svi kršćani nisu u svom vjerskom nauku složni te stoga pripadaju različitim kršćanskim zajednicama. Kršćana ima oko dvije milijarde, a od toga Katolička crkva broji milijardu i dvjesto tisuća krštenih članova. Katolik znači opći ili sveobuhvatni, a to znači da nema u Katoličkoj Crkvi stranaca jer je ona otvorena svim ljudima. Oni su zajednica koju veže isti poglavar papa, nasljednik sv. Petra apostola, jedna vjera, isti sakramenti i pravila života.

Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, njemu umiremo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi ćemo stati pred sudište Božje. Jer pisano je:Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik priznati Boga. Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun. Sv.Pavao, Rim 14, 7

PUT RADOSTI

128

Druge kršćanske zajednice su pravoslavne crkve i mnoštvo kršćanskih zajednica koje su potekle iz protestantizma. U početku su kršćani živjeli u jedinstvenoj zajednici. Isus je htio da svi koji u njega vjeruju drže jedinstvo među sobom. No, jedinstvo na početku nije opstalo. U tijeku 2000 godina kršćanstva bilo je više prekida među crkvama, što nazivamo crkvenim raskolima. Katolička Crkva je ostala uz Petrova nasljednika, rimskog biskupa, papu, pa je neki nazivaju netočno “rimokatoličkom.” Danas se mnogi kršćani trude da se ponovo svi kršćani nađu u jednoj Crkvi. To nastojanje se zove ekumenizam. To je posve u skladu s Isusovom molitvom za jedinstvo među njegovim učenicima „ da svi budu jedno“ (Iv 17,21). Ekumenizam uključuje suradnju s drugim crkvama u svemu što im je zajedničko. Sveti Pavao je pisao, da kršćani jedni drugima duguju jedino ljubav (Rim 13, 21). Kršćanstvo nije ni filozofija, ali ni moralni zakonik. Vjera se temelji na osobnom susretu s Kristom. I sv.Pavlu se nije ukazao samo povijesni Isus, nego živi Krist. /Benedikt XVI./

1. Istočni ili Pravoslavni raskol

oslije podjele Rimskog carstva za cara Dioklecijana, do tada mali gradić Bizant na Bosporu postaje glavnim gradom Istočnog Rimskog carstva imenom Carigrad. Danas se on kao glavni grad Turske zove Istambul. Uz cara i bizantski biskup dobiva na ugledu i ubrzo postaje patrijarh za najveći dio Crkve grčkog jezika. Iako je preseljenjem cara Zapadnog Rimskog carstva iz Rima u Milano Rim gubio na važnosti, ipak je rimski biskup mogao neovisno vršiti službu

Petrova prvenstva u cijeloj Crkvi sve do jedanaestog stoljeća. Doduše, poslije prvih koncila neke su se Crkve na Bliskom istoku odvojile ne prihvativši njihove zaključke, ali one nisu bile brojno velike. S vremenom su jezične, kulturne i političke prilike sve više dijelile grčki dio Crkve od latinskoga pa je rasla nesnošljivost. Nju su podupirali bizantski carevi koji su se miješali u crkvene poslove i nastojali steći vlast nad carigradskim patrijarhom. Neki su od njih u više navrata, zbog otpora caru, bili protjerivani u progonstvo poput sv. Ivana Zlatoustoga. Protiv takvog ponašanja vlasti ustajao je rimski biskup koji je uživao u cijeloj Crkvi ugled prvaka. Carevi su ipak ubrzo lako postavljali na patrijaršijsku stolicu ljude sebi odane, često sumnjive u čistoći vjere te je stoga dolazilo nekoliko puta do prekida sa Petrovom stolicom. Uvećavala se važnost razlika u liturgijskom bogoslužju između Grka i Latina koje nisu bile vjerske nego obredne razlike. Za vrijeme patrijarha Celularija 1054. god. došlo je pak do konačnog prekida Crkve Istoka s Petrovom stolicom, koji se zove Istočnim raskolom. Do danas nije prevladan taj raskid iako je nekoliko puta bilo ozbiljnih pokušaja, naročito prije prodora Turaka na to područje. Istočna Crkva je sebe nazvala Pravoslavnom (pravovjernom), iako se nije radilo o vjerskim razlikama, a Zapadna je zadržala naziv Katoličke (opće) Crkve. Grci su zanijekali Rimskom biskupu puno Petrovo prvenstvo, suzivši ga na prvenstvo ugleda ili časti, a ne i vlasti. Oni smatraju da samo opći koncili imaju puno vrhovništvo u Crkvi, ali do danas nije bilo na Istoku niti jednoga koncila, a do odcjepljenja ih je bilo osam. Njih nema tko ni sazvati jer carigradskog patrijarha smatraju prvim među jednakima. Katolička Crkva je od tada imala još trinaest koncila na kojima se razmišljalo i odlučivalo o problemima koje je vrijeme nametalo. Crkve na Istoku su uglavnom zaokupljene čuvanjem običaja i nauka prvih zajedničkih koncila. One su zauzimale teritorij Istočnog rimskog carstva koje se protezalo na Balkanu do rijeke Drine, a Katolička je zauzimala teritorij Zapadnog rimskog carstva. Ovaj raskol se zove Istočni raskol. Vjerskih razlika za ovaj raskol u Crkvi uglavnom nije bilo, a ni danas one nisu odlučne za ujedinjenje Crkve. Pravoslavna Crkva se ubrzo nakon doseljenja novih negrčkih naroda raspala na mnoštvo nacionalnih crkava čije se granice uglavnom poklapaju s državnim. Istočni raskol je nastao ponajviše

Zemlja će biti bez budućnosti tek tada kada se ugase snage ljudskog srca i razum srcem obasjan – tada lice Božje neće više svijetliti nad zemljom. Tek posluhom volji Božjoj dolazimo do našeg pravog identiteta, do spoznaje tko smo. Kršćanstvo je više nego moralni sustav kao niz dužnosti i zakona. Ono je dar jednog prijateljstva, koje nosi čovjeka u životu i u smrti. Benedikt XVI

129

PUT RADOSTI

željom vladara da zavladaju Crkvom. Zato su i današnje pravoslavne crkve, nastale poslije turskog osvajanja Carigrada, uglavnom državne i o njoj u mnogočemu ovisne. Veoma su opterećene nacionalnim problemima svoje države. S vremenom su i veze među samim nacionalnim pravoslavnim crkvama toliko oslabile jer nemaju zajedničkog poglavara. Sporovi su nastali zbog graničnih sporova, ali su među njima nastale mnoge vjerske razlike i prakse. Oni priznaju patrijarha u Istambulu (Carigradu) prvog po časti, ali ne i po vlasti. Pravoslavne i većina odvojenih crkava su upravljene prema svom narodu te tako zanemaruju Isusovu zapovijed da su njegovi učenici poslani svim narodima.

2. Zapadni - Protestantski ili evangelički raskol

Bog od nas ne oduzima našu tamu; On dolazi k nama u našu tamu, dolazi k nama u našu noć.

A. Schwarz

Kršćanstvo prenosi roditeljsku pouku Božju ljudima, koju je Isus donio na svijet, a Crkva stalno iznova otkriva dubinu te poruke i odgovore na poteškoće i probleme koje donosi novo vrijeme svojoj djeci, kako trebaju živjeti u miru i zadovoljstvu na ovom svijetu da dostignu potpunu sreću u vječnosti.

PUT RADOSTI

ape su odlučili radi svoje sigurnosti graditi crkvu sv. Petra u Rimu i pozivali su na skupljanje novca po cijeloj Europi dajući velike oproste onima koji daju novac kao čin odricanja. Po crkvenoj nauci Bog oprašta grijehe po sakramentu pokore ili ispovijedi. Vjernik mora s tim računati da će u čistilištu ispaštati vremenite kazne za grijehe, iako su mu grijesi oprošteni. Ove vremenite kazne mogu smanjiti i dokinuti molitva, post i dobra djela. Oproste od tih kazna mogu davati i dobra djela u novcu, ali ne od grijeha, kako je to shvatio njemački redovnik i teolog Martin Luther 1517. godine i pobunio se protiv papinstva. Učio je da je Biblija jedini izvor vjere te je treba narodu dati na narodnom jeziku. Tako će Duh Sveti davati dovoljno svjetla svakome vjerniku za razumijevanje objavljene istine te je shodno tome tražio reformu papinstva. Još je učio da je za spasenje jedino potrebna vjera jer ljudska djela nisu oslobođena grješnosti. I prije pojave Martina Luthera reformu papinstva i obnovu vjere tražili su i drugi propovjednici i reformatori kao Jan Hus u Češkoj. Proglasivši Evanđelje jedinim izvorom vjere njegovi su se pristaše nazvali evangelici ili protestanti jer su protestirali protiv zloporaba u Crkvi. Takve ideje su dobile veliku podršku ponajviše nekih sjevernih njemačkih knezova koji su se željeli riješiti papinskih poreza. Bez podrške knezova ne bi ni došlo do stvaranje nove Crkve koju ni Luther u početku nije htio. Međutim, sukob s papom je toliko narastao, ponajviše njegovom nepopustljivošću, da ga je papa isključio iz Crkve.

130

Oni knezovi koji su prihvatili novi Lutherov nauk prisiljavali su svoje podanike na prelazak na novu vjeru, čemu su se mnogi usprotivili. Zato je došlo do rata između protestanata i katolika koji je trajao trideset godina u kojem je poginulo mnoštvo ljudi. Gorjela su naselja i ubijali se ljudi samo iz vjerskih razloga. U tom ratu su sudjelovali i Šveđani na strani protestanata kao i Hrvati u okviru Austro - ugarske monarhije na strani katolika. Rat je završio izjavom o slobodi za vjernike obiju Crkava. Posljedice ovoga novog raskola, koji se zove Zapadni raskol, bile su za Crkvu katastrofalne. Otpala je od Crkve sjeverna Europa, zatim Švicarska, Nizozemska. Potom je i Englesku car Henrik VIII. odvojio od Crkve jer mu papa nije dozvolio razvod i novo vjenčanje. On se sam tada proglasio poglavarom državne Engleske (Anglikanske) crkve. Lutherova nova Crkva nije imala čvrstog vodstva. Po njegovom učenju svaki je vjernik mogao čitajući Bibliju sam spoznati što je istina. Zato se je nova crkva ubrzo počela raspadati na mnoge neovisne crkvene skupine i sekte bez većeg duhovnog života jer su odbacile sve sakramente osim krštenja i time se veoma udaljile od Katoličke Crkve. Zajednice koje su proizašle iz Lutherove reformacije 16. stoljeća ne mogu nositi naziv “Crkva” jer im manjka sakrament svećeničkog reda kao bitni sastavni dio Crkve. Zbog manjka svećeničkog reda te crkvene zajednice nisu očuvale izvornu i bitnu stvarnost euharistijskog misterija i zbog toga se ne mogu nazvati u pravom smislu Crkva. Oni su kršćani samo po sakramentu sv. krštenja koji mogu dijeliti i laici. Ipak je svaki čovjek i vjernik dužan poštivati vjeru ili nevjeru drugoga. Svatko ima od Boga darovanu slobodu te smije svoju vjeru ili uvjerenje držati istinitim. Tuđe uvjerenje se ne smije omalovažavati. Gdje se potiskuje duh, ljudi se guše u materijalnome, u bolesnom precjenjivanju novca i imetka, bogatstva i moći. A čovjek je viši od materije. U svom korijenu on je duh. Ljudi su skloni tumačiti vjeru kako njima odgovora i pogoduje njihovim strastima, naročito kad je u pitanju slobodan bračni moral i nasilje nad drugima, da budu „Božji ratnici“. U Katoličkoj Crkvi se veoma pazi da vjerska nauka i ljudska djela budu u skladu s ljudskom naravi i naukom Evanđelja jer joj je to Krist naložio (Mt 28, 20); čovjek mora biti svet kao što je Bog svet (1 Pet 1,16). Isus uči da mi moramo biti slični Bogu, kao što je to Isus pokazao, a ne da Bog bude sličan nama, grešnim ljudima. 131

Što je kršćanin? Kad se promatraju divne boje nekih ptica i drugih životinja čovjek se zapita, jesu li one svjesne svoje ljepote? Naravno da nisu, jer nemaju svijesti. Kad se govori kako nas Bog dariva božanskim milostima i čudesnim Njegovim darovima, čovjek se pita, jesu li toga kršćani svjesni? Uglavnom nisu jer je to našim tjelesnim očima sakrito. To se ne može spoznati bez očiju vjere.

Martin Luther

PUT RADOSTI

Umilna riječ umnožava prijatelje, i jezik uljudan izaziva prijazne odgovore. Neka su ti mnogi poznanici, ali pouzdanik samo jedan od tisuću. Ako želiš imati prijatelja, steci ga kušanjem i nemoj se prebrzo u nj pouzdati. Jer netko je prijatelj samo kad to njemu odgovara i taj ne ostaje vjeran u dan nevolje. Sir 6, 5

Uskrsnuće Kristovo treba proširiti naš odnos prema drugim religijama da steknemo veliko poštovanje za sve što Božji Duh proizvodi u srcima ljudi. Ivan Pavao II.

XIII. SVJETSKE NEKRŠĆANSKE RELIGIJE 1. Islam

slam je kao određenu religiju osnovao Muhamed u sedmom stoljeću. Vjera se odlikuje strogom vjerom u jednog Boga. U Arabiji su vjerovali u više bogova što je potaklo Muhameda da uvede jednoboštvo, kao što su to imali Židovi i kršćani, s kojima se on susretao. Boga nazivaju Arapi Alahom. Islam je mješavina židovstva, kršćanstva i arapskih vjerskih predaja. Islam štuje Isusa kao najsvetijeg proroka koji je rođen od djevice Marije, ali ne vjeruje da je on Božji Sin. Slike su zabranjene u džamiji kao što su bile zabranjene i u Starom zavjetu. Vjernik mora vjerovati u jednog Boga te da je Muhamed posljednji Božji prorok, pomagati siromašne, postiti ramazanski post i jednom u životu po mogućnosti hodočastiti u Meku gdje treba sedam puta obići u trku Kabu, u kojoj se nalazi crni kamen (meteorit) koji je bio i prije Muhameda predmet čašćenja. Nakon Meke, koju je Muhamed osvojio „svetim ratom ili džihadom“, iz Medine (prorokov grad) koja je drugo sveto mjesto islama, Jeruzalem je treći sveti grad. Muslimani drže prorokom ne samo Muhameda nego su prihvatili kao Božje poslanike i Božje robove Abrahama (Ibrahima a.s.), Mojsija (Musaa a.s.), Isusa (Isaa a.s.) i neke proroke Staroga zavjeta. Dan obvezne zajedničke molitve ili klanjanja je petak. Vjera inače dozvoljava mnogoženstvo ako na to pristane žena. Kod Arapa je poligamija bila znak ugleda. Kroz godinu se slave dva blagdana: Ramazanski bajram i post i Kurban-bajram. Ramazan (Ramadan) je za muslimane obvezan post u čast Muhamedova pisanja Kurana. Tada se trideset dana, od izlaska sunca do zalaska, ne smije jesti ni piti. Kad sunce zađe tada se jede i pije. Ramazanski bajram počinje prvi dan nakon prestanka ramazanskog posta. On se još naziva i blagdanom mrsa. Ramazanski bajram uključuje prva 3 dana mjeseca ševvala, desetog mjeseca po islamskom mjesečevu kalendaru. Obilježavanje počinje klanjanjem bajram-namaza (molitvom), a nastavlja se tradicijom obilaska groblja gdje

PUT RADOSTI

132

se za umrle izgovaraju sure Kurana Fatiha i Jasin. Dok je bajramska molitva i obilazak umrlih rezerviran za muškarce, žene kod kuće pripremaju obilne objede, gozbe za obitelj. Roditelji tih dana daruju svoju djecu. Kurban- bajram se obilježava prva 4 dana mjeseca zulhidžeta po islamskom kalendaru. Za vrijeme tog blagdana muslimani, koji su u mogućnosti, obavljaju hadž, petu praktičnu dužnost islama. Uz Kurban - bajram je također vezan običaj klanja kurbana, žrtvenog ovna, goveda ili deve u znak sjećanja na Ibrahima (Abrahama), praoca muslimana koji je prvi zaklao kurban (ovna) umjesto svog sina. Meso kurbana (žrtve) dijeli se prema utvrđenim pravilima. Islam znači na arapskom „predanost Bogu“. Najveći broj muslimana su „suniti“ (90%), koji uz Kuran, muslimansku svetu knjigu još drže uz to i vjerske običaje iz vremena prvih kalifa. Drugi pravac (oko 10%) čine „šijiti“ koji slijede Muhamedova rođaka Ali-a. Razlike su manje u nauku, a više u vođenju života. Džamija ili mošea je građevina u kojoj se muslimani ili islamski vjernici skupljaju na zajedničku molitvu -klanjanje. Obično je ukrašena riječima iz Kurana, a pod prekriven tepisima jer vjernici ulaze bosi, a pred bogomoljom po mogućnosti peru noge. Minaret je okrugli toranj uz džamiju s koga mujezin poziva ljude na obveznu molitvu. Imam je predmolitelj i propovjednik petkom na sveti islamski dan. Hodža je vjerski učitelj.

2. Židovska vjera ili Judaizam

udaizam je židovska religija koja propovijeda vjeru u jednog, bestjelesnog i samo duhovnog Boga, oca svih ljudi. Ovaj Bog predstavlja sveukupnost moralnih savršenstava i od ljudi zahtijeva ljubav i pravednost. Ime ovog Boga zbog svetosti nije dozvoljeno izgovarati. Judaistička religioznost temelji se u poslušnosti prema “božanskom zakonu”. Ovaj zakon sadržan je u Starom zavjetu, odnosno u hebrejskoj Bibliji. Stari zavjet je sintetiziran rukopis od 24 knjige. Kršćanstvo je prihvatilo 46 knjiga u Bibliju Staroga zavjeta. Pisan je na hebrejskom i djelomično na aramejskom jeziku. Knjige Staroga zavjeta su ujedno i kršćanske svete knjige. Židovska vjera ne prihvaća Isusa kao Mesiju i Sina Božjega.

Paukova mreža Neki se pauk jednog lijepog jutra spustio s visokog drva po čvrstoj niti. Dolje u grmlju sagradio je svoju mrežu koju je tijekom dana sve veličanstvenije razvijao i kojom je hvatao bogat plijen. . Navečer još jednom je obišao mrežu i utvrdio da je divna. Onda otkri onu nit prema gore na koju je u svojoj velikoj zaposlenosti zaboravio. Više nije razumio čemu služi i pomisli da je suvišna te je bez oklijevanja pregrize. Mreža odmah pade po njemu, umota ga kao mokra krpa i uguši.

133

PUT RADOSTI

Ujedno to je i zbirka vjerskih i pravnih propisa kao i starih mitova koje su Judeji preuzeli od drugih naroda istoka. Stari zavjet dijeli se na tri osnovne grupe:

Ne postoji blagoslovljenije oružje nego je mir (Talmud). Mir nastaje , kako je prorok Izajia napisao, kad će se mačevi prekivati u plugove (Iz 2,4). Vjernik se obraća Bogu za pomoć u nevolji, a u izobilju da mu zahvali.

1. Zakon (hebrejski: Tora, sadrži tzv. Petoknjižje - Pet knjiga Mojsijevih: Knjigu postajnja, Knjigu izlaska, Levitski zakonik, Knjigu brojeva i Ponovljeni zakon) 2. Proroci (sadrži: Prve proroke i Posljednje proroke), i 3. Spisi(Psalmi, Knjiga o Jobu, Priče Salomonove, Prva i Druga knjiga dnevnika, Jezdrijina i Nemijina knjiga, Knjiga o Ruti, Pjesma nad pjesmama, Knjiga propovjednika, Plač Jeremijin, Knjiga proroka Danijela). Mnogi istraživači smatraju da je Stari zavjet prethodna faza u razvoju kšćanske religije koja je izložena u Novom zavjetu. Pored Tore za vjerski život Židova posebno je važan Talmud (hebrejski: učenje). Talmud je velika vjerska zbirka nakon biblijskog vremena tumačenja Starog zavjeta, obrednih pravila, pravnih propisa, priča i izreka. Sastoji se iz dva djela: Mišina (tekst učenja) i Gemara (objašnjenje učenja). Postoje dva Talmuda: Jeruzalemski talmud (priređen oko 450. godine nove ere) i Babilonski talmud (priređen oko 500. godine). Za pravovjernog Židova obavezan je i veliki broj obrednih propisa i propisa o čistoći i ishrani. Osnivač hebrejske religije je Mojsije (hebrejski Moše, oko 1225 p.n.e.). Praktično jedini Jeruzalem

Mi trebamo dopustiti dobrom Bogu da nam isplanira budućnost, jer je jučer prošlo, sutra još nije došlo, a mi imamo samo danas, da Boga upoznamo, da ga ljubimo i da mu služimo. Majka Terezija

PUT RADOSTI

134

izvor za upoznavanje Mojsijevog života, rada i učenja je Biblija, odnosno Stari zavjet. Mojsije je bio hebrejski vođa i zakonodavac koji je narod oslobodio egipatskog ropstva i na gori Sinaju dao im dvije tablice koje su postale temelj hebrejske religije. Judaizam ne prihvaća Isusa kao Mesiju. Zato ga oni i danas čekaju. Mojsije zauzima vremenski prvo mjesto među osnivačima religija. Prema Bibliji, Mojsije je čuvajući stoku na Božjoj planini Horeb vidio Boga (Jahve) koji mu je dao moć da vrši čudesna djela i povjerio mu misiju - da se vrati svojim plemenima i oslobodi ih od ropstva. Tora je, slobodno prevedeno, Zakon. Židovstvo doživljava Toru kao Božju riječ i kao samu božju pojavnost. Tora, kao osnovna knjiga cijelog židovstva, je pravilnik privatnog, društvenog, političkog i vjerskog života Židova. Ona je i više od toga. Zapravo to je savršen nacrt svijeta jer svijet koji je stvoren prema načelima Tore trebao bi biti i uređen prema istim načelima. Talmud je zbornik cjelokupne usmene predaje koja regulira religiozno-pravne odnose židovskog naroda. Postoje dvije verzije; babilonski Talmud koji je nastao negdje oko 5oo. godine i jeruzalemski koji je nastao stotinjak godina ranije. Oba se sastoje od dva dijela. Mišne i Gemare. Mišna je najraniji sačuvan rabinski tekst o vjerskom zakonu, a Gemara su rabinski komentari Mišne. Sinagoga (grčki: skupština, okupljanje) je zgrada u kojoj se obavljaju vjerske aktivnosti u židovstvu. Rabin (hebrejski: moj učitelj) je židovski svećenik, poglavar vjerske općine. Status rabina stječe se dugogodišnjim izučavanjem Biblije i Talmuda. Židovski blagdani: Šabat - sveti dan mirovanja - najvažniji blagdan, Roš ha Šana- Nova godina - obljetnica stvaranja svijeta, Jom Kipur - dan pomirbe i pokajanja, Sukot - blagdan sjenica, Š’mini Aceret i Simhat Tora - obnavljanje kruga čitanja Tore, Hanuka - blagdan svjetlosti, Tu bi-š-vat – nova godina drveća, Purim - blagdan izbavljenja, Pesah - blagdan oslobođenja, Jom haŠoa - dan sjećanja na žrtve Holokausta, Jom ha-Acmaut dan države Izrael, Jom Jerušalajim - dan grada Jeruzalema, Šavuot - blagdan primanja Tore. U Aziji ima mnogo drugih religija kao što je hinduizam,budizam, šintoizam….

Rabin, židovski vjerski služebnik Uzalud ćemo vikati „živjela Hrvatska“,uzalud ćemo se nadmetati u rodoljubnim praznim frazama i takvom politikom, ako naša politika ne bude kršćanska. bl. Ivan Merz

Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost nadom. Nada pak ne postiđuje.

135

Sv.Pavao, Rim 5, 1

PUT RADOSTI

XIV. VJERA 1. Vjera u životu

a bi čovjek bio radostan potrebno je živjeti s drugima koji ga poštuju. Međutim, ljudi se na svom životnom putu susreću svaki dan s mnogima koji ih ne vole. Ipak, vjeruju da im takvi makar ne će nanijeti zlo. Bez te vjere ne bi smjeli izići na ulicu. Vjeruješ društvu da je opasne ljude, ako postoje, pronašlo i stavilo u zatvor. Tako vjerujemo da danas ne će biti potresa, kiše, da nećemo doživjeti neku nesreću ili saobraćajni udes, da se ne će srušiti avion itd. Vjera je potrebna da bismo svaki dan živjeli. Za vjeru se kaže da je to uvjerenje u neku istinu bez neke provjere. Vjera je veoma korisna u svakodnevnom životu jer ljudi vjeruju u poruke, ideje, djela, ljubav, u druge ljude i dobre namjere svojih prijatelja. Vjera putuje s čovjekom i daje mu snagu za život.

Kad čovjeku uzmeš vjeru u Boga, otimaš mu najvažnije u životu. W.Mixa, biskup

PUT RADOSTI

Naš život je put koji počinje rođenjem. Svaki dan je jedna postaja na životnom putu. Vjerujemo da će sutra biti bolje nego danas. Na životnom putu postoje glavni, sporedni, krivi i zaobilazni putovi. Na koncu životni put dolazi na posljednju stanicu. Mi nikako ne možemo sav životni put imati pred očima. Đaci imaju obično školsku godinu pred očima. Ljudi obično ne misle na posljednju stanicu života, na smrt. Čak hotimice tjeraju takve misli s uma. Ima izreka koja je dobro pravilo života: Misli da ćeš umrijeti pa nećeš nikada sagriješiti.- Čovjek treba znati što je posljednje u životu. Zamisli što bi govorio i radio da imaš još sedam dana života? Eto, tako trebaš živjeti i kad ne znaš kad ćeš doći na posljednju stanicu svoga života. U našem društvu svi ljudi ne vjeruju u Boga nego mnogo više u novac. Novac je kod njih zauzeo mjesto Boga jer se s njim mnogo toga može postići. Zato velike prodajne kuće postaju sve više mjesto okupljanja kao hramovi nove religije novca. Čak i primanje sakramanata prve pričesti, krizme i sklapanja ženidbe je obilježeno računicom o novčanim darovima, a manje darom koji Bog daje. Isus je to znao i zato je više govorio o opasnosti novca, nego o korisnosti molitve:“Ne možete služiti Bogu i bogatstvu-Jao vama bogataši, imati svoju utjehu-Bog obasipa siromahe

136

darovima, a bogate otpušta prazne-Prije će deva proći kroz ušice iglene nego bogataš u Kraljevstvo nebesko.....”

Mi smo već bogati

Suprug: “Znaš, ženo, ja ću mnogo raditi i jednog dana ćemo biti bogati”.Supruga: “Mi smo, mužu, već bogati, jer imamo jedan drugoga. Jednog dana ćemo možda imati i novac.” A. de Mello

Kao što bez vjere u ljude ne bi mogao čovjek živjeti u društvu tako bez vjere u Boga drugi ljudi ne bi bili naša braća i sestre, a mi Božja obitelj. A tada bi ljudi bili bića koja nam prijete u borbi za stjecanje životnih dobara. Oni ne bi bili izvor radosti nego izvor sukoba i straha. U vjeri se mi povjeravamo i oslanjamo na Boga, a onda se druge gleda drugim očima kao Božju djecu. Zna se da su mnoga plemena prije nego su primili Evanđelje bili ljudožderi. Poznato je i iz nedavne prošlosti kako su vlasti, koje nisu držale ništa do Boga, ubile i progonile mnoštvo ljudi. Vjera u Boga, koju nam je donio Isus, pokazuje da mi nismo slučajno rođeni, da je Bog naš Roditelj. On nam pokazuje putove kroz život, vodi nas i pomaže na putu života. Brojni su primjeri vjernika koji su tako išli kroz svoj život u prijateljstvu s Bogom i s lošim ljudima. Vjera je slična putu koji nije uvijek ravan. Ponekad posumnjaš da te tvoj prijatelj, otac i brat uistinu voli. Isto se događa s vjerom djevojčica i dječaka u Boga. Sigurnost i nesigurnost u vjeri i povjerenju u Boga se izmjenjuju. Oni žele rado vjerovati jer osjećaju da ih vjera obogaćuje. No, često ne znaju što je kršćanska vjera, kako se živi s Bogom u vjeri i što su njene glavne istine. Naravno da im odrasli kršćani mogu pri tome pomoći svojom riječju i primjerom. Kao što dijete uči govor od majke i u školi, tako se dijete treba učiti i vjeri. Svako bi dijete naučilo bez majke materinji govor, ali teže, pa tako bi i bez pouke o vjeri, iako teže, došlo do pitanja o Bogu.

Kad ti svakodnevnica postaje vježba, kad ti ona postaje mjesto susreta s Bogom, tada se ona preobražava. Gruen

„Vjera je kao i ljubav: ona se ne da nametnuti. Zato je uzaludan svaki trud da se ona državnim mjerama uvede ili učvrsti.“ A. Schopenhauer

Vjerovati znači: sve na Bogu temeljiti, na njemu graditi, njega izabrati za temelj i smisao života! kard. Walter Kasper

Klaun i selo u plamenu

Putujući cirkus je zahvatila vatra. Direktor je poslao klauna, koji već bio obučen za predstavu, u selo po pomoć. Prijetila je opasnost da se vatra prenese na suha pšenična polja koja okružuju selo, a onda vatra zahvati i selo. Klaun se žurio u selo da stanovnicima to saopći i pozove ih da ugase vatru na cirkuskim kolima. Ali su stanovnici smatrali viku klauna kao uspjeli trik da ih se privuče u

137

PUT RADOSTI

Krist poziva članove Crkve, svoju novu braću i sestre, da svojim riječima budu njegovi glasnici i svojim životom njegovi svjedoci na ovom svijetu, da bi tako omogućili da Crkva bude vidljivi Krist i Spasitelj svijeta.

Unutarnje jedinstvo s Bogom je izvor jedinstva s ljudima oko nas. Druži se s mudrima i postat ćeš mudar, tko se drži bezumnika, postaje opak. Izr 13,20

cirkus. Klaun je počeo još jače vikati i od jada plakati pozivajući da mu vjeruju, jer ovo nije predstava, nego gorka istina i vapaj za pomoć. Oni su mu pljeskali i smijali se do suza. Što je njegov vapaj bivao snažniji, to se povećavao smijeh seljana. Smatrali su da svoju ulogu odlično igra, dok nije vatra prešla na selo kada je svaka pomoć bila uzaludna. Tako je izgorjelo selo i cirkus. Soeren Kierkegaard

* Svećenik nije klaun (glumac) nego prenositelj poruke Božje da je vladanje u ovom životu najvažnije jer se njime određuje naša ovozemna, ali vječna budućnost.

2. Bog i zlo

eki ljudi misle kako Bog kao dobar Otac ne bi smio dopustiti tolika zla svojoj djeci. Naravno da nema pravog odgovora na to pitanje. Ipak se mora znati kako najviše zla uzrokuju ljudi. Sam se je Bog u Isusu Kristu podvrgao ljudskom zlu. Bog je stvorio ljude kao slobodna bića, a ne kao životinje koje vode isključivo nagoni i instinkti. Čovjeka vodi razum i slobodna volja, što mu Bog ne može dignuti. Čovjek svojim djelima u slobodi može činiti dobro, ali i zlo. On tako može dobrom i zlom utjecati na život svoj i drugih. Time on određuje i svoju vječnost. Isus je došao ljude povezati sa svojim Ocem i tako ih obogatiti ljubavlju, mirom i radošću. Biblija Starog i Novog zavjeta se ne umara stalno ponavljati da je Bog u Kristu izvor mira. Oni koji ga prihvaćaju postaju glasnici mira. Zato Isus i apostoli na mnogo mjesta upozoravaju da se čuvamo zla u sebi, zla u ljudima, pogotovo opakih radnika, suradnika Sotone, koji nose ruho od ovce, a ustvari su vuci grabežljivci (Mt 7, 25). Ipak je patnja mnoge ljude učinila pametnijim, a mnogi su se obratili jer su patnjom uvidjeli da ovaj svijet nije mjesto trajne sreće nego je treba tražiti kod Boga. Poslije bolesti su se obratili Bogu i postali sveci poput sv. Franje Asiškoga i sv. Ignacija Loyolskoga i položili svu nadu u život s Bogom. Bog je stvorio ovu zemlju nesavršenu, podložnu promjenama i potresima što je znak da ova zemlja nije naša prava domovina. Ljudi moraju paziti na zakone koji vladaju u prirodi kako bi izbjegli nesreće. Isus također upozorava da se zbog ovih katastrofa, zla u nama, zlih ljudi, ratova i bolesti nikada

PUT RADOSTI

138

ne zna dan naše smrti. Čovjek ne smije predbacivati Bogu zbog zala oko nas i u nama. Svi živimo među nesavršenim ljudima i na nesavršenoj zemlji. Ipak za neke patnje ljudi, pogotovo djece, nema odgovora. Zar ima odgovora na patnje i smrt Božjeg Sina? No, Bog je Kristovim patnjama pokazao da zla ovoga svijeta nemaju posljednju riječ kad je uskrsnućem nagradio te patnje. Tako će Bog na patnje pravednika dati odgovor njihovim uskrsnućem. Bog ima posljednju riječ, a ne zlo. O tome govori i biblijska knjiga o pravednom Jobu, a još više u knjizi Otkrivenja: “Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj (Otk 7,13). Bog preporuča radost i oprez, ali i spremnost za Dan Gospodnji koji se svakom čovjeku događa u smrtnom času. Stoga Isus kaže: „Bdijte, jer ne znate ni dana ni časa“ (Mt 25,13).

3. Kako je nastala religija

ema niti jednog naroda koji bi bio bez vjere u božanstvo. Teško je jednom rečenicom reći zašto je čovjek religiozno biće. Ipak se mora ustanoviti da je religija proizvod ljudskog razuma koji razmišljanjem o vidljivom pronalazi njegov nevidljivi uzrok. Religija se bavi božanskim koje izmiče ljudskom pogledu, dodiru i pokusu, jer nije dio stvorenoga svijeta. Ne stanuje Bog iza mjeseca ili negdje u svemiru, kao što je ruski kozmonaut u letu oko mjeseca javio svojoj partiji. Kao što je graditelj podigao kuću ili pisac napisao knjigu, a nije njezin dio, tako je uzalud tražiti Boga ljudskim spravama po svemiru koji zahvaljuje božanskom svoj početak i postojanje. Zašto je čovjek tražio Boga i vezao svoju sudbinu za biće koje ne može ni vidjeti ni dodirnuti? Jer je svjestan da od njega potječe i da je vlastita sudbina u njegovim rukama. Kao što lijepa zgrada govori sama svojom ljepotom i mudrošću izvedbe o nenazočnom graditelju, tako sav veličanstven svemir i priroda oko nas i u nama govori o Bogu kao svom mudrom Stvoritelju. Putovi koji čovjeka približavaju Bogu kao polaznu točku imaju stvoreni svijet: materijalni svijet i ljudsku osobu. Materijalni svijet nazivamo svijetom ili prirodom oko nas, a duhovni svijet se nalazi u ljudskoj osobi, u čovjekovoj duši. Čovjeku je jasno da se njegovo biće sastoji od materijalnog koje se po smrti vraća zemlji, kao i sve materijalno, i duhovnoga kao onoga 139

S novcem možeš kupiti mekani krevet, ali ne i san. Možeš kupiti veze ali ne prijateljstvo. S novcem možeš otvoriti svaka vrata, samo ne vrata k srcu.

Bosmans

Religija je naročiti oblik nade jer ona privikava ljude da se usmjere prema budućnosti. Ona usmjerava društvo ne na materijalne već na duhovne vrijednosti A. de Tocqueville

Primi što ti daje dan: svjetlo dana, zrak i život, smijeh ovoga dana, plač i igru, čudo ovoga dana. Bosmans

PUT RADOSTI

Kršćanin je čovjek koji je prihvatio ponudu da se životno opredijeli za Isusa Krista. Roditelji su dijete dali krstiti, odveli na na prvu pričest i krizmu, uveli ga u Crkvu i omogućili kršćansku pouku. Ali to je samo priprava za životnu odluku koja se donosi u doba zrelosti. Ne učini li to, vjera za njega ne će biti odlučujuća. Ona je paket koji nije nikada otvoren, kao lijek koji nije nikada uzet, kao hrana koja nije nikada upotrjebljena. Takav kršćanin nikome ne će moći govoriti o svojoj vjeri niti će koga uvjeriti da je dobra. Ona je u njemu začeto i nerođeno dijete. T. Ivančić

PUT RADOSTI

što čini njegov JA ili osobnu svijest o sebi, što se naziva duhom ili dušom. Čovjek se, ipak, najveći dio vremena bavi razmišljanjem o sebi, kako da sobom upravi, svjestan da ne mora dijeliti sudbinu materijalnoga tijela jer je njegova duša duhovnoga sastava. Zato je oduvijek smatrao da mu je mjesto po smrti tijela u drugom duhovnom svijetu gdje boravi božanski Duh. Pod religijom se obično misli na vjerovanje u postojanje osobnog božanstva izvan ovog vidljivog svijeta. Najčešće se štovalo više božanstava (politeizam) koja upravljaju raznim prirodnim silama. Ipak je trajno živjela svijest da Bog mora biti jedan (monoteizam) jer i mnogoboštvo pozna glavno božanstvo koje je gospodar nad svim ostalim božanstvima. Božanstvu se pripisuje da je gospodar svijeta, zakona u prirodi i stvoritelj svega živoga i neživoga kao i samih ljudi, čija duša poslije smrti odlazi na drugi nevidljivi svijet pred božanstvo koje će ih nagraditi ili kazniti za njihovo zemaljsko ponašanje

Vjera i vidljivost

Ne vjerujem u ništa što ne mogu vidjeti i opipati, kažu mnogi često. Ali ne možeš ni vidjeti ni opipati svoju pamet. Možeš li vidjeti energetska zračenja, struju, radio i TV valove? Možeš li vidjeti u knjizi pisca te knjige? On nije dio knjige i zato nije vidljiv u knjizi. Bog je stvorio ovaj svijet, ali nije dio ovoga svijeta te Ga se ne može vidjeti pomoću ljudskih sprava. Čak i najzaostalija građevina govori o svom davnom graditelju jer se ne može vjerovati da je kamenje, složeno po jednom planu, nastalo bez ljudske pameti. Tako i veličanstvena priroda sa svim biljkama, stablima i veličanstvenim sustavom živih bića govori o velikom umu Božjemu koji ih je tako složio da se razvijaju i žive, kao što je konstruktor složio dijelove auta da bez njega prevoze ljude. Ne možemo Boga dokazati kao matematički zbroj ili prirodni zakon. On se ne može tako točno ustanoviti kao gramatička pravila. Ipak, On uza sve nije nešto maglovito i neodređeno. On je Veliki Um i Stvoritelj svega što postoji, o kome govore njegova djela. Iako je nevidljiv našim materijalnim očima koje samo vide osvijetljenu materiju, On je ipak prisutan u svakom ljudskom srcu kroz glas savjesti koji nas hvali ili kori zbog naših postupaka. On je sličan ljubavi i nadi koju u

140

životu tako doživljavamo. Boga najviše upoznajemo po duši koja je slika Božja. Sve odlike ljudskog duha (inteligencija, odlike, ljubav, slobodna volja…) ima i Bog u najsavršenijem obliku jer ih ne bi mogao dati ljudima ako ih sam nema. Te se religije nazivaju naravnim ili prirodnim religijama jer su bitne tvrdnje o božanskom pristupačne svakom čovjeku, budući da su plod ljudskog razmišljanja o prirodi oko nas i u nama. U tim religijama čovjek traži razumom Boga.

Samo se onaj smije nazvati vjernikom tko vjeruje u prisutnost Boga i živi s Njim.

Ako se hranite Kristom, draga mladeži, govorit ćete o njemu i poticati mnoge vaše prijatelje i vršnjake da ga upoznaju i ljube.

4. Objavljena vjera Za razliku od prirodnih religija kršćanstvo je objavljena vjera kad Bog šalje poruku čovjeku po prorocima, a ponajviše po Isusu Kristu, a mi to prihvaćamo vjerom koja ima razumne dokaze da je od Boga. Bog se je objavljivao po svetim ljudima u Starom Zavjetu, a najviše po svom Sinu Isusu Kristu. Njemu možemo vjerovati jer je a/ najsvetiji čovjek koji je živio; b/ učio je najsavršeniji nauk o Bogu i čovjeku i c/ činio mnogobrojna čudesa djela koja samo Bog može činiti. Bog ne bi dao tu moć nekome tko nije s Njime. To su razlozi koji daju ljudskom razumu pravo prihvaćanja vjere. Ali vjera se ne ostvaruje samo razumom nego i voljom. Ona može prihvatiti ili ne prihvatiti što razum smatra dostojnim vjere. Još neke vjere kao islam se pozivaju na objavu preko svojih proroka, ali oni nemaju razumnih dokaze za to. One su bez sveta života, svete nauke i bez čudesnih djela njihovih objavitelja.

Benedikt XVI.

S Bogom iza vas, i Njegovom ispruženom rukom ispod, možete se suočiti sa svime što je pred vama.

Je li vjera u postojanje Boga dovoljna da netko bude vjernik? I Sotona zna da postoji Bog pa ipak nije vjernik. Što manjka Sotoni da bude vjernik? Kako netko postaje vjernik? Bog je svoje ime objavio Mojsiju: „Ja sam onaj koji sam tu - za vas“. Izrael je čekao dolazak Mesije i proroci su ga nazvali Emanuelom - Bog s nama. U Isusu je Bog došao k nama u liku čovjeka i u Crkvi ostao trajno prisutan. „Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20). Zašto? Bog, kao dobar roditelj, ne zapušta i ne napušta svoje dijete jer hoće biti „Bog s nama“. Samo tako možemo s Njim razgovarati, a On nam želi pomoći. Zašto Sotona nije vjernik? Zato što on od Boga ništa ne očekuje, ne uzda se u Njega 141

PUT RADOSTI

Ako želiš, Isusa možeš osobno upoznati i učiniti ga svojim spasiteljem. On za tebe ima plan i želi ti ga otkriti. Taj plan nije izmislio nitko od ljudi, već ga je otkrio Bog kroz Isusa Krista. O tome sve piše u Bibliji, knjizi koju je kroz ljude pisao Stvoritelj.

Samo u ljubavi mogu ljudi izdržati jedni uz druge. Ljubav je snaga koja ti pomaže nadvladati samog sebe da drugom bude dobro. Bosmans

i ne voli Ga. Zato ga i ne sluša. Biblija nam nudi temeljnu vjeru: Bog je sada prisutan s nama po Isusu Kristu i voli nas više nego itko. On je uz nas i nudi nam se da s Njim svaki dan živimo. Zato se u Njega uzdamo, na Njega se oslanjamo u svim trenutcima života i Njega ljubimo iznad svega. S Njim svakoga dana razgovaramo, a nedjeljom se odzivamo Njegovom pozivu u crkvu. Kao što svoje roditelje dijete sluša, jer ga roditelji vole, tako još više Boga slušamo, imamo povjerenja u Njega jer zna što je za nas dobro i ljubi nas više nego sve majke zajedno. Bog je poput sunca okrenut svakom čovjeku koga ljubi svim svojim božanskim Bićem. Ipak, On ne može stati u naše riječi jer je veći od svih naših misli i slika. Zato su u Starom zavjetu zabranjene slike Boga. Bog je neizmjerni Duh koji ne može stati u sliku i kip. Bog je nevidljiv i zato nema slike. On je mogao imati simbole koje ukazuju na njega kao što su vatra, oblak, duga. Kao što more ne može stati u malu udubinu tako ni neizmjerni Bog ne može u našu malu glavu. On je veći od svake ljudske misli i predodžbe. Ni obična se kuća ne da posve opisati gledajući je samo s pročelja, a kako može neizmjernoga Boga mali ljudski um obuhvatiti? Prirodne vjere njeguju slike o božanstvu. Lao Ce, kineski mudrac, je učenicima tumačio što točno znače riječi. Upita učenike: „Tko od vas pozna miris ruže?“ Svi su ga poznavali. Tada reče: „A sada to obucite u riječi.“ Anthony de Mello

Požar u kući

U noći je buknuo u kući požar. Prestrašeni roditelji s djecom trkom pobjegnu iz kuće. Zaprepašteni izvana gledaju kuću u plamenu. Tada primijete da najmlađe petogodišnje dijete nije s njima, jer je pred njima na katu. Nema više mogućnost da prođe kroz bukteći plamen. Tad se na katu otvori prozor. Dječak viče i traži pomoć. Otac ga opazi i vikne mu: „Skoči!“ „Ali tata ja te ne vidim od dima i vatre“odgovara dijete. „Ali ja tebe vidim, i to je dosta, skači!“ Dječačić je skočio i našao se živ i zdrav u očevim rukama, kojima ga je on dočekao i uhvatio.

“Gdje se Bog suzbija i niječe tamo će se ubrzo prezreti i zanijekati čovjeku njegovo dostojanstvo. Društvo bez Boga je pakao na zemlji. Neljudskost praktičnog ateizma su pokazali bezbožni režimi XX. stoljeća:nacionalsocijalizam i komunizam masovnim ubojstvima na najsuroviji način.” (Walter Mixa, biskup) *Dijete vjeruje riječima zemaljskih roditelja, a vjernik riječi nebeskog Oca i Isusa Krista koji prenosi Crkva.

PUT RADOSTI

142

5. U čemu je bit kršćanske vjere? Vjera u Boga i Isusa Krista ne može biti neko nagađanje, slutnja i pretpostavka nego uvjerenje da je ono što se vjeruje istina. Vjera se odnosi na sadržaj vjere, kao što je vjera u uskrsnuće Isusovo. Naravno da sadržaj vjere ne smije biti u suprotnosti s ljudskom savješću preko koje Bog govori svakom čovjeku. Objavom Bog želi ljudima reći više toga o sebi što sami ne možemo doznati preko savjesti. Čovjek je objavom dodatno prosvijetljen da bude još bolji i plemenitiji. Pod vjerom se podrazumijeva i uvjerenje i povjerenje. U odnosu na Krista ono uključuje tri stvari: Slagati se s istinom onoga što on kaže i objavljuje. Primiti ga i pouzdati se u njega osobno. Predati mu se i odlučiti biti poslušan. Vjerovati znači osloniti se na Boga kao na svoga najboljega prijatelja. A to ne znači da zanemaruješ svoje dužnosti. “Ja vjerujem tebi“, kažu jedan drugome dva prijatelja. Kršćanin vjeruje Kristu ne samo jer nam daje dokaze da naš razum smije njemu vjerovati. Sadržaj njegove objave obasjava ljudski život svjetlom koje se nikada ne gasi i daje čovjeku trajni smisao i radost života. Sadržaj njegove objave je neizmjerna ljubav Božja koja se pokazala u Isusu Kristu. Ta ljubav traje prema svakom čovjeku po prisutnom Kristu kroz sve vrijeme do konca svijeta. Vjernik prihvaća Kristove riječi te stoga može svakog časa s njim stupiti u dodir i razgovarati. Vjera je prijateljski i povjerljivi odnos s prisutnim Bogom koji te iznad svega voli.

Nađi svoje vlastite izvore. Pazi na sve što tvoj vlastiti život unaprjeđuje i jača. Gruen

Budi u suglasju sa sobom. Tko je sa sobom u miru tog ništa ne može izbaciti iz mira. Gruen

Sreću ne možeš kupiti, samo ljubavi ima badava.

Pismo ruskog vojnika

Godine 1972. tiskano je u ilegalnom listu (Samoizdat) za komunizma u Rusiji pismo , zapravo molitva ruskog vojnika Aleksandra Zacepa, nađeno u njegovoj vojnoj odjeći. Pisano je nekoliko trenutaka prije bitke u kojoj je on za Drugog svjetskog rata izgubio život. Pismo glasi: „Slušaj, Bože! Ni jednom u svom životu nisam s tobom razgovarao. Danas sam dobio volju da se s tobom radujem. Znaš li da su mi od djetinjstva govorili da te nema. I ja sam im, glupa glava, vjerovao. Nisam nikada promatrao tvoja djela. Ove noći sam iz jame, koju je iskopala granata, promatrao zvjezdano nebo. Zadivljen njegovim treperenjem odmah sam shvatio kako

Bosmans

Vjerovati znači: sve na Bogu temeljiti, na Njemu graditi, Njega izabrati za temelj i smisao života! kard. Walter Kasper

143

PUT RADOSTI

može biti strašna prijevara! Ne znam, Bože, hoćeš li mi pružiti svoju ruku. Ali ja razgovaram s tobom, i ti me razumiješ. Zar nije čudno je da mi se pojavilo svjetlo usred strašnog pakla, i ja sam ga zapazio? Više ti od toga nemam što reći. Ja sam samo sretan, jer sam te upoznao. U ponoć moramo napasti, ali nemam straha, ti gledaš na nas. Evo dan je znak! Moram ići. Lijepo mi je bilo s tobom. Želim to još reći, a ti to znaš, da će borba biti strašna. Može biti da ću još ove noći pokucati na tvoja vrata. Iako ti nisam do sada bio prijatelj: ako dođem ti ćeš mu pustiti? Što je sa mnom? Plačem li? Moj Bože, ti vidiš što mi se dogodilo. Tak sam sada počeo jasno gledati… Pozdravljam te, Bože. Idem – teško da ću više doći natrag. Smiješno, ali sad me pred smrću više nije strah“.

“Na koncu svijeta “će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom”.

Isus kaže da se vjera u Boga ne sastoji samo u vjeri da On postoji. Mnogi su kršćani zadovoljni time da vjeruju u postojanje Božje, a žive po svojoj pameti. Upravo to i Đavao radi. On zna dobro da Bog postoji pa ipak nije vjernik, s Bogom ne razgovara niti Ga moli. On živi bez Boga, on je bezbožnik. I nemali broj mladih ljudi ne uvodi u svoj život Boga. Bog drumom, a oni šumom! To se pokazuje naročito zanemarivanjem nedjeljne sv. mise. Oni teško stupaju molitvom u dodir s Bogom. Vjeruju da Bog postoji, ali nemaju nikakve veze s Njim, a još manje prijateljske. To se ne može nikako nazvati vjerom.

Mt 24, 30

Zašto će proplakati? Jer ćemo vidjeti s kolikom se ljubavlju Bog trudio oko nas, a kako smo mi malo mjesta dali Bogu u ovom životu! Ako sam hram Božji, tada smije u meni sve živjeti što je Božje: ljubav, veličina, sloboda, živahnost, nada... - tada znam svoju vrijednost, tada sam ja sebi dragocjen. A. Schwarz

PUT RADOSTI

6. Što Isus kaže o vjeri?

ikada nitko nije uspio sve svoje djelo i životni program sažeti u dvije rečenice. A Isus je to učinio. To je učinio zato da svaki i najmanje nadareni i školovani čovjek može razumjeti Božju objavu. To znači da je Božja objava veoma jednostavna i svakome razumljiva. Nitko ne može Bogu prigovoriti da nije proučavao Bibliju zbog raznih razloga, ili da je nije razumio. Bog ne želi da njegovu Riječ razumiju samo učeni. Zato je svoju objavu kao pravilo života sveo na dvije rečenice u kojima se nalazi sve što od nas Bog traži. Jedan zakonoznanac, da iskuša Isusa, upita: “Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?” A on mu reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci.” (Mt 22, 35-40)

144

Što je ljubav? Ljubav je osjećaj poštovanja prema drugome jer ga smatraš vrijednim. Za kršćanina je svaki čovjek vrijedan poštovanja jer je dijete Božje. Naravno da ta ljubav obvezuje čovjeka činiti dobro drugome. Uzor ljubavi je sam Bog koji je za spas ljudi postao čovjek i dao svoj život za njih na križu. Sam Isus kaže: Ovo je moja zapovijed: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. (Iv.15, 12)

Isus je činio čudesna djela, ispričao zahtjevne poredbe o Kraljevstvu Božjem, pozivao ljude u svoju zajednicu i izrekao nečuveni zahtjev. Njegova najvažnija zapovijed je zapovijed ljubavi prema Bogu, prema bližnjemu i sebi. Što znači Isusova prva zapovijed: Ljubav prema Bogu? Isus kaže da vjernik treba Boga ljubiti svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim mislima (Mt 22, 37). - Vjerovati svim svojim srcem znači da se u vjeri radi o tvojem srcu, o tvojoj ljubavi prema Bogu. Tu se ne radi o mnogim riječima, dugim molitvama i velikim djelima, nego se radi o našoj najdubljoj nutrini, našem srcu, našoj ljubavi prema Bogu. Nitko čovjeku nije više otac, majka, brat, prijatelj i dobročinitelj od Boga. Vjerovati je ponajprije odnos ljubavi. Tu se radi o uzdizanju našeg srca k Bogu ne samo ujutro i navečer. Bog je ono najbolje dobro koje imam u svakom času dana i života. „Bože, ti moje sve!“ - Vjerovati svom svojom dušom znači da je Bog najdublja jezgra moje duše, moje nerazorivo središte. Ako ne stanuje Bog u mojoj duši onda sam siromašno, krhko, prolazno i izgubljeno biće. Vjerovati sa svim svojim mislima pokazuje da se vjera odnosi na razum i znanje. To znači da se naš razum mora puniti vjerskim znanjem. Zato je važno što netko čita, sluša, gleda i tko upravlja njegovim mislima. Što činim da bi više o Bogu znao? O Bogu se ne može nikada dovoljno znati. Kao što znanje o dragoj osobi čovjeka veseli tako i svaka nova

Zamislivo mi je da čovjek, gledajući na zemlju, tvrdi kako nema Boga, ali ne razumijem kako bi mogao gledati u nebo i poricati Boga. Abraham Lincoln

Čovjek je Bogu toliko dragocjen da nije poslao samo ljudske glasnike da mu priopće koliko ga voli, nego je poslao i svoga Sina. Njemu je dopustio da umre umjesto tebe. -------------------Religija je poziv Božji čovjeku da mu se vrati.

145

T. Ivančić

PUT RADOSTI

Živa vjera je dakako najvažnija i najdjelotvornija, a suprotno joj je mrtva ili neaktivna vjera. Posljedica je našega spasenja, a odnosi se na pouzdanje u živoga Krista i Njegove naume. Plod je Duha o čijoj sili smo ovisni. Sv. Pavao takvu vjeru opisuje na sljedeći način: ‚S Kristom sam raspet na križ – ali ne više ja, nego Krist živi u meni! Život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega koji mi je iskazao ljubav i samog sebe za mene predao.‘ (Gal 2,20). Živa vjera iskazuje se u aktivnom djelovanju i načinu života, a ne u nekom pasivnom životarenju. Nažalost, mnogi kršćani padaju na ovome smatrajući da spasenjem sve završava te da tada više ništa ne moraju činiti. Jakov ističe: ‚Kao što je tijelo mrtvo bez duše, tako je i vjera mrtva bez djela.‘ Jak 2,26

PUT RADOSTI

spoznaja o Bogu vjernika veseli i ispunja mu dušu svijetlom i zadovoljstvom. Obično te ljudi vremenom napuštaju i zaborave, samo se Bog od tebe nikada ne udaljava. Čak ni onda kad ti Njega zaboravljaš. On te ne briše iz svoga srca. Kada današnji čovjek pita: Što je uistinu važno u životu? Odgovor Isusov ostaje isti: Najvažniji su tvoji odnosi s Bogom.

Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. S riječima „kao samog sebe“ Isus nam daje „ogledalo“ koje ne može lagati. On nam je dao nepogrešivu mjeru da bi otkrili ljubimo li mi svoga bližnjega ili ne. Čovjek treba znati da sebe mora ljubiti ne zbog svojih djela nego jer je dijete Božje koje Bog ljubi. Znamo veoma točno što znači sebe ljubiti i što hoćemo od drugoga. Isus ne kaže: „To, što drugi tebi čini i ti njemu radi.“ To je zakon: „Zub za zub, a oko za oko.“ Djeca i mladi skoro uvijek kažu kad se posvađaju ili čak uzvrate zlim: „I on je i mene.“ Isus naprotiv kaže; „Sve što očekujete da drugi vama učine učinite i vi njima! (Mt 7, 12) To je nešto sasvim drugo. Na drugom mjestu kaže: „Ljubite jedan drugoga kao što sam ja vas ljubio“ (Iv 15,12). Ljubav prema drugome nije pomoć koju pružamo potrebnome. Ona je samo izražaj ljubavi srca prema potrebnome. Pomoć bez ljubavi je neiskrena ljubav. Ali i ljubav bez pomoći nije prava ljubav. Poslanica Ivanova nas upozorava na potrebu pomaganja: „Djeco moja, ne ljubite se riječju i jezikom, nego djelom i istinom“. (1Iv 3, 18) “Svatko od siromaha je prerušeni Isus.” Majka Terezija Kakvim očima moramo gledati na drugoga? Bratskim? Još i više: S očima s kojima želimo da nas Bog gleda: očima oproštenja, isprike, dobrohotnosti i razumijevanja. Tada nam čovjek koga ne ljubimo iskreno izgleda drugačije: siromašno ljudsko biće koje zbog svojih slabosti i ograničenja jednako pati kao ja i ti, kao svi mi. Tada padaju maske s lica ljudi koje su im postavili drugi, da bi se čovjek pojavio onakav kakav jest. “Na kraju svog života nećemo biti suđeni po tome koliko smo stekli diploma, koliko smo zaradili novca ili koliko smo velikih djela učinili. Bit ćemo suđeni prema ‘Bio sam gladan i nahranili ste me. Bio sam gol i zaogrnuli ste me. Bio sam beskućnik i primili ste me.’ Majka Terezija

146

Sv.Pavao je napisao pjesmu ljubavi koju nam Bog postavlja u srca. Ta pjesma je vrhunski izričaj ljubavi. Zato se naziva „Himnom ljubavi“. Hvalospjev ljubavi (1 Kor 13,1 sl.) Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje,

Grčki filozof Aristotel je držao da je prijateljstvo jedna duša koja živi u dvije ljudske osobe. Za Krista je prijateljstvo prema nama ljubav koja nadživljava smrt. Gruen

Ako ljubav prema bližnjima provedemo u djelo stvaramo prostor za kraljevstvo Božje i ono se ostvaruje među nama- Ali ako svatko misli samo na svoju korist svijet samo može ići u propast

nije razdražljiva,

Benedikt XVI.

ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će.

Uživati je blagoslov. Biti zadovoljan s malim i mnogo uživati umijeće je i sreća stvarno slobodna čovjeka. Ne daj se obeshrabriti. Budi dobar čovjek i tada će dio svijeta u kojemu ti živiš postati bolji djelić svijeta Phil Bosmans

147

PUT RADOSTI

Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: „Abba! Oče!“ Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. Sv. Pavao, Rim 8, 14

Prisutnim prijateljima čini dobro, a o odsutnim govori dobro. Epiktet

PUT RADOSTI

Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje ali najveća je među njima ljubav. “Bog je ljubav”(1Iv 4,15). Svaka se ljubav želi davati. Zato je Isusovim uzimanjem ljudske naravi od Marije došlo do prve eksplozije ljubavi Božje. Druga eksplozija se dogodila za Uskrs. On je svojom ljubavlju prema čovjeku otišao tako daleko da ga je to stajalo života. Pokopali su ga i mislili da su ga se riješili. Ali ljubav se ne može potisnuti. Vulkan je izbio iz zemlje nad njim tako da vatra plamti do Neba. Isus Krist je stoga u svojoj osobi uskrsnuće i život vječni. Tko u njega vjeruje ima život vječni. Isus je uskrsnuo trećeg dana u nedjelju. Zato je taj dan duboko upisan u pamćenje ljudi da nemaju važnijeg termina od dana koji je sam Bog učinio, kad je Gospodin uskrsnuo od mrtvih. kardinal J. Meisner

Mladi čovjek treba shvatiti i prihvatiti kako vjera mora imati osobne crte povjerenja. Bez ljubavi prema Bogu nema vjere ni života s Njim. Ljubiš li Boga ako ne možeš odvojiti jedan sat u tjednu za nedjeljnu sv. misu? Je si li vjernik ili nevjernik? Kršćanin koji zna da Bog postoji, ali živi bez povezanosti s Njim, zapravo živi bez Boga. Mogao bi se zvati kršteni bez-božac. Bog se nudi da ti bude suputnik i supatnik, a tebi nije do Njega? I Sotona živi kao da Boga nema. Može li se to za tebe reći? Kako takav čovjek može tražiti primanje sakramenta sv. pričesti i potvrde, a sam s Kristom nema veze ni ljubavi? Čovjek se mora truditi da bude otvoren prema glasu svoje savjesti, čitanju sv.Pisma i slušanju vjerskih tema, a ne u prvom redu prema glasovima koji dopiru s televizije, interneta, iz kojekakvog tiska ili 148

s mobitela. Tada ćeš sigurno doći u dodir s Bogom što je najvažnije za tvoj život. Koliko ima mladih koji ne znaju što bi sa sobom pa onda se upuštaju u kojekakva djela, čak nasilja koja završavaju za njih, a ponekad i za njihove kolege, tragično. O tome dnevno piše tisak. A mladima je potrebno druženje s roditeljima, a još više s Bogom, kako bi mogli spoznati siguran put kroz opasnu prašumu oko sebe. Zato primanje sakramenata, kao sv. potvrde, nije neki mjesni običaj ili obiteljski događaj, nego susret s Kristom koji nudi svoje prijateljstvo i pomoć. On želi da pričesnik i krizmanica bude njegov suradnik,-ca. A Isus treba suradnike da ljudima bude dobro. Sotona ih ima u izobilju te je zato zlo posvuda rašireno; pa i kod onih koji su kršteni. Nemoj živjeti bez Boga, nemoj biti kršteni bez-božac! Ako nećeš odvojiti niti sat vremena nedjeljom za njegov najveći dar ljubavi, sv. misu, onda to jesi, iako to ne želiš priznati. Tko nije spreman rado nedjeljom dolaziti u crkvu, njemu još nije došlo vrijeme ni za pričest ni za krizmu. Nemoj Boga lagati jer to može biti tragično za tvoju budućnost!

Očeva blizina

U bolnici je ležao dječak i čekao na operaciju. Uz njega je otac i hrabri ga. „Tata, ja se ne bojim“,reče dječak ocu, „ali samo ako si ti kod mene.“ Na to otac odvrati: „Dobro, ostajem kod tebe.“ Liječnik je dopustio i otac je sjeo kod operacijskoga stola. Kad je dječak trebao biti operiran, pogleda još jednom oca i upita: „Tata, jesi li tu?“ Kad je narkoza počela djelovati liječnik je rekao ocu da se može udaljiti, ali je otac odvratio da je on dječaku obećao da će uz njega ostati. „A onda ostanite,“ odgovorio je liječnik. Kad se dječak probudio iz narkoze, otac ga je još uvijek držao za ruku. Dječak se nasmiješi i tiho reče: „Moj otac je kod mene“ i ponovo zaspe. Dijete vjeruje svom ocu i vjeruje u njegovu zaštitu. Kršćanin također vjeruje u zaštitu svoga nebeskog Oca.

Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. Gal 5, 16-23

7. Vjera je Božji dar

jera u Isusa Krista ima dvije stranice: Ona je dar Božji koji ne ovisi o tome koliko se netko trudi oko vjere. Bog pruža čovjeku ruke kao majka dok još dijete ne zna dobro hodati. Druga strana vjere je slobodna odluka čovjeka da prihvati vjeru. Čovjek također mora pružiti ruke Bogu. On ima 149

PUT RADOSTI

dvije moći: razum i volju. Razumom se mogu spoznati svi razlozi za vjeru, ali čovjek može voljom odbiti, ne otvoriti se i ne prihvatiti Ruku Božju, vjeru u Njega. Ponuda Božja da vjeruješ Njemu i živiš prema Njegovom nauku je ozbiljna. Jer onaj tko je trajno odbacuje može ne dobiti više ponudu Božju. Nevjera u Boga je zato nerazumni čin. - Bezumnik (Čovjek koji ne misli) reče u srcu: “Nema Boga.” (Ps.14, 1) Vjera nije samo znanje o Bogu, nego još više život u povjerenju i ljubavi s Bogom.

Radost i sreća nikada ne dolaze izvana, one uvijek izrastaju iznutra. Bosmans

Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov! Jer misli li tko da jest štogod, a nije ništa, sam sebe vara. Svatko neka ispita sam svoje djelo pa će onda u samom sebi imati čime se dičiti, a ne u usporedbi s drugim. Ta svatko će nositi svoj teret.

Vjernik zapaža blagodati takvog prijateljskoga odnosa s Bogom. Uza sve nevolje koje može imati, on, zbog svoga povjerenja u Boga, zrači ljubavlju i nadom. Iz toga izvire radost koju vjernik širi. A nada se temelji na vjeri da nas Bog ljubi i da će iznaći načina za pomoć ako mi izvršimo svoj dio posla. U njegovom prijateljskom vladanju prepoznaje se Kristova misao. Da bi odnosi ljubavi i prijateljstva među ljudima ostali čvrsti, moraju se neprestano obnavljati, ali i napajati i hraniti ljubavlju prema Bogu. Bog je izvor od koga sve dobro dolazi. Isus kaže; „Uistinu, bez mene ne možete ništa učiniti“(Iv 15, 5). Mnogi ljudi misle da je Bog daleko od čovjeka jer ga ne vide, ne ispunjava njihove želje i jer postoji toliko zla na svijetu. Biblija nas uči da je Boga nemoguće vidjeti, jer ljudske oči mogu vidjeti samo osvijetljenu materiju, a ne mogu vidjeti ni razna energetska zračenja na kojem se temelji današnja tehnika. Bog stanuje u nedostupnom svijetlu i nije dio ovoga svijeta koji je područje ljudske znanosti. Bog je vidljiv u Drugom nevidljivom svijetu ili Nebu, a ovdje je znakovito vidljiv po svojoj Crkvi i njenim činima, kao vidljivom djelu Kraljevstva Njegova. Bog nikada po Isusu Kristu i Duhu Svetom ne napušta čovjeka nego ide s njim kroz život. On je naš suputnik, a često i supatnik. On je sklopio svoj Savez s nama i njega ne napušta. Znaš li to? Za prve kršćane nedjeljna Euharistija nije bila samo dužnost nego nutarnja nužnost. Bez Boga koji nosi naš život, sam život je prazan. Ispustiti ovo središte ili ga izdati izbilo bi životu njegovo uporište, njegovo nutarnje dostojanstvo i njegovu ljepotu. ( Benedikt XVI.)

Sv Pavao, Gal 6, 1

PUT RADOSTI

150

XV. SLOBODA

iblija smatra da je sloboda najveća vrijednost. Ona je temelj svih vrijednosti i bez nje ništa nije vrijedno. Ona daje čovjeku dostojanstvo po tome što se može odlučiti u slobodi, što životinje ne mogu. Sloboda se sastoji u tome da čovjek može birati, odlučivati se u svom izboru. Niža bića nisu slobodna zato jer nemaju ni razuma ni volje da u nečemu odlučuju. Njih vode slijepi nagoni koji im određuju što trebaju činiti. Životinje nemaju dušu ili duh u kome se nalaze duhovne moći razuma i volje, koje su moći čovjekove slobode. Sloboda je i za ljude najveća vrijednost jer skoro svi narodi koji imaju svoju državu slave dan te države kao dan svoga oslobođenja. Naš Ivan Gundulić pjeva o slobodi ovako: „O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kojem sva blaga svoja nam Bog je dao“.

Bog je kralj cijelog svemira, ali kritična točka, područje gdje njegova vladavina dolazi u opasnost, je naše srce. Tu se Bog susreće s našom slobodom.

U Bibliji Bog trajno nastoji ljudima osigurati njihovu slobodu pokazujući ljudima putove slobode i njenom očuvanju. Zato je Izrael jedini narod u kojem nije smjelo biti robova. Biblija je ustvari najveća i najstarija knjiga koja govori o ljudskoj slobodi i oslobođenju. Srž Starog zavjeta je oslobođenje Izraelaca iz egipatskog sužanjstva. Bog sklapa s njima Savez dajući im zapovijedi koje će očuvati njihovu slobodu i dati im blagoslov. Izrael treba poštivati Božje zapovijedi, a Bog će čuvati njihovu slobodu. Mojsije na koncu svoga života ponavlja Izraelcima mnogo puta izrečenu tvrdnju da o vršenju zapovijedi Božjih ovisi njihova sreća i nesreća, blagoslov ili prokletstvo (Pnz 30).

1. Zašto je sloboda vrednota?

Benedikt XVI.

Niti jedan čovjek nije slobodan dok je rob tijela. Seneka

Naš dnevni rad i naša dnevna proslava svete mise čine jedinstvo. kard. J. Meisner

Sloboda je za društvo ono što je zdravlje za pojedinca. Bolingbroke

to je ustvari vrijednost ili vrednota? Čovjek je jedinstveno biće i zbog toga jer je slobodan. Sloboda ga osposobljava da u određenim granicama sam određuje i radi po vlastitim zamislima i željama. Ali iz slobode može nastati zlo i dobro. Ona može život upropastiti i dati životu smisao. Iz toga proizlazi temeljno pitanje: Što trebamo činiti s našom slobodom? Kako joj dati smisao da čovjek bude sretan, zadovoljan i uspješan u životu? Svaki čovjek želi sam upravljati svojim životom. Da bude sam kovač svoje sreće, kako se to obično kaže. Ono što čovjeka čini zadovoljnim i 151

PUT RADOSTI

sretnim nije u prvom redu materijalno obilje i zdravlje, nego ponajprije duhovno zadovoljstvo i mir u savjesti. Čovjekova duša mora biti radosna i čista. Zato i riječ sreća i srce izvire iz riječi središte (sredce). Čovjek ne može biti slobodan, ako je njegovo središte, njegova volja koja naređuje tijelu nečim zarobljena. Tada ne može raditi ono što je dobro.

Što ograničava ljudsku slobodu?

N “Svi se pokoravamo zakonima da bismo bili slobodni.”

rimski govornik Ciceron

U slobodi je čovjekova veličina. Čovjek u slobodi može prihvatiti cijelog Boga i biti velik kao njegov Otac; može zlu reći “ne” i dobru “da”, te tako ostvariti puninu svoje čovječnosti. T.Ivančić

Sloboda je dobro, koja upotrebom raste, a neupotrebom isčezava. C.F.von Waizsaecker

Odreći se slobode znači: odreći se svog ljudskog dostojanstva

PUT RADOSTI

ema neograničene slobode. Prije svega čovjek ne može postići sve što želi jer A) nema sposobnosti za sve što želi. (Ne može čovjek igrati vrhunski nogomet ako za to nema sposobnosti). B) Postoje zakonitosti prirode i ljudske naravi. Ne može čovjek skočiti na mjesec ili letjeti kao ptica. C) Čovjek se rađa i živi u društvu, u obitelji, u zajednici s ljudima. Svaki čovjek je u toj zajednici slobodno biće. Budući da je Bog sve ljude stvorio slobodne, nitko nema prava svojom slobodom ugrožavati slobodu drugih. To znači da nitko nema pravo raditi što mu se prohtije. Naša sloboda je ograničena slobodom i pravom drugih. Zbog toga država i društvo uspostavlja zakone koje treba poštivati da se sačuva sloboda drugih. Đak svojim nemirom ugrožava slobodu nastavnika da predaje znanje, ali i slobodu učenika da to znanje usvajaju. Čovjek je svojom slobodom u stanju čuvati mir u sebi i mir oko sebe. Mir u sebi čovjek čuva time da se odlučuje za dobro koje mu donosi radost. Mir oko sebe čovjek čuva time da tuđa prava ne ugrožava nego ljudima čini dobro. On se smije usprotiviti kad drugi ugrožavaju njegovu slobodu. D) Tko bira svoje zvanje, posao ili sklapa brak vežu ga dužnosti koje iz toga proizlaze. Pripadnost kršćanstvu stvara obveze vršenja obveza koje Krist nalaže. E) Bog nam govori preko Biblije, a naročito po Isusu Kristu i Crkvi i daje upute i zakone. Glas Božji prisutan je i u svakom ljudskom srcu, našoj savjesti. Nevjernošću svojoj savjesti i volji Božjoj čovjek gubi mir i zadovoljstvo zbog povrede Božjih zakona i tuđih prava. Takva sloboda ne donosi nikome mir i sreću, nego nesreću. Čovjek odan zlu nije u stanju lako činiti dobra djela. Biblija na mnogo mjesta govori kako nevjernost Božjim zapovijedima donosi prokletstvo i ropstvo. Zla djela potamnjuju i ranjavaju ljudsku dušu. Takvi žaloste sebe i druge, ljude varaju, napadaju ili čak ratuju da steknu nepravedno materijalna dobra. Naravno da i oni sami time postaju nesretni.

152

Zadovoljan bez košulje

Jedna talijanska priča govori. Imao kralj sina koji je uvijek nezadovoljan sjedio na balkonu te se dosađivao.Ni sam nije znao što mu nedostaje. Mudraci su kralju savjetovali: „Veličanstvo, nađite posve zadovoljna čovjeka i njegovu košulju zamijenite košuljom svoga sina!“Svi su službenici pošli u potragu za takvom košuljom. Uzalud! A onda prilikom lova kralj je naišao na jednog radnika koji je pjevao radeći u vinogradu. Radnik je priznao: „Ja sam potpuno zadovoljan, ne bih se mijenjao ni s papom ni s kraljem.“ Kralj zamoli: „Moj je sin na smrt bolestan. Treba za lijek košulja zadovoljna čovjeka. Platit ću ti svaku cijenu.“ „Veličanstvo, ne mogu vam učiniti uslugu, ja uopće nemam košulje.“

Čovjek u sebi ima od Adama najmanje sedam zlih velikih nagona koji ga potiču da radi zlo. Nazivamo ih Sedam glavnih grijeha ili zlih nagona. To su: oholost, škrtost ili pohlepa, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost. Dok je čovjek živ mora te nagone držati podalje od svoje volje, u kutu svoje duše, da se ne pretvore u grijehe. Čovjek je kao društveno biće stalno izložen i pozivan da slijedi primjere zlih ljudi i njihovih djela, posebno preko medija. Treći izvor zla je Sotona koji, ne samo preko zlih ljudi, nego i sam nagovara ljude da rade zlo.

2. Zašto su zla djela opasna?

ako je već na mnogo mjesta kazano, čovjek je rođen da bude radostan i da širi radost oko sebe. Zlim djelima čovjek širi žalost i nezadovoljstvo. On ugrožava prava dugih, ali zlim djelima sam gubi slobodu. Postaje ovisnik o zlu. Zlo je slično smoli, ljepilu i živom blatu u koje čovjek tim dublje tone što više njime korača. Tako i učestalim ponavljanjem zlih djela čovjekova volja sve više slabi i nemoćna je da napusti zlo. Svako zlo je slično drogi koja upotrebom veže čovjeka toliko da se svojom voljom ne može toga odreći. Njegova je volja zarobljena. Gubitkom slobode čovjek gubi i svoje dostojanstvo. Sloboda ga izdiže iznad svijeta nižih bića. Zlo, međutim, stvara grešnu naviku, a nakon toga trajnu manu koje se teško može osloboditi. Griješnik nije radostan. Netko malo više popije, usudi se opsovati, nešto ukrasti, zabavlja se nečednim slikama i filmovima, kockati se, visjeti na kompjuteru i ne raditi svoje zadatke. Kad s tim ne prestane on postaje pijanac, pušač, psovač, kradljivac, kockar, ovisnik

Oholost je najopasniji grijeh mladih jer sebi umišljaju da im život ovisi samo o njima, da oni znaju sve, a drugi ništa. Takvima Bog ne treba, ne žele znati da ih je Bog stvorio pa im je govor o Bogu dostojan prezira i nepotreban. Oni želi prijestolje Boga. Ohol čovjek gleda na sve s visine, a zapravo je u rupi iz koje ne vidi ništa. Nije sposoban primiti savjete dru -gih. On je prekinuo vezu s Bgom, ali i s ljudima. On ne vidi sebe kakav jest, nesposoban da se popravi, navlači na sebe šminku taštine. Time ne postaje ljepši nego otkriva da je ružan. Oholost je laž i prijevara, razlog tragična života.

153

prema T. Ivančiću

PUT RADOSTI

o mobitelu, seksualni razvratnik, ljenčina, jer nije u početku znao sebe obuzdati. Zlo uvijek zarobljava te čovjek mora činiti zlo, iako zna da je to štetno. Time je volja zarobljena i nije više slobodna. Onaj koji čini dobro nikada ne može od dobra biti zarobljen nego se uvijek i nadalje mora truditi oko dobra. Đak koji moli ide u crkvu, lako prašta, uči i drugima ne smeta, ne ide s lošim društvom i izbjegava zle prigode ostaje slobodan. Uvijek se mora truditi da tako živi. Bog ne zarobljava nego čuva ljudsku slobodu.

Dva lika

“Budite vjerni u malim stvarima jer u njima leži vaša snaga.

Majka Terezija

Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze i bogatstvo i uspjeh. “Mudar čovjek sam donosi odluke; budala prihvaća javno mnijenje.” kin.mudrost Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. Gal 6, 7

PUT RADOSTI

Zanimljiv je događaj iz života velikog talijanskog slikara Leonarda da Vincia. On je više godina pravio sliku Posljednje večere. Za svaki lik apostola on je izlazio na ulice i tražio pogodnu osobu. Tako je za Isusa našao prekrasnog mladog čovjeka. Poslije nekoliko godina trebala mu je jedna osoba za lik Jude. Izišao je na ulicu i pronašao jednog nesretnog čovjeka. Dok je prenosio crte njegova lica na sliku Jude, ovaj je počeo plakati. Rekao je umjetniku da je on prije nekoliko godina bio ovdje dok je po njemu slikao lik Isusa. Nakon toga se je odao raskalašenom životu ne pazeći na Božje zakone i evo, danas služi za portretiranje Jude.

3. Mladi i sloboda

ao što dijete pomalo odrasta u odrasla čovjeka koji je sposoban napustiti svoju obitelj i osnovati vlastitu, tako on mora rasti i duhovno. Duhovne moći razuma i volje moraju rasti i biti sposobne da čovjekom upravljaju. Malo dijete u svom djelovanju, dok mu razum još nije proradio, želi sve privlačno imati za sebe. Majka ga uči da sve što je privlačno i šareno nije za nj dobro. Tako dijete spoznaje sve više da postoje dobre i loše stvari. Ipak i zle stvari ostaju najčešće djetetu privlačne. I kad postaje veće lako se povode za primjerom svoje okoline pogotovo ako su u lošem društvu. Narod kaže: „Reci mi s kim se družiš, reći ću ti kakav si.“ Danas treba to još proširiti jednim pravilom: “Reci mi što gledaš i čitaš i reći ću ti kakav si.” Dijete je povodljivo jer mu ni razum ni volja kojom odlučuje nije sazrela. Zato je odgoj mladih u školskoj dobi prevažan kako bi se dijete uputilo pravim putem. Čovjek se kasnije raduje da su mu u djetinjstvu dok nije odrastao, drugi pokazivali pravi put. Ali također i žali ako su ga drugi uputili

154

lošim putem ili nije slušao savjete starijih. Odgoj mladih je sličan brizi za rast biljke, loze ili stabla. Bez njege sve bi ostalo na zemlji i nikada ne bi dalo roda niti bi bilo kakve koristi od svega. Zapušteni čovjek i dalje trči za šarama i privlačnostima ovog svijeta. Nije svjesno kako je mnogo zla u privlačnostima oko njega, naročito u medijima koji su često prenositelji maskiranog zla. Ljudi ne bi činili zlo kad se ono ne bi obuklo u ruho “dobra.”

Zaključak:

Dijete najprije privlači sve što ga uzbuđuje, što mu budi čuvstva i osjećaje. Svako dijete želi što prije odrasti. Mladi rado kažu: Nisam ja više dijete. No, rasti ne možemo samo tako. Rast se razvija kao i u svemu živome pomalo. Nakon razvoja čuvstava i osjećaja, kad dijete želi sve što vidi, raste u njemu razum i inteligencija kojom razabire dobro i zlo. Na koncu, u vrijeme razvitka se budi i volja kojom hoće činiti ono što mu razum kaže da je dobro. Volja svojim odlukama obilježava rađanje slobode. To je početak istinski osobnog postojanja svakog čovjeka.

Izr 3, 13

Niti jedan čovjek nije slobodan dok je rob tijela.

4. Zbog čega ljudi nešto rade?

Ne privikavaj usta gnusnoj neuljudnosti jer se u njoj nalazi riječ grijeha.Kad si među moćnicima, sjeti se oca i majke svoje, da se ne zaboraviš pred njima, i da se ne ponašaš kao luđak i ne zažališ što si se rodio i ne prokuneš i dan svojeg rođenja. Tko se naviknuo na sramotne riječi neće se popraviti svega vijeka svoga.

ri su uzročna stupnja čovjekova djelovanja. Prvi stupanj se naziva predmoralni kad čovjekovo djelovanje kao u nižih bića ide za ugađanjem tijelu tražeći svoju korist i ugodnost ne misleći ni na prava drugih ljudi ni na Božji zakon. To je i način života mnoge neodrasle djece, ali i kriminalaca svake vrste. Drugi se zove dogovorni kad čovjek čini ono što nalaže običaj, strah, naredba, moda ili trend vremena ne vodeći računa o etičnosti čina. Ovom načinu odlučivanja su veoma podložni mladi. Treći stupanj se naziva etičkim ili moralnim kad se čovjek pita je li neko djelo u skladu sa savješću i etičkim normama, dobro ili zlo; hoće li nanijeti nepravdu drugome. To odlučivanje odgovora dostojanstvu čovjeka jer je čovjek jedino moralno biće na svijetu. Kojemu stupnju odgovara tvoje odlučivanje kad se pitaš zašto nešto hoćeš? Moralna djela rađaju zadovoljstvom u duši, a nemoralna povrjeđuju dušu pojavom grižnje savjesti. Veliki zločinci zatiru grižnju savjesti teškim nedjelima svodeći sebe na razinu amoralne i grabežljive životinje. Čistoća srca se 155

rim.filozof Seneka

Humor i strpljivost su dvije deve s kojima se prelazi pustinja. Bosmans

PUT RADOSTI

pokazuje tako da čovjek može gledati sebi, drugome i Bogu u lice. U čovjeku je tada ostvareno unutarnje jedinstvo u njegovu tjelesnom i duhovnom jedinstvu. Iz mirna i čista srca izvire radost. Čistoća duha koja čuva slobodu postiže se kad čovjek radi ono što govori, govori ono što misli, a misli ono što Bog misli. Zlo je uvijek lakše učiniti jer je zanimljivo i za oči poželjno, a ustvari, plod je nesreća. Zlo ne traži naprezanje, a dobro traži napor, što čovjeku nije ugodno. Zato se mnogi odlučuju za široka vrata i prostran put zla. “Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put Bl. Ivan Merz koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!” (Mt 7,13). uzor hrv. mladeži Potrebno je znati za odgoj mladih da su oči i uši prozori i vrata duše te treba izbjegavati slušanje i gledanje zlih sadržaja jer inače ulaze u dušu i poput sjemena niknu kao Isus vezan pred svojim zla djela. Kao što brod valovi i morske struje odvode od tužiteljima, pred Anom pravca prema cilju te se kormilom ponovo postiže pravac, i Kaifom, a potom pred Pilatom, slobodniji je od tako je čovjeku potrebno stalno obraćenje i popravljanje zbog napasti koje ga odvode od puta prema Bogu. onih koji su ga vezali

i osudili. Isus je zbog našeg duhovnog ropstva izgubio slobodu tijela na križu, da bi nam vratio slobodu duše svojim Duhom koji je i na križu bio slobodan. Tako je Isus jedini osloboditelj čovjeka od ropstva i darivatelj prave slobode na kojoj se temelji zajedništvo s Bogom, Kraljevstvo Božje, mir u nama i u svijetu. Bez Krista čovjek je izložen zamkama i pobjedi zla nad ljudskom slobodom i čovjekovom radošću. Čovjek je slobodan od zla da bi bio slobodan za dobro jer se je opredijelio za Krista i njegov put.

PUT RADOSTI

Tri su pravila normalnog ljudskog ponašanja đaka:

1) Rado šutjeti i slušati jer se time iskazuje osobnu skromnost i poštovanje prema sugovorniku. 2) Imati najmanje dva prijatelja: jednoga u obitelji, a drugoga izvan nje. 3) Dnevno razgovarati s Bogom kao sa najvećim Prijateljem. To rađa mirom i zadovoljstvom u životu.

5. Sloboda i Isus

og nije stvorio čovjeka u Raju. On je, doduše, čovjeka stvorio u Raju zemaljskom, ali mu je dao, kao i anđelima, slobodnu volju po kojoj je mogao biti poslušan ili neposlušan Bogu. Zato su nastale kušnje anđela i prvih ljudi. Neki su anđeli svojim duhom otpali od Boga i zauvijek propali u Pakao. Prvi čovjek je i tjelesno biće pa nije toliko Boga odbacio, jer je bio prevaren. Zato Bog daje svakom čovjeku na zemlji priliku da se slobodnom voljom odluči za Raj u Nebu ili propast u Paklu. Svaki čovjek nailazi kroz cijeli život na mnoge kušnje kad se mora odlučiti za Božje zapovijedi ili protiv njih. Time čovjek odlučuje i o svojoj sudbini ne samo na zemlji nego i u Nebu.

156

Bog ne će ljude u Raju protiv njihove volje. On hoće da se ljudi sami odluče u slobodi za Nebo. Tada im Bog pruža svoju pomoć na putu života. Sloboda se ne sastoji u sebičnosti ni samovolji kad netko misli da smije činiti što mu padne na pamet. Doduše, on to može činiti, ali time sebi nanosi veliku štetu. To se zove zloupotreba slobode. Bog ti daje slobodu i poziva te da slobodno izabereš dobro, a ne zlo. Sloboda uvijek poziva na dobro. Isus je stalno pozivao ljude da posluhom Bogu odabiru put radosti i sreće. On je došao čovjeku na tom putu pomoći, vratiti ga i izliječiti od zla. Čovjekova sloboda je ograničena i izvrgnuta lutanju. Čovjek je doista sagriješio, i to slobodno. Odbacivši naum Božji, prevario je sam sebe i postao rob grijeha. To prvo otuđenje rodilo je mnoga druga. Povijest čovječanstva od svojih početaka svjedoči o nesrećama i tlačenjima koja se rađaju iz ljudskog srca, tj. od zloupotrebe slobode. Kad čovjek odbacuje moralni Božji zakon, on se diže protiv vlastite slobode, postaje rob svojih strasti, kida vezu s ljudima i s Bogom. Židovi su stoljećima čekali Kraljevstvo Božje koje će im dati slobodu da sami upravljaju sobom. Isus ih uči da pravo Kraljevstvo Božje započinje u srcu čovjeka. Čovjek posluhom Bogu može ostvariti mir i zadovoljstvo u sebi i oko sebe. Taj mir je plod susreta čovjeka s Bogom. Dok je čovjek odan grijehu on je zarobljen i nije slobodan za život s Bogom. Krist je došao svojim djelom spasenja uništiti čovjekov grijeh i pružiti ruku pomirenja svakome čovjeku. On kaže: „Tko čini grijeh rob je grijeha“ (Iv 18,34). Jedini je Isus mogao kazati: „Tko će mi od vas dokazati grijeh?“(Iv 8, 46). “Samo Krist može-osloboditi za slobodu-“ , kaže sv. Pavao (Gal 5,1). On je Istina o našem životu koja nas je oslobodila. Nadalje nas uči sv. Pavao da dolaskom Duha Božjega nestaje ropstva grijeha i nastaje sloboda kojom se ponosimo jer smo djeca Božja. Krist ne ukida našu slobodu nego ona raste kad se ljudi otvaraju poticajima njegova Duha. Samo je s Kristom, koji ništi grijehe našega ropstva,moguća istinska sloboda od zamki koje dolaze iz svijeta. *Bog duboko poštuje ljudsku slobodu koju čovjeku dao. Dao mu je razum da ispita razloge za vjeru, a onda mu dao i volju da se opredijeli za ono što je spoznao kao ispravno. Sve dok se čovjek nije opredijelio za svoju vjeru, Bog stoji pred 157

Budimo oaza oduševljenja životom, svakim životom, i životom koji stoji puno muke. Neke stvari izgledaju kao katastrofe, a ipak su milosti. Bosmans

Kada mladi odrastu sloboda za njih ima veliko značenje. Žele sami odlučivati o sebi. Nova sloboda ima za njih krasno iskustvo jer im pokazuje nove putove. Ali ona je često i razlog straha, jer mladi još ne znaju kako upotrebljavati slobodu. Mladi moraju učiti da je sloboda dobro, kojim štitimo slobodu drugih i slijedimo državne i Božje zapovijedi. To je uvjet da svi možemo živjeti slobodno i odgovorno djelovati.

PUT RADOSTI

Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet. Izr 3, 10

Čovjek uvijek može navući masku na lice, a u sebi ostati onaj koji je bio. Ali što ako maska sraste s licem? Mi od čovjeka vidimo samo vanjštinu, ono što on ili želi da bude ili neće da bude, ali što on nije. I događa se zato, da on postane ono što je poželio biti i tad se stane prikazivati onim, što je bio i više nije.”

vratima čovjekove duše i ne može djelovati u njemu.

Crkva i čovjekova dvoličnost

U čovjeku postoji zanimanje da sadržaj vjere podupre njegov pogrešan život. Čovjek bi htio biti Božji i činiti ono što mu donosi nepravednu korist i užitak, služiti Bogu i bogatstvu (Mt 6,24). I to je bio jedan od glavnih uzroka što mnogi Krista nisu prihvatili, svih crkvenih raskola i nastanka krivovjerja, ali i brzog širenje nekih religija koje od ljudi malo zahtijevaju. Čovjek oduvijek želi sjediti na dvije stolice: želi služiti svojim užicima i biti Božji. A to rijetko ide skupa. Stoga ljudi rado žele onu vjeru koja odobrava njihova zla. Rimski carevi i mnogi drugi vlastodršci su činili zla i bili vrhovni svećenici svojim religijama. I danas ljudi rado tumače svoju vjeru kako njima odgovora. Protestantske Crkve su se raspale na stotine zajednica jer nemaju zajedničko učiteljstvo nego skupine ljudi određuju nauk svoje vjere. Među stotinama vjerskih zajednica koje se ne slažu u tumačenju Evanđelja postoji i Slobodna crkva koja prima svakog krštenika bez obzira na vjerski nauk. Pravoslavne Crkve su razdijeljene po nacijama i uglavnom su u službi svoje državne zajednice. U islamskom svijetu također nema vrhovnog učiteljstva vjere te pojedinac tumači vjeru kako on misli da je pravo. Islamisti izvlače pojedine riječi Kurana koje im daju za pravo činiti zločine. Katolička Crkva ima na svom čelu biskupe, nasljednike apostola kojima Crkva duguje poslušnost u stvarima vjere. “Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire” (Lk 1016). Nad svima njima bdije Petrov nasljednik, rimski biskup, sv. otac papa. Petru je i njegovim nasljednicima Isus ostavio dužnu brigu za cijelu Crkvu: “A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati” (Mt 16, 18). Katolička Crkva je jedina vjerska zajednica koja ima svoga poglavara izvan nacionalne države ili zajednice. Time je zajamčena sigurnost da joj državna vlast ili nacionalizam ne može nametnuti vjerski sadržaj protivan Evanđelju i osigurava slobodu u vjerskom životu. *”Sloboda nije nikada sloboda od istine, nego uvijek i samo u istini”(Ivan Pavao II.). Istina ne opterećuje našu savjest te živjeti slobodno u prvom redu znači živjeti po savjesti, da je čovjek slobodan od grižnje savjesti i od ovisnosti o zlu. Zlo zarobljava, a Bog oslobađa.

PUT RADOSTI

158

XVI. PRAVILA ŽIVOTA 1. Napasti

lo napada neopreznog čovjeka, a pogotovo učenika da ga uhvati u svoju mrežu. To se zove napast. Najčešća napast kod mladih se događa kad pomisle da su dovoljno odrasli i da im ne treba nikakva pouka odraslih. To je velika zamka za mnoge mlade. Tada odrastaju kao divlje biljke bez drva za koje se vežu te stoga one ne će nikada biti stablo. Tko misli da je sam sebi dovoljan učitelj postaje problem sebi, svojoj obitelji i okolini. Mladi moraju prihvatiti da im je još uvijek potrebna pomoć svojih roditelja i odgajatelja, a najviše nauk Božji. Stoga su posluh i marljivost u školi, vjeronauk i nedjeljna misa najbolja pomagala da mladi čovjek odraste i razvije se u dobrog i zadovoljnog mladića i djevojku. Napašću se naziva i sve ono što može čovjeka skrenuti s puta vršenja Božje volje. To na svoj način napada ljudsku dušu, kako i riječ napast govori. Izvor napasti može biti u stvarima, grješnim mjestima i prilikama, zlim ljudima i neurednim strastima (Mt 7,22) te na koncu u posluhu Sotoni. Krist je pobijedio Sotonu i iskazuje se kao sluga Božji u svemu poslušan Božjoj volji (Mt 16,21). Napast uvijek želi čovjeka odvojiti od vjere i ljubavi prema Bogu, a prikloniti privlačnosti stvorenja. Zlo zrači zavodljivim svjetlom koje je slično svijetloj reklami za loše stvari. Čovjeka privlači dobro i ljubav; ali i zlo se može obući u ruho dobra i svjetla ljubavi (Mt 7,15). Bog je čovjeku dao razum i savjest kao duhovnu sposobnost razlikovanja dobra od zla. Svojim razumom i suradnjom s drugim ljudima čovjek prepoznaje dobro i glas Božji.

2. Grijeh

damov grijeh se očituje kao neposluh, kao čin kojim se čovjek svjesno i hotimice opire Bogu kršeći jednu od njegovih zapovijedi (Post 3,3). I djeca su veoma sklona neposluhu roditeljima, a onda i Božjim zapovijedima. Iz želje da brzo odrastu, oni sve većim neposluhom žele isprobati do koje im mjere okolina dozvoljava da žive po svome.

Nema Krista bez ljubavi i zbog toga nema Boga bez svijeta te nema bezbožnog svijeta. kard. J. Meisner

Sramota je ocu loše odgojen sin, a ako je kći, na štetu mu je. Razumna kći blago je mužu svojem, a besramnica je na tugu svojem roditelju. Bestidna kći sramoti oca i muža, pa je obojica preziru. Sir 22, 3

Snaga raste s ciljem. Tko stremi k cilju i prema njemu stupa, tek će primijetiti za što je sposoban.

159

A. Gruen

PUT RADOSTI

Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli.Što si veći to se više ponizi da nađeš milost u Gospoda. Jer veliko je milosrđe Božje i poniznima otkriva tajnu svoju. Sir, 3, 17

Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je. Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima. Izr 14, 8

Time hoće pokazati kako oni nisu lutke u rukama starijih. Nerijetko i stariji znaju odbaciti moralni nauk pogotovo u stvari ljudske spolnosti, kao da su pametniji od Boga. Posluh Bogu obvezuje sve ljude. Pred Bogom su i odrasli ljudi samo odrasla djeca. Nije pametno kad dijete umjesto roditelja odlučuje što mu je raditi. A još je gluplje kad čovjek sam umjesto Boga odlučuje što je dobro, a što zlo (Post 3,5). Mladi su nerijetko napastovani da pomisle kako Božje riječi nisu najbolje za njih. Ili misle kako su riječi Crkve staromodne i ne vrijede danas. Sve to se lako događa kad čovjek postane ohol. Oholost je umišljenost u svoju pamet i veličinu kojom se netko izdiže iznad drugih, a za Boga ne mari. Prvi ljudi su napustili put Božji koji ih je činio sretnim i vodio ih većoj sreći te su započeli ići putem svojih ljudskih želja. Čovjeka lako očaraju predmeti ovoga svijeta. Pomisle kako će u njima naći sreću. Oni počinju sumnjati i u darežljivost i ljubav Božju, a vjerovati običnim stvorenjima. Kao da Bog ne voli čovjeka te mu hoće uskratiti neka dobra i užitke. Možete li zamisliti da Bog, koji je napunio srca svih ljudi dobrotom, sam nije dobar? Ohol čovjek drži do sebe više nego to smije. Bog je sve ljude stvorio jednake, s različitim darovima koji koriste svima. Svatko će morati dati Bogu račun za svoje sposobnosti te stoga one ne smiju biti razlogom nečije oholosti. Od Boga smo sve primili i Bog je središte naše. Što bi bilo od sunčanog sustava kad bi zemlja htjela zauzeti mjesto sunca? Upravo tako radi ohol čovjek koji želi Boga i njegov zakon izbaciti iz svoga života. Zato takvi ljudi uzrokuju nemire i svađe i ratove u društvu.

akon grijeha čovjek se krije od Boga, nije htio Boga te ga izbjegava, a izgon iz raja zemaljskoga potvrđuje njihovu volju. Kad čovjek čini što je nevaljalo, želi da to nitko ne zna. Sram je sasvim normalni osjećaj u ljudskoj naravi koja čovjeka poput brane upozorava na zlo djelo. Daleko od Boga nije više bio moguć pristup stablu života (Post 3,22); postoji samo smrt, konačna smrt. Taj raskid čovjeka i Boga se zove grijeh. Grijeh zatim unosi razdor među članove obitelji, što se događa u bratoubojstvu među Adamovom djecom (Post 4,8), i vladavinu nasilja koja stvara patnju. Ljudi su se grijehom odijelili od Boga, ali su se i međusobno razdijelili. Ljudi se i danas mrze, ratuju i

PUT RADOSTI

160

ubijaju. Sve svađe i nemiri među ljudima potječu od manjka prijateljstva s Bogom.

3. Sotona neprijatelj čovjeka

zmeđu Boga i čovjeka stupa na pozornicu treći lik o kome se ne govori mnogo u Starom Zavjetu, a nazivaju ga Sotonom, neprijateljem Boga i čovjeka. Sveto Pismo govori da je Bog stvorio nevidljivi svijet čistih duhova, anđela koji slave Boga i stoje Mu na usluzi kao njegovi vjesnici i zaštitnici ljudi, anđeli čuvari. Jedan dio se ohološću odmetnuo od Boga pretvorivši se u zle anđele ili đavle koji zavode ljude da ne služe Bogu i tako dođu u mjesto muka i patnje u Pakao. Njihov gospodar se obično naziva Sotona. Treba imati na umu da je Sotona porijeklom anđeo i da je zato inteligentniji od nas te lako neopreznog čovjeka prevari. Premda su ljudi napustili Boga, Bog i dalje u svojoj ljubavi ostaje vjeran čovjeku. Ova ljubav je opisana u Svetom Pismu kao obećanje spasenja od grijeha u koji su ljudi upali. Slikovitim govorom Bog proklinje Zmiju zato što je ljude nagovorila na grijeh. On zato obećava ženu preko koje će doći spasenje svijeta. Ta žena je Bl. Dj. Marija, majka Isusa Krista Spasitelja svijeta (Post 3,14). Do ispunjenja ovog obećanja prošle su mnoge tisuće godina. Isus se je izložio napastima Sotone i pobijedio te je ljudima dao uputu kako izmaći sotonskim napastima.(Mt 4, 4) Ipak Sotona nema vlast nad čovjekom, ako mu to čovjek ne dopusti. Pouzdavati se u drugu moć idolopoklonstvom, gatanjem, čaranjem i zazivanjem duhova, umjesto pouzdanja u Boga teški je grijeh protiv prve zapovijedi Božje. Bog preko Crkve, sakramenata i njenih molitava pomaže čovjeku u njegovim nevoljama po svojoj volji kao majka malom djetetu. Veoma je velika opasnost da mladi ljudi zbog medijskog utjecaja svoju budućnost, poput rasipnog sina (Lk 15,13), ne povezuju s Bogom Ocem nego misle da im Bog ne pomaže ili čak smeta u životu. Isus stalno govori o važnosti pouzdavanja u Boga, što je već u Starom Zavjetu prorok Jeremija veoma snažno izrekao, da je proklet čovjek koji se samo uzda u čovjeka, slabo tijelo smatra svojom snagom i čije se srce od Boga odvraća (Jer 17,5).

Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere! 1 Pt 5,8

„Ako si strpljiv u jednom momentu ljutnje, izbjeći ćeš sto dana tuge. Ako želiš prestati piti, promatraj pijanca dok si trijezan.“ Đavao je kao lopov koji se kradom ušulja u naš život. Zaključamo vrata, postavimo svjetlo, zvono, psa da otkrije lopova. U duhovnom životu su to: Riječ Božja, molitva, sakramenti, ispit savjesti…

161

PUT RADOSTI

* “Prije napada đavao istraži, s koje je strane čovjek slabiji i nemarniji, a tada upravi onamo bojne strojeve, ondje ga pritisne.” sv Ignacije Loyolski

4. Božje zapovijedi

U O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neis- traživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen. Sv. Pavao u Rim11

svakom čovjeku se nalazi nagon za korišću, što po sebi nije zlo. Čovjek, međutim, nije samo jedinka, nego i društveno biće pa se mora pitati je li njegova korist u sukobu s Božjim zakonom i pravom drugoga. Ako jest, tada je to zlo nagnuće koja rađa grijeh, ako se pokuša ostvariti. S obzirom na vrstu koristi ili užitaka razlikujemo sedam glavnih neurednih nagnuća. Zovu se glavnim jer iz njih proizlaze i mnogo teži grijesi i zla djela kao što iz glavnih grana na stablu proizlaze mnogobrojne druge grane. A sve zle sklonosti, o kojima je ovdje riječ niču iz debla koje nazivamo istočnim Adamovim grijehom, kao uzroka iskvarenosti ljudske naravi. Zato Isus naziva ljude zlim (“Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darovima darivati djecu svoju...”Lk 11, 13), ali budući da nisu svjesni svoje zloće predmet su Božjeg milosrđa. Bog ne bi bio dobar kad ne bi svojoj djeci pokazao put koji vodi prema sreći i kad im ne bi praštao. Božje zapovijedi nalikuju na prometne znakove uz put. Oni upozoravaju vozače ne samo na pravac koji ih vodi na njihovo odredište, nego ih upozoravaju kako će voziti da bi tamo stigli. Samo poštujući te zapovijedi čovjek može ne samo postići cilj života koji mu je Bog zadao nego i uspješno i radosno živjeti. Na Božjim putovima se nalazi radost. Te se zapovijedi mogu nazvati: Pravila života.

4.1 Ja sam Gospodin Bog tvoj i nemaj drugih bogova osim mene Ova prva zapovijed Mojsijeva zakonika je glavna od svih jer se nalazi u svim ostalima. U stara vremena jedino su Židovi bili jednobošci. Svi ostali su vjerovali u mnogo bogova koji su bili odreda puni ljudskih mana. Ljudi su ih stvorili jer su željeli živjeti po svojim strastima, ali i pripadati božanstvu. To je omogućavala vjera u grješne bogove koji su opravdavali i ljudska zla. Židovska vjera glasi: Budite sveti jer je i Bog vaš

PUT RADOSTI

162

svet (Hoš 11,9). Zato je privlačnost mnogoboštva u povijesti Izraela bila prisutna, protiv čega su se proroci ustrajno borili (Pnz 13,3 sl). Danas su vrlo rijetke mnogobožačke religije. Ljudima su danas mnoge stvari i osobe mnogo važnije od Boga. Stoga bi ova prva zapovijed Božja danas morala glasiti: Ja sam Bog tvoj, tvoje najveće dobro, najveća ljubav i najbolji prijatelj te zato ne smiješ imati nikoga i ništa veće i draže od mene. Iako su mnoge stvari životu potrebne i privlačne one ne smiju zatamniti neusporedivu vrijednost Boga. Sve što postoji od Boga je stvoreno i ne može biti veće od Boga. Ako se čovjek veže s vječnim Bogom onda i on postaje vječan i sposoban uživati neizmjerna dobra Božja. Zato samo nerazuman čovjek može napustiti Stvoritelja i okrenuti se grješnom posjedovanju onoga što je On stvorio. Velikaši ovoga svijeta, kojima ne treba Božja mudrost, doživjet će sramotu svoje mudrosti na sudu Božjem, jer je jedino riječ Božja izvor mudrosti (Iz 29,24). Pouzdavati se u drugu moć idolopoklonstvom, gatanjem, čaranjem i zazivanjem duhova umjesto pouzdanja u Boga, teški je grijeh protiv prve zapovijedi Božje. U tim čaranjima se najčešće nalaze đavolske sile koje škode čovjeku. Bog preko Crkve, sakramenata i njenih molitava pomaže čovjeku u njegovim nevoljama po svojoj volji kao majka malom djetetu. Veoma je velika opasnost da mladi ljudi zbog medijskog utjecaja svoju budućnost, poput rasipnog sina (Lk 15,13), ne povezuju s Bogom Ocem, nego misle da im Bog ne pomaže ili čak smeta u životu. Isus stalno govori o važnosti pouzdavanja u Boga, što je već u Starom Zavjetu prorok Jeremija veoma snažno izrekao, da je proklet čovjek koji se samo uzda u čovjeka, slabo tijelo smatra svojom snagom i čije se srce od Boga odvraća (Jer 17,5).

Ako si strpljiv u jednom momentu ljutnje, izbjeći ćeš sto dana tuge. Ako želiš prestati piti, promatraj pijanca dok si trijezan

Bog nam se po Isusu Kristu objavljuje prvenstveno kao Otac, a mi Njegova djeca i Njegova golema obitelj. Bog je toliko važan naš Otac da Isus preporuča nikoga na zemlji zvati ocem (Mt 23,9), jer imamo samo jednog Oca, onoga na Nebu. U Očevoj djeci je Očeva snaga. Svaki čovjek koji se suprotstavi Ocu jest osamljenik bez cilja i života. T. Ivančić

4.2 Psovka

sovka je nešto najstrašnije što čovjek može izgovoriti. Bog nas je pozvao u život i dariva nam u ljubavi mnoge dobre ljude, stvari i sposobnosti koje drugi nemaju. Umjesto da se čovjek hvali i slavi molitvom i radom svoga Stvoritelja, koji mu želi pomoći, on se okreće prema Bogu i obasipa ga najstrašnijim psovkama. Te strašne psovke su izraz mržnje Boga, Isusa Krista, Bl. Dj. Marije i 163

PUT RADOSTI

svetaca. Umjesto da preko njegova jezika idu riječi molitve i pouzdanja u svoga nebeskoga Oca, on daje svoj jezik Sotoni da i preko njega izražava riječi vrijeđanja i mržnje prema Bogu. Narod kaže da je psovka vražji govor. Tim psovač kida svoju povezanost s Bogom i pridružuje se Sotoni i njegovom društvu. Umjesto riječi radosti on sije oko sebe otrov mržnje i žalosti. Te su psovke po svojoj naravi veliki ili smrtni grijesi, pogotovo kad su svjesno izgovorene.

* Obično se krije više pogibelji u tom, kad netko ne mari za male grijehe, nego li kad ne mari za velike.

sv.Ignacije Loyolski

Ako su sva vremena ista, tada su oni jednako bez smisla. Ako tvoja nedjelja postane kao tvoja svakodnevnica, tada će i tvoja svakodnevnica ostati bez svoga smisla. A. Gruen

Cilj, kome trebamo težiti u ovom životu nije u postignuću nego u srcu čovjeka, i u jednom poslanju. A. Gruen

PUT RADOSTI

Takvi psuju i ljude i ono što im je najdraže, kao i sve što je Bog stvorio. Te se psovke naziva malima i smatra se da su mali grijesi, pogotovo ako su učinjeni nepromišljeno. Ali i one su ipak izraz prezira prema ljudima koje je Bog stvorio kao svoju djecu i dao ih nama za braću i sestre. Ljudi ne moraju biti dobri, ali ih jedino dobrotom možeš učiniti boljim. Psovkom se čovjek izjednačava sa zlim ljudima. Psovka Boga i svetaca je izraz nevjere u ljubav Božju. Ljudi nemaju naviku na koju se poziva psovač, psovati svoje roditelje, jer oni ih makar malo vole. A Boga psuju jer misle da ih On ni malo ne voli, što je posve netočno. I nehotična psovka je izraz pokvarenih odnosa s Bogom. Ona je zapravo smrdljivi otpad trulih odnosa s Bogom koji izlazi kroz usta. Psovač ne širi radost, ljubav i dobrotu oko sebe nego zagađuje zrak u okruženju, širi mrak i mržnju. Đavli u paklu samo to rade. To je njihova „molitva“ koju izgovaraju oni koje je Sotona osvojio za sebe. Mala psovka je priprema na onu veliku. * Psovkom se stvara pakleno ozračje među ljudima. Psovač se želi izdići tako što Boga stavlja pod noge.

4.3 Dan Gospodnji Biblija je prva u ljudsku civilizaciju unijela jedan neradni dan u tjednu posvećen Bogu kad je On dovršio stvaranje svijeta. Židovi su subotu posvetili, kao Dan Gospodnji, odmoru tijela i molitvenom druženju duše s Bogom. Sklapanjem Staroga Zavjeta Mosije naređuje da se toga dana vrši kult Bogu i čitaju zapovjedi Božje. Kad je bogoslužje zanemareno za vrijeme kraljeva proroci navještaju ponovni Božji zahvat u povijest Izraela kao Dan Jahvin kad će biti izvojevana pobjeda nad svim neprijateljima (Zah 14,12 sl). Poslije se pretvara Dan Gospodnji u događaj važan za cijeli svijet. Krist je ostvario

164

najveći Božji zahvat u ljudskoj povijesti upravo u nedjelju na dan Uskrsa. Ipak dolazak Gospodnji na koncu svijeta je objava Dana Gospodnjeg. Kršćani moraju biti budni, jer ne znaju kad će ih zateći Dan Gospodnji (1Sol 5,2). Gospodin Isus je, međutim, već u slavi i njegov nam je Dan već sada prisutan u misnom slavlju. Krist je uskrsnuo prvog dana u tjednu (Mt 28,1), u dan kad je stvoreno svijetlo i otpočelo stvaranje, što podsjeća da je njegovim uskrsnućem došlo novo Svjetlo i nastalo novo stvaranje. To je Dan Gospodnji kome kršćani pripadaju i čiju slavnu objavu očekuju. Stoga Crkva slavi nedjelju kao prvotni zapovjedni blagdan, Dan Božji i dan svoje duše te vjernicima nalaže kao Majka veliku dužnost da se tada i na druge zapovjedane blagdane i uzdrže od rada i sudjeluju u sv. misi. Rad priječi potreban odmor tijela da bi čovjek imao dovoljno vremena za dušu, za obiteljski, društveni i vjerski život. Čovjek ima dušu i tijelo. Naravno, da je i duši potreban jedan dan za stjecanje gospodarstva duhovnoga nad tjelesnim, naročito sudjelovanjem u molitvi i Euharistiji kada se s ostalim vjernicima hrani svjetlom Božje riječi i snagom sv. pričesti. Zato je nedjelja opravdano nazvana Danom Gospodnjim. Niža bića nemaju duše niti dana za odmor. Upravo svetkovanjem jednog neradnog dana čovjek čuva svoje ljudsko dostojanstvo da ne postane sličan nižim bićima jer je od kulta Boga oduvijek nastajala kultura, kao izraz plemenitosti čovjekova duha. Kako možemo biti svjesna Božja djeca, a ne odzivati se na Njegov poziv na slavlje sv. mise? Kad napuštamo Njegovu kuću Bog ide s nama u našu zemaljsku kuću.

Mijenjanje svijeta Jedan mudrac je rekao: „Kada sam bio mlad onda sam bio revolucionaran i stalno sam molio Boga: „Bože daj mi snagu da promijenim čitav svijet.“ Kada sam došao u srednje godine onda sam uvidio da sam uzalud protratio vrijeme. Svoju dušu nisam obratio, a kamoli čitav svijet. U srednjim sam godinama molio: „Bože, a sad mi daj snage da promijenim bar svoju obitelj i svoje prijatelje.” Sada kada sam ostario, sada molim samo jedno: „Bože, daj mi da barem sebe promijenim.“ O da sam, kaže, molio tako od početka ne bi uzalud potrošio Mladi se čovjek mnogo ugodnije osjeća poslije mise. svoj život. Sve bih Zašto postoji obveza nedjeljnog misnog slavlja? promijenio. Odgovor je veoma jednostavan: Isus Krist ne spašava ljude odijeljene jedne od drugih. On je došao da osnuje narod, zajednicu ljudi, povezanih s njim i međusobno. Gdje je kuća tu je i obitelj, a gdje crkva tu je i obitelj Božja. Bez nedjeljnog okupljanja nema ni Kristove zajednice. Zato je mučenik rimskih progona pred osudu na smrt u Kartagi (Sj. Afrika) rekao sucu, koji ga je pitao zašto ide u crkvu kad je to car pod smrtnu kaznu zabranio: „Mi kršćani ne možemo bez toga živjeti kao kršćani.“ Teško mladi čovjek danas može uistinu odrasti kao ispravan čovjek bez nedjeljne mise. Kao što je čovjeku važno za posao da stoji na čvrstom tlu tako je i mladom čovjeku 165

PUT RADOSTI

važno da je vjerom naslonjen na Boga. Svatko bi se morao ispitati za razlog ako ne ide redovno u crkvu. Djeca roditeljima duguju poštovanje, zahvalnost, ispravnu poslušnost do punoljetnosti, ali i pomoć kad su roditelji u nevolji. Roditelji svojim vjerskim životom presudno doprinose prijenosu vjere u njihov život. „Obitelj je kolijevka ljudskih i kršćanskih vrijednosti.“ (Benedikt XVI) Zajednički odlazak na nedjeljnu misu nije gubljenje vremena nego drži obitelj na okupu i daje joj središte. (Benedikt XVI. )

*Koliko Ti je Bog vrijedan ako mu ne možeš posvetiti niti jedan sat tjedno u misnom slavlju?

4.4 Pubertet Mudrost odgaja sinove svoje i brine se za one koji je traže. Tko ljubi nju, ljubi život, i koji je rano traže ispunit će se srećom. Tko je posjeduje baštinit će čast, i kamo god krene, Gospod ga blagoslivlja. Služe Svetomu koji njoj služe, i Gospod ljubi one koji ljube nju. Tko nju posluša sudi pravedno, i tko se nje drži on je na pouzdanu tlu. Sir 4, 11

Prijatelj u tvom

životu je kao kruh i vino. Bosmans

PUT RADOSTI

od pubertetom se misli na biološke promjene koje nastaju u tijelu mlada čovjeka kad on postaje od djeteta odrastao čovjek. U tom vremenu nije ni dijete, a ni odrastao. Pod adolescencijom se radije misli na duhovne promjene koje nastaju malo iza početka puberteta. To nemirno vrijeme preobrazbe počinje s 10. ili 12. godinom, a završava po nekima s 16. ili 18., a po drugima s 25. godinom života. Kod djevojčica počinje nešto ranije nego kod dječaka. U tom vremenu mladi stječu raznovrsna iskustva koja su za kasniji život važna. To je vrijeme opraštanja od djetinjstva i za neke je veoma teško doba. U svakom čovjeku se nalazi savjest koja je upravljena prema dobru. Ona se razvija kao i tijelo i govor. Ona mora rasti da bi čovjek bio sposoban za jasnu orijentaciju u životu. Mladi čovjek je sada manje ovisan o primjeru svojih, a više želi djelovati po svojoj savjesti. Naravno da okolina izvan obitelji uvelike utječe na razvoj savjesti. Ponekad mladi čovjek ne zna što mu je raditi. Mladi u tom dobu ne žele više slušati starije. Neposluhom žele pokazati da nisu više djeca i da mogu sami sobom upravljati. Stoga nastaju konflikti u obitelji te se s mladima mora razgovarati da se iznađu razumni razlozi ponašanja. Moraju učiti odvagnuti loše i dobre posljedice svoga djela. Oni su ipak upućeni u tom vremenu na razgovor s roditeljima i s onima koji im žele dobro. Ali i roditelji se često ne mire da im dijete odrasta. Mnogi mladi baš u tom vremenu bježe od Boga i crkve jer misle da se ne smiju zbog svojih pogrešaka s Bogom družiti.

166

Njima u to vrijeme nije Bog ono što im je bio u djetinjstvu. Sveti Pavao to opisuje ovako: „Kad bijah dijete, govorah kao dijete, mišljah kao dijete, rasuđivah kao dijete. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono djetinjsko“ (1 Kor 13, 11). Bog nije takav kakvim ga dijete zamišlja. Ni roditelji u očima odrasle djece nisu onakvi kakvim su ih držali kad su bili mali. Kao što se mladi sada navikavaju na drugačiji odnos prema roditeljima, tako trebaju činiti i u svom odnosu s Bogom. Upravo Bog najbolje zna i razumije razvoj mladog čovjeka i spreman mu je praštati i pomagati. Zato su upućeni na razgovor i molitvu s Bogom. Bježanje od Boga u tom vremenu naliči na bolesnika koji bježi iz bolnice i od liječnika jer je to za njega nepoželjno mjesto. On ne misli da samo u bolnici može biti ponovo zdrav. Tada mladi čovjek preuzima odgovornost na sebe. Razvojem spolnog nagona mladi čovjek može uzrokovati nastanak novog života. Stoga on treba razvijati odgovornost za svoje postupke, posebno u spolnom području. Odgovornost se odnosi na to da odgovori ispravno na glas savjesti. Drugačije ponašanje je neodgovorno. Poneki u tom vremenu promjena lako izgube glavu te počnu oponašati odrasle. I to, naravno, one najlošije, „otkačene”, da budu suvremeni. Mnoge medijske zvijezde bez prosuđivanja postaju idoli mladih ljudi. Mladi tako žele iz obitelji ući u svijet odraslih. Najčešće slijedeći primjer, pod svaku cijenu, upravo takvim djelima samovolje, svađe, pušenja, alkohola dokazati da su odrasli. Tako nastaju mnogi problemi sa zdravljem tijela i duše. Mladi su u to vrijeme tjerani da dokažu svoju osobnost isticanjem svoje volje i željom za korišću. Oni tada ne vode računa o zlim posljedicama pušenja i drugih nedjela. Traže u tome opuštanje, a nisu svjesni da će postati ovisnici. Pušenje uzrokuje rak, uzrokuje neplodnost i smrt.

Da bi imao malo Neba na zemlji, moraš se pomiriti sa životom, s granicama tvoga novčanika, s ljudima oko tebe, s njihovim pogreškama i slabostima. Bosmans

Dobri dani prođu. Ti to znaš i misliš da je to strašno. Ali i loši dani također prođu! Zašto na to ne misliš? Jedan loš dan još ne čini loš život. Ne zaboravi lijepe dane! Ako ih zaboraviš ne će ponovo doći nikada. Bosmans

I alkohol također ima kobne posljedice za zdravlje jer uništava vitalne organe ljudskog tijela kao što su mozak, jetra, krvne žile i stvara ovisnost kad čovjek nije u stanju da razumom i voljom sa sobom vlada. To uzrokuje u društvu, u obitelji i u školi probleme, svađe, zanemarivanje svojih dužnosti te nastaju krađe i kriminalna djela gdje god se takvi mladi nalaze. Često su od društva odbacivani zbog takvog ponašanju te u „noćarenjima“ pribjegavaju drogi u potrazi za srećom i razumijevanjem. To nemjerljivo više ugrožava njihovo 167

PUT RADOSTI

zdravlje jer upadaju u ovisnost iz koje teško mogu izići. Naravno da takvi nisu sposobni ni za posao, a ni za sklapanje braka. Tako se njihov život već u samom početku urušava.

Sam Bog je domaćin našega života. On nas poziva da budemo gosti na zemlji, poziva nas da slavimo i obećava nam Nebo, prijateljstvo i vječno udomljenje. A. Schwarz

Tko drugoga osudi, može i pogriješiti. Tko drugome oprosti, nikada ne griješi! Karl Heinrich Wagerl

Nije moguće da čovjek bez vjere u svom životu bude radostan. E. Kant

PUT RADOSTI

Mladi čovjek u tom vremenu želi postati sretan. Traži sreću. A do sreće nije lako doći. Mnoštvo mladih se osjeća nesretnim, iako su tražili sreću kod onih koji su im je nudili iza svih uglova. Tražili su sreću u seksualnom nemoralu, opijatima i doživjeli da je to varljiva sreća koja traje jedan dan. Nakon toga je nastupila još strašnija nesreća. Sreća se ne može kupiti, ne može jednostavno nabaviti. Ona je uvijek nagrada za dobro koje čovjek čini. Bog je čovjeka stvorio za radost i sreću i nje nema na zlim putovima koji odvode od Boga i glasa savjesti. Zato je za mlade veoma važna povezanost s Bogom koje nema bez nedjeljne mise.

4.5 Čovjekov život pripada Bogu

og kaže da je život čovjeka u Njegovoj ruci. Samo je Bog gospodar ljudskoga života od početka do kraja i nitko nema pravo da to pravo Bogu oduzme. Bratoubojstvo Kainovo viče do Neba i donosi prokletstvo ubojici (Post 4,10). Stari Zavjet je smatrao krv svetim znamenom života i zato se ne smije ubiti nedužna i pravedna. Isus dodaje da je i mržnja i svađa za osudu jer pokreće čovjeka na zlo prema drugome. Traži da se odstupi od osvete (Mt 5,44). “Bog se poput milosrdnog Samaritanca priginje čovjeku koji je upao među razbojnike i kaže mu: Ti si netko! Imaš nepovrjedivo dostojanstvo, jer iza tebe stoji Bog Otac Stvoritelj. Ti imaš neizgubivo pravo, jer te je Bog Sin otkupio krvlju svoga Srca. Ti imaš neotuđiva prava, jer te je Bog Duh Sveti posvetio.” (kard. J. Meisner)

Čovjek ima pravo ljubiti svoj život i braniti ga od drugoga. Zakonita obrana je dozvoljena, ali treba ići za tim da se u obrani života izbjegne opasnost ili napadača onesposobi, a ne ubije. Braneći sebe ne smije se braniti većim nasiljem nego je potrebno. Peta zapovijed zabranjuje, kao teško griješan čin, izravno i hotimično ubojstvo čovjeka. U posljednje vrijeme se na raznim stranama događaju tuče među mladima koje završavaju smrtno. Zapovijed Božja: „Ne ubij!“ obvezuje svakoga da ne ugrožava svoj ili tuđi život neprimjerenim životom ili djelatnostima koje narušavaju zdravlje, kao što su 168

primjerice prebrza vožnja, nepoštivanje prometnih pravila, tuča, alkohol i droga. U to se ubraja i pušenje. Naravno da je teški grijeh ubojstvo-pobačaj jer se radi o životu drugog ljudskog bića, i eutanazija, ali i samoubojstvo, jer čovjek nije gospodar ni tuđega, ni svoga života koji mu je Bog povjerio da ga čuva. “Donijeti odluku da dijete mora umrijeti da bismo mi živjeli po svojim željama, to je bijeda.” /Majka Terezija/ Osim tjelesnoga života čovjek ima i duhovni život koji može biti ugrožen grijehom. Zato je sablazan zlog primjera, nagovora i prisile na zlo grijeh protiv ljubavi, ali je i propust da se drugoga ukori zbog grijeha. Mladi su izvrgnuti u slobodnom vremenu svim mogućim napastima i lošim društvima. Zato mediji često izvještavaju o nesrećama i kriminalu mladih. Isus je obećao blaženstvo djece Božje onima koji se zauzimaju za mir i pomirenje (Mt 5,9) i prijeti velikim kaznama onima koji nagovaraju na zlo, ali i onima koji navode na grijeh i ne odvraćaju druge od zla. „Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku”(Mt 18,6).

4.6 Što je ljudska spolnost?

polnost se može opisati kao privlačnost muškaraca i žene koja je sva usmjerena k bračnoj ljubavi muškarca i žene. Čovjek je osoba, što vrijedi za muškarca i ženu jer ih je Bog stvorio na svoju sliku. Iako su oni na različit način slika Božje moći i nježnosti, ipak imaju isto osobno dostojanstvo. Brak je životno zajedništvo muža i žene u svrhu zajedničkog života u ljubavi i rađanja i odgoja djece po kojoj oni nasljeđuju Božju plemenitost i plodnost.

“Znam da mi Bog neće povjeriti ništa što ne mogu izvršiti. Kad bar On ne bi imao toliko povjerenja u mene. ”Majka Terezija

Čovjek se ne može nadati da bude sretan ako ne postane bolji čovjek. E. Kant

„Ja unosim moje djevičanstvo u brak. Odgojena sam u kršćanskoj obitelji“. To je izjavila Miley Cyrus, nova holivudska mlada zvijezda, novini „Daily Mail“ u svibnju 2009. Filmska zvijezda nosi prsten nevinosti pokreta „True love waits“ (Prava ljubav čeka).

Čovjekovo tijelo, kao i sve živo, ima dva glavna nagona: nagon za hranom što održava život jedinke i nagon za spolnim užitkom koji održava vrstu. Za razliku od životinje čovjek ima duh koji također u njegovoj spolnosti ima svoju ulogu. U razvojnom dobu ili pubertetu dolazi do razvoja ljudske spolnosti. Nastaju prva zaljubljivanja, ali i brzo nestaju. Ona služe da mladi odrastu i budu sposobni za zrelu ljubav sa životnim bračnim drugom koja će trajati cijeli život. Ljudska 169

PUT RADOSTI

Kraljevstvo je Božje u nama, ako nismo više trgani tamo i ovamo od naših strasti i osjećaja, potreba i želja. Gruen

Trebam prijatelje da bi bio malo bolji čovjek. A. Schwarz Prijateljstvo je dragocjeno. Ne može se izraditi. Ono je uvijek dar. Svaki dan prihvati kao dar. Pogledaj se u ogledalo, nasmij se reci sebi: Dobro jutro! Tada se već vježbaš da i drugima to možeš reći.

spolnost se sastoji od dva dijela ljubavi: od duhovne, koja je ljubav ljudskih duša, a nastaje upoznavanjem, druženjem djevojke i mladića i tjelesne intime kao spolnog sjedinjenja koje treba počivati na duhovnoj ljubavi i mjesto joj je u braku. Ljudska spolnost je usmjerena k supružničkoj ljubavi muškarca i žene. Stoga ona uzrokuje privlačnost osoba različitog spola. Brak između dvije takve osobe, kao odluka da udruže život u obiteljsku zajednicu, pretpostavlja ljubav među njima koja se već javlja u razdoblju ljudskog sazrijevanja ili puberteta. U tom razdoblju nastaju prijateljstva koja su važna za razvoj mladih. Prijateljstvo se obično razvija među osobama istog spola. Prijateljstvo je veoma važno da mladi mogu reći jedan drugome ono što se ne može svima. Na prijatelje se može osloniti u raznim životnim prilikama. Čovjek bez prijatelja ostaje sam. Među osobama suprotnog spola može nastati simpatija i prijateljstvo. Od toga može nastati zaljubljenost kad se dragu osobu doživljava kao idealnu i nestvarnu. To je predsoblje ljubavi kad se između dvije osobe razvija čudesan osjećaj međusobne pažnje. To stanje je dosta opasno jer ono povećava emocije ili osjećaje, a umanjuje razumsko rasuđivanje te se mogu lako dogoditi nerazumni činovi popuštanja tjelesnim nagonima za spolnim užitkom. Potrebno je sačekati „otrježnjenje“ kada se osoba suočava sa stvarnim stanjem drage osobe i uviđa i njene mane. Tada dolazi do otklona od te osobe ili do njenog prihvaćanja uza sve nedostatke, što se zove ljubav. U toj ljubavi se susreću razum i srce. Ljubav je više od osjećaja i može trajati i onda kad zaljubljenost izblijedi.

Bosmans

Spolni nagon i mladi

Ljubav je temeljni i urođeni poziv svakoga ljudskoga bića. Mnogi mladi misle da imaju pravo na tjelesnu ljubav prije braka, što je posve krivo. Spolnost je najintimniji dio čovjeka i može se podijeliti samo s nekim tko je dio života ljubljene osobe, a to je udruživanje života u braku. Spolni čin je izraz toga jedinstva pa je taj čin izvan braka laž ako to bračno jedinstvo ne postoji. Zato se takvi čini brižno skrivaju, uzrokuju nemir duše jer nisu normalni. Da to nije normalno govori i to da iz takvog čina može nastati novi život koji se

PUT RADOSTI

170

treba roditi u obiteljskoj zajednici. Danas se neurednim spolnim životom šire mnoge spolne bolesti među mladima koje uzrokuju teške smrtne bolesti i neplodnost. Spolna neurednost uzrokuje mnoge spolne bolesti... Najnovija bolest AIDS-a je također nastala od spolne razvratnosti. Tako i te bolesti pokazuju da su spolna čistoća i bračna vjernost potrebne za zdravlje duše i tijela i kako se spolni grijesi protive ljudskoj naravi. Mlado doba je doba sazrijevanja i spremanja za život i brak učenjem i radom, a nije stvoreno za pokuse i krađu onoga što pripada braku. Naravno da brak mogu sklapati samo oni koji mogu uzdržavati obitelj. To znači da je učenje i rad u mladoj dobi najbolja priprema za brak. Kod nas ima mnogo neoženjenih upravo stoga što nisu spremni da materijalno uzdržavaju novu obitelj. Neurednost na ovom području kod mladih može donijeti katastrofalne posljedice za cijeli život. Ovisnik o drogi ne može sklopiti valjani brak. Ljudska spolnost nije nešto negativno u čovjeku već je svetinja. Bog daje čovjeku moć da s Njim rađa nove ljude. Po spolnosti je čovjek suradnik Božji u stvaranju svijeta. Čovjek mora paziti da svojim neurednim vladanjem ne povrijedi drugu osobu, koja je Božje dijete, i da ne stvara novi život izvan obitelji. Stoga se čovjek ne smije igrati sa svojom spolnošću nego se s njom mora postupati odgovorno. Bludnost je popuštanje tjelesnom nagonu za spolnim užitkom, što se naziva spolnom požudom. Potrebno je disciplinom izbjegavati grješne prigode jer čovjek nije uvijek jači od spolne strasti pa tu vrijedi staro dobro pravilo: In fuga salus - (U bijegu je spas).

Svaki danom iznova živi! Ti si novi ako možeš čistim pogledom gledati na ljude i stvari; ako se možeš veseliti jednostavnom, malom cvijetu na putu svoga života. Ne započinji današnji dan krhotinama od jučer. Bosmans

Kako ovladati spolnim nagonom?

Kad i tisuću ljudi vjeruje u glupu stvar, ona i dalje ostaje glupa.”

reba gajiti duhovni život molitvom i sakramentima i izbjegavanjem grješnih prigoda što umanjuje strasti. To omogućuje čovjeku da bude svoj gospodar. Ovisnost o bludnim grijesima se naziva razvratnost. Treba reći da nitko ne može posve ispuniti ljudsku žeđ za ljubavlju zbog koje se uz želju za potomstvom i sklapaju brakovi, ali i zbog njena gubitka i rastavljaju. Svako ljudsko biće je ograničeni izvor ljubavi te žeđ za ljubavlju može potpuno i jedino Bog utažiti. Zato se bračna ljubav mora držati dijelom Božje ljubavi. Njemu se mora zahvaliti i za ograničenu ljudsku

“Čovjek koji može pobijediti druge jak je; čovjek koji pobijedi sebe svemoćan je.” kin.mudrost

171

PUT RADOSTI

Mozak koji je stalno izručen bilo filmovima bilo igrama u kojima se životinjski ubija i razbojnici ostaju bez kazne polažu na veliku površinu krive neurone, „tragove“. Obratno znači da religijski odgoj, redovno ponavljanje Evanđelja i Isusove etike daje prednost za socijalno usmjerenje čovjeka. Manfred Spitzer,

Gnusna je ljaga na čovjeku laž i uvijek je u ustima ljudi neukih. Bolji je i tat nego onaj tko uvijek laže, a oba će baštiniti propast. Laganje je sramotan običaj, i sramota lažljivčeva ostaje vječno s njim. Sir. 20,24

ljubav u braku, imajući na pameti da ona nikada ne može zamijeniti neizmjernu Božju ljubav koja se tek u Nebu posve objavljuje. Brak počiva na stalnosti duhovne ljubavi, a ne na nestalnosti i prevrtljivosti spolnih strasti. Vjernost je vrlina kada čovjek daje prednost duhovnoj ljubavi prema svom bračnom drugu i odbija tjelesne napasti. Budući da ljubav nosi tragove vječnosti jer nije ograničena vremenom, brak je, stoga, nerastavljiv i traje do smrti bračnog druga. Kršćani vjeruju da im ljubav Bog dariva. Stoga je čovjek dužan čuvati i razvijati zajedničku ljubav u braku međusobnim poštivanjem, vjerskim životom i uzajamnim služenjem. Spolna čistoća je čuvanje tijela i duše od spolnih grijeha mislima, riječima i djelima. Mladi čovjek se čuva mjesta, ljudi i misli koje ga navode na neurednosti na spolnom području. Svaki krštenik je pozvan voditi čist život jer je on hram Duha Svetoga (1Kor 3,16), svatko prema svom životnom stanju, u čemu je Isus bio uzor. Krist pomaže da žive čisto na ovom području oni koji mu se obraćaju u sakramentu pokore i sv.pričesti. *Pogreške na spolnom području često otruju cijeli čovjekov život.

Zar i ti sine?

Rimski vojskovođa Cezar toliko je ljubio Bruta da ga je čak posinio. Protiv Cezara skuju urotu u koju se upleo i Brut. U času urote opazi Cezar u krugu svojih ubojica i svoga posinka Bruta. Mogao je samo izustiti: „Zar i ti, sine Brute?!“

Koliko je puta i naš nebeski Otac morao nama nezahvalnima i grješnima reći: „Zar i ti, moj sine i moja kćeri?!“ Jedan župnik kaže da za duge službe nije doživio rastavu braka ljudi koji su nedjeljom redovno slavili sv. misu. Mladi su dužni svaki dan moliti za svoje roditelje da im Bog sačuva slogu u obitelji, a sami moraju svojim posluhom doprinijeti da u obitelji vladaju dobrota i ljubav. Svećenici i redovnice u zapadnom dijelu Katoličke crkve ne ulaze u brak nego stoje cijelim svojim životom Kristu na raspolaganju u djelu naviještanja Evanđelja i spasenja ljudi. Bog i danas zove mlade ljude da mu se stave potpuno u službu kao svećenici i redovnice. Možda i tebe zove? O tome valja razmisliti i, ako se radi o pravom Božjem pozivu, onda se treba i odazvati.

PUT RADOSTI

172

4.7 Krađa

ovjek je biće koje ima dušu i tijelo. Radi tijela čovjek je upućen na materijalna dobra koja se uglavnom stječu radom. Krađa je tajno oduzimanja tuđega; ona se može dogoditi i javno prijevarom, nasiljem, pljačkom i razbojstvom, ali i korupcijom i nezakonitim poslovanjem, prodajom droge. Sedma zapovijed zabranjuje nepravedno uzeti ili zadržati dobro bližnjega i nanijeti štetu drugome u njegovim dobrima na bilo koji način. Apostol Pavao piše da ni kradljivci ni razbojnici ne će baštiniti Kraljevstva Božjega (1 Kor 6,10). Onaj tko je spreman ukrasti male stvari bit će ubrzo spreman ukrasti i velike. Isus kaže: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten.“(Lk 18, 10) Čovjek je dužan povratiti krađom otuđeno. Vlasništvo ne pripada jedino i samo nama. Bog je stvorio sva dobra za sve ljude te je dužnost dati onima koji nemaju za život. To se zove socijalna dužnost.

Da bi bio sretan, moraš se pomiriti s tvojim mužem, s tvojom ženom, iako sada možda znaš da ti nisi susretnuo idealnog muža niti idealnu ženu. Ne vjeruj da tako nešto postoji.

Dužnost rada i učenja

vaki čovjek za održavanje života treba sredstva za stan, hranu i odjeću. A ona se stječu radom, darom i nasljedstvom. Radom se redovno stječu sredstva za život, pomaže ljudima svojim radom i dovršava prirodu npr. gradnjom cesta ili uzgajanjem voća. Svaki čovjek ima različitu dužnost rada. Do punoljetnosti se djeca spremaju za rad učenjem i vježbanjem u radu. Lijenost je mana kada čovjek ne vrši svoje radne dužnosti. Razlog lijenosti može biti izbjegavanje napora u radu ili radi zabave ili ugodna provođenja vremena. Isus je govorio o potrebi rada, jer i njegov Otac neprestano radi i on radi (Iv 5.17), kao i o potrebi rada i plaće za rad (Mt 10.10). Sv. Pavao je često pisao u svojim poslanicama o potrebi rada. Radom se izvršava plan Božji Čovjek ne smije nikada postati ničije vlasništvo, da postane rob i da mu se uzme sloboda. Bog štiti osnovno ljudsko pravo na život i slobodu.

Reci također: Ne moram sve imati. Imam dovoljno. Phil Bosmnas

Ne budite lijeni jer je lijenost najveći neprijatelj kreposti.

Marljivost

Učitelji otvaraju vrata, ali vi morate ući sami.

Marljivost, radinost ili revnost u dobru je savjesno i stručno vršenje svojih dužnosti. Površnost u radu se događa kada se radi nedovoljno savjesno i stručno, da se što prije bude gotov, pa ni rezultat rada nije dobar (Mt 12.33). To

kin. mudrost

173

PUT RADOSTI

Vino ne opije čovjeka, nego se čovjek opije sam.

je dosta česta mana kod mladih ljudi da dovoljno ne uče i ne koriste svoje vrijeme za učenje stručnih predmeta, ali i za upoznavanje svjetskih jezika. I roditelji su ponekad krivi ako djecu ne privikavaju na rad u obitelji primjerenom njihovoj dobi. Danas u globalizacijskom vremenu samo najbolji i najstručniji lako dobiju posao te je marljivost u učenju veoma važna za budućnost mladih. Budući da danas znanost napreduje veoma brzo, potrebno je stalno obrazovanje i učenje koje zapravo nikad i ne završava. Sv. Benedikt je svojoj braći dao pravilo kršćanina koje je preuzela cijela Europa i čemu zahvaljuje svoj napredak: Moli i radi (Ora et labora). Čovjek treba molitvom njegovati svoj odnos s Bogom, a radom vršiti Njegovu volju.

Onaj tko pita ispadne budala pet minuta, ali onaj tko ne pita ostane budala cijeli žvot. kin.mudrost

Ništa što je uistinu ljudsko nije kršćanstvu strano; i ništa što je vlastito kršćanstvu ne može naškoditi čovjeku.

Odvažnost obraćenja

Mahmata Gandi,utemeljitelj države Indije, govori o svom životu: Imao sam 15 godina kada sam počinio jednu krađu. Budući da sam bio zadužen, ukrao sam svojem ocu zlatnu narukvicu da bih vratio dug. No, nisam mogao podnijeti teret svoje krivnje. Kad sam stao pred oca, od stida nisam mogao otvoriti usta. Zato sam svoje priznanje napisao. Kad sam mu napisano pružio, cijelim sam tijelom drhtao. Otac je čitao listić, potom je zatvorio oči, i onda taj listić poderao. „To je dobro“, doda otac. I uzeo me za ruke. Otada sam svojega oca još više volio.

Ivan Pavao II.

Biti dobar kršćanin - to znači imati čisto srce, vidjeti Boga u svakom svome bližnjemu i ljubiti se međusobno upravo kako nas Isus ljubi. Majka Terezija

PUT RADOSTI

4.8 Mladi i laž

rčki filozof Heraklit je napisao: „U snu svatko ima svoj svijet, a budni imamo zajednički svijet.“ To znači da sanjati može svatko za sebe što hoće, a u javi smo ovisni jedan o drugome. Zato je nužno imati s drugim dobro zajedništvo da bi mogli skupa raditi i živjeti. To je moguće ako se trudimo gledati i govoriti o stvarima kakve jesu. Dobro zajedništvo pretpostavlja također da svatko drugoga uzima ozbiljno i da ga poštuje. Neki mladi rado lažu radi svoje koristi. Laž onemogućava zajedništvo među ljudima. U Starom Zavjetu Bog kaže, da je On vrelo svake istine, da je Njegova riječ i Njegov zakon istina (Izr 8,7). Krist sebe naziva svjetlošću i istinom (Iv 14,6) te su zato članovi Božjeg puka pozvani živjeti u istini. I protivnici Isusovi priznaju da je Isus čovjek od istine kad su mu rekli: “Učitelju! Znamo da si istinit te po istini i putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.( Mt 22, 16)

174

Istina je slaganje riječi sa izrečenom stvarnošću, a obratno je neistina. Neistina može biti laž i zabluda. Laž je govorenje neistine s nakanom varanja. Zabluda je nehotično govorenje neistine koju se smatra istinom. Laž je po svojoj naravi za osudu (Jak 3,5), a naročito lažno svjedočanstvo ili krivokletstvo, kad je lažno svjedočanstvo učinjeno pod prisegom (Mt 5,37). Kleveta je govorenje lažnih stvari s ciljem da unište dobar glas i čast bližnjega, a ogovaranje ima isti cilj, ali iznošenjem loših stvari o drugome koje su istinite. Isus je rekao da takve stvari treba reći u četiri oka ili pred onima kojima je dužnost to znati. (Mt 18,15). Laskanjem se odobrava i bodri drugoga u zlu te tako čini čovjeka sukrivcem grijeha drugoga. O težini zlih djela uzrokovanih lažima ovisi veličina grijeha, ali i dužnost moguće odštete. Čovjek ne mora uvijek reći istinu, ako bi ona škodila bratskoj ljubavi. Sam mora procijeniti je li ili nije prikladno reći nekome istinu, jer ga se ne tiče, ili je zaobići. Narod kaže: Tko jednom laže drugi mu se put ne vjeruje ako i istinu kaže.

Laž

Jedna žena je oklevetala mladu djevojku koja se trebala udati te je posljedica bila prekid veze za vjenčanje. Grizla ju je savjest, te se otišla ispovijedati. Kada je svećeniku rekla svoje grijehe i da bi željela popraviti situaciju on ju je odriješio grijeha i rekao neka ode na raskrižje i tamo razdere jedan jastuk te raspe perje pa da dođe k njemu za tjedan dana. Učinila je tako i došla nakon sedam dana. Upitala je svećenika što dalje jer je željela popraviti situaciju. On joj je odgovorio da ode skupiti ono perje. Odgovorila je da je to nemoguće, da se perje raširilo na sve strane. Kao i tvoje laži, rekao je svećenik, Bog ti je oprostio, idi moli tu jadnu djevojku da ti oprosti, kao i sve one koje je tvoja laž povrijedila. I širi istinu.

Posiješ li misao, niknut će želja;posiješ li želju, požet ćeš djelo; posiješ li djelo, stvorit će se navika; posiješ li naviku, dobit ćeš karakter. Veoma je velika opasnost da mladi ljudi zbog medijskog utjecaja svoju budućnost, poput rasipnog sina (Lk 15,13), ne povezuju s Bogom Ocem nego misle da im Bog ne pomaže ili čak smeta u životu. Isus stalno govori o važnosti pouzdavanja u Boga što je već u Starom Zavjetu prorok Jeremija veoma snažno izrekao, da je proklet čovjek koji se samo uzda u čovjeka, slabo tijelo smatra svojom snagom i čije se srce od Boga odvraća (Jer 17,5).

„Čovjek je put Božji kroz povijest“, rekao je veliki papa Ivan Pava II. U Ivanovom evanđelju stoji: „On dođe k svojima i oni ga ne primiše“ (Iv 1, 11), tj. čovjek se opire da bude put Božji u svijetu. Tada su došli svi idoli i bogovi koji čovjeka čine nesretnim. Gdje glad i žeđ čovjeka za vječnom srećom, koju samo Bog može utažiti, ne nalazi sitost, tada traži zasićenje u svojoj okolini. Đavao, koji hvata njegovo srce, je ovisnost o užicma. kard. J.Meisner, (Köln)

175

PUT RADOSTI

XVII. TAJNA BOŽJEGA ŽIVOTA - PRESV. TROJSTVO

Nicejsko vjerovanje Početkom 4. vijeka razvila se živa rasprava o Kristovom božanstvu. Svećenik Arije je učio da je Sin, premda savršen, bio tek stvorenje Očevo i Ocu podređen. Nije prihvaćao da bi Otac i Sin bili iste biti. Sazvan je prvi opći koncil svih biskupa u Niceji, u Maloj Aziji 325.g. To je bio prvi koncil nakon stjecanja slobode. Biskupi su zaključili da je Sin istobitan Ocu, da je rođen, ali nije stvoren. Sabor je premoćno podržao istobitnost Sina s Ocem (uz samo dva glasa protiv). Koncil je umetnuo riječi u vjerovanje da je Isus„ „Bog od Boga, svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga, rođen, nestvoren, istobitan s Ocem.“

PUT RADOSTI

176

judi su se oduvijek bavili ne samo pitanjem o postojanju Boga nego i kakvim životom živi Bog. Smatrali su da uz Vrhovno božanstvo postoje i drugi bogovi koji mu čine društvo. Oni žive grijeršno kao i ljudi, ali na nepristupačnim mjestima na zemlji, u zraku ili na drugom tajanstvenom svijetu. Oni mogu ljudima pomoći, ali i naškoditi. Nisu mogli zamisliti samački život čovjeka pa tako ni božanstva. Jedino je židovska vjera odudarala od takva vjerovanja. Zato prvi članak vjere Staroga Zavjeta glasi da je Bog jedan. O trima Božanskim Osobama Stari Zavjet nema riječi. Ali ipak Biblija Starog Zavjeta daje naslutiti da Bog nije osamljeno biće kada pri stvaranju čovjeka i njegove obitelji kaže da ih je stvorio „na svoju sliku i priliku“. Post 1,27 1). I doista u duhu čovjeka nalazimo trostruku sastavljenost: Čovjek svoju osobu doživljava kroz samosvijest, kroz JA, i dvije sposobnosti: razum i volju. Čovjek razumom ne razmišlja samo o svijetu oko sebe nego još više o sebi. Sebe iznutra gleda i prosuđuje. On se, ipak, nikada ne može posve spoznati jer mu je razum nejak, a njegovo tjelesno - duhovno biće nejasno. Čovjek ima nesavršenu misao o sebi. Čovjek snagom volje ljubi dobro koje je u sebi spoznao i oko sebe. Tako se u čovjeku nalaze tragovi trojstvenosti u njegovoj samosvijesti, misli o sebi i ljubavi prema dobru. Tako i Bog Otac kao savršeni Duh neizrecivo savršenije izražava ono što je u čovjeku kao u skici naznačeno: Jednim činom svoga Uma Otac cijelo svoje Biće spoznajom prelijeva u svoju Misao ili Riječ (Iv 1,1) koju nazivamo i Sin, jer se kao Misao rađa od Oca. Tako Misao Očeva posjeduje cijelo Božje Biće koje je Otac spoznao. Stoga je Misao ili Riječ Očeva jednako Bog kao i Otac. Zato je Očeva Misao, Riječ ili Sin savršena Slika Očeva, odraz Njegova Bića, Očev TI. Otac snagom svoje savršene božanske Volje ljubi neizmjerno bogatstvo Božje Naravi koje spoznaje u svojoj Misli, a Misao ili Riječ (Sin) Ocu jednako uzvraća u Ljubavi

onim što je od Njega primio. To njihovo međusobno predavanje u Ljubavi tvori treću Božansku Osobu Duha Svetoga, kao MI Božji ili Ljubav Oca i Sina. Tako se neshvatljivi Božji Život, u čovjekovu duhu izražen kao skica, razlijeva u potpuno savršenom međusobnom razgovoru i darivanju triju Osoba: Oca, Sina i Duha Svetoga. Ipak je trojstveni Život Božji najveća tajna koju nam je Isus objavio. Ali to je logična tajna jer je time riješen problem da je Bog jedan, a ipak živi u zajednici razgovora i ljubavi triju Božanskih Osoba. Naravne religije su zbog osamljenosti božanstva stvarale druge bogove da prave društvo vrhovnom božanstvu, pomažu mu i slušaju njegove naredbe. 2). Drugom slikom stvaranja ljudske obitelji Adama i Eve na sliku Božju želi Biblija reći da i osnovna ljudska zajednica, obitelj, ima u sebi nacrt neshvatljivog Božjeg trojstvenog Bića u slici oca, majke i njihove zajedničke ljubavi utjelovljene u djeci. Djeca su zajedničko blago oca i majke, njihova zajednička ljubav. Tako je i obiteljska zajednica slika Božja jer se u njoj naslućuje zajedništvo koje je na savršen način ostvareno u Presvetom Trojstvu. Ipak nisu tri boga nego jedan Bog jer to isto Božje Biće ili istu Božju Narav, koja čini Boga Bogom, imaju sve tri Božje Osobe i zato čine jedno božansko Biće, jednog Boga. Treba dodati da sve tri Božanske Osobe svoje djelovanje izvan sebe na stvorenjima vrše zajednički preko Duha Svetoga, jer Duh Sveti, kao MI Božji, izražava zajedništvo Božjih Osoba. Bog svakom pomoću dolazi k nama uvijek preko Duha Svetoga. Ljudi, kao i druga stvorenja potječu od drugih i daju život drugima, teško shvaćaju da je Bog Stvoritelj, koji ima u sebi nepresušni izvor života, te se ne može postaviti pitanje: Tko je Boga stvorio ili koja je Božanska Osoba starija ili veća, jer je svaka od njih vječni Bog, budući da svaka ima istu Božju Narav.

Carigradski koncil - Drugi koncil Kako Nicejskim vjerovanjem nije bila jasno određena uloga Duha Svetoga u odnosu na Oca i Sina, javila su se o tome različita učenja. Neki su nijekali božanstvo Duha Svetoga. Carigradski koncil 381. g. je još jednom osudio arijanstvo. Usto, dodatno je pojasnio sadržaj kršćanske vjere, te, radi jasnoće, proširio njegov tekst u dijelu koji govori o Duhu Svetom: On je „Gospodin i životvorac, koji izlazi od Oca, koji se s Ocem skupa časti i zajedno slavi.« Ovo Vjerovanje bit će nazvano Nicejsko-carigradsko vjerovanje te će postati zajedničko svim kršćanima i ući u liturgijski obred.

3).Tajna Boga u tri Osobe ili Presvetoga Trojstva već je prisutna i u knjigama Staroga Zavjeta, iako ne na izričit način. Tako se pri stvaranju Bog služi glagolom u pluralu: Načinimo čovjeka na svoju sliku (Post 1,26). Također piše da je Duh Božji lebdio nad vodama stvaranja (Post 177

PUT RADOSTI

1,2). Abr ahamu dolazi Bog u posjet u liku tri čovjeka i naviješta rođenje Izaka ( Post 18,2 sl). U kasnijim knjigama se govori o Mudrosti Božjoj kao o osobi koja je bila prisutna činu stvaranja i igrajući se u Božjoj blizini, a naknadno je Bog šalje ljudima da ih pouči jer je Ona „odsjaj slave Božje i otisak Božjeg Bića“:

Efeški koncil Nestorije je naučavao da su ljudska i božan -ska bit u Isusu podijeljene, tako da bi u njemu postojale dvije osobe: čovjek Isus Krist i božanski Logos. Stoga je Nestorije tvrdio da se ne može reći da je Bog patio ili da je Bog razapet. Isto tako, nisu prihvaćali da je Marija mogla roditi Boga, nego samo čovjeka Isusa. Zbog toga su odbijali Marijin naslov »Bogorodica« (grč. Theotokos), a predlagali da joj se pripiše naslov »Kristorodica« (grč. Christotokos). Na koncilu je u Efezu 431. g. osuđen Nestorijev nauk te je odlučeno da je Krist samo jedna osoba s dvije neodvojive naravi i da je Marija Bogorodica.

PUT RADOSTI

„Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; oblikovana sam još od vječnosti, od iskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova. Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove. Poslušajte pouku - da stečete mudrost i nemojte je odbaciti. Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje. Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve. A ako se ogriješi o mene, škodi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt.” Izr 8 22-36

Iste riječi o Mudrosti Božjoj koristi Poslanica Hebrejima (Heb 1,3) u svom govoru o Isusu što potvrđuje da je govor o Mudrosti Božjoj u Starom Zavjetu pripravljao objavu tajne Božjeg Bića u Novom Zavjetu. 4) Isus objavljuje trojstveni Božji život koji je Stari Zavjet tek naslućivao. Bog, o kome govori Isus, je njegov Otac jer posjeduje Božanstvo, a da ga nije ni od koga drugoga primio. On to Božanstvo u potpunosti daje Sinu, koga rađa od vijeka, i Duhu Svetomu u kojemu se Otac i Sin sjedinjuju, koga će poslati apostolima da im daje snagu, rasvjetljava i ujedinjuje. Evo nekoliko rečenica u kojima Isus objavljuje istovjetnost tajne svoje osobe i tajne Trojstva: Odgovori Isus: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama.

178

Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.“ Iv 14,23. ”Ja i Otac jedno smo. Uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.” Iv.10, 30… Isus sebe izjednačava s Ocem i Duhom Svetim kad na oproštaju apostolima naređuje: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta.” 5) Apostoli su govorili o Bogu Ocu koji je iz ljubavi prema ljudima poslao s Neba na svijet, radi spasenja našega, svoga Sina, svoj božanski Odsjaj, a poslije i Duha Svetoga koji je nad njih sišao u obliku ognjenih jezika da vodi, rasvjetljuje i jača Crkvu u djelu naviještanja Evanđelja ovome svijetu (Dj 1,8). Apostolsko vjerovanje je na prvim velikim koncilima u 4. i 5. st. nakon progona oblikovano u Veliko katoličko vjerovanje, koje se naziva Nicejsko-carigradskim i ispovijeda na nedjeljnoj Euharistiji. Sv. Augustin nije nikako mogao shvatiti tajnu presv.Trojstva, kaže jedna legenda. Tako je jednom šetao plažom razmišljajući o toj Tajni. U daljini je primijetio jednoga dječaka koji se igrao u pijesku. “Što to radiš?” upita Sv Augustin. “Prelijevam more u ovu rupu.” Sv Augustin mu upade u riječ: “Pa to nije moguće, tvoj posao je uzaludan.” “Znam.- odgovori dječak - Ja sam anđeo koga je poslao Bog da ti pokaže kako su i tvoja istraživanja uzaludna. Budući da si čovjek, nikada ne ćeš moći shvatiti tajnu Božje ljubavi i istine. Nikada ne ćeš shvatiti tajnu presv. Trojstva” Molitve presv. Trojstvu su: Znak križa i Slava Ocu.

Kalcedonski koncil 451.g

Kalcedonski koncil je četvrti i posljednji važan za vjeru u presv. Trojstvo. Pojavilo je krivovjerje da Krist ima samo jednu narav, i to onu božansku. U Niceji je Arije tvrdio da je Isus samo čovjek, a sada monofiziti (mono fizis = jedna narav) tvrde obratno, da je samo Bog. Koncil je utvrdio da su u Kristu prisutne dvije naravi, božanska i ljudska, sjedinjene u II. Božanskoj Osobi, nepromjenjive, neodjeljive. To se naziva Kalcedonskim vjerovanjem. Monofiziti su se nakon toga odijelili od Crkve.

*Svaki put kad se križamo stavljamo svoj život pod zaštitu Oca, Sina i Duha Svetoga. - Neka Ti Očeva volja bude u mislima, Isus u srcu, a Duh Sveti savjetnik u Tvom radu. - Oni tako usmjeruju Tvoj život.

179

PUT RADOSTI

XVIII. NADA – SMISAO ŽIVOTA 1.Nada

Bolje je upaliti svijeću nego proklinjati tamu. Čovjek je sretan onoliko koliko je sposoban usrećiti druge. Za Isusa vjera je ulaz kroz koji moramo proći da bi došli u dodir s vodom života kako bi mogli navodniti i oploditi krajolik našega tijela i naše duše. Kroz vrata koje mi je Bog namijenio nalazim put u daljinu, prostor gdje moj život procvijeta. Bog je oblikovao sliku o meni, sliku u kojoj njegova slava na jedinstven način zasvijetli. Put k toj slici vodi kroz uski ulaz, kroz živa vrata koja je Isus za mene otvorio. A. Gruen

PUT RADOSTI

180

Za život trebamo više nego samo jelo i piće, stan i odjeću, novac i posao, slobodu i pravdu. Sve, kad bi sve to imali, bili bi siromašni jer bi morali živjeti bez nade da ima još nešto veće od toga. Čovjek želi više nego što mu ovaj kratki život i ograničeni svijet mogu pružiti. On treba znakove stvarnosti veće i dulje od života na ovom svijetu. On traži moćnu zaštitu i ljubav u svakom času svoga života. Pogotovo kada se na njegovom životnom putu ispriječi zid koji mu priječi put u budućnost, kad ne vidi kako naprijed ili kad se susretne sa smrću. To pokazuje da je čovjek stvoren za život, radost i vječnost. Čovjek žudi za pomoću u ostvarenju puta u život i radost. To se naziva nada. Mnoštvo ljudi nalaze u kršćanskoj vjeri pouzdane znakove nade. Tako je bilo ranije, a tako je i danas. Nadati se znači prije svega u dubini naše današnjice otkrivati Život koji nezaustavljivo vodi naprijed. A to znači naći razlog da radosno živiš, da život ima smisao. Bez nade gubi život svoj smisao. Sjemenje budućnosti i nade nalazi se u sadašnjem odnosu s Bogom.

Sv. Filip Neri i mladić

Sv. Filip Neri je bio veliki pučki misionar Rima. Jednoga dana je jedan mladić punog poleta, a nije držao mnogo do vjere, povjerio svoje životne planove. „Studirat ću i završiti pravo,“ reče mu mladić. „A onda?“ zapita svetac. „Onda ću se zaposliti kao odvjetnik i bit bogat čovjek,“ spremno odvrati mladić. „A onda?“ ponovo će svetac. „A onda ću imati svoju kuću, oženit se, bit ću ugledan čovjek, imat ću i odgojiti djecu,“ reče mladić. „A što nakon toga“? priupita ga još jednom svetac. Mladić promrsi nevoljko: „Onda ću ostarjeti“. „A onda?“, upita ga po posljednji put svetac. Mladić se zamislio i zašutio… Čovjek ne želi trošiti vrijeme bez razmišljanja, nego znati radi čega živi, čemu naš život i što u životu ima smisla.

Mi se pitamo što je ispravno,što nas čini zadovoljnim, što nas usrećuje i što daje pravac našem životu. Ta pitanja ne može postaviti kamenje, biljke i životinje. Ona su tipična za nas ljude. Upravo mladi uvijek iznova postavljaju pitanje o smislu. Čovjek bez nade ne bi ništa radio, jer nema što očekivati. Radnik očekuje svoju plaću, a poljoprivrednik urod svoje njive. Učenik uči jer se nada dobroj budućnosti. Sve su to male nade koje same nisu dovoljne za život. Nada je uvijek usmjerena prema budućnosti. Ona razdire našu sadašnjost i otvara nas za nešto čega još nema. U nadi sanjamo o putu pred nama. Kad se nadamo očekujemo da za nas bude dobro što će doći k nama. Tako nada usrećuje. Ona daje životu i čovjeku smisao života. Zato nada unosi radost u čovjeka. Smijeh i radost su znaci nade. Osmjeh na licu je sličan suncu koje nakon dugih kišnih dana probije oblake. „U nadi se veselite“, kaže sv. Pavao (Rim 12,12) Koliko je nada ucijepljena u ljudsku dušu, govore mnoge mudre izreke o nadi: *Nada umire posljednja. *Najveća sreća smrtnika je nada. *Dok god dišem, nadam se. *Tko se nada nalazi se uvijek par koraka ispred sebe. *Možda ne će bit loše kako je sada. *Nada je slična oblacima, jedan prolazi, a drugi daje kišu. *Nikad nije bilo da nekako nije bilo.

Putovi nastaju ako njima idemo. Možda bih trebao konačno napustiti moje promatračko mjesto na križanju cesta. A. Schwarz

Kao što se jednog dana susreo s mladim sv. Pavlom, Isus se želi susresti sa svakim od nas. Kada u molitvi iskazujemo svoju vjeru već ga susrećemo jer se on nudi nama. Sv. Augustin kaže:”Bog želi da se u molitvi ispuni naša želja, tako da postanemo sposobni primiti ono što nam On namjerava dati”. Benedikt XVI..

2. UTOPIJA Postoji i nada u budućnost koja se ne može ostvariti. Obično se to odnosi na slike budućnosti jednog savršenog društva. Utopija dolazi od riječi: u (ne) – topos (mjesto), što znači nepostojeće mjesto ili kako bi se reklo pučkim jezikom: neostvarivi san. Neki mislioci su vjerovali da je to moguće ostvariti na ovom svijetu. Tako je grčki filozof Platon smatrao da je moguće savršeno društvo obuzdavanjem po kojoj se čovjek suprotstavlja pohlepi, odvažnošću u borbi protiv zla, mudrošću koja daje prednost razboritosti i pravednošću koja daje svakome što ga pripada. 181

PUT RADOSTI

Sv. Toma Mor, engleski kršćanski državnik, je smatrao da treba svakoj obitelji dati jednaki posjed kako bi se iskorijenilo siromaštvo. Drugi su smatrali da se samo pravom i moralom može stvoriti država mira i prava (Kant). Karl Marx, utemeljitelj komunističkog pokreta, je držao da je ukidanjem kapitalizma i davanjem sredstava za proizvodnju u ruke proletera (radničke klase) moguće idealno komunističko društvo u kojem ne će biti privatnog vlasništva ni religije. To će biti raj na zemlji. Komunisti su vjerovali u takvo savršeno društvo i pokušali ga nasiljem ostvariti te su prouzročili barbarizam nezabilježen u ljudskoj povijesti. Takvo savršeno društvo su na sličan način pokušavali i pokušavaju ostvariti nacistički i vjerski fanatici davanjem sve vlasti jačoj naciji ili vjerskim prvacima sa sličnim nedjelima. Takvo idealno društvo nije moguće, to je utopija. Zato je danas nakon svih neuspješnih i krvavih pokusa da se ono ostvari, vjerovanje u zemaljski raj glupost ili podvala kojom se želi narod prevariti. “Jer, smrt je besmisao, kao i život.’

“Prava pravda je savjest.” V. Hugo

I đavao je lijep u 18. godini života. Japanska poslovica

Tko sa đavlom tikve sadi o glavu mu se razbijaju. Narodna poslovica

Dječji život je poput komada papira na koji svatko ostavlja bilješku.

(M. Selimović) Tako misle nevjernici.

»Velika Nada može biti samo Bog, koji obuhvaća cjelokupnu stvarnost i koji nam može dati i darovati ono što mi sami ne možemo... Bog je temelj nade, ne bilo koji bog, nego Bog koji ima ljudsko lice i koji nas ljubi do kraja« (Benedikt XVI.).

“Jedan razgovor sa mudrim čovjekom vrijedi više od mjeseci učenja iz knjige.

No, to ne znači da se ljudi ne smiju zauzimati za bolje i pravednije odnose među ljudima. U molitvi „Oče naš“ molimo da odnosi među ljudima budu „kako na nebu tako i na zemlji“. Kršćani moraju nastojati da među ljudima vlada što veća pravednost i ljubav. To je njihov najvažniji zadatak. Isus je učio da je pomoć siromahu pomoć njemu samom (Mt 25, 31-46). Sigurno je da se samo tako može postići savršenije društvo. Ipak na ovom svijetu nije moguće postići savršeno društvo zbog zla prisutnog u slobodnim ljudima. Utopije su san po kojima se želi ljude na vlasti potaknuti da se ne brinu samo za svoje interese, nego prvenstveno za sve povjerene ljude. Najveće nesreće u čovječanstvu su prouzročili ljudi koji su u borbi za očuvanje svoje vlasti počinili najveće nepravde i zločine. Oni su ljudima oduzimali i uništavali nadu. Vlast je ustvari slična drogi koja privilegijama lako zarobi ljude na vlasti što ne mogu lako napustiti. Ljudi na vlasti moraju biti snažni protiv zloporaba i korupcije. Mnogi i danas vlast koriste kako bi se nezakonito obogatili svim vrstama

“Čista savjest ne boji se kucanja noću.” kin. mudrost

PUT RADOSTI

182

bezakonja. Ipak su mnoge utopijske ideje o vladavini prava iznjedrila demokratska uređenja u kojima se slobodnim izborima dolazi i odlazi s vlasti. Vlast narod izabire kako bi se u društvu u što većoj mjeri ostvarivala vladavina prava i solidarnosti.

3. KRŠĆANSKA NADA Biblija – knjiga nade

Na mnogo mjesta Biblija govori o nadi. U Bibliji je nada često izražena obećanjem. Kad Bog stupa u vezu s ljudima, općenito je to popraćeno obećanjem većega života. To vidimo već u Abrahamovoj priči: «Blagoslovit ću te», kaže Bog Abrahamu, «i sva će se plemena na zemlji tobom blagoslivljati» (Post 12,2-3). Ovdje donosimo samo nekoliko rečenica: Bože, ti si utočište napuštenih, spasitelj beznadnih (Jdt 9,11) Gospode, ti si moj Bog, ti si moje pouzdanje, moja nada odvijeka (Ps 71,5) Ja ću vam dati budućnost i nadu (Jer 29,11) Pouzdaj se u Božje svijetlo (Sir 11,21) Bog vam prosvijetlio oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu (Ef 1,18). Krist, nada slave, je među vama (Kol 1,27) Iako se nada po definiciji odnosi na budućnost, za Bibliju je ona ukorijenjena u sadašnjosti, u Božjem danas. Bog je izvor nade jer nas danas jednostavno ljubi i neumorno traži. Biblija pozna živote ljudi bez smisla koji vole kaos i nepravdu u našem svijetu. Od početka do kraja ona razvija slike smisla kao protivan program od negativnih iskustava. To iskustvo Biblije proizlazi iz vjere u Boga koji uređuje ono što je u neredu i daje svemu stvorenju dostojanstvo. On prekorava nepravednike i solidarizira se s onima koji pate. Tako je Biblija za bezbrojne kršćane najvažnija orijentacija u životu. Biblija uči da su Božje zapovijedi putovi u život i slobodu. Bez njih je ropstvo i smrt. Biblija poziva da se svijet ne prepusti moćima zla, a zalaže za ljubav, slobodu i pravdu. U životu Isusovom biva jasno da Bog ljubi ljude, želi im dobro i sada otvara put osmišljenom i vječnom životu.

Vi što se bojite Gospoda, očekujte njegovu milost i ne skrećite s pravoga puta, da ne propadnete. Vi što se bojite Gospoda, uzdajte se u nj i plaća vam neće propasti. Vi što se bojite Gospoda, nadajte se dobru, vječnoj radosti i milosti. Pogledajte prošla pokoljenja i vidite: je li se ikad postidio tko se uzdao u Gospoda? Je li ikad ostavljen tko ga se ustrajno bojao? Je li ikad prezren koji ga je u pomoć zvao? Ta Gospod je sućutan i milostiv, on oprašta grijehe i izbavlja u danima nevolje. Sir 2, 7.12

183

PUT RADOSTI

Iskustvo pokazuje da čovjek ne može vlastitim sposobnostima i materijalnim dobrima osigurati onu nadu koju ljudsko srce neprestano traži. Politika, znanost, tehnologija, ekonomija i materijalna dobra nisu dovoljna da pruže veliku nadu kojoj svi težimo. Benedikt XVI.

Velika i trajna sreća dolazi s Neba; mala i prolazna sreća dolazi od čovjeka

Može li se kršćanstvo nazvati velikom utopijom? Svaka nada koja ima ograničeni rok trajanja ne zadovoljava čovjeka. Čovjek treba budućnost u svakom trenutku života. Ograničeni ljudski život ne može zadovoljiti čovjeka. Čovjek treba nadu u veću budućnost. Bez Boga nije moguć smisao ljudskog života, jer ono što rađa nadu i radost te daje sjaj životu, mora trajati bezgranično. Tu nadu o bezgraničnoj budućnosti stvara samo vječni Bog. Bog je čvrsto uporište ove nade. On ljubi ljude kao svoju djecu i to je izvor nade. Isus je i sam neusporedivi lik nade. Razlog naše nade temelji se na tome da je čovjek ljubljeno dijete Božje koji se nada Njegovoj pomoći u svim teškoćama u koje zapadne. Mnoštvo se ljudi povjerilo njegovoj poruci kroz 2000 godina. Kristovo uskrsnuće je najveći temelj kršćanske nade. Krist je preko smrti na križu otvorio uskrsnućem život koji nema kraja. Time je ujedno navješteno kako je Bog snažniji i moćniji od svakoga zla i nevolje koje može čovjeka snaći. Zato čovjek ne smije nikada očajavati pred nevoljama, jer Bog ne dopušta da itko bude iskušan iznad svojih sila. Isus poziva sve koji su u nevolji da se obrate njemu, kod koga će naći odmor (Mt 11, 28). Isus Krist nam je donio »susret s Gospodarom svih gospodara, susret sa živim Bogom i tako susret s nadom koja je bila snažnija od patnja ropstva, i koja je zbog toga iznutra preobražavala život i svijet« (Spe salvi, br. 4). Normalno je da Bog ne može ostaviti svoju djecu u nevolji ako mu se ona obrate. On ih uvijek ne oslobađa, nego im daje snagu da svoj križ nose skupa s njim. Tako teret postaje lakši (Mt 11, 30). Biblija govori o nadi u mnogim slikama. Mnoge ni danas nisu jednostavno razumljive jer ne dolaze iz naše svakodnevnice. Isus govori o Kraljevstvu Božjem, o uskrsnuću od mrtvih, o vječnom životu. Kršćanska nada se može svesti na jednu jedinu riječ: Bog je ljubav! Kršćanska nada ima trostruku dimenziju: *Osobna nada kršćana se odnosi na svakodnevnicu. Oni se kao i drugi nadaju da budu siti i sretni, da imaju uspjeha u životu i da budu prihvaćeni. Ako čovjek temelji svoj život isključivo na »malim nadama«,koje malo traju, tada je taj život zaista besmislen, jer »male nade« ne mogu razriješiti osnovni problem čovjekova života, a to je smrt. Isto tako, ako čovjek osmišljava svoj život tako zvanim

PUT RADOSTI

184

»velikim nadama« (svjetskim utopijama), i te »velike nade« opet ne daju odgovor na zagonetku čovjekova smrtnog života. Dakle, što činiti ako ni »male« ni »velike« nade nikamo ne vode? Prestati se nadati? Je li možda beznađe primjerenije čovjeku? Ali, kako uopće zamišljati život bez nade? *Društvena nada se odnosi na ovaj svijet. Kršćani se uzdaju u mir, pravednost i očuvanje zemlje. Kao primjer promjene života je afrička svetica Josipa Bakhita koja se napatila služeći razne nasilne gospodare. Tek u susretu s Isusom Kristom Bakhita dobiva ne samo »malu nadu da će pronaći manje nasilne gospodare, već veliku nadu: Ja sam konačno ljubljena i što god se dogodilo, ta me Ljubav očekuje«. “Nepoznavanje Krista je uzrok svih zala” (sv.Irinej). *Religijska nada kršćana izdiže iznad svijeta i vremena. Kršćani se nadaju vječnom životu gdje će Bog konačno izbrisati sve suze gdje će ljudi biti zauvijek spašeni. Do te nade se mora svaki čovjek vjerom izboriti. „Čovjekova ljubav je besmislena ako nije prožeta i oblikovana vjerom: zašto ljubiti, toliko riskirati u ljubavi ako zadnju riječ u zbilji nema ljubav, već besmisao, smrt, apsurd. Jedino ako je sam Bog, kao temelj cjelokupne zbilje ljubav, tada ljubav dobiva svoj smisao“ (Benedikt XVI.). Kršćani misle da se utopije o sretnoj zajednici ne mogu ostvariti samo ljudskim naprezanjem. Oni vjeruju da ljudi ne mogu ostvariti raj na zemlji, bezbolnu sreću i trajno spasenje. Ispunjenje svih naših nada nije moguće postići već u ovom životu što ne znači da se ne moraju truditi ostvarivati veći život pravde i morala. Savršena zajednica ostvariva je samo kod Boga. Zato kršćanska nada nadilazi smrt: “Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao! Reče mu gospodar: Valjaš, slugo dobri i 185

Nevjera se suprotstavlja naravnom osjećaju čovjeka i stavlja dušu u neutješno stanje. A. de Tocqueville franc. filozof

Mladost je na osobit način doba nade, jer mladi mnogo očekuju od budućnosti. Kada je čovjek mlad njeguje ideale, snove i planove; mladost je doba u kojem sazrijevaju odluke koje su presudne za ostatak života. Tada se postavlja pitanje: gdje naći i kako održati živim u srcu plamen nade? Benedikt XVI.

PUT RADOSTI

Budi gospodar svoje volje i sluga svoje savjesti. M.v.Ebner

Glavna posljedica zaborava Boga je ta da svijet očito luta, što se ogleda u osamljenosti i gubljenju povjerenja, koje se nerijetko pretvara u očaj. Božja nas riječ jasno i snažno opominje: “Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka..., a srce odraća od Boga” Jer 17,5. Benedikt XVI.

Kad se prekine strujni kabel, kuća ostaje bez svjetla i energije. Isto se događa duši kad se velikim grijehom prekine veza s Bogom.

vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga! Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga’” (Mt.25, 14-23). Kršćanska nada nije pusta želja za budućnost bez garancija da će se ostvariti, kršćanin vjeruje u prisutnost božanske ljubavi osobno, Duha Svetoga, struje života što nas nosi u ocean punine zajedništva u Bogu. Nada se tako uvijek odnosi na vječni život, koji znamo da mora postojati, ali ga teško možemo zamisliti. Njega objavljuje Kristovo uskrsnuće (Benedikt XVI).

Kršćani - ljudi nade

Zato je kršćanstvo vjera nade. Mnogi su kršćani bili od početka vjesnici slobode, ljudskog dostojanstva i nade protiv ropstva, potlačivanja. Oni su često bili progonjeni, jer nisu htjeli šutjeti o nepravdi. Od samoga je početka kršćanska nada palila vatru na zemlji u srcima ljudi. “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Bog nije poslao svoga Sina da sudi svijetu, nego da ga spasi...“(Mt 3, 17). Da se kršćani mogu i smiju nadati dokazuju riječi Isusove na Posljednjoj večeri. “Živo sam čeznio ovu pashu blagovati s vama” (Lk 22,11). Iza Isusova očekivanja koje ga raduje stoji vječna čežnja Božja koja čeka na ovaj čas da se može konačno darivati, konačno biti naš. Bog sam ima čežnju da se može darivati u Euharistiji po svom Sinu Isusu ljudima i svijetu. Idemo li mi ususret ovom Središtu svemira? Ili često umišljamo da Bogu i Crkvi činimo zadovoljstvo što smo našli jedan sat za Njega? (Kardinal Joachim Meisner)

Najpoznatiji borac za izjednačavanja prava crnih s bijelcima u Americi bio je kršćanski propovjednik Martin Luther King, ubijen 1968. godine. Glasoviti njegov govor o nadi, kad će svi stanovnici Sjedinjenih američkih država imati ista prava, ovako je započeo: „Sanjam o tome kad će se jednog dana ljudi izdići i uvidjeti kako su oni stvoreni da žive kao braća jedan s drugim….“ Jednom je rekao: „Krist mi je dao Duh i motivaciju, a Gandhi mi je dao metodu (nenasilja). “Nenasilje

PUT RADOSTI

186

nije bilo za njega nejako nego najjače oružje. Slijedeći njegovu nauku nenasilja, koju je Gandhi, utemeljitelj Indije, preuzeo iz Evanđelja, crno stanovništvo Amerike je danas steklo jednaka prava kao i bijelci. Danas je čak crni čovjek predsjednik Amerike, što je u Kingovo vrijeme bila utopija. Na njegovom grobu piše: Mi smo svi Božja djeca: bijeli i crni, katolici, protestanti, Židovi, nevjernici i pogani. Vjera je bit i temelj nade jer ona donosi istinsku spoznaju Boga. Bez Boga sve ostale nade nemaju smisla: »Pavao podsjeća Efežane da su prije njihova susreta s Kristom bili ‘bez nade i neznabošci u svijetu’(Ef 2, 12).(Spe salvi, br. 2) U vrijeme kada ljudi često teško nalaze razloga za nadu, oni koji svoje povjerenje polažu u biblijskog Boga moraju više no ikad «biti uvijek spremni na odgovor svakomu koji zatraži obrazloženje nade koja je u njima» (1Pt 3,15). Moraju shvatiti da osobitost nade dolazi iz vjere kako bi u njoj ukorijenili svoj život. A to znači da bez vjere nije moguć pravi smisao i duboka radost u svakom trenutku života kako mladih tako i ljudi u teškoćama i u starosti. Sv. Pavao kaže o nadi: „Ako Krist nije uskrsnuo, vjera vaša je bez nade. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni“ ( 1Kor 17-22).

Za sv. Pavla nada nije neki ideal ili neki osjećaj, već živa osoba: Isus Krist, Sin Božji. Duboko prožet tom sigurnošću, piše on učeniku Timoteju: “Pouzdajemo se u Boga živoga”(Tim 4,10).-Bog živi je Krist uskrsli i prisutni u svijetu. On je prava nada: Krist živi s nama i u nama, koji nas poziva na dioništvo istoga njegova vječnoga života. Ako nismo sami, ako je On s nama, štoviše, ako je On naša sadašnjost i naša budućnost, čega da se bojimo?

Još luđi od tebe

Na dvoru srednjovjekovnih kraljeva boravili su obvezno ljudi koje su smatrali ludim jer su jedino oni smjeli i neugodne stvari kralju reći u lice. Stoga su proglašavani dvorskim ludama. Jednom je kralj dao dvorskom ludi štap i rekao:“Daj štap onome tko je još luđi nego si ti!“ Kad je kralj ležao na smrtnoj postelji, potužio se dvorskoj ludi: „Polazim u tuđu zemlju i više se nikada ne ću vratiti.“ Dvorski luđak mu na to reče: „Da si znao da ćeš jednom odseliti u tu tuđu zemlju, sigurno bi sve učinio da i u toj novoj domovini imaš kuću.“ Kralj mu je odvratio da na to nije mislio. Luda mu pruži onaj štap i reče: „On pripada tebi. Ti si još veći luđak nego ja.“

* Kao što se svake večeri nadamo da će se ponovo ujutro pojaviti snce, tako se vjernik nada da će svakog novog dana nad njim ponovo zasjati Božja ljubav. I da će se po smrti naći u zajednici s Ocem na Nebu.

Benedikt XVI.

187

PUT RADOSTI

Čovjek nalikuje na grad koji je zatvoren pustinjom. On se je sam u sebe zatvorio, on se uhvatio u svoje sebeljublje. Nalikuje na dvorac opasan vodenim kanalom i jednim visokim ulazom. Ili još gore: Čovjek je grijesima putove učinio teško prohodnim i pri tome se izgubio u labirintu. Čovjek se opio samim sobom. Put Bogu počinje time da čovjek očisti oko sebe sve što Bogu priječi da čovjeku pristupi. U prvom redu da dozvoli da mu savjest progovori. Riječ Božja ne dozvoljava da se slomimo pod teretom naših dužnosti. Bog polaže put, a naša je zadaća da s njim skupa radimo. On nas podsjeća da nas je bez nas stvorio, ali nas ne će bez nas spasiti.

“Slobodni ste ako vam je savjest čista.” Goethe

PUT RADOSTI

XIX. ODGOVORNOST – ŽIVOTNA ZADAĆA 1.Što je odgovornost - savjest?

adatak je svakog čovjeka u prvom redu održati svoj život u pravilnom razvoju i zdravlju. Bog nam je povjerio život ne samo da ga očuvamo nego i da u životu radimo zadatke koji On stavlja pred nas. Savjest je unutarnji duhovni glas koji nam govori što je dobro, a što zlo. Ako odgovorimo zahtjevu savjesti tada se to zove odgovornim činom, a ako se radi nešto protiv glasa savjesti onda se to zove neodgovornim djelom. Zašto neodgovornim djelom? Jer se čovjek nije odazvao pozivu savjesti, nije pozitivno odgovorio. Onaj tko odgovorno radi daje pravilan odgovor u svom ophođenju prema roditeljima, prijateljima, razredu, poslodavcu, strancu, okolišu, životinjama i samome sebi. Odgovornost ima dva pola. Odnos prema njima mora se slagati. Mora za oba pola biti dobar. Mora stvar unapređivati, razvijati i ne smije biti zao, tj.nepravedan ili štetan. Svatko ima odgovornost koja odgovara situaciji u kojoj se netko nalazi i svojoj mogućnosti. Odrasli imaju veću odgovornost od djece. Učitelji imaju veću odgovornost od učenika. Marljivi i inteligentni imaju veću odgovornost od ljudi s ograničenim mogućnostima. Šef ima veću odgovornost od zaposlenika, pilot od stjuardese. Političari i svećenici su naročito zaduženi većom odgovornošću. Savjest djeluje trostruko: a) Ponajprije nas savjest potiče ili opominje prije nekog čina. b) Za vrijeme djelovanja nam govori trebamo li nešto i dalje činiti ili odustati. c) Nakon učinjenog djela nam odaje priznanje da smo išli pravim putem ili nas optužuje, ako smo radili protiv njenog suda. II. Vatikanski koncil o savjesti kaže: U nutrini svoje savjesti otkriva čovjek zakon, koji on sam sebi ne daje, nego se njemu mora pokoriti i čiji ga glas poziva uvijek na ljubav, na činjenje dobra i izbjegavanja zla. Gdje je

188

potrebno odjekuje u ušima srca: čini ovo, a izbjegni ono. Čovjek, naime, ima zakon koji je Bog upisao u njegovo srce, a pokoravanje mu daje njegovo dostojanstvo. (GS 16) Savjest je središte čovjeka. Životinja nema savjesti jer nema duše. Životinjama upravljaju tjelesni nagoni. Poslušnost savjesti daje čovjeku ljudsko dostojanstvo. Glas savjesti je upravljen prema Deset zapovijedi i Zapovjedi ljubavi. Kad Biblija govori o savjesti često to naziva srcem čovjeka. I hrvatska riječ “srce” zapravo je znači središte jer izvedenica iz te riječi: središte - “sredce” - srce. U čovjeku postoji prostor nad kojim nitko nema vlast, prostor u kojem stanuje Bog. Tu, gdje Bog stanuje čovjek dolazi u dodir sa samim sobom i svojim dostojanstvom. Tada je savjest u čovjeku zaštićena od loših utjecaja okoline i pomoću Duha biva jasnom i točnom. Tada čovjek može vidjeti istinu i stvari kakve jesu. Zato je molitva neizostavni dio pravilnog rada savjesti. Duh istine otvara oči za prisutnog Gospodina i za Boga, Oca, koji nas u Isusu prosvjetljava. Duh podiže veo koji skriva pravu stvarnost i daje da vidimo stvari kakve jesu. U Duhu Svetome je Isus kod nas i u nama. Takvi duhovni ljudi su djelitelji savjeta svojoj okolini.

Ne smijemo pustiti da nas vodi bilo kakvo srce, nego razum koji je u skladu s voljom Božjom. Samo obraćeno srce koje pristaje uz Boga i njegovu volju treba nas voditi kroz život. dr.Mijo Nikić

2. Razvoj savjesti

“Ne činite nikad ništa što se protivi vašoj savjesti, pa čak ako to od vas i država traži.”

avjest se nalazi u svakom čovjeku i upravljena je prema dobru. Ona se razvija kako se razvija tijelo i duh. Čovjek se mora obrazovati, rasti da bi stekao jasnu orijentaciju za svoje djelovanje. Mora znati što donosi dobro, a što zlo da bi se savjest mogla odlučiti. Zato obitelj, škola, prijatelji, mediji, država i vjera vrše ogroman utjecaj na razvoj savjesti.

Albert Einstein

Psihologija opisuje taj razvoj: Kod djeteta do 4. godine života savjest nije oblikovana. Tad dijete uči reći „molim“, „hvala“ ili pravila ponašanja: uči sjediti za stolom, ne tući mamu, da se javi kad mu je nužda. U vjerskim obiteljima uči prve zapovjedi. Takvo se ponašanje uči navikavanjem ili privikavanjem.

Ne treba više gubiti riječi o osobinama dobra čovjeka, nego sam postati takav. Marko Aurelije

Dijete od 4. do 10./12. godine života sluša da mu se 189

PUT RADOSTI

Da bi čovjekov ograničeni duh mogao djelovati po svojoj naravi potreban mu je dosluh s Apsolutnim duhom, Bogom. T. Ivančić

Vjera u Boga nije nešto što se daje preko glave. Vjera ne nastaje po školskim knjigama ili uspjelim predavanjima.U vjeri je odlučna živa povezanost s Bogom. Vjera je izvjesnost ili sigurnost da je Bog Onaj kome moj život nije nevažan, koji stoji uz mene u dobrim i lošim vremenima, koji ne dozvoljava da propadnem, ako i napravim pogreške ili dođem u krizu. Odgovornost će mi otvoriti oči za mogućnosti, koje jedino ja imam za jedinstvenu sliku koju je samo za mene Bog učinio. Gruen

ispune želje ili izbjegne kaznu. Isplati se biti „dobar“. Ono ima za primjere, uzore najčešće roditelje ili stariju braću i sestre, kao i prijatelje i prijateljice. Kasnije su to učitelji, svećenici, igrači, glumci, pjevači. Dijete mora učiti svoje zahtjeve uskladiti s potrebama drugih u obitelji, dječjem vrtiću, školi. Uči tada da ne valja krasti i lagati. U vjerskim obiteljima uči ići u crkvu, a Isus mu je uzor. Pubertetsko vrijeme od 10./12. do 16./18. godine života mladi kritički prosuđuju dosad usvojena pravila i ponekad su ona stavljena u pitanje. Mnogi mladići i djevojke pitaju zašto treba ovo činiti, a ono izbjegavati. Oni traže obrazloženje, razloge da bi to mogli razumjeti. Oni dosada naučena pravila kroz djetinjstvo trebaju kao odrasli prihvatiti ili odbaciti. Zato k njima pristupaju kritički. Mnogi odbacuju mnoge zapovjedi i zabrane jer im tobože ograničavaju slobodu da čine što žele. U to vrijeme se Crkva i vjera kritizira ili odbacuje. Odrasli mladi od 16./18. godine života znaju da još nisu dospjeli u završnu fazu razvoja savjesti, ali uviđaju da su upute potrebne za život i da ih treba slobodnom odlukom slijediti. Dužnost, odgovornost sada se prihvaćaju. S tim je povezana spoznaja da nisu uvijek zadovoljili moralne zahtjeve savjesti jer je njihova slobodna odluka bila ograničena strahom, sklonostima ili krivnjom. Za kršćane su Deset zapovijedi, Isusove upute i zapovijed ljubavi mjerodavni za razvitak svoje savjesti. U nekim prilikama nije jasno što treba činiti. U tim konfliktnim situacijama je potrebno sve argumente za i protiv nekoga djela razumno provjeriti. Pozitivne i negativne strane odluke treba staviti na vagu kao što se to radi u trgovini. Prihvaća se odluka koja ima snažnije razloge. Često moramo razgovarati s osobama koje uživaju povjerenje da bi došli do prave odluke. Savjest je duhovni organ koji nakon ispitivanja svih okolnosti jedini može reći što treba činiti, a što izbjeći. Sigurnu prosudbu savjesti treba slijediti. *Mlado doba nalikuje na vino koje je nakon gnječenja grožđa slatko kao djeca, a nakon toga se zamuti i vrije, što se događa u pubertetu, te napokon nastaje prozirno i snažno, ali ne više slatko vino, što je oznaka odraslosti.

PUT RADOSTI

190

3. Odgovornost za život svoj i tuđi

vaki čovjek je najprije odgovoran za samoga sebe. Ta se odgovornost proteže na tijelo i dušu, na glavu, ruke i srce. Ništa se od toga ne može pravo razviti ako s tim ne postupamo odgovorno. Ono što naš jezik naziva odgovornošću srodno je zlatnom pravilu Isusovu: „Sve što očekujete da ljudi vama učine, činite i vi njima“ Mt 7, 12. Na čovjekov život utječe sve ono što obuzdava i sakati ljudsku slobodu kojom čovjek slobodno upravlja svojim životom. Bilo je o tome riječi u poglavlju o slobodi. Sakaćenje ljudske slobode počinje raznim strastima koje čovjeka obuzimaju i primoravaju da čini to, a ne ono što mu je dužnost, što traži od njega glas savjesti. To može biti strast neumjerenog jedenja, ovisnost o raznim lijekovima, kompjuterskim igrama, internetskom surfanju, kockanju, gledanju televizije. Čovjeka može obuzeti strast posjedovanja ili obuzetosti svojim izgledom i statusom u društvu. Za mladiće i djevojke, slično kao i za odrasle, nastaju problemi za tijelo i život, za zdravlje, posebno ako se konzumiraju cigarete, alkohol i droga. Poneki veoma rano bez razmišljanja počinju s time i veoma lako postaju ovisnici. Znanje o štetnim posljedicama pušenja ne utječe na najveći broj pušača, jer se nadaju da te zle posljedice ne će njih pogoditi. Oni ne odustaju jer im pušenje pravi užitak, tako očekuju ugled, nalaze smirenje, opuštanje itd. Oni ustraju pri tome jer im nedostaje snaga da se ostave plavog dima. Na kutijama cigara se nalazi upozorenje da je pušenje pogubno za zdravlje. Pušenje nanosi štetu i djetetu u trudnoći, uzrokuje rak, spolnu nemoć, naglu smrt sužavanjem srčanih arterija i slabi obrambenu sposobnost organizma. Kako škodi alkohol? Alkohol napada zdravlje. Može biti uzrokom slijedećih bolesti: otrovanje alkoholom, mučnine, odumiranje jetre, masna jetra, bolest probave, drhtavica, upala želučanog obloga, rak crijeva, smetnja ravnoteže. Mnoštvo pijanih osoba skrivi svoju smrt i drugih ljudi upravljajući automobilom u pijanom stanju. Alkohol utječe na duh, volju i osjećaj za stvarnost. On umanjuje u čovjeku osjećaj srama ili čednosti, posljednje prepreke pred nemoralnim djelima, pogotovo seksualnim

Kad se tužimo zbog prostitucije, alkoholizma i narkomanije, treba znati da je to posljedica što su ljudi u čežnji za Bogom, svojim Ciljem, od Njega odvojeni, i zato se usredotočili na druge bogove, kao što je užitak - stajao on koliko hoće. Kada čežnja za Bogom umire, ona se izokreće u strast za posjedovanjem, da bi se tako postiglo blaženstvo koje samo Bog može dati. Ta izokrenutost pojedinca može cijeli svijet povući u patnju, kao što je pokazala ova najnovija svjetska privredna kriza.

191

kard. J. Meisner

PUT RADOSTI

Put u pakao popločen je dobrim namjerama. nar. mudrost

Mnoge stvari, za nas bitne, ne vidimo. Tako na primjer ne vidimo našu pamet, dušu, ali vidimo njihovo djelovanje u onome što mislimo, govorimo i odlučujemo. Ne vidimo električnu struju, ali vidimo svjetlo. Tako ne vidimo Uskrslog Isusa našim očima, ali tamo gdje on jest ljudi se mijenjaju na bolje. Nastaje veća spremnost na mir i pomirenje. Ne vidimo Gospodina, ali vidimo djelovanje po čemu spoznajemo da je Isus prisutan. Benedikt XVI.

PUT RADOSTI

prekršajima. Njegove posljedice su: ovisnost, glasni govor, umanjeno razmišljanje, usporene reakcije, oslabljenost volje, bezobzirnost, agresivnost, smanjena uračunljivost, nepoštivanje društvenih pravila. Alkohol opterećuje društvo kriminalnošću, zakazivanjem u školi i na poslu, problemima u obiteljima i stvara troškove u liječenju od ovisnosti i bolesti. Droga je najjači opijat i stoga stvara veoma brzo ovisnost koja se teško svladava. Razne su droge: slabije i jače, ona koja se unosi pušenjem i one koje se unose u tijelo pilulama i injekcijama: hašiš, marihuana, heroin, kokain, meskalin, LSD i drugi tvornički preparati kao ecstasy i sl. Posjedovanje droge je kod nas kažnjivo djelo, a preprodavači ili dealeri se još strože kažnjavaju. Mladima oni nude droge najprije besplatno. Oni će to platiti kad ih droga zahvati da je moraju kupovati. Mladi uzimaju drogu: da udovolje znatiželji, da dođu do raspoloženja, da postignu cilj, (naravno veoma krivi), da imaju suvremeni izgled (budu cool!), da imaju pristup grupi i iz mnogih drugih razloga. Oni koji drogi prilaze su bili razočarani i polažu veliku nadu u drogu koja će riješiti njihove probleme. Droga obećava, ali ništa ne daje već sve uzima. Sreća koju droga obećava je varljiva. Droga ih uvodi u prividni svijet koji ne postoji i stvara iluzije. Ona ne rješava probleme nego ih uvećava sa strašnim posljedicama za život i zdravlje. Najčešće posljedice uživanja droge su: zakazivanje u školi, na radnom mjestu, smanjena uračunljivost, ugrožavanje zdravlja, halucinacije i ludovanje, smanjena koncentracija, smetnja u razmišljanju, strah i depresija, prekomjerni nemir i agresivnost. Narkoman je nesposoban za rad i brak. Ne može se ovisnik o drogi osloboditi svojim snagama od nje. Žeđ za drogama je tako snažna da je samo nove droge mogu utažiti. Droga stoji mnogo novca koji ovisnik stječe krađom, kriminalom svih vrsta ili je prisiljen naći nove žrtve da im drogu proda. Na koncu života s drogom koji nije dug stoji očaj i smrt ovisnika. Naravno da je svatko dužan upozoriti odgovorne za mlade, napose roditelje, ako se netko prihvati droge. To je znak ljubavi jer ga to može u početku spasiti od propasti. Kršćani znaju da je odgovornost za druge srodna s glavnom Kristovom zapovijedi: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“ Mk 12, 29. Ljubav je još više od same odgovornosti.

192

No, ljubav uključuje odgovornost. U bližnje, za koje snosimo odgovornost, spadaju roditelji, prijatelji i poznanici. Svatko tko nam je blizu je naš bližnji. Posebno u to spadaju oni kojima je potrebna pomoć kao stranci, ljudi oštećena zdravlja, zapostavljeni i siromasi. Isus je obećao nagradu upravo onima koji se prema takvima odnose odgovorno s pomoću, jer sve što se čini njima čini se samo Isusu, kaže Isus u 25.poglavlju Matejeva Evanđelja na posljednjem sudu: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje

najmanje braće, meni učiniste!’” Sljedeći tekst je prerađen od T. Ivančića: Kršćanin je čovjek koji je prihvatio ponudu da se životno opredijeli za Isusa Krista. Roditelji su ga dali krstiti, odveli na prvu pričest i krizmu, uveli u Crkvu i omogućili da bude poučen u kršćanskoj vjeri. To je tek bila priprava za pravi kršćanski život. To je dar koji čovjeka već spasava, jer je donio odluku dok još nije sam mogao odlučivati. Tako je kršćanska vjera bila već od početka određena roditeljskim stavom. Ali to je tek priprava za čovjekovu životnu odluku. U doba zrelosti svatko mora sam odlučiti hoće li vjera za njega biti životno odlučujuća. Ako je ne prihvati vjera koju je primio bila je kao paket koji nikad nije otvoren, kao lijek koji nikad nije uzet. On o vjeri ne će moći govoriti. Ona je u njemu začeto i nerođeno dijete. Vjera će tek sići iz glave u srce kad se raspakira paket sakramenata i znanje vjeronauka. Tada on počinje razgovarati s Bogom, druge uvjerava u ljepotu vjere. Osjeća da je on biće Neba i zemlje, vjera ga mijenja, oslobađa i čini čovjekoljubivim. Tek tada vjera postaje njegovim životnim opredjeljenjem, daje životu puni smisao, a Bog dobiva dozvolu djelovati u njegovom životu i pokazati sve blago koje je čovjek u sebi nosio. Tek tada počinje drugovanje s živim Bogom kad se mijenja pojedinac i društvo oko njega.

* Svaki dan u našem životu je Božji dar koji treba ispuniti dobrom. Moramo znati da ćemo na koncu morati pred Bogom dati račun za svaki dan.

Budi srdačan prema ljudima, ali ne rukama koje uzimaju nego srcem koje daje. Sreća drugoga je u tvojim rukama. * Govori o bližnjima kao da su prisutni. Tko o drugima zna nešto dobro i to rado prenosi drugima, taj može svaki dan učiniti čudo. Bosmans

I lijepi cvjetovi lijepi su tek neko vrijeme. Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu. kin.mudost

193

PUT RADOSTI

XX. ŠTO ISUS KRIST TRAŽI OD SVOJIH VJERNIKA?

Svetost je jedini znak koji je ljudima danas dan za prisutnost Krista Otkupitelja, na koju nas Bog poziva. kardinal J. Meisner

Želim ti pomirenje sa samim sobom. To se događa kad prihvaćaš svoje darove i ograničenja. Dnevno se vježbaj prihvatiti tvoje mnoge darove,ali i tvoje granice i pogreške. Imaj povjerenja u sebe. Bog se nalazi u tvojim pitanjima i nemoj se zadovoljavati s jeftinim odgovorima. Tvoj život iz dana u dan će biti odgovor. P. Stutz

PUT RADOSTI

194

og se u Kristu iskazuje kao prijatelj i spasitelj svih ljudi. On hoće biti prijatelj i brat svakom pojedincu i želi da ga svatko primi i bude s njim jedno u vjeri, ufanju i ljubavi. Krist Gospodin očekuje od vjernika da bude njegov suradnik u prenošenju njegova Evanđelja - Radostidrugima (1 Kor 3,9). On je bio poslan donijeti Radosnu vijest - Evanđelje - o Kraljevstvu Božjem ubogima (Mt 3,16 sl), kao uputu života i spasenja. Zato apostolima zapovijeda da idu u sve narode i propovijedaju Evanđelje - Radosnu vijest svakom stvorenju (Mk 16,15). Zašto je Evanđelje Radosna vijest? Zato, jer je Evanđelje objava Božja da nas On ljubi i želi biti s nama. Stoga su svi vjernici i mladi pozvani da tu Božju Vijest riječju i djelom svjedoče i šire. Da bi to mogli moraju ostati u jedinstvu s Kristom. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa (Iv 15, 5). “Da bi svjetiljka gorjela, moramo u nju dolijevati ulje.” Majka Terezija Bog ne dolazi u pomoć ako mu ne dopustiš da dođe k tebi. Kristov govor o talentima koje gospodar povjerava svojim slugama na upravljanje (Mt 25, 14) odnosi se na nas. Talenti su u prvom redu riječi Božje, sakramenti i Kraljevstvo Božje koje Bog daje svojim vjernicima. Ako znamo da je jedan talent bio vrijedan 6.000 nadnica, onda nam je jasno da gospodar povjerava svojim slugama golem imetak na upravljanje. Onaj koji je dobio samo jedan talent,ode i zakopa ga u zemlju. Stoga se nije mogao opravdati pred gospodarom za nerad. Jedan talent je vrijedan šest tisuća nadnica. A to nije malo. Bog, koga predstavlja gospodar u poredbi nikada ne daje malo. Bog Otac nam povjerava po sakramentima svoga Sina cijelo Nebo. Od nas očekuje da to Blago usvojimo u svoj život i navijestimo drugoj braći i sestrama. No, mnogima riječ Božja i ne dopire do pameti ili je po izlasku iz crkve zaborave te dar sakramenta sv. pričesti ili krizme zakopaju u zemlju i više ne dolaze u crkvu. Žive sami bez Boga, a zapravo lutaju. Nisu ni sebi ni drugima svjetlo nego više tama. Prihvatili su dar Božji, a onda ga se odrekli. Rekli su da će biti Božji suradnici, a

zatim su sve skupa porekli. Pitanje je, jesu li uopće govorili istinu. Bilo bi bolje ne primati svete sakramente, ako nismo spremni da Boga imamo kao svoje najveće Blago. Čovjek može raditi samo ako ima tvrdo tlo po nogama. Čovjek kao duhovno biće može živjeti na zemlji ako ima čvrsto podlogu pod sobom. Koje je to uporište duha? To je Bog. On je ono Najbolje što čovjek može imati sada i u životu. On je smisao života. Bez Boga nije moguć smisao ljudskog života, jer ono što rađa radost i daje sjaj životu mora trajati bezgranično. A to je samo Bog. *Bog je uz nas s velikom ljubavlju kao što je majka uz svoje dijete. Ali ako dijete bježi od majke, što ga čeka?

Prazne čiste ruke

Neki se čovjek pojavio na Božjem sudu i rekao: „Evo, Gospodine, tvoj sam zakon poštivao, ništa nepravedna nisam počinio, ništa zla i opaka, Gospodine, moje su ruke čiste.“ A Bog mu odgovori: „Bez sumnje. Ali, one su prazne!“ Vjera bez dobrih djela je mrtva, tj. prave vjere i nema.Ljudi mogu živjeti lažno ili istinito. Sve što je prolazno nije istinito jer sada postoji, a domalo nestaje. Stoga je i ljudski život na ovom svijetu zbog svoje prolaznosti lažan. Jedini je vječan Bog. On je jedina istina (Iv 14,6). Samo On kao sunce ljubi svakoga čovjeka. To znači da je samo vrijedan onaj život koji se udruži i sjedini ljubavlju s Bogom po Isusu Kristu koji je Istina te je time njegova budućnost vječna. Čovjek treba vječnost jer je svaka druga nada za njega prekratka. (Čovjek želi sreću zastalno, a ne samo za neko vrijeme). Vjera ne čini vrijeme nevažnim nego čovjeku daje vrijeme jer se mora žuriti da u ovom životu stekne sve. (To je ionako samo dio koji vječnost daje). Ako je nevjerniku čovjek poslije smrti bezvrijedan, nema ga, tada je i njegov život bezvrijedan. Ako čovjeka nakon smrti tako odbacujemo tada bi to smjeli i prije smrti. Ako čovjek nije nikada otpad, ako vječnost ima vrijednost, tada vječnost određuje cijeli čovjekov život. Zaboravljeno Nebo je tragična bolest ljudi. Čuvanje Neba i vjere je jedini spas ljudi jer je iznevjerenim Nebom iznevjerena ne samo budućnost nego i sadašnjost. (Bez vjere će ljudska sadašnjost biti slična životinjskom krdu). Od budućnosti koja nikada ne će biti sadašnjost nitko nema nešto. Proroci zemaljskog raja, kao što su to bili komunistički i

Svaki novi dan je pozivnica. Svakog novog jutra čeka život na tebe, svjetao i šarolik. Gruen

Svako vrijeme i svaka dob je dobra. Samo ne smijem svoju dob uspoređivati s drugim vremenima. Ako sasvim živim u trenutku otvara mi se tajna moje sadašnje dobi. I prepoznajem priliku da upravo sada živim.

Lakše je mrtvom reći: Počivao u miru, nego sa živim živjeti u miru.

195

PUT RADOSTI

Isus moli Oca da očuva vjernike. Oni nisu od svijeta kao ni Isus. Zato trebaju blagoslov i brigu Očevu da održe u svijetu vjeru kako bi bili svjedoci jednog drugoga svijeta, svijeta mira, ljubavi i jedinstva. Zato oni trebaju biti posvećeni u Istini. Što se pod tim misli? Posvetiti znači: ispuniti vjernike Duhom Svetim i ukloniti ih od svijeta i njegove moći. A to može boravak u Istini. Istina je za sv. Ivana ev. objava prave stvarnosti. Grčko ime za istinu alhteia znači ukloniti koprenu koja nad svime leži. Filozof M. Heideger kaže da je to “otkrivanje bitka”. To znači da ono bitno postaje vidljivo. Naša vjera je put iza stvari, uklanjanje koprene i gledanje Boga u čovjeku Isusu i tako prepoznavati što stoji iza vidljivoga. Isus kaže da se on nalazi u svakom siromahu što je Majka Terezija veoma dobro razumjela. Prepoznati u Istini još znači razmjeti što nam Bog po stvarima ovoga svijeta hoće reći.

PUT RADOSTI

196

nacistički ideolozi, ljude su tješili s takvom budućnošću koja se nikada ne ostvaruje. Za čekanje takve budućnosti svaki dan je dug. Ako ništa ne stoji iza čovjekove sadašnjosti, tada je ona neizdrživa i beznadna. Tada čovjek živi bez Neba, bez vjere u budućnost kao životinja. Samo vječnost daje sadašnjosti sigurnu budućnost. U njoj nam se daruje novo Nebo i nova Zemlja. To nam jamči sigurnost da Nebo i zemlja ne će završiti na smetlištu i da ne će konačno trud, krv i suze ovoga vremena biti ravnodušno pokopane kao prazne iluzije. (kard. J. Meisner). Stoga, živjeti po Kristovim uputama u zajedništvu s njim znači živjeti istinito (3 Iv 3). “Tamo gdje su ljudi odbacili Nebo, zemlja je upala među razbojnike i krvari iz tisuću rana. Mi smo pozvani da ne iznevjerimo Nebo nad nama da bi naša zemlja i čovjek bili sačuvani” (J. Meisner). Zato je život odijeljen od Boga lažan i prolazan. On obično može biti za neko vrijeme privlačan, ali to je zavodnički sjaj koji je ustvari tama jer je taj sjaj svjetlo zamke (Mt 6,23), kao što ribari svjetlom po noći varanjem love ribe. Bog je stvorio čovjeka za radost, što je na početku knjige kao program napisano. Bez Boga nema za čovjeka prave radosti ma kako se on uzaludno upinjao da je bez Njega ostvari. Tisuće nesretnih ljudskih sudbina oko nas može mladom čovjeku, koji je u velikoj napasti da i sam tako kuša živjeti, posvjedočiti da je to tako. Lažan je život bez vjere u Boga i bez dobrih djela jer je lako privlačno govoriti, ali je teško činiti dobro. Čovjek se spašava Kristovim djelom spasenja, ali su i dobra djela vjernika znak vjere (Jak 2,16). Vjernici se razlikuju od nevjernika i po tome govore li samo o ljubavi ili nastoje li živjeti po ljubavi u radosti (Mt 23,3). Sv. Pavao piše: „Kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome“ ( Rim 14,17). Bog, kao naš Stvoritelj, jedini zna što je za nas dobro. Stoga samo vršeći dužnosti koje Bog postavlja pred nas možemo sa zadovoljstvom koračati zemaljskim putem s Kristom prema Bogu, konačnom Cilju svoga života. A Bog čovjeku ne daje nemoguće zadatke. Kršćani žive u tijelu, ali ne po tijelu, žive na zemlji, a građani su Neba. Stoga, kršćanin ne smije nikada zaboraviti

da je ovdje prolazan i smrtan, a Bog vječan; da je stvoren da Boga upozna, Boga ljubi, Bogu služi, te u zajedništvu s Bogom ovdje živi u miru i zato poslije smrti k Bogu dođe u punu slavu Kraljevstva u Nebu. “Ja sam mala olovka u ruci Boga koji piše ljubavno pismo svijetu. Mnogi ljudi ne razlikuju naš rad od našeg poziva. Naš poziv je ljubav prema Isusu. Majka Terezija

Putnik

U jednom lijepom dvorcu, koga više nema, živio nekoć bogat vitez. Uložio je mnogo novca da bi bio još ljepši. Dođe u dvorac siromašni putnik i zamoli za prenoćište. Vitez ga neuljudno odbi: „Ovaj dvorac nije gostionica.“ Na to ga putnik zamoli: „Dopustite mi samo tri pitanja, onda ću poći dalje.“ Vitez odvrati: „Dobro, pitajte. Rado ću odgovoriti.“ Putnik ga upita:“Tko je prije vas u ovom dvorcu stanovao?“ „Moj otac“, reče vitez.“Tko je stanovao prije vašega oca ovdje?“ „Moj djed“, odvrati vitez. „A tko će poslije vas stanovati u dvorcu?“ pitao je dalje putnik. Vitez odgovori: „Ako Bog da, moj sin.“ „Eto“, nastavi putnik, „ako svatko samo privremeno stanuje u ovom dvorcu i uvijek jedan drugome prepušta mjesto - što ste onda svi vi nego samo gosti? Ovaj je dvorac doista samo gostionica. Ne trošite toliko mnogo novca da bi kuću držali u raskoši, kad vas ona ionako samo kratko vrijeme udomljuje. Radije činite siromašnima dobro. Tako ćete sebi sagraditi trajan stan u nebu!“ Vitezu su te riječi ušle u srce. Zadržao je putnika preko noći u dvorcu i od toga časa bio je dobročinitelj siromasima.

* Bog nam je poslao svoga Sina Isusa Krista da nam bude pratilac na našem životnom putu prema Kući Očevoj. Za nas je najvažnije da Krista, Dar Očev prihvatimo.

XXI.Posmrtni svijet ili posljednje stvari čovjekove

sus vrlo često upotrebljava riječ Nebo, ali time nikad ne označava neku stvarnost koja bi opstojala sama po sebi nezavisno od Boga. Isus je govorio o Kraljevstvu nebeskom, o nagradi koja je pripravljena na Nebesima (Mt 5,12), o blagu koje treba sabirati na Nebu, ali pri tome misli na Oca Nebeskoga koji ondje sve zna i vidi. Nebo je Očinska nevidljiva i pažljiva prisutnost koja grli svijet. Krist je došao na svijet da donese Kraljevstvo nebesko govoreći ono što on zna i svjedoči što je vidio (Iv 3,11). On želi sjediniti zemlju s Nebom i pomiriti sve što je na zemlji i na Nebu. Po uskrsnuću ulazi Krist krvlju svoje žrtve u Božje svetište na Nebu. To je odsada i domovina vjernika odakle očekuju Isusa Krista da preobrazi zemaljsko tijelo i učini ga jednakim svome slavnom tijelu (Fil 3,20), u zajedništvu s Gospodinom, koji sve podlaže sebi i sve vraća Bogu Ocu. Posebni sud se događa čovjeku, za razliku od općeg javnog suda svih ljudi na koncu svijeta, u času smrti kad mu se život stavlja u odnos prema Kristu te prima vječnu nagradu ili kaznu: ili treba proći kroz čišćenje, ili će neposredno ući u nebesko blaženstvo, ili će se zauvijek osuditi. Smrt je svršetak ljudskoga života u vremenu otvorena primanju ili odbijanju milosti Božje koja se očitovala u Isusu Kristu. Raj je boravište što ga je Isus obećao dobrom razbojniku (Lk 23,43). Raj je boravište Boga smješteno izvan ovoga svijeta, koji se naziva i Nebom. Raj 197

PUT RADOSTI

ili Nebo je vječno stanje sretnog zajedništva s Presvetim Trojstvom, s Djevicom Marijom, anđelima i svim blaženicima koji umiru u milosti i prijateljstvu s Bogom jer su očišćeni od svih grješnih navika i vremenitih kazni, tj.nedostatka dovoljne pokore. Živjeti u Nebu znači za vjernike živjeti s Kristom i zauvijek biti sličan Bogu, jer ga gledaju kao što jest, licem u lice (1 Iv3,2). Blaženici se u Raju mole za Crkvu putujuću na Zemlji i Crkvu trpeću u Čistilištu. Čistilištem naziva Crkva konačno čišćenje izabranih što se posve razlikuje od kazne osuđenih. Oni umiru u milosti Božjoj i u prijateljstvu s Bogom, bez smrtnoga grijeha, a nisu posve čisti zbog grješnih navika i vremenitih kazni. Iako su sigurni i radosni zbog svojeg vječnoga spasenja, moraju se poslije smrti čistiti i od malih grijeha da bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost. Kao što se narkomani moraju dugo i bolno čistiti od otrovne ovisnosti o drogi, tako se u Čistilištu duše veoma bolno moraju čistiti od grješnih navika da svjetlo Božje ljubavi može posve osvijetliti tamna mjesta nedostatka ljubavi i tako učiniti dušu dostojnom raja. Molitve Crkve putujuće pomažu da se skrate muke i put duša Čistilišta, kao što se i oni mole za nas. Pakao je stanje konačnog samoisključenja grješnika iz zajedništva s Bogom i s blaženicima. Isus naziva pakao ognjem koji se ne gasi, ognjenom peći i vječnim ognjem, gdje mogu izgubiti tijelo i dušu grješnici u smrtnom grijehu, ako do kraja života odbijaju vjerovati i obratiti se. Čovjek ne može biti s Bogom ako se slobodno odluči da Ga ne ljubi, teško griješi protiv Njega, bližnjega svoga i samog

PUT RADOSTI

198

sebe. Bog nikoga ne predodređuje za Pakao, nego hoće da se svi spase (2 Pt 3,9). Za Pakao je potrebno odvraćanje od Boga i ustrajanje u tome do kraja života. Isus poziva na obraćenje, ulaz kroz uska vrata i tijesan put koji vodi u Život (Mt 7,139), a tako ih je malo koji ga nalaze nego ulaze na široka vrata i idu prostranim putem u propast. Poznate su sve sjene smrti u našem životu: bolest i bol što moramo umrijeti jer znamo da smo smrtnici, nasilja i ratovi, teror i mržnja, samo umiranje povezano s gubitkom drage osobe. Znamo kako je utješna u tim prilikama nada koju daje vjera u uskrsnuće Gospodinovo i naše sudioništvo u njegovoj uskrsnoj pobjedi. U smrti se događa pojava konačnog susreta s Bogom, a ne put u hladni i tamni grob. Ne, tu se ide u pravcu života, u pravcu radosti i svjetla neopisiva. Vrijeme nalikuje na rijeku u stalnom giba -nju. Možemo razlikovati tri dimenzije: prošlost, sadašnjost i budućnost. Sadaš -njost je uvijek kratki čas između prošlosti koju se ne može mijenjati i budućnosti koja je otvorena za mnoge mogućnosti. Nad vremenom nemamo vlasti. Svaki čovjek je svjestan da nije uvijek živio. Zato se mnogi pitaju: Gdje je početak? Što znače moji preci za mene? Odakle dolazim? *Svaki čovjek je svjestan da ne će uvijek živjeti. Mnogi se stoga pitaju: Što će biti sa mnom? Kakav će kraj imati moj život. I tada - moja smrt: Kamo idem? Bog ne želi da Njegova djeca žive bez odgovora na ovo pitanje. Zato je poslao Isusa, svoju vječnu Riječ, “Svjetlo svijeta” da nam kaže cilj i put našeg života. On ide s nama kroz život da stignemo sretno u Božju kuću, našu Vječnu Domovinu

XXII. MOLITVE - ISTINE VJERE - POUKE KRŠĆANSKI POZDRAV Hvaljen Isus! - Navijeke! ili Vazda budi! - Hvaljen Isus i Marija! ZNAK SVETOG KRIŽA U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. OČE NAŠ Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen. ZDRAVO, MARIJO Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti medu ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na čas smrti naše. Amen. SLAVA OCU Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. APOSTOLSKO VJEROVANJE Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista,Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, 199

PUT RADOSTI

koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijom Pilatom, raspet, umro i pokopan, sišao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega, odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen. TEMELJNE ISTINE KATOLIČKE VJERE 1. Samo je jedan Bog, a tri su božanske osobe: Otac i Sin i Duh Sveti. 2. Bog je sve stvorio, sve uzdržava i upravlja. 3. Duša je čovječja besmrtna. 4. Sin je Božji postao čovjekom i otkupio nas svojom smrću na križu. 5. Milost je Božja potrebna za spasenje. 6. Bog će dobro nagraditi vječnom nagradom, a zlo kazniti vječnom kaznom. DESET ZAPOVIJEDI BOŽJIH 1. Ja sam Gospodin Bog tvoj; nemaj drugih bogova uz mene. 2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud. 3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji. 4. Poštuj oca i majku, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. 5. Ne ubij. 6. Ne sagriješi bludno. 7. Ne ukradi. 8. Ne reci lažna svjedočanstva. 9. Ne poželi tuđega ženidbenoga druga. 10. Ne poželi nikakve tuđe stvari DVIJE ZAPOVIJEDI LJUBAVI 1. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom (Mt 22, 37). 2. Ljubi bližnjega svoga kao sam sebe (Lk 10, 27).

PUT RADOSTI

200

PET ZAPOVIJEDI CRKVENIH 1. Svetkuj zapovijedane blagdane i slušaj pobožno svetu Misu u nedjelju i zapovijedane blagdane. 2. Posti zapovijedane poste i u određene dane ne mrsi. 3. Svake se godine najmanje jedanput ispovijedi i o Uskrsu pričesti 4. Drži se ženidbenih zakona svete Crkve. 5. Doprinosi za crkvene potrebe. OSNOVNE KRŠĆANSKE DUŽNOSTI 1. Kloni se grijeha. 2. Drži Božje zapovijedi i živi kreposno. SEDAM SVETIH SAKRAMENATA 1. Krštenje 2. Potvrda 3. Sveta Pričest 4. Ispovijed 5. Bolesničko pomazanje 6. Svećenički red 7. Ženidba SEDAM DAROVA DUHOVA SVETOGA 1. Mudrost 2. Razum 3. Savjet 4. Jakost 5. Znanje Božji

6. Pobožnost 7. Strah

ČETIRI STVARI POTREBNE DA SE SPASIMO 1. Vjera, 2. Ufanje, 3. Ljubav, 4. Dobra djela. POSLJEDNJE STVARI ČOVJEKA Smrt, sud, nebesko blaženstvo za dobre, a pakao za zle. OSAM BLAŽENSTAVA Blago siromasima u duhu, jer je njihovo Kraljevstvo Nebesko! Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti! Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju! Blago žednima i gladnima pravednosti, jer će se nasititi! Blago milosrdnima, jer će postići milosrđe! Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati! Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji! Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo Kraljevstvo Nebesko (Mt 5, 3-10)! SEDAM DUHOVNIH DJELA MILOSRĐA 1. Dvoumna savjetovati 2. Neuka poučiti 3. Grešnika pokarati 4. Žalosna i nevoljna utješiti 201

PUT RADOSTI

5. Uvredu oprostiti 6. Nepravdu strpljivo podnositi 7. Za žive i mrtve Boga moliti SEDAM TJELESNIH DJELA MILOSRĐA 1. Gladna nahraniti 2. Žedna napojiti 3. Siromaha odjenuti 4. Putnika primiti 5. Bolesna i utamničenika pohoditi 6. Prognanika i izbjeglicu pomagati 7. Mrtva pokopati. NAJIZVRSNIJA DJELA MILOSRĐA 1. Molitva 2. Post 3. Milostinja SEDAM GLAVNIH GRIJEHA 1. Oholost 2. Škrtost 3. Bludnost 4. Zavist 5. Neumjerenost u jelu i piću 6.Srditost 7. Lijenost ŠEST GRIJEHA PROTIV DUHA SVETOGA 1. Ne ufati se u spasenje. 2. Zlo se ufati u spasenje bez dobrih djela. 3. Usprotiviti se istini poznatoj. 4. Zavidjeti duhovnim dobrima svoga bližnjega. 5. Otvrdnuti u grijehu. 6. Ne pokajati se ni na smrti. DEVET TUĐIH GRIJEHA 1. Savjetovati na grijeh. 2. Zapovijedati da se griješi. 3. Pristati na tuđi grijeh. 4. Navesti drugoga na grijeh. 5. Hvaliti tuđe grijehe. 6. Tajiti tuđe grijehe kad smo ih dužni očitovati. 7. Ne pokarati tuđe grijehe. PUT RADOSTI

202

8. Pomagati drugoga u grijesima. 9. Braniti tuđe grijehe. ČETIRI NAJTEŽA GRIJEHA 1. Hotimično ubojstvo 2. Protuprirodni blud 3. Tlačenje siromaha 4. Neplaćanje radnika KREPOSTI KOJE NAS ČUVAJU OD GRIJEHA PROTIV DUHA SVETOGA 1. Bojati se Boga i ne uvrijediti Ga ni najmanjim grijehom. 2. Čvrsto se ufati u Boga da će nam oprostiti naše grijehe, ako se skrušeno za njih kajemo, iskreno ih ispovjedimo te imamo pravu volju popraviti se i ne griješiti više. 3. Rado i veselo primiti i priznati istine svete kršćanske vjere, koje nas uči sveta Crkva, te ih čvrsto držati, jer su od Boga dane. 4. Žalostiti se zbog grijeha svojih i tuđih, a veseliti se zbog kreposti i svetosti drugih, te ih nasljedovati i pomagati. 5. Rado primati svaku spasonosnu opomenu kao od samoga Boga. 6. Čim opaziš da si sagriješio, odmah se pokaj s odlukom što prije ispovjediti se. PRISUTNOST KRISTA U SVETOJ MISI 1. Po zajednici vjernika -”Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ima, tu sam ja među njima (Mt 16,20). 2. Po čitanju - navještaju Svetoga Pisma. 3. Po osobi i svećeničkoj službi predsjedatelja. 4. Po posvećenim prilikama kruha i vina. ČIN VJERE Vjerujem čvrsto sve što je Isus Krist učio i što sveta Katolička Crkva predlaže vjerovati, jer si to objavio ti, Bože, koji si nepogrješivo istinit. O Bože, umnoži moju vjeru? ČIN UFANJA Ufam se u te, Bože moj, da ćeš mi po zaslugama Isusove muke i smrti i po mojim dobrim djelima, učinjenim tvojom pomoću, oprostiti grijehe i dati nebesku slavu. A to se ufam zato jer si to obećao ti, Bože moj, koji si u svojem obećanju stalan i vjeran. 203

PUT RADOSTI

O Bože, učvrsti moje ufanje! ČIN LJUBAVI Ljubim te, Bože moj, svim svojim srcem i dušom više nego sve drugo na svijetu jer si dostojan svake ljubavi; i radi tebe ljubim svoga bližnjega kao sama sebe. O Bože, užezi ognjem svoje ljubavi moje srce! ANĐEOSKI POZDRAV (3 x dnevno) Anđeo Gospodnji navijestio Mariji. I ona je začela po Duhu Svetom. Zdravo, Marijo ... Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po riječi tvojoj. Zdravo, Marijo ... I Riječ je tijelom postala. I prebivala medu nama. Zdravo, Marijo ... R. Moli za nas, sveta Bogorodice. O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih. Pomolimo se. Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u duše naše da mi, koji smo po Anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina tvoga, po muci njegovoj i križu k slavi uskrsnuća privedeni budemo, Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen. ZDRAVO, KRALJICE, majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše zdravo. K tebi vapijemo prognani sinovi Evini. K tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Svrni, dakle, odvjetnice naša, one svoje milostive oči na nas te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje. O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo. POD TVOJU SE OBRANU utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi.Gospođo naša, posrednica naša, zagovornice PUT RADOSTI

204

naša !Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči ! Amen

KRUNICA BLAŽENE DJEVICE MARIJE RADOSNA OTAJSTVA (ponedjeljkom i subotom) 1.U prvom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je arkanđeo Gabrijel navijestio Mariji da će začeti po Duhu Svetom i roditi Sina Božjega. 1. Koga si Djevice, po Duhu Svetom začela. 2. U drugom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija posjetila svoju rođakinju Elizabetu i s njom ostala tri mjeseca. 2. Koga si Djevice, Elizabeti u pohode nosila. 3. U trećem radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija rodila Gospodina našega Isusa Krista u betlehemskoj špilji te ga je postavila u jasle. 3. Koga si Djevice, rodila 4. U četvrtom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija četrdeseti dan poslije poroda prikazala u hramu Ocu nebeskom svoga Sina, Gospodina 205

PUT RADOSTI

našega Isusa Krista, kojega je primio u naručje starac Šimun. 4. Koga si Djevice, u hramu prikazala 5. U petom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija našla svoga dvanaestogodišnjeg Sina, Gospodina našega Isusa Krista, u hramu među učiteljima. 5. Koga si Djevice u hramu našla OTAJSTVA SVJETLA (četvrtkom) U prvom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je na Gospodina našega Isusa Krista na krštenju u Jordanu sišao Duh Sveti, a Otac ga proglasio svojim ljubljenim Sinom. 1. Koji je na rijeci Jordanu kršten bio. 2.U drugom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist u Kani Galilejskoj Marijinim posredovanjem pretvorio vodu u vino i pobudio vjeru učenika. 2. Koji nam se na svadbi u Kani objavio. 1.U trećem otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist navijestio Kraljevstvo Božje i pozvao na obraćenje za oproštenje grijeha. 3. Koji nam je Kraljevstvo Božje PUT RADOSTI

206

navijestio i na obraćenje pozvao 2.U četvrtom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist pred učenicima na gori preobrazio, a Otac ih pozvao da ga slušaju. 4. Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio. 5.U petom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist ustanovio euharistiju. 5. Koji nam se u otajstvu euharistije darovao. ŽALOSNA OTAJSTVA (utorkom i petkom) U prvom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist u vrtu na Maslinskoj gori molio svome Ocu nebeskom te se znojio krvavim znojem. 1. Koji se za nas krvlju znojio. 2. U drugom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio u dvoru Pilatovu privezan za stup i nemilo bičevan. 2. Koji je za nas bičevan bio. 3. U trećem žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio okrunjen trnovom krunom. 3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.

207

PUT RADOSTI

4.U četvrtom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist, osuđen na smrt nosio na Kalvariju preteški drveni križ. 4. Koji je za nas teški križ nosio 5.U petom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio raspet na križu između dva razbojnika pred očima svoje žalosne majke Marije. 5. Koji je za nas raspet bio. SLAVNA OTAJSTVA (srijedom i nedjeljom) 1.U prvom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist treći dan po smrti slavno uskrsnuo od mrtvih. 1. Koji je od mrtvih uskrsnuo. 2. U drugom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist četrdeset dana poslije svog uskrsnuća uzašao na nebo i sjeo o desnu svoga nebeskog Oca. 2. Koji je na nebo uzašao. 3. U trećem slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je naš Gospodin Isus Krist poslao Duha Svetoga nad apostole u prilici ognjenih jezika. 3. Koji je Duha Svetog poslao. 4. U četvrtom slavnom otajstvu PUT RADOSTI

208

razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija, uznesena na nebo. 4. Koji je Tebe, Djevice na nebo uzeo. U petom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija okrunjena kao kraljica neba i zemlje. 5. Koji je Tebe, Djevice, na nebu okrunio. KAKO SE MOLI KRUNICA? 1. Prije početka molitve pojedinog otajstva pročita se uvod za razmatranje zatim se razmatrajući moli Oče naš i 10 Zdravo Marija, te Slava Ocu i O moj Isuse. Na kraju petog otajstva, poslije molitve O moj Isuse, moli se Zdravo Kraljice, a mogu se nadodati i Litanije lauretanske. Bog je moj Otac Oče moj koji jesi na nebesima, kako je slatko spoznati da si Ti moj Otac i da sam ja Tvoje dijete! Posebno kad je nebo moje duše tmurno i kada je moj križ teži, osjećam potrebu ponoviti: Oče, vjerujem u Tvoju Ljubav za mene! Da, vjerujem da si Ti moj Otac u svakom času mojega života te da sam ja Tvoje dijete! Vjerujem da me ljubiš neiscrpnom ljubavlju! Vjerujem da bdiješ nad mnom danju i noću te da ni vlas ne padne s moje glave bez Tvojega dopuštenja! Vjerujem da Ti u Svojoj beskrajnoj Mudrosti poznaš bolje od mene što je korisno za mene. Vjerujem da Ti u Svojoj neograničenoj Moći možeš izvući dobro čak i iz zla. Vjerujem da Ti u Svojoj beskrajnoj Dobroti činiš da sve služi na korist onima koji Te ljube; čak i pod rukama koje me udaraju, ja ljubim Tvoju ruku koja liječi!Vjerujem … , ali umnoži u meni vjeru, ufanje i ljubav! Nauči me da uvijek vidim Tvoju Ljubav kao vodič u svakom događaju mojega života. Nauči me da Ti se prepustim poput djeteta u majčinom naručju. Oče, Ti sve znaš, Ti sve vidiš, Ti me poznaješ bolje nego ja sam: Ti sve možeš i ljubiš me!Oče moj, jer želiš da Ti se uvijek utječemo, eto dolazim Ti s povjerenjem i molim Te zajedno s Isusom i Marijom ... (ovdje se kaže željena milost).Na tu nakanu, sjedinjujući se s njihovim Presvetim Srcima i pri209

PUT RADOSTI

kazujem Ti sve svoje molitve, moje žrtve i mrvljenja, sva svoja djela i veću vjernost svojim obavezama. (*)Daj mi Svjetlo, Milost i Snagu Duha Svetoga. Utvrdi me u tom Duhu na način da Ga više nikada ne izgubim niti Ga ožalostim te da nikada ne dopustim da On oslabi u meni.Oče moj, molim Te u ime Isusa, Tvojega Sina! A Ti, Isuse, otvori Svoje Srce i metni u Njega i moje, zajedno sa Srcem Marijinim prikaži ga našem božanskome Ocu! Isprosi milost za me koju trebam! Božanski Oče, prizovi Sebi sve ljude. Neka cijeli svijet proglasi Tvoju očinsku Dobrotu i Tvoje božansko Milosrđe! Božanski Oče, budi blag i čuvaj me gdje god bio kao zjenicu oka Svoga. Učini da uvijek budem dostojan sin/kćer; budi mi milostiv! Božanski Oče, slatka nado naših duša, budi obznanjen, čašćen i ljubljen od svih ljudi! Božanski Oče, neizmjerno dobro koje se izlijeva na sve narode, budi obznanjen, čašćen i ljubljen od svih ljudi! Božanski Oče, blagodatna roso ljudskoga roda, budi obznanjen, čašćen i ljubljen od svih ljudi! Amen Molitva Duhu Svetom I Duše Sveti, ovog trenutka,ponizna srca stojimo pred Tobom. Prožmi nas svojim duhom i mirom. Svoju mladost polažemo u Tvoje ruke i potpuno Ti se predajemo. Vodi nas i krijepi na putu života. Ne napuštaj nas pa ni onda kad se ogriješimo o Tebe,već nas po svojim darovima- mudrosti, razuma, znanja, savjeta, jakosti,pobožnosti i straha Božjega - vrati k Sebi. Rasplamsaj u našim srcima neugasivu ljubav prema Tebi,daj nam je nositi u svome srcu i dijeliti sa svima onima koje nam dovedeš na životni put. Pomozi nam očuvati čistoću srca, duše i tijela, u radosti izvršavati svakodnevne dužnosti te tako živjeti svet život, nama na blagoslov i spasenje, a Tebi na hvalu i slavu. Amen. Molitva Duhu Svetom II Gospodine, Bože moj, Ti svojim Duhom proničeš sve, pa i dubine moga srca. Daruj mi mudrost da Tvoju Riječ mogu primiti u svakodnevnom životu, razum da spoznam Tvoj put, da te uvijek mogu slijediti. Daj mi znanje da uvijek tražim ono što je gore, da ne potratim svoj život tražeći samo ono što je svjetsko. Ispuni moj um darom savjeta da pronađem istinu koju ću darivati drugima, ispuni me pobožnošću da Te ljubim, moj Bože, svim svojim srcem i da Ti se klanjam u Duhu i Istini. Daj mi jakosti da stojim čvrsto i hrabro kad dođu đavolski napadi svijeta i tijela. Na kraju, obdari me i strahom Božjim da nikada ne odem od Tebe, već da Ti ostanem blizu uvijek, u vrijeme radosti PUT RADOSTI

210

i u vrijeme tuge. Uvijek i u svemu daruj mi svoje misli, Spasitelju, da mogu kročiti prema Tvome kraljevstvu čineći Tvoju svetu volju. Amen. Molitva Duhu Svetom III Dođi Duše Presveti, prosvijetli moju pamet da spoznam uvijek što mi je činiti, što je Božja Volja. Podaj mi milost, da uvijek i na vrijeme prepoznam glas savjesti kao Tvoj glas, i daj mi snage da ga prihvatim i da mu se nikada više ne oduprem. Pomozi mi, da mogu dobro iskoristiti vrijeme, uvijek slaveći Boga, ma što god radio. Probudi u mojoj duši smisao za žrtvu i odricanje. Uništi moje sebeljublje, da mogu samo za Boga živjeti. Prosvijetli me, da mogu sabrano i iskreno moliti, donositi dobre odluke i izvršavati ih. Ukloni iz moje duše svaku sumnju i daj mi jakosti da se potpuno predam Tebi, da me Ti vodiš, po Marijinom primjeru, u zajedništvu sa Isusom i Bogom Ocem. Amen! Dođi Duše Sveti, duša moja čezne za tobom. Srce moje je doista nečisto, ali Ti ga možeš očistiti. Srce je moje mračno,ali Ti ga možeš prosvijetliti. Srce je moje žalosno,ali Ti ga možeš utješiti. Srce je moje slabo,ali Ti ga možeš ojačati. Srce je moje hladno,ali Ti ga možeš zapaliti. Srce je moje sklono zemaljskim stvarima,ali Ti ga možeš ispuniti nebeskim željama. Srce je moje puno grijeha,ali Ti ga možeš uresiti svim krepostima. Srce je moje nestalno i promjenjivo,ali Ti ga možeš učiniti ustrajnim. Dođi Duše Sveti, Ti Oče siromaha, dođi,ispuni me svojom ljubavlju! Amen. Molitva Duhu Svetom IV. Dođi, Duše Presveti, izlij na nas bujice svojih milosti i stvori nove Duhove u svojoj Crkvi, vjernicima, nevjernicima, grešnicima i svima nama, u svim narodima svijeta, u svim rasama, klasama i staležima! Potresi nas svojim božanskim vihorom, očisti nas od svakoga grijeha i zablude i od svega zla!Raspali nas svojim ognjem, učini da gorimo i izgaramo tvojom ljubavlju! Nauči nas da shvatimo da je Bog sve, sva naša sreća i radost, da je samo u njemu naša sadašnjost i budućnost i naša vječnost. Dođi k nama i preobrazi nas, obrati nas, spasi nas, pomiri nas, složi nas, posveti nas! Nauči nas da budemo potpuno Kristovi, potpuno Tvoji, potpuno Božji, po zagovoru i posredovanju, pod vodstvom i zaštitom Bezgrešne Djevice, Tvoje prečiste Zaručnice, Isusove i naše Majke Marije, Kraljice mira! Amen!

211

PUT RADOSTI

Molitva Duhu Svetom V.-- Molitva za sedam darova Duha Svetog, Gospodine, Bože moj, Ti svojim Duhom proničeš sve, pa i dubine moga srca. Daruj mi mudrost da Tvoju Riječ mogu primiti u svakodnevnom životu, razum da spoznam Tvoj put, da te uvijek mogu slijediti. Daj mi znanje da uvijek tražim ono što je gore, da ne potratim svoj život tražeći samo ono što je svjetsko. Ispuni moj um darom savjeta da pronađem istinu koju ću darivati drugima, ispuni me pobožnošću da Te ljubim, moj Bože, svim svojim srcem i da Ti se klanjam u Duhu i Istini. Daj mi jakosti da stojim čvrsto i hrabro kad dođu đavolski napadi svijeta i tijela. Na kraju, obdari me i strahom Božjim da nikada ne odem od Tebe, već da Ti ostanem blizu uvijek, u vrijeme radosti i u vrijeme tuge. Uvijek i u svemu daruj mi svoje misli, Spasitelju, da mogu kročiti prema Tvome kraljevstvu čineći Tvoju svetu volju. Amen. Molitva za ispunjenje Duhom Svetim VI. Oče nebeski, hvala Ti za Tvoju beskraju ljubav u kojoj si predao svoga Sina da umre na križu za mene grešnika. Isuse, moj Spasitelju, hvala Ti što si uzeo moje grijehe i prokletstva i ponio ih na svom tijelu na križ. Hvala Ti što mi daješ Duha Svetoga. Duše Sveti, zahvaljujem Ti što me činiš djetetom Boga Oca i bratom Isusa Krista. Gospodine, Duše Sveti, žao mi je zbog svih mojih grijeha koje sam počinio opirući se Tvojoj snazi i djelovanju. Oprosti mi sve. Prihvaćam Isusa kao jedinog Gospodara svoga života. Bože, Duše Sveti, Ti ljubavi Oca i Sina, da bih sasvim pripadao Tebi, posvećujem Ti sada svoje tijelo i dušu, svoj um i cijelo biće, misli i želje, riječi i djela, radosti i tuge, svoj život i smrt. Ti budi Gospodar moga života. Duše ljubavi, ispuni me, posveti me, ojačaj me, vodi me. Amen Molitva Isusu I. Dragi Isuse, pomozi mi da širim tvoju dobrotu gdje god prođem. Preplavi mi dušu svojim duhom i životom. Uzmi u posjed sve moje biće, tako da moj život bude uvijek izražavanje Tvog života. Budi u meni tako da svaka duša s kojom dođem u dodir osjeti Tvoju prisutnost u mojoj duši. Učini tako da oni koji mene gledaju, ne vide mene, nego Tebe - Isuse. Ostani uvijek sa mnom. Tako ću početi sjati kao što ti sjaš - sjati da budem svjetlo drugima. Svjetlo će, Isuse, dolaziti od Tebe, ne od mene. Ti ćeš sjati drugima po meni siromašnome. Daj PUT RADOSTI

212

da te slavim noseći te onima koji me okružuju, na takav način da budeš sve više ljubljen. Daj da propovijedam tebe, ne samo riječima, već primjerom, snagom koja privlači, dobrohotnim utjecajem djela, vidljivom puninom ljubavi kojom je moje srce ispunjeno prema tebi. Amen. Molitva Majci Božjoj Marijo Majko Crkve, posvećujem se Tebi osobno i molim Te za pomoć. Darujem Ti sav svoj život, sve svoje dane i sve svoje učeničke zadatke, čitavu svoju obitelj, rodbinu, prijatelje, sve molitvene zajednice i cijelu Crkvu. Budi nam Majka i zagovornica. Vodi nas sve pred prijestolje Tvoga Sina Isusa Krista, našega Spasitelja i Otkupitelja. Posebno Ti preporučujem tvoje moje kolege i kolegice. Stavi ih pod okrilje nježnog majčinskog srca i očuvaj ih od navala zla. Izmoli nam kod svoga Sina Isusa čvrstu vjeru, postojanu nadu i goruću ljubav prema Presvetom Trojstvu. Priteci u pomoć žalosnima, bolesnima i zalutalima. Budi im zvijezda Danica i rasvijetli im put k Ocu. O Marijo, čuvaj naše mlade neokaljane i čiste! Blagoslovi sve obitelji da postanu rasadište vjere novim pokoljenjima! Priteci nam u pomoć na času smrti i daj da zajedno s Tobom, ugledamo Lice Tvog Presvetog Sina Isusa Krista! Amen. Jutarnja molitva Ocu Nebeskom Oče moj, dolazim u tvoju prisutnost na samom početku ovog dana. Dolazim naći mudrost da ne pravim nerazborite greške, tako da znam kada treba govoriti, a kada ostati u šutnji, kada djelovati, a kada ne. Dolazim naći MIR, tako da me danas ništa ne zabrine i ne smete. Dolazim naći hrabrost da budem strpljiv(a), da ne izgubim nadu, da prihvatim razočarenje, znajući da ćeš Ti sve okrenuti na moje dobro. Dolazim naći ljubav, tako da me ništa ne učini ogorčenim(om), tvrdim(om) i neljubaznim(om). Dođoh početi ovaj dan s Tobom i želim ga nastaviti s Tobom, tako da to bude dan bez ikakve žalosti. Oče, Ti si moja providnost, znam da ćeš Ti providjeti sve moje potrebe. Oče Ti si moj zaštitnik, sačuvaj me ovoga dana od svih mračnih sila, prekrij me predragocjenom Krvlju Tvoga Sina Isusa i okruži me svojim anđelima. Ovo Te molim u Isusovo Ime. Amen! Dnevne molitve 1. Oče naš ,ti koji si nad nama i u nama,sveto je ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje svima u mudrosti,ljubavi i pravednosti. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Svakog nam dana udijeli tvog svetog kruha i daj nam plod 213

PUT RADOSTI

žive loze. I kako nam ti opraštaš duge naše ,tako da i mi oprostimo svima koji se o nas ogriješe. Izlij svoju dobrotu na nas da bismo i mi to činili drugima. U času napasti izbavi nas od zla. Jer tvoje je kraljevstvo,moć i slava:iz vječnosti u vječnost. Sada i u svu vječnost. Bože koji si nam posve blizu, kad nas utezi svijeta privlače ka dnu, daj da vjerujemo da si ti s nama upravo u najmračnijim časovima našega života i da dijeliš našu patnju, jer ti si Bog koji je i sam iskusio nemoć križa. Daj nam snage da se jedni za druge zauzimamo te da jedni druge nikada ne ostavljamo same, kako bismo ti bili slični. Amen. Isuse uzdam se u tebe 2. O Bože spusti svoju nevidljivu ruku na moju glavu, umnoži mi molim te vjeru na svoju slavu, upleti svoje nevidljive prste u kosu moju, učvrsti mi molim te ufanje na slavu svoju, udjeli mi utjehu i svoga oprosta dar ,pošalji mi lahor Duha Svetoga, usavrši mi ljubav za Boga Trojedinoga, usliši mi molitvu za ljubav tvoju, jer danas o Bože moj ja trebam i želim dodir tvoj Isus neka uvijek kraj mene bude, oči moje neka svijetle kao plamen svijeće i nikad tama u njih se uselit neće,pruži mi ruku, slavi ću te na sav glas jer Isus je najbolji i samo u njemu mi nalazimo spas... Dobar Blagoslov je dobar početak dobrog jutra i dobrog dana u ime Isusa Nazarećanina primamo blagoslov duha i tijela i da se u toj čistoći i danas osjećamo radosno i zdravo dušom i tijelom. Za vrijeme škole Gospodine Isuse Kriste, pripremao si se dugo vremena za svoj nastup u javnosti. I ja želim is¬koristiti ovo vrijeme školovanja da kasnije u životu budem koristan. Rekao si da ti mogu najbolje služiti ako iskoristim darove koje si mi dao. Podaj mi radost u učenju. Neka mi Duh Sveti pomogne pogotovo kada mi nije lako. Blagoslovi moje učitelje. Trudit ću se da budem s njima u dobrim odnosima. Pomogni mi da bez predrasuda razgovaramo. Podaj da nas učitelji ispravno shvate i da nas ozbiljno uzmu, da u sve¬mu pravedno odlučuju. Gospodine, jednom ćeš me pitati što sam učinio sa svojim darovima. Želim se truditi da bih ti mogao pravo odgovoriti. Za prijatelje i prijateljice Dragi Bože, ja imam mnoge prijatelje i prijateljice s kojima sam dobar, a i oni su meni dobri. Molim te i za njih. Čuvaj ih i štiti svojom milošću. Najviše te molim da ih čuvaš od svakoga grijeha i da budu vjerni tebi i tvojoj svetoj Crkvi. Ne daj da se ikada s njima posvadim, nego da im znam sve oprostiti. PUT RADOSTI

214

Ne daj Bože, da ikada od njih što zla naučim, nego da jedni druge uvijek potičemo na dobro. Molim te, dragi Bože, i za onu djecu i mlade koje roditelji ne daju kršćanski odgajati, a nisu možda čak niti kršteni. Privuci ih ti, Bože, k sebi da te upoznaju, za¬vole i sa mnom zajedno tebi služe. Amen. MOLITVA ZA RODITELJE Dragi Bože, zahvaljujem ti što si me povjerio brizi mojih roditelja. Oni toliko toga čine za mene; molim te daj i meni požrtvovnu ljubav prema njima. Daj da ih uvijek poštujem i slušam. Čuvaj me da ih nikada ne rasrdim i ne ražalostim svojom neposlušnošću ili zloćom. Ne daj da im ikada budem na sramotu svojim zlim ponašanjem ili zlim životom. Daj da im uvijek budem pokoran i odan. Dragi Bože, usrdno te molim da mojim roditeljima bogato uzvratiš za svu njihovu ljubav prema meni i sve žrtve i muke koji oni podnose za mene. Daj da sve što za mene učine bude za njihovo spasenje i za njih Molitva Duhu Svetome

Himan Duhu Svetome Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti Zrakom svoje milosti. -Dođi, Oče ubogih, djelitelju dara svih dođi, srca svjetlosti. -Tješitelju tako blag, ti nebeski goste drag, pun miline, hlade tih. -Umornima odmore, u vrućini lahore, razgovore žalosnih. -Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svog, napuni nam dušu svu. -Bez božanstva tvojega čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu. -Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim. -Mekšaj ćudi kamene,zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim. -Svim što vjeru imaju, što se u te ufaju, sedam svojih dara daj. -Daj nam krepost zaslužnu i smrt lijepu, blaženu, daj vjekovit svima raj. Ti vatro ljubavi Božje i zrako svjetla vječnoga, upali nam vjeru i ufanje u srcima, ti snago i srce Crkve Kristove ispuni nas snagom istine, da živimo po istini, ti svjetla buktinjo u noći doline zemaljske svijetli nam na putu k nebeskim dvorima, ti začetniče svega dobra i svake mudrosti podari nam mudrost da ustrajemo u dobru.

Molitva Isusu II. Gospodine Isuse, hvala Ti za Tvoju ljubav i za Tvoj dolazak na ovaj svijet da 215

PUT RADOSTI

bi umro za mene. Ja priznajem da sam sve do sada ravnao svoj život sam po sebi i tako griješio protiv Boga. Potpuno ti se predajem da bih Te primio u svoj život. Zahvaljujem Ti se za oproštene mi grijehe. Učini od mene osobu kakvom me želiš primiti. Hvala Ti što odgovaraš na moje molitve i što si dio mog života. Amen.

Molitva Gospi Lurdskoj Bože Oče naš, među svim stvorenjima stvorio si Mariju,savršeno stvorenje, „Bezgrešno začeće“. Ona je u Lurdu izgovorila svoje ime koje je Bernardica ponavljala. Bezgrešna, ovo je vapaj nade: zlo, grijeh i smrt više nisu pobjednici. Marijo, znaku nade, zoro spasenja! Marijo, ti, nevinosti i utočište grešnika,moli za nas!

Za oslobođenje od grješnih navika Gospodine, koji si na Kalvariji raspet, smiluj mi se. Predajem Ti sve svoje bolesne nagone i grešne navike, donosim ih Tebi. O Spasitelju, operi moje srce i um u svojoj dragocjenoj Krvi; očisti me da budem bijel poput snijega. Pošalji svoga Svetog Duha, silu koja istječe iz Tvog svetog srca u moje srce, da se nikada ne vratim starom načinu života. Dopusti mi da budem sasvim blizu Tvom slatkom srcu, da budeš u meni, i da ja u Tebi uvijek živim svetim životom. Slavim Te Isuse, hvala Ti Isuse.

Molitva zaštite Gospodine Isuse, Ti vladaš čitavim svemirom i mi Te slavimo u ime Tvojega stvorenja. Molimo Te, zaštiti nas svojom predragocjenom krvi koju si za nas prolio na križu. Molimo Te, zaštiti nas od svih sotonskih sila koje vrebaju na nas, na naše obitelji i našu zemlju. Marijo, naša majko, štiti i zagovaraj nas i naše obitelji. Zaogrni nas svojim plaštem ljubavi da se prestraši neprijatelj. Sveti Mihovile i naši anđeli čuvari, dođite i branite nas i naše obitelji u borbi protiv svega zla koje obilazi svijetom. Gospodine Isuse, hvala Ti što si vjeran u svim svojim obećanjima. Amen.

Jutarnja molitva Oče moj, dolazim u tvoju prisutnost na samom početku ovog dana. Dolazim naći mudrost da nepravim nerazborite greške, tako da znam kada treba govoriti, a kada ostati u šutnji, kada djelovati, a kada ne. Dolazim naći MIR, PUT RADOSTI

216

tako da me danas ništa ne zabrine i ne smete. Dolazim naći hrabrost da budem strpljiv(a), da ne izgubim nadu, da prihvatim razočarenje, znajući da ćeš Ti sve okrenuti na moje dobro. Dolazim naći ljubav, tako da me ništa ne učini ogorčenim(om), tvrdim(om) i neljubaznim(om). Dođoh početi ovaj dan s Tobom i želim ga nastaviti s Tobom, tako da to bude dan bez ikakve žalosti. Oče, Ti si moja providnost, znam da ćeš Ti providjeti sve moje potrebe. Oče Ti si moj zaštitnik, sačuvaj me aovoga dana od svih mračnih sila, prekrij me predragocjenom Krvlju Tvoga Sina Isusa i okruži me svojim anđelima. Ovo Te molim u Isusovo Ime. Amen!

Večernja molitva I. Hvala Ti Bože moj na kraju još jednog dana. Daj mi svijetlo Duha Svetoga, da mogu ukratko vidjeti kako provedoh današnji dan/u tišini ispitaj savjest i izmoli Djelo pokajanja/ Hvala Ti Gospodine za još jedan dan.Hvala za današnji kruh koji si mi dao i za sve čime uzdržavam svoj život. Hvala Ti za svo dobro što si mi danas iskazao, za kušnje kroz koje si me provlačio i za još jedan dan da ga mogu proživjeti Tebi na slavu. Hvala za pomoć koju si mi pri radu i u životu pružao. Hvala za ljude koje susretoh za one s kojima dijelim tegobe proteklog dana, za sve HVALA! U ruke Tvoje Gospodine predajem duh svoj. Tebi prikazujem svoje spavanje i svaki trenutak ove noći. Molim Te da nadamnom bdiješ, da me štitiš, braniš i čuvaš da mogu u miru odmoriti. Stoga se stavljam u Tvoje Presveto Srce i pod plašt Majke Marije da me ona s tobom pomiri, Tebi preporuči, Tebi izruči. Neka Tvoji sveti anđeli budu uzame i neka me noćas čuvaju. Udijeli mi Gospodine, mirnu noć i dobar san da se mogu dobro odmoriti i sutra prihvatiti svjesnije i savjesnije Tvoju volju. A Tvoj sveti blagoslov neka me prati. Amen. VEČERNJA MOLITVA II. Hvaljen budi Isuse, oprosti mi pogreške, ja te ljubim srcem svim, kad sam budna i kad spim. Hvala Ti, dragi Isuse, Što sam s Tobom Cijeli dan mogao biti, Što ljubav prema Tebi 217

PUT RADOSTI

Nisam morao kriti. Laku noć, Isuse, Do sljedećeg jutra, Laku noć, Isuse, Čuvaj me i sutra!Idem spati Boga zvati Bog će meni dobra dati i Marija, Božja mati slavu Božju uživati Anđele moj dragi moj čuvaru blagi Tebi budi hvala što me čuvaš mala čuvaj mene dokle živim da ništa ne skrivim Zrake dana već se gase. Stvoritelju,čuj nam glase: milostivo,Bože mili, pogledaj nas i zakrili. Neka bježe ružne slike, grešne sanje svekolike, zlomu duhu ne daj moći, očuvaj nas u čistoći.

Molitva zahvale i slavljenja Krvi Kristove

Isuse Kriste, od srca Ti hvala za nepresušni i trajni izvor Tvoje bezuvjetne Ljubavi. Ljubavi koja nam se neprestano daje, koja nas stalno zove k sebi. Privuci nas sada Svome otvorenom i probodenom Srcu, iz kojega je potekla Krv i voda za naše otkupljenje i naš spas. Neka se sada izvor Tvoje žive vode izlije u obilju na sve nas, na sve članove Zajednice Krvi Kristove i sve štovatelje Tvoje Predragocjene Krvi. Neka svatko od nas doživi Tvoju pobjedničku i spasiteljsku snagu u svom srcu, u svim svojim problemima i poteškoćama. Molimo Te Isuse, po zagovoru svetog Gašpara i svete Marije De Mattias, pomozi nam ispuniti našu kršćansku zadaću, naše poslanje u današnjoj Crkvi. Želimo ne samo riječima nade, već i našim svetim životom, poput našeg utemeljitelja, zahvaljivati i služiti Tebi u znaku Tvoje Krvi koja je za nas postala izvor svakodnevne snage, pobjede i trajne nade. Odlučujemo se, uz pomoć Marije naše Majke i Kraljice Predragocjene Krvi, sve naše patnje, darove, talente i sposobnosti iskoristiti za proslavu Cijene našeg otkupljenja i izgradnju cijele Crkve, Tvoga mističnoga Tijela. Gospodine Isuse, vjerujemo u snagu Tvoje Predragocjene Krvi u kojoj se nalazi naša svakodnevna pobjeda i naš spas. Ti budi naš Pobjednik i Spasitelj u ovom trenutku našeg života. Zaroni cijeli naš dosadašnji život u Božanski izvor Tvoje redragocjene Krvi, zaroni sve bolesti i rane našeg duha, duše i tijela i ozdravi nas. Isuse, snagom Svoje Krvi preporodi i oslobodi nas i sve drage nam ljude od svega što nas uništava, zarobljava i odvaja od Tebe i Tvojih milosti. Blagoslovi sve nas, naše obitelji rodbinu, susjede, cijeli Hrvatski narod. Ne dopusti da se PUT RADOSTI

218

ikad odvojimo i udaljimo od Tebe, da se ne izgubimo u onome što je prolazno i bezvrijedno za našu dušu, te pogubno za vječni život s Tobom u kući našeg nebeskog Oca. Amen. MOLI GOSPODINA DA TE ISPUNI DUHOM Oče nebeski, hvala Ti za Tvoju beskraju ljubav u kojoj si predao svoga Sina da umre na križu za mene grešnika. Isuse, moj Spasitelju, hvala Ti što si uzeo moje grijehe i prokletstva i ponio ih na svom tijelu na križ. Hvala Ti što mi daješ Duha Svetoga. Duše Sveti, zahvaljujem Ti što me činiš djetetom Boga Oca i bratom Isusa Krista. Gospodine, Duše Sveti, žao mi je zbog svih mojih grijeha koje sam počinio opirući se Tvojoj snazi i djelovanju. Oprosti mi sve. Prihvaćam Isusa kao jedinog Gospodara svoga života. Bože, Duše Sveti, Ti ljubavi Oca i Sina, da bih sasvim pripadao Tebi, posvećujem Ti sada svoje tijelo i dušu, svoj um i cijelo biće, misli i želje, riječi i djela, radosti i tuge, svoj život i smrt. Ti budi Gospodar moga života. Duše ljubavi, ispuni me, posveti me, osnaži me, vodi me. (Ponovi posljednju rečenicu nekoliko puta s vjerom koja očekuje. Vjerujući da te Duh ispunja, slavi ga i zahvaljuj mu. Tada ćeš doživjeti divno iskustvo Duha koji dolazi i ispunja te. Moći ćeš moliti u jezicima i otvoriti svoje nutarnje biće veličanstvenom iskustvu Božje ljubavi). Moli se Mariji, Bezgrešnoj Zaručnici Duha Svetoga, da te ispuni Duhom. MOLITVA ZA TJELESNO OZDRAVLJENJE ‘Tvoja te vjera ozdravila, idi u miru’, Njegove su riječi. One su žive i pouzdane i mogu se primijeniti i danas. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja - opsjednute, mjesečare, uzete - i on ih ozdravljaše. (Mt 4,24) Kako moliti za ozdravljenje? Svoju bolest donesi Gospodinu koji ozdravlja i predaj mu je s vjerom. Isus te ljubi i želi te ozdraviti i to već kad moliš ili kasnije. I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo, znamo da već imamo što smo od njega iskali. (Iv 5,15) Kada povjeruješ da te Gospodin izliječio, ne ustručavaj se to posvjedočiti i pred drugima. Sjeti se žene koja je bolovala od krvarenja. Kada je osjetila ozdravljujuću silu koja je izišla iz Isusa, pred narodom je posvjedočila kako 219

PUT RADOSTI

Ga je dotakla i istog trenutka bila ozdravljena od svoje bolesti (v. Lk 8,47). Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. (Jak 1,6) Moli ovako: Gospodine Isuse, ja vjerujem da me ljubiš. Klanjam Ti se i slavim Te kao moga jedinog Gospodina i Gospodara. Molim Te da me ozdraviš od moje bolesti i da me potpuno oslobodiš. Stavi svoje probodene ruke na moju glavu da Tvoja ozdraviteljska sila poteče mojim tijelom, da bolesni dio mog tijela osjeti izvanrednu snagu Tvog dodira koji ozdravlja. Ojačaj me Gospodine da mogu hoditi Tvojim putovima i sve svoje obveze obavljati u skladu s Tvojom svetom voljom. Slavim Te Isuse, hvala Ti Isuse! Aleluja! (Ako želiš, ponovi molitvu više puta). Poslije molitve za ozdravljenje pokušaj provesti jedno vrijeme slaveći Isusa. Ili možeš moliti i ovako: Gospodine, koji si na Kalvariji raspet, smiluj mi se. Predajem Ti sve svoje bolesne nagone i grešne navike, donosim ih Tebi. (Svjesno mu predaj svaki grijeh koji te zarobljava, to može biti alkoholizam, pušenje, samo-zadovoljavanje, homoseksualnost, srdžba, sebičnost, požuda, ogorčenost itd.) O Spasitelju, operi moje srce i um u svojoj dragocjenoj Krvi; očisti me da budem bijel poput snijega. Pošalji svoga Svetog Duha, silu koja istječe iz Tvog svetog srca u moje srce, da se nikada ne vratim starom načinu života. Dopusti mi da budem sasvim blizu Tvom slatkom srcu, da budeš u meni, i da ja u Tebi uvijek živim svetim životom. Slavim Te Isuse, hvala Ti Isuse. (Dobro je provesti jedno vrijeme slaveći Gospodina. Pjevaj mu pjesme slave i hvale.) Molitva za oproštenje Milosrdni Isuse, smiluj se meni grešniku. Žarko Te molim da mi oprostiš sve grijehe i opačine koje su počinili moji roditelji, djedovi, rođaci, prijatelji i poglavari. Operi me od grijeha i krivnje svojom dragocjenom Krvlju koju si za me prolio na križu. Ne otjeraj me u srdžbi iz Tvoje prisutnosti. Smiluj mi se Gospodine kao što si se smilovao dobrom razbojniku i ženi javnoj grešnici. Učini me svojim djetetom. Prekrij me svojom dragocjenom Krvlju i sakrij me u svoje rane. Budi moja snaga i zaštita. Vodi me sigurnim putem spasenja. Potpuno se predajem Tvojoj volji Gospodine. Spreman sam ići kamo god me PUT RADOSTI

220

pozoveš; činiti što god želiš da učinim. Pošalji svoga Svetoga Duha i osnaži me Gospodine, moj Bože. Slavim Te Isuse, zahvaljujem Ti Isuse! (Ponovi molitvu više puta i pjevaj pjesme pokajanja.) MOLITVA ZA NUTARNJE OZDRAVLJENJE ...odložiti vam je prijašnje ponašanje, staroga čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući u novoga čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. (Ef 4,22-24) Svaki vjernik unutar sebe kuša i duhovni život i život po tijelu. Kršćanin mora usmrtiti djela tijela (v. Rim 8,13) i živjeti svoj život po Duhu Svetome. ‘Tijelo’ znači sva zla maštanja i sjećanja, boli, rane, negativni osjećaji, razočaranja, frustracije, osjećaji krivnje, odbačenosti, zatim naslijeđene grešne navike, stečene zle navike, povođenje za krivim primjerima itd. Kad se takva djela provlače kroz naš život, ne možemo živjeti po Duhu. Tada je potrebno oslobođenje i unutarnje ozdravljenje. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle nasta! (2 Kor 5,17) Što trebaš učiniti? - Prikaži Gospodinu ‘staroga’ sebe sa svim svojim problemima. Provedi neko vrijeme u molitvi i dobro ćeš vidjeti sve svoje nedostatke. - Vjeruj da je Isus sve tvoje grijehe u svom tijelu uznio na križ (v. 1 Pt 2,24). - Pozovi Isusa u svoj život i zamoli ga da prođe i ozdravi tvoj život od začeća sve do sada. - Dok moliš, vjeruj da te Gospodin dotiče i ozdravlja (v. 1 Iv 5,14-15) i slavi ga za prekrasno iskustvo nutarnjeg ozdravljenja. Moli ovako: Isuse, molim Te da uđeš u moje srce, da dotakneš sva moja životna iskustva koja trebaju ozdravljenja. Ti me poznaješ bolje od mene samoga. Izlij zato svoju ljubav u svaki djelić moga srca. Gdje god otkriješ ranjeno dijete, dotakni ga, utješi i oslobodi ga. Pođi sa mnom kroz moj život od trenutka moga začeća. Očisti me i oslobodi od svih negativnih utjecaja koji mogu doći iz toga vremena. Blagoslovi me kao malo dijete u majčinoj utrobi odagnaj sve zapreke koje su možda postojale u 221

PUT RADOSTI

vrijeme kad me majka nosila. Usadi u mene duboku želju da budem nanovo rođen i iscijeli svaku fizičku ili emocionalnu traumu koja mi je mogla naškoditi za vrijeme rađanja. Hvala Ti Gospodine što si bio sa mnom i prihvatio me u svoje ruke u času moga rođenja, što si Ti želio moj život na ovoj zemlji i već mi onda govorio da me nikada nećeš ostaviti ni zapustiti. Isuse, molim Te osvijetli cijelo moje djetinjstvo svojim svjetlom i dotakni sva ona sjećanja koja priječe da budem potpuno slobodan. Ako sam trebao više majčine ljubavi, pošalji svoju majku, Mariju, da nadoknadi sve što nedostaje. Zamoli je da me drži, čuva, poljubi, da mi priča priče i ispuni sve praznine koje samo majčina ljubav svojom toplinom može dati. Gospodine, možda je dijete u meni bilo lišeno prave očinske ljubavi. Oslobodi me tako da mogu reći ABBA, Oče, svakim dijelom svoga bića. Ako mi je trebalo više očinske ljubavi, sigurnosti i spoznaje da sam voljeno i željeno dijete, molim Te čvrsto me zagrli. Dopusti mi da osjetim sigurnost u Tvojim snažnim rukama. Obnovi moje povjerenje i hrabrost da se uzmognem suočiti sa svim kušnjama ovoga svijeta, znajući da će me Očevo okrilje uvijek čuvati od pada. Prođi kroz moj život, Gospodine, i utješi me u svakom onom trenutku kada ljudi prema meni nisu bili ljubazni. Ozdravi rane od onih susreta i osoba koje su unijele strah u moje biće, ili možda učinile da se povučem u sebe i sagradim barijere prema drugim ljudima. U trenucima kad sam se osjećao usamljen, ostavljen i odbačen od ljudi, podigni me svojom ljubavlju i daruj mi sigurnost i osjećaj vrijednosti. Ljudi su me odbacili, govoreći ružne riječi u vrijeme dok sam bio nevino dijete. Osjećao sam se tužno i napušteno. Dođi Gospodine i ozdravi me. Prikazujem Ti svoje nagone i grešne navike, svu moju pokvarenu i zlu narav i molim Te da me očistiš i opereš, o Gospodine Isuse, predajem Ti cijeloga sebe, svoje tijelo, razum i duh, i zahvaljujem Ti što me obnavljaš. Hvala Ti, Gospodine. (Otac James Manjackal M.S.F.S.)

On gleda mene, ja gledam njega! Svetom župniku Arškom upao je u oči neki seljak koji se uvijek iznova zadržavao dugo vremena u crkvi. Jednog dana upitao je župnik seljaka što on tako dugo radi u crkvi. Tada je on odgovorio rečenicom: “On gleda mene, a ja gledam njega.” Kad ti boraviš pred Presvetim Sakramentom, tada se Isusov ljubavni pogled PUT RADOSTI

222

upravlja posve na tebe! Isusov je pogled neizmjerno ljubežljiv! Njegov pogled liječi, liječi sve što te pritišće, od čega trpiš. On te nikad ne osuđuje! On bi te želio ozdraviti u najdubljim korijenima tvoje duše. Iz tog uvjerenja kaže sveta Terezija iz Lisieuxa: »Želim se izložiti Isusovu pogledu i pustiti ga da djeluje u mojoj duši«. On te gleda! Boraviti u ljubavi kod njega, to je sve što moraš činiti. Dopusti mu da te ljubi! Dopusti da pogled ljubavi počiva na tebi! Tako će te on ozdraviti i oblikovati prema svojoj slici. To je divan odgovor na Isusovu ljubav, ako se ti jednostavno izložiš njegovom pogledu ljubavi. Ali kad si se ti smirio pod njegovim pogledom, možda ćeš učiniti novi korak: ti ćeš na njegov pogled ljubavi odgovoriti svojim pogledom ljubavi. Sliku promatranja upotrebljava i sveta Terezija Avilska. Ona kaže svojim sestrama: “Ne molim vas da vi o njemu razmišljate, da vi velike, osjećajne napore činite. Ne tražim više nego da ga gledate.” Molitva sv. Ljudevia Montfortskoga: Tisuće puta moje Te srce želi, moj Isuse, kada ćeš doći? Biti bez tebe je mučeništvo, dođi dragi moj Zaručniče! Bez tebe osjećam krajnju mlitavost. Ljubavi, bez tebe uzdišem dan i noć. Želiš li da Te ljubim? Dođi i zapali moju dušu ljubavlju. Ja sam izgubljena ovca, a Ti o, Dobri Pastiru, čuvaj me od vukova, bez tebe bit ću rastrgan! Dođi da prebivam s tobom. Danas Te žudim Kruše života, ne čekaj sutra, želim te blagovati, umirem od želje za tobom. Gladan sam, gladan sam, dajte mi Kruha života. Žurno dolazim nasititi se na novoj gozbi. Žedan sam vode koju si obećao Samaritanki. daj mi da pijem. Osjećam da se ledi moja siromašna duša, neka nebeski plamen siđe i zapali je. Hladan sam, razgori moju dušu. Ja sam slijepac koji viče: Gospodine Isuse, smiluj mi se! Sine Davidov i sine Marijin, da progledam umnoži moju vjeru. Ja sam neizliječivi bolesnik, a Ti me samo jednom riječju možeš izliječiti. Bez tebe, Liječniče pun ljubavi, sigurno ću umrijeti. Gospodine kucam na tvoja vrata, u velikoj sam potrebi, umirem od siromaštva, snažnim glasom ti vičem, udjeli mi milost. Nedostojan sam približiti se svetoj Pričesti. Kaži Isuse samo jednu riječ i postat ću dostojan, dođi u moj dom. Dođi istinski Prijatelju, blago 223

PUT RADOSTI

moje, moja jedina srećo, bez tebe sam bijedan, dodi i uđi u moje srce! Euharistijsko Klanjanje

Molitva Presv. Srcu Isusovu Isuse, Ti Srce Božje, zahvaljujem Ti, što mogu vjerovati u Tvoju ljubav.Ti me blago promatraš, Ti promatraš moje srce. Tvoja mi ljubav daje snagu, da iznova započnem. Sada znam, da Te mogu ljubiti. Sada znam da Ti meni govoriš. Isuse ja predajem svoje srce Tvojoj ljubavi. Drži me čvrsto na Tvojemu Srcu! Ja se pouzdajem u Tebe. Tebi želim pripadati zauvijek. Ti ćeš me izbaviti od propasti.Isuse, Ti poznaješ moje slabosti. Tako sam često bio nevjeran. Ti si me pozivao, ali se nisam odazivao. Ti si me želio upotrijebiti, ali ja nisam bio spreman za Tvoje planove. Ti si me želio sačuvati od Zloga, a ja sam bio gluh za Tvoj glas. Isuse, molim Te, povedi me pravim putem! I ne odbaci me Tvoga Srca. Upiši me u Tvoj dlan, sakrij me u Tvoje Srce, istrgni me iz svake ropasti. Presveto Srce Isusovo, budi moje utočište, u životu i ljubavi, u patnjama i borbama u smrtnom času i u vječnosti. Amen Razmatranje: Euharistija je izvor svih darova Srca Isusova. Ona je lijek za svaku nevolju, pomoć u svakoj potrebi. Svaki onaj koji je podnio kušnje i nevolje, tko je uznemiren i nesiguran, tko se osjeća slab i siromašan, utječe se i nalazi mir zahvaljujući ovome nebeskom melemu. Svi vi koji osjećate potrebu, koji se nalazite u bilo kakvoj nevolji, koji čeznete za ljubavlju i razumijevanjem, dođite svome nebeskom Prijatelju. Ovdje ćete naći sve u isto vrijeme: prijateljski savjet, primjer svetosti, pouku beskrajne mudrosti. U ovome blagu neizmjerne milosti mnoštvo duša je pronašlo svoj mir. Druga sredstva često nam izmiču, no u ovome sakramentu Isus je uvijek, posvuda i za sve prisutan. Dobra koja nam donosi Euharistija su njezini čudesni plodovi; stablo koje ih rađa je sam Isus Krist koji se neprestano nama daje ništa ne očekujući zauzvrat. Sudjelujući u euharistijskome slavlju, slavimo spomen Isusove Muke, smrti i Uskrsnuća. Molimo Gospodina da budemo nalik Kristu u prinosu samih sebe PUT RADOSTI

224

za ugodnu žrtvu Bogu Ocu. Zazivi: - Gospodine Isuse Kriste, Ti nas pozivaš u Euharistiji kušati dar Tvoga Tijela. Pomozi nam učiniti od svojih tijela hostije žive na hvalu Boga Oca. Molimo Te! Oživi našu vjeru, Gospodine Isuse! - Ti nas pozivaš na sudioništvo u ovoj svetoj žrtvi Novoga Saveza da ojačamo zajedništvo s braćom i sestrama. Daj da hrabro naviještamo Radosnu Vijest svima kojima nedostaju ljubav i pomirenje. Molimo Te! Oživi našu vjeru, Gospodine Isuse! - Ljubeći Boga Oca i nas ljude, žrtvovao si samoga sebe za spasenje svijeta. Primi i naše duhovne žrtve kao odgovor na Tvoju ljubav. Molimo Te! Oživi našu vjeru, Gospodine Isuse! - Pozivaš nas na zajedništvo u Crkvi, da budemo primjer onima koji ne vjeruju. Učini nas svjedocima zajedništva među ljudima i tumačima Tvoje ljubavi braći i sestrama. Molimo Te! Oživi našu vjeru, Gospodine Isuse! Završna molitva: Gospodine, Isuse Kriste, primi ovu našu plemenitu žrtvu kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijeloga svijeta. Molimo Te, pomozi nam uvijek činiti ono što je Tebi drago. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen. POKLON PRED PRESVETIM MOLITVA EUHARISTIJSKE OBNOVE (Molitva kardinala Franje Kuharića) Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, evo nas pred tobom da ti izrazimo svoju vjeru, ljubav i zahvalnost za Euharistiju, taj neprocjenjivi dar tvoje ljubavi. Ti si kruh živi koji si s neba sišao (Iv 6,51). U zajedništvu s tvojom presvetom Majkom i s cijelim Općinstvom svetih klanjamo ti se ovdje, čvrsti u vjeri i srcem skrušeni. «Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga» (Iv 6,68). Pred tvoj pogled donosimo svoju djecu da ih čuvaš od Zloga. Povjeravamo ti 225

PUT RADOSTI

mladiće i djevojke da im budeš: «Put, Istina i Život» (Iv 14,6). Posvećujemo ti sve svoje obitelji da ustraju u vjeri i vjernosti! Jakošću Duha svetoga učini ih hrabrima da daruju Domovini nove građane i Nebu nove nebesnike. Tvojoj svemogućoj zaštiti predajemo svoje biskupe, svećenike, redovnike i redovnice. Neka budu vjerni učenici tvoga krotka i ponizna Srca (Mt11, 29). Pastiru Dobri, umnoži u svojoj Crkvi sveta duhovna zvanja. Milosrdni Otkupitelju čovjeka, tvojoj ljubavi izručujemo sve patnike, bolesnike, umiruće, ponižene i progonjene zbog pravednosti. Neka tvoja istina rasvijetli one koji ne vjeruju! Objavi se onima, koji nemaju nade! Privuci k sebi o ne koji ne znaju ljubiti ni Boga ni ljude! Ti i u naše dane upućuješ svoj poziv klonulima: «Dođite k meni svi izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti» (Mt 11, 28). Vječni Sine Očevi božanski naš Brate, nekoć si molio apostole u Getsemaniju da bdiju s tobom. Živo želiš da i mi budemo s tobom, i zato se okupljamo pred tobom u ovoj adoraciji. Primi ovu našu prisutnost i molitvu kao zadovoljštinu za naše grijehe i sve grijehe našega naroda. Obrati psovače! Probudi savjest u svima da poštuju život nerođenih i dostojanstvo ljudske osobe i obitelji! Ukloni sve nesloge, mržnje i nepravde iz našeg osobnog, obiteljskog i javnog života. Smiluj se svima nama u ovom vremenu, punom opasnosti i krivih mišljenja. Gospodine i Bože naš, čuvaj svoju Crkvu od svake zablude i nemira! Udijeli našem narodu i svim narodima Zemlje mirna vremena da žive u dostojanstvu i pravednosti! Usliši ovu našu poniznu molitvu i blagoslovi nas u našemu radu i životu! Ostani s nama, Gospodine! «Ti si jedini svet, Ti si jedini Gospodin. Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste, sa Svetim Duhom u slavi Boga Oca. Amen». MOLITVE ZAHVALE MOLITVE KOD SVETE PRIČESTI DUŠO KRISTOVA, posveti me, Tijelo Kristovo, spasi me. Krvi Kristova napoji me. Vodo iz prsi Kristovih, operi me. Muko Kristova, okrijepi me. O dobri Isuse, usliši me. Među rane svoje sakrij me. Ne daj da se odijelim od tebe. Od neprijatelja zlobnoga brani me. I zapovijedi mi da dođem do tebe. Da te sa Svetima tvojim hvalim. U vijeke vjekova. Amen. VJERUJEM, GOSPODINE, ojači mi vjeru; nadam se, Gospodine, učvrsti mi nadu; ljubim te, Gospodine, ražari mi ljubav; kajem se, Gospodine, produbi mi kajanje. Klanjam ti se Gospodine, kao prvom počelu; čeznem za tobom PUT RADOSTI

226

Gospodine, kao za posljednjim ciljem; hvalim te Gospodine, kao vječnog dobrotvora; zazivam te Gospodine, kao branitelja i pomoćnika.Gospodine, svojom me mudrošću vodi, pravednošću uzdrži, dobrotom tješi, moću štiti. Prinosim ti, Gospodine, svoje misli da budu upravljene k tebi; svoje riječi da govore o tebi; djela da budu po tebi; trpljenja da budu za tebe. Hoću, Gospodine, što god ti hoćeš; hoću kako ti hoćeš. Molimo te, Gospodine, prosvijetli mi razum, zagrij volju, očisti srce i posveti dušu. Idi sa mnom kroz moj život. Amen. BOŽE MOJ, Prikazujem Ti ovu Svetu pričest na uspomenu pregorke muke i smrti Spasitelja svoga, za oproštenje svojih grijeha i kazni koje za njih zaslužujem, za spasenje svoje, rodbine i prijatelja svojih, za utjehu svima, a osobito onim pokojnicima za koje sam više dužan/na moliti. Prikazujem ti ovu Svetu pričest naročito za to da bih se po njoj mogao/la očuvati onoga grijeha…koji tako često činim. Daj milostivo da ja i svi za koje ti ovu Svetu pričest prikazujem, primimo dio od onih blaženih plodova koje ovaj presveti Sakramenat po namjeri Tvoje beskonačne ljubavi sada i na vjekove ima tvoriti. Amen. Ne trebaš mnogo toga znati da mi se svidiš. Dovoljno je da me ljubiš. Razgovaraj samnom jednostavno, kao da razgovaraš s najboljim prijateljem. ŽELIŠ LI ME ZA NEKOGA NEŠTO ZAMOLITI? Reci mi njegovo ime i kaži što želiš da sada za njega učinim. Traži mnogo toga! Ne ustručavaj se moliti! Govori mi jednostavno i iskreno o siromašnima koje želiš utješiti, o bolesnima čije patnje gledaš, o zabludjelima koje želiš vratiti na pravi put. Za svakoga od njih reci mi bar jednu riječ. ŠTO JE S TOBOM, ZAR NE TREBAŠ I ZA SEBE KAKVU MILOST? Reci mi otvoreno da si možda ohol, sebičan, prevrtljiv, neuredan... i onda me zamoli da ti pomognem u tvojim malim ili velikim naporima koje činiš da se toga oslobodiš. Nemoj se stidjeti! Mnogi su pravednici, mnogi sveci na nebu imali iste mane kao i ti. Ali oni su ponizno molili... i malo po malo su ih se oslobađali. Nemoj se ustručavati zamoliti me i za zdravlje, za uspjeh u svome radu, poslovima ili učenju. Sve ti to mogu i hoću dati. Želim da me moliš za sve ono što ne priječi tvoje posvećenje, nego ga potiče i olakšava. Reci mi što ti je baš danas potrebno? Što da ti učinim? Kad bi samo znao koliko ti žarko 227

PUT RADOSTI

želim pomoći.

Molitva Isusu III. O Isuse Spasitelju svijeta! ja vjerujem u Tebe i u Crkvu od Tebe uspostavljenu i klanjam Ti se kao jedinom pravom Bogu s Ocem i s Duhom Svetim, i ljubim Te svim svojim srcem zbog Tvoga milosrđa i neizmjerne dobrote. Po zagovoru Marije Majke Crkve udijeli mi milost duboke poniznosti da bi sve čvršće vjerovao i da bi te sve žarče ljubio i da bi sve bolje uspjevao svoju slobodu poistovjetiti s Tvojom božanskom i spasiteljskom voljom, te tako s Tobom sudjelovati u spašavanju duša da bi Te svi ljubili u ovom životu kao i u vječnom na nebesima. Amen IMAŠ LI KAKVU OSOBITU POTREBU? Povjeri mi ju! Što te zaokuplja? O čemu razmišljaš? Što želiš? Što mogu učiniti za tvoju obitelj, tvoga brata, sestru, tvoga muža, ženu, tvoga sina, tvoju kćer, tvoje prijatelje, tvoje pretpostavljene... Što ti za njih želiš učiniti? A što želiš da ja za njih učinim? Zar ne želiš da se ja proslavim? Ne bi li želio učiniti neko dobro svojim prijateljima koje jako voliš, a koji možda žive i ne misleći na mene! Reci mi što te danas posebno zaokuplja. Što najviše želiš? Kojim bi to sredstvima ostvario? Reci mi ako ti nešto ne uspijeva i ja ću ti pokazati što je tomu razlog. Zar ne želiš da budem potpuno tvoj? OSJEĆAŠ LI SE MOŽDA TUŽNO ILI BEZVOLJNO? Ispričaj mi sve pojedinosti! Što te rastužilo? Tko te je povrijedio? Tko je povrijedio tvoje dostojanstvo? Tko te je prezreo? Povjeri mi sve i uskoro ćeš mi moći reći da si potaknut mojim primjerom sve oprostio i zaboravio. Kao nagradu utješit ću te svojim blagoslovom. Bojiš li se možda? Osjećaš li u duši neku tjeskobu koja je neopravdana, ali ti ne prestaje razdirati srce? Baci se u naručje moje providnosti! Ja sam s tobom, tu kraj tebe! Ja sve vidim, sve čujem i ni trenutka te neću ostaviti u nevolji. Osjećaš li odbojnost prema ljudima koji su te voljeli, a sad su se od tebe udaljili i zaboravili te bez ikakvog razloga? Moli se za njih i ja ću ih vratiti ako nisu prepreka tvome posvećenju. ZAR MI NEMAŠ REĆI NEŠTO LIJEPO? Zašto mi ne dopuštaš da se s tobom radujem, pa ja sam ti uistinu prijatelj. PUT RADOSTI

228

Ispričaj mi što te je jako utješilo i razveselilo nakon našeg posljednjeg susreta! Vjerojatno si doživio neko ugodno iznenađenje, čuo dobru vijest, primio pismo koje te je razveselilo, doživio znak pažnje. Možda si savladao neku poteškoću, izišao iz bezizlazne situacije? Sve je to moje djelo! Jednostavno mi reci: «Oče moj, hvala ti!». ZAR MI NEĆEŠ NIŠTA OBEĆATI? Ja vidim dubine tvoga srca. Ljude se može prevariti, ali Boga ne! Zato budi posve iskren! Jesi li čvrsto odlučio da se više nećeš izlagati onoj zavodljivoj prigodi za grijeh, da više nećeš čitati onu knjigu koja nadražuje tvoju maštu, da se više nećeš družiti s onim ljudima koji unose nemir u tvoju dušu? Hoćeš li opet biti blag, ljubazan i uslužan prema onom bližnjemu kojega si do danas smatrao svojim neprijateljem jer se ogriješio o tebe? Dobro, sada se vrati svojim svakodnevnim obvezama, svojem poslu, svojoj obitelji, svome učenju. Ali ne zaboravi četvrt sata koji smo ovdje zajedno proveli! Sačuvaj koliko možeš: šutnju, unutarnju sabranost, skromnost i ljubav prema bližnjemu. Ljubi moju Majku, koja je i tvoja Majka. Dođi mi ponovno sa srcem još ispunjenijim ljubavlju i još predanijim mojemu Duhu. Tada ćeš svakoga dana u mome srcu nalaziti novu ljubav, novu dobrostivost i novu utjehu. malom Isusu Molitva Majci Božjoj za domovinu Presveta Djevice, Kraljice Hrvata, na braniku vjere stoj, čuvaj tvoju Hrvatsku Zemlju i naš dragi dom! Presveta Djevice i Majko naša Marijo, zaštitnice naše domovine, molimo Tvoju pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama. Izmoli nam vjernost i ustrajnost u katoličkoj vjeri, pomozi nam da živimo u miru i blagostanju. Pod tvoju zaštitu stavljamo mladiće i djevojke, očeve i majke,djecu i starce,zdrave i bolesne, žive i pokojne. Čuvaj nas,našu domovinu i svu imovinu.Amen. POŠALJI DUHA SVOJEGA I POSTAT ĆE, I OBNOVIT ĆEŠ LICE ZEMLJE... 229

PUT RADOSTI

Obnovi, Gospodine, prve Duhove. Daj, Isuse, svim svojim ljubljenim svećenicima milost razlikovanja duhova, ispuni ih svojim darovima, povećaj njihovu ljubav, učini od svih njih hrabre apostole i istinske svece među ljudima. Duše Sveti, Bože ljubavi, dođi poput moćnog vjetra u naše prvostolnice, u naše crkve, u naše kapelice, u naše molitvene prostore, u bogate kuće kao i u najskromnije stanove. Ispuni cijelu zemlju svojom svjetlošću, svojom utjehom i svojom ljubavlju. Dođi, Duše ljubavi, donesi svijetu svježinu svoga daha koji posvećuje. Zaogrni sve ljude zračenjem svoje milosti! Sve ih ponesi u sjaju tvoje slave! Dođi ih utješiti u njihovoj tjeskobnoj sadašnjosti, prosvijetli nesigurnu budućnost tolikih, učvrsti one koji još oklijevaju na Božjim putovima. Duše svjetlosti, rasprši sve tmine ove zemlje, vodi sve izgubljene ovce u božansko krilo, razgrni oblake tvoje tajanstvene jasnoće. Objavi se ljudima, i neka taj dan bude najava jedne nove zore. Ispuni sva srca svojim brojnim i dragocjenim darovima, koji su božanski plod kalvarijske Žrtve, divan zalog Kristovih obećanja.Vatro ljubavi, radosti koja nadilazi svaku puninu, svjetlosti koja razgoni i najgore tmine; Duše Istine koji nadahnjuješ istinom, daj svim dušama glad za svetim stvarima; neka prodru u duboke ljepote tvojih tajanstvenih nastambi. Neka uđu u tajno kraljevstvo Božjiho otajstava, kao što je Riječ Božja obećala; tada će njihov život, potpuno preobražen, potpuno promijenjen, potpuno obožanstvenjen u Kristu, dosegnuti beskrajnu moć, zahvaljujući vrijednosti tvoga božanskog bogatstva. Božanski tješitelju u žalosti, dragocjena milino plodnih samoća, tvorče svih naših radosti, tajna klico duhovnog života, raširi po cijelom svemiru svoju beskrajnu veličinu. Ispuni cijeli svijet svojom puninom. Obuzmi našu ljudskost otajstvom tvojega božanskog jedinstva, utisni u srca žig Očevih obećanja, izbriši svaku sjenu s naših lica, stavi na sve usne kapi iz Isusova kaleža i ubrzo će se u svjetlosti uzdignuti cijela žetva svetaca. BOG JE U NAŠEM ŽIVOTU TOLIKO VELIK KOLIKO MU NAŠA VJERA DOPUŠTA DA BUDE VELIK (Sv. Augustin)

Ova knjiga neka bude i tvoj molitvenik po kojem ćeš uspostavljati tvoju povezanost s Bogom jutrom, danom i uvečer! PUT RADOSTI

230

SADRŽAJ

I. Čovjek pozvan na radost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 1. Što je radost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 2. Božja ljubav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 3. Bog i strah . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .12 4. Isus izvor radosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 II. Mladi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 1. Mladi i zajednica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 2. Teškoće mladih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 3.Mladi i vjera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 4. Mladi i škola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 5. Mladi i roditelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 6. Mogu li djeca pomagati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 7. Mladi u Bibliji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 III. Biblija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 1. Biblija je najcjenjenija knjiga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 2. Vrijeme nastanka Biblije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .37 3. Biblija i nastanak svijeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 4. Utjecaj Biblije na ljude . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 5. Biblija je Božji govor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 IV. Tri najznačajnije osobe Staroga zavjeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 1. Abraham . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 2. Mojsije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 3. David . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 V. Proroci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 1. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 2. Izaija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 3. Jeremija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 VI. Molitva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 1. Tražiti kontakt s Bogom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 2. Najbolja molitvena škola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 3. Kako moliti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 VII. Izrael u Isusovo vrijeme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 1. Isusova domovina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 2. Religija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .72 3. Političke prilike i izraelsko društvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 4. Isusova Majka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 5. Isus ne zapostavlja žene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 7. Isusovi učenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 231

PUT RADOSTI

VIII. Isus Krist . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 1. Sv. Luka, pisac trećeg Evanđelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 2. Neobičan početak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 3. Rođenje u štali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 4. Isusov nauk - Kraljevstvo Božje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 5. Čudesa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 6. Posljednja večera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 7. Isusova smrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 8. Uskrsnuće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 9. Krist je i danas živ među nama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 IX. Rast Crkve – Sv.Pavao . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 1. Obraćenje sv. Pavla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 2. Misijska putovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 X. Sveti ljudi koje svijet poznaje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 1. Sv. Nikola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 2. Sv.Toma Mor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 3. Sv.Benedikt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108 4. Bl. Ivan Merz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 5. Bl. Alozije Stepinac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112 6. Bl. Majka Tereza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 7. Sv. Elizabeta Ugarska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 8. Sv. Vinko Paulski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 9. Sveci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 10. Carlo Acutis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 XI. Katolička crkva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 1. Župa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 2. Biskupija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 3. Papa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 4. Blagdani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 5. Sakramenti inicijacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 6. Crkvena godina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 XII. Kršćani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 1. Istočni pravoslavni raskol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 2. Zapadni protestantski ili evangelički raskol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130 XIII. Svjetske nekršćanske religije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 1. Islam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 2. Židovska vjera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 XIV. Vjera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 1. Vjera u životu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 PUT RADOSTI

232

2. Bog i zlo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 3. Kako je nastala religija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 4. Objavljena vjera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 5. U čemu je bit kršćanske vjere? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 6. Što Isus kaže o vjeri? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144 7. Vjera je Božji dar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 XV. Sloboda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 1. Zašto je sloboda vrednota? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 2. Zašto su zla djela opasna? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 3. Mladi i sloboda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154 4. Zbog čega ljudi nešto rade? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 5. Sloboda i Isus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156 XVI. Pravila života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159 1. Napasti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159 2. Grijeh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159 3. Sotona neprijatelj čovjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 4. Božje zapovjedi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162 4.1 Ja sam Gospodin Bog tvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162 4.2 Psovka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 4.3 Dan Gospodnji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 4.4. Pubertet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 4.5. Čovjekov život pripada Bogu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168 4.6. Što je ljudska spolnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169 4.7. Krađa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 14.8. Mladi i laž . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174 XVII. Tajna Božjega života - Presv. Trojstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176 XVIII. Nada - Smisao života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176 1. Nada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180 2. Utopija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181 3. Kršćanska nada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 XIX. Odgovornost - životna zadaća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 1.Što je odgovornost – savjest . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 2. Razvoj savjesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189 3. Odgovornost za život svoj i tuđi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191 XX. Što Isus traži od svojih vjernika? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194 XXI. Posmrtni svijet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197 XXII. ISTINE VJERE - POUKE - MOLITVE .......................................................................199

233

PUT RADOSTI